Facebook Twitter Youtube
    Najnoviji

    Analize

    Žuljevićev i Konakovićev populizam iz 2021. godine stigao na naplatu: Cijena struje na svjetskoj berzi pada, a Elektroprivreda BiH mora povećati cijenu da bi uopće opstala!

    Piše:
    Redakcija
    -

    Vlada FBiH proglasila je stanje ugrožene sigurnosti snabdijevanja električnom energijom kako bi povećala cijene električne energije za oko 60 posto, saznaje Istraga.

    Naime, prema Zakonu o električnoj energiji, član 16a, povećanje cijene električne energije može iznositi maksimalno 20 posto. S obzirom na to da ovogodišnja cijena električne energije za privredne subjekte u Federaciji iznosi 72 eura, maksimalna cijena  tokom 2024. bi mogla iznositi 85 eura. Prosječna berzanska  cijena električne energije u ovoj godini iznosi oko 140 eura. Ukoliko Elektroprivreda BiH ne poveća cijenu više od propisanih 20 posto, poslovanje ovog preduzeća će sigurno biti ugroženo.

    Evo koji su glavni razlozi.

    Propast elektroenergetskog sektora i službeno počinje u decembru 2021. godine kada tadašnji opozicioni delegati Aner Žuljević i Elmedin Konaković dostavljalju amandmane na izmjene Zakona o električnoj energiji.

    “Ukoliko dođe do poremećaja na tržištu električne energije na način da se cijena snabdijevanja električnom energijom za kvalifikovanog kupca poveća za više od 20% u odnosu na prethodnu godinu, Vlada Federacije je u obavezi da posebnom odlukom ograniči porast cijena snabdijevanja električnom energijom do 20% maksimalno, pri čemu se isto odnosi, za ugovore sa godišnjim trajanjem ili duže”, navedno je u amandmanu kojeg su predložili Konaković i Žuljević.

    Tako je, zahvaljujući Konakoviću i Žuljeviću, cijena električne energije u BiH tokom 2022. godine iznosila 72 eura za privredne subjekte. I ništa tu ne bi bilo sporno da najveći potrošači električne energije, ArcelorMital Zenica i cementare u Lukavcu i Kaknju, nisu dobijali struju dva puta jeftiniju od berzanske, dok su svoje proizvode na berzi prodavali znatno skuplje. Zato u izvještaju za 2021. i 2022. godinu ArcelorMital prikazao dobit u iznosu od oko 240 miliona maraka. Istovremeno, to je smanjilo prihodfe Elektroprivrede BiH koja se uspjela pokriti prodajom viškova električne energije. Naime, balansna cijena, ona koja se prodaje na dnevnoj osnovi, dosezala je čak i 1000 eura po megavatu. No, kada je ove godine došlo do pada cijene električne energije na berzi, prihodi od prodaje viškova su se znatno počeli smanjivati. Evo šta je Istraga.ba objavila 30.12.2021. godine.

    “Cijena struje za privredna društva mogla bi biti povećana za samo 20 posto. U konkretnom, ovogodišnjem slučaju, to bi značilo da bi cijena jednog megavata za privredna društva sa 50 eura bila povećana na svega 60 eura. Dakle, Elektroprivreda BiH bi, poveća li cijenu uglja za 20 posto, jedan megavat proizvodila za 51 euro. Veći dio proizvedene struje bi prodavali stanovništvu za 32 eura, dok bi privrednim društvima prodavali struju za 50 eura, odnosno svega četiri devet više od proizvodne cijene ili 140 eura manje od cijene struje na svjetskom tržištu. Ukoliko budu te cijene, projicirani godišnji gubitak Elektroprivrede BiH bi bio 85 miliona maraka, što bi bio siguran put u raspad elektroenergetskog sistema Bosne i Hercegovine”, objavili smo prije dvije godine analizirajući detaljno Konakovićev i Žuljevićev prijedlog.

    No, nije ovo jedini uzročnik. Recimo, rudarski protesti i konstantno popuštanje pod pritiskom “socijale”, dovelo je Elektroprivredu u teško stanje. Naime, rudnici u Federaciji BiH, kao dio koncerna, prošlog su mjeseca smanjili proizvodnju za oko 50 posto. To je natjeralo i novu upravu Elektroprivrede BIH da nastavi praksu ranije uprave i da od privatnih rudnika počne kupovati ugalj. Tako sredinom novembra nova Uprava EP BiH odlučuje pokrenuti nabavku 400 hiljada tona uglja od Lagera procijenjene vrijednosti 70 miliona KM.

    Podsjetimo, bivša uprava Elektroprivrede BiH je 2022. godine nabavila 600 hiljada tona uglja od Lagera za oko 105 miliona maraka. Cijena je, dakle, ista kao i cijena uglja koji je nabavila aktualna uprava. No, razlika je u nečemu drugom.

    Cijena ugalj, naime, čini 70 posto proizvodne cijene električne energije. S obzirom na to da je Elekropriveda BiH prošle godine, zbog visoke berzanske cijene, viškove mogla prodavati za oko 280 eura po megavatu, nabavka uglja odn Lagera je bila više nego isplativa. Berzanska cijena struje je, međutim, sada drastično pala i na momente se kreće oko 100 eura. To znači da Elekriprivreda BiH skoro da neće zaraditi ništa bez obzira na to da li svu proizvedenu energiju proda kao “viškove”.

    Dakle, pad cijene električne energije na berzi i Konakovićeva i Žuljevićeva “ograničenja” iz 2021. godine mogla bi koštati kompletan elektroenergetski sektor. To, štaviše, nema nikakve direktne veze i sa aktualnom upravom Elektroprivede BiH koju je postavila Vlada Nermina Nikšića. Ima veze isključivo sa populizmom Anera Žuljevića i Elmedina Konakovića koji su svojim amandmanima iz 2021. godine ugrozili kompletan elektroenergetski sistem BiH.

    Analiza Senada Avdića: Zašto Konaković i Nikšić nisu od Tužiteljstva BiH i OSA-e tražili da provjere navode iz pisma Dodikovih parlamentaraca Kongresu SAD?

    Piše:
    Senad Avdić
    -

    Zukan Helez, ministar odbrane Bosne i Hercegovine u najskorijem razumnom roku mora biti smijenjen! Tu ultimativnu neminovnost ne može, niti smije promijeniti činjenica da su inicijativu za njegovu smjenu pokrenuli državnii zastupnici iz Republike Srpske, niti što je ona, inicijativa, javnosti saopćena putem Dodikove beslovesne trbuhozborke Sanje Vulić.

    Obavještajno-sigurnosna agencija BiH (OSA) je dan nakon Helezovog „otkrića“ srpsko-ruskog vojnog kampa u okolini Rogatice te tvrdnje demantirala i o tome izvijestila Borjanu Krišto, predsjedavajuću Vijeća ministara BiH. To je bio sasvim dovoljan razlog da ministar podnese ostavku, ili se za početak barem javno izvini za uznemiravanje javnosti (što je krivično kažnjivo), no Helez je nastavio sa konfabuliranjem. Kampova u okolini Rogatice, rekao je u razgovoru za „Slobodnu Evropu“, nema, ali „se nalaze vrlo blizu Sarajeva. Nalaze se oko bošnjačkog i iznad povratničkog bošnjačkog naselja…posjedujem i fotografije“. Podsjetimo, samo dan ranije ministar odbrane je na televiziji tvrdio da „ima fotografije, koje ne smije pokazati“ i iz vojnog kampa iz okoline Rogatice. Na kraju nije bilo ni kampa, ni fotografija, ni srpsko-ruskih polaznika.

