Istaknuto

Istaknute objave

Sud BiH odbio žalbe za Mostar: “SDP, NS i Platforma za progres nisu dostavili dokaze, već pretpostavke”

SDP i Naša stranka nisu Sudu Bosne i Hercegovine dostavili dokaze i činjenice koje bi opravdale ponovno brojanje glasova u Mostaru, pa su sudije Apelacionih vijeća tog suda odbacila sve njihove žalbe.

“Naime, po shvatanju Suda, u zahtjevu nisu navedene činjenice koje opravdavaju ponovno brojanje, nije naveden ni približan broj glasačkih listića za koje se vjeruje da nisu ispravni i nije navedeno kako bi ova presuda uticala na izborne rezultate”, navedeno je u obrazloženju Rješenja Suda BiH kojim se odbija žalba Naše stranke.

obrazloženje Rješenja Suda BiH po žalbi Naše stranke

Apelacionim vijećem u ovom slučaju predsjedavala je sutkinja Dinka Bešlagić Čovrk, a osim nje Vijeće su još činili Sreto Crnjak i Vesna Trifunović.

Skoro isto je obrazložena i odluka drugog sudskog Vijeća koje je razmatralo žalbu Platforme za progres. Tim Apelacionim vijećem je predsjedavao sutija Branko Morait.

Riješenje Suda BiH po žalbi Platforme za progres

“Navodi iz žalbe su paušalni i proizvoljni i ne upućuje na konkretnu činjenicu za koju bi se izvršila provjera i cijenila njena osnovanost. Žalba se zasniva na pretpostavkama i uopćenim žalbenim navodima koji nisu potkrijepljeni dokazima”, navedno je u Rješenju Suda BiH kojim je odbijena žalba Platforme za progres koja je tražila ponovno brojanje glasova u Mostaru.

SDP-ovu  žalbu razmatralo je Apelaciono vijeće kojim je predsjedavao sudija Sreto Crnjak. I ova žalba, zaključile su sudije Suda BiH, zasnovana je na pretpostavkama i uopće nisu dostavljeni dokazi.

obrazloženje Rješenja po žalbi SDP-a

“Žalba se zasniva na pretpostavkama koje nisu učinjene vjerovatnim”, navedno je u obrazloženju Rješenja kojim je odbijena žalba SDP-a BiH.

Sud dalje navodi da je Centralna izborna komisija BiH, čak i po službenoj dužnosti, naredila ponovno brojanje glasačkih listića na svium mjestima za koje je imala informacije da su učinjene nepravilnosti.

Nakon ovih presuda, Centralna izborna komisija BiH će danas i službeno potvrditi rezultate izbora u Mostaru.

 

Kolumna Senada Avdića: Čović je, poput Miloševića svojedobno, najavio, suđenja (CIK-u) za izbornu krađu

Neviđenoj medijsko-političkoj kampanji Dragana Čovića i njegovih medija protiv Centralne izborne komisije BiH i Suda BiH  (koja je tokom jučerašnjeg dana iz Bosne i Hercegovine preseljena u Hrvatsku gdje je lider HDZ-a BiH tražio podršku premijera Andreja Plenkovića) u granicama svojih mogućnosti se pridružio njegov prijatelj Fahrudin Radončič sa svojim dnevnim biltenom. Na njihovom udaru se našao predsjednik Suda Bosne i Hercegovine Ranko Debevec, kojeg u više članaka (pored ostalog i u histeričnom otvorenom pismu kojeg su navodno napisali “savjesne” sudije i tužitelji, a iz kojeg se lako prepoznaje rukopis prekaljenih pisaca i distributera anonimnih pisama kao i pasioniranih prigradskih hakera!) optužuju da podržava CIK BiH koji, pak”, “ima problema sa legitimnošću”, piše Senad Avdić u svojoj kolumni na Slobodnoj Bosni. 

Dakle, i tu se Radončić i  “Avaz” slažu sa Čovićem (i Miloradom Dodikom, naravno) koji već godinu dana odbijaju prihvatiti legitimnost izbora članova CIK-a koje je imenovao Predstavnički dom Parlamenta BiH. “Avaz” ne prestaje očajavati što članovi CIK-a nisu izabrani na unaprijed dogovorenom konkursu gdje je trebala odlučivati komisija predvođena provjerenim legalistom Milanom Tegeltijom, zaljubljenikom u 9. januar i prognanikom iz “muslimanskog Sarajeva”.

Radončićev nepismeni, primitivni bilten, u dosluhu sa pisamcima “Otvorenog pisma” optužuju predsjednika Suda BiH Debeveca “da čuva leđa SDA, stranci koja je vjerovatno i najdublje involvirana u izborne krađe u Mostaru”. Tvrdi se dalje kako “mnogi

(čitaj Radončić, Čović, Dodik, pisci anonimnih pisama…) povezuju i sa javno obznanjenim prisnim odnosima predsjednika Debevca sa direktorom Obavještajno-sigurnosne agencije Osmanom Mehmedagićem Osmicom“.

Radončiću i njegovom petparačkom biltenu “sumnju , također, izaziva vrlo indikativno ubrzavanje suđenja sudije Branka Perića  onima (Mehmedagić i Pekić) kojima je potvrđena optužnica, što nije zabilježeno u istoriji rada i “efikasnosti” Suda Bosne i Hercegovine”.

OLAKO OBEĆANA BRZINA SUĐENJA

Vidljivo je da Radončić ne samo što ima ambicije, i, nažalost, uspijeva u njima preko klijentelističke mreže u pravosuđu da određuje koga treba hapsiti i (pre)suditi (slučaj tužitelja Bože Mihajlovića) nego bi čak i da ga se pita i o dinamici održavanja sudskih procesa!? Uzgred, suđenje dužnosnicima OSA-a Mehmedagiću i Pekiću ne odvija se ni brže ni sporije nego što je prije 4-5 godina  vođeno suđenje Radončiću i  njegovoj grupi optuženoj za ometanje rada pravosuđa.

I tu Fahrudin Radončić pokazuje potpunu usklađenost i akciono jedinstvo sa svojim prijateljem Draganom Čovićem. I lider HDZ-a BiH, kojeg sa šefom SBB-a dijeli i to što je i on svojedobno bio “žitelj” Pritvorske jedinice Suda BiH, u svom jučerašnjem saopćenju najavljuje kako “čvrsto vjeruje da sudski procesi koji predstoje …trebaju biti izloženi sudu javnosti…

U političkoj povijesti i pravosudnoj praksi ovih prostora poznato je da je samo jedan političar najavio sudski progon svojih protivnika: bio je to srpski diktator Slobodan Milošević koji je u februaru 1989.godine hiljadama okupljenih srpskih demonstranata ispred Skupštine Jugoslavije u Beogradu koji su tražili hapšenje Azema Vllasija, tadašnjeg utjecajnog političara sa Kosova, obećao da će on “biti suđen i biti uhapšen“. Tu je olako obećanu brzinu Milošević i ispunio nakon što je Vllasi istu večer uhapšen (u Bijeljini) nakon čega je mjesecima čamio u srpskim zatvorima na Kosovu i suđen u montiranom procesu). Nema sumnje da Dragan Čović može pisati potjernice protiv svih onih koji mu stoje na putu kao jedinom i Bogom danom lideru svih Hrvata u BiH, kao što je izvjesno da bi takve njegove ambicije Tužiteljstvo BiH predvođena HDZ-ovom stranačkom rodicom,  Glavnom tužiteljicom Gordanom Tadić servilno i efikasno provelo i pretvorilo u optužnice. No, uvijek ima ono ali, što autoktratama i diktatorima sreću kvari: da bi se od krivične prijave, preko optužnice dospjelo do sudskog procesa, još uvijek je nužno da o tome svoj pravorijek izrekne i Sud BiH, što posljednjih nedjelja baš i ne čini niti popušta pod pritiscima kriminalno-mafijaških, političkih i medijskih predatora.

Dva su se ključna državna punkta, važne institucije za funkcioniranje demokratske i pravne države  u posljednjih godinu dana izmakla osovini Dodik-Čović za koju aktivne simpatije iskazuje pokazuje i Radončić: Centralna izborna komisija BiH i Sud Bosne i Hercegovine.  Bez njih u lancu rukovođenja i komandovanja destrukcije BiH prohodnost urušavanja državnih institucija nije više neupitna. Članove CIK-a je ta maligna družina ohrabrena ruskom podrškom pokušala ukloniti preko sudskih procesa, tužbi, žalbi navodno oštećenih kandidata nezadovoljnih rješenjima Parlamenta BiH. Nakon niza bezuspješnih pokušaja delegitimiziranja i kriminaliziranje članova CIK-a, izabrana je nova meta, Sud Bosne i Hercegovine, odnosno njegov predsjednik Ranko Debevec. Već mjesecima iz istih neformalnih i formalanih, prikrivenih i vidljivih  centara moći pišu se anonimne potjernice, gomilaju se nove i svježije optužbe protiv njega, uhodi ga se, stavlja na streljanu opskurnih uličarskih medija i portala za jednokatnu (zlo)upotrebu.

