Analize

Analiza Seada Numanovića: Nije problem Schmidt, problem je Sarajevo!

Christian Schmidt imao je “otvoren i sadržajan” razgovor u Beogradu s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem.

“Lake teme nisu bile na stolu”, reći će Vučić kasnije novinarima. I dodati da su jedan drugom skresali “u lice sve”.

Schmidt se susreo i s partijarhom Srpske pravoslavne crkve. Porfirije mu je crkveno ime. Najveći zvaničici Srbije, pa i Srba, Schmidta su sasvim uredno primili kao visokog predstavnika, bez zadrške, osporavanja, propitivanja… Sada će mu na rukoljub doći Dodik. I nema (bosanskog) Srbina koji će nastaviti insistirati na nepriznavanju Schmidta, piše politicki.ba.

Dodik je zaradio još poneki poen kod svojih birača, “opozicija” se dodatno izblamirala, a Vučić je ispao “dobri dečko” u očima Zapada i dobio nove poene. Angela Merkel će mu se lično, usred Beograda, za četiri dana zahvaliti i na tome.

U medijskom Sarajevu smo zabavljeni nekom izjavom visokog predstavnika u kojoj govori o poziciji bosanskih Hrvata i njihovoj nekakvoj nedovoljnoj zastupljenosti u vlasti Bosne i Hercegovine. To što smo imali priliku pročitati s nedjeljnog sijela Schmidta u svom izbornom okrugu u Bavarskoj, sasvim je realan izraz jednog političara jedne (kršćanske) stranke.

No, Schmidt niti je lider te partije (Kršćanska socijalna unija – CSU, se zove), niti predstavlja tu stranku, a niti vodi nevladinu organizaciju da bi mogao tek tako iznositi vlastite političke stavove. I tu lekciju on sada uči. Istina, novi visoki predstavnik odmah je rekao da će nastupati kao političar, a ne kao diplomata.

I to što kaže ili će reći nije stav međunarodne zajednice, uključujući i one koji ga u njoj podržavaju. Ovo što nam je preneseno da je rekao u Bavarskoj, zasigurno podržava Rusija, koja ga ne priznaje za visokog predstavnika. Tek, u političkom Sarajevu vlada tradicionalna autističnost. Nedavno je glavni grad Bosne i Hercegovine hodočastio Recep Tayyip Erdogan. Usput je obišao Predsjedništvo BiH, dobio ponudu da bude “pošteni posrednik” i to ne od Šefika Džaferovića, već Milorada Dodika, te otišao na neku svadbu.

I dobro je da se i to desilo.

Još bi ljepše bilo da je barem na toj svadbi bila neka Angela Merkel ili Ursula von der Leyen. Ili barem Josep Borrell. Ali njih nije bilo.

I tu smo opet na bolnoj spoznaji da naših političkih predstavnika faktički nema nigdje. Dragan Čović je na redovnim sedmičnim prijemima kod čelnika Hrvatske. Milorad Dodik je redovni gost Beograda. A njegova ekipa je već danima u Rusiji.

Sarajevo je zaboravilo kako izgleda Ankara, Rijad mogu – eventualno – nadletjeti tokom puta za Džidu. Brisel je tek blijedeća uspomena, dok im postaje sve teže Vašington naći na mapi. U Njemačkoj je u toku izborna kampanja.

To da iz Sarajeva neko nazove socijaldemokratu Olafa Scholza i da ga pita barem kako je, ne možemo ni sanjati. Postaje već neobjašnjivo i pakleno bolno samoizoliranje političkih Bošnjaka. Oni su preokupirani ličnim interesima i uljuljkani u vlastitoj projekciji “popularnosti”.

Neki od njih vjeruju da će im svijet opet doći na noge, kako je dolazio prije više od dvije decenije. Neki, pak, više i ne mogu sakriti prezir prema Zapadu, pa im se gadi i pomisao da bi se tamo trebali naći, sjesti, pričati…

Nismo propustili vozove, propustili smo brojne posljednje vagone inicijativa i foruma na kojima smo mogli, trebali, MORALI biti.

Imamo ogromnu dijasporu koja nas zanima samo u kategoriji novčanih doznaka.

Imamo armiju pametnih i sposobnih ljudi. No, doživljavamo ih kao prijetnju i sumnju. Znamo da su bolji od nas, pa nam zato i ne trebaju!

U Bijeloj kući imamo čovjeka koji nam je naklonjen. I cijeli niz ljudi u njegovoj administraciji s kojima možemo meritorno pričati o svemu u BiH.

Ja, i!?

Beograd i Zagreb, bosanski Srbi i bosanski i hercegovački Hrvati neumorno lobiraju. Mi ćemo se na to odlučiti samo onda kada to nama lično bude trebalo, a sve platiti iz budžetskog džepa.

I onda je prosto tragično da je Schmidt jedini koji je progovorio.

Da je, dao Bog, još schmidtova! Valjda bi nas to konačno probudilo!

Ruska propaganda dostupna u BiH: Russia Today u ponudi Telemacha, N1 objavio kartu prema kojoj je Krim u Rusiji

Dok skoro cijeli svijet zabranjuje i blokira ruske državne kanale Sputnjik i Russia Today, Telemach d.o.o. i dalje u svojoj ponudi ima propagandne kanale Ruske Federacije.

Na broju 603, među informativnim kanalima, i danas, 1. marta 2022. godine, šest dana nakon početka ruske agresije na Ukrajinu,možete pronaći kanal Russia Today na kojem se, cjelodnevno, emitiraju vijesti na englesleskom jeziku. U pitanju je, naravno, ruski propagandni kanal čije je emiritanje još početkom februara ove godine zabranila i Njemačka.

Russia Today u ponudi Telemacha

“Komisija je 1. februara zvanično zabranila organizovanje i emitovanje programa RT DE u Njemačkoj, jer za to ne postoji potrebna dozvola u skladu sa medijskim zakonodavstvom”, navedeno je u saopćenju za javnost njemačke komisije zadužene za regulaciju medija.

Nakon početka ruske agresije na Ukrajinu, njemački primjer slijedila je i Evropska unija.

“Zabranićemo medijsku mašinu Kremlja u EU. Državni mediji RT i Sputnjik, kao i njihove filijale, više neće moći da šire svoje laži, da opravdaju rat (predsjednika Rusije Vladimira) Putina i da siju podjele u našoj Uniji. Razvijamo alate za zabranu njihove otrovne i štetne dezinformacije u Evropi”,  kazala je krajem prošle sedmice Ursula von der Leyen.

Koliko su relevantni ruski mediji, dokazuje i odluka regulatorne komisije u Rusiji-Roskomnadzor da prošle subote naloži nacionalnim medijima da iz svog sadržaja uklone svako spominjanje civila koje je ubila ruska vojska u Ukrajini, kao i izraze “invazija”, “ofanziva” ili “objava rata”.

Odluke Brisela, međutim, nisu promijenile stav Telemacha, kompanije iza koje stoji srbijanski biznismen Dragan Šolak. Tako ste u utorak ujutro, 1. marta, od 7.30 do 8 sati, putem Telemacha, na Russia Today mogli gledati reportažu o navodnim zločinima “nacističkih ukrajinskih jedinica” nad ruskim stanovništvom u Donbasu.

