Popularni članci

    Analize

    Duška Jurišić i “slučaj Kovačević”: Ako nije nadležna nizašta, koja je svrha njenog doministrovanja?

    Piše:
    Enver Išerić
    -

    „U presudi vijeća Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Kovačević protiv Bosne i Hercegovine, Sud je sa šest glasova za i jednim protiv, odlučio da je došlo do povrede člana 1. Protokola br. 12. (opšta zabrana diskriminacije) uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima zbog toga što Kovačević nije adekvatno zastupljen u Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i Predsjedništvu Bosne i Hercegovine.

    Sud je naveo da se Kovačević u suštini žali zbog aranžmana podjele vlasti, da u Bosni i Hercegovina nije istinska demokratija, već “etnokratija“ u kojoj je etnička pripadnost – a ne državljanstvo – ključna za osiguranje moći i kontrolu resursa i u kojoj tri dominantne etničke grupe kontrolišu državne institucije u cilju ostvarenja svojih interesa, a svi drugi su građani drugog reda.“

    Vijest o ovoj presudi odjeknula je bosanskim nebom tolikom snagom da su zagovornici kršenja ljudskih prava doživjeli klasični nokaut, šok i nevjericu da je došao kraj njihovim manipulacijama, kršenju ljudskih prava i daljnjem potpirivanju mržnje i etničkih podjela među narodima i građanima Bosne i Hercegovine.

    Zato je u njihovim redovima uvedeno „vanredno stanje“. Angažovane su sve njihove snage i pravne i političke kako bi se opstruiralo ili na drugi način omela, makar privremeno, pravosnažnost presude.

    Tada na scenu stupaju „agentice“ Bosne i Hercegovine pred Evropskim sudom za ljudska prava, (i pored toga što je njihov legitimitet bio upitan – istek mandata, nezakonita imenovanja na kraći period i više puta od dozvoljenog) koje pripremaju zahtjev za iznošenje ovog predmeta pred Veliko vijeće Evropskog suda za ljudska prava, kako je predviđeno članom 43. Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama.

    Njihov rad na pripremi zahtjeva za preispitivanje presude (iznošenje pred Veliko vijeće) rađen je potpuno netransparentno i suprotno važećim zakonima naše države. Nije konsultovan ni ministar za ljudska prava, pri čijem ministarstvu djeluju i agentice, niti je Vijeće ministara donijelo bilo kakvu odluku o tom predmetu.

    U međuvremenu se pojavila i informacija da je zamjenica ministra za ljudska prava gospođa Duška Jurišić obavila sa agenticama razgovor u vezi sa ovim predmetom i da im je ona dala punu podršku.

    Sve ove navode demantovao je advokat Duške Jurišić izjavivši “S tim u vezi, ovim putem skrećemo pažnju javnosti da Duška Jurišić, zamjenica ministra Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, ni formalno, ni suštinski, nema, niti može imati nikakvu nadležnost nad postupanjem agenata Bosne i Hercegovine koji zastupaju državu u predmetima pred Evropskim sudom za ljudska prava.”

    „Istina je da su agenti Bosne i Hercegovine zaposleni u Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, da preko Ministarstva primaju platu i ostvaraju ostala prava iz radnog odnosa. Međutim, sve u vezi njihovog postupanja pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu je u nadležnosti Vijeća ministara BiH i Duška Jurišić – kao zamjenica ministra na to ne može uticati na bilo koji način, sve i kada bi to i htjela”, navodi advokat Bilić, koji zastupa Dušku Jurišić.

    Međutim, moramo konstatovati da je advokat Bilić potpuno u pravu u gore citiranoj izjavi. Ali možemo li postaviti još jedno vrlo značajno pitanje ne samo za zamjenicu ministra za ljudska prava nego i za samog ministra. Da li je Duška Jurišić u vezi sa ovim pitanjem upozorila svog ministra i zatražila njegovo djelovanje i prema Vijeću ministara i prema Evropskom sudu za ljudska prava? Ako nije da li ona snosi dio odgovornosti za opstrukciju ove presude važne za ljudska prava u našoj državi. Da li je digla svoj glas kada je odbijeno, odnosno onemogućeno da se o ovom pitanju raspravlja na Vijeću ministara Bosne i Hercegovine? Da li je reagirala kada je predsjedavajuća Vijeća ministara samostalno i samoinicijativno, bez odluke Vijeća ministara uputila pismo Evropskom sudu za ljudska prava? Je li zamjenica ministra svojim sastancima sa “agentima” bila svjesna ili nesvjesna da time legitimira veoma upitan status tih istih “agenata” pred Evropskim sudom za ljudska prava, što se može tumačiti i kao svojevrstan vid podrške njima čineći štetu po ljudska prava u našoj zemlji?

    Sve je ovo bila dužna učiniti zamjenica ministra Duška Jurišić. A ministar Sevlid Hurtić je svakako i trebao i morao to uraditi. A koliko je javnosti poznato niti jedno ni drugo nisu uradili ništa. A dužni su da štite ljudska prava naših građana. Ne može biti izgovor da Duška Jurišić “ni formalno, ni suštinski, nema, niti može imati nikakvu nadležnost nad postupanjem agenata Bosne i Hercegovine koji zastupaju državu u predmetima pred Evropskim sudom za ljudska prava“, kako je izjavio njen advokat.

    Ako je to tako onda su nam zamjenici ministara potpuno višak u organizaciji vlasti. A nije tako. Jer svjedočili smo javnim istupima zamjenika ministra odbrane, prilikom kojih je isticao svoje neslaganje sa stavovima i postupcima njegovog ministra. Pri tome, naravno ne ulazimo u razloge i opravdanost iznošenja tvrdnji i stavova.

    Zato bi bilo logično, moralno, zakonito i ustavno da ministar Hurtić i njegova zamjenica Jurišić podnesu ostavke na funkcije koje obavljaju. Ili da neko od zastupnika kojima je stalo do ljudskih prava i Evropske konvencije, kao i presuda Evropskog suda za ljudska prava, zatraži njihovu smjenu.

    A mi ćemo čekati pravosnažnost presude „Kovačević“, jer ne vidimo nikakav razlog da omjer glasova u Velikom vijeću ne budu makar približan omjeru glasova u Vijeću koje donijelo ovu presudu, a za koju je glasalo šest sudija uz jedno izdvojeno mišljenje.