    Usput je, šeretski neodgovorno, kao da prepričava lovačke dogodovštine svojim birtijaškim partnerima, Helez kazao kako „stranci sve to prate i sve znaju“. Niko od stranaca se na tu tvrdnje nije javno očitovao, ali se u diplomatskim kuloarima može čuti da su međunarodni vojni dužnosnici na koje je aludirao konsternirani zbog njihovog „ofrlje“ uvlačenja u cijelu ovu petparačku priču i njenu internacionalizaciju.

    Zukanovo televizijsko „otkriće“ u međuvremenu je, u roku od svega 3-4, dana pokrenulo spiralu insitucionalnih i vaninstitucionalnih događaja i poteza. Od promptne reakcije Tužiteljstva BiH koje je jučer saslušalo ministra odbrane, potom zvanične inicijative kluba SNSD-a upućene Predstavničkom i Domu naroda Parlamentarne Skupštine BiH za njegovom smjenom, rasprave u Predsjedništvu BiH.

    Usput su se reakcije političke i medijske intepretacije ovog slučaja koje su se, očekivano, kretale od podrške „hrabrosti“ Zukana Heleza „da im sve kaže“, do negiranja njegovih navoda i zapitanosti nad njegovim kognitivno-etičkim karakterisitkama.

    Elmedin Konaković, ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine i lider Naroda i pravde u prvoj reakciji je kazao da „puno više vjeruje „Helezovoj procjeni nego pismu predstavnika Republike Srpske u državnom parlamentu američkom, kongresu da u BiH ima mudžahedinskih odreda.“ Konaković je pozvao „sve institucije da svakako provjere ove navode, sve se to mora provjeriti profesionalno i stručno“.

    Teško je izdvojiti šta je u ovoj Konakovićevoj izjavi pogrešnije, površnije i manje spojivo sa odgovornom i reprezentativnom funkcijom koju obavlja. Prije svega, ministar Helez nije na televiziji iznio nikakvu „procjenu“, nego je posegnuo teškom optužbom o ilegalnom organiziranju paravojnih jedinica i njihovoj obuci na prostoru Republike Srpske. Dalje, u trenutku kada je Konaković pozvao sve institucije da provjere ove navode“ (petak, 24. novembar) te su institucije već radile punom parom: Tužiteljstvo BiH je već formiralo „predmet Zukan Helez“, a Obavještajno-sigurnosna agencija BiH pismeno informirala Borjanu Kiršto da „ne postoje nikakvi kampovi niti paravojne formacije“.

    Narednog dana, 25. novembra, Konaković i Nermin Nikšić, lider SDP-a na svojoj rutinskoj, jaransko-mahalskoj televizijskoj seansi, komentirali su zahtjeve za smjenu ministra odbrane Zukana Heleza. Sinhrono i također rutinski, hinjski i providno su priču prebacili na drugi kolosijek – zahtjev grupe državnih parlamentaraca za smjenom ministra Staše Košarca zbog nasilja u porodici. Taktika, koja to naravno nije jer se radi o školskom primjeru piljarskog događanja i naturalne trgovine glasi: ako Dodikov SNSD-a bude tražio smjenu Heleza, odnosno rekonstrukciju Vijeća ministara BiH oni će brže-bolje-jače u taj paket ugurati smjenu nasilnika Košarca.

    O kakvom je moralnom jadu i političkom čemeru ovdje je riječ, govori to što niti jedan poslanik Konakovićeve i Nikšićeve stranke nije želio staviti svoj potpis na inicijativu kojom je desetak njihovih kolega tražilo od Predstavničkog doma Parlamenta BiH smjenu Košarca. Kada politički trguju bivši prodavač kafe Konaković i vječiti nakupac i prodavač magle Nikšić poslovna „filozofija“ izgleda ovako: Košarčevo mlaćenje žene je kažnjivo, tek onda kada on i njegovi jataci budu tražili sankcije za Helezovo lakrdijaško mlaćenje prazne slame!

    Drugi jedan, malo skrajnuti plan je pokazatelj kakve vile i nečastivi nosaju Trojku i upravljaju njenim liderima. Kaže u svojoj izjavi Elmedin Konaković da „više vjeruje Helezu nego pismu državnih poslanika koje su uputili članovima američkog Kongresa“. Podsjetimo, u pismu kojeg je potpisalo 6 parlamenataraca (svi iz SNSD-a), pored ostalog se navodi da „su dijelovi naseljeni Bošnjacima i dalje dom brojnim spavačkim ćelijama Al Qaide i ISIL-a…koje bi potencijalno mogle biti aktivirane ako i kada stigne naređenje“.

    Šta su ovim povodom uradili bosansko-bošnjački politički akteri? Odgovorili su kontrapismom, u kojem su sve te opake tvrdnje demantirali, manje, Ili više uvjerljivo i argumentitrano.

    Izostalo je u njihovoj reakciji ono što je neuporedivo svrsishodnije i politički produktivnije a za čim su posegnuli političari iz Banja Luke i njihovi predstavnici u državnom aparatu-aktiviranje domaćih institucija, Obavještajno-sigurnosne agencije, SIPA-e Tužiteljstva Bosne i Hercegovine, Predsjedništva BiH, Parlamenta BiH i njegovih komisija i tijela. Svih onih institucija, dakle, koji se hitno mobilizirane povodom optužbi, a ne odokativnih „procjena“ kako tvrdi Konaković, ministra Zukana Heleza.

    Tu dolazimo do ključne razlike između politike koju vodi Milorad Dodik i „priče“ (tu riječ najčešće rabi Konaković i društvo, kada govori u svojim politikama) „političkog Sarajeva“. Dodik poznaje sistem, njegove zakone i mehanizme funkciniranja, njegova politika se oslanja na institucije čak i kada ih podriva kao i kompletan ustavno-pravni sistem. Sa druge strane, političko  Sarajevo, odnosno aktuelna Trojka prakticira takozvanu performativnu politiku, koja nije samo reaktivna, nego se svodi na prizemnu teatralnost, populističke verbalne vratolomije i anegdotalne doskočice na razini seoskog muštuluka. Umjesto suštinskog, strukturalnog, planskog angažmana pribjegava se ad hoc, dnevnopolitičkoj praskavoj demagogiji, plitkom narcističkom „šarmiranju“ (bošnjačke) javnosti.

    Evo još jednog recentnog primjera: nema nikoga ko drži do sebe unutar sarajevskog političkog i javnog kruga ko se ovih dana nije oglasio povodom prostačkog, mizogenog komuniciranja i zlostavljanja koja nad gradonačelnicom Sarajeva Benjaminom Karić provodi Amir Gross Kabiri (ne)formalni vlasnik „Aluiminija“ i još koječega drugog u Hercegovini. Istovremeno, ne postoji niko unutar političke klase, ni Nikšić, ni Lendo, ni Bećirević ni Komšić, niti onaj neotesani provincijski uhljeb Damir Mašić, ko je pozvao relevatne institucije, poresko-financijske, a prije svega tužiteljske da reagiraju. Hercegovačko tužiteljstvo je posljednjih mjeseci zatrpano dokazima o njegovim sumnjivim poslovima ali se ne usuđuje da propusti kroz šake suspektno poslovanje tog samozvanog zaštitnika Jevreja!

    Nakon nedavnog teksta o njegovoj uzurpaciji „Aluminija“ (i Mostara) Amir Gross Kabiri me je nazvao „fašistom“; ne tražim ni od koga da me zaštiti, apeliram samo na pravnu državu da zaštiti državnu imovinu i javne resurse koje je ovaj rusko-izraelski muljator okupirao!

