Analize

Iz arhive Istrage: Južna interkonekcija smanjuje plinsku ovisnost BiH

Nakon upornog odbijanja entiteta RS da pokrene aktivnosti na realizaciji gasne interkonekcije prema Hrvatskoj Zenica-Brod, a to uporno odbijanje trajalo je preko 10. godina, otpočelo se sa aktivnostima koje su podrazumijevale iznalaženje rješenja koje bi ipak podrazumijevalo izgradnju gasovoda koji bi značio sigurnost snabdjevanja i diverzifikaciju izvora snabdjevanja. Ono što treba znati, a što samo rijetki znaju i u gasnoj privredi BiH, primopredajna tačka Zvornik je u zimskim mjesecima bila zagušena i satne/dnevne potrebe su prevazilazile potrebe potrošača i na mreži su se morali isključivati pojedini potrošači tj. ograničavati u potrebama u prirodnom gasu kako bi individualni potrošači (Sarajevo) imali dovoljne količine prirodnog gasa. Istovremeno, situacija u sigurnosti snabdjevanja je bila pogoršana i poznatom gasnom krizom (Ukrajina-Rusija) kada je BiH ostala 72 sata bez dotoka gasa i čime se pokazalo da jedan pravac snabdjevanja ne može obezbjediti sigurnost snabdjevanja za BiH/FBiH.

Ono što je bilo sretna okolnost je to da je 2007. godine započela izgradnja gasovoda Bosiljevo-Split i čime su se počele stvarati pretpostavke ozbiljnijem pristup u razmišljanjima da se dva transportna sistema susjednih i prijateljskih zemalja spoje na jugu BiH. Činjenično, početkom realizacije projekta gasovoda Zenica-Travnik izrađena je i studija gasifikacije tri kantona u Hercegovini i to je sve dalo dobre preduslove da se krene u pregovore sa kompanijom Plinacro o povezivanju dva gasovoda i time BiH dobije drugi pravac snabdjevanja i toliko potrebnu sigurnost u snabdjevanju. O problemima na Zvorniku, starosti gasovoda u Srbiji i BiH (preko 40 godina) ovdje neću govoriti, ali moram reći da isporučilac gasa,Gazpromexport, nije pravio problem nikada u isporukama gasa (bilo je problema oko regulisanja ratnog duga), ali i oni su znali da svi problemi na našem pravcu nastaju zbog tačke Zvornik i odnosa na relaciji entitet RS – Srbija.

Može se reći da aktivnosti na Južnoj interkonekciji počinju davne 2009. godine. Sve intenzivne aktivnosti koje se vode u zadnje 4 godine su plod aktivnosti uposlenih u BH-Gasu i aktuelnog direktora i čime je ovaj gotovo zanemareni projekat došao do tačke da EU želi grant sredstvima pomoći u realizaciji ovog gasovoda.

 

Projekat Južna interkonekcija BiH i Hrvatska pravcem Zagvozd (HR) – Posušje (BIH) – Novi Travnik sa odvojkom za Mostar (DN 500, 75 bar) je projekat čijom realizacijom će se ostvariti sigurnost snabdjevanja BiH prirodnim gasom, obezbjediti integracija sa Evropskom transportnom mrežom, povezivanja transportnih sistema Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske i što je najbitnije isključivanje bilo kakvih ucjena na Zvorniku, te mogućnost kupovine i nekog drugog gasa koji ne znači ovisnost samo o jednom isporučiocu niti pravcu snabdjevanja. Dva ulaza prirodnog gasa u BiH će osigurati, u svakom trenutku, da se svakom potrošaču odgovori na njegove potrebe u prirodnom gasu.

Južna interkonekcija posebno dobiva na svom značaju kada pogledamo aktivnosti koje se vode trenutno u regiji, ovdje posebno mislim na Hrvatsku, a koje podrazumijevaju završetak izgradnje terminala na Krku, LNG terminal, i projekat IAP (gas iz Azerbejdžana). Izvori gasa za Južnu mogu biti pristup izvorima gasa iz LNG terminala Krk (HR), Kaspijske regije (TANAP – Transanadolijski gasovod, TAP – Transjadranski gasovod i IAP – Jonsko-jadranski gasovod), gasnih čvorišta EU (Alžirski, Norveški, itd.), te pristup skladištima gasa u regiji. Ovdje se ne isključuje niti gas od Gazpromexporta, ali treba znati da pravac Zvornik-Sarajevo će ostati primaran za ovog isporučioca gasa obzirom na završetak izgradnje nastavka Turskog toka i postoječeg pravca snabdjevanja.

Južna interkonekcija podrazumijeva snabdjevanje potrošača svih kantona/županija na trasi gasovoda kao i snabdjevanje potrošača u Kantonu Sarajevo. Kanton Sarajevo kao najveći potrošač prirodnog gasa ovim projektom će dobiti mogućnost da svi potrošači koji koriste čvrsta goriva za zagrijevanje prostora te energente zamijene prirodnim gasom. Kapaciteti na pravcu južne zadovoljavaju i zadovoljit će sve potrošače u prirodnom gasu i isključena je potreba ograničenja u isporukama gasa kako je to nekad bilo na postoječem pravcu snabdjevanja.

Kao što možemo vidjeti velike su koristi novog pravca snabdjevanja prirodnim gasom, ali sada bih se osvrnuo na jednu globalnu sliku onoga što se dešava u regiji, a, rekoh već, ima direktne veze sa Južnom interkonekcijom.

LNG terminal Krk je kapaciteta cca 2,5 milijardi Sm3, a gasovod IAP je kapaciteta 5,0 milijardi Sm3. Ovaj zbirni kapacitet od 7,5 milijardi Sm3 može u potpunosti odgovoriti cijeloj regiji tj., da budem precizniji, svim bivšim jugoslovenskim republikama. Ukupna sadašnja potrošnja prirodnog gasa ovih republika iznosi oko 6,5 milijardi Sm3 i ono što treba znati je to da projektovani kapacitet terminala Krk iznosi cca 5 milijardi Sm3 (sada će biti u upotrebi 2,5 milijardi Sm3).

Krk

Dalje, Mađarska je već zakupila određeni kapacitet terminala Krk i već računa na ove kapacitete u ospkrbi svojih potrošača, ali ono što je zanimljivo je to da je Mađarska potpisala i sporazum sa Rumunijom o kupovini nekoliko milijardi prirodnog gasa godišnje sa gasnih polja u Rumuniji. Bugarska, Bulgatransgaz, ulazi u vlasništvo jednog LNG terminala u Grčkoj i pokazuje interes kupovine gasa iz gasovoda TAP (gas iz Azerbejdžana).

Kada analiziramo sve podatke dolazimo do zaključka da se trenutno odvijaju procesi koji znače 20 milijardi Sm3 gasa koji nije Gazpromexport-ov. Prije 10 ili 20 godina samo se moglo maštati o ovome, a sada se ovi procesi odvijaju tiho i uz samo i povremeno koji novinski tekst.

Sada da se vratim na Južnu interkonekciju i još jednu mogućnost, a koja je realna kada se pogledaju ove milijarde Sm3. Južna interkonekcija bi trebala da ima svoj nastavak prema Brodu i time bi preko BiH išao transportni/tranzitni gasovod čime bi se stvorio JUŽNOEVROPSKI GASNI PRSTEN koji je i ucrtan u gasne karte Evrope. Nadat se da će entitet RS shvatiti šta ovo znači za prihode, a tačka Brod ne isključuje niti ruski gas jer gasovod preko BiH će biti reverzibilan.

Nekada davno pisao sam o novoj gasnoj karti Evrope i sada je ona gotovo završena. Terminal Krk izgrađen, TANAP-TAP izgrađen (ostaje IAP), Turski tok izgrađen (nastavak se završava), Sjeverni tok 2-ostalo još 18 kilometara izgradnje i Južna interkonekcija, nama bitna, u fazi izrade dokumentacije.

Ono što treba reći je to da je EU prihvatila i shvatila da je IAP projekat diverzifikacije, a ono što treba posebno istaći je to da LNG terminal na Krku ne bi možda niti bilo da nije bilo granta EU od 105 mil. EU. Južna interkonekcija bi trebala biti dijelom izgrađena isto od granta EU. Ko je još zainteresovana strana u ovim projektima (isključujem Sjeverni tok 2 i nastavak Turskog toka) ostavljam svakom čitaocu da sam zaključi, ali te zasluge su od ogromnog značaja.

Na kraju, ovih i procjenjenih 20 milijardi Sm3 prirodnog gasa su nada i potreba da regija nikad više ne dođe u situaciju iz 2009. godine i igre sa gasnim ventilom.

