Istaknuto

Istaknute objave

O izvještaju OSCE-a i šefu VSTV-a: Kad Milan tvita, a Tegeltija sudi

Milan Tegeltija dijelom je u pravu. Misija OSCE-a u BiH izašla je izvan diplomatskih okvira objavljujući svoj posljednji Izvještaj o odgovoru pravosuđa na korupciju u BiH. A da je samo imao hrabrosti da doda još jednu rečenicu, bio bi čovjek vrijedan poštovanja.

„Podnosim ostavku”.

To je ona rečenica koja nedostaje u seriji twittova predsjednika VSTV-a Milana Tegeltije objavljenih nakon publiciranja OSCE-ovog izvještaja. Jer nije problem ove države u tome što je OSCE, komentarišući pojedinačne predmete domaćeg pravosuđa, izašao izvan diplomatskih normi. Pravi problem je što je u navedenom izvještaju sve tačno. Tačno, ali ne i istinito. Prava istina je barem deset puta gora. E, sad možete samo zamisliti u kakvom je stanju bh. pravosuđe kada je i vječno „umotani“ OSCE morao izaći izvan diplomatskih okvira kako bi, barem dijelom, objasnio široj javnosti ko nas i kako optužuje i ko nam i kako sudi.

„Veze mogu biti od većeg uticaja nego rezultati“, „odluka predstavlja nečuveni napad na sudsku odgovornost“ samo su neke od sintagmi korištenih u izvještaju Misije OSCE-a  koji pokazuje „sumornu sliku o trenutnoj situaciji u kojoj se nalazi VSTV“.

Da je Milan Tegeltija čovjek kojem je stalo da neko bude u okvirima svog mandata, davno bi prekinuo svoj „sumorni“ mandat. Igrom slučaja, Izvještaj OSCE-a objavljen je na drugu godišnjicu Tegeltijinog susreta sa Nerminom Aleševićem u banjalučkom Boriku kada je nastao čuveni snimak, svjetskoj javnosti poznat kao „Potkivanje“. Da ne bih trošio prostor i vrijeme na podsjećanje na ovaj slučaj korupcije, reći ću samo jedno – snimatelj čuvenog događaja Nermin Alešević ima status osumnjičenog, a trgovac uticajem u twittu i djelu Milana Tegeltije postao je – svjedok. Sumorna slika, objasnit će OSCE posljednice slučaja „Potkivanje“. Redom su autori ovog Izvještaja navodili konkretne primjere koji uzrokuju loše stanje u pravosuđu, navodili su nelogična postupanja, isticali pritiske na medije, zbrajali optužnice i presude, mjesece i godine koji su proticali u neradu pravosuđa i, na kraju, došli do suštine problema – do imenovanja.

„Čini se da za karijerno i lično napredovanje u bh. pravosuđu veze mogu biti od većeg uticaja nego rezultati“, napisao je OSCE.

To je, dakle, uzrok svih problema u bh. pravosuđu. Jer ako se, recimo, sviđate Milanu Tegeltiji možete sa jedanaestog skočiti do drugog mjesta na listi najuspješnijih kandidata i tako postati sudija Suda BiH sa ambicijom da budete naredi član VSTV-a. Ko ne vjeruje, neka pita VSTV kako je imenovan Tegeltijin drug Amir Kapetanović. Ako ste sa Tegeltijom radili „arbitraže“, onda vaša supruga može postati članica VSTV-a. Ako ste Tegeltiju oslobodili svake vrste disciplinske odgovornosti, onda sebi možete priuštiti, naprimjer, i ovo: Prvo postanete glavni tužilac u Doboju pa Vas okružni tužioci iz RS-a izaberu za člana VSTV-a. Kada Vam istekne mandat glavnog tužioca, podnesete ostavku u VSTV-u kako biste ponovo mogli biti imenovani na rukovodnu poziciju u Okružnom tužilaštvu u Doboju. Nakon što obnovite mandat glavnog tužioca u Doboju, opet Vas svi okružni tužioci izaberu za člana VSTV-a, jer je to mjesto bilo upražnjeno dok nije okončana proceduru izbora glavnog tužioca u Doboju. Za one koji ne vjeruju – pratite slučaj Željke Radović.

To je, ukratko, „sumorna slika“ bh. pravosuđa uzrokovana kadrovskom politikom i kriterijima koje propisuje Milan Tegeltija. Bezbroj je ovakvih primjera u kojima je glavni akter bio „twitteraš“ iz VSTV-a.  OSCE, možda, jeste izašao iz okvira dioplomatije, ali Milan Tegeltija je već odavno izvan okvira zakona.

(Oslobođenje)

Kolumna Vildane Selimbegović: Nije sve u Bogiću, puno je i do Mustafe

Glasački listići se još prebrojavaju, no ako izuzmemo Ilijaš i Srebrenicu, sve je manje-više poznato. U Ilijašu je već danima mrtva trka, kandidati SDA i Naroda i pravde su toliko blizu da se moraju čekati i listići iz dijaspore i mobilni timovi, a Srebrenica je – kako zbog dijaspore, tako i onih koji glasaju u odsustvu – uobičajeno posljednja s rezultatima, s tim da je pred Centralnom izbornom komisijom BiH težak zadatak s obzirom na to da je Inicijativa Moja adresa: Srebrenica već uložila prigovor, na osnovu koga je i otvorena istraga zbog glasača s nevažećim dokumentima, a ostaje otvoreno pitanje listića koji su trebali puno ranije stići do prijavljenih birača s mjestima boravka razasutim diljem planete.

Jasne poruke

Kako god, na pobjednika u Srebrenici ćemo sigurno još sačekati, a od rezultata u Ilijašu zavisi težina poraza SDA u Sarajevu, koja je ne samo sigurno izgubila načelnička mjesta u Centru, Novom Sarajevu i na Ilidži već će biti ubjedljiva manjina i u općinskim vijećima. Izjava lidera SDA Bakira Izetbegovića – Izgubili smo Sarajevo, dobili smo BiH – tek je relativno tačna, iako nema sumnje da je SDA i samu sebe iznenadila osvajanjem načelničkog mjesta u Banovićima: sa do sada izvjesnih 26 načelničkih pozicija, SDA je druga partija u BiH, SNSD Milorada Dodika je upečatljivi pobjednik lokalnih izbora jer je što sam, što s koalicionim partnerima osvojio 41 načelničko mjesto u Republici Srpskoj i tri u Federaciji, a i tamo gdje nisu pobjednici, SNSD ima vijećničke većine, pa će nesumnjivo biti faktor utjecaja. Naravno, ovi i Dodikovi podaci se ne podudaraju, naprosto zato jer sada aktualni predsjedatelj Predsjedništva BiH već računa s pobjedom Mladena Grujičića u Srebrenici, što zapravo i govori koje su to općine vrednije od ostalih, pa baš zato valja naglasiti i značaj osvajanja gradonačelničkog mjesta u Banjoj Luci, gdje je Draško Stanivuković ne samo pobijedio na izborima SNSD-ovog kandidata Igora Radojičića već tom pobjedom toliko naljutio lidera SNSD-a da je odmah preuzeo upravljanje gradskim odborom svoje partije. Uprkos, dakle, činjenici da je SNSD potvrdio svoju dominaciju RS-om i na ovim izborima, simbolički gubitak Banje Luke jednako je važna poruka kao i poraz SDA u Sarajevu: birači su tradicionalno vladajućim partijama poslali jasne poruke – žele promjene! HDZBiH je i dalje treća partija po snazi u lokalnim zajednicama naše zemlje, s 20 načelničkih pozicija (u Tomislav-Gradu je džaba krečio HDZ-ov ministar dolaskom iz Zagreba, Prozor/Rama također nije pala) i, naravno, ozbiljnim brojem vijećnika i tamo gdje su izgubili. Kampanja u Mostaru je tek počela, ali je sama činjenica da će birači izaći da glasaju i dalje najvažnija. Nakon 12 godina blokade Mostarci su – prilikom da se izjasne na izborima – pobjednici.

