Analize

Ruske evropske operacije: Novičok, plin i špijuni za destabilizaciju političkih oponenata

Ukrajina, Crna Gora, Makedonija, Bjelorusija. Zbivanja u ovim evropskim državama  dokazuju da se Ruska Federacija ne libi upotrijebiti silu kako bi ostvarila svoje ciljeve. Posljednja u nizu je Bjelorusija, država gdje probuđena opozicija, u do sada nezabilježenom broju, mirno protestvuje protiv vlasti Aleksandra Lukašenka i njegovih namještenih izbora. Lukašenko već odavno vlada Putinovim stilom. Obojica zloupotrebljavaju sigurnosne službe, proganjaju opozicionare, ograničavaju slobodu govora, manje-više loše upravljaju svojim ekonomijama i, na koncu, na sve načine sprječavaju prvedbu slobodnih i fer izbora, uz  očiglednu želju da doživotno ostanu na vlasti.

Nakon reakcije zapadnih zemalja koje su pozvale Lukašenkov režim zbog gušenja ljudskih prava, te razmotrile uvođenje sankcija, ruski predsjednik Vladimir Putin uvratio je upozorenjem da se druge države ne smiju miješati u unutrašnja bjeloruska pitanja.  Pojedini ruski mediji već su plasirali priču I o mogućoj ruskoj intervenciji u Bjelorusiji, ukoliko padne režim Aleksadra Lukašenka. A ta intervencija bi se ogledala u slanju navodnih paravojnih grupacija  – po uzoru na Ukrajinu.

Ruski propagandisti su već stigli u Minsk i direktno utiču na uređivanje glavnih medija u toj državi. Bjeloruski predsjednik Lukašenko je naveo da ih je on pozvao, te da ih plaća prijateljska Rusije. Pojedini ruski proputinovi analitičari već javno predlažu da nakon medijskih eksperata u Bjelorusiju otputuju i privatni plaćenici, poput onih iz “Wagner grupe“ koja je u vlasništvu Yevgenya Prigozhina.

Uporedo sa gušenjem opozicije u Bjelorusiji, Vladimir Putin je gušio i svoju opoziciju. Aleksey Navalny je je otrovan poznatim modernim ruskim oružjem – novičokom. Tek ponedjeljak se u Njemačkoj probudio iz kome u koju je pao još 20. Avgusta, Upravio je Navalny u podržavao bjelorusku opoziciju. Za razliku od Putina, Lukašenko je, zasada, malo blaži u odnosu prema opozicionarima.  On koristi sve svoje kapacitete  mogućnosti da kriminalizira opoziciju.

Dakle, Putin i njegovi saveznici koriste sve metode, od  propaganda do trovanja kako bi ušutkali opoziciju. Akcije protiv navodnih “državnih neprijatelja” Putin sve više provodi i u inostranstvu,

Crna Gora je jedna od država u kojoj je u organizaciji ruskih špijuna pokušan državni udar, na dan izbora 2016. godine. U Makedoniji su proruski političari izazvali nerede u tamošnjem parlamentu kako bi spriječili dolazak na vlast prozapadnog lidera Zorana Zaeva. Balkanske države su u posljednje vrijeme pod sve većim pritiskom Ruske Federacije. Sigurnosne službe Belgije, Slovačke, Austrije, Češke, Norveške, Bugarske i Albanije posljednjih su godina protjerali ili proglasili nepoželjnim više ruskih diplomata koji su, zapravo, bili obavještajci. Iz BiG, za sada, niko nije protjeran, ali je ruskom obavještajcu Vladislavu Filippovu zabranjen ulazak u BiH, gdje je trebao biti vojni ataše u Ambasadi Ruske Federacije.

No, ruski obavještajci nisu jedini problem. Ruska Federacija svoj uticaj posljednjih godina širi preko Gazproma i energetske politike. Hrvatska je potpisala decenijske ugovore sa ruskim Gapromom koji bi tu državu trebao snabdijevati plinom. Slična situacija je i BiH, a vlasi Republike Srpske nastoje na sve načine spriječiti gradnju Jadransko-jonskog plinovoda koji bi smanjio uticaj Rusije na energetsku politiku BiH. Zbog samo jednog izvora snabdijevanja plinom, Ruska Federacija koristi mehanizam ucjene u državama Zapadnog Balkana.

Ljubomir Filipović iz Crne Gore piše za Istragu: Nije Dritan pobijedio, pobijedila je crkva

Emocijama nabijena situacija u našoj zemlji zahtjeva od nas da ne zanemarimo emocije. Promjena na izborima nakon trideset godina vlasti jedne partije trebala bi da donese nadu, da probudi patriotizam i vjeru u bolje sjutra. Ipak, izborna noć i dan nakon te noći donijeli su nam strah praćen osjećajem neizvjesnosti i nesigurnosti. Gospodin Abazović je u srijedu rekao da je „gotovo sa evropskim Lukašenkom“ i dokazao da, iako doctor politikologije sa sarajevskog univerziteta, slabo barata komparacijom političkih sistema, a još slabije političkom geografijom. Neko bi trebao da gospodina Abazovića poduči da je Bjelorusija isto u Evropi, ali i da Đukanović nema veze sa Lukašenkom. Možda bi najbolje bilo da to urade njegovi koalicioni partneri i heroji promjene, koji danima na društvenim mrežama i u kolumnama po ruskim portalima veličaju lik i djelo upravo Aleksandra Grigorijeviča.