(autor je dugogodišnji direktor BH-Gasa i gasni stručnjak)

Janusz Bugajski’s Washington View: Balkans are Boiling Again

The Balkan motto might well be “another year, another crisis.” While the political impasse in Bosnia-Herzegovina and the recognition dispute between Serbia and Kosova both need urgent resolution, the stability and independence of Montenegro is also under increasing threat, with Belgrade and Moscow aiming to weaken the country’s independence.

The broad coalition government in Podgorica elected in August 2020 was widely viewed as a fresh start after three decades of rule by the Democratic Party of Socialists (DPS). Western capitals hoped that the new administration could root out corruption and enable Montenegro to make faster progress toward EU membership. But instead of a “clean hands” approach, the coalition government has demonstrated its vulnerability to the underhand Belgrade-Moscow agenda.

The dominant coalition, For the Future of Montenegro, appointed the new Prime Minister Zdravko Krivokapić; the second-placed coalition, Peace is Our Nation, installed Aleksa Bečić as speaker of parliament; and the junior coalition partner, the United Reform Action (URA) appointed Deputy Prime Minister Dritan Abazović. Even though most of the cabinet has no formal party affiliation the influence of pro-Belgrade activists remains pronounced.

At the core of the threat to Montenegro is Belgrade’s non-acceptance of the country’s distinct national identity and separate statehood. In his Greater Serbia ambitions President Aleksander  Vučić is scheming for a Serbia-Montenegro Union, presumably modeled on Putin’s drive for a Russia-Belarus Union, with Montenegro as the junior partner. In such an arrangement, Belgrade would determine Montenegro’s foreign and security policy, weaken Montenegrin identity, and sideline the Albanian and Bosniak minorities.

The strongest political force in the leading coalition, the Democratic Front, is committed to reversing  Montenegro’s independence. But rather than pursuing a fast-track approach that could fracture the government, it envisages a step-by-step process of forging tighter links with Serbia and using the tripartite coalition as a camouflage to maintain a parliamentary majority. Conversely, the two junior governing coalitions evidently calculated that they needed the Democratic Front to gain power and pursue their reformist platform. However, one often discovers in the Balkans that it is easier and more profitable to promote nationalism than to conduct reforms.

The Russian connection with the new government is also becoming clearer. Montenegro’s appeals court revoked the sentences of the October 2016 conspirators who sought to overthrow the previous government under the direction of Russian intelligence services. Moscow clearly applied pressure to reverse the decision and is enhancing its role in Podgorica.

Negative trends are also evident in Montenegro’s security sector regarding several problematic appointees. Milan Knežević, leader of the Democratic Front involved in the 2016 coup plot, was emplaced as chairman of parliament’s Security and Defense Committee. With other appointments in the security sector evidently coordinated with Belgrade and Moscow, NATO may need to freeze the sharing of sensitive information with Podgorica to avoid being compromised. Serbia and Russia are also targeting Montenegro’s strategic assets, including plans to purchase the port of Bar and the country’s electric company.

The more radical pro-Serbian forces cannot monopolize power but one should not discount a provocation designed to enhances their position. The local elections in Nikšić in mid-March may provide an opportunity to escalate conflicts in the country given that activists from Serbia and Bosnia’s Republika Srpska have targeted the town to enhance the pan-Serbian vote.

However, despite some early successes, including Montenegro’s general elections, Belgrade’s unification project faces several obstacles. The tripartite government coalition remains brittle and hangs by the slimmest parliamentary majority. The URA may conclude that its clean government idealism cannot be implemented with Serbian nationalists embroiled in corrupt foreign deals with Russian oligarchs and state-directed companies. The government could face charges of corruption and mismanagement that would undermine its initial public support.

The resistance and backlash of the Montenegrin majority will also become more visible during attempts to undermine their identity. The law on religious property, designed to strengthen the role of the autocephalous Montenegrin Orthodox Church, has been overturned. The Serbian Orthodox Church seeks to tighten its clerico-imperial jurisdiction over Montenegro, cognizant that the Ukrainian Orthodox Church officially gained ecclesial independence from the Russian Orthodox Church in 2019 and is reclaiming much of the property appropriated by the Moscow patriarchate. Further anti-Montenegrin maneuvers may include the introduction of dual citizenship, so that non-resident Serbs can register in the census and vote in elections, and the pursuit of cultural and educational campaigns to turn Montenegrins into Serbs.

The DPS lost power largely because of public anger with corruption and cronyism, but it still remains the largest party and has a chance of rallying Montenegrins around a program of national self-defense from assault by Belgrade and Moscow. But it will need  a broader political coalition, calculating that Serbia’s assault may actually strengthen Montenegrin identity. Support for statehood and NATO membership is reportedly rising in the country, with some polls indicating that 67% of citizens now back independence and 55% support NATO membership, with only 7% wanting a common state with Serbia and 20% a loose union.

The role of the Quint embassies (U.S., Germany, France, UK, Germany) will be important in the coming months to discourage any government decisions that generate open conflict. Above all, the Biden administration must become more active to undercut Vučić’s Greater Serbia goals through a three-pronged approach. First, the Serbia-Kosova dialogue has to be given teeth in line with Biden’s recent letter to Vučić calling for mutual state recognition. Second, a multi-national initiative must be launched to implement necessary constitutional changes in Bosnia-Herzegovina and develop a fully functioning state. And third, Vučić must be warned that political interference in Montenegro’s politics will rebound negatively against a government with destabilizing foreign connections. The tentacles of Kremlin influence in Belgrade and Podgorica need to be unearthed and amputated.

 

Janusz Bugajski is a Senior Fellow at the Jamestown Foundation in Washington DC. His recent book, Eurasian Disunion: Russia’s Vulnerable Flanks, is co-authored with Margarita Assenova. His upcoming book is entitled Failed State: Planning for Russia’s Rupture.

Sveobuhvatna analiza izbora u Mostaru: Ko i kako može dobiti Gradonačelnika i zašto su bitne godine

Kada se primjenom St. Lague metode preračunaju posljednji rezultati koje je objavila Centralna izborna komisija BiH, u Gradskom vijeću Mostara bi sitacija bila ovakva: HDZ BiH 13 mandata, Koalicija za Mostar 12, BH. blok šest, Hrvatska republikanska stranka tri i koalicija Ostajte ovdje jedan mandat. Bez HDZ-a, HRS-a i SNSD-ove koalicije Ostajte ovdje stranke čije je sjedište u Sarajevu imale bi 18 mandata ili natpolovičnu većinu koja bi osigurala izbor gradonačelnika u trećem krugu. No, prije nego pojasnimo način izbora gradonačelnika, obradit ćemo rezultate izbora po gradskim područjima, odnosno po izbornim jedinicama.

Gradska lista

Gradska lista daje 13 mandata i svakom konstitutivnom narodu moraju pripasti najmanje četiri pozicije dok Ostali moraju dobiti jedno mjesti. HDZ je, prema trenutnim rezultatima CIK-a, osvojo 13.253 glasa, Koalicija za Mostar okupljena oko SDA 11.262, BH. blok 4691, Hrvatska republikanska stranka 2760 i koalicija Ostajte ovdje 2760. Kako biste utvrdili broj mandata, ove brojeve podijelite prvo sa jedan, potom sa tri pa sa pet, sedam, devet, jedanaest … U slučaju HDZ-a BiH to bi izgledalo ovako – 13263, (ukupni rezultat kroz tri) 4421, (ukupni rezultat kroz pet) 2652, (ukupni rezultat kroz sedam) 1894, (ukupni rezultat kroz devet) 1473, (ukupni rezultat kroz jedanaest) 1205. Kada to uradite sa svim strankama i koalicijama, izdvojite trinaest najvećih brojeva (ova izborna jedinica daje 13 vijećnika). Na osnovu toga, HDZ-u BiH bi sa gradske liste pripalo pet mandata, Koaliciji za Mostar četiri, BH bloku dva, Hrvatskoj republikanskoj stranci jedan i Koaliciji Ostajte ovdje – jedan mandat. Ono što je bitno naznačiti, sa liste Koalicije za Mostar, prema trenutnim rezultatima dostupnim na stranici CIK-a, kao četvrta ulazi Nataša Jekić koja je  srpske nacionalnosti. S druge strane, sa liste BH bloka, prema trenutnim rezultatima, ulazi Arman Zalihić koji ulazi iz kvote Ostalih. To je vrlo bitno zbog ukupne kvote u Gradskom vijeću, jer nijednom konstitutivnom narodu ne može pripasti više od petnaest vijećničkih mjesta, uz uslov da nijedan konstitutivni narod ne može imati manje od četiri vijećnika. U ovom trenutku sa gradske liste u vijeće bi ušla tri Bošnjaka i jedan Srbin sa liste Koalicija za Mostar, jedan ostali i jedan Hrvat sa liste BH bloka, četiri Hrvata i jedan Srbin sa liste HDZ-a, jedan Hrvat sa liste HRS-a i jedan Srbin sa liste Koalicije Ostajte ovdje. Prema tome, kvota srpskih vijećnika, trenutno, ne bi bila popunjena, jer ih je, računajući sve druge izborne jedinice, za sada samo troje obezbijedilo ulazak u Gradsko vijeće. U ovom slučaju bi moralo doći do “pomijeranja” unutar samih listi, bez obzira na preferencije koje je određeni kandidat osvojio. O tome odlučuje CIK.

