Istaknuto

Istaknute objave

Novi prijedlog Tužilaštva BiH: Zabraniti Fadilu Novaliću obavljanje dužnosti premijera

Tužilaštvo BiH ponovo je predložilo da Sud BiH zabrani federalnom premijeru Fadilu Novaliću i drugim optuženim u slučaju Respiratori obavljanje službene dužnosti, saznaje Istraga.ba iz izvora bliskih državnim tužiocima koji zastupaju ovu optužnicu.

Osim ovoga, postupajući tužioci Džermin Pašić i Mirza Hukeljić predložili su i da se Novaliću i drugima zabrani komuniciranje sa službenicima Vlade FBiH. Iako su tužioci prijedlog ovih mjera namjeravali pročitati na glavnom pretresu koji je održan danas (srijeda), sudsko vijeće je to zabranilo nakon što je odbrana izrazila negodovanje zbog ponašanja postupajućeg tužioca Pašića.

“Tužilac (Džermin Pašić) na sve načine pokušava da na današnjem ročištu pročita ovaj prijelog kao da je nekome izvan ove sudnice obećao da će to učiniti”, kazala je Senka Nožica, braniteljica Jelke Milićević.

Branitelji drugih optuženih u ovom predmetu su kazali da je skoro pa nevjerovatno što su tužioci skoro dva mjeseca nakon podizanja optužnice zatražili izricanje mjera zabrane obavljanje dužnosti  federalnom premijeru i ministrici finansija.

Već ranije je Sud BiH odbijao prijedloge Tužilaštva BiH da se Fadilu Novaliću zabrani obavljanje dužnosti premijera. Prvi put je to bilo u maju prošle godine kada je Novalić po nalogu Džermina Pašića uhapšen zbog slučaja Respiratori. Od Suda BiH tadan je zatraženo određivanje pritvora Novaliću, Fahrudinu Solaku i Fikretu Hodžiću. Prijedlog je odbijen i određene su mjere zabrane, ali ne i zabrana obavljanja dužnosti premijera. Početkom avgusta prošle godine Sud BiH je ukinuo sve mjere zabrane prema Novaliću i drugima tada samo osumnjičenim u slučaju Respiratori. Optužnica protiv Novalića, Solaka, Hodžića i Jelke Milićević podignuta je 4. decembra prošle godine. Tužilaštvo BiH tada nije predložilo mjere zabrane prema optuženima. No, dva i po mjeseca kasnije postupajući tužilac Džermin Pašić se “sjetio” da Novalić i Jelka Milićević trenutno obavljaju funkcije u Vladi FBiH. Ono što je bitno naglasiti, prijedlog Tužilaštva BiH da se Novaliću zabrani obavljanje premijerske dužnosti dolazi istog trenutka kada je lider HDZ-a Dragan Čović postavio rok za usvajanje izmjerna Izbornog zakona BiH koji bi omogućio vječnu vladavinu HDZ-a BiH.

Novalić i drugi: Respiratori uživo

Danas počinje suđenje u predmetu “Raspiratori” i kako god ovaj slučaj okonča, nabavka stotinu respiratora iz Kine ostat će simbol korupcije. Šestero sudija, troje u prvostepenom vijeću i troje u apelacionom, i cjelokupna javnost kojoj je omogućen živi prijenos, moći će procijeniti da li je federalni premijer Fadil Novalić kriv što je u doba pandemije, u teškim okolnostima, a sumnjivim metodama nabavio respiratore. Istina, javnost je već davno presudila u ovom slučaju, ali sada je na redu Sud BiH.

Bit će danas mnogo tekstova u kojima će kolege hronološki podsjećati na ovaj slučaj i zato mislim da nema potrebe da i ja trošim svoj prostor u ovoj kolumni na pojašnjavanje onoga što je svima, manje-više, jasno.

Da li je Fadil Novalić danas trebao biti u sudnici Suda BiH? Iskreno, ne znam odgovor na to pitanje, ali znam da je federalni premijer barem tri puta prije slučaja Respiratori trebao završiti na optuženičkoj klupi. Prvi put kada je naumio od svoje kćerke kupiti zgradu za potrebe BH Pošte i kada je sve to objasnio rečenicom da je Ada Novalić u ovom slučaju samo bila “imalac dokumentacije”. Drugi put kada je, trgujući uticajem, svoju kćerku, bez referenci i konkursa, zaposlio u Finansijsko-informatičkoj agenciji. I treći put kada je njegova privatna firma sklapala poslove sa firmama namjenske industrije koje su bile u vlasništvu Federacije kojom je upravljao on. Da je u bilo kojem od ova tri slučaja Fadil Novalić uhapšen i pritvoren, moglo bi se reći da je pravosuđe započelo obračun sa kriminalom na najvišem nivou.

Ali vratimo se slučaju “Respiratori”.

Da je po istim uslovima, na isti način i iste respiratore nabavila neka “priznata” firma koja se bavi medicinskom opremom, afere “Respiratori” ne bi bilo. Jer te isti priznate firme, u saradnji sa federalnim i kantonalnim zvaničnicima iz oblasti zdravstva, decenijama nesmetano pustoše budžete nabavljajući robu mnogo skuplju od kvarljivih respiratora iz Kine. Možete li se sjetiti ijednog slučaja u kojem je procesuirana dvodecenijska korupcija  u oblasti nabavki medicinske opreme i lijekova? Pratim dugo pravosuđe, ali ne uspijevam da se sjetim. “Srebrna malina” nabavlja respiratore. Ako ćemo iskreno, kada pročitate ovakvu rečenicu, spremni ste akterima ovog posla, ne čitajući uopće dokumentaciju, dodijeliti po deset godina robije. No, sud ne bi trebao da sudi kao javnost.

Od trenutka kada su novinari uradili svoj posao objavom informacije o nabavki respiratora, Tužilaštvo BiH je preuzelo “uredničku” palicu. Istraga je, poput suđenja, vođena uživo. Postupajući tužioci i brat svjedok-pokajnik imali su obezbijeđen medijski prostor u kojem su plasirali i prezentirali informacije onako kako njima odgovaraju. Druga strana nije imala nikakve šanse. I svako ko je pokušao biti koliko-toliko razuman, bio bi proglašen zaštitnikom kriminalaca i režimskim čovjekom. Javnost je, rekosmo, već presudila. Što je razumljivo. Jednostavno, ne postoji logično objašnjenje zašto je Fadil Novalić izabrao Fikreta i njegovu “Malinu” za nabavku respiratora. Činjenice, prosto, u ovakvim slučajevima nisu bitne. I to je bila šansa za brojne poduzetnike iz oblasti namjenske industrije, političare, špijune i tužioce da se obračunaju da Novalićem i misterioznom “N.N.” ženskom osobom čije je poruke Oslobođenje objavilo još one noći kada se razmatralo određivanje pritvora federalnom premijeru. A kada je velika buka, činjenice niko ne čuje.

Sud BiH, barem bi tako trebalo, u razmatranje može uzeti samo činjenice. I možda je, zato, za ovaj slučaj bitna odluka rukovodstva Suda da suđenje u predmetu Respiratori uživo prenosi. Ne zbog javnosti, koja je već presudila, već zbog pravde i pravosuđa. Danas, rekoh, počinje suđenje Fadilu Novaliću i drugima. Sa barem pet godina zakašnjenja. Samo, možda, u pogrešnom predmetu. I sa pogrešnim motivima bh. pravosuđa.