Vrlo je indikativno, ali i sasvim  razložno, što u nedavnom skandaloznom napadu na bosanskohercegovačke medije Ministarstvo vanjskih poslova Rusije izdvaja tri medija-portala koja su prema njihovoj optužbi prednjačila u hajci povodom Dodikovog poklanjanja ukradene ikone Sergeju Lavrovu, ministru vanjskih poslova Ruske Federacije: “Istraga”, “Žurnal” i “Slobodna Bosna” izdvojeni su kao perjanice antiruske (i antidodikovske) kampanje u  Bosni i Hercegovini.

MARIJA ZAHAROVA KAO GORDANA TADIĆ

Također, nije nimalo slučajno, nego je krajnje razumljivo i logično što su se upravo ova tri medija i njihovi novinari u posljednjih nekoliko godina najčešće nalazili na udaru dominantne  pravosudne strukture u BiH, od Milana Tegeltije i njegovih prvih pratilja u VSTV-u Jadranke Lokmić Misirače i Ružice Jukić, pa do tendencioznog  tužiteljskog ansambla  kojeg je oko sebe okupila i besprizorna glavna ravnateljica Gordana Tadić.

Izbori u Mostaru koji su u značajnoj mjeri destruirani primitivnom krađom volje građana, zbog čega je proces brojanja glasova djelomično ponovljen, samo je povod, a ne krunski razlog ponovnog nasrtaja na Centralnu izbornu komisiju, onih političkih aktera koji ovu instituciju već godinu dan ne “šljive”, niti joj priznaju legitimitet. Kriminal, krađa, dodavanje i oduzimanje glasova je eminentno u nadležnosti lokalnih činovnika, članova biračkih odbora, stranačkih povjerenika. Posao CIK-a u osnovi je taj da licencira prikupljene  rezultate, nakon što se obavi kompletna procedura, odgovori na žalbe, progovore, optužbe i to je zakonski precizno i jasno postavljeno.

“Hoće li svemoćni Debevec aminovati izbornu krađu u Mostaru?” stoji u naslovu najnovije potjernice koju je Radončić uputio  preko svog kućnog biltena. Neće, evo da im to otkrijem, predsjednik Suda BiH ni aminovati, niti neaminovati “izbornu krađu”, jer mu ni jedno ni drugo, nije posao. Ali zato jeste posao lidera “Saveza za bolju budućnost”, savjetnika “Avaza” i bivšeg muža vlasnice “najveće medijske kuće u BiH” da “ne aminuje” flagrantnu izbornu krađu koju su na izborima u Mostaru počinili članovi-kandidati njegove stranke. Kao što su izvijestili svi mediji (i zbog čega je CIK odlučio da promijeni raniju Odluku o utvrđivanju i objavljivanju rezultata u Gradu Mostaru) ponovnim brojanjem glasova na 14 biračkih mjesta ustanovljen je masovni kriminal sa naknadnim dopisivanjem glasova kandidatima. Lažiranje je uglavnom rađeno u korist Koalicije za Mostar (a na štetu Bh Bloka), a najveći pojedinačni skandal, odnosno kriminal, je utvrđen kod Anela Kljake, kandidata SBB-a: predsjedniku mostarske organizacije SBB-a je naknadnim intervencijama dopisano 1596 preferencijalnih glasova. Od najavljivana i planirana  tri mandata u budućem Gradskom vijeću Mostara Radončićev SBB će na kraju dobiti samo jedan. Nema tog Debeveca koji može progledati kroz prste kriminal(c)u iz SBB-a i izvršiti pritisak na CIK BiH da ga preko reda, na lijepe oči ugura u Gradsko vijeće Mostara.

Dragan Čović već godinu dana ne prestaje očajavati i najavljivati političku i pravosdudnu bitku nakon što je u CIK-a ostao bez višegodišnjeg člana Stjepana Mikića, svojevrsnog Brada Raffespergera kada je riječ o HDZ-u i izborima. Sjećate se Raffespergera: to je onaj državni sekretar države Georgije od kojeg je Donald Trump tražio da mu “nafata” 11.780 glasova. Za razliku od njega, Stjepan Mikić, pojačan Milijanom Vasom Brkićem i njegovom hrvatskom izbornom inženjerijom, više od decenije je isporučivao  Čoviću glasova koliko je ovaj “zinuo”. Ta je praksa prošle godine završena i, razumljivo, nije se lako sa tim nenadoknadivim gubitkom pomiriti.

 

Kolumna Vildane Selimbegović: Nije samo Mustafa problem, i Fuad je

Cijeli će svijet naredne srijede obilježiti Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta. Tog je dana 1945. godine Crvena armija oslobodila najveći nacistički koncentracioni logor Auschwitz u Poljskoj, a Ujedinjeni narodi su, Rezolucijom izglasanom 2005. godine, 27. januar proglasili danom sjećanja na sve žrtve holokausta. Za one koji ne znaju, holokaust je provodio njemački nacistički režim nad Jevrejima, Romima, Slavenima, homoseksualcima, osobama s invaliditetom, političkim oponentima nacizma i ratnim zarobljenicima. Za one koji neće da znaju, holokaust je drugo ime za genocid u kome su fašisti tokom Drugog svjetskog rata ubili između 5,3 i 6 miliona Jevreja, istrijebivši tako trećinu ukupne populacije. U Bosni i Hercegovini će ovaj dan biti obilježen i UDIK-ovom najavom skorog izlaska iz štampe monografije posvećene stradanju Jevreja u Sarajevu, sa imenima i prezimenima ubijenih u glavnom gradu naše zemlje i onim koji su odvedeni pa ubijeni u zloglasnim nacističkim i ustaškim logorima smrti. Osnov ove knjige čini podlistak Oslobođenja, objavljen 16. maja pandemijske 2020, u danu kada je u Sarajevskoj katedrali služena misa za žrtve Bleiburga, što je zapravo još od devedesetih eufemizam pod kojim vođstvo HDZ-a – jednako u Hrvatskoj kao i u BiH – javno pati za NDH, tom ustaško-fašističkom tvorevinom.

SALVE UVREDA

Imena stradalih sarajevskih Jevreja prepisana su iz dokumenta nastalog u vrijeme gradnje Spomen-kompleksa na Vracama, u čijim su kamenim pločama i uklesana: fašisti su tokom Drugog svjetskog rata ubili 9.091 Sarajliju, u borbama s okupatorima i njihovim pomagačima poginuli su 2.057 boraca i 755 članova gradskog pokreta otpora, a osim što njihovim imenim čuva uspomenu na izgubljene živote kojima je plaćena cijena slobode od fašizma, Spomen-park Vraca, otvoren na Dan državnosti BiH, 25. novembra 1981. godine, posljednje je počivalište i 26 poginulih narodnih heroja, među kojima su Vladimir Perić Valter, Omer Maslić, Vaso Miskin… Tu je i spomenik “Ženi borcu”, statua mlade narodne heroine Radojke Lakić, koju su ustaše 1941. mučile i strijeljale. Tokom posljednjeg rata Vraca su postala jedno od zloglasnih artiljerijskih uporišta s kojih je sijana smrt po Sarajevu. Opsada glavnog grada BiH trajala je 44 mjeseca i ubilježila 11.700 žrtava, a neke od najvećih kazni u Haagu za zločine protiv čovječnosti izrečene su upravo provoditeljima opsade, komandantima VRS-a Stanislavu Galiću, Dragomiru Miloševiću i Momčilu Perišiću, doživotni zatvor, odnosno 29 i 27 godina robije. Njihovom ratnom zapovjedniku Ratku Mladiću pred Međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene na tlu bivše Jugoslavije također je izrečena prvostepena kazna – doživotni zatvor. Mladić je uhapšen u Srbiji i predat Haagu 2011, a tri godine kasnije – početkom ljeta 2014. – na zidu koji praktično okružuje Spomen-park na Vracama postavljena mu je spomen-ploča. Ove, 2021. godine, SNSD-ov gradonačelnik Istočnog Sarajeva najavljuje prihvatanje inicijative Udruženja za zaštitu Srba u Federaciji BiH da na “dijelu Spomen-parka Vraca, koji teritorijalno pripada Srpskoj, podignu novi spomen-kompleks koji bi, svojim sadržajem, predstavljao autentično svjedočenje stradanja sarajevskih Srba, ne samo u periodu od 1941. do 1945. godine nego i u posljednjem građanskom ratu u BiH”. Predsjednik Udruženja Đorđe Radanović novinarima je potom objasnio da su spremni povući inicijativu ukoliko se u samom Sarajevu prihvati inicijativa ovog udruženja o vraćanju predratnih imena ulica, a u petak je dostavio i konačni spisak ulica da bi shvatili razloge zašto su “primorani da pokreću inicijativu da se izgradi i spomenik sarajevskim ulicama na Vracama”. Spisak obuhvata ukupno 152 ulice na teritoriji Sarajeva kojima su promijenjena imena “jer su imale srpski prefiks ili asocirale na srpski narod”, uz napomenu: “Ulica narodnog heroja Fuada Midžića sada je Ulica Mustafe Busuladžića”.