Izborna jedinica Zapad (četiri vijećnika)

Prema trenutnim rezultatima, HDZ BiH je u ovoj izbornoj jedinici osvojio 4.539 glasova. Ukoliko njihov ukupni broj podijelimo sa tri, odnosno sa pet, dolazimo do brojeva 1513 i 907. U ovom trenutku Hrvatska republikanska stranka osvojila je 1.514 glasova, dok je BH. blok osvoio 928. To znači da bi HDZ osvojo dva vijećnička mandata, jer je njihov treći broj (907) manji od ukupnog broja glasova BH bloka. Zbog toga bi BH blok osvojio jedan mandat na Zapadu, koliko bi osvojila i Hrvatska republikanska stranka.

Izborna jedinica Jug  (dva vijećnika)

Trenutno, HDZ BiH na području Jug ima osvojenih 2286 glasova. Podijeli li se taj broj sa tri, dolazimo do broja 762. Koalicija za Mostar je osvojila 782 glasa, što je više od drugog broja HDZ-a BiH. Prema tome, na području Jug Koaliciji za Mostar bi pripao drugi vijećnik. HDZ ima osigiran jedan mandat.

Izborna jedinica Jugozapad (sedam vijećnika)

Prema do sada obrađenim rezultatima, na području Jugozapad HDZ BiH je osvojio 5699 glasova, Hrvatska republikanska stranka je osvojila 1781 glas, dok je BH. blok osvoio 1031 glas. Podijelimo li te brojeve sa tri, pet, sedam i devet te nakon toga izdvojimo sedam najvećih brojeva, HDZ BiH bi osvojio pet vijećnika, HRS jednog koliko i BH. blok. Ono što bi moglo biti presudno, sa liste BH. bloka, prema trenutnim rezultatima, iz ovog područja ulazi Boška Ćavar iz reda hrvatskog naroda. To znači da bi bez HDZ-a, HRS-a i SNSD-ove koalicije u Gradskom vijeću moglo biti osamnaest ruku, uz ispoštovani preduslov da Bošnjacima ne pripadne više od petnaest pozicija. Naime, sa gradske liste Koalicija za Mostar dala je Srpkinju, dok sa liste BH. bloka ulazi predstavnik Ostalih i najmanje jedan Hrvat.

Izborna jedinica Stari grad    (pet vijećnika) 

Na području Stari grad, prema trenutnim i nepotpunim rezultatima CIK-a, Koalicija za Mostar je osvojila 4354 glasa, BH. blok 3654, a Prva mostarska partija 827 glasova. Ukoliko podijelimo glasove sa tri, pet i sedam, dolazimo do  brojeva 1451, 870 Koalicije za Mostar i 1218, 731 BH. bloka. Odvojimo li pet najvećih brojeva, to znači da Koalicija za Mostar trenutno ima tri vijećnika, jer je njihov treći broj veći od prvog broja Prve mostarske partije. BH. bloku bi pripala dva vijećnička mjesta.

Izborna jedinica Sjever (dva vijećnika)

Koalicija za Mostar je, trenutno, na tom području osvojila 3053 glasa. Njihov drugi broj (ukupni broj glasova podijeljen sa tri) je 1017 i veći je od ukupnog broja glasova BH. bloka (722). Zbog toga Koaliciji za Mostar pripadaju oba mandata sa Sjevera.

Izborna jedinica Jugoistok   (dva vijećnika)

Prema trenutnim rezultatima CIK-a, Koalicija za Mostar je u ovoj izbornoj jedinici osvojila 2959 glasova. Kada se taj broj podijeli sa tri, dolazimo do broja 986, što je više od ukupnog broja glasova drugoplasirane Platforme za progres koja je osvojila 510 glasova. Dakle, na području Jugoistok je Koalicija za Mostar osvojila oba vijećnika

Izbor Gradonačelnika Mostara

Zbrojimo li sve vijećničke mandate iz svih izbornih jedinica i sa gradske liste, HDZ je osvojio trinaest mandata, Koalicija za Mostar ima 12 mandata, BH. blok šest, Hrvatska republikanska stranka tri i SNSD-ova Koalicija Ostajte ovdje jedan mandat. Prema važećem Statutu Grada Mostara, gradonačelnik se bira dvotrećinskom većinom iz reda izabranih vijećnika i za njegov izbor u prvom krugu potrebna je dvotrećinska većina. Ukoliko nijedan od kandidata ne dobije potrebnu većinu organizira se drugi krug u koji se plasiraju dva najbolje rangirana kandidata iz prvog kruga. Desi li se da i u drugom krugu nijedan od dva kandidata nema potrebnu dvotrećinsku većinu, bit će organiziran treći krug. U trećem krugu dovoljna je prosta većina od onih koji su prisutni i glasaju. Ukoliko se, pak, desi da oba kandidata budu imali isti broj glasova, prema Statutu, Gradonačelnik postaje onaj koji je mlađi.

Izbor Gradonačelnika prema trenutnim rezultatima

Krenimo od pretpostavke da će HDZ za gradonačelnika kandidirati Maria Kordića koji je na gradskoj listi osvojio skoro deset hiljada glasova, da će Koalicija za Mostar za Gradonačelnika Mostara predložiti Zlatka Guzina koji je osvojio preko devet hiljada glasova i da će BH blok za Gradonačelnicu predložiti Irmu Baraliju sa osvojenih 2700 glasova. Ukoliko bi stranke, koalicije i blokovi pratili svoje kandidate, Baralija bi osvojila šest glasova gradskih vijećnika. Ukoliko bi dobila podrušku SBB-a i Hrvatske republikanske stranke, Baralija bi osvojila jedanaest glasova. No, to je manje realan, ali ne i nemoguć ishod. Ako, pak, Koalicija za Mostar ostane ujedinjena, Zlatko Guzin bi dobio podrušku 12 vijećnika. Naravno, može desiti da mu najmanje dva SBB-ova vijećnika uskrate podršku, čime bi Guzin pao na deset glasova u Gradskom vijeću. Treći kandidat Mario Kordić ima sigurnih trinaest  glasova u Vijeću i dobio bi, vjerovatno, podršku još jednog vijećnika Koalicije “Ostajte ovdje”. No, nijedan kandidat ne bi imao potrebnu većinu pa bi bio organiziran drugi krug. Bez podrške Hrvatske republikanske stranke i SBB-a Irma Baralija sigurno ne bi mogla proći u drugi krug u izboru za Gradonačelnika. Ukoliko izostane ta podrška, (predstavnici HRS-a izjavili da će biti uz hrvatski blok), u drugi krug će se plasirati Mario Kordić i Zlatko Guzin. Jasno je njihovi predlagači nemaju dvotrećinsku većinu, tako da će konačnu riječ u tom slučaju dati stranke čiji su kandidati “ispali” u prvom krugu. Recimo, ukoliko bi HRS, Ostajte ovdje, SBB (najmanje dva vijećnika) i BH. blok podržali HDZ-ovog kandidata u drugom krugu on bi imao potrebnu dvotrećinsku većinu (24 vijećnika). No, to je skoro nerealna opcija. Ukoliko, pak, ove iste stranke (bez HDZ-a) podrže Zlatka Guzina, on ne bi mogao dohvatiti 24 ruke, koliko je potrebno za izbor u drugom krugu. Stoga je skoro pa izvjesno da će gradonačelnik biti izabran u trećem krugu, pod uslovom da Koalicija za Mostar i HDZ prethodno ne postignu sporazum i u prvom krugu izaberu gradonačelnika kojeg žele. U trećem krugu mnogo je varijanti. Budu li, recimo, sve stranke sa sjedištem u Sarajevu na istoj strani, Zlatko Guzin bi, prema trenutnim rezultatima, sigurno bio izabran za gradonačelnika Mostara. No, ukoliko se, pak, desi da BH. blok bude suzdržan u trećem krugu, gradonačelnik bi bio HDZ-ov Mario Kordić. Osim navedenih, postoji još jedna moguća varijanta: ako Zlatko Guzin i Mario Kordić u drugom krugu budu imali isti broj glasova, HDZ bi dobio poziciju Gradonačelnika Mostara, jer bi u tom slučaju bio izabran – mlađi kandidat.