Reportaža RT-a o “ukrajinskim nacistima” u ponudi Telemacha

Telemach je, kao što je poznato, dio iste grupacije kojoj pripada i N1 televizija. Od početka ruske agresije na Ukrajinu, u programu N1 Sarajevo nekoliko puta su gostovali proruski analitičari, među kojima se posebno izdvaja izvjesni profesor Anis Bajraktarević. U petak, 25. februara, od 13 sati i 15 minuta ovaj analitičar u programu N1 iznosio proruske stavove.

“Ja često govorim, Rusi ne blefaju. Rusi kad nešto kažu i ponove to, onda zbilja to i urade. Ruska strategija će ići na pacifikaciju Ukrajine”, kazao je “analitičar” N1 Anis Bajraktarević.

Analitičar Bajraktarević je, gostujuči u programu N1, negodovao što se jedinice takozvanih republika Donjecka i Luhanjska, formiranih na teritoriji Ukrajine, nazivaju “paravojnim jedinicama”.

“Postoje eufemizmi o separatistima, o proruskim jedinicama. To su zapravo Rusi koji žive u Luhanjsku i Donjecku. To su entički Rusi. Oni nisu nikakvi proseparatisti”, rekao je Bajraktarević gostujujući, po ko zna koji put, u programu N1 televizije.

No, nisu samo analitičari N1 iznosili sporne stavove. Tako je, naime, na portalu N1 televizije u Sarajevu, nekoliko sati nakon početka ruske agresije na Ukrajinu objavljen članak pod naslovom   – “Kako će se kriza u Ukrajini reflektirati na građane BiH”. Ništa, naravno, ne bi bilo sporno da tekst nije ilustrovan kartom, prema kojoj je ukrajinski poluotok Krim pripisan Rusiji.

Ova karta je, prema informacijama Istrage, uklonjena tek nakon što je ukrajinski diplomata u BiH intervenirao kod rukovodstva N1 televizije.

Osim ove karte, još nekoliko slučajeva zabilježenih na portalu N1 Sarajevo može se ocijeniti, u najmanju ruku, spornim.

“Banjalučani o krizi u Ukrajini: Rusija nikada nikoga nije napala”, glasio je naslov objavljen svega nekoliko sati prije nego je Rusija krenula u frontalni napad na Ukrajinu.

Da stvar bude još simptomatičnija, urednici N1 televizije odlučili su “sponzorisati” ovaj tekst na svojoj Facebook stranici, kako bi ga pročitalo što više ljudi.

Osim sa građanima Banja Luke, N1 je neposredno pred početak ruske agresije objavio i razgovor sa Danetom Čankovićem, predsjednikom Pokreta “Izbor je naš”, koji je otvoreno iskazao podšrku Rusima, a koji je ranije vodio kampanju protiv NATO-a.

“Rusi u Ukrajini su ugroženi kao narod”, naslovio je N1 svoj članak objavljen 21. feebruara 2022. godine u 14 sati i 16 minuta.

Trećeg dana ruske agresije na Ukrajinu, N1 je objavio vijest da su “Rusi ušli u Kijev”. No, prava istina je da su to bile diverzantske grupe ruske vojske, koje su mnogo ranije ubačene u glavni ukrajinski grad. Ruska vojska do danas nije ušla niti je okupirala Kijev. Osim toga, N1 televizija je na svom je blogu objavila kartu, prema kojoj su skoro svi veliki gradovi, uključujući Harkov i Kijev, pod okupacijom.

Na karti koju su objavili relevantni izvori, može se, zapravo, stvarni napredak ruskih snaga u Ukrajini.

N1, rekosmo, pripada istog grupaciji kao i Telemach d.o.o., najveći kablovski operater koji nije iz svoje ponude nije ukolonio rusku propagandnu TV stanicu Russia Today.

Analiza stranačkih rezultata u USK: SDA prva, NiP i SDP u porastu, SBB, DF i Naša stranka u padu

U narednim satima, Istraga.ba će analizirati rezultate svih stranaka u Federaciji BiH. Krenut ćemo od Unsko-sanskog kantona.

SDA

Na području USK SDA je osvojila najviše glasova. Prema do sada izbrojanim rezultatima, ova stranka je, u utrci za općinska i gradska vijeća, osvojila oko 23 hiljade glasova. U odnosu na izbore 2018. godine, SDA je, za sada, izgubila oko 3000 birača. No, svi glasovi  još nisu prebrojani, kao ni glasovi onih koji su glasali putem pošte. Za očekivati je, dakle,  da ta razlika bude manja. SDA je najbolji rezultat ostvarila u Bihaću, Cazinu, Sanskom Mostu i Velikoj Kladuši.

A-SDA

Druga stranka u USK je A-SDA. Oni su, prema još uvijek nepotpunom rezultatima, osvojili oko 17.000 glasova. Tome treba još dodati i glasove iz dijaspore, ali i preostali, manji dio, glasova koji nisu prebrojani. U odnosu na 2018. godinu, A-SDA je “pala” za oko 4000 glasova, s tim da su oni te godine zajedno nastupili u koaliciji sa POMAK-om koji je imao drobre rezultate u Bihaću. Njihova glavna baza je Cazin gdje su osvojili oko 10 hiljada glasova.

SDP

SDP BiH je porastao u odnosu na 2018. godinu u USK. Na Općim izborima su na području USK osvojili 9880 glasova. Prema još uvijek nepotpunim rezultatima, SDP će osvojiti između 10 i 11 hiljada glasova. Najviše glasova ova stranka je osvojila u Bihaću gdje će osvojiti oko 2500 glasova. Slijede, potom Cazin, Sanski Most, Krupa i Velika Kladuša. gdje će osvojiti između 1400 i 1800 glasova.

Laburisti

Četvrta stranka u USK su Laburitisti Fikreta Abdića. Oni su osvojili oko 7000 glasova, a njihova glavna baza je u Velikoj Kladuši. Na izborima 2018. godine oni su osvojili isto toliko i dobili su ti mandata u Skupštini USK.

NiP

Narod i Pravda Elmedina Konakovića na lokalnim je izborima za šest općinskih i dva gradska vijeća u USK osvojila oko pet hiljada glasova. U odnosu na Opće izbore 2018. godine, NiP je u USK porastao za oko četiri hiljade glasova. Najveću podršku dobili su u Bihaću gdje su osvojili blizu 2000 glasova.

POMAK

Pokret za modernu i aktivnu krajinu – POMAK osvojio je oko 4000 glasova. No, u pitanju je lokalna stranka koja djeluje u Bihaću i koju predvodi bivši i budući gradonačelnik Šuhret Fazlić.

DF

Demokratska fronta je sedma stranka u USK i njihovi su glasovi prepolovljeni. U odnosu na 2018. godinu, DF je pao za oko tri hiljade glasova. Te 2018. godine osvojili su 6600. Ove godine su, iako još nisu prebrojani svi glasovi, osvojili oko 3400 glasova. Politički su preživjeli u Bihaću, Cazinu, Krupi i Sanskom Mostu gdje će učestvovati u radu gradskih i općinskih vijeća.

Nezavisni blok

Nezavisni blok Senada Šepića u nedjelju je osvojio oko 2500 glasova u USK. U odnosu na 2018. godinu, kada su osvojili 4100 glasova, NB je izgubio oko 1500 glasača. Taj broj će se vjerovatno smanjiti, jer svi glasovi nisu prebrojani, tako da će, u konačnici, NB biti “kraći” za oko hiljadu glasova. Ono što je interesantno, NB nije prešao cenzus u rodnom gradu predsjednika te stranke Senada Šepića.