Još 2016. je Naša stranka u Skupštini Kantona Sarajevo ustala protiv odluke SDA da Osnovnu školu Dobroševići nazove imenom Mustafe Busuladžića. Peđa Kojović, tada zastupnik, danas predsjednik NS-a, zbog ukazivanja na pogubnost imenovanja bilo čega po prononsiranim fašistima iz Drugog svjetskog rata čak je i fizički napadnut, uz čitav niz optužbi od kojih je – kako je sam rekao – najteže podnio onu da je četnik. “Da se zovem Asim ili Rasim, mogao sam rat provesti u Münchenu, mogao sam ukrasti milion maraka iz budžeta i nikad niko ne bi dovodio u pitanje moj patriotizam. Ali, pošto se zovem Predrag, to se može”, kazao je Kojović u Skupštini KS-a pitajući kolege iz SDA za kakvu se to Bosnu i Hercegovinu bore? Salvama uvreda bili su izloženi i svi drugi koji su pokušali objasniti da je uvreda za Sarajevo davati ime bilo čemu po deklariranom fašisti, antisemiti, saradniku i promotoru ustaškog režima, što je Busuladžić nesumnjivo bio, a branitelji lika i nedjela fašiste Busuladžića su ga zarad rehabilitacije posthumno zakitili “nositeljem ideje panislamizma” iako je sam isticao najveće ciljeve: “Orijaška borba koju Njemačka sa svojim saveznicima vodi protiv boljševizma nije rat dvaju imperijalizama”, pisao je Mustafa Busuladžić 1943. uz objašnjenje: “Današnji sukob je prije svega borba dvaju svjetova, starog svijeta koji se pod udarcima podmlađenog pretvara u krhotine i novog svijeta koji se rađa, borba između ‘Kapitala’ i ‘Mein Kampfa’ (…)”, kako je zabilježio Tarik Haverić u svojoj “Kritici bosanskog uma” napominjući da Busuladžić nije, kada je ishod orijaške borbe postao evidentan, dok su savezničke trupe već napredovale kroz Normandiju, poticao svoje istovjernike da se uključe u borbu protiv Trećeg Reicha, već da masovno stupe u njegovu odbranu.
Naša stranka je svoj antifašistički angažman kapitalizirala brojem glasova u Sarajevu, no u Vladi šestorke je zaboravila i školu i Busuladžićevu ulicu. Njezin državni zastupnik Damir Arnaut, nekadašnji kadar Stranke za BiH, koji je u Parlament BiH ušao kao nositelj liste SBB-a, pravno je elegantno riješio problem: Inicijativom koja je usvojena u Zastupničkom domu PSBiH i koja će biti dostavljena svim nivoima vlasti, a kojom se pozivaju općine i gradovi širom BiH da zamijene nacističke i fašističke nazive ulica, škola i drugih javnih površina. Arnaut u inicijativi navodi sramotu cijele BiH zbog tabli s imenima “Mile Budaka, Draže Mihailovića, Osmana Rastodera, Rade Radića, Sulejmana Pačariza, Jure Francetića, Mustafe Busuladžića, Lorković-Vokića, Uroša Drenovića, Ive Zelenike Tovarnika, Dragiše Vasića, Avdage Hasića, Stevana Moljevića, Huseina Đoze, Đure Spuževića, Muhameda Pandže, Rafaela Bobana, Pavla Đurišića te mnogih drugih kolaboracionista”. SDP je u međuvremenu, u nekoliko solo akcija, valjda kad se sjete svog biračkog tijela, također zagovarao izmjene imena ulica i škola po svojim spiskovima. Sve su propale.

ŠAMAR CIVILIZACIJI

Njihov državni parlamentarac Denis Bećirović još 2016. je dobio podršku istog doma kao i Arnautović, o ukidanju naziva ulica u Mostaru nazvanih po zvaničnicima ustaškog režima. Mile Budak i Jure Francetić i dalje stanuju u Mostaru. Inicijative o ukidanju imena po prononsiranim zločincima iz posljednjeg rata niko i ne pokreće. Jer i nema šansu da za njih dobije podršku.
No, nema sumnje da će političari i udruženja ostati odani svojim ratovima inicijativama. Koje nikog ne obavezuju, ali o(p)staju kao sredstva ucjene. Jasno je Đorđu Radanoviću da Sarajevu baš i ne treba ulica cara Dušana, jednako kao što je i Sarajlijama jasno da je Ulica 10. brdske brigade zaista provokacija i vrijeđanje Srba, prije svega onih koji su branili ovaj grad tokom opsade. Kao što je baš svima jasno da su Busuladžić, Mladić i Francetić šamar civilizaciji. Kako god, od nečeg se krenuti mora: možda je rješenje komisija PSBiH koja će okupiti historičare sa zadatkom ispisivanja kriterija ko ne može dobiti ime ni ulice ni škole ni studentskog doma ni parka. Oslobođenje će otvoriti svoje stranice tekstovima koji će pomoći da se ustanovi ko su i ko nisu oni po kojima se danas zovu mjesta naših života i druženja. No, tek kada rad takve komisije postane zakonski amandman, on će postati obavezujući. A da bi komisija uopće bila uspostavljena s nadom da će nešto napraviti čega se pametan neće stidjeti, njezini članovi bi morali proći jednostavan ispit: da znaju šta je holokaust. Ne moraju prvi sastanak održati u Srebrenici.

(oslobodjenje.ba)

Tužilaštvo BiH obmanulo javnost u slučaju ikona: Nisu zatražili međunarodnu pravnu pomoć, nisu angažovali SIPA-u, nisu tražili informacije od Interpola niti naredbe od Suda BiH

“Od Ministarstva pravde BiH, do danas, Tužilaštvo BiH nije zatražilo bilo kakvo pružanje međunarodne pravne pomoći kada je u pitanju slučaj ikona”, kazali su u ponedjeljak za Istragu u tom Ministarstvu.

To znači da je Tužilaštvo BiH obmanulo javnost kada je 6. januara ove godine saopćilo da je putem međunarodne pravne pomoći započelo prikupljanje dokaza u predmetu “ikona”, formiranog nakon što je objavljeno da je Milorad Dodik ruskom ministru vanjskih poslova Sergeju Lavrovu poklonio ikonu koja potiče iz ukrajinskog grada Luganska koji se nalazi pod okupacijom proruskih paravojnih formacija.

Podsjećamo, glasnogovornik Tužilaštva Boris Grubešić saopćio je za N1 da ta institucija “u okviru navedenog predmeta provodi radnje i aktivnosti”, te da su poslali “zahtjeve za prikupljenje dokumentacije putem međunarodne pravne pomoći”. No, u Ministarstvu pravde ističu da takav zahtjev nikad nisu dobili. Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima BiH jasno je propisao proceduru za prikupljanje dokumentacije.

“Zamolnice domaćih pravosudnih organa za međunarodnu pravnu pomoć dostavljaju se stranim pravosudnim organima posredstvom Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine“, navedeno je u članu 4 ovog Zakona.

Prije tačno mjesec dana Tužilaštvo BiH je izvijestilo javnost da su formirali predmet u vezi sa ikonom koju je predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik poklonio ministru vanjskih poslova Rusije Sergeju Lavrovu. Do danas državni tužioci nisu poslali nikakvu naredbu policijskim agencijama na nivou BiH da započnu sa istragom.

“Nismo dobili nikakav akt Tužilaštva u vezi s tim predmetom”, kazali su nam u ponedjeljak ujutro u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA).

Isti odgovor dobili smo i u Direkciji za koordinaciju policijskih tijela u okviru koje djeluje odjel Interpola za BiH.

“Od nas nije zatražena nikakva provjera u vezi sa ovim slučajem. Niti smo, putem Interpola, dobili ikakav akt iz Ukrajine, niti je Tužilaštvo BiH od nas zatražilo da, putem Interpola, izvršimo bilo kakve provjere”, kazali su nam krajem prošle sedmice u Direkciji za koordinaciju policijskih tijela Bosne i Hercegovine.

S obzirom na to da po Zakonu o krivičnom postupku Tužilaštvo BiH za sve pretrese i izuzimanje dokumenata i materijalnih dokaza mora tražiti naredbu sudije za prethodni postupak Suda Bosne i Hercegovine, zatražili smo informaciju i iz te institucije.