    Sigurno su svi razlozi navedeni u izdvojenom mišljenju iznošeni u samom postupku pred sudom, koji je odbacio prigovore Vlade Bosne i Hercegovine i utvrdili da su, odnosno da bi svi pokušaji ulaganja pravnih lijekova u Bosni i Hercegovini, odnosno ustavna žalba bila uzaludna, jer Ustavni sud svoje odluke donosi na osnovu Ustava Bosne i Hercegovine koji sadrži diskriminatorne odredbe, koje su u suprotnosti sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, a koja se direktno treba primjenjivati u Bosni i Hercegovini, kako to propisuje i Ustav Bosne i Hercegovine. O tome govori i dosadašnja praksa Ustavnog suda koji je odbio sve apelante koji su se žalili Ustavnom sudu u vezi sa ovim pitanjima, odnosno kršenju njihovim prava da biraju i da budu birani.

    A ako bi govorili o zloupotrebi prava na predstavku, onda bismo mogli kazati da je Bosna i Hercegovina, odnosno njeni „agenti“, zloupotrijebila to pravo tražeći preispitivanje presude želeći time poništiti prava i slobode predviđene Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama a što je propisano i članom 17. Konvencije: „Ništa u ovoj Konvenciji ne može se tumačiti tako da podrazumijeva pravo bilo koje države, grupe ili lica da se upuste u neku djelatnost ili izvrše neki čin koji je usmjeren na poništavanje bilo kog od navedenih prava i sloboda ili na njihovo ograničavanje u većoj mjeri od one koja je predviđena Konvencijom.“

    Džabe spletke pletete, ljudska prava su univerzalne vrijednosti modernog i naprednog čovječanstva. A Evropski sud za ljudska prava je sud znalaca i profesionalaca. Nema tamo stranačkih poglavica koje po sudu „muljaju i opstruiraju“.

    (NAP)

    Pravda je slijepa ali pažljivo bira: Bošnjake hapse zbog korupcije i ratnih zločina, Srbe povremeno zbog ratnih zločina, a hercegovačke Hrvate ni zbog čega!

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Kemal Čaušević je kriv za kriminal u Upravi za indirektno oporezivanje, Miro Džakula nije. Čaušević će u zatvor, a Džakula u Elektroprijenos.

    Fadil Novalić je kriv za federalne respiratore, a Radovan Višković nije kriv ni za respiratore niti za poljsku bolnicu u RS-u.

    Fikret Hodžić i njegova Malina su optuženici za nabavku respiratora, Kristian Marić, posrednik u nabavci, samo je svjedok.

    Osman Mehmedagić je dvaput hapšen i triput pretresan, a Dragan Lukač nijednom. Čak ni zbog slanja u smrt Nedžada Dizdarevića.

    Ranko Debevec je u pritvoru, a Milano Kajganić pritvara. Osim ako se ne radi o osuđenicima ili optuženicima za genocid.

    Selmo Cikotić će na sud zbog ratnih zločina, Nenad Stevandić – neće.

    Abdulaha Skaka su hapsili zbog štete od 30 hiljada maraka. Ljubu Bešlića za života niko nije istraživao.

    U pritvoru su bili i gradonačelnici Zenice Fuad Kasumović, i Bihaća Hamdija Lipovača. U pritvoru nikad nisu bili gradonačenici iz Zapadne Hercegovine, iz Banje Luke, iz Istočnog Sarajeva.

    U pritvoru je bio i Nedim Uzunović zbog Bosnalijeka. Milenko Bašić zbog “uglednog Lagera” nije.

    U Sarajevu su hapsili i Fahrudina Radončića. U Hercegovini nisu Jozu Pavkovića.

    Destine sarajevskih biznizmena palo je zbog “Kase”. Ali kasa još nije stigla u zapadnu Hercegovinu.

    Kada su mu sudili zbog kriminala sa Čovićem Jerko Lijanović je oslobođen. Kada su mu sudili nakon što je okrenuo leđa Draganu Čoviću, Jerko Lijanović je osuđen.

    Hoćete li statistiku? Evo je.

    Za pet godina, od početka 2018. go kraja 2022., Tužilaštvo Zapadnohercegovačkog kantona Široki Brijeg podiglo je devet optužnica za krivična djela – kurupcije i privrednog kriminala.   Samo u jednom predmetu izrečena je zatvorska kazna, dok su u pet predmeta izrečene – uslovne osude. I to bi bilo to što se tiče borbe protiv korupcije u ZHK kojim suvereno vlada HDZ BiH. Tom kantonu pripadaju tri općine i jedna gradska uprava. Tu su kantonalne institucije. U ZHK, prema popisu iz 2013. godine živi 95 hiljada stanovnika.

    U Bosansko-podrinjskom kantonu živi 23 hiljade stanovnika. Kanton čine dvije općine i jedan grad. Osim lokalnih općinskih i gradskih administracija u tom kantonu postoje i kantonalne institucije. Za četiri godine,  od početka 2018. do kraja 2021., Tužilaštvo BPK je podiglo 10 optužnica za korupciju i zloupotrebu položaja. Jednu više nego ZHK za pet godina. I u tom je kantonu, u posmatranom periodu, izrečena jedna zatvorska osuda za krivično djelo korupcija.

    Dakle, Tužilaštvu Goraždu za četiri godine podiglo je više optužnica za korupciju nego Tužilaštvo ZHK za pet godina, iako u ZHK ima više opštinskih administracija i skoro četiri puta više stanovnika.

    Od početka 2018. do kraja 2021. godine, mostarsko Tužilaštvo je podiglo 32 optužnice. Dakle, za četiri godine – 32 optužnice u kantonu kojem pripada devet općinskih i gradskih administracija, sve kantonalne institucije i nekoliko federalnih institucija. Za četiri godine izrečene su samo četiri zatvorske kazne. Šesnaest je uslovnih osuda. Tako, dakle, izgleda borba protiv korupcije u kantonu kojim vlada HDZ BiH i u kojem živi 222 hiljade stanovnika.

    U Unsko-sanskom kantonu živi 273 hiljade stanovnika. Ovom kantonu pripada osam općina i gradova. Osim općinskih administracija, u Bihaću su smještene i kantonalne institucije. Federalnih institucija nema. Za četiri godine, 2018-2021., Tužilaštvo USK je podiglo 72 optužnice za korupciju i zloupotrebu položaja. U petnaest predmeta korupcije su izrečene zatvorske kazne. Ukupno je izrečeno 39 uslovnih osuda za korupciju.

    Znači, iako u Mostaru ima više institucija (lokalne, kantonalne i federalne), Tužilaštvo HNK je podiglo duplo manje optužnica za korupciju i zloupotrebu položaja nego Tužilaštvo USK.