Slučaj ubistva Envera Hadrija: Belgija obustavila crvenu Interpolovu potjernicu za Andrijom Draškovićem

Belgijske vlasti obustavile su crvenu Interpolovu potjernicu za Andrijom Draškovićem, srbijanskim državljaninom optuženim za učešće u ubistvu kosovskog aktiviste Envera Hadrija 1990. godine, saznaje Istraga. Crvena potjernica je obustavljena početkom februara, a prošle sedmice su o tome obaviještene sve policijske agencije. U obrazloženju koje su uputile belgijske vlasti navedeno je da će “potraga za Draškovićem biti nastavljena na nacionalnom nivou”, odnosno samo na teritoriji te države.

Prije tačno četiri godine sud u Briselu ukinuo je prvostepenu presudu kojom je Andrija Drašković, u odsustvu, osuđen na doživotnu robiju zbog ubistva Hadrija.  Osim Draškovića U istom postupku na doživotne kazne zatvora osuđeni su i bivši visokopozicionirani službenik SDB-a Božidar Spasić te srbijanski i kriminalac Veselin Vukotić. Andrija Drašković je, inače, poznati srbijanski kriminalac koji osuđivan zbog ubistva Zvonka Plećića. Posljednjih desetak godina policijske agencije imale su u svojim bazama crvenu Interpolovu potjernicu protiv Draškovića.

U junu 2015. godine, Drašković je, na osnovu Interpolove potjernice, uhapšen u Splitu. Nakon što je, uz kauciju od 100 hiljada eura pušten da u hotelu čeka odluku hrvatskog pravosuđa, Drašković je pobjegao dan prije odluke o izručenju. U novembru 2017. godine je ukinuta prvostepena osuđujuća presuda u Belgiji, te je naloženo ponovno suđenje. Potjernica za Draškovićem ostala je na snazi. Međutim, on je u junu 2019. godine nesmetano ulazio u BiH, iako je graničarima na prijelazu Šepak sistem Granične policije pokazao da za njim postoji važeća Interpolova potjernica iz Belgije. Unatoč tome,  pripadnici Granične policije BiH nisu ga željeli uhapsiti.

Drašković u junu 2019. godine nesmetano ulazio u BiH

Granični prelaz Šepak kod Zvornika prešao je 3. juna 2019. godine u 11 i 38 minuta i to koristeći ličnu kartu Republike Srbije broj: 010266402. Kontrolisao ga je granični policajac Nermin Latifović. Sa Draškovićem je tada bio i bh. državljanin Miroslav Milanović, što dokazuje i fotografija ličnih dokumenata nastala u momentu njihove kontrole na Šepku. Prema informacijama Istrage, granični policajci su utvrdili da je za Draškovićem raspisana Interpolova potjernica, ali je tada uslijedio poziv iz centralne GP BiH nakon čega je Drašković morao biti pušten da slobodno uđe na teritoriju BiH. Njegov izlazak nije registiran.

“Ured za profesionalne standarde i unutarnju kontrolu Granične policije BiH sproveo je interni postupak protiv policijskih službenika GPBiH, a u vezi sa omogućavanjem prelaska državne granice osobi Andriji Drašković 3. juna 2019. godine na Međunarodnom graničnom prijelazu Šepak, kojom prilikom je utvrđeno da u radnjama policijskih službenika GPBiH nije bilo dokaza da su počinili povredu službene dužnosti”, naveli su iz Granične policije BiH.

Graničarima je, kako saznajemo, tada saopćeno da je prilikom kontrole u bazi IDDEEA-e utvrđeno da je Drašković bh. državljanin te da nema potrebe da bude lišen slobode jer ne može biti izručen Belgiji. Istina je da u bazi IDEEA-e postoji ime Andrije Draškovića, ali je navedeno da su svi njegovi bh. dokumenti nevažeći.

Draškovićevi dokumenti na prilikom ulaska u BiH

Prvi bh. pasoš Andriji Draškoviću je izdat 1999. godine. Proglašen je nevažećim. Potom je u avgustu 2004. godine dobio ličnu kartu, vozačku dozvolu i novi pasoš. I ovi dokumenti su poništeni, kao i lična karta izdata 2005. godine.  Draškovićevi bh. dokumenti bili su obuhvaćeni istragom u okviru tzv. afere CIPS, kada je, tada strani tužilac  Tužilaštva BiH Heikki Wendorf, uhapsio nekoliko zvaničnika policijskih agencija BiH koji su omogućili srbijanskim kriminlcima da nezakonito steknu bh. državljanstvo. Drašković je, utvrđeno je tadašnjom istragom, fiktivno bio prijavljen na adresi u Brčkom, dok mu je dio dokumenata izdat u Livnu, a dio u Zvorniku. No, ovaj predmet, otvoren još prije dvanaest godina, nije završio na sudu. Tako se Drašković slobodno kretao koristeći nezakonito izdate bh. dokumente.

Ko je Enver Hadri?

Enver Hadri bio je predsjednik Odbora za zaštitu ljudskih prava na Kosovu.  Ubijen je 25. februara 1990. u automobilu dok je čekao na semaforu u briselskoj općini Saint-Gilles.

Enver Hadri

Prilikom izricanja sad već ukinute presude protiv Andrije Draškovića, sud u Belgiji je zaključio da su Hadrija ubili kriminilci iz Beograda Vukotić i Drašković i to po nalogu tadašnjih jugoslavenskih tajnih službi u kojima je Božidar Spasić bio glavni inspektor. Sud je ocijenio da je ubistvo Envera Hadrija bilo politički motivisano jer je on branio interese Albanaca na Kosovu i zauzimao se za nezavisnost Kosova.

Ponovljeni izbori dokazali krađu: Boris Jerinić i Sanja Vulić za tri mjeseca “izgubili” preko 12 hiljada glasova

1.

Ponovljeni izbori u Doboju, održani 21.02.2021. godine, njihovi rezultati, svjedočanstvo su bahate, bezobrazne, drske i, što je najgore, potpuno nepotrebne krađe glasova u tom gradu, koju je počinio tamošnji SNSD 15.11.2020. godine.

2.

Istovremeno, oni su pokazatelj prezira SNSD-a prema građanima Doboja, ali i prezira Borisa Jerinića i Sanje Vulić i prema građanima, kao i prema stranačkim kolegama koje su teško ponizili, ubacujući glasove za nju, njega i SNSD.

3.

Riječ je o cca 15.000 glasova koji je SNSD nezakonito ubacio u novembru prošle godine da bi povećao svoj rezultat, kao i rezultat Jerinića i Vulićeve.

Svi ostali članovi te stranke su bili mnogo manje bitni.

4.

Februarski izbori jesu realna slika političke situacije u tom gradu: SNSD kontroliše cca 12.000 glasača i sve su ih izveli na birališta; Ostale stranke su tu gdje jesu: SP je zabilježio mali pad; PDP mali rast; SDS je, trenutno, sa novembarskih 1,2%, u februaru stigao na 3,2 posto i, po svemu sudeći će osvojiti jedno odborničko mjesto. U novembru nisu imali nijedno.