Moguće izmjene

Sve ove varijante i projekcije rađene su na osnovu nepotpunih rezultata Centralne izborne komisije i podložne su promjenama. Glasovi iz dijaspore bi, recimo, mogli presuditi da Koalicija za Mostar u Starom gradu izgubi jednog vijećnika koji bi pripao Prvoj mostarskoj partiji. Ostim toga, postoji i mogućnost da, zahvaljujući glasovima putem pošte, Koalicija za Mostar preskoči HDZ na gradskoj listi, pa da, uz zadržavanje mandata u Starom gradu, Koalicija ima 13 mandata, što bi donijelo ukupno 19 vijećnika strankama čije je sjedište u Sarajevu. Naravno, postoji i mogućnost da na Jugu ili Zapadu Koalicija za Mostar i BH. blok izgube mandate što bi, u tom slučaju, značilo da HDZ ima osiguranu poziciju Gradonačelnika Mostara.

Kolumna Seada Numanovića: HNS-ovo kukavičije jaje terorizma

Hrvatski narodni sabor (HNS) Bosne i Hercegovine uputio je poruku podrške Francuskoj i predsjedniku  Emmanuelu Macronu u borbu, kako su naveli, protiv  “islamskog terorizma s kojim se suočavaju ovih dana”

Ističu i da su Hrvati Bosne i Hercegovine “osjetili posljedice ekstremnog islamističkog djelovanja tokom rata u BiH 1992-1995, a naročito kroz teroristički napad auto-bombom u Mostaru 1997., ubistva hrvatskih policajaca u Srednjoj Bosni, te ubistvom članova katoličke porodice Anđelić na Badnjak 2002.”, navode iz HNS-a.

Iskoristili su priliku i da istaknu kako su “Hrvati u Bosni i Hercegovini predvodnici  evropskog puta te zemlje”.

HNS je u saopćenju ispisao još nekoliko stvari.

No, naravno da je svjesno propustio napisati kako su perjanice “islamskog terorizma” uopće bile u prilici napraviti pobrojane, ali i niz drugih zločina, piše Sead Numanović u kolumni za politicki.ba.

Nije ni čudo. Svi ti zločinci koji su, nije nevrijedno istaći, pobili mnogo više Bošnjaka, došli su preko Hrvatske i većina, ako ne svi, bili su saradnici hrvatskih obavještajnih službi!

I mnogi od njih došli su s obavještajnim iskaznicama iz – Francuske!

To je, zasigurno, najbolje objašnjenje kako su “mudžahedini”, bez ikakvih problema dolazili na područje BiH pod kontrolom Armije.

Za njihov prolaz bio je zadužen aktuelni direktor Sigurnosno – obavještajne agencije Hrvatske Daniel Markić.

To što ima hercegovačko porijeklo (Veljanci kod Ljubuškog), nije uopće nevažan detalj. Kao ni to da se, na primjer, školovao u Parizu.

“Saudijski državljanin Ahmed Zuhair Handala 1994. godine se pojavljuje u Zagrebu i tadašnje sigurnosne službe Republike Hrvatske mu 5. decembra 1994. godine izdaju službenu osobnu iskaznicu na njegovo ime. Tri godine kasnije, upravo će Handala organizirati prvi teroristički napad u Bosni i Hercegovini. U Splitskoj ulici u Mostaru, 18. septembra 1997. godine, dvadeset minuta pred ponoć, odjeknule su jake eksplozije. Povrijeđeno je 29 osoba.

Proces protiv Handale i njegovih pomagača Ali Ahmeda Ali Hamada i Bebila Ali Hila započeo je 1998. godine, ali je organizator terorističkog napada već bio pobjegao iz BiH. Kasnije će ga zarobiti pripadnici američke vojske u Afganistanu, nakon čega će biti prebačen u Guantanamo.

U periodu kada su francuski obavještajci intenzivno sarađivali sa bivšim legionarima u Zagrebu, preko Hrvatske je na teritoriju BiH došao Lionel Dumont, državljanin Francuske povezan sa terorističkom skupinom el-Kaida. S njim su tada došli i francuski državljani Malud Bugelan i Abdulah Bedr zvani Biniam Zeferini.

Oni su, nakon što su u ratu bili borci odreda El Mudžahid, u Zenici 1997. godine izvršili oružane pljačke benzinske pumpe i prodavnice oružja, te su ubili jednog bh. policajca i jednog zaštitara. Kasnije će, u policijskoj akciji hapšenja trojice francuskih razbojnika, smrtno stradati Biniam Zeferini, dok će Lionel Dumont nekoliko godina kasnije misteriozno pobjeći iz sarajevskog zatvora. Odlukom Vijeća sigurnosti UN-a, u junu 2003. godine, francuski državljanin Dumont označen je kao jedan od saradnika el-Kaide”, napisao je svojevremeno portal Žurnal.

Dokaza o vezama “mudžahedina” s ne samo hrvatskom obavještajnom službom ima napretek…

Da naglasimo, samo budala može podržavati umobolna teroristička djelovanja po Francuskoj.

Njihove akcije su u potpunoj suprotnosti s Islamom i predstavljaju apsolutnu negaciju te vjere. Istovremeno, muslimani širom svijeta su najveća žrtva ovih ludaka koji ništa ljudsko u sebi nemaju.

HNS-ovo saopćenje je bijedni pamflet koji za cilj ima upravo ono što teroristi žele.

BiH između Istoka i Zapada: EU ilegalno ubacuje migrante u BiH, Srbija i RS ne dopuštaju “ojačavanje” istočne granice, a tužioci na blokadi Bire

Kantonalni tužilac koji za sebe voli reći da je krajiški Eliot Nes odlučio je te decembarske noći “biti uz svoje sugrađane iz Bihaća”. Došao je pred Biru, napravio jedan selfi sa onima koji su blokirali ulaz u taj objekat kako državne vlasti ne bi mogle smjestiti migrante da tu prezime.

tužilac Adnan Tulić podržao blokadu Bire

“Podrška svim građanima u legitimnoj i legalnoj borbi za naš grad”, napisao je na društvenim mrežama kantonalni tužilac Adnan Tulić.

Kasnije će, objašnjavajući za Istragu svoj postupak, reći da bi novinari, umjesto što propituju njegov boravak na kapiji Bire, trebali da se pozabave “organiziranim kriminalom koji stoji iza migranata, iznajmljivanja Bire i involviranosti policije”.

Dok je Adnan Tulić podržavao svoje sugrađane u blokadama, državni tužioci su se bavili istraživanjem organizovane kriminalne grupe koja je organizirala ilegalno prebacivanje migranata. Među dvadesetak osumnjičenih bilo je i nekoliko bihaćkih policajaca, a “organizovanu kriminalnu grupu” predvodio je Ahmed Ifkhar, Pakistanac koji od jula 2018. godine boravi na podrušju Bihaća. On je, sumnjaju istražitelji, u borbi da preuzme i zadrži vlast na području Bihaća djelovao “na posebno bezobziran načun” organizovao kriminalnu grupu koju je naoružavao. U sukobu za prevlast u noći koja je dijelila septembar od oktobra prošle godine  ubijena su dva migranta. No, kada je Granična policija BiH 9.12. pokrenula akciju Lipa, Ahmed Ikfhar je “misteriozno nestao”. I nisu to prvi misteriozni nestanci tokom operacija Granične policije BiH kojom rukovodi HDZ-ov kadar Zoran Galić.

Zoran Galić, ravnatelj Granične policije i kadar HDZ-a BiH

Novembar je 2019. godine. Organizirajući ilegalno prebacivanje migranata na teritoriju BiH hrvatski policajci Zoran Melkić i Ivan Dostan zalutali su na teritoriju BiH.

“Došli smo na kavu”, reći hrvatski policajci nakon što su ih 8. novembra, pred ponoć, u mjestu Rujnica, u pograničnom dijelu općine Cazin, zaustavili pripadnici Granične policije BiH.