Naša stranka

I podrška Našoj stranci je u padu. Na Općim izborima 2018. godine, NS je u USK osvojio 3500 glasova. Na proteklim lokalnim izborima, NS je izgubila 1000 glasova, odnosno osvojili su oko 2400 glasova. Cenzus su prešli u Velikoj Kladuši, Bihaću i Sanskom Mostu i tu će, po svemu sudeći imati vijećnike.

SBB

SBB Fahrudina Radončića je sa 6900 glasova 2018. godine pao na oko 2000 glasova. Cenzus su, za sada, prešli u Bihaću, Sanskom Mostu, Ključu i Bosanskom Petrovcu.

 

 

 

 

Šta je zajedničko Van der Bellenu i Našoj stranci: Politički zelenaši i liberali uvijek protiv nacionalizma ako nije kršćanski!

Iako naizgled i površno posmatrano ništa ne povezuje austrijskog predsjednika Alexandera Van der Bellena i Našu stranku, način na koji djeluju sa političkih pozicija jasno detektira da je najvećih broj onih koji se nazivaju liberalima i zelenim zapravo proizašao iz potrebe za političkim profitom i preuzimanjem vlasti.

Van der Bellen je bio SDP-ovac u Austriji blizu tri decenije, a onda je shvatio da mu to ne donosi ništa, da su zeleni moderniji, više in i nude mogućnost političkog napretka uz činjenicu da ne traže neminovno promjenu ranijih stavova i pogleda.

Uz populizam koji je nesumnjivo savladao u SDP-u Van der Bellen je prilično lako kupcima političkog liberalizma i ekologije prodao svoje ideje i popeo se do predsjednika Austrije. A s tog mjesta ovih dana je odlikovao je Petera Handkea najvišim priznanjem Austrije.

To što je Nobelov komitet napravio grešku i Handkeu dodijelio nagradu za književnost, Van der Bellenu je bilo dovoljno da mu uruči orden, iako je nesumnjivo znao za nečasnu prošlost Handkea.

A Handke je osim što je ljubitelj ratnih zločinaca poput Slobodana Miloševića kojem je išao na suđenje i falsifikator historije koji je izmišljao kako su građani Sarajeva ubijali sebe a da ih nisu ubijale granate zločinačke VRs.

“Iako dolazi iz progresivne stranke Zelenih Austrije, Van der Bellen je baštinik niza krajnje kontraverznih i rigidnih stavova”, napisat će u reakciji na dodjeljivanje nagrade direktor MC Srebrenica Emir Suljagić.

I upravo tako, fasada liberalizma mnogima poput Van der Bellena služi za fasadiranje i skrivanje rigidnih politika i stavova, koji nemaju nikakve veze s liberalizmu.

I to je zapravo najdublja poveznica Van der Bellena i Naše stranke Sarajevo.

Krenemo li redom, i predsjednik Austrije i Naša stranka ponikli su u socijaldemokratskoj partiji. Van der Bellen je svoju promjenu opisao kao razvoj “od arogantnog antikapitaliste do velikodušnog lijevog liberala”. Naša stranka s druge strane potekla je iz SDP-a, ali više kao potreba uskointeresne grupacije samoprozvanih liberala za političkom moći.

Danas se i Van der Belen, kao i Naša stranka, ali i veliki broj njima sličnih širom Evrope kriju iza političke orjentacije, dok su njihova djela sušta suprotnost.

U vrhu Naše stranke sjedi doktor u čijoj je poliklinici operisana preminula djevojčica Gadžun, a liberali nisu ni pomislili da ga smijene. Istovremeno, Našisti su u političkom životu potpuno suprotno liberalizmu digli ruke za političare i politike sa crnih listi, za štovatejle ratnih zločin i nositelje antievropskih projekata u Bosni i Hercegovini.

A onda, nakon takvih poteza su praveći privid da su opozicija unutar vlast stvarali toliku buku i dizali prašinu da bi neupućeni pomislili kako su oni stvarna opozicija iako su bili presudni faktor za imenovanje onih nikada nisu smjeli biti u institucijama BiH.

Principi liberalizma i kod austrijskog predsjednika i kod Našista su očigledno identični i koriste se po potrebi. Tako će Naša stranka zdušno i politički najoštrije da se protivi nacionalističkim strankama Bosne i Hercegovine, ali će istovremeno njihova predsjednic(a) Edin Forto poletno omogućiti da zetovi nacionalističkih stranak i njihovih lidera budu trajno direktori.

Isto tako će Našisti pričati o SDA tiraniji i režumu, pa pristati da budu dio oktroisane vlasti koju je nametnuo visoki predstavnik mimo volje naroda. A onda u toj vlasti, ti lažni nosioci libelarizma će glasati za zaključak kojim će srušiti Poslovnik da bi nacionalistima HDZ-a omogućili kontrolu Parlamenta.

Potom će dati sve od sebe da se pripremi teren za imenovanje Marina Vukoje u Ustavni sud. I tako bi se mogao napraviti podugačak spisak koji dokazuje da liberali Naše stranke “principijelno” neće sa bošnjačkim etničkim strankama, ali su radi s HDZ-om u sve kombinacije.

I zbog toga se ne mogu oteti utisku rečenice koju je izrekao Emir Suljagić o obnovi kršćanske Evrope. Jer, posmatrano i u EU i kod nas, ti liberali dok govore kako im nacije i vjere nisu bitne, uvijek i principijelno su na strani nacionalista s poluvidljivim predznakom kršćanstva, da budem precizniji katoličanstva!

(NAP)

Kolumna Damira Rastodera: Skica za portret Dritana Abazovića

Bio jednom jedan Dritan, više nikome nije bitan, nije samo parafraza dečije pjesme, već i stih koji na najbolji način odslikava političku sudbinu aktuelnog crnogorskog premijera Dritana Abazovića. Naročito u svijetlu tek završenih predsjedničkih izbora. Nova politička nada postao je Jakov Milatović, čija će stranka prosto usisati najvećih dio anti-DPS glasača, pa i onaj promil klijentelističkih pristalica URA-e. Dritan Abazović će ostati da se koprca u svojoj beznačajnosti i teškoj borbi da se nekoj stranci “uvali” na izbornu listu, kako bi osigurao neki poslanički mandat.

Za dvije godine, ovaj Ulcinjanin i sarajevski student, obnašao je funkcije potpredsjednika vlade, zaduženog za cijeli sektor sigurnosti, a potom postao i premijer, sa svega 4 poslanika. Ali uz obilatu međunarodnu podršku i blagonaklonost domaćih i regionalnih medija.

Ništa to nije pomoglo. Abazović je izgubio političku podršku u parlamentu poslije 113 dana na premijerskoj poziciji.

Razlog – potpisivanje Temeljnog ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom, bez konsultacija, javne rasprave i bilo kakvog transparentnog dijaloga sa koalicionim partnerima.

Ništa neobično za nekoga za koga je Matija Bećković rekao da bi ga “beogradska omladina nosila na ramenima, ukoliko dođe u srpsku prijestolnicu”.

Prije tog nošenja, mitropolit Amfilohije u februaru 2020. godine, u toku litija koje su označile početak konzervativne kontrarevolucije u Crnoj Gori, obasipao ga je komplimentima: “Abazović, naš ugledni musliman, povukao bi Zakon, zbog naroda na ulicama”.

Ovdje je riječ o Zakonu o slobodi vjeroispovijesti koji je bio povod za masovne proteste Srba u Crnoj Gori.