“Od Suda BiH, do ponedjeljka ujutro, nije zatražena nikakva naredba u vezi sa slučajem ikona”, rečeno nam u toj pravosudnoj insituciji.

Dakle, unatoč objavi da su “formirali predmet”, Tužilaštvo BiH ni mjesec kasnije nije poduzelo nijednu konkretnu radnju u vezi sa ovim slučajem.

U međuvremenu je glavna državna tužiteljica Gordana Tadić, preko svog glasnogovornika Gubešića, najavila da će zbog slučaja ikona saslušati Željka Komšića i Šefika Džaferovića, članove Predsjedništva BiH koji nemaju nikakve veze sa Dodikovim poklonom Sergeju Lavrovu. Krajem decembra je, podsjećamo, rusko Ministarsto vanjskih poslova vratilo ikonu koju je na teritoriju BiH ponovo donio bh. ambasador u Moskvi i kadar SNSD-a Željko Samardžija. Ikona se tenutno nalazi na nepoznatom mjestu. Tužilaštvo BiH, rekosmo, od Suda BiH do danas nije zatražilo izdavanje naredbe za njeno izuzimanje.

Noć u kampu Lipa: Go Wild West

Negdje na sredini kampa Lipa, umotan u deku, mirno je stajao. Reći će nam da se zove Murtaza, da ima 17 godina i da je sam krenuo iz Pakistana. Još ne zna gdje će. Samo zna s kim će. Vodi nas u svoj šator na čijem ulazu je montirana grijalica koju nazivaju topom. Unutra su njegovi prijatelji koje je upoznao na gejmu. Abid Ali je najobrazovaniji u kampu. Ima trideset i tri godine i pokazuje nam svoju fotografiju iz Pakistana.

„Ovo sam ja, uslikan prije tri godine“, govori nam dok na svom telefonu pokazuje svoju fotografiju.

Abid Ali prije tri godine u Pakistanu

A ovo je Abid Ali danas. Marketinški menadžer skoro i da ne liči na sebe. Loša hrana, policijska premlaćivanja, hiljade prepješačenih kilometara i stalna tenzija od njega su napravili deset godina starijeg čovjeka.

Abid Ali u kampu Lipa

Ali kaže da je krenuo u Italiju. Ni on ne zna gdje tačno ide, ali zna da zbog supruge i dvoje djece mora pronaći neki pristojan posao kako bi im život bio bolji.

„Krenuo sam na ovaj put zbog budućnosti“, objašnjava nam Ali i pokazuje na mladića pored sebe.

Zove Babar Ali. Iza sebe ima trideset i pet gejmova, a ispred sebe istu granicu. Trideset i pet puta su ga hrvatski policajci vraćali nakon premlaćivanja i ostavljali u šumama Plješevice. Njegov prijatelj traži na mobitelu Babar Alijevu fotografiju da bi nam pokazao kako je izgledao prije nego su ga potrošile migrantske godine.

Babar Ali u Pakistanu prije polaska i sada u kampu Lipa

„Go West“, ponavlja rečenicu dok sjedi na krevetu postavljenom u vojnom šatoru na obroncima Grmeča.

Usman Gondal spava na drugom krevetu. Pretražuje na Facebooku svoje fotografije iz Pakistana.

Usman Gondal u Pakistanu prije polaska u Evropu

„Ova je iz škole“, govori nam.

I na njegovom licu je putovanje u Evropu ostavilo traga. Umjesto u igri, godine je proveo na gejmu.

Usman Gondal u kampu Lipa

Jedan mladić u istom šatoru otvara konzervu na kojoj piše – narezak. Goveđi je, preveli smo mu, nakon što nas je upitao da li je halal. Umjesto kašike koristi poklopac od konzerve. Onda je uslijedio osmjeh zadovoljstva zbog koliko-toliko ukusne večere prethodno pogrijane na grijalici instaliranoj na ulazu u šator. I on nam pokazuje svoju fotografiju iz Pakistana. Ovu drugu smo mi načinili da svjedoči o tragovima migrantskog života na njegovom licu.

Prije polaska na put i u kampu Lipa

Kada je vidio da tražimo njihove stare fotografije, prilazi nam još jedan Pakistanac. Odjeven je u staru jaknu Nogomoetne reprezentacije BiH. Pokazuje nam svoju fotografiju nastali prije nego je krenuo na gejm.

U Pakistanu …

Danas ovaj mladić izgleda iscrpljeno. Da njegovi prijatelji nisu svjedočili o njegovom identitetu, sigurno ne bismo povjerovali da je to njegova fotografija.

u kampu Lipa

Vrijeme je za spavanje. Obezbjeđenje kampa nas je uočilo i negdje pred ponoć izbacuje nas vani. Dok se vozimo prema hotelu u Bihaću na displeju piše da je vani minus trinaest.

Nakon pet sati ustajemo ponovo i Laki je već bio spreman. Tridesetak minuta vožnje potrebno je da dođemo do Lipe. Negdje, tačno na prevoju kod crkve, vozili smo ugašenih svjetala kako nas obezbjeđenje i policija ne bi primijetili. No, s te strane smo predaleko od kampa da bismo išta mogli snimit. Onda opet vožnja do drugog ulaza u kamp. Minus je petnaest i još nije svanulo. Zvuk grijalica instaliranih na ulazu u šator više se ne čuje. Tek kada potuno svanulo, moglo se vidjeti da grijalice uopće ne rade. Šatori su bili zakopčani, ali svi su bili bez grijanja tokom noći.

zora nad Lipom

Policija USK nas pokušava odstraniti, ali uspjeli smo se probiti do kampa. Farid Gul nam prvi prilazi. Kaže da im isključe struju poslije ponoći i da ne mogu spavati od zime.

„Lipa je vrlo hladna“, žali nam se ovaj bivši vozač autobusa.

Na mobitelu pretražuje svoje fotografije iz Pakistana. Od tog čovjeka ostala je samo sjena.

Farid Gul, nekad i sada

Sunce se ukazuje iznad bosanskih planina. Jedan Pakistanac, ogrnut dekom i bosih nogu u papučama izašao je na brijeg da ga, barem malo, sunčeva svjetlost zagrije. Nije progovorio nijednu riječ. Kasnije nam se pridružio i Tarik Avan. Pokazuje nam fotografiju sa svojom kćerkom i sinom.

Tarik Avan u Pakistanu

Malo, zatim, okreće telefon i govori da je ovo on. Ta fotografija je nastala na Lipi. Tarik je na nozi imao gips nakon što su mu hrvatski policajci na gejmu slomili nogu.

Tarik Awan u kampu Lipa

„Dvadeset i dva puta sam pokušao i vratili su me natrag“, objašnjava nam dok pokazuje svoj iskrivljeni nos. Njega su slomili slovenački policajci. Oni koji migrante vrate u Hrvatsku legalno, a Hrvati ilegalno prebace u Bosnu. I sve to dok Evropa izražava zabrinutost.

Za Tužilaštvo BiH nema organiziranog kriminala: Janšin savjetnik Rok Snežič sa Mađarima, preko BiH, gradio prorusko medijsko carstvo na Balkanu

Novembar je 2016. godine. Banjalučanka Tanja Došen-Subotić otvara bankovni račun u Austriji i od tog trenutka počinje primati milionske uplate od firme Cjevovar iz Brčkog i nekoliko firmi iz Slovenije. Konačni saldo na tom računu iznosio je 9,5 miliona eura. Ona je dio novca podigla u gotovini i, prema dokumentima koji su u posjedu Istrage, predala ga slovenačkim biznismenima bliskim tamošnjem premijeru Janezu JanšiRoku Snežiču i Vuku Miranu. Ostatak je proslijedila na bankovne račune nekoliko fizičkih lica u Sloveniji. Jedna uplata otišla je na račun Jerneje Sotto.

Janša i Snežič

Kada je Istraga početkom ove godine objavila brojne detalje o pranju 22 miliona eura preko bh. državljana povezanih sa Janšinim biznismenima Rokom Snežičem i Miranom Vukom, uslijedila je odmazda preko slovenačke televizije Nova24TV. Istovremeno, glavna državna tužiteljica Gordana Tadić, koja je prethodno odbila voditi istragu o pranju 22 miliona eura, izvijestila je javnost da je “formirala predmet” u okviru kojeg namjerava istražiti odakle našem portalu dokumenti o ovom međunarodnom kriminalu. Njenu izjavu odmah su prenijeli na televiziji Nova24TV uz salve uvreda na račun autora ovog teksta. No, da vidimo zbog čega ovakve reakcije?