Sarajlije su također – pokazala je to protekla sedmica – u potpunom slavljeničkom raspoloženju. S razlogom: Srđan Mandić, kandidat Naše stranke, novi je načelnik Općine Centar, Hasan Tanović, nezavisni kandidat Naroda i pravde, pobijedio je Nedžada Koldžu, a Nermin Muzur, kandidat NiP-a, osvojio je dugogodišnje uporište SDA, Ilidžu. I bez rezultata u Ilijašu, jasno je da je NiP Elmedina Dine Konakovića sarajevski pobjednik, jer to svjedoče i brojke i osvojene pozicije, kao što je također jasno da su na krilima NiP-a profitirali i Naša stranka i SDPBiH s obzirom na to da su ove dvije članice Četvorke ubilježile pad glasova. Nezavisna lista Ibrahima Hadžibajrića je ostvarila očekivani rezultat u Starom Gradu, ali i napredovala. Kad se sve zbroji, Četvorka ima mandat da suvereno vlada u četiri sarajevske općine, bez SDA koju je uspjela plebiscitarno potisnuti. Načelnici sarajevskih općina iz redova ove stranke platili su ceh jer se na izborima glasači nisu izjašnjavali o njima, već su što zaokruživanjem NiP-a, što ostankom kod kuće iznijeli svoj stav o SDA: to je naročito vidljivo iz podataka o izlaznosti koja, kad je manja, kakav je slučaj zabilježen kod nas, pogoduje tradicionalno vladajućim, odnosno strankama desno od centra. Cijenu male izlaznosti su baš zato platili i NS i SDP, no ispostavilo se da je Konakovićev NiP uspio mobilizirati dovoljno mladih glasača koji su bukvalno u Sarajevu odlučili izbore. Istina je da je SDA svojom uljuljkanošću pomogla, no mnogo više su je njezini glasači kaznili i to se zapravo najbolje vidi na primjeru Općine Novi Grad u kojoj je SDA (jedva) uspjela zadržati Semira Efendića, načelnika koji je dobar dio svoje kampanje i vodio distancirajući se od svoje matične partije. Što ne samo da mu nije pomoglo da ponovi ne tako davni impozantni rezultat s općih izbora već je danas ogledni primjerak pada stranke koja je i u Novom Gradu poražena u njegovom centralnom dijelu, ali su Efendiću pobjedu donijeli rubni krajevi u kojima ranije nisu ni postojale druge partije osim SDA. Pri čemu nije nimalo nevažna uloga SBB-a, čija je kandidatkinja Sanela Prašović-Gadžo odnijela – nazovimo ga – pobjednički paket, jer je pitanje za koga bi se njezini glasači opredijelili – za SDA ili NiP. Koliko NiP atakuje na glasačko tijelo SDA, dokazuje najbolje ilidžanski primjer, gdje je Muzur skoro trostruko nadmašio Fikreta Prevljaka u glasovima, ali i Tanovićeva pobjeda nad Koldžom, koji je uspješno vladao Novim Sarajevom još od vremena Željka Komšića. SDA je u Centru izborom Nedžada Ajnadžića prije četiri godine napravila incident, jer je ova općina zapravo bila (i ostala) utočište ljevice. Mandićeva pobjeda – koliko god velika bila, a nesumnjivo jeste – pokazuje zapravo dubinu poraza SDP-a BiH, koja se ovih dana – opet na krilima Četvorke – nastoji kompenzirati gradonačelničkim mjestom i kandidaturom Bogića Bogićevića.
Bogićević je – na simboličkoj ravni – idealan kandidat. Nekadašnji član Predsjedništva SFRJ, onaj koji je izrekao historijsko ne, nekada je bio i obećavajući kandidat za lidera SDP-a BiH, no efikasnom akcijom tadašnjeg vlasnika partije je potisnut u drugi plan i otada je sudjelovao tek u antifašističkim akcijama. Bogićevićev povratak na političku scenu, slušamo to posljednjih dana, velika je akvizicija multietničnosti Sarajeva. To je i razlog što su neke moje puno poznatije kolege pobjedonosno priupitale Draška Stanivukovića, a potom i Milorada Dodika kad će u Banjoj Luci Bošnjak biti gradonačelnik. Zamka u koju Sarajevo, kao glavni grad BiH, nema pravo upadati: i Mandić i Bogićević nisu isključivo Srbi, već stanovnici ovog grada sa svojim karijerama koji su se pronašli u odgovarajućim političkim partijama, no upravo zbog njih je neumjesno mahati njihovom nacionalnošću kao jedinom odrednicom. Neuporedivost se krije i u činjenici što se gradonačelnik Banje Luke bira direktno, a u Sarajevu u Gradskom vijeću: pitanje je, dakle, da li bi Bogićević ikada pristao izaći na direktne izbore da je drugačije, a ako ćemo pravo, čista je sarajevocentričnost upoređivati jednu ovdašnju općinu s Banjom Lukom. Hoću, zapravo, reći da ovakve uporedbe koliko god prijaju ušima Sarajlija, nisu realne i ne pomažu cilju ka kojem bi stranački pluralizam trebao težiti – boljoj, jednakijoj i jačoj Bosni i Hercegovini, zemlji koja suvereno gazi svojim euroatlantskim putem.