Potpisivanje već spomenutog Temeljnog ugovora, Aleksandar Vučić je kratko prokomentirao sa “svaka mu čast”, dodajući da je Abazović više uradio za kratko vrijeme nego neki za decenije.

I zaista je Vučić u pravu.

Abazović je za “srpski svet” uradio mnogo više nego njegovi prethodnici, uključujući i premijera Zdravka Krivokapića koji je bio izbor same Crkve za tu poziciju. Uostalom, te apostolske vlade ne bi ni bilo bez podrške Abazovića i njegovih poslanika, čime je još jednom potvrđeno nepisano pravilo da nacionalisti i fašisti skoro redovno dolaze na vlast uz pomoć građanskih i liberalnih političkih grupacija.

Ko ne vjeruje neka bar izgugla i pročita o političkom usponu i dolasku Hitlera na mjesto njemačkog kancelara tridesetih godina prošlog vijeka.

Mlađani (1985.) Dritan Abazović pretenciozno je računao da će otjerati Đukanovića u penziju i zauzeti njegovo mjesto, a da će se međunarodni faktor pobrinuti da mu raščisti teren kada su u pitanju srpski ektremisti, na drugom polu političkog spektra.

Tako je on samog sebe smjestio u lažno projektirani politički centar.

U stvari, Abazović je samo držao merdevine tim istim ekstremistima dok se penju na tron vlasti u Crnoj Gori.

Oni su stigli do cilja, a Abazović više nikada neće doći do cenzusa za ulazak u parlament. Najviše na šta može računati od budućih izbornih pobjednika je neka utješna nagrada za “minule zasluge” u novoj vladi nakon parlamentarnih izbora.

Ali ta politička irelevantnost, do granica marginalnosti, bit će najveća kazna za ovog preambicioznog čovjeka.

Još kao ulcinjski srednjoškolac, dok su njegovi vršnjaci “jurili” cure, on je kroz nevladin sektor pokazivao strast za politikom i javnim angažmanom. U sazivu Skupštine Crne Gore iz 2012. postao je najmlađi poslanik kao član stranke Pozitivna Crna Gora. Iz tog perioda jedino vrijedno pomena je polemika sa Milom Đukanovićem, kada je branio svoju stranku, dernjajući se u sali, prijeteći prstom i mlatarajući rukama, na šta mu je Đukanović samo odgovorio “sram te bilo, bitango”.

Otuda i sadašnji nadimak Dritanga, sa kojim ga časte politički oponenti.

Naravno, nije se dugo zadržao u Pozitivnoj. Prvo je nastupao kao samostalni poslanik, da bi se priključio novoformiranoj URA-i. Nakon dvije godine postaje i njen predsjednik, uz pomoć i podršku dotadašnjeg čelnog čovjeka te stranke Žarka Rakčevića, akademika Zukorlićeve BANU Šerba Rastodera i bivšeg generala Blagoja Grahovca.

Cijeli projekat osmišljen je u glavama medijskih tajkuna Željka Ivanovića i Miška Perovića.

Zajedničko svima njima je samo lična mržnja prema Milu Đukanoviću.

Kasnije će Rakčević,  Rastoder i Grahovac napustiti stranku koju su osnovali jer ih je Abazović potpuno marginalizirao.

Jedino u čemu je Abazović bio doslijedan je u opsjednutosti Milom Đukanovićem.

Ponavljao je narativ o diktatorskom režimu, kriminalu i korupciji i polarizaciji crnogorskog društva za koje je po njemu odgovoran upravo Đukanović.

Abazović ovim optužbama kao da govori zapravo o sebi.

Iako njegova vlada ima podršku manje od 3% njemu ne pada na pamet da ide na izbore. Svaki dan boravka u premijerskoj fotelji za njega je čisti dobitak na lotou.

Sada traži od novog predsjednika Milatovića, koji još nije ni stupio na dužnost, da poništi Đukanovićevu odluku o održavanju parlamentarnih izbora 11. juna ove godine.

Čak i njegovi koalicioni partneri su ovaj prijedlog označili svojevrsnim pravnim i političkim diletantizmom.

Toliko o doktoru političkih nauka. Koji će ponavljati da je korupcija a ne nacionalizam glavni problem u Crnoj Gori i regionu. A onda će još dodati da je koeficijent inteligencije zapravo glavni problem crnogorskog društva.

Nije ni tu kraj biserima mladog doktora. Tako će nedavno ustvrditi da je albanski nacionalni heroj Đerđ Kastrati Skenderbeg, srpskog porijekla, te da su mu i otac i majka Srbi. Kasnije je tu izjavu relativizirao objašnjavajući da je u pitanju sarkazam. Baš kao što je morao da se na kraju izvini za sramnu izjavu “o genocidu nad ljudima a ne nad Bošnjacima”.

I tako je sa svakom izjavom Abazović dr. Dritana koja je duža od tri prostoproširene rečenice.

Ili ih on dodatno pojašnjava ili demontira.

Da ne govorimo o polemikama koje izazivaju u javnosti, a vrlo često predmet su sprdnje i podsmijeha. Jednostavno, radi se o političkom antitalentu koji je sebe vidio na mjestu doživotnog vladara Crne Gore.

Ništa gore od velike ambicije i male pameti.

Vratimo se ponovo zamjerkama na račun Đukanovića.

Optuživao ga je za kriminal i korupciju, a njegov stranački (URA) drug i funkcioner Rade Milošević već nekoliko mjeseci čami u pritvoru zbog šverca cigareta.

Doskorašnji specijalni tužilac Milivoj Katnić rekao je da Abazović nije uhapšen samo zbog opstrukcije u MUP-u.

Na teret mu se stavlja podrška škaljarskom klanu, jednom od dva najveća kriminalna ganga u regiji (drugi je suparnički kavački klan).

Abazović dr. Dritan je idealna paradigma političara novog vremena. Bez stida, srama, morala, principa, znanja i vaspitanja.

Trump za siromašne.

Politički kvazimodo sa ogromnom dozom destrukcije. I istom takvom ambicijom.

Najgora kombinacija.

Svojevremeno je bivši ministar vanjskih poslova Crne Gore Miodrag Vlahović dao više nego koristan savjet Abazoviću: u politici se ne ponašaj kao da si samo Albanac, ali istovremeno nikad ne zaboravi da si Albanac.

Nije se primila ni ova preporuka.

Abazoviću nije smetalo što su ga na kraju nazvali albanskim četnikom. No, ni to mu neće pomoći, da praktično završi političku karijeru u svojoj 38. godini života.

Svaka sličnost sa događajima i likovima u Bosni je skroz namjerna.

(politicki.ba)

Satler danas u VSTV-u: EU u rukovodstvu Vijeća želi Sanelu Gorušanović-Butigan i Srđana Forcu

Šef Delegacije EU Johann Sattler danas će se (utorak) popodne susresti sa predsjedavajućom Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH. Mada zvanično neće priznati razloge susreta, Satler, zapravo, time podržava Sanelu Gorušanović-Butigan u utrci za novog predsjednika VSTV-a koji se bira u srijedu.  Namjere šefa Delegacije EU otkrio je Holanđanin Kees van der Weide koji u VSTV-u obavlja funkciju “vanjskog savjetnika”.

“Sanela Gorušanovi-Butigan je naš favorit i to je stav Delegacije EU”, rekao je Kees van der Weide članovima VSTV-a s kojima posljednjih dana obavljao pojedinačne razgovore.