5.

U novembru je SNSD “osvojio” čak 25.739 glasova (preko 13.000 više nego u februaru), što nije realno, niti tačno i svjedoči o ubacivanju listića u kutije i prije glasanja.

Jednostavnije rečeno, “izlaznost” u novembru prošle godine je bila “nabildana” unaprijed ubačenim listićima (sa glasovima za SNSD, Jerinića i Vulićku) u kutije (najmanje 15.000 nezakonito ubačenih listića) i nije odraz stvarne izlaznosti, za razliku od februara.

6.

Sa aspekta februarskih izbora, SNSD, Jerinić i Vulićeva su doživjeli ogroman pad u odnosu na novembarske; Za samo tri mjeseca izgubili su (kako ko od njih) između 13 i 17 hiljada glasova.

7.

Iako je SNSD u februaru  pobijedio, Jerinić ostao gradonačelnik, Vulićeva i dalje prva na listi za odbornike (sa oko17.000 manje glasova nego u novembru prošle godine), potvrdili su najveću pljačku izborne volje građana u BiH. I morali bi odgovorni za ta nedjela odgovarati krivično.

8.

Ukoliko se dozvoli da prođu bez krivičnih sankcija, onda će se pljačka na izborima nastaviti (i u drugim mjestima) i, samim tim, oni neće ni imati smisla.

9.

Neophodno je izmijeniti i Izborni zakon i uspostaviti takva pravila u kojima je nemoguće oteti 15.000 glasova i dozvoliti kriminalcima da ponište izbornu volju građana.

10.

Nema dileme da su ti Kriminalci iz redova SNSD-a i da su oni pokrali bahato izbore u novembru,

1.

U februaru su poniženi, uprkos pobjedi, jer se pokazalo o kakvoj bagri se radi, a najponiženija je Sanja Vulić, koja je osvojila čak 17.000 direktnih glasova manje na ponovljenim, nego na pokradenim novembarskim izborima.

12.

Bitno je primijetiti da se broj glasova koje su izgubili za tri mjeseca SNSD, Jerinić i Vulićeva gotovo pa poklapa, što ukazuje da su oni ubačeni i na njima zaokružena samo imena Jerinića, odnosno stranke i Vulićeve.

13.

Na taj način oni nisu samo izvršili prevaru gigantskih razmjera na izborima, već je Vulićeva teško ponizila stranačke kolege otimajući im glasove i, na taj način, pokazala otvoren prezir prezir prema njima, iako je ona ta koja je, nakon svega, najprezrenija. I prezir prema toj Spodobi će tek da raste, jer ništa bolje nije ni zaslužila; Dapače!

14.

SNSD je u novembru imao namjeru da bahato, nasilno, javno i brutalno ponizi političke protivnike, da bi u februaru ponizili sami sebe. Na čelu sa Jerinićem i Vulićevom, koji su svojim rezultatima pokazali obim i veličinu izborne krađe u novembru.

15.

U novembru je Jerinić navodno osvojio nešto manje od 35.000 glasova (82,43%).

U februaru je dobio oko 20.000 glasova, odnosno 15.000 glasova manje (67,46%)

16.

Njegovi tadašnji, a i sadašnji protivnici u trci za gradonačelnika, u novembru su osvojili: Srđan Todorović 5.461 glas (12,93 %), da bi u februaru osvojio 4.787 (16,2%), dok je Cvijan Filipović u novembru osvojio 2.016 glasova (4,88 %), da bi u februaru za njega glasalo 4.787 birača (16,32 posto).

I Todorović i Filipović su osvojili značajno više procenata u februaru nego u novembru prošle godine, posebno kandidat SDS-a.

17.

Vulićka je u novembru “osvojila” 22.114 glasova (87,07%).

U februaru doživjela pravi slom i osvojila 4.782 glasa (40,97%), odnosno cca 17.000 manje.

Vulićka, Nova Vladarka Doboja, pokazala se kao Velika Gangsterka Doboja, bez ikakvih skrupula i morala, koja zaslužuje najdublji prezir i ništa više od toga.

18.

Opozicija nije postigla mnogo u osvajanju glasova, ali je njihov najveći uspjeh ponavljanje izbora u Doboju koji su dokazali da se u novemrbu desila krađa glasova ogromnih razmjera. Dokazali su i da su SNSD, Jerinić i Vulićeva direktni akteri poništenja izborne volje građana. To jeste veliki uspjeh. Sve ostalo je mikronski.

19.

Što se SDS-a tiče, stranke koja je decenijama dominirala Dobojem, dok Obren Petrović nije preveo gotovo kompletno članstvo u SNSD-e, uspjeli su da na februarskim izborima pokažu da nisu skroz nestali. Iako ih od toga i dalje dijeli samo “oštrica noža”.

20.

Najzaslužniji za to su Milan Radović (šta god potpisnik ovih redova mislio o njemu), Milan Miličević, Darko Babalj (šta god potpisnik ovih redova mislio i o njemu) i Nebojša Vukanović (nije član SDS-a, ali im je mnogo pomogao), koji su za samo sedam dana kampanje udahnuli bar malo života do tada mrtvoj političkoj partiji.  I spasili je od potpunog potopa i definitivnog nestanka.

21.

Problem je što SDS, kao stranka, nije više pomogao u Doboju, a nekoliko dolazaka sa strane kako bi se slikali za FB naloge nije pomoć već pozerstvo.

Sam Vukanović je dolazio u Doboj četiri puta, a “zvijezde” SDS-a jednom ili nijednom. Nastave li u tom smjeru, brzo će zgasnuti zauvijek.

22.

Ukoliko SDS želi da opstane, ne samo u Doboju, već kao stranka uopšte, mora korjenito promijeniti način djelovanja na terenu i u odnosima sa javnošću. Kabinetski rad, koji je već godinama stereotip djelovanja stranke, vodi ih direktno u dalje komadanje i potpuni nestanak.

23.

PDP jeste napravio pomak naprijed, ali imali su prostora da on bude veći; I kod njih je paradiranje u Doboju bilo važnije od stvarne bitke za taj Grad i što bolji rezultat. (nastaviće se)

UO Udruženja BH novinari: Glavna državna tužiteljica svojim demantijem ugrožava sigurnost novinara Avde Avdića

Upravni odbor Udruženja/udruge BH novinari upućuje javni protest glavnoj tužiteljici Tužilaštva Bosne i Hercegovine Gordani Tadić i predstavnicima te pravosudne institucije zbog niza neutemeljenih tvrdnji, optužbi i ozbiljnih pritisaka na rad novinara Avde Avdića.

Nakon što je novinar Avdić na portalu Istraga.ba objavio tekst o navodnim pokušajima ugrožavanja sigurnosti Gordane Tadić, glavna državna tužiteljica uputila je demanti u kojem je, između ostalog, Avdića optužila za „anticivilizacijsko i barbarsko diskreditiranje“ njene ličnosti i „širenje nacionalne i vjerske mržnje“ , te karikaturalnu interpretaciju navodnih prijetnji po njen život sa ciljem  „pripremanja terena za likvidaciju svih onih koji smetaju paraobavještajnom mraku Bosne i Hercegovine“.