Slijedi pravi ispit

Prije sedam dana na ovom sam mjestu pisala o šansi koja je propuštena da i BiH kao i većina zemalja ima izbore jednom u četiri godine. SDA je zagovarala tu ideju, pa se povukla, a vjerujem da je danas sretna zbog toga. Ima šansu da u novo osvajanje Sarajeva krene na općim izborima na kojima će se birati vlast i u kantonima. U ovom času Četvorka se sprema da preuzme Sarajevski kanton i sad zapravo izlazi na pravi ispit. Dobiće priliku da se odgovorno dohvati vlasti, SDA joj više ne može smetati i sad je do nje, da pokaže koliko zaista vrijedi taj mix liberala, ljevice i NiP-a (Konaković: Mi smo desno od centra) i da ojača na cijelom prostoru zemlje. Preduvjet za taj iskorak je opet Sarajevo u kome Bogićević i kad bude izabran, ne može biti alibi za konsenzus da se ime Mustafe Busuladžića čuva po svaku cijenu na tabli škole: ne samo zato što je riječ o prononsiranom fašisti i antisemitu već i zato što – na simboličkoj ravni – ostavljanje Busuladžića u ladici pod izgovorom da ima prečih stvari prijeti da NS i SDP već na sljedećim izborima budu kažnjeni. Jer ne treba zaboraviti da su u ovoj – odlazećoj Vladi KS-a – SDA, DF i SBB imali Marija Nenadića, prvog premijera nebošnjaka. I još zbog nečega: tek s prepoznatljivom ljevicom unutar Četvorke, s njezinim jačanjem, rastu šanse da jednog dana ne bude važno koje je nacionalnosti gradonačelnik Sarajeva, Banje Luke, Mostara, Tuzle ili Prijedora.

(Oslobodjenje.ba)

Godišnji izvještaj OSCE-a o radu pravosuđa: Oslobađanje Milana Tegeltije u slučaju Potkivanje “nečuven napad na sudsku odgovornost”

Da li je kriza morala u pravosuđu korijen problema? To je jedno od glavnih poglavlja najnovijeg OSCE-ovog Godišnjeg izvještaja o odgovoru pravosuđa na korupciju u BIH koji možete pročitati na ovom linku.

“Kao što je navedeno na samom početku Izvještaja, odgovor pravosuđa na korupciju dodatno se pogrošao u 2019. godini. Ovo je naročito alarmantno s obzirom na to da je Misija situaciju u periodu 2017–2018. godine već ocijenila kao neadekvatnu i da je tada konstatovano da postoji de facto nekažnjivost za mnoge počinioce”, konstatira OSCE u Izvještaju koji će danas biti prezentiran javnosti.

OSCE dalje navodi da ključni faktor koji mora biti razmotren je pojava nezakonitog ili neetičnog ponašanja pojedinih sudija i tužilaca koji potencijalno manipuliraju ishodima u predmetima visoke i korupcije srednjeg nivoa. Konstatruju da bi izuzetno loše istrage i izrada optužnica, zajedno sa radikalno nedosljednim tumačenjima zakona koja obično rezultiraju oslobađajućim ili blagim presudama, mogli bi u određenoj mjeri biti plod loše namjere ili neprimjerenog uticaja prije nego neznanja.

“Dešavanja u 2019. godini uistinu nude pregršt dokaza o (sve vidljivijem) političkom uplitanju u krivičnopravni sistem, a demonstrirala su i nespremnost VSTV-a BiH da podrži profesionalne i etičke standarde i osigura odgovornost u okviru pravosuđa”, piše, pored ostalog, u Godišnjem izvještaju.

Podsjećaju i na aferu “Potkivanje” čiji je glavni akter predsjednik VSTV-a BIH Milan Tegeltija, ističuči da to pokazuje “sumornu sliku o trenutnoj situaciji u kojoj se nalazi Visoko sudsko i tužilačko vijeće“. Slučaj “Potkivanje” detaljno je obrazložen, a autori navode da je nejasno kako je VSTV ocijenio da Milan Tegeltija ne može disciplinski odgovarati.

“Ovaj apsurdan ishod signalizira toliko krajnje pogrešno tumačenje zakona da razumno izaziva sumnju da je doneseno namjerno da bi se postigao željeni rezultat. U svakom slučaju, ova odluka predstavlja nečuven napad na sudsku odgovornost“, navodi OSCE.

Misija OSCE-a problematizira i izbor nosilaca pravosudnih funkcija, pa kao primjer navodi izbor glavnog tužioca Kantonalnog tužilaštva Tuzla Tomislava Ljubića čije su imenovanje pokušali spriječiti čelnici VSTV-a sa Milanom Tegeltijom na čelu. Također se navodi da VSTV nije imao jasne kriterije prilikom izbora nosilaca pravosudnih funkcija, te da su “veze” u nekim slučajevima bitnije od rezultata.

Dodjeljivanje ključnih pozicija u pravosuđu kao „nagrada“, a ne na osnovu zasluga, šalje veoma snažnu poruku pojedinačnim sudijama i tužiocima koji još uvijek pokušavaju da se pridržavaju etičkih i profesionalnih standarda u BiH. Drugim riječima, čini se da za karijerno i lično napredovanje u bh. pravosuđu, veze mogu biti od većeg uticaja nego rezultati“, piše u Izvještaju.

Posljednjih godina, pišu dalje, Misija je uočila da VSTV BiH nije jedina pravosudna institucija koja pokazuje znakove nepoštivanja principa odgovornosti, nepristrasnosti i profesionalnosti. Kao što je prethodno spomenuto, iste zabrinjavajuće tendencije ispoljavaju i Tužilaštvo BiH i Sud BiH. Kao primjeri za ovo su navedena tri slučaja. Prvi slučaj je “Potkivanje”, potom slučaj “diploma” i na kraju slučaj optužnice protiv bivšeg ministra sigurnosti BiH Dragana Mektića.

“Odnos Tužilaštva BiH prema medijima i civilnom društvu pokazuje averziju prema nadzoru javnosti kada je riječ o radu na politički osjetljivim predmetima. Treba spomenuti tri takva primjera. Prvo, nakon ranije spomenute afere „Potkivanje“ i objavljivanja inkriminirajućeg video snimka na nekoliko medijskih portala, Tužilaštvo BiH je najavilo da će otvoriti istragu protiv dvije od tri osobe koje su sudjelovale u toj aferi – protiv stranke u tekućim postupcima koja je tražila intervenciju predsjednika i protiv posrednika – dok bi treći sudionik – tj. predsjednik VSTV-a – imao status svjedoka.70 U istoj Informaciji za javnost, Tužilaštvo BiH uputilo je jedva prikriveno upozorenje medijima koji su objavili video. Konkretno, Tužilaštvo je javno istaklo da je, istovremeno s istragom „Potkivanje“, pokrenulo i drugu istragu kako bi se „s dužnom pažnjom i u skladu sa zakonom“ istražili „motivi i razlozi osoba koje putem medija šalju javnosti takve negativne poruke o radu pravosuđa s ciljem destabilizacije pravosudnog sistema”, navedno je u izvještaju.

U drugom slučaju glavni akter je bio državni tužilac Oleg Čavka koji je na neprimjeren način ispitivao novinarku Azru Omerović nakon što je objavljena afera “Diploma”.