Zabilješka pripadnika MUP-a USK

Prethodno su se dvojica hrvatskih državljana svojim BMW-om X5 nekoliko puta provezli kroz selo, a primijetili su ih i pripadnici MUP-a Unsko-sanskog kantona koji su te noći zabilježili da se crni BMW, gospićkih tablica GS 548 DE, na teritoriji BiH pojavio u trenutku kada su i oni, u Rujnici uočili grupu od oko 250 migranata. No, prije nego su pripadnici MUP-a USK uspjeli da zaustave taj automobil, reagirali su bh. graničari. Ali njima uopće nije bilo sumnjivo pristustvo hrvatske policije na teritoriji BiH pa su ih pustili.

Zvanični podaci ne postoje, ali na osovu zabilješki MUP-a USK-a najmanje tri hiljade migranta je protekle četiri godine ilegalno iz Hrvatske prebačeno na teritoriju BiH. Prethodno su ih hrvatski policajci fizički zlostavljali što je dokumentovalo nekoliko nevladinih organizacija koje se bave ljudskim pravima.

Kada su čelnici MUP-a iz Bihaća tražili dodatne informacije od Granične policije BiH te ih upozoravali na operacije hrvatskih kolega, saradnici Zorana Galića su negirali umiješanost policajaca iz EU.

“BiH se u ožujku 2002. ratificirala sporazum Vijeća ministara i Hrvatske o suradnji u oblasti prihvata osoba koje su nezakonito prešli bilo iz BiH u Hrvatsku ili obratno. Jasno da se BiH obavezala  da bez formalnih procedura prihvati sve te državljane koji su nezakonito prešli u Hrvatsku”, kazao je u avgustu prošle godine Svevlad Hofman, savjetnik direktora Granične policije BiH.

Bez ikakvih procedura, hrvatski su policajci, recimo, u noći 26. marta prošle godine na teritoriju BiH ubacili petnaest migranta koje su, prethodno, preuzeli kolega iz Slovenije, još jedne članice Evropske unije. Naime, noć prije prebacivanja u BiH, na području Policijske uprave Novo Mesto  uhvaćena je grupa migranata koji su iz Hrvatske ilegalno pokušali preći u Sloveniju. Među njima je bio i Pakistanac koji se predstavio kao Mukhtar Ahmat. Nakon hapšenja, slovenačka policija mu je izdala rješenje o jednodnevnom zadržavanju broj 2253-6/2020/8 od 25. marta 2020. godine.

“Osoba je ilegalno pristupila državnoj granici između Republike Hrvatske i Republike Slovenije i potrebno ga je izručiti inostranim sigurnosnim organima”, navedeno je, pred ostalog u rješenju slovenačke policije izdatom na ime Mukhtar Ahmat iz Pakistana.

Slovenci su, potom, predali Mukhtara hrvatskoj policiji. No, nekoliko sati kasnije, on je završio na teritoriji BiH. I to bez ikakvih dokaza da je vraćen bh. sigurnosnim agencijama. No, osim što dopušta da hrvatske vlasti ilegalno migrante prebacuju na teritoriju BiH, Granična policija BiH ulestvuje i u “čuvanju” Hrvatske teritorije. Potražite li u arhivi saopćenja Granične policije  BiH uvjerit ćete se da je osnovni zadatak te državne policijske agencije kojom rukovodi kadar HDZ-a sprječavanje migranata da uđu na teritoriju Republike Hrvatske.

“Spriječen ilegalan prelazak 50 migranata iz BiH u Hrvatsku”, saopćeno je u maju 2020. godine.

“Granična policija BiH spriječila 87 migranta da ilegalno pređu u Hrvatsku”, glasilo je saopćenje Granične policije izdato tri dana kasnije.
“Granični policajci spriječili 183 ilegalna prelaska granice: Tri osobe htjele u BiH, ostali u Hrvatsku”, piše u priopćenju od 8. avgusta 2020. godine.

Kako bi što bolje odgovorili zadatku iz Zagreba, Vlada Republike Hrvatske je opremala Graničnu policiju BiH.

“Vlada Republike Hrvatske na 206. sjednici donijela je odluku o doniranju pet termovizijskih kamera i 198 kompleta policijske opreme za opremanje policijskih snaga Bosne i Hercegovine. Vlada Andreja Plenkovića šalje pomoć ministarstvima unutrašnjih poslova tri kantona, i to Hercegovačko-neretvanskom, Zapadnohercegovačkom, kao i Livanjskom”, objavljeno je u februaru prošle godine.

Donirana oprema je, uglavnom, raspoređena duž granice između BiH i Hrvatske gdje su bh. graničari sprječavali migrante da napuste teritoriju BiH i uđu u Evropsku uniju.

Uporedo sa operacijom ojačavanja zapadne granice BiH, slabljena je istočna granica, preko koje su migranti iz Srbije ulazili na toritoriju Bosne i Hercegovine.

“Predsjedavajući BiH Predsjedništva Milorad Dodik odbio je prijedlog da se na istočnoj granici BiH prema Srbiji rasporede pripadnici Oružanih snaga BiH i europske policijske agencije za sigurnost granica Frontexa, nakon što je posljednjih dana značajno pojačan priljev migranata, a kriza u Unsko-sanskoj županiji s migrantima prijeti eskalacijom”, izvijestila je hrvatska novinska agencija HINA 11. juna 2019. godine.

I mjesecima kasnije Milorad Dodik je ponavljao iste stavove. Frontexu i pripadnicima Oružanih snaga BiH nikad nije dopušteno da stanu na granicu između BiH i Srbije. Ali umjesto njih, Dodik je, u saradnji sa Graničnom policijom BiH i kolegama iz HDZ-a organiirao da se u oktobru prošle godine na srbijansko-bosansku granicu, kao ispomoć, pošalju pripadnici Žandarmerije MUP-a Republike Srpske.

Do momenta angažmana Žandarmerije, mjesečni prosjek novoregistriranih migranata u BiH bio je 2300. Nakon što se SIPA povukla sa granice između BiH i Srbije, a Žandarmerija postala partner Granične policije BiH mjesečni prosjek registrovanih migranata se tada popeo na 3885. Te 2019. godine na teritoriji biH je registrovano ukupono oko 27 hiljada migranata. Granična policija je te godine, formalno-pravno, Službi za poslove sa strancima predala svega njih oko hiljadu. Dakle, svi ostali su iz Srbije (i znatno manje iz Crne Gore) neometano ušli na teritoriju BiH. No, vratimo se nakratko i u 2018. godinu.

Fatemah Sadatnejad rođena je u Iranu. Zvanično, s bratom Hosseinom kao turista je krenula u Srbiju. Na beogradski aerodrom, redovnim letom iz Teherana, stigla je 27. avgusta 2018. godine

Iranka Fatemah Sadatnejad kao migrant u Zvorniku

„Odsjeli smo u Hotelu Royal. Jedan dan smo obilazili Beograd“, ispričala je Fatemah pola sata nakon što je ilegalno prešla na teritoriju BiH.

Iranka Fatemah Sadatnejad kao turista u Beogradu

Manje od 48 sati trebalo je njoj i trojici prijatelja iz Irana da od beogradskih turista postanu ilegalni migranti u BiH. Te 2018. godine na teritoriji BIH bilo je registrirano preko 2000 migranata iz Irana. Svi su legalno došli do Beograda koji je, prethodno, ukinuo vize državljanima Irana te uveo direktnu avio liniju Beograd-Teheran. Nakon pritiska iz EU, Srbija je, ipak, obnovila vizni režim sa Iranom.

No, vlasti Srbije nastavile su neometano ubacivati migrante na teritoriju BiH što je u septembru 2020. godine dokumentovala i novinarka Žurnala Azra Omerović. A nakon što srbijanski policajci migrante ilegalno prebace na teritoriju BiH, pripadnici MUP-a Republike Srpske ih prevoze na teritoriju Federacije BiH.

MUP RS migrante prebacuje na terotoriju USK

Zbog toga je MUP USK u avgustu pokrenuo akciju “vraćanja” migranata na teritoriju Republike Srpske. No, konkretnih rezultata  te akcije nije bilo.

Osnivač A-SDA Rifat Hozanović na godišnjic Islamske revolucije u Teheranu

Sve je samo ostalo na političkom prepucavanju, a vlasti USK-a predvođene proiranskom partijom A-SDA u USK su izazvale i dodatnu krizu s migrantima. Onu humanitarnu. Migranti danima spavaju na otvorenom. Vlasti USK, krijući se iza građana, ne dopuštaju državnim vlastima da migrante prebace u Biru, ispred koje je “stražario” i kantonalni tužilac Adnan Tulić čiji je posao – provedba zakona.

Pogled iz Washingtona Janusza Bugajskog: Bitka za Balkan 2021.