    U Srednjobosanskom kantonu živi 254 hiljade stanovnika. Dvanaest općinskih i gradskih administracija je u nadležnosti Kantonalnog tužilaštva u Travniku. Tome treba dodati i sve kantonalne institucije u SBK. Za četiri godine, 2018.-2021., Tužilaštvo SBK je podiglo deset optužnica za korupciju i zloupotrebu položaja. U istom periodu, pravosuđe tog kantona nije izreklo nijednu zatvorsku kaznu za korupciju. Izrečene su tek tri uslovne osude.

    U Zeničko-dobojskom kantonu živi 364 hiljade stanovnika. Tužilaštvo ZDK je nadležno za dvanaest općina i gradova te sve kantonalne institucije. Prema podacima Transparency Internationala,  za četiri godine Tužilaštvo ZDK je podiglo 101 optužnicu za korupciju, od čega se tri optužnice odnose na visoku korupciju. Izrečeno je ukupno osamnaest zatvorskih kazni. Uslovnih osuda je bilo 55.

    Dakle, Tužilaštvo ZDK podiglo je deset puta više optužnica za korupciju od Tužilaštva SBK, gdje okosnicu vlasti čini HDZ BiH.

    Kantonalna tužilaštva u Tuzli i Sarajevu imaju najbolje rezultate. Recimo, Tužilaštvo KS samo u 2021. godini je podiglo 100 optužnica za korupciju, a te godine je izrečeno ukupno osam zatvorskih kazni. Tokom 2020. Tužilaštvo KS je podiglo 15 optužnica, 2019. godine 24 optužnice za korupciju, a 2018. godine 29 optužnica. Pravosuđe u KS je od početka 2018. do kraja 2021. godine izreklo 21 zatvorsku kaznu zbog korupcije. Uslovne su bile 52 osude.

    Tužilaštvo Tuzlanskog kantona je od 2018. go 2021. godine podiglo 132 optužnice za korupciju. U istom periodu izrečeno je ukupno 39 zatvorskih kazni za korupciju. Izrečene su ukupno 92 uslovne osude.

    Fijasko Zakona o ukidanju PDV-a na doniranu hranu: Da ne bi plaćali PDV na bačenu hranu, trgovci je doniraju pet dana pred isticanje roka upotrebe!

    Piše:
    Redakcija
    -
    Prije usvajanja Zakona kojim se ukida plaćanje poreza na doniranu hranu, vijesti.ba su upozoravale da takvo rješenje može otvoriti prostor za veću zaradu na crnom tržištu.

    Da li je crno tržište nakon usvajanja Zakona procvjetalo, tek treba da utvrde nadležne institucije. Ono što se zna, jeste činjenica da krajnji korisnici donirane hrane ne vide efekte ovog Zakona.

    “Otkako je ukinut PDV na doniranu hranu naša kuhinja nije dobila ni grama, ničega”, kažu iz Javne kuhinje u sarajevskom Starom Gradu.

    Iz udruženja Pomozi.ba navode primjer da im je jedna kompanija izrazila želju da  donira 77 paleta soka, i to tri dana prije isticanja roka. Problem stvaraju kratki rokovi za isporuku, transport i skladištenje.

    “Šta se desi kada roba kojoj rok ističe za pet dana, da je dobijemo danas i preko vikenda ne radimo? Živimo u lokalnim zajednicama koje imaju javne kuhinje u kojima nestaje struje, onda se desi da roba onaj peti dan ne može da bude podijeljena  krajnjim korisnicima. Onda mi kao organizacije koje pomažu korisnicima javnih kuhinja dolazimo u situaciju da moramo platiti PDV za uništavanje takve hrane, kaže Rajko Lazić iz Crvenog krsta u RS.

    Na ovu smo činjenicu upozoravali prije usvajanja zakona. No populistička politika se potrudila da se čuje drugačije.  Naime , PDV se i ranije plaćao na bačenu hranu. Sada su u povlaštenom položaju oni koji žele izbjeći trošak plaćanja PDV-a na bačenu hranu.

    Praktično mogu čekati do zadnjih trenutaka priliku za prodaju, a onda je, kada je izvjesno da je neće prodati, dati u donaciju.

    Također, širom BiH pa i njenom glavnom gradu, općepoznata su mjesta na kojima se obavlja trgovina na veliko i malo, a gdje je osnovni način plaćanja gotovina. Ovakvo rješenje dodatno je pogodovalo upravo tom tipu trgovine hranom i stvorilo prostor za bogaćenje onih koji su spremni raditi malverzacije, ali i nelojalnu konkurenciju onima koji se u svom poslovanju drže procedura i zakona ove države.

    Kako smo pisali i ranije, posao države je da dio naplaćenog poreza kroz osmišljavanje socijalnih programa usmjeri prema onima kojima je hrana potrebna. Ministarstva rada i socijalne politke za takvo što bi, prije svega, ako već nemaju, trebala imati evidencije krajnjih korisnika odnosno onih u stanju potrebe te izdvajanja u ove svrhe planirati u svojim godišnjim budžetima.

    Na taj način bi se tačno znali krajnji korisnici ovog vida podrške države.

    Dok se ove oblasti sistemski i suštinski ne regulišu, Zakoni poput ovog donosiće po neki politički poen predlagateljima, ali će dugoročno imati štetne posljedice po državu.

    Dok se Srbija priprema uvoz gasa i iz Azerbejdžana: Dramatičan pad potrošenje gasa u Kantonu Sarajevo

    Piše:
    Almir Bečarević
    -

    Dok Srbija povezuje svoj transportni gasni sistem sa susjednom Bugarskom i time čini prve korake ka diversifikaciji izvora gasa, BiH pored toga što ne povezuje svoj gasni sistem sa Hrvatskom kreće i u zatvaranje rudnika.

    Našim susjedima nije mrzak gas iz Azerbejdžana koji će stizati novom interkonekcijom danas otvorenom sa Bugarskom, to je nama mrzak gas koji bi mogao stizati iz npr. Katara ili UAE ili USA, ali nam sada postaje mrzak i ugalj kojeg sve manje kopamo za postojeće TE kako nam priopći aktuena vlast.

    Kanton Sarajevo se guši u zagađenom zraku i trenutno smo, a i danima prije, u samom vrhu gradova koji nose neslavnu titulu gradova sa najzagađenijim zrakom u svijetu.

    Evropski prvaci u ovoj kategoriji smo već odavno. Kako bih približio šta se radi građanima u KS najbolje će biti primjer šta se dešava sa potrošnjom gasa iako imamo u KS najveći broj priključaka gasa od kako je gas doveden do naših domaćinstava.