“Ovaj animozitet prema novinarima ispoljen je i u vezi s navodima da je tužilac Tužilaštva BiH, provodeći istragu u još jednom vrlo osjetljivom predmetu korupcije, na neprimjeren način ispitivao novinarku koja je razotkrila taj primjer korupcije, tražeći od nje u više navrata da otkrije svoje izvore.72 Budući da su ovi navodi trenutno predmet disciplinskog postupka protiv tužioca, na prvi pogled se čini da nisu neosnovani.73 Ako su istiniti, ovi navodi ukazuju na zabrinjavajući pritisak kojem su izloženi novinari koji se bave istraživačkim novinarstvom u BiH, koji bi mogao imati nesagledive posljedice na njihov rad”, piše OSCE.

Oleg Čavka

Dok je OSCE priprema ovaj izvještaj, Oleg Čavka je oslobođen svake vrste disciplinske odgovornosti. Odluka je prvostepena i Ured disciplinskog tužioca je uložio žalbu.

Treći slučaj u kojem se ogleda otpor prema transparentnosti odnosi se na odbijanje Tužilaštva BiH da Transparency Internationalu dostavi kopiju optužnice protiv bivšeg ministra sigurnosti BiH Dragana Mektića.

“Zahtjev NVO-a (podnesen na osnovu Zakona o slobodi pristupa informacijama) je odbijen s obrazloženjem da ovaj predmet nije od javnog interesa i da bi objavljivanje optužnice izazvalo značajnu štetu za sprečavanje kriminala.74 Oba ova razloga se čine neosnovanima: prvo, javni je interes u ovom slučaju očit, jer svaka optužba protiv ministra za teška djela korupcije od važnosti je za javne fondove i upravu; i drugo, teško je zamisliti kako bi objavljivanje optužnice moglo predstavljati prepreku sprečavanju kriminala, jer su krivični postupci u BiH po svojoj prirodi javni. Ako optužnica sadrži osjetljive ili povjerljive podatke, uvijek se može objaviti redigovana verzija, čime će se izbjeći bilo kakve negativne posljedice za provođenje zakona. Odbijanje Tužilaštva BiH da dostavi optužnicu nevladinoj organizaciji pokazuje omalovažavanje prava javnosti na pristup i ocjenu rada pravosuđa u borbi protiv visoke korupcije”, istaknuto je u Izvještaju.

Sudu BiH se, između ostalog, prigovara i zbog otpora prema nadzoru javnosti u pogledu tekućih reformi usmjerenih ka jačanju odgovornosti u pravosuđu uvođenjem strožih procedura podnošenja finansijskih izvještaja.

 

 

Istraga objavljuje treći nastavak dokumentarnog serijala Svetlane Đokić: Putevi osvete škaljarskog i kavačkog klana

U trećoj epozodi dokumentarnog serijala “Put osvete” pogledajte stradanje još jedne nevine žrtve rata koji godinama traje između crnogorskih klanoova. Novinarka pogoričke TV Vijesti istražila je kako je u ratu škaljarskog i kavačkog klana stradali Radovan Matović, Srđan Vlahović, te  šta je nakon javno iznijetih optužbi na njegov račun kazao Kotoranin Jovan Vukotić, koji važi za jednog od vođa Škaljaraca.

Rat crnogorskih klanova podijelio podzemlje na Balkanu. Do sada je ubijeno skoro 50 ljudi. Žrtve su, uglavnom, bili krimilanci, ali i članovi njihovih porodica i saradnici. Ubijen je jedan advokat, ali i nekadašnji poslanik u crnogorskoj skupštini. Obračuni ovih klanova protežu se i izvan Balkana – likvidacije su se dešavale u Španiji, Nemačkoj, Austriji, Holandiji i, najskorije, u Grčkoj.

Crnogorska novinarka Svetlana Đokić, u produkciji TV Vijesti iz Podgorice i uz podršku Ambasade SAD-a u toj zemlji, istražila je detalje o ratu crnogorskih klanova. Uz saglasnost autorke, Istraga.ba objavljuje treću epizodu ovog dokumentarnog serijala.

Glavni akteri “afere kokain” potvrdili sve: Tužilac Pašić naredio vraćanje telefona, postupajući inspektor SIPA-e, potom, otvorio firmu i počeo poslovati sa osumnjičenim

Sada je sve potvrđeno. SIPA je u februaru ove godine, u okviru međunarodne akcije, u Sarajevu zaplijenila 50 kilograma kokaina koji je stigao iz Kolumbije. Tada su oduzeti telefoni od dvojice vozača kamiona i direktora firme MDDI Duška Đurasovića. Tri mjeseca kasnije telefoni oduzeti od Đurasovića su vraćeni, iako prethodno nisu vještačeni. Odluku o vraćanju telefona, bez upoznavanja Suda BIH, donio je državni tužilac Džermin Pašić. Nekoliko dana kasnije, postupajući istražitelj SIPA-e Robert Ristić na svojku majku registrira prevozničku firmu, potom kupuje dva kamiona i potpisuje poslovni ugovor sa firmom MDDI čijem su vlasniku Pašić i Ristić vratili telefone koje prethodno nisu vještačili. Istraga o krijumčarenju 50 kilograma kokaina je propala. Tužilaštvo Sjeverne Makedonije, u kojoj je zaplijenjena druga polovina krijumčarenog kokaina, od Tužilaštva BiH je tražilo informacije u kojoj je fazi istraga. Džermin Pašić i Gordana Tadić prikrili su činjenice da je dio predmeta koji se odnosi na BiH – uništen. Sada državi tužilac Pašić ne želi govoriti o ovom slučaju za Istragu, ističući da ga želimo diskreditirati jer je on posvećen predmetu “Respiratori”.

“Gospodine Pašiću, možete li odgovoriti na dva pitanja? Po kojem osnovu ste vratili telefone Dušku Đurasoviću? Zbog čega telefoni nisu vještačeni?”, pitali smo tužioca Pašića.

“Obzirom da sam okupiran radom na pripremi optužnice u predmetu “Respiratori”, imam  dojam da su Vaši upiti usmjereni na moju diskreditaciju, isključivo zbog rada na ovom predmetu. Kad završim prioritetni rad na predmetu Respiratori i kada se u potpunosti okonča istraga u predmetu o kojem pišete bit ću u prilici preko Ureda za informisanje Tužilaštva BiH dati odgovore na sve upite. Za sada stavljam tačku na bilo kakvu konverzaciju s Vama i očekujem da ćete u skladu sa novinarskom etikom i Zakonom objaviti moj odgovor”, napisao je Pašić, izbjegavajući da da odgovore na postavljena pitanja.