Godina 2021. će biti godina rastućih sukoba između Zapada i Rusije oko budućnosti zapadnog Balkana. Nova američka administracija obećala je ponovno izgraditi i obnoviti transatlantske odnose, dok se sve jača Rusija zavjetovala proširiti svoj imperijalni utjecaj na račun zapadnog jedinstva.

Nije iznenađujuće što izbor Joea Bidena Moskvi izaziva strah da će Washington izravno osporavati evropske ambicije Rusije. Iako se posljednjih mjeseci administracija Donalda Trumpa usredotočila na povlačenje američkih snaga iz Evrope i izbjegavanje uplitanja u bilo kakve nove sukobe, Kremlj strahuje da će se predsjednik Biden ponovno angažirati u spornim regijama poput zapadnog Balkana u procesu zapadnih integracija.

Nedavna balkanska turneja ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova pokazala je koliko je Moskva uznemirena. U praksi su Lavrovljeve izjave o važnosti Balkana projicirale vlastite težnje Rusije prema SAD-u. Tvrdio je da neke zapadne zemlje “žele ovaj dio Evrope pretvoriti u poprište geopolitičkih sukoba i stvoriti nove linije razdvajanja”. Upravo to je ono što Kremlj pokušava postići kako bi spriječio preostale zemlje zapadnog Balkana da riješe svoje unutrašnje i vanjske sporove i kvalificiraju se za članstvo u NATO-u i EU.

Na svom političkom hodočašću sredinom decembra, Lavrov je ciljao dvije zemlje koje Moskvi omogućuju slijediti svoju regionalnu strategiju „podijeli i osvoji“ – Bosnu i Hercegovinu i Srbiju. Tokom kontroverznog posjeta Bosni, Lavrov se otvoreno usprotivio članstvu zemlje u NATO-u ističući navodnu “vojnu neutralnost” srpskog entiteta unutar Bosne. U stvarnosti, odluke o međunarodnim savezima može donositi samo centralna vlada u Sarajevu, a ne entitetski lideri ili strani predstavnici poput Lavrova. Ne iznenađuje što su bošnjački i hrvatski članovi predsjedništva BiH odbili da se sastanu s ruskim ministrom vanjskih poslova i njegovu posjetu opisali nepoštovanjem prema njihovoj zemlji. Kritizirali su ga zbog toga što se prvo sastao s Miloradom Dodikom, srpskim članom predsjedništva, i zbog miješanja u unutrašnju politiku BiH. Lavrov je odgovorio tvrdnjom da su oba predsjednika postupala po uputama spoljnih sila – što je tipična sovjetska i velikoruska optužba kojom ignoriraju suverenitet manjih zemalja.

Lavrov je utvrdio da Daytonski sporazum, kojim je okončan rat u novembru 1995. godine, ne treba mijenjati uprkos “pozivima iz inostranstva”. Moskva je očigledno uznemirena zbog toga što će američki i zvaničnici EU razmatrati ​​ustavne formule koje bi mogle okončati bolnu paralizu u kojoj BiH živi. Mnogi sada već vide da Dayton guši razvoj zemlje i bilo kakve realne izglede za integraciju u EU. Otud i stalna podrška Kremlja prevaziđenom sporazumu. Lavrovljev napad je nesumnjivo bio odgovor na nedavnu Bidenovu izjavu kako napori da se izgradi funkcionalna multietnička BiH ostaju nepotpuni, obavezavši američku administraciju na pomoć u pronalaženju rješenja. Moskva će se i dalje žestoko protiviti približavanju BiH EU, jer bi to moglo ograničiti prodor ruskog ekonomskog utjecaja i političku korupciju.

Lavrov je Banjaluci ponudio različite ekonomske podsticaje, uključujući zajedničke projekte s ruskim kompanijama na stvaranju infrastrukturi za distribuciju gasa, koji bi srpski entitet učinili sve ovisnijim o Moskvi. Lavrov je zatražio i zatvaranje Ureda visokog predstavnika (OHR), koji nadgleda civilnu provedbu Daytona, što bi dodatno ohrabrilo lidere RS-a da prkose državnim strukturama i prijete secesijom. Separatizam ostaje važna karta u rukama Kremlja na koju može igrati u slučaju ozbiljnije prijetnje po njegove napore da zadrži Bosnu podijeljenom i nefunkcionalnom. Uslijedila je posjeta Beogradu, koja je poslala snažnan signal podrške Kremlja predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću. Moskva je zabrinuta da bi Biden i njegov tim za nacionalnu sigurnost mogli pritisnuti Vučića da prizna Kosovo kao neovisnu državu, prihvati integriraniju Bosnu i Hercegovinu, ukine političko miješanje Srbije u unutrašnja dešavanja u Crnoj Gori i oslabi veze Srbije s ruskim režimom koje rade na destabilizaciji regiona.Kao i u BiH, Lavrov je istakao projekte koji pomažu ruski prodor u ekonomiju Srbije, uključujući gasovod Turski tok, brzu prugu Beograd-Novi Sad i hidroelektranu Đerdap 1. Tokom posjete katedrali Svetog Save, u kojoj je pročitano pismo predsjednika Vladimira Putina, Vučić i Lavrov su istakli i blisku povezanost između Ruske i Srpske pravoslavne crkve, koje promovišu ruski i srpski teritorijalni revizionizam. U trećem kanalu ruske regionalne subverzije nalazi se bugarska blokada pregovora o pristupanju Sjeverne Makedonije EU, koja ide direktno u prilog Moskvi.  Vlada u Sofiji pokušava dobiti javnu podršku raspirivanjem istorijskih i identitetskih sporova sa Skopljem.

Njihova kampanja Kremlju služi na tri načina: sprečavanje napretka Sjeverne Makedonije ka EU, produbljivanje međudržavnih sporova na Balkanu i mobilizacija proruskog lobija u Bugarskoj. To Moskvi pruža trećeg potencijalnog saveznika u regionu, zajedno sa Srbijom i RS-om. Moskva računa i da će nova koaliciona vlada u Crnoj Gori zaustaviti ili preokrenuti zapadni kurs zemlje i pokrenuti nove sporove sa susjedima. Uprkos planovima da unese dodatni nemir na Balkan, Moskva će tražiti način da se približi Baidenovoj administraciji, kao što to čini sa svakim dolazećim predsjednikom SAD-a. Svrha je uvjeriti Washington da zanemari jednostranu korist Kremlja u stranim političkim ofanzivama  tokom prethodne četiri godine i zavarati Washington kako bi povjerovao da će novim, velikim kompromisom s Rusijom izbjeći buduće sukobe. Bidenova administracija imat će priliku da ponovo potvrdi trajne američke i evropske vrijednosti i interese širom Balkanskog poluostrva. Ključna komponenta takve strategije mora se usredotočiti na odbijanje štetnih moskovskih utjecaja i razotkrivanje eskalirajućih neuspjeha Ruske Federacije. Godina 2021. obećava da će biti godina obračuna između dvije potpuno različite vizije Balkana – kooperativne i uspješne regije pod NATO-vim kišobranom ili nestabilnog poluostrva izloženog negativnim ruskim i kineskim manipulacijama.

Lokalni izbori u FBiH: SDA-ova borba protiv same sebe

Porno filmovi, pisma mrtvima, podmetnuta ili stvarna sasvim je svejedno, uvrede na nacionalnoj osnovi, šaranje automobila, lažni patriotizam i šarene laže o socijalnoj jednakosti obilježile su predizbornu kampanju. Znam, sada kada kažem ili napišem da su svi isti, reći ćete da navijam za neke. A uopće nije tako. Jer nema se za koga navijati. Idemo kratko po kantonima.

U Sarajevu se SDA bori protiv same sebe. Jusuf Pušina i Ibrahim Hadžibajrić izašli su ispod skuta SDA. “Principijelno” su bili zajedno, pa su još “principijelnije” jedan protiv drugoga. Bivšeg SDA-ovca i SBB-ovca koji se preko nezavisnog kandidata pretvorio u lidera NBL-a podržavaju SDP i Naša stranka. A bivšeg NBL-ovca Jusufa Pušinu u borbi protiv protiv NBL-a podržava SDA. U Novom Gradu se navodni SDA-ov disident bori protiv SDA-ovog disidenta. Na Ilidži je borba između sadašnjeg SDA-ovca i bivšeg mladog SDA-ovca. U Trnovu se bivši SDA-ov disident bori protiv bivšeg SDA-ovca koji je sada obučen u dres SDP-a. Ili još jednostavnije – u Trnovu je SDA-ov kandidat donedavni SDP-ovac, a SDP-ov kandidat doskorašnji SDA-ovac.  Jer oni donose promjene? U Cenentru, evo,toj općini bitnijoj od deset drugih,  bivši SDA-ovci podržavaju navodne ljevičare koji se bore protiv desničara koje podržavaju bivši ljevičari. Zvuči zbunjujuće, zar ne? Ali to je tako. Predrag Kurteš je bivši SDP-ov ministar unutrašnjih poslova i podržava SDA-ovog kandidata Nedžada Ajnadžića. A Elmedin Konaković, bivši SDA-ov premijer i kandidat podržava kandidata Naše stranke.  Principijelna politika.