    Vratimo se na priču o zlosretnom Zukanu Helezu. Treba se prisjetiti da su početkom ove godine kada je formirano Vijeće ministara BiH novoj, nazor i na guranje sklepanoj parlamentarnoj većini opozicija, i rijetki mediji, najviše prigovarali zbog izbora Staše Košarca i Zukana Heleza. Prvog je u istoj skupštinskoj dvorani nekoliko mjeseci ranije bivša supruga optužila za zlostavljanje, a drugi, Helez, je u kaznenoj evidenciji imao već dvije pravomoćne presude. Pravomoćno je presuđivan i ministar Zoran Tegeltija, koji se kasnije povukao, naravno ne zbog toga, nego da bi preuzeo Upravu za indirektno porezivanje (UIO). No, „reformska“ parlamentarna većina koja je nešto ranije zažmirila na jedno oko birajući za predsjednika Parlamneta BiH Marinka Čavaru, svježe uvrštenog uljeza na američku „crnu listu“, oba je oka zatvorila na izbor novog, šatro „programskog“ Vijeća ministara BiH.

    Nepoznato je kakve je dokaze, ili indicije Zukan Helez predočio tokom iskaza u Tužiteljstvu BiH. Ako se njegove javne optužbe ne pokažu tačnim i vjerodostojnim, na šta uzkazuju nalazi OSA-e, može ponovo biti optužen i još jednom osuđen. Ako se lider Trojke ne namjeravaju baviti politikom na trgovačko-performativan način, tehnikama jeftinog spektakla, Heleza se moraju riješiti, ne zbog toga što to traže Dodikovi „komandosi“, nego da bi sačuvali bogdu vlastitog autoriteta i zagubljenog ugleda i podsjetili i sebe i javnost šta to bješe odgovornost za izgovorenu riječ.

    Pune sale su bile u Doboju, Zvorniku, Srebrenici: Zašto su izbili “incidenti” tamo gdje Dan državnosti lideri Trojke nisu ni obilježili?

    Piše:
    Amina Čorbo Zećo
    -

    Bosna i Hercegovina je krajnje čudno društvo, tu raskošnu osebujnost naročito krase mediji, koji nerijetko pažnju poklanjaju onome što i nije vijest, a vijesti ostaju u zapećku rubrika, koje rijetko ko i otvara. Tako su jučer na Dan državnosti BiH naslovnice medija vrvjele liderima ‘trojke’ Elmedinom Konakovićem, Edinom Fortom i Nerminom Nikšićem.

    Njih trojica, plus Vojin Mijatović bili su vijest dana s obilježavanja Dana državnosti koji nije ni obilježen, a pažnja je usmjerena ka nekolicini okupljenih pripadnika VRs koji su imali šta da kažu liderima ‘trojke’. Istina, imali su i oni njima, prije svih Nikšić koji je obavio jedan žustar razgovor s novinarima! Naravno, sve je uredno prezentirano i snimljeno.

    Sve za naslovnu stranu i to u danu kada BiH treba sav mogući mir i dostojantsvo. Ali, eto takve slike ipak nemaju primat. Zašto, zaključite sami.

    No, valja istaknuti da je u više gradova u Republici srpskoj obilježen Dan državnosti i to svečanim akademijama, obilascima spomenika, mezarja, a djeca su u Srebrenici i prošetala ulicama grada sa državnim simbolima. Sve bez ijednog incidenta. Treba li podsjetiti da su Bošnjaci nedavno smjenom Hamdije Fejzića ostali bez svog predstavnika u rukovodstvu Skupštine i da situacija nije mirna i idilična.

    Ako će se neko pravdati da su lideri trojke državni nivo, pa da su zbog toga zasmetali pripadnicima boračke populacije iz Republike srpske valja spomenuti da je ministar Sevlid Hurtić, također s državnog nivoa, bio u Doboju. Priznat će da je sve prošlo u najboljem redu – dostojanstveno u prepunoj sali.

    U Zvorniku je također u prepunoj Sali obilježen Dan državnosti. Skupljao se novac i za narod u Gazi. Ni tamo nije bilo nikakvih problema.


    Za potpuno jasniju sliku onoga što smo gledali jučer, a što je, imam pravo da sumnjam, izrežirano u kuhinjama obavještajnih redova susjednih država, valja posjetiti i na Akademiju povodom Dana državnosti BiH održanu prošle godine. I tada je sve organizirao Vojin Mijatović, ali je sala bila puna, i još mu je došao i Željko Komšić. Sve bez ijednog problema. A, nije baš da su tada entitetske vlasti u Republici srpskoj podržavale Dan državnosti.

    Atmosfera je ista, entitet Republika srpska ne priznaje Dan državnosti. Ustrajni su u fašizmu, i sve je isto i ove godine, kao i prošle. Ili možda nije? U pogledu političkih odnosa definitivno nisu iste priče. Mijatović je postao federalni ministar, a trojka je u vlasti po vertikali.

    I ove godine Komšića niko nije ni zvao u Banja Luku.

    Poruke mira, suživota, prijateljstva, jedinstva i borbe za bolju budućnost iz Banje Luke su poslane na malo drugačiji način, nego je to bilo prošle godine.
    Pa, možda je i red, ipak je 80. godišnjica ZAVNOBiH-a, a i Dodik je postao evropski čovjek!?

    A, kako znaju povratnici, koji su u miru i dostojanstveno obilježili Dan državnosti širom Rs-a.

    Pokazali su ljubav prema BiH na civiliziran način, iako im nije nimalo lako, je im je zabranjeno čak i da uče maternji jezik, a nakon predstave iz Banja Luke neće im biti nimalo lakše. Oni su i dalje u raljama politike Milorada Dodika, dok su lideri ‘trojke’s velikim osiguranjima i pod pratnjom napustili bh. entitet Rs, jer najpreče je stići na gostovanja i s malih ekrana potvrditi ‘svoju hrabrost’.

    Na kraju Ćamil Duraković, potpredsjednik Rs-a možda je i najbolje ocijenio situaciju u kojoj se nalazimo.

    “Dan državnosti Bosne i Hercegovine je, navodno zbog sigurnosnih razloga, “zabranjen” u entitetu Rs, u entitetu FBiH svijest o državnosti prestaje na međuentitetskoj liniji za najveći broj političkih subjekata, a obilježavanje je svedeno na nekoliko skupova i praznični red vožnje gradskog saobraćaja”.

    (NAP)

    Nikšić i Vlada tvrde da BiH nije siromašna: Kako nema novca za djecu, oboljele i penzionere, a ima za hibridne automobile?

    Piše:
    Amra Vrabac
    -

    Vladi FBiH na čelu sa premijerom Nerminom Nikšićem nije se svidjelo što mediji i javnost analiziraju spisak 89 dobitnika poticaja za kupovinu električnog automobila. Tako su u petak popodne iz Vlade FBiH poslali saopćenje za javnost koje bi se u kratkim crtama ovako dalo protumačiti: „Jesmo, dali smo i dat ćemo opet. Dali su i oni prije, što tada niste propitivali ko je dobio, nego sada to radite“.

    Nikšića je samo nekoliko sati kasnije za te iste poticaje pitao Senad Hadžifejzović na Face TV. No, čelnik Vlade FBiH satjeran u kut reče kako „dijeli Senadovo mišljenje da subvencijama nagrađuju one koje su već bogati.“

    „To su naše obaveze kada govorimo o putu ka EU. Ako prekinemo, dođu ljudi iz EU i kažu vi ne izvršavate svoje obaveze“, kazao je Nikšić.

    No, vratimo se saopćenju Vlade FBiH. Tvrde da je poticaj pri kupovini električnih automobila jedna od obaveza koje je BiH preuzela potpisivanjem Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama, Briselskog sporazuma kao i Akcionog plana za sprovođenje Sofijske deklaracije o zelenoj agendi za Zapadni Balkan 2021. – 2030.

    No, zaštita okoliša sigurno se može riješiti i na druge načine jer ko je u stanju izračunati koliko će nam se zrak popraviti jer će u saobraćaju biti 89 električnih vozila ili koliko ćemo manje ispuštati CO2 u atmosferu, a npr. još uvijek imamo ložišta na ćumur i šta sve ne.

    Najinteresantniji dio reakcije je pitanje koje Vlada FBiH sama postavlja.