“Pozdravljamo Vaš rad na predemetu Respiratori i drago nam je što ćete, napokon, donijeti tužilačku odluku, jer je već prošlo šest mjeseci od pokretanja istrage. No, nadamo se da ćete nam odgovoriti na pitanja koja smo Vam poslali: da li ste vještačili telefone oduzete od Duška Đurasovića i na osnovu čega ste ih vratili”, ponovili smo pitanja.

tužilac Džermin Pašić: naredio vraćanje telefona Dušku Đurasoviću

Državni tužilac Džermin Pašić više nije odgovarao. Istog dana kada smo poslali upit postupajućem tužiocu, razgovarali smo i sa inspektorom SIPA-e Robertom Ristićem. Potvrdio nam je da su Dušku Đurasoviću vraćeni telefoni koji nisu vještačeni.

“Nije to do mene”, kazao je Ristić, koji je potvrdio da se protiv njega trenutno vodi interna istraga u SIPA-i.

Inspektor SIPA-e pohvalio je suvlasnika i direktora firme MDDI, kazavši da se radi o ozbiljnoj firmi, ali da se “svakome moglo desiti” da im se u kamionima nađe 50 kilograma kokaina.

Inspektor Robert Ristić: na majku registrovao firmu i poslovao sa osumnjičenim

“Droga uopće nije trebala doći u Bosnu, već u Sloveniju, u Luku Kopar. To su Talijani radili, sve je to traljavo urađeno”, ustvrdio je Ristić dodavši da on detalje o krijumčarenju 50 kilograma kokaina ne može dati.

No, potvrdio je da ove godine osnovana firma, registrovana na njegovoj majci, koja posluje sa firmom MDDI Grop koja je bila naručilac banana u kojima je bilo 50 kilograma kokaina, a čijem su direktoru on i tužilac Džermin Pašić vratili telefone.

“TVT Šped. I to je čista i poštena firma kao i MDDI, jer su spletom nesretnih okolnosti dobili te nesretne palete. I Duško Đurasović je ugledni privedenik, kako u BiH, tako i u Srbiji”. rekao je Ristić.

Prema izvodu iz sudskog registra, firma TVT Šped osnovana je 20. maja 2020. godine, a sjedište je u Istočnom Sarajevu. Zastupnica firme je Marija Ristić, majka inspektora Ristića. Firma je, dakle, osnovana desetak dana nakon što je Džermin Pašić izdao naredbu da inspektor SIPA-e Robert Ristić vrati dva telefona oduzeta vlasnika firme MDDI. Odmah nakon osnivanja, Ristićeva firma kupuje dva kamiona, te potpisujuje ugovor sa sa firmom MDDI, koja je bila uvoznik banana u kojima je bilo 50 kilograma kokaina.

Podsjećamo, u februaru ove godine provedena je velika međunarodna akcija protiv krijumčara kokaina. Pošljka je krenula iz Kolumbije, a tona kokaina se nalazila u bananama čiji je naručilac bio Izet Rastoder, slovenački kralj banana. Veći dio, od ukupno tone kokaina, zaplijenila je italijanska policija, a dio kokaina je bio usmjeren na Balkan. Italijanska policija je instalirala GPS uređaje kako bi se utvrdilo ko je krajnji korisnik. Roba je iz Italije, potom,  krenula u Luku Bar u Crnoj Gori gdje je utovarena u kamione od kojih su jedni krenuli put Sjeverne Makedonije, a drugi prema Bosni i Hercegovini u kojoj je banane (u kojima je bio kokain) trebala preuzeti firma MDDI Group Sarajevo. Osnivači firme MDDI su Duško Đurasović i Edis Rastoder, sin Izeta Rastodera.

Dio kokaina koji je u bananama upućen u Sjevernu Makedoniju zaplijenjen je 19. februara 2020. godine u blizini Skoplja, a uhapšene su tri osobe. Isporuka u BiH stigla je dan kasnije i Carinskom terminalu Halilovićima kod Sarajeva je pronađen kokain. Prema planu policijskih agencija, Italijani su veći dio kokaina koji je trebao ići prema Balkanu zamijenili brašnom, te je ostavljen samo kilogram kokaina koji bi u istrazi trebao služiti kao dokaz. Za tržište BiH bilo je namijenjeno ukupno 50 kilograma kokaina. SIPA je na Carinskom terminalu Halilovićima pronašla drogu i ugrađeni GPS u kamionu. Dvojica vozača su uhapšena, a potom ekspresno puštena. Po naredbi Džermina Pašića saslušan je i direktor MDDI Grop-a Duško Đurasović kojem su oduzeta dva telefona u kojima su, sumnja se, bili dokazi o krajnjem korisniku uvezenog kokaina. No, tužilac Pašić nikog od saslušanih i ispitanih nije pritvorio. Predmet je zaveo pod oznakom KTN, što znači da je Pašić smatrao da je ovo krivično djelo počinila nepoznata osoba. Od februara do maja ove godine, Pašić nije poduzeo nijednu radnju u ovom slučaju. Tada, međutim, iz Tužilaštva Sjeverne Makedonije dolazi zahtjev za međunarodnu pravnu pomoć kojim se od Tužilaštva BiH traži dostavljanje informacija o istrazi koja je provedena u BiH. Pašić je, prema informacijama Istrage, glavnoj tužiteljici Gordani Tadić kazao da od februara ništa nije radio na tom predmetum, te se Makedoncima dostavljaju informacije sa pretresa kamiona MDDI Group i informacije iz februara 2020. godine. Otprilike u istom periodu, Pašić donosi naredbu da se vrate telefoni oduzeti od direktora MDDI Groupa Duška Đurasovića. O tome ne obavještava Sud BiH. Deset dana kasnije, Pašićev dugogodišnji “privatni” istražitelj Robert Ristić na svoju majku registrira prevozničku firmu koja, odmah, potpisuje ugovor sa MDDI Groupom i vrši transport robe iz Crne Gore u BiH. Istraga o krijumčarenju kokaina je propala.

 

Sead Rizvanović iz Skoplja piše za Istragu: Kako Rusija preko Bugarske i Makedonije uništava južno krilo NATO-a

Kada je bugarska ministrica vanjskih poslova Ekaterina Zaharieva rekla da se, uz postojeće bugarske zahtjeve vezane za identitet, Sjeverna Makedonija mora odreći i “proslave Tita” ako želi ući u Europsku uniju, bugarska uvredljiva ucjena za svog susjeda naizgled je dobila i apsurdnu dimenziju.  Aktuelni bugarski premijer bivši je tjelohranitelj Todora Živkova, bugarska opozicija redovito polaže cvijeće na spomenik bugarskom komunističkom vođi, tako da je nejazno zašto Bugarska drugima spočitava komunističku prošlost. Na stranu činjenice da su Titova Jugoslavija i živkovistička Bugarska bili različiti kao današnja Sjeverna i Južna Koreja.