Rok Snežič

Rok Snežič je, rekosmo, slovenački biznismen koji je ranije osuđivan zbog pranja novca i kaznu je izdržavao u istoj ćeliji s aktualnim premijerom te države i predsjednikom Slovenske demokratske stranke Janezom Janšom čije je kršteno ime – Ivan Janša. Snežič je posljednjeg dana 2020. godine protjeran iz BiH zbog toga što je proglašen osobom opasnom za nacionalnu i ekonomsku sigurnost. Godinama je poslovao u Banja Luci koristeći bh. državljane da osnivaju fiktivne firme i otvaraju bankovne račune u Slovačkoj, Austriji i Mađarskoj i preko tih računa je oprano najmanje 22 miliona eura. SIPA je dokumentovala kriminal, podnijela izvještaj o počinjenom krivičnom djelu protiv bh. državljanki Dijane Đuđić, Jelene Sladojević i Tanje Došen-Subotić, ali se Tužilaštvo BiH proglasilo nenadležnim za ovaj predmet, ocijenivši da “nema organiziranog kriminala”.

Tako se Rok Snežič, zahvaljujući Gordani Tadić, izvukao od krivičnog gonjenja u BiH mada u dokumentima Tužilaštva BiH piše da je “u sumnjive višemilionske transkcije bilo uključeno nekoliko firmi registrovanih u Brčkom, Prijedoru, Sloveniji, Slovačkoj, Mađarskoj” i da je “preko tih računa uplaćeno više od 22 miliona eura i to za navodne podzemne radove izvedene u zemljama EU”. U pitanju je, dakle, međunarodno pranje novca preko nekoliko država, a jedna od banaka preko koje su vršene transakcije u ovom slučaju bila je mađarska OTP Banka, čiji je suvlasnik ruski oligarh Megtet Rahimkulov. Jedna od sumnjivih uplata, rekosmo, izvršena je na račun slovenačke državljanke Jerneje Sotto.

dokument Tužilaštva BiH: uplata na račun Jerneje Sotto

Jerneja Sotto je direktorica firme Bartolomea registrirane u Ljubljani, a osnovna djelatnost te firme je finansijsko savjetovanje kojim se godinama bavi i Rok Snežič.

U osnivačkim aktima firme čija je direktorica Jerneja Sotto piše da je jedan od dioničara Bartolomea bio i Stanislav Petek. Njihova kompanija Bartolomeo, koju, rekosmo, zastupa Jerneja Sotto na čiji je račun novac uplaćivala Snežičeva prijateljica Tanja Došen-Subotić, suosnivač je firme Nova hiša d.o.o. Ljubljana.

Među dioničarima Nove hiše je i Ivan Janša, no drugi podaci o ovoj osobi nisu navedeni, osim u Velenju. Stoga, idemo dalje.  Preduzeće Nova hiša d.o.o. Ljubljana  formalni je izdavač portala nova24TV.si.

Direktor portala nova24tv.si je Boris Tomašič koji je, ujedno, i predsjednik Upravnog odbora dioničkog društva novatv24.si, informativna televizija d.d. što dokazuje notarski zapisnik sa Skupštine dioničara održane u junu 2020. godine.

zapisnik sa Skupštine dioničara Nova24TV

U prilogu zapisnika nalazi se i spisak dioničara ove televizije među kojima su Aleš Hojs, Klavdija Snežič, Ivan Janša, Božo Predalič i tri kompanije iz Mađarske. Dioničar Božo Predalič je sekretar Vlade Janeza Janše, Aleš Hojs je ministar unutrašnjih poslova u Vladi Janeza Janše, dok je Klavdija Snežič supruga Roka Snežiča, biznismena koji je bio organizator međunarodnog pranja više od 22 miliona eura.

dioničari Nova24TV: ministar, sekretar, Klavdija Snežič …

Prema dokumentima Tužilaštva BiH, i Klavdija Snežič bila je među osobama koje su uplaćivale novac na račun Jelene Sladojević, bh. državljanke koja je, zajedno s Dijanom Đuđić i Tanjom Došen-Subotić, bila dio grupe koja je, za račun Roka Snežiča, prala novac preko BiH, Austrije, Slovačke i Mađarske. Klavdija Snežič je članica Nadzornog odbora Nova24TV, zajedno sa Peterom Schatzom, mađarskim biznismenom povezanim s premijerom te države Viktorom Orbanom, koji je podržavao politiku Janeza Janše. U istom periodu dok je Rok Snežič zajedno s bh. državljankama prao 22 miliona eura, pored ostalog i preko Mađarske, Peter Schatz je u Sloveniji osnovao firmu R-POST-R d.o.o. Ljubljana.

mađarski biznismen Peter Schatz osnivač R-post-R Ljubljana

Tri mjeseca kasnije, Schatzova firma R-Post-R postaje dioničar pravnog lica Nova obzorja založništv d.o.o. Ljubljana. Jedan od dioničara Novih obzorja je i Slovenska demokratska stranka Janeza Janše. Iste godine kada je Peter Schatz ušao u medijske poslove u Sloveniji, bh. državljanka Dijana Đuđić, inače povezana sa Rokom Snežičem, uplatila je na račun Janšine stranke donaciju u iznosu od 450 hiljada eura.

izvještaj SIPA-e: uplata na račun Janšinog SDS-a

Donacija je kasnije vraćena, ali preostalom novcu (21 milion eura) koji je Đuđićeva zajedno s Jelenom Sladojević i Tanjom Došen – Subotić transferisala preko svojih računa u Austriji, Slovačkoj i Mađarskoj gubi se svaki trag. U dokumentima Tužilaštva BiH piše da je sve ove poslove organizirao Rok Snežič, čija je supruga s Peeterom Schatzem, kasnije, u istom periodu ušla u biznis na televiziji Nova24TV. Peter Schatz je, inače, prema pisanju sjevernomakedonskih medija koristio firmu R-Post-R za osnivanje medija u toj državi, a slovenački portal necenzurirano.si  je pisao da je novac došao direktno od mađarskih firmi, iz najužeg kruga saradnika premijera Viktora Orbana.

medijski biznis Petera Schatza: shema necenzurirano.si

Mediji koje je mađarski biznismen Peter Schatz osnovao u Sjevernoj Makedoniji proruski su orjentisani. Podsjećamo, bivši sjevernomakedonski premijer Nikola Gruevski nakon što je izgubio vlast u toj državi pobjegao je, upravo, u Mađarsku. Gruevski je, također, bio proruski političar.

Ko je nasljednik Angele Merkel: “Izbor Armina Lascheta je dobra vijest za Rusiju, Kinu i Asada”

Premijer savezne pokrajine Sjeverne Rajne-Vestfalije Armin Laschet novi je predsjednik Kršćansko-demokratske unije (CDU) i on će, vjetovatno, biti novi njemački kancelar nakon izbora zakazanih za septembar ove godine. Mediji u regiji ga ocjenuju kao umjerenog političara i graditelja političkih mostova koji je blizak sadašnjoj kancelarki Angeli Merkel.

“Ono što je donosim sa sobom kao novi predsjednik stranke je iskustvo u vladajućim strukturama, vodstvo velike savezne pokrajine i približavanje različitih interesa”, rekao je Laschet.

No, da li je sve tako. Urednik njemačkog Bilda Julian Röpke na svom je zvaničnom twitter nalogu objabio da je izbor Armina Lascheta dobra vijest za Rusiju, Kinu i režim sirijskog predsjednika Bašara Al Asada.

“S njim kao vođom, Njemačka, Evropa i Zapad su zeznuti”, napisao je Röpke, inače jedan od najboljih poznavalaca njemačke političke scene i čovjek koji je izvještavao i sirijskom sukobu i ruskim operacijama.

Röpke je danas podsjetio na neke ranije izjave novog predsjednika CDU-a Armina Lascheta koje se odnose na zločine u Siriji, ali i njegove izjave koje se odnose na njemačku politiku prema Ruskoj Federaciji.

U septembru 2019- godine njemački mediji su objavili da je Laschet, u svojstvu premijera Rajne-Vestfalije u Dizeldorfu kazao da se “zalaže za bližu saradnju s Rusijom”.

“Rusija nam je potrebna za mnoga pitanja u svijetu”, kazao je tada Laschet.

U januaru 2016. godine njemački Bild je objavio tekst pod naslovom:”Da li vam je manje stalo do ljudskog života, gospodine Laschet?” u kojem navode da je budući njemački kancelar podržao zračne napade Ruske Federacije na teoritoriji Sirije.

“Dobro je što je Putin umiješan u Siriju”, citirao je tada Bild novoizabranog predsjednika CDU. 

U intervjuu za njemački Die Zeit, sredinom 2018. godine, Laschet je kazao da u Siriji “bez Rusije sukob ne bi bio rješiv”, a upravo je taj intervju naišao na brojne kritike u Njemačkoj.

“Za preovladavanje podjela u društvu također je potrebno da se ne ruži svako ko zauzme drugačiji stav i da ga se ne prozicao kao “razumije Putina” i “plaćenik Gazproma””, kazao je Laschet za Die Zeit.