    Potrošnja gasa u zadnje 4 godine:

    2020-138.550.000 Sm3
    2021-151.250.000 Sm3
    2022-141.793.000 Sm3
    2023-125.000.000 Sm3

    Planirana isporuka prirodnog gasa za 2023. godinu iznosila je prema zvaničnim podacima 152.569.000 Sm3. Manje ostvarena isporuka gasa u odnosu na planirane količine za 2023. godinu i količine isporučene u 2021. godine iznosi cca 18%.

    Ovo je dramatičan pad potrošnje gasa i čvrsta goriva sve više ulaze u naše domove.

    Teško je više bilo kome objasniti da je gas jedino brzo rješenje za čist zrak, a da je kadrovska politika u energetskom sektoru osnova uspješnog vođenja svake kompanije.

    U Kantonu Sarajevo samo se može desiti da kad uništite potrošnju gasa u KS i kada dovedete najveću energetsku kompaniju do poslovanja sa gubitkom (bez kreativnog knjigovodstva) možete postati ministar finansija i voditi finansije u kantonu iako niste bili sposobni ni kompaniju voditi.

    Kada, defacto, ubijate svoje sugrađane preko zraka to vam je ulaznica da i preko budžeta to radite isto jer ste kvalifikovani za ovaj zadatak. Još jedno pitanje za sve nas u KS?

    Da li je normalno da prosjek plate u KS u sektoru koji je ostvario ove rezultate bude 1.980 KM i što čini gotovo 60% više od prosjeka plata u FBiH?

    Da li je normalno da oni koji uspiju da ostvare pad potrošnje gasa od 18% sa najvećim brojem priključaka gasa ikad budu nagrađeni tako da nam sad upravljaju i sudbinama.

    Energetika i energetske politike su nam na izdisaju, a dok drugi grade i otvaraju nove pravce snabdijevanja, pronalaze nove izvore gasa, grade terminale za tečni plin to mi zatvaramo i ono sto jedino imamo, a to su rudnici.

    Na kraju, jedna Njemačka u isto vrijeme gradi 5 LNG terminala i otvorila je nekada zatvorene rudnike jer energetska stabilnost sistema, a i neovisnost u svemu ovome je osnova za bilo kakve privredne aktivnosti.

    (NAP)

    Licemjerstvo međunarodne zajednice:Tripartitna agenda i jačanje Dodika

    Piše:
    Amina Čorbo Zećo
    -

    Tripartitna agenda osmišljena u kuhinjama međunarodnih krugova, u kojoj Bošnjaci dobijaju Zakon o zabrani negiranja genocida, Hrvati Izborni zakon po mjeri Dragana Čovića, a Srbi državnu imovinu pokazuje svu raskoš nepravde.

    Najbolji dokaz tome jeste da nemamo niti jedne optužnice za negiranje genocida, jer Milanku Kajganiću nedostaje sudske prakse, ali za podizanje optužnice protiv hodže Muharema Štulanovića koji je optužen jer je Republiku srpsku nazivao “genocidnom tvorevinom”, u Banja Luci ne trebaju praksu.

    Oni trebaju narative i optužnice na svim nivoima koje će dodatno Bošnjake baciti u geto, nalik onom u Palestini, a dokaz tome su tvrdnje o navodnom radikalizmu, koji nije realno opipljiv, već je prisutan u javnom prostoru čisto da se nađe za potrebe srpske ili hrvatske politike.

    A, da je cijeli cirkus zvani Milorad Dodik usmjeren na imovinu pokazuje i jutrošnje oglašavanje predsjednika SNSD-a.

    „Srbi nemaju ambiciju za bilo kakvim sukobima, ali ćemo posegnuti za svim političkim sredstvima da sačuvamo suverenitet Republike srpske. Pojedini ambasadori, kao i nelegalni Šmit, nastoje da nam otmu naše šume, vode, da razvlaste Republiku srpsku. Mi smo rekli da pitanje imovine nikada neće biti na stolu“, istakao je Dodik.

    I zbilja jeste upravu. Christian Schmidt ne čini dovoljno po pitanju državne imovine, a međunarodna zajednica i dalje Dodika smatra relevantnim sagovornikom. U Briselu je jednako zastupljen kao i svi drugi lideri, s tim da redovno održava kontakte i veze s Vladimirom Putinom, dok ne staje na putu secesije.

    Iako pogrdnim imenima naziva predstavnike međunarodne zajednice, oni ga uvažavaju i sastanče s njim, pri čemu raste njegova popularnost, a slabi uloga međunarodne zajednice. Jer, ko normalan može sjesti za pregovarački sto sa onim ko uporno zagovara cijepanje Bosne i Hercegovine, a ima mogućnost slanja u izolaciju pregovarača koji ne odstupa od retrogradnih stavova.

    Bonske ovlasti ostavljene su za Refika Lendu, Izborni zakon i udovoljavanje Draganu Čoviću. Za razliku od zabrane negiranja genocida, gdje je zakon prepušten na milost ovdašnjim pravosudnim institucijama koje manje više kontroliše upravo Dodik, sve druge nametnute odluke su implementirane do srži. Imamo Vladu FBiH po mjeri Čovića, istu takvu zakonodavnu vlast, a u državi se ne zna ko pije ko plaća.

    I sve ovo vrijeme na kušnji je vjerodostojnost autoriteta Schmidta, njegove moći i spremnosti na djelovanja. Ne radi se samo o njegovom ustavnom pravu shodno aneksu 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma nego i njegovoj obavezi, koji do sada nije ispunio.
    Naravno, uz podršku Ambasade SAD-a u Sarajevu Schmidt, kao uostalom i Evropska unija, očito imaju plan i dalje tolerirati Dodika i njegovu želju za što većom autonomijom Rs, a čime gube kredibilitet i uvažavanje u onom dijelu javnosti, koje je oduvijek vjerovalo u dobronamjernost i pravednost.

    Ali, ako se samo nagrađuju blokade i ispunjavaju nemogući zahtjevi secesionističkih politika, nije li vrijeme da i probosanska snaga unutar BiH pokaže za koje vrijednosti se borila i to jasno kaže međunarodnoj zajednici, koja je sve u ovom trenutku samo nije pravedna.

    Jer, možda neće biti sukoba, ali gdje je država Bosna i Hercegovina u svemu tome?

    (NAP)

     

    Pravna analiza: Da li je Ante Nobilo mogao sjediti u sudnici Suda BiH pored optuženog Milorada Dodika?