Možemo malo i do Tuzle. Tamo Naša stranka ruši SDP-ovog kandidata, koji se, usput, bori i protiv bivših SDP-ovaca koje podržava SDA. U Živinicama se bivši SDP-ov načelnik, obučen u dres SDA, bori protiv SDP-ove kandidatkinje koju podržava bivši SDA-ovac Mirsad Kukić. U Banovićima se bivši SDA-ovci bore protiv Bege Gutića i njegove “reformatorske” SDA. U Gračanici Naša stranka ruši SDP-ovog načelnika zajedno sa kandidatom SDA. U Lukavcu bivšeg SDP-ovca zajedno ruše SDP i SDA.

I u Ze-Do kantonu je SDA protiv sebe same. Bivšeg SDA-ovca Fuada Kasumovića podržava SDP u borbi protiv SDA., kojeg, opet, zastupa, kadar koji se nekad divio Fuadu Kasumoviću. U Visokom se nadmeće bivša SDA sa sadašnjom SDA. U Bihaću je borba između bivše SDA, malo mlađe bivše SDA, nezavisnih kandidata iza kojih stoji SDA i same SDA. I skoro svi imaju važeće iskaznice SDA. U Cazinu se SDA bori protiv A-SDA.

I, sada se pitate gdje je ljevica?

E, ona je u tri pm. Tri predizborne materine.

(Komentar objavljen u CD-u Face TV-a)

Analiza stranačkih rezultata u USK: SDA prva, NiP i SDP u porastu, SBB, DF i Naša stranka u padu

U narednim satima, Istraga.ba će analizirati rezultate svih stranaka u Federaciji BiH. Krenut ćemo od Unsko-sanskog kantona.

SDA

Na području USK SDA je osvojila najviše glasova. Prema do sada izbrojanim rezultatima, ova stranka je, u utrci za općinska i gradska vijeća, osvojila oko 23 hiljade glasova. U odnosu na izbore 2018. godine, SDA je, za sada, izgubila oko 3000 birača. No, svi glasovi  još nisu prebrojani, kao ni glasovi onih koji su glasali putem pošte. Za očekivati je, dakle,  da ta razlika bude manja. SDA je najbolji rezultat ostvarila u Bihaću, Cazinu, Sanskom Mostu i Velikoj Kladuši.

A-SDA

Druga stranka u USK je A-SDA. Oni su, prema još uvijek nepotpunom rezultatima, osvojili oko 17.000 glasova. Tome treba još dodati i glasove iz dijaspore, ali i preostali, manji dio, glasova koji nisu prebrojani. U odnosu na 2018. godinu, A-SDA je “pala” za oko 4000 glasova, s tim da su oni te godine zajedno nastupili u koaliciji sa POMAK-om koji je imao drobre rezultate u Bihaću. Njihova glavna baza je Cazin gdje su osvojili oko 10 hiljada glasova.

SDP

SDP BiH je porastao u odnosu na 2018. godinu u USK. Na Općim izborima su na području USK osvojili 9880 glasova. Prema još uvijek nepotpunim rezultatima, SDP će osvojiti između 10 i 11 hiljada glasova. Najviše glasova ova stranka je osvojila u Bihaću gdje će osvojiti oko 2500 glasova. Slijede, potom Cazin, Sanski Most, Krupa i Velika Kladuša. gdje će osvojiti između 1400 i 1800 glasova.

Laburisti

Četvrta stranka u USK su Laburitisti Fikreta Abdića. Oni su osvojili oko 7000 glasova, a njihova glavna baza je u Velikoj Kladuši. Na izborima 2018. godine oni su osvojili isto toliko i dobili su ti mandata u Skupštini USK.

NiP

Narod i Pravda Elmedina Konakovića na lokalnim je izborima za šest općinskih i dva gradska vijeća u USK osvojila oko pet hiljada glasova. U odnosu na Opće izbore 2018. godine, NiP je u USK porastao za oko četiri hiljade glasova. Najveću podršku dobili su u Bihaću gdje su osvojili blizu 2000 glasova.

POMAK

Pokret za modernu i aktivnu krajinu – POMAK osvojio je oko 4000 glasova. No, u pitanju je lokalna stranka koja djeluje u Bihaću i koju predvodi bivši i budući gradonačelnik Šuhret Fazlić.

DF

Demokratska fronta je sedma stranka u USK i njihovi su glasovi prepolovljeni. U odnosu na 2018. godinu, DF je pao za oko tri hiljade glasova. Te 2018. godine osvojili su 6600. Ove godine su, iako još nisu prebrojani svi glasovi, osvojili oko 3400 glasova. Politički su preživjeli u Bihaću, Cazinu, Krupi i Sanskom Mostu gdje će učestvovati u radu gradskih i općinskih vijeća.

Nezavisni blok

Nezavisni blok Senada Šepića u nedjelju je osvojio oko 2500 glasova u USK. U odnosu na 2018. godinu, kada su osvojili 4100 glasova, NB je izgubio oko 1500 glasača. Taj broj će se vjerovatno smanjiti, jer svi glasovi nisu prebrojani, tako da će, u konačnici, NB biti “kraći” za oko hiljadu glasova. Ono što je interesantno, NB nije prešao cenzus u rodnom gradu predsjednika te stranke Senada Šepića.

Naša stranka

I podrška Našoj stranci je u padu. Na Općim izborima 2018. godine, NS je u USK osvojio 3500 glasova. Na proteklim lokalnim izborima, NS je izgubila 1000 glasova, odnosno osvojili su oko 2400 glasova. Cenzus su prešli u Velikoj Kladuši, Bihaću i Sanskom Mostu i tu će, po svemu sudeći imati vijećnike.

SBB

SBB Fahrudina Radončića je sa 6900 glasova 2018. godine pao na oko 2000 glasova. Cenzus su, za sada, prešli u Bihaću, Sanskom Mostu, Ključu i Bosanskom Petrovcu.

 

 

 

 

Satler danas u VSTV-u: EU u rukovodstvu Vijeća želi Sanelu Gorušanović-Butigan i Srđana Forcu

Šef Delegacije EU Johann Sattler danas će se (utorak) popodne susresti sa predsjedavajućom Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH. Mada zvanično neće priznati razloge susreta, Satler, zapravo, time podržava Sanelu Gorušanović-Butigan u utrci za novog predsjednika VSTV-a koji se bira u srijedu.  Namjere šefa Delegacije EU otkrio je Holanđanin Kees van der Weide koji u VSTV-u obavlja funkciju “vanjskog savjetnika”.

“Sanela Gorušanovi-Butigan je naš favorit i to je stav Delegacije EU”, rekao je Kees van der Weide članovima VSTV-a s kojima posljednjih dana obavljao pojedinačne razgovore.

Ekspert EU, saznaje Istraga.ba, susreo se i sa Srđanom Forcom, novoizabranim članom VSTV-a čije su tri ratne presude o oslobađanju zločinac u Haškom tribunalu korištene kao dokaz postojanja udruženog zločinačkog poduhvata u predmetu protiv Radovana Karadžića. E, upravo Srđan Forca, inače prijatelj odbjeglog ratnog zločinca Ljubana Ećima, prema planu “zabrinute međunarodne zajednice”, trebao bi biti potpredsjednik VSTV-a, ukoliko Sanela Gorušanović-Butigan bude izabrana za predsjednicu. O potpredsjedniku iz reda bošnjačkog naroda, za sada se nije raspravljalo.

U osmišljavanju ovog plana, prema informacijama Istrage, direktno je učestvovala Elizabet Tomasinec, šefica Političkog odjela EU i supruga biznismena Hamida Pršeša protiv kojeg postoji nekoliko predmeta u Tužilaštvu Kantona Sarajevo. Osim toga, Tomasinec ima dobre veze i sa zvaničnicima MUP-a Republike Srpske s kojima je, zajedno, isposlovala otkaze za dvije diplomatkinje u Uredu Delegacije EU u Banja Luci koje su se bile povezane sa  organizacijom  “Pravda za Davida”. S obzirom na to da zbog ratne prošlosti ne mogu dati direktnu podršku Srđanu Forci u namjeri da postane predsjednik VSTV-a, “diplomati” iz Delegacije EU su se odlučili za drugi plan. Njihov favorit će biti Sanela Gorušanović-Butigan, a kako bi “umirili” članove VSTV-a iz Republike Srpske, na mjesto potpredsjednika Vijeća bi postavili Srđana Forcu.