    „Zašto bi EU u svoje članstvo primila državu koju predstavljamo kao socijalni slučaj i koja će samo crpiti novac od drugih EU država, a da pri tome nismo spremni da ispunjavamo obaveze koje smo preuzeli? Osim toga, Bosna i Hercegovina nije siromašna država i nećemo je tako predstavljati. BiH su opustošili korupcija i organizirani kriminal i zato naš prioritet i jeste da se borimo protiv toga, kako bi novac koji završava na privatnim računima kriminalaca završio u budžetu i kako bismo imali dovoljno novca za sve potrebe“, kažu iz Vlade FBiH.

    Ali pogledajmo činjenice koje jasno pokazuju da li smo siromašni ili ne, i ko pljačka ovu državu.

    Ako nismo siromašna država zašto djecu liječimo donacijama i humanitarnim brojevima?
    Ako nismo siromašna država zašto stalno primamo donacije za obnovu zgrada, opremanje škola, nemamo novca za lijekove najteže oboljelim pacijentima. Ako nismo siromašna država zašto se onda jednima nudi lijek, a drugima da čekaju jer Vlada nema para!

    Ako pogledamo basnoslovne iznose mjesečnih plaća direktora javnih preduzeća, a posebno onih koji se finansiraju isključivo iz Budžeta FBiH i ne ostvaruju nikakvu zaradu, onda bismo i mogli reći da nismo siromašni ali ćemo biti.

    Stalni zahtjev Evropske unije je smanjenje i racionalizacija javne uprave. Najmanja mjesečna plaća direktora jedne kompanije koja je u nadležnosti Vlade Federacije BiH iznosi minimalno tri prosječne isplaćene plaće što je skoro 4.000 KM. Uz dodatke koji pojedini direktori sebi odrede, te topli obrok, ti iznosi dostižu daleko veći iznos. Još se sjećam bivšeg direktora Fonda za zaštitu okoliša Fuada Čibukčića (SBB) koji je sebi pored visoke plaće isplaćivao i dodatak od 400 KM jer ima „zvanje doktora nauka“. E zamislite kakvih dodataka još ima.

    Pregled visine plaća uprava javnih preduzeća u FBiH koji je zatražila Vlada FBiH objavljen je u javnosti u momentu dok više od 200.000 prijavljenih čeka odluku koliki iznos će im biti isplaćen kao pomoć za plaćanje računa za grijanje za šta je Evropska unija obezbijedila novac. Kako je krenulo, taj novac će dobiti kada završi sezona grijanja.

    Davanje poticaja za kupovinu električnog vozila osobama koje su uposlene u javnom sektoru, pravosuđu, te firmama koje novac dobijaju iz Budžeta FBiH postavlja pitanje sukoba interesa, a za nosioce pravosudnih funkcija možda i neku drugu vrstu odgovornosti.

    Sigurni smo da Nikšić zna da je Hrvatska članica Evropske unije od 2013. godine, a da je ovih dana pročitao kako joj prijeti tužba Evropske komisije jer još uvijek nije uskladila svoje zakonodavstvo o ambalaži i ambalažnom otpadu sa direktivom EU.

    Dakle, premijeru, ako ste željeli da ispunjavate obaveze koje je pred nas stavila Evropska unija, mogli ste to početi raditi od onoga što je navedeno u posljednjem izvještaju o (ne)napretku BiH. Nema napretka u borbi protiv korupcije, javna preduzeća i dalje su politizirana, imenovanja se vrše po političkoj liniji. Policijske agencije podložne korupciji, pravosuđe nije nezavisno.

    Kada se iz Vlade FBiH bune što javnost propituje spisak poticaja, onda se trebaju i sjetiti da građani pune taj budžet kojim se rasipaju. Opterećenja na plaće koja se uredno odbijaju radnicima u FBiH su među najvećim u Evropi. Iz tih nameta pune se budžeti za zdravstvo, penzioni fond, zaštitu šuma, nezaposlene…

    Glomazna javna uprava koja konstantno raste sa dolaskom svake nove vladajuće garniture bukvalno jede novac građana. Tako da, premijeru, nastavit ćemo pratiti šta radite. A na vama je da sada donesete odluku i tražite od direktora javnih preduzeća i novih, i onih odlazećih koje ćete zamijeniti kadrovima trojke, HDZ-a, te onih od kojih vam zavisi parlamentarna većina, da smanje svoje plaće. Ako postoji zakonska prepreka da se to uradi, onda donesite zaključak da su obavezni dio novca uplaćivati u Fond solidarnosti. To je i humano ali i obaveza prema najteže oboljelih pacijentima.

    Ako možete dijeliti državnu imovinu onda možete kao šef Vlade FBiH uvesti reda i u bahaćenje direktora javnih preduzeća.

    (NAP)

    Senad Avdic analizira nove američke sankcije: Za upad Petra Đokića u međunarodni pravni i sigurnosni poredak, odgovoran je i drugi potpisnik ugovora – Vlada Republike Hrvatske!

    Piše:
    Senad Avdić
    -

    „Te teze u nemiješanju u unutrašnje stvari (drugih država) to je ostalo u međunarodnim odnosima 19. stoljeća. Sada smo u 21. stoljeću gdje smo za sva krupna politička pitanja, posebno za ona za koja kao predsjednik Vlade imam posebnu odgovornost s obzirom na činjenicu da je Hrvatska potpisnik i jamac Daytonskog sporazuma, zainteresiran da se on provodi i 23 godina nakon poptisivanja onako kako je zamišljen“.

    Ne okreći se, pline

    Ovom opširnom, kobasičastom rečenicom je hrvatski premijer Andrej Plenković prije tačno pet godina, krajem 2018., odgovorio na prigovor Denisa Zvidića, tadašnjeg predsjedavajućeg Vijeća ministara Bosne i Hercegovine. Zvizdić je optuživao Plenkovića da zloupotrebljava institucije Evropske unije da bi utjecao na političke prilike u Bosni i Hercegovini.

    Godinu dana ranije, 31. oktobra 2017. godine resorni ministri Vlade Hrvatske, Tomislav Ćorić i bosanskohercegovačkog entiteta Republike Srpske Petar Đokić potpisali su Protokol o plinofikaciji na temelju kojeg je Rafinerija nafte Brod spojena na plinsku mrežu Hrrvatske. Nešto ranije, istog mjeseca nacrt ovoga protokola usvojila je Vlada Hrvatske predvođena predsjednikom Andrejem Plenkovićem.

    alt

    Na reakcije iz Sarajeva koje su ukazivale na potpuno isključivanje institucija Bosne i Hercegovine, dakle Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, iz Zagreba je indolentno odgovorano, ili nije uopće.

    „Vijeće ministara Bosne i Hercegovine stara se o izvršavanju međunarodnih ugovora preko nadležnih institucija Bosne i Hercegovine i entiteta“, jasno i čitko piše u Zakonu o postupku zaključivanja i izvršavanja međunarodnih ugovora. Isti zakon nalaže da sve takve sporazume i međunarodne ugovore/protokole moraju ratificirati Parlament Bosne i Hercegovine i Predsjedništvo BiH

    “Mi smo potpisnik i jamac Daytona i može nam se tumačiti ga kako nam odgovara”, papagajski su ponavljali Plenković, ministar Ćorić, dopredsjednica Vlade Martina Dalić.

    Kakav Lavrov, strašan Lavrov

    Kako su u to vrijeme tvrdili mediji, potpisivanju protokola između jedne države i samo jednog entiteta susjedne suverene države, prethodio je sastanak tadašnje predsjednice Hrvatske Kolinde Grabar Kitarević i Sergeja Lavrova, ministra vanjskih poslova Rusije. Rafinerija u Brodu je, naime, vlasništvo ruske kompanije „Zarabežnjet“. Predsjendica Hrvatske je tokom potpisivanja sporazuma o plinfikaciji Rafinerije „posebice izrazila zahvalu ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu koji je prepoznao vrijednosti projekta i čvrsto stao iza njega“.