Navedeni demanti je objavljen prije dva dana na portalu Dnevnog avaza pod naslovom: „Gordana Tadić: Da li Avdo Avdić i paraobavještajni mrak pripremaju teren za moju likvidaciju?“. Dakle, glavna tužiteljica Tadić u svom reagiranju je optužila novinara Avdića da zajedno sa “paraobavještajnim krugovima” priprema njenu likvidaciju, što predstavlja izuzetno ozbiljnu insinuaciju i optužbu, a bez da je ponudila bilo kakve valjane dokaze i argumentaciju za ovakvu svoju tvrdnju.

Upravni odbor Udruženja BH novinari smatra da je iznošenjem neargumentiranih tvrdnji Gordana Tadić izašla iz okvira legitimnog reagiranja na novinarske komentare i napise, koje ima za cilj demantovati nešto što nije tačno, odnosno što ne odgovara činjenicama,  čime je ugrozila ličnu sigurnost novinara Avde Avdića, predstavljajući ga kao aktera nekakve kriminalne grupe koja planira atentat na glavnu državnu tužiteljicu!? Umjesto da demantuje navode iz Avdićevog teksta, tužiteljica  Tadić piše politički pamflet u kojem samu sebe predstavlja žrtvom, optuživši  novinara  da svojim tekstom vrši „dobro orkestrirane i organizirane“ pritiske na rad Tužilaštva, iako se u pomenutom novinarskom članku ne problematizira niti jedan  konkretan slučaj na kojima radi Tužilaštvo BiH, već istrage o navodnom ugrožavanju sigurnosti  tužiteljice Tadić.

UO BH novinara skreće pažnju na činjenicu da je nejasno je li reagiranje lični odgovor glavne  tužiteljice na pisanje portala Istraga.ba  ili je riječ o reagiranju Tužilaštva BiH kao institucije koja želi zaštititi profesionalni integritet i sigurnost glavne tužiteljice.  S obzirom na to da je demanti medijima upućen sa adrese Ureda glavne tužiteljice, nedvojbeno se radi i o institucionalnom pritisku te pravosudne institucije na pravo novinara na slobodu izražavanja, uključujući i pravo na oštre, pa i brutalne kritike i komentare kada pišu o ponašanju i odlukama javnih zvaničnika i institucija.

Upravni odbor BH novinara podsjeća glavnu državnu tužiteljicu Gordanu Tadić i Tužilaštvo BiH da, ukoliko smatraju  da je novinar u svom članku oklevetao Tadić i instituciju na čijem je čelu, imaju na raspolaganju zakonske mehanizme  – podnošenje žalbe Vijeću za štampu i online medije i tužbe za klevetu. To je jedini demokratski i legitimni put borbe protiv neprofesionalnog pisanja medija. Korištenje moći i utjecaja koji Gordani Tadić omogućuje pozicija glavne tužiteljice te iznošenje proizvoljnih, a istovremeno veoma ozbiljnih optužbi na račun novinara, nikako ne bi trebali biti način „obračuna“ sa novinarima u javnom komunikacijskom prostoru.

Press, laži i videotrake Gordane Tadić: Živinička Fortuna – beznad(l)ežan slučaj

Kada vam glavna državna tužiteljica preko medija saopći da pripremate njenu likvidaciju, onda bi bilo logično da vas i uhapsi. Zato sam jutros i ustao u 6, spremio pribor za ličnu higijenu i uz kafu počeo da čekam da mi istražitelji pokucaju na vrata i odvedu na ispitivanje kod eksperta za terorizam i nasilje nad ženama – Ćazima Hasanspahića. Nažalost, za sada ništa. Sada mi ostaje samo da se prisjećam drugih operacija Tužilaštva BiH.

 Jerko, Živko, Fadil, Osman, Sakib, Ramiz i naravno Dragan

Po nalozima Tužilaštva BiH uhapšeni su predsjednik Federacije BiH Živko Budimir, premijer Federacije BiH Fadil Novalić, potpredsjednik Vlade FBiH Jerko Lijanović, ministar unutrašnjih poslova Federacije BiH Predrag Kurteš, državni ministar sigurnosti Fahrudin Radončić. Nakon istraga Tužilaštva BiH optužen je, dva puta, direktor OSA-e Osman Mehmedagić, šef Kriminalističko-istražnog odjela SIPA-e Vahidin Šahinpašić, ministar sigurnosti BiH Selmo Cikotić, bivši ministar sigurnosti BiH Sadik Ahmetović. Prije njih su uhapšeni i optuženi generali Armije RBiH Atif Dudaković, Ramiz Dreković, Sakib Mahmuljin…  Desetine osoba je  uhapšeno i procesuirano i osuđeno zbog učešća u ratu u Siriji i Iraku. Niko, ama baš niko, nije osuđen zbog učešća u ratu u Ukrajini.

Može li se neko od vas sjetiti ijednog velikog predmeta, ijedne velike akcije Tužilaštva BiH na teritoriji Republike Srpske? Možda neka optužnica? Ja sam uspio da se sjetitim samo jedne, one protiv Dragana Mektića, bivšeg državnog ministra sigurnosti koji je godinama kritikovao rad Tužilaštva BiH i koji je, na kraju, optužen zajedno sa svojim saradnicima.

“Navedene osobe su zloupotrebom položaja i ovlasti počinile krivično djelo visoke korupcije koja šteti međunarodnom ugledu Bosne i Hercegovine, a dokumentirana su različita vršenja zloupotreba položaja ili ovlasti najviših državnih dužnosnika i službenika u Ministarstvu sigurnosti BiH prilikom realiziranja međudržavnog Projekta prekogranične saradnje u oblasti vatrogastva, a koji je finansiran od delegacije Evropske unije u BiH, a vrijednost projekta iznosila je 198.454,51 eura”, glasilo je zvanično saopćenje Tužilaštva BiH objavljeno u svim medijima.

Međutim, u optužnici protiv Mektića i drugih termin korupcija se nikako ne pominje. Naprotiv, bivši ministar sigurnosti BiH je optužen da je prekršio Zakon o sukobu interesa u institucijama BiH.

optužnica protiv Dragana Mektića

Jasno je, dakle, da je Tužilaštvo BiH slagalo u svom saopćenju objavljenom 20.12. 2019. godine. Ali preticanjem ugrožena Gordana Tadić ne mari za činjenice. Dokazala je to i u predmetu nabavke medicinske opreme za potrebe Republike Srpske.