Ekspert EU, saznaje Istraga.ba, susreo se i sa Srđanom Forcom, novoizabranim članom VSTV-a čije su tri ratne presude o oslobađanju zločinac u Haškom tribunalu korištene kao dokaz postojanja udruženog zločinačkog poduhvata u predmetu protiv Radovana Karadžića. E, upravo Srđan Forca, inače prijatelj odbjeglog ratnog zločinca Ljubana Ećima, prema planu “zabrinute međunarodne zajednice”, trebao bi biti potpredsjednik VSTV-a, ukoliko Sanela Gorušanović-Butigan bude izabrana za predsjednicu. O potpredsjedniku iz reda bošnjačkog naroda, za sada se nije raspravljalo.

U osmišljavanju ovog plana, prema informacijama Istrage, direktno je učestvovala Elizabet Tomasinec, šefica Političkog odjela EU i supruga biznismena Hamida Pršeša protiv kojeg postoji nekoliko predmeta u Tužilaštvu Kantona Sarajevo. Osim toga, Tomasinec ima dobre veze i sa zvaničnicima MUP-a Republike Srpske s kojima je, zajedno, isposlovala otkaze za dvije diplomatkinje u Uredu Delegacije EU u Banja Luci koje su se bile povezane sa  organizacijom  “Pravda za Davida”. S obzirom na to da zbog ratne prošlosti ne mogu dati direktnu podršku Srđanu Forci u namjeri da postane predsjednik VSTV-a, “diplomati” iz Delegacije EU su se odlučili za drugi plan. Njihov favorit će biti Sanela Gorušanović-Butigan, a kako bi “umirili” članove VSTV-a iz Republike Srpske, na mjesto potpredsjednika Vijeća bi postavili Srđana Forcu.

Upravo zbog toga se savjetnik Kees van der Weide, koji u VSTV-u zastupa interese EU, posljednjih dana aktivirao kako bi obezbijedio podršku za Gorušanović-Butigan, navodeći da bi ona “zbog svoje energije bila idealan predsjednik VSTV-a”. S obzirom na to da se Gorušanović-Butigan izjašnjava kao Hrvatica, kadrovi iz reda tog konstititivnog naroda držali bi ključne pozicije u pravosuđu na nivou BiH. Ministar pravde Josip Grubeša se izjašnjavao kao Hrvat, glavna državna tužiteljica Gordana Tadić je Hrvatica, dok bi i na čelu VSTV-a bila Hrvatica Sanela Gorušanović-Butigan. Sudom BiH rukovodi Ranko Debevec koji dolazi iz reda Ostalih.

Prema Poslovniku Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH, izbor predsjednika Vijeća vrši se tajnim glasanjem, zaokruživanjem imena ili broja pored imena kandidata na glasačkom listiću. Svaki član može zaokružiti samo jednog kandidata. Izabranim se smatra onaj kandidat koji je dobio većinu glasova članova koji su prisutni i koji glasaju. Ukoliko nijedan od kandidata ne dobije natpolovičnu većinu, organizira se drugi krug u koji ulazi dvoje kandidata sa najvećim brojem glasova.

Srđan Forca će, prema dosadašnjim informacijama, biti kandidat za predsjednika i može računati na najmanje  četiri glasa i to glasove Željke Radović (predstavnica okružnih tužilaštava RS), Jadranke Stanišić (predstavnice Vrhovnog suda RS), Duške Bogojević (predstavnice Advokatske komore RS) i Davora Martinovića kojeg je nedavno, na prijedlog HDZ-a, umjesto Monike Mijić izabralo Vijeće ministara BiH. Sa svojim glasom, Forca bi, tako, dobio ukupno pet glasova, što bi mu moglo donijeti drugi krug, pod uslovom da Sanela Gorušanović-Butigan već u prvom krugu, zahvaljujući lobiranju EU, ne osvoji osam glasova. Bude li Gorušanović-Butigan izabrana, Forca će, vjerovatno, biti izabran za potpredsjednika VSTV-a.

Međutim, postoji mogućnost da se “pokvari plan” diplomata iz EU. Ukoliko se pojavi treći kandidat glasovi za Sanelu Gorušanović-Butigan bi se mogli podijeliti, zbog čega bi ona mogla ispasti u prvom krugu glasanja. Ukoliko bi Forca izgubio u utrci za predsjednika VSTV-a od srpskog protukandidata, on ne bi mogao biti izabran ni za potpredsjednika Vijeća. U tom slučaju Sanela Gorušanović-Butigan bi postala potpredsjednica VSTV-a.

Helezovi glineni golubovi i Konakovićev paintball: Dodikovo normaliziranje rušenja ustavnog poretka BiH!

Predsjednik Republike srpske Milorad Dodik jednostavno je, nesmetano djelujući godinama, bukvalno normalizirao rušenje ustavnog poretka BiH!

Posljednjih dana divljanje lidera SNSD-a najave ujedinjenja sa Srbijom, otimanje državne imovine, napuštanje institucija Bosne i Hercegovine i niz drugih aktivnosti za Tužilaštvo BiH je sasvim uobičajena pojava, a kakva će drugačija biti kada je prvi čovjek ove institucije BiH Milanko Kajganić.

No, to što pojedinci misle da se Dodik ‘šali’, da skreće temu s finansijske krize manjeg bh. entiteta ne umanjuje opasnosti po državu Bih, njenu stabilnost i ekonomski prosperitet!

Još kada Dodikovi partneri poput Elmedina Konakovića i Zukana Heleza krenu s odgovorima na secesionističku politiku Milorada, ostane nam samo da kažemo – ne branite nas više molimo vas!

Jer u ozbiljnim zemljama svijeta ovakva situacija je nezabilježena. Helez kao ministar odbrane, kontra svih pravila odbrane jedne zemlje otkriva odbrambenu moć zemlje!?

“Ako se dogodi da Dodik izvede policiju, to bi bili „glineni golubovi“ i RS bi nestala!!, riječi su Heleza. Djeluje više da je u predizbornoj kampanji nego da obnaša funkciju ministra odbrane BiH! Jer od kako svijet postoji odbrana društva – države je najviši stepen tajnosti, a Helez tako govori i o granici koja ne postoji. To bi valjda trebao znati. Nema entitetske granice!

A, u relativiziranju onog što Dodik radi pridružio se i Elmedin Konaković koji, pak, poziva na paintball duel!?

I dok Helez i Konaković obeshrabruju sve oko sebe Dodik, ali i Aleksandar Vučić imaju novu inspiraciju za nastavak agresije na BiH, što smo imali priliku vidjeti jučer kada je izvršena smotra vojske Srbije. Ne znam je li Helez i njih računao u glinene golubove!?

Poziv Denisa Bećirovića na reakciju i prestanak šutnje je zasigurno dobronamjerno, ali da ga makar nisu čuli Helez i Konaković.

Neshvatljiv odnos onih koji obnašaju najviše državne funkcije na kojim još realno, osim medijskih preuveličavanja, nisu pokazali ništa, predstavlja ogroman teret za bh. društvo.

Uz bizarno kalkuliranje s izmjenama Ustava i Izbornog zakona dok vlast u drugom entitetu ruši ustavni poredak, alarm je da institucije BiH ipak ne rade kako bi trebale. Prvenstveno Tužilaštvo BiH, kojem u indolentnosti pomažu i ‘trojkaši’ koji ismijavaju Dodikove poteze, dok mu po vertikali i horizontali daju sigurnosne institucije u državi.

