Bosna i Hercegovna je jedna od mnogih država koja ima veliku dijasporu ali je sigurno jedna od rijetkih koji ne iskorištava taj potencijal na struktuiran i organizovan način.

Dok druge države čine sve kako bi taj kako ekonomski tako i politički potencijal iskoristile, vlast u BiH se prema ljudima koji žive izvan domovine odnosi indolentno a u velikom broj slučajeva i neprijateljski. Za to su najbolji primjer mjere koje su donesene za prelazak granice u zadnjih 6 mjeseci od izbijanja krize sa korona- virusom ali je takvih mjera bilo dosta i u prošlosti. Te neprijateljske mjere često ne pogađaju smo građane i građanke koji žive izvan BiH nego i građane i građanke koji žive u BiH. Za to je najbolji primjer ovogodišnji nedolazak dijaspore zbog zatvorenih granica i ogromna šteta za bh ekonomiju koja je zbog toga nastala.

O ekonomskim potencijalima i mogućnostima preporoda bh privrede uz pomoć dijaspore je pisano i govoreno u mnogo navrata ali je na žalost vrlo malo realizovano. Za razliku od ekonomskog aspekta ono na čemu se ne samo da nije radilo nego i premalo govorilo je politička moć dijaspore. Lobiranja u državama u kojim žive ali i politička participacija u bh politici su neprocjenjivi resursi za promjenu političke situacije u Bosni i Hercegovini. Procjenjuje se da pravo glasa u BiH ostvaruje preko 500.000 ljudi koji žive izvan nje što je potencijal koji omogućava promjenu kompletne političke slike. Taj se potencijal svake godine povećava zbog sve većeg odljeva stanovništva.

Tema participacije dijaspore je trenutno aktuelnija nego ikad poslije tolikog broja prijava o zloupotrebi glasanja u odsustvu. Spremnost i organizovanost grupa a potpomognuti očito institucijama susjednih država je zabrinjavajuća. Postavlja se pitanje, kako je moguće da određene snage koje u velikom broju slučajeva direktno rade protiv države Bosne i Hercegovine su bolje organizovane i rade na mobilizaciji dijaspore od probosanskih snaga koje u dijaspori imaju ogroman potencijal a ne rade ništa ili vrlo malo.

Zbog čega je to tako i zbog čega se nije radilo na tom potencijalu zadnjih 25 godina vjerovatno leži u činjenici da je dijasporom puno teže manipulistati i kontrolisati je nego ljudima koji žive u BiH. Jedan značajan broj stanovnika BiH je na žalost ovisan od političkih partija. Ta ovisnost se ogleda u vidu dobijenog radnog mjesta, tendera za firmu pa sve do stvari kao što je prodaja glasa za 50KM ili kilu kafe i šećera. Ti instrumenti pritiska nisu primjenjljivi na dijasporu pa je za pretpostaviti i najveći razlog njenog nemobilisanja za izbore.

Analogno ovome se postavlja pitanje, da li je vlast važnija od države. Očigledno da za neke jeste, jer ako analiziramo odnos i ponašanje političkih partija odnosno vodećih političara zadnjih 25 godina prema potencijalu dijaspore i analiziramo razloge zbog kojih se ona ne želi uključiti u političke tokove na žalost potvrđuje tačnost tvrdnji da je održavanje na vlasti važnije i od države i od naroda.

Borba za državu se ne mjeri količinom ili žustrinom izgovorenih riječi nego žustrinom i odlučnošću implementacije projekata i ukrupnjavanjem i jačanjem probosanskih snaga. Izjave koje slušamo od pojedinih političara su samo populistički instrumenti za manipulisanje ljudi kako bi i na sljedećim izborima ostali na pozicijama koje jesu i opet naredne 4 godine ne činili ništa ili vrlo malo.

Dobra politika se mjeri dobrim djelima koja idu u smjeru pomoći ljudima i zajednici. U lošu politiku se ubrajaju i dobre riječi koje ne prate djela. U nekim slučajevima su one puno opasnije jer se protiv njih čovjek ne bori očekujući pozitivan rezultat koji na žalost na kraju izostane.

Iako se godinama na planu uključivanja dijaspore nije puno radilo, u zadnjih par godina su se na političkoj sceni pojavili novi lideri i liderice kako u novonastalim partijama tako i u etabliranim „velikim“ partijama. Nadati se da će oni uspjeti prevladati postojeće strahove, imati viziju i učiniti korake koji će ići u pravcu uključivanja Bosanaca i Hercegovaca koji žive u inostranstvu u izgradnju i jačanje Bosne i Hercegovine.

Zato pozivam sve one koji se smatraju probosanskim snagama da aktivno i organizovano podrže uključivanje dijaspore u političke procese jer će samo na taj način pokazati svoj patriotizam i pokazat će da rade za dobrobit građana i građanki bez obzira živjeli oni u ili izvan Bosne i Hercegovine. Parlamentarni izbori 2022. godine su na pragu.

 

Prethodni članakBeogradski Centar u službi ruske propagande: “Za prenošenje tekstova o Bajdenovoj korupciji plaćaju malo više”
Naredni članakČavka podigao optužnicu protiv Mehmedagića: Završni Dodikov, Čovićev i Čamparin udarac na OSA-u