                               Maske su pale

Institut za javno zdravstvo Republike Srpske 10. aprila 2020. godine, po pregovaračkom postupku bez objave obavještenja potpisao je ugovor sa turističkom agencijom “Travel4fan” iz Banja Luke kojom je ugovorena nabavka medicinskih zaštitnih odijela i maski. Vrijednost ugovora iznosila je 2,6 miliona maraka. Zbog brojnih kršenja zakona prilikom zaključivanja ugovora, Tranparency International BiH dostavio je Okružnom javnom tužilaštvu u Banjaluci prijavu protiv odgovornih osoba u Institutu za javno zdravstvo Republike Srpske. Nešto ranije, i Udruženje RESTART iz Banja Luke dostavilo je SIPA-i informacije o ovoj sumnjivoj nabavci i “predmet je formiran”. Odmah po prijemu prijave, SIPA je započela prikupljanje dokaznog materijala, a o svemu je obaviješteno i Tužilalaštvo BiH, odnosno postupajući tužilac Ćazim Hasanspahić. Tako je utvrđeno da je sa računa Instituta za javno zdravstvo RS-a novac sukcesivno prebacivan na račun turističke agencije “Travel4fan”. Istovremeno, turistička agencija je novac prebacivala na privatni račun vlasnika i direktora agencije – Saše Markovića. U tom perodu, sa računa agencije “Travel4fan” na privatni račun Saše Markovića otvoren u NLB Banci u Banja Luci od 29. aprila do 16. juna je prebačeno ukupno 376 hiljada maraka. Dakle, novac kojeg je Institutu uplatio turističkoj agenciji, odmah je, po osnovu fiktivnih ugovora o pozajmicama, prebacivan na privatni račun Saše Markovića. Državna agencija za istrage i zaštitu – SIPA, utvrdila je, potom, da je Marković sa svog računa podigao 250 hiljada maraka gotovine.  S obzirom na to da su uočili sumnjive transakcije, službenici Finansijsko-obavještajnog odjela SIPA-e su odlučili blokirati račune “Travel4fana” i Saše Markovića. Po Zakonu o sprečavanju pranja novca, pripadnici FOO-a SIPA-e mogu sve sumnjive račune blokirati na period od pet dana. U tom periodu, obično, postupajući tužilac traži od nadležnog suda izdavanje naredbe o blokadi računa koja može trajati sve do okončanja krivičnog postupka. Finansijsko-obavještajni odjel SIPA-e račune “Travel4fana” i Saše Markovića je blokirao 17. juna 2020. godine u 8 sati i 45 minuta.

Ćazim i Gordana su sve znali: SIPA-ina obavijest Tužilaštvu BiH
Blokada računa je isticala pet dana kasnije, odnosno 23. juna 2020. godine. Iako je bio obaviješten o sumnjivim transakcijama i privremenoj blokadi računa, postupajući državni tužilac Čazim Hasanspahić, inače desna ruka Gordane Tadić, ne reagira odmah, pa tek 24. juna u popodnevnim satima, pred kraj radnog vremena, upućuje Sudu BiH prijedlog za blokadu računa “Travel4fan” i Saše Markovića. U međuvremenu, 23. juna u 8 sati i 45 minuta je istekla blokada računa koju je uspostavio FOO SIPA-e, tako da su Saša Marković i “Travel4fan” imali na raspolaganju najmanje 48 sati da podignu i preostali novac sa računa.

                            Iz dva u jedan

Kada je u julu 2017. godine Gordana Tadić je postala vd. glavne državne tužiteljice BiH, u njenoj kući u Živinicama, u ulici Alije Izetbegovića, bila je smještena kladionica “Bet Live” koja je u vlasništvu hercegovačkih i srednjobosanskih HDZ-ovih tajkuna. Državna agencija za istrage i zaštitu SIPA-a prikupila je brojne dokaze o pranju novca i organiziranom kriminalu te je Tužilaštvu BiH baš tada dostavila Presjek saznanja broj: 16-04/4-04-1-22/17 u kojem su navedeni dokazi o kriminalu u kladionicama Sport Plus Novi Travnik, Bet-Live Vitez, Zmajevi d.o.o. Zenica,  i Petica plus d.o.o. Vitez.

“Postupajući tužilac se izjasnio da u konkretnom slučaju Tužilaštvo BiH nema nadležnost za dalje postupanje”, navedeno je u Operativnoj analizi Državne agencije za istrage i zaštitu.

“Ja sam žena iz Bosne i Hercegovine, rođena sam u Živinicama, gdje sam i odrasla, imam 57 godina i 35 godina radnog staža. Trinaest godina ja sam živjela sa svekrom i svekrvom u porodičnoj kući”, glasio je odgovor Gordane Tadić nakon što je upitana zbog čega nije bila nadležna da istraži kriminal kladionice čija je poslovnica bila u njenoj kući.

                      Uprava za neizravno oslobađanje

Gordana Tadić tada još uvijek nije bila glavna državna tužiteljica kada su Oleg Čavka i Dubravko Čampara izdali naredbu o provođenju istrage protiv ukupno 36 osoba povezanih sa slučajem  Pandora i kriminalom u UIO.

Ovo su imena svih osumnjičenih:  Čaušević Kemal, Cvjetinović Zdravko, Mašić Alija, Marinković Goran, Nuhić Edin, Kadić Almir, Sadiković Anes, Đurić Radovan, Milovanović Nedeljko, Jovanović Janko,Nikić Milanko, Škahić Avdija, Liović Jasna, Kragulj Miroslav, Miljić Sveto, Vlajnić Ljubomir, Tomić Dragan, Pavić Dejan, Hrustić Nermin, Petrović Aleksandar, Jovanović Saša,  Muminović Hajrudin, Šušnjar Faruk, Stojčić Danijel, Marjanović Bore, Kuzmanović Radan, Novković Mišo,  Starčević Veseljko, Ađulović Edvina, Nožica Dejan, Ivić Mirko, Kovačević Josip, Cvjetinović Zoran, Ivica Čajić, Miroslav Kraljević i Lejla Bilajac.

Od njih 36 na optužnici Tužilaštva BiH u predmetu Pandora su se našla samo tri imena i to Kemal Čaušević, Anes Sadiković i Sedinet Karić koji je, inače, naknadno hapšen. Drugoosumnjičeni Zdravko Cvjetinović (SNSD) bestraga je nestao. On je i danas visoki službenik Uprave za indirektno oporezivanje BiH kojom rukovodi HDZ-ov kadar Miro Džakula. Osim ovoga, iz predmeta List 2 koji su zajedno radili UIO i Tužilaštvo BiH misteriozno su nestale 53 tone duhana. I niko nije sankcionisan. Dalje, Tužilaštvo BiH i Gordana Tadić nisu predložili ni pritvor nedavno uhapšenim službenicima UIO osumnjičenim za korupciju. Prvoosumnjičeni je bio Boris Filipović, kadar HDZ-a BIH i Mije Krešića, inače rođaka glavne državne tužiteljice Gordane Tadić.

                             Promidžba perača novca

Uprava za indirektno oporezivanje BiH utvrdila je da se preko marketinške agencije Communis Sarajevo prao novac. Iako je kompletna dokumentacija o pranju novca dostavljena Tužilaštvu BiH, glavna državna tužiteljica Gordana Tadić odlučila je da upravo s tom agencijom potpiše ugovor “o oglašavanju u visokotiražnim dnevnim novinama u BiH”.

nalaz UIO: Communis-media i pranje novca

Vrijednost posla je između Tužilaštva BIH i agencije Communis-media je 25 379 KM bez uračunatog PDV-a, a ugovor je potpisan 13. marta 2019. godine.

“Za predmetnu nabavku primljena je jedna ponuda Communis d.o.o. Sarajevo. Analizom dostavljene ponude ponuđača Communis d.o.o. Sarajevo utvrđeno je da ista u potpunosti prihvatljiva i zadovoljava uslove tenderske dokumentacije i tehničke specifikacije. Shodno navedenom, članovi Komisije su uputili preporuku glavnom tužiocu Tužilaštva BiH za izbor ponuđača Communis d.o.o Sarajevo čija ponuda ispunjava uslove za nabavku predmetnih usluga”, navedeno je u odluci koju je donijela glavna tužiteljica Gordana Tadić.