Dodik ima sve zaokruženo, i to nakon dugo vremena, jer se uspio dohvatiti i OSA-e, ali i Agencije za strance BiH. U SIPA-i već odavno vodi glavnu riječ, zajedno s kadrovima HDZ-a, a sada je dobio i kontakt tačku EUROPOL-a.

I zato je priča šestorke o kompromisima potpuno pogrešna, jer probosanska opcija u Vijeću ministara u tim kompromisima nije dobila ništa.

I zato bez pritiska i zahtjeve prema Tužilaštvu BiH da konačno reagira i zaustavi udar na institucije, i dok svi probosanski predstavnici u institucijama ne uspiju institucionalno odgovoriti na separatističke aktivnosti, i ostat će nam samo paintball!

Da nije tragično bilo bi smiješno!

(NAP)

Pregovori će biti, ako, možda,budu: Moldavija ispred BiH na evropskom putu!

U dramatičnom finišu, Evropska komisija ipak je odlučila dati preporuku da se Bosni i Hercegovini dodijeli pregovarački status o ulasku u Evropsku uniju.

Otvaranje pregovora s BiH počet će kad se određeni kriteriji ispune.

“Otvorili smo vrata širom, pozvali da BiH uđe, ali da bi se ušlo, rezultati se moraju vidjeti”, poručila je Ursula von der Leyen, predsjednica Evropske komisije.

Šta to znači?

Prije i iznad svega, sve dok Evropsko vijeće – tijelo koje daje finalno odobrenje ili odbijanje za bilo koju suštinsku odluku EU – ne kaže svoje, preporuka ne znači ništa.

Jer je moguće da tijelo u kojem sjedi 27 premijera ili predsjednika članica Evropske unije odbije preporuku Komisije.

I to ne bi bilo ništa novo. Dešavalo se puno puta da Evropsko vijeće ne podrži stavove Evropske komisije.

No, prema onome što se moglo čuti iz izlaganja Von der Leyen, kao i komesara za proširenje EU Olivera Varhelyija, oni se nadaju da ih lideri EU neće odbiti.

Zato je za Ukrajinu i Moldaviju data jasnija preporuka o početku procesa pregovaranja s četiri, odnosno tri “preduslova”. I Von der Leyen je rekla da će s ove dvije države aktivnosti na početku pregovora početi “odmah nakon što Evropsko vijeće da zeleno svjetlo”.

Kada je BiH u pitanju, kriteriji su (puno) strožiji.

Uz pohvale za formiranje vlasti u relativno kratkom roku, za napredak u pojedinim segmentima vladavine prava, uključujući i suzbijanje pranja novca, Evropska komisija iznijela je cijeli niz zahtjeva za (istinskim) reformama.

One se primarno tiču – opet – vladavine prava. U tom kontekstu se ističe i potreba reformiranja Izbornog zakona Bosne i Hercegovine.

Zahtijeva se i provođenje socio-ekonomskih reformi gdje “nije poduzet niti jedan korak”, kako piše u Izvještaju.

Također, zahtijeva se i uvođenje sankcija Rusiji zbog agresije na Ukrajinu. Navodi se da je BiH tu poduzela “neke korake”, ali da entitet Rs blokira dalje korake na tom planu. Manji bh. entitet blokirao je i usvajanje trećeg Sporazuma o mobilnosti iz Berlinskog procesa – onog koji se tiče putovanja po teritorijama svij šest zapadnobalkanskih država samo s ličnom kartom, te se od BiH traži da riješi i taj problem.

Zahtjeva se i opsežnija reforma javne uprave, uz napomenu da su “neki iskoraci zabilježeni”, ali da to nije dovoljno.

Iako su usvojene izmjene i dopune Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću (VSTV), one se moraju mijenjati, posebno u segmentu prijave imovine sudija i tužilaca. Promjene moraju biti u skladu s zahtjevima Venecijanske komisije.

“Nezavisnost i nepristrasnost pravosuđa nije poboljšano”, piše u Izvještaju o napretku BiH.

“Tamno-siva” je i slika borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala.

Ako bi se u prostu rečenicu sažimala ocjena Komisije, onda bi najispravnije bilo napisati da je BiH “šuplja kao švicarski sir”.

Nema iskoraka u borbi protiv korupcije, posebno one ‘visoke’, sudski sistem teško pati zbog neprofesionalnosti, političkog utjecaja, nepostojanja kvalitetne razmjene informacija, neujednačene sudske prakse… Na sve to dolazi i eksplicitna ocjena da je policija “podložna utjecaju politike”. A da ne pišemo šta su rekli o zaplijeni imovine saradnji s Eurojustom i Uredom javnog tužioca EU…

“Proaktivan pristup ostaje od suštinskog značaja u borbi protiv infiltracije kiminalnih elemenata u politički, pravni i ekonomski sistem”, piše dalje u Izvještaju.

Entitet Rs posebno je “žigosan” u segmentu slobode medija i prava novinara na neometen rad. I u tom režim Milorada Dodika označen je kao krivac za “nepotrebno kretanje unazad”.

Kada su migracije i migranti u pitanju, Evropska komisija ponovila je i malo pojačala “pozitivnu” ocjenu iz izvještaja od prošle -2022. godine. No, odmah je zatraženo da se poduzmu “hitni” koraci ka jačanju kontrole granice i sistema azila.

Iako ni ocjena u oblasti ekonomskih kriterija nije baš “grdna”, Program ekonomskih reformi BiH je ocijenjen kao i više nego “grdan”.

On “nastavlja biti jadnog kvaliteta i limitira provedbu reformi”, piše u Izvještaju.

Slična je i ocjena u oblasti spremnosti BiH da prihvata pravnu stečevinu EU. To je ogroman set dokumenata pravnih normi Unije i jedan je od ključnih preduslova za pristupanje ovom bloku. Evropska komisija traži bitna poboljšanja procedura javnih nabavki i jako je nezadovoljna aktivnostima BiH za provođenje popisa stanovništva i dobara.

“Ograničeni” ili “nikakav napredak” potom se nižu u cijelom nizu oblasti.

A onda se “poentira” poražavajućom ocjenom da “BiH nije napravila nikakav napredak u obkasti resursa, poljoprivrede i kohezije (poljoprivredni i ruralni razvoj, sigurnost hrane, veterinarstvo i fitosanitarna politika, ribarstvo i vodne površine, te finansijske i budžetske odredbe), gdje su pripreme uglavnom u početnoj fazi”.

Na kraju se “poentira” s korištenjem IPA fondova.

Taj novac koji EU daje državama koje žele u članstvo i dalje se u BiH slabo koristi.

Izvještaj o napretku Bosne i Hercegovine prema Evropskoj uniji u 2023. godini ima čak 142 stranice.

Detaljna “krvna slika” stanja u našoj državi odražava i nadu i frustraciju.

Gledano iz Brisela, oni su uradili maksimum koji su mogli. Pa i više od toga. Iz svojih razloga.

Sada istinski izazov ostaje da vlasti (ali i opozicija) urade svoj dio posla. I tu smo onda u belaju!

Sve ovo, još jednom, pod uslovom da Evropsko vijeće na samitu 14 i 15. decembra odobri dodjelu početka pregovora s EU Bosni i Hercegovini nekada naredne godine, kada se ispune neophodni preduslovi.