Međutim, bugarsko spominjanje Tita nije samo trivijalno pitanje ili još jedan hir osokoljenih balkanskih političkih reketaša.  Paket identitetskih zahtjeva prema Makedoncima, zajedno sa spominjanjem Titove zaostavštine, promišljena je strategija koju provodi Bugarska, a koja bi trebala biti jabuka razdora na cijelom zapadnom Balkanu, s posebnim naglaskom na zemlje bivše Jugoslavije.  Planeri ove strategije, čiji korijeni leže daleko istočno od bugarske prijestolnice, vrlo dobro znaju da isti ili vrlo sličan spor oko identiteta postoji u gotovo svim zemljama zapadnog Balkana, a zahtjevi Bugarske sa Makedonijom samo označavaju početak nove nacionalističke oluje koja bi trebala izazvati destabilizaciju, nesigurnost,  osnovu za sukob “od Vardara do Triglava”.  Isto pitanje identiteta trenutno postoji sa crnogorskim narodom jer dio srpske javnosti osporava postojanje crnogorske nacije, jezika i crkve, sa istom konstrukcijom koju Bugarska koristi kao vještački projekat za stvaranje crnogorskog naroda.  Identičan je spor sa bošnjačkom nacijom i jezikom, a ako jednog dana Srbija dođe na vrata Europske unije, gotovo sigurno će se suočiti sa zahtjevima za reviziju povijesti od strane evropske članice Hrvatske, a među zahtjevima može biti identična formulacija kao i trenutni bugarski zahtjev.  Srbija da prepozna da srpski jezik potiče iz hrvatskog.  Gotovo isti princip odnosi se na zahtjeve makedonske manjine u Bugarskoj, pa će se sve buduće članice EU na Balkanu suočiti s manjinskim zahtjevima sličnog tipa od svojih susjeda.  Tvorac ovog plana tačno zna da je ovo “savršena nacionalistička oluja” koja tek započinje s Makedonijom, a zatim bi trebala opustošiti čitav Balkan. Iz zemalja bivše Jugoslavije danas su četiri članice NATO-a, Slovenija, Hrvatska, Crna Gora i Makedonija, plus Albanija, tako da će bugarska strategija sigurno izazvati snažan razdor na južnom krilu NATO-a.

Gotovo je nemoguće vjerovati da Bugarska provodi ovu strategiju sama, bez obzira na to koliko se bugarska jeftina nacionalistička retorika dešava uoči parlamentarnih izbora u Sofiji, bugarsko državno rukovodstvo nije toliko kratkovidno ili politički slijepo.

Uprkos pridruživanju NATO-u i EU, bugarska politička elita s desne i lijeve strane ne može se tako lako odvojiti od snažnih povijesno-političkih veza s Moskvom.  Bugarsku su nekad zvali “šesnaesta sovjetska republika”, a danas je ta zemlja još uvijek ovisna od ruskog gasa. Vladajuća stranka “Ujedinjeni patrioti”, čiji je glasnogovornik Krasimir Karakačanov, često je izvor proruske propagande i sovjetske nostalgije.  2006 godine stalni ruski izaslanik u EU Vladimir Čižov rekao je da je “Bugarska u dobroj poziciji da postane naš specijalni partner, nešto poput trojanskog konja u EU”.  Sada je očito da Rusija aktivira svoju akviziciju u slucaju sa Makedonijom, za koju se Moskva oštro protivila ulasku u NATO.  Bugarska opoziciona Socijalistička partija, u kojoj je i aktuelni predsjednik Bugarske Rumen Radev, ne krije simpatije prema Rusiji, a Radev se više puta hvalio da je inicijator deklaracije o Makedoniji koju je usvojio bugarski parlament.  Europsko vijeće za vanjske odnose primjećuje da u Bugarskoj postoji stranka s najjačom retorikom protiv EU u cijeloj uniji, “Ataka”, koja neprestano širi protiv zapadnu propagandu i otvoreno kaže da je “majka Rusija koja nas je sve oslobodila”.

Bugarska je mogla istaknuti iste prigovore koje je dala sada u vezi sa Sjevernom Makedonijom kada je potpisan Prespanski sporazum i kad je Makedonija ušla u NATO, ali tada je bio vrlo snažan pritisak Sjedinjenih Država da okončaju spor.  Sada se Sofija suočava sa znatno mekšom evropskom diplomatijom, a premijer Borisov vjeruje da će činjenica da je Bugarska članica Unije doprinijeti ublažavanju pritiska Berlina u vezi sa pregovorima o članstvu Makedonije.  Međutim, Bugarska je na meti oštrih kritika evropskih političara, intelektualaca iz cijele Evrope i regije, jer su bugarski zahtjevi apsurdniji od grčkog spora oko imena.  U slučaju Grčke, spor se vodio oko suverenih državnih simbola, koji su, iako neopravdani, ipak našli mjesto i stvorili presedan u međunarodnom pravu.  Ali trenutni bugarski zahtjevi odnose se na identitet nekih stanovnika Makedonije, koji uopće nije predmet pregovora između država, i Bugarska je toga dobro svjesna.  Bugarski političari sada dobro slušaju njihove suflere iz Rusije, isporučujući zahtjeve koji se ne mogu ispuniti, zaustavljajući proces proširenja unije, blokirajući proces de-balkanizacije u regiji i stvarajući krizu među savjeznicima u NATO-u.  Bugarska također vješto koristi američke izbore i igra na kartu trenutnog vakuuma u fokusu Vasingtona, ali ta će situacija završiti za nekoliko mjeseci i tada ćemo vidjeti koliko drzi riječ Krasimira Karakačanova da nijedna zemlja ne može vršiti pritisak na Bugarsku zbog njejzinih uvjeta da Makedonija započne pregovore sa EU.

Pokrenuta interna istraga:Tužilac Džermin Pašić dao saglasnost da SIPA vrati telefone osumnjičenom za krijumčarenje 50 kilograma kokaina

Bez prethodnog vještačenja, državni tužilac Džermin Pašić dao je saglasnost inspektoru SIPA-e Robertu Ristiću da vrati dva mobilna telefona koja su u februaru oduzeta Dušku Đurasoviću, direktoru kompanije MDDI Group, osumnjičenom za krijumčanje 50 kilograma kokaina, saznaje Istraga. Telefoni su oduzeti u februaru ove godine kada je, u saradnji sa američkom DEA-om, provedena velika međunarodna akcija koja je rezultirala zapljenom kokaina vrijednog stotinu miliona eura. Krajnje odredište te droge bilo je Sarajevo, a Đurasovićeva firma MDDI bila je naručilac banana u kojima je bio kokain. Zbog toga su mu i oduzeti telefoni, ali ih je tužilac Pašić, u saradnji sa inspektorom SIPA-e koji je dužio predmet vratio bez prethodnog vještačenja. Nakon toga, službenik SIPA-e Robert Ristić je, prema informacijama Istrage, na svoje roditelje registrovao prevozničku firmu koja je vršila prevoz za firmu osumnjičenog Đurasovića. Kao vozači bili su angažovani pripadnici SIPA.e

inspektor SIPA-e Robert RIstić

“Unutrašnja kontrola započela je provjere. Sve će biti utvrđeno”, potvrdili su nam u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu BiH.