Upravo zbog toga se savjetnik Kees van der Weide, koji u VSTV-u zastupa interese EU, posljednjih dana aktivirao kako bi obezbijedio podršku za Gorušanović-Butigan, navodeći da bi ona “zbog svoje energije bila idealan predsjednik VSTV-a”. S obzirom na to da se Gorušanović-Butigan izjašnjava kao Hrvatica, kadrovi iz reda tog konstititivnog naroda držali bi ključne pozicije u pravosuđu na nivou BiH. Ministar pravde Josip Grubeša se izjašnjavao kao Hrvat, glavna državna tužiteljica Gordana Tadić je Hrvatica, dok bi i na čelu VSTV-a bila Hrvatica Sanela Gorušanović-Butigan. Sudom BiH rukovodi Ranko Debevec koji dolazi iz reda Ostalih.

Prema Poslovniku Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH, izbor predsjednika Vijeća vrši se tajnim glasanjem, zaokruživanjem imena ili broja pored imena kandidata na glasačkom listiću. Svaki član može zaokružiti samo jednog kandidata. Izabranim se smatra onaj kandidat koji je dobio većinu glasova članova koji su prisutni i koji glasaju. Ukoliko nijedan od kandidata ne dobije natpolovičnu većinu, organizira se drugi krug u koji ulazi dvoje kandidata sa najvećim brojem glasova.

Srđan Forca će, prema dosadašnjim informacijama, biti kandidat za predsjednika i može računati na najmanje  četiri glasa i to glasove Željke Radović (predstavnica okružnih tužilaštava RS), Jadranke Stanišić (predstavnice Vrhovnog suda RS), Duške Bogojević (predstavnice Advokatske komore RS) i Davora Martinovića kojeg je nedavno, na prijedlog HDZ-a, umjesto Monike Mijić izabralo Vijeće ministara BiH. Sa svojim glasom, Forca bi, tako, dobio ukupno pet glasova, što bi mu moglo donijeti drugi krug, pod uslovom da Sanela Gorušanović-Butigan već u prvom krugu, zahvaljujući lobiranju EU, ne osvoji osam glasova. Bude li Gorušanović-Butigan izabrana, Forca će, vjerovatno, biti izabran za potpredsjednika VSTV-a.

Međutim, postoji mogućnost da se “pokvari plan” diplomata iz EU. Ukoliko se pojavi treći kandidat glasovi za Sanelu Gorušanović-Butigan bi se mogli podijeliti, zbog čega bi ona mogla ispasti u prvom krugu glasanja. Ukoliko bi Forca izgubio u utrci za predsjednika VSTV-a od srpskog protukandidata, on ne bi mogao biti izabran ni za potpredsjednika Vijeća. U tom slučaju Sanela Gorušanović-Butigan bi postala potpredsjednica VSTV-a.

Komentar Seada Numanovića o izmjenama u OHR-u: Danke Deutschland, aber nein, danke!

Njemačka još od oktobra radi na tome da se Valentin Inzko zamijeni na čelu Ureda visokog predstavnika, piše Sead Numanović u svom komentaru na portalu politicki.ba.

Na njegovo mjesto – prema sadašnjim dostupnim informacijama – žele vidjeti visokog političara Kršćanske socijalne unije (CSU) Christiana Schmidta.  Nekadašnji ministar poljoprivrede, sada svojevrsni „ministar vanjskih poslova“ CSU, za administraciju Angele Merkel i establišment njene Kršćansko-demokratske unije (CDU), najbolji je kandidat za šefa OHR-a.Istovremeno, ta institucija, po ambicijama Berlina, treba biti revitalizirana, ojačana i – kad treba – robustna u provođenju politike međunarodne zajednice.

Je li Rusija i kako promijenila mišljenje

Prema medijskim izvještajima, Njemačka je nekako uspjela ubijediti Rusiju da prihvati takav plan. Ne zna se da li je Berlin ubijedio i administraciju novoizabranog predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Joea Bidena da prihvati ovaj plan. Iz njegovog tima se (još) ne oglašavaju.

Sve poruke koje je politicki.ba dobio ovih dana iz Vašingtona su da se neće ni oglašavati dok ne prođe inauguracija Bidena i Kamale Harris, 20. januara.

A onda ćemo znati više.

Šute i zvaničnici Njemačke. Oni uporno odbijaju odgovoriti na sve veći broj pitanja u vezi s ovim planom. Novinare posebno zanima da li postoji dogovor s Rusijom o OHR-u i šta on znači? Da li je i šta Rusiji obećano zauzvrat? Kako je Rusija, od stava da OHR treba ukinuti, došla do toga da odobri imenovanje novog visokog predstavnika…?Schmidt je u kratkoj izjavi za politicki.ba bio više nego tajnovit. Uputio nas je na zvanične njemačke institucije. Prema onome što se do sada zna, on nije ni najbolji, ali ni poželjni novi visoki predstavnik. U Njemačkoj nije u vrhu establišmenta, karijeru ministra poljoprivrede te države nije baš slavno okončao, kažu ni da mu engleski jezik nije dobar, a u regionu ga se veže uz neke ne baš popularne ličnosti i događaje.

Odlikovanje od Tuđmana, koje je formalno preuzeo prošle godine, velika mu je mrlja. Stoga, Danke Deutschland, aber nein, danke. Schmidt neka ostane gdje jeste, svako mu dobro želimo, ali nama treba neko bolji. U situaciji kakva jeste, i Valentin Inzko je bolja opcija!

Sramotna činjenica

Njemačka, ali i sve ostale zemlje, uključujući i Kanadu, koje također propituju modalitete za slanje svog kandidata za visokog predstavnika, mogu razmisliti da to, na primjer, bude – žena! U historiji OHR-a žensko nije bilo ni visoki predstavnik, niti njegov zamjenik.

To je već sramotno!

Institucija koja se predstavlja, a i dugo vremena je bila, vrhovno tijelo, neko ko postavlja standarde, pala je na ovom velikom ispitu. I u najmanju ruku je čudno da to ne samo da niko ni ne primjećuje, već se ni ne trudi da tu nepravdu ispravi. Pošto i dalje ne znamo šta su namjere administracije  Biden – Harris, oni bi i ovdje mogli napraviti iskorak i u Sarajevo, na poziciju prve zamjenice visokog predstavnika (ko god to u narednoj godini bio), poslati ženu.

Tim novoizabranog predsjednika SAD već je napravio i u tom smislu niz historijskih iskoraka, postavljajući žene na pozicije na kojima nikada u historiji SAD nisu bile. Eto logičnog slijeda koji se može preliti na BiH.

Možemo sugerirati, na primjer, da u strukturama SAD postoji Maureen Cormack. Ona je bila ambasadorica BiH u Sarajevu, stavila je Dodika na američku „crnu listu“, te pripremila materijale da mu se pridruži njegov bliski saradnik Nikola Špirić.

Kada je Dodik počeo spinovati da je to djelo „bivše administracije“, obrela se u Bijeloj kući u timu Donalda Trumpa. Ne zato što je Republikanka, već zato što su je prepoznali kao sposobnu i vrijednu. Cormack ili neka druga Amerikanka, mogla bi biti, na primjer, Bidenova specijalna izaslanica za provođenje Dejtona, ako eksperiment s oživljavanjem OHR-a ne prođe.

Sve življa rasprava 

SAD će se svakako angažiranije baviti Bosnom i Hercegovinom i zapadnim Balkanom. Ambicija im je da sve rade u tijesnoj saradnji s EU.Unija je već imenovala Miroslava Lajčaka za svog specijalnog izaslanika za ovaj region. Trump je imao čak dva specijalna izaslanika. Biden bi mogao sve svesti na jednu osobu.Kako god da se “eksperiment” s oživljavanjem OHR-a završi, dobra je stvar da se o BiH raspravlja sve više. To samo dodatno potvrđuje da će se naša zemlja ubrzo naći visočije na listi prioriteta s obje strane Atlantika. Idemo li prema raspletu dejtonske agonije?

NAJČITANIJI ČLANCI

SIPA pretresa više lokacija u Srebrenici: Predsjednik lokalnog SDP-a fiktivno registrovao...

Pripadnici SIPA-e od jutros pretresaju nekoliko lokacija na području Srebrenice i Tuzle, saznaje Istraga.ba. Pretresi se vrše i u prostorijama Opštine Srebrenica. Akcija je...