Firma Communis d.o.o. Sarajevo bila je u lancé perača novca, ali Tužilaštvo BiH ih nikada nije procesuiralo. Kao što nije i sto nije procesuiralo i stotine drugih slučajeva povezanih sa SNSD-om i HDZ-om BiH. Istraga.ba će u narednom periodu podsjećati na najbitnije slučajeve uz objavu ključnih dokumenata.

Svi atentati na Gordanu Tadić: Eskort i dama

Prije sedam dana, negdje u blizini Maglaja, na magistralnom putu M17, tada nepoznati vozač pretekao je automobile u kojima je bio predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik sa pratnjom. Pripadnici Direkcije za koordinaciju policijskih tijela BiH su “o nemilom gogađaju” obavijestili MUP Ze-Do Kantona, vozač je identifikovan, izdat mu je prekršajni nalog i priča je završena. Niko, pa ni Milorad Dodik to preticanje nije okarakterisao kao pokušaj atentata niti je izdato saopćenje za javnost.

Žurno je žurila kući

Petak je, 19 februar, i glavna državna tužiteljica Gordana Tadić je je žurila kući. U njenom eskortu, odnosno motorizovanoj pratnji, bilo je vozilo Direkcije za koordinaciju policijskih tijela. Olovski sitni kriminalac Arnel Ibrišević, inače sklon ludovanju na cesti, pretekao je crne automobile. Dovoljno za žurnu policijsku akciju i priopćenje Borisa Grubešića.

“Otkrivena i privedena osoba koja je ugrožavala sigurnost i ometala kretanje glavne tužiteljice i njezine sigurnosne pratnje”, izvijestio je Boris Grubešić sve medije.

Bio je ovo, dakle, posljednji pokušaj atentata na glavnu državnu tužiteljicu Gordanu Tadić koja je krajem januara, na sastanku zatvorenom za javnost, izvijestila rukovodstvo Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH izvijestila da “samo pije svoju vodu”, jer ima informaciju da će je nepoznate osobe otrovati – novičokom, nervnim otrovom koji su “razvili” ruski naučnici za potrebe režima Vladimira Putina.

Otruj me, care

No, zbog opasnosti od trovanja novičokom Gordana Tadić  je odličila da još ne informira javnost koja svakodnevno, preko Avaza i njenog živog štita Muriza Memića, izražava zabrinutost zbog ugroženosti glavne državne tužiteljice.

Preticanje u Olovu, rekosmo, posljednji je u nizu “pokušaja atentata” na beskompromisnu tužiteljicu Tadić. Ali kako bismo javnosti dočarali s kakvim se sve “nedaćama” susreće glavna državna tužiteljica, podsjetit ćemo, ukratko, na sve dosadašnje neuspjele atentate.

Zimbabve calling

Tog 4 juna 2019. godine bilo je tačno 13 sati i 11 minuta kada je  glavnoj državnoj tužiteljici Gordani Tadić zazvonio mobilni telefon. Na displeju je bio ispisan broj 00263787112933. Nije se htjela javiti. Pola sata kasnije uslijedio je novi poziv pa sat kasnije još jedan. Logičan zaključak – ovo je pokušaj atentata. Uslijedila je žurna reakcija prema Direkciji za koordinaciju policijskih tijela BIH.

“Dana 4. 6. 2019. godine, policijski službenici Direkcije za koordinaciju policijskih tijela BiH obaviješteni su od strane gđe Gordane Tadić, glavnog tužioca Tužilaštva BiH, da je tokom navedenog dana, dok se nalazila na službenom putu u Bukureštu, u vremenskim intervalima 13.11, 13.44 i 14.49 sati na svoj mobilni telefon zaprimila telefonski poziv sa broja 00263787112933. Na pozive se nije htjela javiti iz razloga jer se ispod pozivnog broja nalazilo ime države Zimbabve, iz koje imenovana nema od koga primiti poziv, pisalo je u dopisu upućenom svih državnim policijskim agencijama.

Sličnu “neugodnost”, koja ugrožava njenu sigurnost, Gordana Tadić je pretrpjela i dva dana kasnije, kada je zaprimila dva telefonska poziva sa broja 00373905129900. Na pozive se, logično, nije htjela javiti, jer je ispod broja pisalo Moldavija, a iz te države je nema ko zvati, jer nikoga ne poznaje.

“S obzirom na to da je gospođa Tadić prije nekoliko dana zaprimila prijetnje putem telefona u Tužilaštvu BiH, ista traži da se izvrši provjera predmetnih telefonskih brojeva”, navedeno je obavijesti policijskim agencijama u junu 2019. godine.

“Pakneni” plan atentata

Prava drama odvijala se u Tužilaštvu BiH krajem decembra 2017. godine. Slavko Tadić, suprug glavne državne tužiteljice Gordane Tadić primijetio je da na njegovom automobilu nešto nije u redu sa kočnicama. Odmah je obaviještena Direkcija za koordinaciju policijskih tijela BiH, a tadašnji dežurni državni tužilac Miroslav D. Marković žurno je angažirao protivterorističku jedinicu SIPA-e Brojne policijske snage bile su oko kuće Gordane Tadić i naređen je pregled kočnica automobila. Ubrzo je utvrđeno da se ne radi o terorizmu, već da je u pitanju kvar na automobilu. Ukratko, suprug Slavko nije redovno mijenjao disk pločice zbog čega je kočioni sistem “zaribao”.Nakon što im je saopšteno da je u pitanju samo kvar na automobilu, suprug Slavko Tadić je odbio otići u SIPA-u kako bi potpisao izvještaje o uviđaju.

Olovo u srcu

Septembar je 2018. godine i Tužilaštvo BiH je izdalo žurno saopćenje.

“Na području ZDK, na teritoriji općine Olovo, u petak, 07.09.2018. godine, desio se incident u kojem je ugrožena sigurnost v.d. glavnog tužioca Gordane Tadić, kao i osoba iz njene pratnje i osiguranja.   Nepoznati vozač i vozilo, krećući se velikom brzinom, ostvarilo je kontakt sa policijskim vozilom MUP-a ZDK koje se nalazilo u pratnji vozila Tužilaštva BiH, nakon čega se nastavilo kretati prema vozilu u kojem se nalazila v.d. glavnog tužioca, te je samo brzom reakcijom vozača izbjegnut udes. Nepoznato vozilo udaljilo se velikom brzinom sa mjesta događaja. O incidentu je informisan dežurni tužilac Tužilaštva BiH, te policijske agencije intenzivno tragaju za vozačem i vozilom koji su prouzrokovali nesreću.  Zbog navedenog incidenta pojačane su mjere sigurnosti v.d. glavnog tužioca”, navedeno je tada iz Tužilaštva BiH.

NN atentator nikad nije identifikovan i uhapšen, ali je glavna državna tužiteljica nastavila beskompromisnu borbu protiv svih vrsta organiziranog kriminala.