Da je Đukanović Lukašenko, gospodin Abazović bi davno bio u zatvoru i mučen u najboljem slučaju, a da je Crna Gora Bjelorusija, narod a bi, nakon pobjede na izborima, na ulice izašao sa crnogorskim zastavama, pokazujući zrelost i patriotizam. Kod nas se desilo suprotno, ljudi su izašli sa srpskim zastavama, izašli su pripadnici lokalnih podružnica organizacija poput Srbske časti i Noćnih vukova, i zapjevali su, ali nisu pjevali Crnoj Gori. Zapjevali su u mojoj Budvi, mediteranskom i antičkom gradu „Moj đedo silno je izgledo, i dalje je ljuta zmija kokarda mu sija“ i to na velikom razglasu instaliranom ispred gradske kuće, na Trgu sunca, koju je Abazovićeva URA „oslobodila“ još 2016. godine, davajući i tada jedan odlučujući glas za većinu Demokratskom Frontu.

Danas, nakon četiri godine, Demokratski Front u Budvi ima skoro apsolutnu većinu, i URA mu više i ne treba. Svejedno, URA je već juče ušla ponovo u staru koaliciju, birajući opet gradonačelnika iz redova islamofobnog i etno-nacionalističkog Fronta. Bez ijedne riječi o tehničkoj ekspertskoj upravi na lokalnom nivou.

Već četiri godine mi živimo realnost nove vlasti u Budvi. I moram napomenuti da sam tada kao zamjenik i jedno vrijeme vršilac dužnosti gradonačelnika i sam bio za promjenu. Ne samo da sam bio za promjenu, nego sam i aktivno učestvovao u njoj. Podnio sam ostavku zbog korupcije i svega onog lošeg što je predstavljala vlast DPS-a. Podnio ostavku, i u svom gradu organizovao opoziciju i koordinisao njihovim akcijama i značajno doprinio izbornoj pobjedi. Bio sam jedan od najdgovornih za rušenje osamnaestogodišnje koalicije DPS-SDP koja je izvojevala crnogorsku nezavisnost. Mislio sam da je smjena DPS preča od svega drugog. Naivno sam vjerovao da možemo ukrotiti konja velikosrpskog nacionalizma, ali smo se kao grad vrlo brzo našli pod njegovim kopitima, kako je to poetično primjetio Andrej Nikolaidis. Ogromne količine gradskog novca počele su da se koriste za razne ekstremističke festivale, događaje, okupljanja i organizacije, koje su često imale krinku humanitarnih i kulturnih događaja. „Besmtrni puk“, „Srbi za Srbe“, navijačke grupacije beogradskih klubova preplavile su Budvu. URA nijednom nije odreagovala na to. Čak su njeni funkcioneri aktivno uzimali učešća u ovim  događajima.

Zato sam odlučio da se na ovim izborima iskupim za svoju grešku iz 2016. godine, da ne bih doživio da se isto ponovi na državnom nivou. Iako sam sebe iskupio, nisam uspio da ubijedim ljude poput Abazovića da ne čine ovo što čine. Jer se ono što sam predmnijevao upravo događa pred našim očima. Nije Dritan pobijedio, niti je pobijedila njegova ideja građanske, slobodne i evropske Crne Gore. Pobijedila je crkva, I pobijedile su destruktivne snage i instituti probuđenog velikosrpskog nacionalizma. I to ne sponatno, već u jednom dobro osmišljenom i od strane srpske vlade finansiranom poduhvatu, koji aktivno traje od decembra prošle godine. Sadašnja situacija prijeti da dovede u pitanje spoljnopolitičko usmjerenje Crne Gore, da dovede u pitanje njenu posvećenost regionalnoj saradnji, i na kraju krajeva da nas dovede u situaciju da suštinski Crna Gora prestane da postoji kao nezavisna i prosperitetna država.Kada kažem ovo, svjestan sam da je teško formalno sve ovo odraditi u doglednom periodu. Ali ne morate formalno izgubiti nezavisnost, da biste izgubili nezavisnost. Ne mora se izaći iz NATO, da biste bili nekooperativna članica kaošto je trenutno Turska na primjer. Dovoljno je da se na par ključnih mjesta u spoljnoj politici ili bezbjednosnim strukturama provuku „eksperti“ lojalni Vučiću ili Putinu.

Ipak da ne završim sa mračnim anticipacijama, želim da otklonim svaku sumnju da bih ikad podržao bilo kakav pokušaj nasilne prekompozicije izborne volje građana koji bi nas povukao još dublje u ambis. Biračko tijelo je reklo svoje, i jedino što sada kao građanske snage možemo da uradimo je da agresivnije nego ikad pratimo poteze nove vlasti i da im ne damo da dišu. Da ih natjeramo da na scene kao one u Pljevljima odreaguju revnosno i da zaustave svoje pristalice u njihovim genocidnim namjerama. Ova zemlja je uz neka tragična dešavanja, kao što su Durbovnik, Bukovica, Štrpci, deportacije i Kaluđerski Laz, ipak uspjela da sačuva minimum bezbjednosti svojim građanima tokom devedesetih kada su svi oko nas gubili glavu. Glupo je da sada dopustimo zakašnjelom refleksu da nas potpuno resetuje.

NAJČITANIJI ČLANCI

SIPA pretresa više lokacija u Srebrenici: Predsjednik lokalnog SDP-a fiktivno registrovao...

Pripadnici SIPA-e od jutros pretresaju nekoliko lokacija na području Srebrenice i Tuzle, saznaje Istraga.ba. Pretresi se vrše i u prostorijama Opštine Srebrenica. Akcija je...