    Piše:
    Redakcija
    -

    U srijedu je pred sudom BiH počelo suđenje predsjedniku Republike Srpske Mioloradu Dodiku. Jedan od Dodikovih pravih savjetnika bio je hrvatski odvjetnik Ante Nobilo. Da li je Nobilo mogao zastupati Dodika u sudnici Suda BiH? Ovu analizu za Istraga.ba pripremilo je nekoliko sarajevskih advokata.

    U skladu sa članom 6. stav 1. Zakona o Sudu BiH, da bi se opunomoćenik pojavio, odnosno postupao pred Sudom, mora biti upisan u Imenik advokata nadležnog organa BiH priznatog od Suda. U skladu sa stavom 2. istog člana, Sud može, u svakom pojedinačnom slučaju, posebno dozvoliti postupanje pred Sudom opunomoćeniku koji ne ispunjava uslove iz prethodnog stava, a takav postupak za posebno priznavanje opunomoćenika se utvrđuje se Poslovnikom Suda.

    Poslovnik o radu Suda BiH, donesen 16.06.2020. godine, propisuje u članu 52., a pozivajući se na odredbu člana 6. Zakona o Sudu BiH, postupak za izdavanje dozvola za posebno postupanje. Tom je odredbom propisano da Sud može izuzetno u svakom pojedinačnom slučaju izdati dozvolu za posebno postupanje punomoćniku koji nije na OKO (Odsjek krivične odbrane) listi i odobriti njegovo postupanje, odnosno obavljanje prakse pred Sudom, što uključuje i advokate koji imaju važeću dozvolu za obavljanje advokatske prakse izdatu od priznatog, profesionalnog udruženja advokata ili od drugog nadležnog organa iz strane zemlje pod uslovima reciprociteta.

    U tom slučaju, punomoćnici podnose svoje prijave sudiji za prethodni postupak, sudiji za prethodno saslušanje, sudiji, odnosno vijeću, zavisno od faze postupka, koji prilikom razmatranja takvih prijava mogu uzeti u obzir sljedeće činjenice:

    1. a) Da li je punomoćnik pokazao specijalizirano poznavanje domaćeg ili međunarodnog krivičnog prava, međunarodnog humanitarnog prava, međunarodnih propisa iz oblasti ljudskih prava ili bilo koje druge oblasti prava s kojom bi u znatnoj mjeri mogao doprinijeti efikasnosti postupka;
    2. b) Da li punomoćnik posjeduje specijalizirano poznavanje činjeničnog stanja geografskog regiona, vezanih ili pravno/činjenično sličnih predmeta procesuiranih pred Sudom BiH ili drugim sudovima, a vezanih za predmet u kojem se odlučuje o njegovom postavljanju;
    3. c) Da li je punomoćnik ranije zastupao istog branjenika pred domaćim ili stranim sudom;
    4. d) Da li je punomoćnik ranije zastupao pred Sudom BiH u drugim predmetima;
    5. e) Da li su argumenti za postavljanje punomoćnika koji nije na OKO listi, kvalitativno i pravično predominantni u odnosu na argumente za postavljanje branitelja sa liste;
    6. f) Izbor i želju osumnjičenog, odnosno optuženog i njegove razloge za prijedlog punomoćnika;
    7. g) Razlog pravičnosti, kao i sve druge činjenice od značaja za prava osumnjičenog, odnosno optuženog lica.

    Sud, u skladu sa odredbom ovog člana, također obavještava OKO o svakoj odluci o davanju dozvole za posebno postupanje advokatu koji nije na OKO listi.

    Pritom, u skladu sa odredbom člana 49. stav 1. istog Poslovnika, pravila za punomoćnike iz člana 49. do 58. ovog Poslovnika, primjenjuju se jednako na sve advokate koji postupaju u krivičnim postupcima koji se vode pred Sudom, bez obzira da li se radi o branitelju postavljenom po službenoj dužnosti ili izabranom branitelju, u mjeri u kojoj za advokate koji postupaju pred Odjelom I za ratne zločine i Odjelom II za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju Krivičnog i Apelacionog odjeljenja Suda BiH nije izričito drugačije propisano. Stavom 2. ovog člana određeno je da u slučaju sukoba između odredaba sadržanih u ovom Poslovniku i odredaba sadržanih u bilo kom drugom pravilniku, poslovniku, ili drugom aktu Suda, upravnog organa ili advokatske komore, a u pogledu dozvole za rad i dodjeljivanja branitelja u krivičnim predmetima, ove odredbe imaju prednost.

    Iz naprijed navedenih odredbi jasno proizilazi da se izdavanje dozvola za posebno pojavljivanje, odnosno postupanje punomoćnika pred Sudom BiH, i to u slučaju reciprociteta i ispunjavanja kriterija propisanih Poslovnikom Suda BiH, odnosi isključivo na branioce/branitelje u krivičnim predmetima, dakle ne i na punomoćnike koji bi bili u svojstvu „pravnih savjetnika“.

    Istovremeno, Zakon o krivičnom postupku BiH (ZKP BiH) ne poznaje institut „pravnog savjetnika“ za osumnjičeno, odnosno optuženo lice, već samo za svjedoke, i to u zakonom propisanim slučaejvima (npr. član 84. stav 6. ZKP BiH kada Sud određuje svjedoku advokata za savjetnika za vrijeme saslušanja).

    Također, u skladu sa odredbama člana 244. i 257. ZKP BiH, sudija odnosno predsjednik vijeća otvara zasjedanje i objavljuje predmet glavnog pretresa na način da najprije utvrđuje da li su prisutna sva pozvana lica. Nepozvana lica mogu prisustvovati glavnom pretresu, ali samo u svojstvu javnosti, u smislu odredbe člana 234. ZKP BiH.