Urednik Bilda Julian Röpke  podsjeća danas i stavove Armina Lascheta iz 2013. godine u vezi sa ratom u Siriji.

“Kada je Asadov režim gasom ubio 1.300 ljudi u avgustu 2013. godine Obamina administracija je razmatrala krivične sankcije za ovaj ratni zločin. Novi šef CDU-a i mogući naredni njemački kancelar Armin Laschet je pitao: Želi li se sada Obama boriti protiv Assada zajedno sa Al Qaidom”, podsjetio je urednik Bilda.

U decembru prošle godine Armin Laschat je za Russia Today i druge strane medije govorio o izgradnju plinovoda Sjeverni tok 2 koji njemačka gradi zajedno sa ruskim Gazpromom. Taj plinovod najviše pogađa Ukrajinu preko čije teritorije je do sada Njemačka snabdijevana plinom iz Rusije.

“Njemačka se vlada prvi put jasno usprotivila izlasku iz europskog projekta plinovoda Sjeverni tok 2 izrečena. Laschet dijeli ovo gledište”, navedeno je u opisu videa objavljenog na youtube kanalu Russia Today.

Laschet je kazao da je izgradnja Sjevernok toka 2 čisto “ekonomsko pitanje” i da “nije bitno da li plin dolazi kopnom ili Baltičkim morem.

Krajem prošle godine nastavljena je gradnja tog plinovoda koji, zapravo, države istočne Evrope gura u ralje Ruske Federacije. SAD su najavile sankcionisanje svih kompanija koje učestvuju u tom projektu, ali je njemačka Vlada odbila sve optužbe iz Amerike. Kako bi ohrabrili kompanije da učestvuju u izgradnji Sjevernog toka 2,  Vlada Angele Merkel je u januaru ove godine najavila osnivanje Fondacije koja bi trebala olakšati završetak ovog projekta.

Projekat Sjeverni tok 2 izazvao je brojne reakcije SAD-a čije vlasti tvrde da se ovim ugrižava energetska politika Evrope. Njemačke vlasti su odbacile sve optužbe, a ministar vanjskih poslova te države Heiko Mass (SPD).

“Nijedna država nema pravo diktirati europsku energetsku politiku prijetnjama i to neće uspjeti”, rekao je njemački ministar Maas komentarišući sankcije SAD-a.

Upravo su njemačke vlasti posljednjih su mjeseci pokrenule inicijativu za imenovanje novog Visokog predstavnika za BiH. Za tu to imenovanje potrebna im je podrška Ruske Federacije.

Povodom optužbi iz Ministarstva vanjskih poslova Rusije, Istraga ponovo objavljuje: Kako saradnici Konstantina Malofeeva šire lažne vijesti preko Beograda

“Vladimir, Srbija. Čečenija je krasna zemlja. Grozni je krasan”, govori tečnim ruskim jezikom mladić kratke kose u videu snimljenom 2019. godine.

“Vladimir”, govori mi dok se godinu kasnije rukujemo u beogradskom Hotelu Moskva.

Bivši je padobranac srbijanske vojske koji se posljednjih godina bavi analitikom. Uža specijalnost mu je Bliski Istok i član je beogradskog Centra za sinkretičke studije. Zove se Vladimir Gujaničić. Pitam ga da li je bio u  Čečeniji.

“Da, bila je grupa novinara sa Balkana”, odgovara bojažljivo uz napomenu da ne snimam razgovor.

balkanski novinari u Čečeniji

Ova fotografija nastala je u Čečeniji. Balkanski novinari poziraju sa predsjednikom Ramzanom Kadirovim. Ali na njoj nema Vladimira. On se tek pojavljuje u video snimku na kojem se gosti čečenskih vlasti zahvaljuju svojim domaćinima.

“Bilo je novinara iz Italije i iz drugih zemalja”, sjeća se Gujaničić.

No, onda smo prešli na stvar. Arthur Evans. To je ime pisalo iznad poruka koje je u novembru 2019. godine, po povratku iz Čečenije, primio slovenački novinar J.T. . U Groznom je upoznao Vladimira i razmijenili su kontakte. Siguran je da mu je Gujaničić pisao pod imenom Artur Evans te da je taj kontakt povezan sa Facebook profilom Vladimir Gujanec.

“Javljao sam se kolegi iz Slovenije. Da, ja imam profil Vladimir Gujanec”, kaže Vladimir.

“A ko je osoba koja se zove Arthur Evans”, nastavljam s pitanjima.

“Zašto me pitate to”, uzvraća Gujaničić dok uzima čašu vode, jer mu se počelo sušiti grlo.

“Zato što ste Vi to”, konstatujem.

“Ne. Nisam ja. Pitajte Floresa ko je”, govori neuvjerljivo.

Kada sam mu prenio riječi Vladimira Gujaničića, kolega iz Slovenije se samo nasmijao. I nije uopće imao dilemu ko je Arthur Evans. Poruke koje su razmjenjivali u novembru prošle godine nam je već ranije ustupio. Nakon uvodnog pozdrava, Vladimir Gujaničić mu šalje dva linka. Prvi je sa srbijanskog portala “stanjestvari.com”, a odnosi se na “transparentnost ruske vojske u Siriji”.

ponude Arthura Evansa za prenošenje lažnih vijesti

“Jedan tip vesti”, piše Artur Evans odmah ispod linka, pa nastavlja: “drugi tip vesti”.

U sljedećoj poruci je link sa portala Fort-russ.com, a na njemu se nalazi svega nekoliko dana ranije objavljeni tekst o “Bajdenovom kriminalu u Ukrajini”. Autor teksta je Andrii Derkach.

“Recimo, za ovu plaćaju malo više.  Korupcija u Ukrajini. Znači, bilo da imaš medije na engleskom ili slovenačkom sve je interesantno. Eto, ja ispalih. Znači, radi se o kopiranju vesti. Copy – paste. Ništa ime i prezime”, pisao je Arthur Evans.

Slovenački novinar nije odgovarao, pa je Arhur Evans, pravog imena Vladimir Gujaničić, shvatio o čemu se radi.

“E hej. Mislim, ako nisi zainteresovan, reci”, napisao je dan kasnije.

Tokom našeg beogradskog susreta, Gujaničić je više puta ponovio  da nema pojma  ko je pisao poruke. On jeste registrovan na Facebooku kao Vladimir Gujanec, ali tvrdi da ne koristi pseudinim Artur Evans. Ističe da ima drugi pseudonim pod kojim piše tekstove za Fort-russ.com, antiamerički portal koji vodi njegov poznanik Joaquin Flores.

“On je u Zemunu”, odgovara Vladimir na pitanje gdje živi Meksikanac sa američkim pasošem.

Potom iz ruksaka uzima drugi telefon i poziva izvjesnog Dragu. Objašnjava svom sagovorniku da novinar iz Bosne želi razgovarati sa Floresom.

Vladimir Gujaničić na sastanku u Beograd

“Možeš li mi njegov broj baciti na Telegram. Ma, može i ovako”, kaže na kraju telefonskog razgovora.

Petnaestak minuta kasnije pitam da li je dobio broj Joaquina Floresa.

“Ne, ne. Nije Joquin tu”.

Ali gdje je? Na moju poruku upućenu na e-mail adresu navedenu u rubrici “kontakti” Fort Russ-a nije odgovorio. Njegovo prezime nije navedeno ni na beogradskoj adresi na kojoj je prijavljen Centar za sinkretičke studije. A i Centru nema traga.

Zgrada u kojoj se nalazi Centar za sinkretičke studije

Prema registru srbijanskih udruženja, Joaqin Flores je pravni zastupnik Centra za sinkretičke studije, čije je sjedište u ulici Petra Markovića na broju 24. Na stranici Centra piše da su osnovani 2013., dok je u bazama podataka srbijanskih udruženja kao godina osnivanja navedena 2017. godina.

Joaquin Flores pravni zastupnik CSS

“Centar se razvio kao odgovor na promjenu znanstvenih, socijalnih, ideoloških i intelektualnih kretanja u Sjevernoj Americi, Europi i Euroaziji koja mogu preoblikovati diskurs. Centar je osnovan 2013. godine u Beogradu, na osnovu bijele knjige iz 2010. godine koju smo usvojili kao međunarodna organizacija za ideološku edukaciju, diskusioni forum, pregled značajnih radova i vijesti, te sprovodi istraživanje za organizacije koje zagovaraju politike, kao i istraživački centar za sinkretičku i interdisciplinarnu socijalnu analizu”, navedeno je na oficijelnoj web stranici Centra za sinkretičke studije.

Ali čime se, uistinu, bavi ova organizacija čiji je član i Vladimir Gujaničić? I ko je Joaqin Flores?

“Otkako poznajem Floresa on piše protiv Amerike”, pojednostavljuje Gujaničić.