    U martu 2021.godine u „gluho doba“ noći cijevi plinovoda su u najstrožoj konspiraciji, bez prisustva pripadnika Granične policije provučene ispod rijeke Save. Oko 450 metara cijevi položila je firma „Crodus“ u vlasništvu hrvatskog generala Ivana Čermaka jednog od najbogatijih ljudi u regionu.

    Za cijelo to vrijeme, dakle punih šest godina, niko od predstavnika međunarodne zajednice, OHR-a, Misije Evropske Unije, vodećih ambasada.. nije se nijednom rječju očitovao o ovom procesu.

    I tako je ostalo sve do danas, kada je Ured za kontrolu strane imnovine Ministarstva financija Sjedinjenih Američkih Država  sankcionirao ministra u Vladi RS Petra Đokića, a cijeli taj posao kvalificirao najtežim mogućim ocjenama.

    „Sklapanje takvog sporazuma predstavlja prijetnju implementaciji Daytonskog mirovnog sporazuma“. Na temelju toga, „Đokić se sankcioniše za odgovornost, ili saučesništvo, ili direktnu, ili indirektnu uključenost u kršenje, ili čin koji je opstriuirao i prijetio provedbi bilo kojeg sporazuma u regionalnoj sigurnosti, miru suradnji ili međusobnom priznanju, ili okvira ili mehanizama vezanih za Zapadni Balkan“.

    Potom se navode Prespanski sporazum iz 2018., Ohridski okvirniu sproazum iz 2001., Rezolucija Vijeća sigurnosti 1244, Daytonski mirovni sporazum…uključujući i odluke i zaključke Visokog predstavnika, Vijeća za impelmentaciju mira, ili njegovog Upravnog odbora,, ili Međunaordni krivični sud za bivšu Jugoslaviju, Međunaordni rezidualni mehanizam…“

    Najkraće rečeno: ministar Petar Đokić se kao potpisnik Protokola iz 2017 godine, prema ocjeni američke administracije, ogriješio o cjelokupan međunarodni, pravni i sigurnosni poredak!

    Od UZP-a, do A.P-a

    Isti crimen, dakle neovlašten upad u Dytonski mirovni sporazum, gaženje zakona i ustavnog poretka Bosne i Hercegovine kao i sve druge sporazume, akte, koji se navode u slučaju Petra Đokića, izvršio je i supotpisnik Sporazuma sa hrvatske strane ministar Tomislav Ćorić, odnosno Vlada Republike Hrvatske predvođena Andrejem Plenkovićem. Zamijenimo samo imena dvojice potpisnika sporazuma iz 2017, čija je pravna odgovornost ravnomjerno podijeljena dobit ćemo sljedeću pravno-političku sliku: „Ministar Tomislav Ćorić se sankcionše za odgovornost , ili saučesništvo, ili direktnu, ili indirektnu uključenost u kršenje, ili čin kojim je opstruirao i prijetio provedbi bilo kojeg sporazuma o regionalnoj sigurnosti, miru suradnji, ili međusobnom priznanju, okvira ili mehanizama vezanih za Zapadni Balkan“..

    Istina, Tomislav Ćorić odavno nije ministar u Vladi Hrvatske, ali je na njenom čelu, kao i 2017.godine ista osoba, Andrej Plenković. Koliko god hrvatski premijer teoretizirao i (re)kretivno tumačio Daytonski sporazum, a zapravo mlatio pravnu slamu, o promijenjenim okolnostima međunarodnog javnog prava u 21. stoljeću, jasno je od početka da je zajedno sa vlastima Republike Srpske suodgovaran za kriminalni akt. Za kriminalni akt, kao i za rat i pakt je potrebno dvoje, a ne samo Petar Đokić.

    (Slobodna Bosna)

    Posljedice formiranja Vlade HNK: Izdajom strateškog partnera iz NES-a, SDA se, za par fotelja, pridružila “izdajnicima iz SDP-a”

    Piše:
    Redakcija
    -

    U priči o Vladi HNK nisu bitni Anel Kljako i njegov NES. Bitan je princip kojeg je prekršila Stranka demokratske akcije. Formiranje Vlade HNK je, zapravo, dokaz da bi većina SDA-ovaca, naročito onih hercegovačkih, objeručke prihvatila bilo kakav ulazak u vlast, ne osvrćući se ni za državnim niti bošnjačkim interesima. SDA je, zapravo, pristala na uslove HDZ-a i SDP-a da bi svoje strateške partnere gurnula u provaliju.

    Zašto je NES (bio) strateški partner SDA?

    Zato što bi najveća bošnjačka stranka, iako relativni pobjednik proteklih Općih izbora, ostankom NES-a u koaliciji sa Trojkom, izgubila svaki kredibilitet u priči o bošnjačkom legitimitetu. Ali NES je, uz sve svoje mane, a ima ih mnogo manje nego u SDA-u, odlučio da se, zajedno sa Strankom za BiH, odrekne federalnih ministarskih pozicija i javnih preduzeća, prateći princip – ne želimo u nametnutu Vladu FBiH. I zahvaljujući NESBiH-ovom ostanku u opoziciji, SDA je dobila koalicijski kapacitet u USK, gdje ga nije imala, i u ZDK, gdje ga, također, nije imala. Dobila je SDA, zahvaljujući onih stotinu hiljada glasova NES-a i SBiH-a, vjerodostojnost u svom narativu da je Christian Schmidt, namećući Vladu Nermina Nikšića, oštetio bošnjačko biračko tijelo.

    Kada je NES u aprilu birao između fotelja za sebe i principa, izabrao je princip. Kada je došao red na SDA da bira između sebe i principa, oni su izabrali sebe. I Edina Mušića. I sve one njegove lovce koji godinama nišane hercegovačke budžete.

    Nije, rekoh, bitan Anel Kljako. To što je krao na izborima, a ništa manje nije krao od SDA-ovaca i SDP-ovaca, pitanje je za pravosudne institucije. One sude. No, SDA je je pristala da njihovim partnerima sude HDZ i SDP, koji su toj istoj SDA, zajedno sa Christianom Schmidtom, presudili u aprilu ove godine.

    Šta je SDA dobila? Ništa. Dobili su ministre koje su već imali. Dobili su vlast u HNK koju su već imali. Ali zato su izgubili partnera koji se, vjerujući u principe, odrekao federalnih ministarskih pozicija. Izgubili su kredibilitet (pod uslovom da su ga ikada imali). Izabrali su “izdajnike” umjesto “patriotskog bloka”.

    Prihvatajući ucjene SDP-a i HDZ-a da se odrekne NES-a, SDA se, zapravo, odrekla svog narativa o ujedinjenoj opoziciji protiv nametnute Vlade FBiH i protiv svih onih izdajničkih poteza Trojke. SDA je smanjila svoj koalicijski kapacitet. SDA je prihvatila izdajnike da bi dobila fotelje. Što je, barem u slučaju Mostara, također čini izdajničkom strankom.

    Kada se zbroje, uglavnom bošnjački glasovi NES-a, SBiH-a i SDA, dolazimo do cifre od 317 hiljada glasova. Dodamo li tome i glasove DF-a koji dolaze iz kantona sa većinskim bošnjačkim stanovništvom, četiri opozicijske stranke imaju na raspolaganju oko 420 hiljada glasova. S druge strane, vladajuća Trojka je u istim izbornim jedinicama osvojila 249 hiljada glasova.

    I, šta u Mostaru radi SDA? Odlazi sa SDP-om kojeg naziva izdajničkim i sa HDZ-om koji je, zapravo, šef i strankama Trojke i visokom predstavniku Christianu Schmidtu.