    Na osnovu naprijed navedenog, a u odnosu na prisustvo u sudnici gdin Ante Nobila, advokata iz Republike Hrvatske, koji nije član ni jedne advokatske komore u BiH, na suđenju pred Sudom BiH, dana 06.12.2023. godine,  u svojstvu „pravnog savjetnika“, postavljaju se sljedeća pitanja:

    • Da li je za takvo prisustvo gdin Ante Nobila postojala odluka Suda BiH kojom je dozvoljeno posebno pojavljivanje, odnosno postupanje pred Sudom BiH;
    • Ako je takva odluka postojala:
      1. Da li je ista donesena u skladu sa načelom reciprociteta iz člana 52. Poslovnika;
      2. Koji kriteriji iz člana 52. Poslovnika su primijenjeni za donošenje takve odluke;
      3. Koji pravni osnov je primijenjen za pojavljivanje, odnosno postupanje gdin Ante Nobila u svojstvu „pravnog savjetnika“ optuženog;
      4. Da li je OKO obaviješteno o takvoj odluci u skladu sa odredbom člana 52. Poslovnika;
      5. Da li je gdin Ante Nobilo u takvom svojstvu zaprimio poziv za pojavljivanje pred Sudom;
    • Ako takva odluka nije postojala:
      1. Koji je bio pravni osnov za pojavljivanje, odnosno postupanje gdin Ante Nobila u sudnici u svojstvu „pravnog savjetnika“;
      2. Da li je gdin Ante Nobilo u takvom svojstvu (ili bilo kom drugom) zaprimio poziv za pojavljivanje pred Sudom;
      3. Da li je Sud na ročištu od 06.12.2023. godine razmatrao takvo pitanje i ako jeste kakvu odluku je donio.

    Odgovori na sva naprijed navedena pitanja su od važnosti za razmatranje zakonitosti rada, odnosno pojavljivanja i postupanja pred Sudom BiH advokata-stranih državljana koji nisu upisani u Imenik advokata ni pred jednom advokatskom komorom u BiH i koji ne ispunjavaju uslove za posebno zastupanje pred Sudom BiH, te zaštite prava advokata-branilaca koji u skladu sa pozitivnim propisima imaju pravo pojavljivanja, odnosno postupanja pred Sudom BiH.

    “Cazinska buna” protiv Izetbegovića: SDA će od Trojke dobiti premijera USK, a izgubit će sve ostalo

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    SDP-ova vladavina prava: Abel sređuje i Vojin naređuje!

    Piše:
    Rasim Belko
    -

    Da režim sarajevske trojke nije “poklopio” sve “nezavisne” medije danas, ali i prethodnih dana nasljednica komunističke partije – Socijaldemokratska partija, bila bi u fokusu, a istražni organi bavili bi se inkriminirajućim dešavanjima vezanim za kadrove partije.

    Sjećate li se kada je objavljen snimak “sredit će ti Asim” u kojem se obećavalo pogodovanje za radno mjesto u zamjenu za glas na izborima unutar SDA. I javnost je bila na nogama, jer su tada “nezavisni” a danas režimski mediji u eter pustili snimak, ali i desetine komentatora da se bave tematikom pogodovanja pri zapošljavanju.

    U petak je portal Istraga.ba objavio snimak u kojem vozač direktora Abela Baltića, partijskog čovjeka, pojašnjava kandidatu za posao da mu samo partijski direktor Domova zdravlja KS može pomoći da dobije posao.

    Abel Baltić

    A sa snimka se jasno čuje: “Ni Bog, ni Allah ti ne mogu pomoći… Ministar može svirati *****(znate več čemu)”. Ne znam čemu su svirali članovi Komisije, ali akter sa snimka Adnan Kalkan prvi je na listi za posao.

    Drugima je džaba ako imaju i znanje i Allaha na svojoj strani, jer posao će dobiti samo oni u milosti Baltića, nadbožanskog bića ateističke organizacije neokomunista.

    Na snimci je sve jasno, barem za one neutralne koji su ga slušali, a hoće li biti jasno pravosuđu ostaje nam da vidimo.

    Moralo bi, međutim biti jasno kantonalnim institucijama u Sarajevu, koje i postavljaju kadrove umišljene da su božanstva. I nije ovo prva afera koja se veže za Baltića, bilo ih je i ranije poput one o dodjeli 21 hiljade KM kompaniji bliskoj SDP.

    A glasan muk nakon svega više je nego očit znak. Da je Partija zaslužila da konačno ode u prošlost, tamo gdje je zapela većina postulata njenog funkcionisanja više je nego jasno i vidljivo. SDP se zapravo nikada suštinski nije udaljio od vremena kada su partijski činovnici presuđivali ko je dobar a ko loš radnik, ko je za Tita, a ko treba u hapsanu.

    Da je to tako pokazuje politički uzorak partijskog čovjeka školovanog u Srbiji, a namještenog u entitetu Federacija BiH. Vojin Mijatović, iznikao na floskulama o patriotizmu i državnosti u negdašnjem komunističkom vremenu bio bi oličenje partijskog batinaša, koji progoni sve koji primjete da je predsjedniku dlaka na gavi otišla u pogrešnom smijeru.

    Opskurnog političkog znanja i vokabulara, Mijatović je po BIA udbaškom modelu građanima BiH uspio prodati optičku varku patriotizma, što mu je dalo krila da visoko poleti u strukturama SDP-a, ali i da se predstavlja kao nosilac nekog probosanskog političkog pokreta u entitetu Rs. Vrlo brzo ispostavilo se da je sve bilo prevara s ciljem instaliranja Mijatovića u institucije sistema, ali i na poziciju s koje odlučuje o tokovima unutar SDP-a.

    Nekada je garantovao da će se “9. januar u Rs slaviti ma šta kaže Ustavni sud BiH), a kada mu se rahmetli Hakija Meholjić suprotstavio na unutarpartijskom sijelu, Mijatović je glasno i jasno zaprijetio: “Doći ću u Srebrenicu i zaklati te”.

    Partijsko rukovodstvo predvođeno Nerminom Nikšićem ostalo je tada nijemo na Vojinove prijetnje čovjeku kojem su zaklali oca i jednog brata, a drugog strijeljali oni kojima je Mijatović svojevremeno obećao da će slaviti 9. januar ma šta rekao Ustavni sud BiH.

    Meholjića nema, ali Vojin Mijatović nema problem da pronađe one kojima će prijetiti. A to su svi, bili ili ne u Partiji, koji smetaju Vojinu ili njegovom predsjedniku.

    Jučer je zaprijetio “partijskim drugovima” koji ne slušaju. “Drugovi, ljudski upozoravam”, poručio je Mijatović, bez navođenja kome se obraća. Al, kome god da je uputio poruku, sljedeća će vjerovatno biti o klanju, poput one koju je uputio Meholjiću.

    Ko je ovlastio Mijatovića da disciplinira partijske drugove nije poznato, ali je poznato da Partija ima organe, koji bi valja taj posao trebali da rade. Jedini koji je mogao ovlastiti Vojina Mijatovića za progon partijskih drugova je Nermin Nikšić. Konjički ilegalac u izbornom sistemu BiH i SDP-a, kojeg niko ne bira, a uvijek je izabran, vjerovatno je u strahu od gubitka pozicije, pa preko Vojina disciplinuje one koji glasno pričaju.