Upisujem ime Joaqin Flores u google pretragu. Među rezultatima je i jedan tekst objavljen na Russia Today 2015. godine. “Aktivista i politički analitičar Joaquin Flores” govorio je za rusku televiziju o tadašnjim opozicionim protestima u Makedoniji usmjerenim protiv proruske Vlade sa Nikolom Gruevskim na čelu.

“Znamo da se organiziranje protesta ne događa samo od sebe. U ovom slučaju znamo da iza većeg dijela organizacije stoje vanjske sile, preko nevladinih organizacija koje potiču iz drugih zemalja. U ovom slučaju, možda SAD. Postoje opravdane pritužbe, naravno, ali postoji zabrinutost da bi se mogle iskoristiti”, rekao je Flores novinarki  Russia Todaya Anissi Nouai.

Ime Joaquina Floresa može se pronaći i među autorima tekstova objavljenim na moskovskom portal Geopolitica.ru. Pomno je 2016. godine pratio predizbornu kampanju u SAD-u, te detaljno analizirao TV suočavanja Hilari Klinton i Donalda Trampa.

Trampova pobjeda bila je moralna i strateška”, glasio je naslov Floresove analize objavljene 30. septembra 2016. godine, četiri dana nakon suočavanja predsjedničkih kandidata u SAD-u. No, jedan drugi tekst  objavljen šest mjeseci ranije, 30. marta 2016. godine, upućuje na pravi put. Na web sajtu Centra za sinkretičke studije u Beogradu objavljen je izvještaj sa konferencije posvećene Bliskom Istoku i Balkanu.  Govornici su bili Joaquin Flores i Leonid Savin.

Joaquin Flores na konferenciji sa Leonidom Savinom

“Leonid Savin je geopolitički analitičar, glavni urednik Geopolitica.ru (od 2008.), osnivač i glavni urednik Journal of Eurasian Affairs (eurasiana Affairs.net); šef administracije međunarodnog “evroazijskog pokreta”. Bivši je glavni urednik web stranice i časopisa Katehon (2015 – 2017). Direktor je Fondacije za praćenje i predviđanje razvoja kulturno-teritorijalnih prostora (FMPRKTP).Član Vojno-naučnog društva Ministarstva odbrane Rusije. Autor brojnih knjiga o geopolitici, sukobima, međunarodnim odnosima i političkoj filozofiji izdatih u Rusiji, Velikoj Britaniji, Španiji, Iranu, Italiji, Srbiji i Ukrajini”, navedeno je u Savinovoj biografiji objavljenoj na web-stranici geopolicita.ru.

I Joaquin Flores je, poput Savina, analitičar Katehona. Na njihovom je sajtu objavio desetine tekstova, a posebno se izdvajaju njegove analize predizbornih suočavanja američkih predsjedničkih kandidata 2016. godine u kojima je otvoreno podržavao Donalda Trampa.

Joaquin Flores, KATEHON

Ali šta je Katehon?

“Katehon think tank je neovisna organizacija koja se sastoji od međunarodne mreže ljudi iz širokog spektra područja i disciplina – koji su specijalizirani za geopolitičku, geostratešku i političku analizu svjetskih događaja. Grupu čine politički mislioci, istraživači međunarodnih odnosa (IR), stručnjaci za sigurnost i protuterorizam i novinari koji se bave međunarodnim poslovima, geopolitikom, etno-politikom i međureligijskim dijalogom”, navedeno je na web-stranici Katehona.

“Neovisnom organizacijom” Katehon upravljaju saradnici ruskog predsjednika Vladimira Putina. Predsjednik Nadzornog odbora Katehona je oligarch Konstantin Malofeev, dok u odboru još sjede Sergey Glaziev, Leonid Rashetnikov, Alexandr Makarov, Andrej Klimov i Zurab Chavchavadze. Većina navednih je pod sankcijama SAD-a.

Konstantin Malofeev

“Malofejev je jedan od glavnih izvora finansiranja Rusa koji promiču separatizam na Krimu. Malofejev je imenovan jer je odgovoran ili je saučesnik ili je učestvovao u akcijama ili politikama koje ugrožavaju mir, sigurnost, stabilnost, suverenitet ili teritorijalni integritet Ukrajine i materijalno je pomogao, sponzorirao ili pružio finansijski, materijalni, ili tehnološka podrška, ili roba ili usluge ili podrška takozvanoj Donjeckoj Narodnoj Republici” navedeno je na web-stranici Ministarstva finansija SAD-a još 2014. godine kada su Malofeevu uvedene sankcije.

Think Tank Katehon, čijim Nadzornim odborom predsjedava Konstantin Malofeev, u avgustu je ove godine, u specijalnom izvještaju objavljenom na web-stranici State Departmenta, označen kao “jedan od stubova ruskog dezinformisanja”. Isti status, u istom izvještaju, imaju “Geopolitica.ru” i “Fondacija za stratešku kulturu”. Za sve ove organizacije radi Joaquin Flores, osnivač i pravni zastupnik beogradskog Centra za sinkretičke studije i osnivač portala fort-rus.com.

Flores gost u Herland Reportu

“Beograd je jedan od svjetskih centara, odnosno središte gdje se istok spaja sa zapadom”, objasnit će Joaquin Flores razloge zbog kojih je baš u Srbiji odlučio da djeluje.

U polusatnom intervjuu datom norveškoj novinarki Hanne Stine Nabintu Herland, čiju je tv emisiju “Herland Report” u febuaru 2018. godine norveškoj javnosti preporučila i Ambasada Ruske Federacije u Oslu, Joaquin Flores govori kako mu život u Beogradu pomaže da bolje razumije EU i NATO. Flores je, rekosmo, saradnik i istraživač Katehona, potom portala Geopolitica.ru i Fondacije za stratešku kulturu, ali i osnivač Centra za sinkretičke studije u Beogradu oko kojeg se okupljaju “istaživači” i autori poput Tima Kirbya, Paula Antonopulosa, Brada Gilbeaulta, Jordana Milesa, Johnatana Mc Carthya, Toma Wintera, Danny Froberga, Jafe Arnolda, Stefana Karganovića, Drage Bosnića, Arhura Evansa, odnosno Vladimira Gujaničića.

Centar za sinkretičke studije osnivač Fort Russ newsa

Centar za sinkretičke studije iz Beograda je osnivač portala Fort-rus.com koji je, u specijalnom izvještaju State Departmenta iz avgusta ove godine, označen kao dio “ekosistema ruskog dezinformisanja”. Joaqin Flores i Tim Kirby, zapravo, upravljaju beogradskim Centrom za sinkretičke studije oko kojeg se okupljaju “teoretičari zavjere” i protivnici NATO-a.

Tim Kirby

“Tim Kirby je direktor za ideološka pitanja i direktor multimedijskih projekata u Centru za sinkretičke studije. Posljednjih deset godina radi na političkim analizama i na razvoju medijskih projekata, uglavnom u ruskoj medijskoj sferi. Bio je dio velikih medijskih kompanija poput Russia Todaya, Radio Mayak”, navedeno je na web-stranici Centra za sinkretičke studije Beograd.

No, vratimo se Vladimiru Gujaničiću. Tokom razgovora u Beogradu on je priznao da je član Centra za sinkretičke studije kojim rukovodi Joaquin Flores. Priznaje i da je bio angažovan na web stranici balkanspost.com, koju su, prema njegovim riječima, “u Beogradu osnovali Iranci”.

Gujaničić saradnik balkanspost.com

Upravo je ovaj web sajt u novembru prošle godine prenio tekst o navodnom kriminalu porodice Bajden u Ukrajini, kojeg je Artur Evans nudio slovenačkom novinaru J.T.   Autor spornog teksta je Andri Derkach, kontroverzni zastupnik u Ukrajini koji je, prema pisanju američkih medija, povezan sa ličnim savjetnikom predsjednika Donalda Trumpa Rudyjem Giulianijem. Vlasti SAD-a 10. su septembra ove godine označile Derkacha kao ruskog obavještajca koji se direktno umiješao u američke izbore.

Upravo je Derkach 11. novembra prošle godine  2019. godine u javnost plasirao tekst o korupciji u Ukrajini za koju optužio “klan Bajden”. Deset dana kasnije, u rubrici “gost autor” Derkachov tekst se pojavljuje na web portalu Fort-russ.com i to pod naslovom: “Kako je klan Bajden opljačkao Ukrajinu”. Dan poslije, isti tekst je prenesen na portalu balkanspost.com. U tom trenutku saradnik oba portala bio je Vladimir Gujaničić, bivši padobranac srbijanske vojske koji je u Čečeniji upoznao slovenačkog novinara J.T., kojem je u novembru prošle godine proslijedio link sa tekstom Andrija Derkacha o “korupciji klana Bajden”. Iznad poruka je pisalo – Arthur Evans.