    Da li će formiranje Vlade HNK moglo utjecati na opstanak Vlade u USK, to znaju čelnici NES-a. Ukoliko se odluče na osvetničku politiku i započnu pregovore sa Trojkom, pokazat će da nisu baš zrela politička partija. Rušenjem Vlade USK profitirat će samo stranke Trojke. Baš kao što su formiranjem Vlade HNK profitirali samo SDP i HDZ. HDZ je bez vlasti ostavio HDZ 1990 i HRS, a SDP je uzdrmao SDA-ov savez sa NES-om.

    Bakir Izetbegović je lično platio visoku cijenu odbijajući u Neumu izmjene izbornog zakona po želji Zapada i HDZ-a BIH. No, tu je, barem, spasio obraz i princip. I onda je, zbog svoje hercegovačke frakcije okupljene oko Edina Mušića sve to prosuo. Za par kantonalnih ministarstava.

    Pucanje saveza NES-SDA nanijet će ogromnu štetu SDA-u. Međutim, SDA-ovo potpuno pridruživanje (izdajničkim) strukturama Trojke nanijet će nepopravljivu štetu državi. I toga moraju biti svjesni i u NES-u i DF-u. A prije svega i u SDA-u čiji čelnici sebe (neopravdano) nazivaju zaštitnicima države.

    Opilo ih vino, slatko, a žestoko: Odron na evropskom putu – i nametnuti, i nesposobni

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Iako su Latini rekli da je u “vinu istina”, sarajevska Trojka, pak, dokazuje suprotno. Otkako su, grabeći na putu prema EU usvojili Zakon o vinu, sve vozeći slalom oko sukoba interesa, reforme pravosuđa, ljudskih prava i borbe protiv korupcije, Elmedinu Konakoviću, Edinu Forti, Saši Magazinoviću i Nerminu Nikšiću počelo se priviđati ono što ne postoji.

    “Uspjeli smo”, zagrmjet će (kao grom) Saša Magazinović.

    Lider NiP-a i MIP-a (Ministarstva inozemnih poslova) Elmedin Konaković će koji sat kasnije objasniti u čemu su uspjeli.

    “Ta famozna riječ preporučujemo, oko koje smo se mi do zadnje minute pokušavali boriti sa EU, i dobili smo to preporučujemo, a ne preporučit ćemo famoznu riječ, zapravo da je to proces mmmmm koji veoma brzo, brzo došao do Bosne i Hercegovine”, kazat će Konaković.

    Kako se izborio, pogledajte na Instagramu Evropske komisije. Umjesto famozne riječi “preporučujemo” za koju su se Konaković i  ekipa pokušali boriti i izborili se, Bosna i Hercegovina je dobila dvije famozne riječi za koje se nije ni borila: “preporučit ćemo”.

    Istina, u nekoliko objava na društvenim mrežama Evropska komisija je napisala da “PREPORUČUJE” otvaranje pregovora ako BiH ispuni određene uslove. No, u zvaničnom Izvještaju o napretku sve je u Futuru Prvom – “PREPORUČIT ĆEMO”.

    A izvještaj, reći će predsjednik SDP-a Nermin Nikšić, nikad nije bio bolji.

    Za Našu stranku ovo je historijska šansa koju građani ne smiju propustiti, a šef NiP-a i MIP-a poručuje da će “svi oni koji budu kočili put kao EU morati izaći pred građane i objasniti im šta rade”.

    Ko sada može da blokira? Opozicija koja nema većinu ni u Predstavničkom domu PS BiH niti u Domu naroda, ili koalicija Dodik – Čović – Trojka koja ima većinu u oba doma Parlamenta?

    I sam šef MIP-a i NiP-a kaže je BiH, dok on još nije bio vlast, nezasluženo dobila status kandidata. Sada, kada je postao vlast BiH je, kako kaže, munjevitom brzinom dobila “PREPORUČUJEMO” na jednoj od društvenih mreža Evropske komisije. Znači, ako je BiH prije Konakovićevog mandata nezasluženo dobila status kandidata, a jeste, onda je sada, tokom njegovog mandata, zasluženo dobila – ništa.

    Elem, opijeni Zakonom o vinu, zvaničnici horski ponavljaju da smo napredovali na evropskom putu. I jesmo. Trojka i Evropska komisija su glagol PREPORUČITI u prvom licu množine provukli kroz prezent i futur. Dovoljno da zbune one sa par promila alkohola u krvi kojima se, umjesto crvenog svjetla, na semaforu ukazalo – zeleno.

    I, da. Evropska komisija je konstatovala da je aktualna Vlada FBIH imenovana nakon što je Christian Schmidt suspendovao Ustav FBiH. Dakle, i nametnuti, i nesposobni.

    Pregovori će biti, ako, možda,budu: Moldavija ispred BiH na evropskom putu!

    Piše:
    Sead Numanovic
    -

    U dramatičnom finišu, Evropska komisija ipak je odlučila dati preporuku da se Bosni i Hercegovini dodijeli pregovarački status o ulasku u Evropsku uniju.

    Otvaranje pregovora s BiH počet će kad se određeni kriteriji ispune.

    “Otvorili smo vrata širom, pozvali da BiH uđe, ali da bi se ušlo, rezultati se moraju vidjeti”, poručila je Ursula von der Leyen, predsjednica Evropske komisije.

    Šta to znači?

    Prije i iznad svega, sve dok Evropsko vijeće – tijelo koje daje finalno odobrenje ili odbijanje za bilo koju suštinsku odluku EU – ne kaže svoje, preporuka ne znači ništa.

    Jer je moguće da tijelo u kojem sjedi 27 premijera ili predsjednika članica Evropske unije odbije preporuku Komisije.

    I to ne bi bilo ništa novo. Dešavalo se puno puta da Evropsko vijeće ne podrži stavove Evropske komisije.

    No, prema onome što se moglo čuti iz izlaganja Von der Leyen, kao i komesara za proširenje EU Olivera Varhelyija, oni se nadaju da ih lideri EU neće odbiti.

    Zato je za Ukrajinu i Moldaviju data jasnija preporuka o početku procesa pregovaranja s četiri, odnosno tri “preduslova”. I Von der Leyen je rekla da će s ove dvije države aktivnosti na početku pregovora početi “odmah nakon što Evropsko vijeće da zeleno svjetlo”.

    Kada je BiH u pitanju, kriteriji su (puno) strožiji.

    Uz pohvale za formiranje vlasti u relativno kratkom roku, za napredak u pojedinim segmentima vladavine prava, uključujući i suzbijanje pranja novca, Evropska komisija iznijela je cijeli niz zahtjeva za (istinskim) reformama.

    One se primarno tiču – opet – vladavine prava. U tom kontekstu se ističe i potreba reformiranja Izbornog zakona Bosne i Hercegovine.

    Zahtijeva se i provođenje socio-ekonomskih reformi gdje “nije poduzet niti jedan korak”, kako piše u Izvještaju.

    Također, zahtijeva se i uvođenje sankcija Rusiji zbog agresije na Ukrajinu. Navodi se da je BiH tu poduzela “neke korake”, ali da entitet Rs blokira dalje korake na tom planu. Manji bh. entitet blokirao je i usvajanje trećeg Sporazuma o mobilnosti iz Berlinskog procesa – onog koji se tiče putovanja po teritorijama svij šest zapadnobalkanskih država samo s ličnom kartom, te se od BiH traži da riješi i taj problem.

    Zahtjeva se i opsežnija reforma javne uprave, uz napomenu da su “neki iskoraci zabilježeni”, ali da to nije dovoljno.

    Iako su usvojene izmjene i dopune Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću (VSTV), one se moraju mijenjati, posebno u segmentu prijave imovine sudija i tužilaca. Promjene moraju biti u skladu s zahtjevima Venecijanske komisije.