    A ti koji glasno pričaju prave problem i Nikšiću i Mijatoviću, jer se suprotstavljaju Draganu Čoviću i Miloradu Dodiku. Dobro, ne baš suprotstavljaju, ali eto oponiraju, a Neka i Vojin se plaše da im se Čović i Dodik ne revanširaju.

    U konačnici, Partija je u vlasti i kada je tako ni Bog, ni Allah nam ne mogu pomoći, samo Abel da se zaposlimo ili Vojin da ubrzamo odlazak na ahiret.

    Sve drugo, život je u paklu politika neokomunista, čije rezultate proguta vatra onih koji su se molili Bogu, Allahu ili Budi, a nisu Neki, Voji ili Abelu.

    (NAP)

    Janusz Bugajski’s Washington View: Pan-regional Resistance To Prevent Serbia’s Hegemony

    Piše:
    Janusz Bugajski
    -

    Serbia’s foregone parliamentary election results on December 17 will embolden the Aleksandar Vučić government to intensify its mini-imperialist agenda in the Western Balkans. At the same time, Serbia’s democratic opposition will remain too weak and divided to challenge Belgrade’s neo-Milošević objectives. In order to defend themselves more effectively from any expanding subversion and aggression, several countries neighboring Serbia should pursue a coordinated plan of regional resistance.

    Serbia is expanding its hegemonistic goals by pressuring, destabilizing, or dominating neighboring governments in Sarajevo, Prishtina, and Podgorica, as well as by pursuing regional integration formats such as the Open Balkans. It is high time for Kosova, Montenegro, and Bosnia-Herzegovina to demonstrate that they are not prepared to be supplicants or passive bystanders. The Greater Serbia project can be resisted through a pan-Balkan freedom initiative in which each state pledges to uphold their mutual independence. Such an initiative will require inter-governmental and inter-societal coordination in four primary arenas – national, political, economic, and informational.

    The core of statehood is either a strong ethno-national identity or a binding multi-national civic identity. European states commonly combine both, in which loyalty to the country does not necessarily depend on your ethnic origin but the state still possesses an ethno-national base with a historic national identity. In the case of states that are challenged by imperial neighbors or ethno-national separatist movements sponsored by these neighbors, an effective assertion of both national and state identity is necessary. Hence, Bosniak and Montenegrin political leaders, activists, and intellectuals need a more active domestic and international campaign to promulgate their distinct histories, cultures, and languages. Montenegrins in particular need to protect themselves against growing Serbianization promoted by Belgrade and its political proxies including the Serbian Orthodox Church.

    In the political realm, subordination to Serbia would not only eradicate state sovereignty and national independence; it would also contribute to establishing Russian political bases around the region that will diminish Western integration and cohesion. Hence, the US administration and EU governments need to be lobbied more intensively to preclude any scenarios that challenge state independence, as this will undermine the region’s European and Atlanticist orientation. In effect, the capabilities of separatists in Bosnia-Herzegovina and Kosova need to be thwarted.

    Reports that Serbian security forces and nationalist radicals are storing weapons in Orthodox churches and monasteries in Montenegro and Kosova in preparation for organized violence must be fully investigated. Any illicit arms caches must be confiscated, the perpetrators arrested, and Belgrade’s goals exposed. Reported Russian-sponsored paramilitary training camps in Bosnia’s Republika Srpska cannot be allowed to operate and the EU can either demonstrate its strategic autonomy by closing these premises and defusing armed conflicts or request direct assistance from NATO.

    NATO itself needs to take a much more proactive role to deter anti-state violence throughout the region by increasing troop numbers in Kosova, patrolling the entire northern border with Serbia, and positioning forces and equipment for a swift intervention in case of provocations. Moreover, each targeted state needs to prepare their armed forces and devise contingency plans for dealing with armed clashes engineered by Belgrade and Moscow through their local collaborators. They can also coordinate their planning with neighbors and boost intelligence collection and sharing on any emerging threats.

    In the economic dimension, a region-wide initiative is long overdue in exposing and acting upon politically linked corruption. Cooperating governments can boost their efforts in rooting out subversive Russian money in their economies and unearth the political leverage that hides behind it. Any companies in the Balkans connected with the Russian state, its agencies, subsidiaries, and oligarchs must be sanctioned in a common front with the EU and US against Kremlin aggression. Any Bosnian, Montenegrin, or Kosovar companies that continue to collaborate with Russian businesses are in effect betraying the national and state interests of their countries.

    At the same time, the region’s governments need to better coordinate their EU aspirations. It clearly benefits each state to have their neighbors qualify for Union membership. Cooperation toward meeting the legal and regulatory requirements of the EU Chapters can also enhance perceptions in Brussels that serious efforts are being intensified in the region regardless of Serbia’s essentially anti-EU position. The EU candidate states in the Western Balkans can emulate the Visegrad Four initiative, in which Poland, Hungary, the Czech Republic, and Slovakia assisted each other in qualifying for the EU and NATO. A similar process was also evident between the Baltic states of Estonia, Latvia, and Lithuania.

    Pan-regional resistance to Serbia’s hegemony also needs to be undergirded by a comprehensive informational initiative. Inexplicably, despite years of Moscow’s information war, Western diplomats are insufficiently responsive to the ongoing campaign of political disinformation and anti-Westernism emanating from Belgrade through the state media, internet influencers, and Vučić’s regional allies and proxies. Greater regional coordination between governments, credible media outlets, civic society organizations, and European and American counterparts can better expose fake information that influences public opinion, undermines state institutions, engenders inter-ethnic hostilities, and destabilizes societies.

    Above all, Russia’s plans to spark another war in the Balkans by encouraging and manipulating Vučić’s pan-Serbian ambitions need to be revealed and defeated. As an intimate collaborator in Moscow’s strategic designs, the government in Belgrade must be held accountable and stripped of EU funding until it condemns and thwarts Moscow’s objectives. Instead of engaging in joint initiatives with Serbia, a common front in the Western Balkans can ostracize the Vučić regime as Russia’s imperial proxy. Why provide legitimacy through interactions with a government that is intent on destabilizing, partitioning, or subordinating your state? The strategy of regional resistance cannot wait until armed conflicts are again ignited.

    Janusz Bugajski is a Senior Fellow at the Jamestown Foundation in Washington DC. His recent book is Failed State: A Guide to Russia’s Rupture. His forthcoming book is titled Pivotal Poland: Europe’s Rising Strategic Player.

     

    Žuljevićev i Konakovićev populizam iz 2021. godine stigao na naplatu: Cijena struje na svjetskoj berzi pada, a Elektroprivreda BiH mora povećati cijenu da bi uopće opstala!