Evo ove rumen Ruže

“Meni je kolega rekao – Ružice, OSA te sluša. Ja sam se poslije raspitala, kako je to moguće? Jesam li ja neprijatelj države, jesam li terorista?“, zapitala se tadašnja potpredsjednica VSTV-a Ružica Jukić kada je u početkom septembra 2017. godine Josip Šimić – Đinđić objavio krivotvorene dokumente SIPA-e u kojima je navedeno da “NN” osobe uhode i prisluškuju nju i glavnu državnu tužiteljicu Gordanu Tadić.

Nije se dugo čekalo na “žurno priopćenje”.

“Tužilaštvu BiH dostavljeni su dokumenti koji ukazuju na provođenje posebnih istražnih radnji praćenja kretanja v.d. glavne tužiteljice Gordane Tadić, kao i transkripti razgovora između potpredsjednice VSTV Ružice Jukić i v.d. glavne tužiteljice Gordane Tadić. Tužilaštvu BiH dostavljeni su dokumenti koji ukazuju na provođenje posebnih istražnih radnji praćenja kretanja v.d. glavne tužiteljice Gordane Tadić, kao i transkripti razgovora između potpredsjednice VSTV Ružice Jukić i v.d. glavne tužiteljice Gordane Tadić”, saopćilo je tada Tužilaštvo BiH.
Krunski svjedok Josip Šimić – Đinđić je, ubzro, optužen za krivotvorenje tih dokumenata a  Gordana Tadić je kasnije optužila inspektora SIPA-e Vahidina Šihinpašića zbog nezakonitog hapšenja Josipa Šimića. U istom predmetu, Gordana Tadić je bila i tužilac i svjedok. Optužnica nije potvrđena a Tužilaštvo BiH nikada nije okončalo istragu o prisluškivanju glavne tužiteljice tog Tužilaštva.
Fotomontaža atentata

Kada je posljednjeg dana maja 2020. godine Sulejmen Zuko na svom Facebook profilu objavio neukusnu fotomontažu na kojoj je bila Gordana Tadić sa ustaškom kapom na glavi, glavna državna tužiteljica je odmah naredila da se autor – pritvori.

“Dana 31. 5. 2020. godine javno, Zuko je putem društvene mreže Facebook izazivao i raspirivao nacionalnu i vjersku mržnju između konstitutivnih naroda u BiH, Bošnjaka i Hrvata”, navedeno je u naredbi za provođenje istrage koju je potpisao vječito dežurni tužilac Ćazim Hasanspahić.

Izradom fotomontaže sa likom glavne državne tužiteljice Gordane Tadić Zuko je, sumnja Hasanspahić, počinio čak tri krivična djela i to – izazivanje nacionalne i vjerske mržnje, potom krivično djelo sprječavanje službenog lica u vršenju službene radnje i, na kraju, krivično djelo – napad na službeno lice u vršenju poslova sigurnosti, otkrivanja ili lišenja slobode počinilaca krivičnih djela. S obzirom na to da je Zuko živi u Irskoj, zatraženo je raspisivanje crvene potjernice za njim. Sud BiH je odbio. Kao što je i Facebook odbio ukloniti ovu fotomontažu smatrajući da se njom ne ugrožava sigurnost glavne državne tužiteljice.

 

Sud BiH presudio: Direktor OSA-e Osman Mehmedagić oslobođen

Sud BiH oslobodio je direktora Obavještajno sigurnosne agencije BiH Osmana Mehmedagića i uposlenika te Agencije Muhameda Pekića svih optužbi koje im je na teret stavljalo Tužilaštvo BiH u slučaju izuzimanja video nadzora iz poslovnice BH Pošte u Sarajevu.

Postupajući sudija Branko Perić je kazao da Mehmedagić i Pekić nisu krivi je Tužilaštvo BiH nije dokazao krivnju u ovom slučaju.

“Bilo je čudnih stvati u ovom predmetu. Dolazila su anonimna pisma protiv sudija. Bilo je raznoranih politika i pokušaja uticaja, ali ja ne bih sada o tome. Sud BiH nije podlegao pritisku”, kazao je sudija Branko Perić.

Podsjetimo, Tužilaštvo BiH je u oktobru prošle godine podiglo optužnicu protiv direktora OSA-e i njegovog saradnika zbog sumnje da su “tokom augusta 2020. godine zloupotrijebili svoj službeni položaj ili ovlasti, kao i resurse i kapacitete Obavještajno-sigurnosne agencije Bosne i Hercegovine, u svrhe privatnih i ličnih interesa, kako bi došli do informacija i fotografija o pošiljatelju anonimne kaznene krivične prijave protiv direktora OSA-e BiH”.

Međutim, nakon dokaznog postupka je utvrđeno da je u tom periodu OSA provodila tajnu operaciju koja je imala za cilj zaštitu institucija BiH od podnošenja anomnih prijava koje su korištene za destabilicaciju ključnih institucija BIH. Tu anonomnu prijavu, podsjećamo, sa svojom je prijateljicom podnijela Mirela Bubalo, savjetnica federalnog ministra unutrašnjih poslova BiH Aljoše Čampare. Čampara je u ovom predmetu bio svjedok. Optužnicu je zastupao tužilac Oleg Čavka.

 

Predali zahtjeve za izdavanje dozvole: Zet Zorana Tegeltije namjerava u BiH uvesti 3500 pušaka iz Srbije

Firma čiji je suosnovač zet predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Zorana Tegeltije namjerava u BiH uvesti skoro 2000 automatskih pušaka iz Srbije. Osim toga, firma Dori Group u čijim je osnivačkim strukturama bio Tegeltijin zet želi u BiH uvesti još i 1500 pušaka SP M76, od čega 750 komada sa optičkim nišanom. U pitanju je oružje proizvedeno u srbijanskoj fabrici “Zastava”. Dokumentacija je već predata Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH kojim upravlja Tegeltijin stranački kolega Staša Košarac. Ministarstvo je već uputilo dopise ostalim bh. institucijama koje bi, prije uvoza, morale date potrebne saglasnosti.

Košarac i Tegeltija: resorni ministar za uvoz oružja i punac uvoznika oružja

Krajnji korisnik ovog oružja je Dori Grop d.o.o. Banja Luka. Ova firma osnovana je 2015. godine, a prema pisanju Centra za istraživačko novinarstvo BiH osnivač je Mario Keserović, brat Milana Keserovića, zeta predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Zorana Tegeltije. Suosnivač Dori Gropa je firma Dori digital iz Mađarske koju je zastupao Tegeltijin zet Milan koji je proteklih godina sarađivao sa ruskim biznismenom Dmitrijem Kuznecovim. U istom periodu, oktobar 2020. godine, kada je Dori Group poslala zahetjeve za izdavanje dozvole za uvoz velike količine pušaka iz Srbije, ruski biznismen Kuznecov je u svjedočenju za banjalučki Capital govorio o svojim vezama sa Milanom Keserovićem i prijetnjama koje je zbog poslova oko fabrike E Raop dobio od zeta predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH.