    “Nezavisnost i nepristrasnost pravosuđa nije poboljšano”, piše u Izvještaju o napretku BiH.

    “Tamno-siva” je i slika borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala.

    Ako bi se u prostu rečenicu sažimala ocjena Komisije, onda bi najispravnije bilo napisati da je BiH “šuplja kao švicarski sir”.

    Nema iskoraka u borbi protiv korupcije, posebno one ‘visoke’, sudski sistem teško pati zbog neprofesionalnosti, političkog utjecaja, nepostojanja kvalitetne razmjene informacija, neujednačene sudske prakse… Na sve to dolazi i eksplicitna ocjena da je policija “podložna utjecaju politike”. A da ne pišemo šta su rekli o zaplijeni imovine saradnji s Eurojustom i Uredom javnog tužioca EU…

    “Proaktivan pristup ostaje od suštinskog značaja u borbi protiv infiltracije kiminalnih elemenata u politički, pravni i ekonomski sistem”, piše dalje u Izvještaju.

    Entitet Rs posebno je “žigosan” u segmentu slobode medija i prava novinara na neometen rad. I u tom režim Milorada Dodika označen je kao krivac za “nepotrebno kretanje unazad”.

    Kada su migracije i migranti u pitanju, Evropska komisija ponovila je i malo pojačala “pozitivnu” ocjenu iz izvještaja od prošle -2022. godine. No, odmah je zatraženo da se poduzmu “hitni” koraci ka jačanju kontrole granice i sistema azila.

    Iako ni ocjena u oblasti ekonomskih kriterija nije baš “grdna”, Program ekonomskih reformi BiH je ocijenjen kao i više nego “grdan”.

    On “nastavlja biti jadnog kvaliteta i limitira provedbu reformi”, piše u Izvještaju.

    Slična je i ocjena u oblasti spremnosti BiH da prihvata pravnu stečevinu EU. To je ogroman set dokumenata pravnih normi Unije i jedan je od ključnih preduslova za pristupanje ovom bloku. Evropska komisija traži bitna poboljšanja procedura javnih nabavki i jako je nezadovoljna aktivnostima BiH za provođenje popisa stanovništva i dobara.

    “Ograničeni” ili “nikakav napredak” potom se nižu u cijelom nizu oblasti.

    A onda se “poentira” poražavajućom ocjenom da “BiH nije napravila nikakav napredak u obkasti resursa, poljoprivrede i kohezije (poljoprivredni i ruralni razvoj, sigurnost hrane, veterinarstvo i fitosanitarna politika, ribarstvo i vodne površine, te finansijske i budžetske odredbe), gdje su pripreme uglavnom u početnoj fazi”.

    Na kraju se “poentira” s korištenjem IPA fondova.

    Taj novac koji EU daje državama koje žele u članstvo i dalje se u BiH slabo koristi.

    Izvještaj o napretku Bosne i Hercegovine prema Evropskoj uniji u 2023. godini ima čak 142 stranice.

    Detaljna “krvna slika” stanja u našoj državi odražava i nadu i frustraciju.

    Gledano iz Brisela, oni su uradili maksimum koji su mogli. Pa i više od toga. Iz svojih razloga.

    Sada istinski izazov ostaje da vlasti (ali i opozicija) urade svoj dio posla. I tu smo onda u belaju!

    Sve ovo, još jednom, pod uslovom da Evropsko vijeće na samitu 14 i 15. decembra odobri dodjelu početka pregovora s EU Bosni i Hercegovini nekada naredne godine, kada se ispune neophodni preduslovi.

    Suma sumarum – kada se pogleda sve što se dešavalo i dešava zadnjih dana u Briselu i oko njega, Bosna i Hercegovina je opet nezasluženo “pogurana”. Prema svim relevantnim ocjenama stručnih ljudi, nismo zaslužili ni kandidatski status, a ona nam je odobren u decembru prošle godine.

    Sada se kreće prema novom iskoraku dok Holandija, Njemačka, ali i Francuska glasno gunđaju i ponavljaju stav da je od kraja 2022. godine BiH nazadovala, a ne napredovala.

    Evropska komisija na to je odgovorila i (neuobičajeno) jasnim imenovanjem nekih od glavnih krivaca.

    Pa se entitet Rs na 142 stranice p(r)oziva čak 95 puta, mahom zbog opstrukcija i ometanja evropskog puta BiH.

    Time je, faktički, loptica odgovornosti prebačena na Evropsko vijeće koje bi trebalo onda pokrenuti sankcione mehanizme koji uključuju i stavljanje na “crnu listu” Dodika i klike.

    Evropska komisija i tu je uradila svoj dio posla obustavivši više od milijardu KM vrijedne projekte.

    Dakle, da sumiramo, Brisel je uradio svoje. Iskorak je mnogo veći nego li je prvotno planirano. Sada je do vlasti BiH. Trenutna euforija je više nego neutemeljena! Umjesto slavljeničkih postova na društvenim mrežama vlasti bi se odmah morale latiti posla. Umjesto svađe s novinarima, neka – za početak – riješe pitanje slobodnog putovanja po šest država zapadog Balkana samo s ličnim kartama. Eto, barem to!

    (politicki.ba)

    Činjenice protiv Schmidta: Visoki predstavnik ili specijalni izaslanik Zagreba za BiH?

    Piše:
    Amina Čorbo Zećo
    -

    Christian Schmidt, visoki predstavnik u BiH, gostujući na BHT-u osvrnuo se i na Izvještaj predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željka Komšića te se, što nije iznenađenje, kritički odnosio prema onome što je Komšić rekao. Interesantno, zaključio je da se u UN-u ne bi trebalo pričati o nečijim stavovima ili pozicijama već prezentirati isključivo činjenice.

    U tom kontekstu, ako je objektivan, Schmidt se morao dotaći i nastupa hrvatskog ambasadora, koji je iznio svoj stav da Komšić nije legitiman i legalan, a što naravno nikako nije stvar istine, jer je Komšić izabran u skladu sa Izbornim zakonom BiH i Ustavom BiH, već održava stav Hrvatske, koja godinama ima istu matricu ponašanja prema BiH.

    Iako se to ponašanje često predstavlja kao prijateljsko, to je daleko od istine, jer petljanje u unutrašnje odnose i nepriznavanje legalno izabranog predsjednika države BiH ne može se opisati prijateljskim.

    A, za razliku od hrvatskog ambasadora, kojem je replicirao i Zlatko Lagumdžija, Komšić je govorio upravo činjenicama, a nikako ličnim stavovima.

    I upravo činjenica da je Schmidt kritizirao Komšića, a nije hrvatskog ambasadora, dokazuje da je Schmidt izlobiran od strane susjeda, a što nisu krili ni u Vladi Hrvatske, a što opet nikada nije naišlo na ozbiljnije kritike Brisela ili zapadnih zemalja!

    I tako je na pitanje da li je njegova odluka da suspenduje Ustav BiH na 24 sata bila izlobirana od Hrvatske i Andreja Plenkovića, Schmidt odgovorio:

    “Ne bih volio da budem uključen u neke interne politike i kampanje, ali ja svoje odluke donosim sam. Neki su zadovoljni, neki nisu, ali dugoročno bi ih svi trebali prihvatiti. Moj posao je da ispravim nešto što ne funkcioniše”.

    A, podsjetit ćemo i Schmidta kada se onomad žalio na “neizdrživ” pritisak Republike Hrvatske u vezi s tim pitanjem, ali čini se da su pritisci popustili, naravno popuštanje je došlo nametanjem Izbornog zakona koji je omogućio HDZ-u BiH, ali i Hrvatskoj da istraju u svojim nakanama.

    Ovako besramno izvrtanje činjenica je svojstveno Nijemcu koji otkako je došao u BiH mlijeko prikazuje crnim, i to toliko daleko ide u obmanama da suspenziju Ustava prikazuje kao demokratski izraz nečije volje!