“Već sam rekao, nisam to ja. I mnogo ću ti zameriti ako to objaviš”, kazat će mi Gujaničić prije nego će me, na rastanku, upitati ko me je poslao.

Artur Evans je, pored Joaquina Floresa, jedan od najaktivniji autora na Fort-russ.com, proruskom mediju na kojem, pored ostalog, ismijavaju upotrebu Novičoka i trovanje ruskih opozicionara.  Svi autori na Fort-russ.com otvoreno podržavaju Donalda Trumpa u utrci za američkog predsjednika. U “redakcijskom komentaru” od 11. jula ove godine pišu da su se “američko-ruske tenzije na Krimu i u Ukrajini smanjile do neke mjere nakon  Trumpove pobjede”, te upozoravaju na posljedice ukoliko pobijedi Bajden čiji je izbor, prema Fort Russ-u, dogovorila “američka duboka država”.

Zbog neusvajanja državnog zakona o gasu i loše kvalitete goriva: Evropska energetska zajednica uvela sankcije Bosni i Hercegovini

Zbog kršenja Direktive o sumporu u gorivima i nepoštivanja energetskih paketa o energiji i plinu, Evropska energetska zajednica uvela je sankcije Bosni i Hercegovini, saznaje Istraga.ba.

Ovo je za naš portal u petak potvrdio i Janez Kopač, direktor Sekretarijata Energetske zajednice.

“Tačno je da su uvedene sankcije Bosni i Hercegovioni i ta država neće sudjelovati u donošenju odluka o pitanjima budžeta Evropske energetske zajednice i izvršenja  budžeta u razdoblju od dvije godine, osim ako u međuvremenu otkloni predmetne povrede”, kazao je Kopač.

Odluka o sankcijama BiH donesena je u krajem prošle godine, a Evropska energetska zajednica je njen sadržaj objavila u četvrtak. Ranije je, podsjećamo, bilo nekoliko upozorenja da bi, zbog kršenja međunarodnih pravila, BiH mogla biti kažnjena. A evo konkretnih razloga.

Od svih zemalja, članica Energetske zajednice, samo u BiH se, kada su u pitanu naftni derivati, može još uvijek koristiti Euro 3, dok je evropski standard Euro 5. Donošenje odluke o kvalitetu tečnih naftnih goriva sprječavaju uvozni naftaški lobiji iz oba entiteta, jer na taj način na tržište mogu plasirati goriva koja u sebi imaju znatno veće količine sumpora. Godinama se u ladicama Vijeća ministara BiH nalazi nacrt odluke koja reguliše ovu problematiku i koja nalaže smanjenje sumpora na najviše 1 posto, ali Vijeće ministara do sada je nije usvojilo.

nacrt odluke koja nikad nije usvojena

Ranije je BiH dopuštala veću količinu sumpora u naftnim derivatima, kako bi “podržala domaću proizvodnju” u Rafineriji u Brodu. No, iza te odluke, prema informacijama Istrage, skrivali su se i uvoznici nafte i naftnih derivata iz oba entiteta.

Drugi razlog zbog kojih su uvedene sankcije BiH je to što nije usvojen državni zakon o regulatoru električne energije i prirodnog gasa, prenosu i tržištu električne energije. Naime, od 2017. godine je u proceduri taj zakon, ali je prošli saziv Vijeća ministara entitetima poslao različite materijale, tako da nije došlo do usaglašavanja. Prema tom zakonu, planirano je da se nadležnost za pitanja gasa prebaci na Državnu regulatornu komisiju za električnu energiju DERK. Međutim, kadrovi iz Republike Srpske na državnom novou trenutno blokiraju usvajanje tog zakona. Prema informacijama Istrage, usvajanje tog zakona traži i MMF i to je jedan od preduslova za novu tranšu BiH.

 

O migrantskoj krizi i Evropskoj uniji: Kad licemjeri morališu

Nisam baš siguran da ću, oslanjajući se samo na sjećanje, moći citirati reisu-l-ulemu Huseina ef. Kavazovića, pa ću zato morati parafrazirati njegove riječi izrečene u emisiji “Izvan okvira” kolege Nikole Vučića. Ako nas naša ljudskost ne može natjerati da pomažemo migrantima, kazat će Kavazović, onda bi nas trebali natjerati zakon i pravna država.
Sto puta su moje kolege u svojim medijima ustvrdile da pravna država u Bosni i Hercegovini ne postoji. A sto puta smo se, gledajući fotografije i snimke na tim istim medijima, uvjerili da nam ni ljudskost, barem kada su migranti u pitanju, nije baš draga.
I, šta nas onda može natjerati da riješimo pitanje migracija?
Evropa, reći će oni koji misle da je svaka izjava nekog međunarodnog zvaničnika bitnija od činjenica na terenu. A te činjenice govore nešto drugo. Od našeg neljudskog odnosa o kojem govorimo, od naše pravne države koju nemamo, ipak je gore licemjerstvo, da citiram francuskog predsjednika Emanuela Macrona, “njihove Evrope”.

Brojke su javno dostupne i svako ko želi može se uvjeriti u pravo stanje. S teritorije Evropske unije, sa zapada, u BiH je protekle tri godine ubačeno najmanje 15 hiljada migranata. Na stranicama slovenačke policije piše da je Italija prošle, 2020. godine, na teritoriju Slovenije, putem readmisije, vratila 1.116 osoba. Od ukupnog broja osoba (1.440) koje je Slovenija prihvatila putem readmisije od drugih država, svega su 32 slovenačka državljanina. Jednostavno je zaključiti da je Slovenija iz Italije i Austrije prihvatila oko 1.400 migranata po osnovu međudržavnih sporazuma o readmisiji. U istom periodu, slovenačka je policija “vrnula tujim varnosnim organima” 10.025 osoba. Najviše ih je tokom 2020. godine predato policijskim agencijama Republike Hrvatske, ukupno 9.950 osoba. Godinu ranije Slovenci su Hrvatima predali 11.039 migranata. To znači da je tokom posljednje dvije godine iz Slovenije u Hrvatsku vraćena 21 hiljada migranata. I svi su uredno, s pratećim dokumentima, na šengenskoj slovenačko-hrvatskoj granici predati policiji Republike Hrvatske. Iste te slovenačke dokumente koji dan kasnije pronaći će pripadnici MUP-a USK-a kada na teritoriji BiH zateknu migrante koji su “došli iz pravca” Hrvatske. Zvanično, MUP USK-a je tokom 2020. godine evidentirao 7.210 migranata koji su zatečeni u blizini granice s Hrvatskom i koji su kazali da ih je ilegalno na teritoriju BiH prebacila hrvatska policija.
Svevlad Hoffman, savjetnik za krizno komuniciranje i predstojnik Ureda ravnatelja Granične policije BiH, objašnjavajući ulogu “svoje” agencije, kaže da BiH mora prihvatiti migrante iz Hrvatske jer je to u skladu s međudržavnim Sporazumom o readmisiji ratifikovanim u martu 2002. godine. Statistički gledano, po osnovu tog sporazuma Hrvatska je bh. sigurnosnim agencijama tokom 2020. godine predala – 208 migranata. Hrvatska je od Slovenije, prema dokumentaciji, u istom periodu preuzela – 9.950 osoba. Slovenija je manji dio, njih 1.400, prethodno preuzela od Italije i Austrije. MUP USK-a je na teritoriji BiH registrirao 7.210 migranata koji su ušli iz pravca Hrvatske. Pa, da pojednostavimo – tokom 2020. godine najmanje sedam hiljada migranata koji su prethodno bili u Schengen zoni prebačeno je u Bosnu i Hercegovinu. Bosna i Hercegovina je u Srbiju, putem readmisije, tokom 2020. godine vratila 139 osoba. Gdje su ostali? E, oni su na Lipi i u šumama oko Velike Kladuše. I zbog njihovog statusa Evropa svakodnevno izražava zabrinutost. Jer što bi Pakistanci i Afganistanci bili, da ponovo citiram Macrona, “u njihovoj Evropi”, kada mogu u BiH. Ili bolje rečeno, samo u onom dijelu BiH gdje su većinski nastanjeni – muslimani.
Treba li nas ljudskost natjerati da budemo bolji prema migrantima? Da. Treba li nas pravna država tjerati da budemo bolji ljudi? Morala bi. Ali ne može biti pravne države tamo gdje reforme provode oni koji su malo veći licemjeri od nas.

(Oslobodjenje.ba)

NAJČITANIJI ČLANCI

SIPA pretresa više lokacija u Srebrenici: Predsjednik lokalnog SDP-a fiktivno registrovao...

Pripadnici SIPA-e od jutros pretresaju nekoliko lokacija na području Srebrenice i Tuzle, saznaje Istraga.ba. Pretresi se vrše i u prostorijama Opštine Srebrenica. Akcija je...