„Otprilike tri mjeseca prije kupovine dogovor je postignut u jednom kafiću, za nekoliko stolova, ispred kog su bili parkirani mnogi skupi automobili. Ruski investitori su izašli iz “Elektroinženjeringa”, podmetnuli su nekog lijevog investitora, neku ženu i kasnije je sve to zajedno otkupio Keserović. Prije nego što sam izašao iz kompanije zvao me lično Keserović, imali smo žučan razgovor i tada mi je rečeno da će me ukloniti bezbjednosne službe. Areškin mi je rekao, prije mjesec dana, ovdje u Rusiji, tačnije mojim pravnicima, da ako progovorim da će ljudi koji su sa njim povezani, kako u Rusiji, tako i u BiH, da će se postarati da me uklone. Narednog dana su određeni ljudi iz kriminalnih struktura zvali mog pravnika kako bi pitali gdje sam i poručili mi da su tu za mene“, svjedočio je Kuznecov za Capital.

Milan Keserović je tada priznao da je imao poslovne veze da Kuznecovim, ali da su one raskinute još 2013. godine. Sve se, podsjećamo, odvijalo u oktobru 2020. godine. Upravo tada firma Dori Grop poslala je zahjev Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH u kojem traži dozvole za uvoz 3500 pušaka iz Srbije. Uvoznik i krajnji korisnik ovog oružja bi bila firma Dori Group Banja Luka,  dok bi izvoznik  iz Srbije ovih 1940  automatskih pušaka bila firma NUKLEON d.o.o. iz Pančeva. Među učesnicima u ovom poslu pojavljuje se i Tehnički remont Bratunac.

“Predmetna roba će nakon uvoza biti rastavljena na dijelove. Rerervni dijelovi puške će, uz pribavljenu izvozvnu dozvolu, krajnjem korisniku PW ARMS INC iz SAD-a. Predmet daljeg izvoza neće biti sanduci puške i cijevi, isti će biti uništeni u skladu sa važećim propisima”, napisao je u svom dopisu Dragiša Mekić, pomoćnik ministra Staše Košarca koji je zadužen za izdavanje konačne dozvole za uvoz ili izvoz oružja.

Prije nego Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH izda konačnu dozvolu, nužno je da, prethodno, pribavi saglasnost od Ministarstva sigurnosti BiH, Ministarstva vanjskih poslova BiH, Obavještajno sigurnosne agencije BiH i Ministarstva odbrane BiH.

Istoga dana kada je Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa dostavilo nadležnim ministarstvima zahtjeve za davanje saglasnosti na uvoz 1940 automatskih pušaka, na iste je adrese proslijeđen i zahtjev za davanje saglasnosti i na uvoz 1500 pušaka SP M76. Uvoznik i krajnji korisnik je firma Dori Group d.o.o. Banja Luka. Učesnik u poslu je TRB Bratunac, a robu iz Srbije isporučila bi srbijanska državna firma Jugoimport SDPR Beograd. U pitanju je 750 pušaka sa optičkim nišanom i 750 bez optičkog nišana. Pomoćnik ministra Dragiša Mekić u obrazloženju navodi istu rečenicu kao i u slučaju uvoza automatskih 1940 komada pušaka.

“Predmetna roba će nakon uvoza biti rastavljena na dijelove. Rerervni dijelovi puške će, uz pribavljenu izvozvnu dozvolu, krajnjem korisniku PW ARMS INC iz SAD-a. Predmet daljeg izvoza neće biti sanduci puške i cijevi, isti će biti uništeni u skladu sa važećim propisima”, navedeno je u dopisu Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH.

Prema informacijama Istrage, Dori Grop još uvijek nije dobila potrebne saglasnosti. Kao što nije pribavila ni dozvole za eventaulni izvoz “rezervnih dijelova” ovih pušaka na američko tržište.

Podsjećamo, prije tri godine godine MUP Republike Srpske je zatražio i pribavio sve potrebne dozvole za uvoz 2500 automatskih pušaka iz Srbije. Nakon što je priča dospjela u javnost, veći dio oružja nikad nije isporučen.

SIPA uhapsila državnog zastupnika Envera Bijedića i njegove saradnike iz Rudnika soli Tuzla: Ugovor vrijedan 5,5 miliona dodijelili firmi sa jednim zaposlenim

Državni zastupnik i predsjednik Socijaldemokrata BiH Enver Bijedić uhapšen je jutros u Tuzli, saznaje Istraga.ba. Osim Bijedićevih stanova u Tuzli, pripadnici SIPA-e pretresaju još najmanje pet lokacija u Banovićima i Gračanici. Izdat je nalog za hapšenje ukupno šest osoba. Akcija se provodi po naredbi Kantonalnog tužilaštva Tuzla.

Istraga.ba saznaje da su među osumnjičenima, osim državnog zastupnika Bijedića, još i kadrovi Socijaldemokrata Aziz Čačković, Amir Tursunović, Amir Sušić te privatni poduzetnici Dženan i Atif Mujkić. Svi oni su povezani sa sklapanjem štetnih ugovora u Rudniku soli Tuzla. Jedan od ugovora koj je pod lupom istražitelja je i onaj koji je potpisan 12. februara ove godine, a koji se odnosi na bušenje i opremanje usmjerenih istražno-eksploatacionih bušotina. U pitanju je investicija vrijedna 5,5 miliona maraka. Ovaj posao je dodijeljen firmi MINING & DRILLING d.o.o. Gračanica koja je osnovana u julu 2018. godine i koja je do kraja 2019. godine imala samo jednog zaposlenog radnika i ukupni prihod u iznosu od 220 hiljada. Suvlasnik te firme je osumnjičeni Atif Mujkić dok je prokurist njegov sin Dženan.

SIPA ispred kuće Envera Bijedića

“To je prvi put da je domaća kompanija dobila taj posao. Mi smo dugo prisutni u Rudniku soli, ali smo radili u saradnji sa stranim kompanijama. Nismo bili opremljeni, nije bilo dovoljno snage da bi to mogli sami obavljati” rekao je Dženan Mujkić, prokurist MINING & DRILLING d.o.o. Gračanica prilikom prošlosedmičnog potpisivanja ovog ugovora.

SIPA je je juros upala u stan Dženana Mujkića i očekuje se njegovo hapšenje. Mujkić je ugovor potpisao sa direktorom Rudnika soli Tuzla Azizom Čačkovićem, koji je, također, kadar Bijedićeve partije Socijaldemokrati. I Čačković je osumnjičen i očekuje se njegovo hapšenje.

Aziz Čačković, direktor Rudnika soli Tuzla

Osim Čačkovića pod istragom je i bivši direktor Rudnika soli Tuzla – Amir Sušić, ali i predsjednik Nadzornog odbora Amir Tursunović. Rudnik soli Tuzla u većinskom je vlasništvu Vlade Tuzlanskog kantona.

Tokom dana očekuje se i pretres stranačke centrale Socijaldemokrata BiH. Enver Bijedić i ostali su osumnjičeni za krivična nezakonito posredovanje i sklapanje štetnog ugovora.

NAJČITANIJI ČLANCI

SIPA pretresa više lokacija u Srebrenici: Predsjednik lokalnog SDP-a fiktivno registrovao...

Pripadnici SIPA-e od jutros pretresaju nekoliko lokacija na području Srebrenice i Tuzle, saznaje Istraga.ba. Pretresi se vrše i u prostorijama Opštine Srebrenica. Akcija je...