No, vratimo se na početak ovog slučaja. U večernjim satima 21. februara u regiji je odjeknula vijest da je tona kokaina trebala doći u Sarajevo, te da je SIPA u velikoj međunarodnoj akciji spriječila krijumčarenje ove droge koja je iz Kolumbije u Evropu prebačena u bananama. Te večeri je glasnogovornik SIPA-e Luka Miladinović izvijestio medije da je akcija urađena s policijskim i pravosudnim organima Italije, Sjeverne Makedonije i Crne Gore, te da je tom prilikom presječei lanac trgovine kokainom.

“Na području BiH, službenici SIPA uhapsili su dvije osobe, saslušali više svjedoka, te pretresli više osoba, objekata, vozila i tom prilikom oduzeli predmete koji mogu poslužiti kao dokaz u daljem krivičnom postupku”, kazao je tada glasnogovornik Miladinović.

Dvojica uhapšenih su bili vozači firme MDDI Grop Sarajevo, čiji su osnivači Duško Đurasović i Edis Rastoder, inače sin kralja banana Izeta Rastodera. Postupajući tužilac bio je državni tužilac Džermin Pašić s kojim je novinar Istrage razgovarao te večeri. No, detalje o kokainu (kasnije će se ispostaviti 50 kilograma) i uhapšenim osobama zbog tajnosti istrage tužilac Pašić nije saopćio. Uglavnom , pritvor za osumničenu dvojku nije tražen, a na osnovu usmeno tražene i dobijene naredbe od Suda BiH od direktora i suvlasnika firme MDDI Duška Đurasovića oduzeta su dva telefona. Osim ova dva telefefona, mobiteli su oduzeti i od osumnjičenih vozača.

“Tužilac Pašić i Robert Ristić su lično saslušavali Đurasovića”, kazao nam je sagovornik iz Državne agencije za istrage i zaštitu.

tužilac Džermin Pašić

Pritvor, rekosmo, nije tražen. Osumničeni su pušteni, ali njigovi telefoni su ostali u SIPA-e. Međutim, u maju 2020. godine, službenik SIPA-e Robert Ristić uspostavlja kontakt sa Đurasovićem, te njegovu poruku prenosi državnom tužiocu Džerminu Pašiću, koji, potom,  potpisuje saglasnost da se osumnjičenom krijumčaru kokaina vrate mobiteli koji, prethodno, nisu vještačeni. O vraćanju telefona nije obaviješten ni Sud BiH, ali ni rukovostvo SIPA-e. Odmah nakon toga, inspektor SIPA-e Robert Ristić na svoje roditelje registira prevozničku firmu, te kupuje dva nova kamiona. Kao vozače povremeno anžauje svoje kolege iz SIPA-e, a glavne poslove dobija od firme MDDI čiji je direktor i suvlasnik osumnjičeni Đurasović, kojem je, prethodno, vratio dva telefona.

Tužilac Džermin Pašić i inspektor Robert Ristić godinama su bliski saradnici, Upravo je Pašić, prema informacijama Istrage, insistirao kod rukovodstva SIPA-e da Ristića iz Regionalne kancelarije SIPA-e prebaci u sjedište SIPA-e.

Kosmopolitski duh u migrantskoj krizi: Orbanizacija Sarajeva

“Treba se organizovati ova gradska raja što se znamo međusobno u tri četiri auta od Čaršije do Ilidže, sve skloniti sa semafora iz grada. Bez sile, samo ih snimati i reći da se sklanjaju. I neka vide majmuni da ima spremnih momaka u gradu. Ima grupa momaka, večeras kreću”.

Ovu sam poruku dobio u četvrtak popodne, par sati nakon što je policija na Stupu uhapsila Marokanca osumnjičenog za ubistvo u sarajevskom naselju Otes. Uznemireni zbog ubistva, građani Ilidže i Hadžića su izašli na masovne proteste. Pridružili su im se političari, ministri, policajci i mediji koji su cjelodnevno prenosili “zabrinutost zbog migrantske krize”. Nekad popodne istoga dana MMA borac Denis Stojnić i još uvijek aktualni gradski vijećnik iz Sarajeva preko medija poziva na progon migranata.

“Ovo zlo što nam je zaposjelo državu, istjerati obavezno”, kazao je Stojnić, a prenijeli ozbiljni mediji sa sjedištem u Sarajevu.

Ali  nije problem u Denisu Stojniću kojeg su čak i njegovi birači shvatili neozbiljno. Problem su ovi “ozbiljni” zvaničnici koji su se pridružili svom narodu žednom osvete nad migrantima koji su u Otesu ubili bh. državljanina.

Kantonalni skupštinski zastupnik SBB-a, bokser Dževad Poturak, koordinirao je “spontane” proteste građana Ilidže. Pridružio se, potom, kamera i pažnje uvijek (po)željan državni zastupnik Saša Magazinović koji je poslao poruke nenadležnim institucijama da osiguraju građane. Onda se javnosti obratio kantonalni ministar policije Ismir Jusko, a potom i njegov federalni kolega Aljoša Čampara.

“Radončić je u pravu, migranti nisu nikakvi turisti”, kazao je ministar policije, a potom “zagrmio” da je “revolt građana opravdan i da migranti čine krivična djela”.

“Mašala klanja”, pisalo je na fotografiji migranta uslikanog netom nakon hapšenja u kombiju MUP-a Kantona Sarajevo.

Stotine takvih i sličnih poruka ispisano je bilo danas na društvenim mrežama i forumima medija čije je sjedište u kosmopolitskom Sarajevu. Građani ohrabreni stavovima ministara policije počinju da pozivaju na linč migranata.

“Samo Orbanov recept i zaobilazit će nas u širokom luku”, glasio je komentar na tekst o tome kako hrvatski policajci bičuju migrante.

Taj je komentar objavljen na načitanijem portalu u Srajevu, portalu Klix, “lajkalo” preko 400 ljudi. Ili u prevodu – četiri stotine građana koji su, reći će federalni ministar policije Aljoša Čampara, u pravu.

Antimigrantska histerija zahvatila je Sarajevo, taj kosmopolitski centar posljednjih dana cijenjen u svijetu u regiji. Ne potoji nijedan objavljen tekst o migrantima ispod kojeg nije bio poziv na njihovo ubistvo. Državni zastupnik lijeve orjentacije upozorava da će Sarajevo zahvatiti “krajiški scenariji”. Štaviše, Saša Magazinović ga svojim istupima i priželjkuje, a da se, pritome, kao zastupnik u Parlamentu BiH ne udostoji postaviti ijedno ozbiljno pitanje kada je u pitanju migrantska kriza. Evo, ukratko, suštine problema.