    Piše:
    Redakcija
    -

    Vlada FBiH proglasila je stanje ugrožene sigurnosti snabdijevanja električnom energijom kako bi povećala cijene električne energije za oko 60 posto, saznaje Istraga.

    Naime, prema Zakonu o električnoj energiji, član 16a, povećanje cijene električne energije može iznositi maksimalno 20 posto. S obzirom na to da ovogodišnja cijena električne energije za privredne subjekte u Federaciji iznosi 72 eura, maksimalna cijena  tokom 2024. bi mogla iznositi 85 eura. Prosječna berzanska  cijena električne energije u ovoj godini iznosi oko 140 eura. Ukoliko Elektroprivreda BiH ne poveća cijenu više od propisanih 20 posto, poslovanje ovog preduzeća će sigurno biti ugroženo.

    Evo koji su glavni razlozi.

    Propast elektroenergetskog sektora i službeno počinje u decembru 2021. godine kada tadašnji opozicioni delegati Aner Žuljević i Elmedin Konaković dostavljalju amandmane na izmjene Zakona o električnoj energiji.

    “Ukoliko dođe do poremećaja na tržištu električne energije na način da se cijena snabdijevanja električnom energijom za kvalifikovanog kupca poveća za više od 20% u odnosu na prethodnu godinu, Vlada Federacije je u obavezi da posebnom odlukom ograniči porast cijena snabdijevanja električnom energijom do 20% maksimalno, pri čemu se isto odnosi, za ugovore sa godišnjim trajanjem ili duže”, navedno je u amandmanu kojeg su predložili Konaković i Žuljević.

    Tako je, zahvaljujući Konakoviću i Žuljeviću, cijena električne energije u BiH tokom 2022. godine iznosila 72 eura za privredne subjekte. I ništa tu ne bi bilo sporno da najveći potrošači električne energije, ArcelorMital Zenica i cementare u Lukavcu i Kaknju, nisu dobijali struju dva puta jeftiniju od berzanske, dok su svoje proizvode na berzi prodavali znatno skuplje. Zato u izvještaju za 2021. i 2022. godinu ArcelorMital prikazao dobit u iznosu od oko 240 miliona maraka. Istovremeno, to je smanjilo prihodfe Elektroprivrede BiH koja se uspjela pokriti prodajom viškova električne energije. Naime, balansna cijena, ona koja se prodaje na dnevnoj osnovi, dosezala je čak i 1000 eura po megavatu. No, kada je ove godine došlo do pada cijene električne energije na berzi, prihodi od prodaje viškova su se znatno počeli smanjivati. Evo šta je Istraga.ba objavila 30.12.2021. godine.

    “Cijena struje za privredna društva mogla bi biti povećana za samo 20 posto. U konkretnom, ovogodišnjem slučaju, to bi značilo da bi cijena jednog megavata za privredna društva sa 50 eura bila povećana na svega 60 eura. Dakle, Elektroprivreda BiH bi, poveća li cijenu uglja za 20 posto, jedan megavat proizvodila za 51 euro. Veći dio proizvedene struje bi prodavali stanovništvu za 32 eura, dok bi privrednim društvima prodavali struju za 50 eura, odnosno svega četiri devet više od proizvodne cijene ili 140 eura manje od cijene struje na svjetskom tržištu. Ukoliko budu te cijene, projicirani godišnji gubitak Elektroprivrede BiH bi bio 85 miliona maraka, što bi bio siguran put u raspad elektroenergetskog sistema Bosne i Hercegovine”, objavili smo prije dvije godine analizirajući detaljno Konakovićev i Žuljevićev prijedlog.

    No, nije ovo jedini uzročnik. Recimo, rudarski protesti i konstantno popuštanje pod pritiskom “socijale”, dovelo je Elektroprivredu u teško stanje. Naime, rudnici u Federaciji BiH, kao dio koncerna, prošlog su mjeseca smanjili proizvodnju za oko 50 posto. To je natjeralo i novu upravu Elektroprivrede BIH da nastavi praksu ranije uprave i da od privatnih rudnika počne kupovati ugalj. Tako sredinom novembra nova Uprava EP BiH odlučuje pokrenuti nabavku 400 hiljada tona uglja od Lagera procijenjene vrijednosti 70 miliona KM.

    Podsjetimo, bivša uprava Elektroprivrede BiH je 2022. godine nabavila 600 hiljada tona uglja od Lagera za oko 105 miliona maraka. Cijena je, dakle, ista kao i cijena uglja koji je nabavila aktualna uprava. No, razlika je u nečemu drugom.

    Cijena ugalj, naime, čini 70 posto proizvodne cijene električne energije. S obzirom na to da je Elekropriveda BiH prošle godine, zbog visoke berzanske cijene, viškove mogla prodavati za oko 280 eura po megavatu, nabavka uglja odn Lagera je bila više nego isplativa. Berzanska cijena struje je, međutim, sada drastično pala i na momente se kreće oko 100 eura. To znači da Elekriprivreda BiH skoro da neće zaraditi ništa bez obzira na to da li svu proizvedenu energiju proda kao “viškove”.

    Dakle, pad cijene električne energije na berzi i Konakovićeva i Žuljevićeva “ograničenja” iz 2021. godine mogla bi koštati kompletan elektroenergetski sektor. To, štaviše, nema nikakve direktne veze i sa aktualnom upravom Elektroprivede BiH koju je postavila Vlada Nermina Nikšića. Ima veze isključivo sa populizmom Anera Žuljevića i Elmedina Konakovića koji su svojim amandmanima iz 2021. godine ugrozili kompletan elektroenergetski sistem BiH.

    1...567...56Stranica 6 of 56

    NAJČITANIJI ČLANCI

    Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

    Avdo Avdić -
    Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...

    Priča o “ženi u crnom” koja kamenuje konvoj: Desi Stojanović je...

    Teror na ulicama Sarajeva: Admir Arnautović Šmrk sa pratnjom napao policiju,...


    Na mnogim mjestima ćete pronaći odgovore na pitanja - ko, šta, kada i kako. Ovdje ćete saznati i zašto!
    Istraga.ba - nije dovoljan samo tekst. Bitan je kontekst!


    POPULARNE KATEGORIJE

    PRATITE NAS NA TWITTERU

    [fts_twitter twitter_name=istragab tweets_count=1 cover_photo=no stats_bar=no show_retweets=no show_replies=no]

    © Istraga.ba zadržava sva prava na sadržaj