Suma sumarum – kada se pogleda sve što se dešavalo i dešava zadnjih dana u Briselu i oko njega, Bosna i Hercegovina je opet nezasluženo “pogurana”. Prema svim relevantnim ocjenama stručnih ljudi, nismo zaslužili ni kandidatski status, a ona nam je odobren u decembru prošle godine.

Sada se kreće prema novom iskoraku dok Holandija, Njemačka, ali i Francuska glasno gunđaju i ponavljaju stav da je od kraja 2022. godine BiH nazadovala, a ne napredovala.

Evropska komisija na to je odgovorila i (neuobičajeno) jasnim imenovanjem nekih od glavnih krivaca.

Pa se entitet Rs na 142 stranice p(r)oziva čak 95 puta, mahom zbog opstrukcija i ometanja evropskog puta BiH.

Time je, faktički, loptica odgovornosti prebačena na Evropsko vijeće koje bi trebalo onda pokrenuti sankcione mehanizme koji uključuju i stavljanje na “crnu listu” Dodika i klike.

Evropska komisija i tu je uradila svoj dio posla obustavivši više od milijardu KM vrijedne projekte.

Dakle, da sumiramo, Brisel je uradio svoje. Iskorak je mnogo veći nego li je prvotno planirano. Sada je do vlasti BiH. Trenutna euforija je više nego neutemeljena! Umjesto slavljeničkih postova na društvenim mrežama vlasti bi se odmah morale latiti posla. Umjesto svađe s novinarima, neka – za početak – riješe pitanje slobodnog putovanja po šest država zapadog Balkana samo s ličnim kartama. Eto, barem to!

(politicki.ba)

Janusz Bugajski’s Washington View: Serbia’s Home in a Russian World

Under the rule of President Aleksandar Vučić, Serbia is desperately trying to imitate Russia. It seeks to be the dominant power in the Western Balkans and is mimicking Putin’s “Russian World” ideology with a smaller “Serbian world” variant. But the problem for Belgrade is twofold: its expansionist agenda will be resisted by all neighbors and international agencies, while its pursuit of “greatness” will ensure that Serbia becomes ever more dependent on Russia’s geopolitical calculations.

In its Russian World (Russki mir) agenda, the Kremlin declares an obligation to defend all Russian speakers or people born in the Soviet Union and their descendants. This includes the right to intervene in the affairs of neighboring states and even the necessity of conquest and partition to allegedly protect Russians-speakers, as already witnessed in Georgia, Moldova, and Ukraine.

In the Serbian “younger brother” version of Srpski Svet, as recently declared by Interior Minister Aleksandar Vulin, all Serbs have the right to be united and live together in one state. Just like Russians, the Serbs are portrayed as the long-suffering victims which hostile foreign powers are conspiring to assimilate or eliminate. Belgrade therefore claims the right to protect Serbs in Bosnia-Herzegovina, Montenegro, Kosova, North Macedonia, and Croatia. In addition to political intervention on their behalf, this means expanding an army capable of ensuring Serbian interests through possible military conquest.

As the former propaganda minister for Slobodan Milošević, Vučić, is well versed in the tactics developed by the Soviet political police, intelligence outfits, and state media to distort reality and mobilize citizens against the imaginary enemy. And just in case too much Westernism has rubbed off on Vučić, Putin’s henchmen and operatives are ready to stiffen his spine and provide the propaganda and agitation needed to stir the Serbian populace.

Vučić’s Serbia acts like a deferential sibling toward Russia, viewing its “elder brother” as a tough and wise leader that can help junior achieve his regional ambitions. But under this fraternal surface, the Kremlin is manipulating Belgrade to serve its geopolitical goals through an unequal relationship based on four dependencies: diplomatic, economic, military, and political.

Serbia is diplomatically beholden to Russia and Belgrade has pledged its loyalty to Moscow. Among other acts of submission, the government has vowed never to impose economic sanctions on Russia, despite calls from the European Union that Serbia must align its foreign policy with that of the bloc if it is serious about membership. Unlike Montenegro, North Macedonia, and Albania, Serbia did not join the Western embargo on Russia following its annexation of Crimea from Ukraine or the arrest of Russian opposition leader Alexei Navalny. Belgrade evidently does not view Ukraine as a brotherly Slavic state and welcomes theelimination of political dissidents.

For the Kremlin, the small “Serbian world” is becoming part of a much larger “Russian world” and it expects the Vučić’ administration to demonstrate its gratitude. Vučić seems to be permanently indebted to Putin for blocking Kosova’s entry into the United Nations and refusing to recognize its independence. Thespeaker of parliament Ivica Dačić has praised Russia as Serbia’s best ally that protects its “territorial integrity” and defends it in international fora. In stark contrast to the submissive current government in Belgrade, Tito the communist stood up to Moscow’s arrogance and successfully resisted Stalin. Even Miloševićmaintained his independence from Russia and exploited Yeltsin to his advantage against Western powers.

Serbia’s economic dependence on Russia continues to expand, particularly in the energy field. In January 2021, Belgrade defied U.S. calls to reduce its addiction to Russian energy and diversify its supplies. Instead, it officially launched a new gas link via Bulgaria and Turkey with a 400 kilometer section of the Turkish Stream pipeline for Russian gas that will cross Serbia toward Hungary and Bosnia-Herzegovina. Serbia has so far received Russian gas via Hungary and Ukraine, but Moscow intends to circumvent Ukraine in order to deplete its budget, strangle its economy, and reduce its role as an energy transit state to Europe.Serbia depends almost entirely on Russian energy supplies and this bolsters Russia’s controls over the Balkan state.

On the military front, Serbia appears to be following Kremlin commands. Above all, Moscow is adamant that any Serbian moves toward NATO membership will not be tolerated and could result in the replacement of Vučić. Serbia is being groomed as a military outpost of Russian power and has been armed with warplanes, tanks, and anti-aircraft systems. Vučić recently visited an air defense unit near Belgrade that has been equipped with Russia’s Pantsir-S1 system, designed to defend targets on the ground from cruise missiles, drones, and low-flying aircraft. And of course the Russo-Serbian “humanitarian center” in Niš serves as an intelligence and special operations facility for Moscow.

Serbia’s military build-up is viewed with concern by all neighboring states. For Putin, Serbia provides a valuable option of stirring conflicts and even triggering armed clashes in the West Balkans to distract attention from conflict zones that Moscow engineers in Ukraine, Georgia, and Belarus, and to disguise mounting unrest in the Russian Federation itself. At some point, Vučić could be pushed or provoked into a military confrontation on the pretext of defending the little “Serbian world” and may even appeal to the larger “Russian world” for assistance.

The dependence of the Vučić government on Moscow’s political approval is also escalating. Kremlin support for assorted nationalist groups, its extensive influence in Serbia’s information space, and its espionage penetration of key institutions is intended to keep Vučić in check. The coup in Montenegro in October 2016 was both an attempt to dislodge the pro-NATO government in Podgorica and a signal to Vučić that the Kremlin can replace him if he steers away from the Russian orbit. By surrendering to Putin in every major domain, Serbia has in effect become a willing victim of Moscow’s policies.