Milorad Dodik ne dozvoljava angažman Oružanih snaga BiH na granici sa Srbijom. Bez njegovog pristanka angažman oružanih snaga nije moguć. Osim toga, Granična policija BiH kojom upravlja HDZ-ov kadar Zoran Galić kao ispomoć na Drini koristi Žandarmeriju MUP-a RS-a koja migrante koji uđu u BiH iz Republike Srpske prebacuje na teritoriju Federacije BiH. Federalni ministar unutrašnjih poslova Aljoša Čampara nikad nije poduzeo nijedan konkretan potez kako bi spriječio ubacivanje migranata u kantone sa bošnjačkom većinom. Dalje, Vlada Republike Hrvatske kupuje opremu za pripadnike Granične policije BiH. Ta oprema se isključivo koristi u akcijama na granici sa Hrvatskom, gdje bh. graničari sprječavaju migrante da izađu u Hrvatsku. Istodobno, Hrvati svakodnevno na teritoriju BiH ilegalno ubacuju migrante o čemu pišu i svjetki mediji. Saša Magazinović kao državni zastupnik to skoro i da ne problematizira, dok federalni ministar unutrašnjih poslova uopće ne reagira na prebacivanje migranata iz RS-a u Federaciju. No, zato populističkim metodama podržavaju građane koji pozivaju na klanje migranata. Kao da nijedan od njih dvojice nikad nije bio izbjegllica u Srbiji ili Austriji za vrijema rata u BiH.

 

 

 

Srbin upravljao Centrom pet godina nakon rata: Da li je izbor Srđana Mandića bitniji od imenovanja Ljubiše Markovića

Svijet i regija se, evo, čude kako su Sarajlije za načelnika Općine Centar izabrale Srbina. U nevjerici su i sarajevski ljevičarski krugovi, analitičari i mnogobrojni strani novinari opčinjeni “modernim imenima”. Čudo neviđeno, u Sarajevu 25 godina nakon rata načelnik jedne gradske općine bit će Srbin Srđan Mandić. Uglavnom, Sarajevo je Mandićevim izborom “ponovo pokazalo slobodarski i kosmopolitski duh”.

Većini, naravno, ne treba google, ali za one sa slabijim pamćenjem preporuka je da u pretraživač upišu:”Načelnici Općine Centar”. Pretraga će vas odvesti na stranicu Općine Centar, rubruka – “historijat”. Uzimajući samo period nakon agresije na BiH, načelnici sarajevske Općine Centar su bili : Abid Jusić, Igor Gaon, Ljubiša Marković, Dževad Bećirović, Nedžad Ajnadžić i, na kraju, Srđan Mandić. Dakle, od šestorice postratnih načelnika Centra trojica ih nisu bila bošnjačke nacionalnosti.

Nepune tri godine poslije rata, za načelnika Općine Centar izabran je Jevrej – Igor Gaon. Izabran je kao kadar Stranke za BiH, posredno, kroz Općinsko vijeće nakon prvih poslijeratnih lokalnih izbora u Bosni i Hercegovini održanih 1997. godine. Dvije godine kasnije, indirektnim izborom, za načelnika Općine Centar izabran je Ljubiša Marković.

Ljubiša Marković

Pet godina nakon agrecije na BiH i opsade Sarajeva, Općinu Centar vodio je Srbin. Iste godine,  2000., za načelnika Općine Novo Sarajevo izabran je Željko Komšić, a za načelnika Novog Grada Damir Hadžić. Tri od četiri gradske općine te 2000. godine nisu “kontrolisali” Bošnjaci. U Centru je bio Ljubiša Marković – Srbin, u Novom Sarajevu Željko Komšić – Hrvat, u Novom Gradu Damir Hadžić – Ostali. Kada je 2004. godine uveden direktni izbor načelnika, SDP BiH u Centru nije kandidovao Ljubišu Markovića, već Dževada Bećirovića. No, Željko Komšić i Damir Hadžiž su bili kandidati i ubjedljivo su pobijedili. Osim toga, u mandatu 2012 -2016. gradonačelnik Sarajeva je bio Hrvat Ivo Komšić. No, vratimo se Općini Centar. Od 1992. godine do danas na čelu Općinskog vijeća je bilo ukupno osam osoba. Četvero ih je bilo bošnjačke nacionalnosti. Preostalih četvero su bili Lidija Korać, Slaven Kovačević, Varja Nikolić i Karolina Karačić- Svi redom su izabrani direktnim izborom u Općinsko vijeće Centar.

Kada su u pitanju rezultati posljednjih Općih izbora, na području Kantona Sarajevo, Srbin iz Naše srtanke Predrag Kojović je u utrci za državnog zastupnika na svoje ime dobio 15500 glasova, uglavnom Sarajlija. Istovremeno, Hrvat Željko Komšić je na području gradskih općina u Sarajevu osvoji skoro 50 hiljada glasova kao kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva BiH.

 

 

 

 

 

 

VIDEO: Njemački “Der Spiegel” objavio snimke: Hrvatski policajci bičuju i premlaćuju migrante

Njemački magazin “Der Spiegel” objavio je snimke na kojima se vidi brutalnost hrvatske policije prema migrantima koji iz BiH pokušavaju preći u tu državu.  Video je nastao u martu 2020. godine u blizini mjesta Poljana. Osobe u uniformama za koje se vjeruje da su hrvatski policajci prisilno tjeraju ljude iz Hrvatske u BiH.

Hrvatski policajci, pritome, primjenjuju psihičko i fizičko nasilje. Kako bi otjerali migrante koriste bičeve, palice i kamenje.

“To je jasno kršenje zakona”, piše Der Spiegel.

Snimci koje je objavio Die Spiegel predstavljaju do sada najjasnije dokaz ilegalnog djelovanje hrvatske policije. Videosnimak zlostavljanja objavljen je i na youtube kanalu organizacije Border Violence Monitoring.

Migranti koji se pojavljuju na snimku ranije su bili na teritoriji Slovenije, što je tamošnja policija potvrdila za njemački medij. Dakle, potpuno je jasno da je Policija Republike Hrvatske migrante koje je prihvatila iz Slovenije prebacila na teritoriju BiH koristeći brutalne metode.

Hrvatska godinama negira da njeni policajci ilegalno na teritoriju Bih ubacuju migrante koji se zateknu na njihovoj teritoriji.

NAJČITANIJI ČLANCI

Istraga objavljuje materijalne dokaze i fotografije: Čamparina savjetnica poslala anonimnu prijavu...

“Dobro vam veče. U večerašnjem dnevniku gledajte: kako SDA preko Obavještajno bezbjednosne agencije prisluškuje svoje neistomišljenike. RTRS u posjedu krivične prijave protiv direktora OBA-e...