    Jer činjenica je i da je Schmidt ostao imun na tvrdnje pravnih stručnjaka ali i potpredsjednika FBiH da je Čavara “diskreditirao i dodatno zakomplikovao proces imenovanja nedostajućih sudija Ustavnog suda Federacije BiH”.

    Podsjećamo, Čavara je potpuno ignorirao Ustav Federacije BiH u članu IV.C.2.6.(2), koji eksplicitno propisuje proceduru imenovanja sudija Ustavnog suda FBiH.

    Ali, Schmidt je Čavarin potez okarakterisao kao kooperativan!?

    Christian Schmidt Marinku Čavari slao je tajne, ali i javne migove u vezi deblokade Ustavnog suda FBiH, a što je na kraju Schmidt iskoristio kao izgovor za nametanje Izbornog zakona.

    To je bio pogrešan potez, jer se pokazalo da su blokade, a koje je HDZ vršio godinama, legitimno sredstvo u ostvarivanju političkih ciljeva, pa čak i onih koji dovode do trajne etničke podjele Bosne i Hercegovine i uvođenja diskriminacije.

    E, to su vam činjenice, gospodine Schmidt, jer da niste nametnuli izmjene Ustava FBiH i Izbornog zakona, HDZ BiH danas ne bi bio nužan partner u Vladi Federacije BiH, jer nakon što je Schmidt podigao broj delegata na 23, a 11 potpisa stavio kao preduslov za izbor predsjednika Federacije BiH, priča o formiranju vlasti bez HDZ-a BiH i Dragana Čovića više nije realna.

    A, novo nametanje možemo očekivati kada i to ne bude dovoljno za HDZ-ovo učešće u vlasti!

    (NAP)

    Janusz Bugajski’s Washington View: Interconnected Wars Reveal Two Global Blocs

    Piše:
    Janusz Bugajski
    -

    A series of local wars have become interconnected into a global struggle for dominance and influence between two rival blocs. It is not simply a question of authoritarianism against democracy, or West against East, but the emergence of inter-regional alignments that cannot co-exist. This is not a “clash of civilizations” or a religious war, but a conflict based on a much more fundamental and existential division.

    The two blocs can best be defined as the imperial and independence coalitions. Russia and China are at the forefront of the imperial bloc, seeking hegemony over neighbors by dominating their economies, determining their political systems, and seizing their territories. Their natural allies are states that have their own regional mini-imperial ambitions, such as Iran, North Korea, and Serbia or regimes that benefit from their economic and diplomatic backing to stay in power, including Belarus and Hungary.

    The independence coalition is based around the Western and Eastern democracies but also includes semi-authoritarian states who seek to preserve their independence from the imperial predators. The United States is the most powerful anti-imperial state that itself emerged from a former empire. Washington has realized that you cannot impose democracy following its failures in Iraq and Afghanistan, although American leaders believe that a democratic form of government benefits a majority of citizens.

    NATO and the EU are voluntary coalitions that provide security and prosperity to members. And a number of Pacific states, including Japan, South Korea, Taiwan, the Philippines, Australia, and New Zealand, seek similar protection against imperial imposters. The independence bloc also includes new democracies such as Ukraine, Moldova, and Georgia, emerging democracies and even quasi-authoritarian states that seek to defend their independence from imperial neighbors such as Azerbaijan and the Central Asian countries.

    There is also a third bloc of states that opportunistically veer between the two major global coalitions, including India or Indonesia, or countries in Africa, south Asia, and Latin America that are preoccupied with domestic power struggles and economic underdevelopment and support whoever backs their leaders or provides economic assistance.

    This global split has been exposed and exacerbated by a series of wars that increasingly involve the major powers. Russia launched the new “world war” by invading Ukraine in February 2022, banking on a speedy imperial conquest but is now facing catastrophic military losses, a contracting civilian economy, and an eventual rupture into a number of independent states that will want to join the global “independence bloc.”

    To disguise its losses and undermine US and EU leadership in the independence bloc, Moscow has encouraged conflicts in several other regions. It benefits from proxies, collaborators, and beneficiaries such as Hamas, Hezbollah, and the Iranian regime to conduct terrorist attacks and spark wars in the Middle East. It encourages the Vučić regime and his collaborators in Bosnia-Herzegovina, Kosova, and Montenegro to destabilize independent governments and create problems for Washington and Brussels in the Western Balkans. And it backs North Korea in its threatening nuclear posture toward Seoul and Tokyo.

    Moscow and Beijing are constantly in search of new regional conflicts that they can turn against their Western adversaries. However, not all regional wars benefit Russia but can actually expand both national independence and regional stability. Ukraine’s victory through the expulsion of Russian forces from all of its territory will pave the way for an enlarged and more secure Europe. In the South Caucasus, after Azerbaijan regained its occupied territories in a short military offensive in September, following three decades of armed conflict with Armenia, it is now poised to become a constructive regional player. Such a transformation will also require more coordinated involvement by the US and the EU.

    The losers in Europe’s East will be Russia, and this will undermine the position of the current regimes in Serbia, Belarus, and Hungary. And in the South Caucasus both Russia and Iran, the two powers that thrive on regional conflict, will lose ground. The war between Israelis and Palestinians may only be resolved through a two-state formula in which Israel’s security is guaranteed and Palestine is disabled from attacking its neighbor. Such a solution was rejected by Palestinian leaders who want Israel to be wiped off the map and their radical position has enabled Iranian penetration with Russian support.

    Claims that the US and EU cannot simultaneously manage two or more large-scale regional wars are misleading. Neither power is directly involved in the fighting in Ukraine or the Middle East. However, intense wars always reveal that during times of relative peace the West underestimates the imperialists by failing to keep pace with essential weapons and ammunition production.

    Within the Western alliance, the Israeli-Palestinian war is more divisive than the war in Ukraine. Naked aggression by Moscow in Ukraine could not be hidden and led to a solid coalition for military and humanitarian assistance that is unlikely to fracture. Nonetheless, the EU’s diplomatic focus and financial resources will be split between Ukraine and Gaza and it could prove harder to provide large amounts of economic assistance and military hardware to Kyiv.

    Regarding the Middle East, there has always been a strong leftist anti-Israel lobby in Western countries and is reinforced by antisemitic nationalists in Europe’s populist parties. These political groupings remain vulnerable to Russian penetration in which opposition to Israel is used as a tool against America. Western leaders also fear terrorist attacks and violent street protests if they clearly support Israel, which in turn will fuel far-right radicals and Islamophobes in upcoming national and European elections. Many governments are also wary of alienating Islamic states in Africa and Asia through their pro-Israeli stance. Once again, American leadership will be decisive in the outcome of the global confrontation between sovereignty and subjugation.

    Janusz Bugajski is a Senior Fellow at the Jamestown Foundation in Washington DC. His recent book is Failed State: A Guide to Russia’s Rupture. His next book is titled Pivotal Poland: Europe’s Rising Strategic Player.

     

     

    1...678...56Stranica 7 of 56

    NAJČITANIJI ČLANCI

    Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

    Avdo Avdić -
    Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...

    Priča o “ženi u crnom” koja kamenuje konvoj: Desi Stojanović je...

    Teror na ulicama Sarajeva: Admir Arnautović Šmrk sa pratnjom napao policiju,...


    Na mnogim mjestima ćete pronaći odgovore na pitanja - ko, šta, kada i kako. Ovdje ćete saznati i zašto!
    Istraga.ba - nije dovoljan samo tekst. Bitan je kontekst!


    Facebook Twitter Youtube

    POPULARNE KATEGORIJE

    PRATITE NAS NA TWITTERU

    [fts_twitter twitter_name=istragab tweets_count=1 cover_photo=no stats_bar=no show_retweets=no show_replies=no]

    © Istraga.ba zadržava sva prava na sadržaj