Janusz Bugajski is a Senior Fellow at the Jamestown Foundation in Washington DC. His recent book, Eurasian Disunion: Russia’s Vulnerable Flanks, is co-authored with Margarita Assenova. His upcoming book is entitled Failed State: Planning for Russia’s Rupture

 

Za Dodika i Čovića, Orbana i Milanovića, Macrona i Lavrova: Bošnjaci su “tempirana bomba”, žele islamsku državu, “treba im sapun”, provode “zločinačku politiku” i “ugrožavaju kršćanstvo”

Bošnjaci si sigurnosni problem Evrope. Oni su tempirana bomba koja otkucava pored Hrvatske. Bošnjaci žele Islamsku državu. Bošnjaci su muslimani koji skoro nikad ne mijenjaju svoju vjeru. I prvo im treba sapun, pa onda parfem. Jer provode zločinačku politiku po naredbi zapada. Ovo su, ukratko, stavovi proruskih političara. Ovo o Bošnjacima javno govore francuski predsjednik Emauel Macron, mađarski premijer Viktor Orban, hrvatski predsjednik Zoran Milanović, lideri SNSD-a i HDZ-a Milorad Dodik i Dragan Čović, i, na kraju, ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov.

Lavrov: “Zapad i Bošnjaci provode zloćinačku politiku”

“To je zločinačka politika”, ocijenit će ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, govoreći za Radio televizije Republike Srpske o onome što na Balkanu rade “Zapadnjaci i Bošnjaci”.

Na pitanje o sankcijama Miloradu Dodiku, Lavorov je rekao da to za njega “vrlo uznemirujuće”.

“Ono što se radi prema Dodiku je zaista jako uznemirujuće, zato što je on u suštini jedan od vrlo malog broja političara koji se realno bori za dejtonske principe. On ništa nije učinio u Republici Srpskoj i u okviru Predsjedništva BiH što je suprotno Dejtonskom sporazumu. To upravo rade zapadnjaci i, nažalost, to rade Bošnjaci, zato što Zapad želi iskoristiti Bošnjake da bi oduzeo narodima u BiH identitet i pretvorio i Srbe i Hrvate i Bošnjake u neko građansko društvo.  To je zahtjev da se zaborave svoji korijeni da bi Zapad ostvario svoje geopolitičke interese. To je, zaista, zločinačka politika”, kazao je Lavrov.

Macron: BiH je zbog džihadista tempirana bomba

U novembru 2019. godine francuski predsjednik Emmanuel Macron dao je intervju za britanski The Economist. Govoreći o zapadnom Balkanu, Macron je rekao da je Bosna i Hercegovina “tempirana bomba”.

“Ako ste zabrinuti za ovu regiju (zapadni Balkan), glavno pitanje nisu ni Sjeverna Makedonija niti Albanija nego Bosna i Hercegovina. Ona je tempirana bomba koja kuca tik uz Hrvatsku i koja se suočava s problemom povratka džihadista”, rekao je Macron što je izazvalo brojne reakcije u BiH.

Viktor Orban: Bosanski muslimani su sigurnosni problem

Krajem decembra prošle godine, mađarski premijer Viktor Orban je na svojoj godišnjoj konferenciji za medije govorio o “bosanskim muslimanima kao sigurnosnosnom problemu”.

Učinit ću sve kako bih najviše evropske zvaničnike ubijedio u to da je ključno pitanje, ma koliko Balkan možda bio dalje od njih nego od Mađarske, da je i s njihovog aspekta ključno pitanje kako da riješimo bezbjednost jedne zemlje u kojoj živi 2 miliona muslimana”, kazao je mađarski premijer 22. decembra 2021. godine.

Šest mjeseci kasnije, mađarski premijer je ponovio slično stajalište u pismu upućenom članu Predsjedništva BiH Miloradu Dudiku.

“Učinit ćemo sve u interesu obnove Evrope utemeljene na hrišćanskoj civilizaciji i na suverenim nacijama”, napisao je Orban ističući da je Mađarska izabrala upravo ovakvu politiku.

Dodik: “Hodže arlauču” i “muslimani ne mijenjaju vjeru”

“Mi smo kršćani i to je moje iskustvo. A iz iskustva mogu reći da muslimani ne napuštaju svoje vrijednosti. Ja ne pozivam na mržnju. Ja ne pozivam na odbacivanje, ali želim skrenuti pažnju na to da je ovo naša najvažnija vrijednost. Samo pozivam na to da odbranimo Evropu, cijelu Evropu, ne samo EU, kojoj je veoma teško vjerovati da će biti odbranjena nastavili se s ovakvim politikama. Jer budućnost Evrope nije samo ekonomija i energetska stabilnost. Budućnost Evrope je i demografska stabilnost. Ako toga nema, živjet će narod koji nije živio tu, a ne evropski narod”, kazao je član Predsjedništva Milorad Dodik, govoreći u septembru 2021. godine na Demografskom samitu u Budimpešti.

Ovo je, inače, bila jedna u nizu Dodikovih islamofobičnih izjava. U julu 2018. godine Milorad Dodik je gostovao na Happy TV-u. Tada je rekao da su Srbi istraumirani “ezanima”.

“U pet sati odvrne do daske ono gore da pjeva i tako to. Naravno, svi su istraumirani i ustaju u pet sati. To je najvredniji dio srpskog naroda, a budi ih džamija i oni ustaju u pet sati”, kazao je Dodik, ističući da on ne gradi džamije, da nema ništa protiv njih, ali da neće da ga neko tjera i uznemirava.

“Nemoj mi puštati ozvučenja toga tamo da arlauče jer ja nisam to. Zašto bi to činili i radili”, kazao je Dodik.

Krajem maja ove godine, Milorad Dodik je kazao da muslimani žele iskoristiti ukrajinsku krizu za “provedbu svojih ciljeva”.

“Muslimanski nacionalizam je otišao do te mere da pokušava da iskoristi ukrajinsku krizu da bi reafirmisao svoje ciljeve“, istakao je Dodik.

 

Milanović: Prvo kapun, onda parfem

“Građanska država (BiH) je daleki, daleki san, i to je lijepa stvar, ali prvo sapun, onda parfem“, rekao je predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović, gostujući u centralnom dnevniku HRT-a.

U februaru ove godine, Milanović je optužio bošnjačko vodstvo u Bosni i Hercegovini ponavlja obrasce ponašanja Slobodana Miloševića.

„Današnje ponašanje bošnjačkog vodstva u Bosni i Hercegovini preuzelo je obrazac Slobodana Miloševića, njihovog krvnika, iz 1990. godine“, kazao je Milanović

Za Milanovića je Bosna i Hercegovina “država bez reda i poretka” i obični “big shit”.

U February ove godine, hrvatski predsjednik je o Bošnjacima govorio rječnikom ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova.

“Bošnjake se ohrabruje da idu đonom na Hrvate”, kazao je Milanović, četiri mjeseca prije nego što je Lavrov izjavio da “zapadnjaci koriste Bošnjake” kako bi obezpravili druge narode u BiH.

Dragan Čović: Građanska BiH je islamska država

“Bošnjaci kao najbrojniji narod u Bosni i Hercegovini imaju najveću odgovornost za budućnost te zemlje”, kazao je u februaru 2019. godina tada predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Dragan Čović, govoreći na Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta.

“Oni koji žele građansku državu – ja ih poštujem, samo danas u Bosni i Hercegovini reći ‘građanska država’ – to znači klasičan unitarizam u nekoj formi i teorijskom obliku, a to Vam znači u osnovi islamsku državu, a to što je to netko pretvorio u kalifat ili neku drugačiju konotaciju dao tom izričaju”, kazao je Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH.

NAJČITANIJI ČLANCI

Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...