Istaknuto

Istaknute objave

Utvrđeno da su čuvali vođu kartela Tito i Dino: Trojici federanih specijalaca oduzete dozvole za pristup tajnim podacima

Zbog povezanosti sa narko kartelom Tito i Dino, trojici pripadnika Specijalne jedinice Federalne uprave policije oduzete su dozvole za pristup tajnim podacima, saznaje Istraga.ba. Specijalci Adin Ćatić, Senad Kadić i Emir Druškić u ponedjeljak su primili dokumente iz Ministarstva sigurnosti BiH u kojima piše da nisu prošli sugurnosne provjere.

Emir Druškić

Ranije smo objavljivali da su pripadnici Specijalne jedinice FUP-a u septembru 2016. godine čuvali Edina Gačanina Tita, vođu moćnog narko kartela koji je te godine dolazio u posjetu rodnom Sarajevu. Osim Ćatića, Kadića i Druškića vođu kartela Tito pratili su još i specijalci Dražen Čobović, Ibro Miladin i Dženis Kadrić. Kako su oni poslije toga napustili Federalnu upravu policije nije bilo potrebe da im se oduzimaju dozvole za pristup tajnim podacima. Nakon što su u Sarajevu bili lično obezbjeđenje vođi kartela, dvojica specijalaca, Dženis Kadrić i Ibro Miladin, kasnije će preseliti u Dubai gdje posljednjih godina živi Edin Gačanin Tito, jedan od najvećih krijumčara kokaina kojeg istražuju sve bitne svjetske policijske agencije.

“On je čudovište novca. Ne štedi troškove kako bi zadovoljio evropsko tržište kokainom. Tito je postao važan cilj DEA-e”, objavio je u decembru 2019. godine peruanski dnevni list El Comercio, citirajući policijske službenike te države, ali ne navodeći da je Tito, zapravo, Sarajlija Edin Gačanin.

Edin Gačanin Tito

U presudi protiv Davida Cufaja koju je, zbog krijumčarenja dvije tone kokaina, izrekao sud u Peruu, pomenuta je osoba po nadimku Tito.

presumably iz Perua u kojoj se pominje Tito

Označen je kao organizator poslova osuđenog Cufaja i kao kupac droge u velikim količinama. Edin Gačanin je, prije nego se preselio u Dubai, živio u Holandiji, gdje je jedan dio svog života proveo i sarajevski biznismen Gordana Memija koji je te 2016. godine bio Titov domaćin u Sarajevu.

Koristeći holandske dokumente, 15 septembra 2016. godine, u 17 sati i šest minuta, pasošku kontrolu na sarajevskom aerodromu je prošao Edin Gačanin – Tito. Ispred aerodroma ga je čekalo nekoliko automobila među kojima su bila i dva koja je tog dana u “ASA RENT-u” iznajmilo preduzeće “FOTO ART” iz Sarajeva. U pitanju su bili automobili Audi Q3 i VW TIGUAN, a prema dokumentima Federalne uprave policije, vlasnik FOTO ART-a Gordan Memija bio je među onima koji su šefu moćnog narko kartela poželjeli dobrodošlicu.

Petorica pripadnika Specijalne jedinice Federalne uprave policije brinula su se za sigurnost Edina Gačanina. Specijalci Dženis Kadrić, Dražen Čobović, Senad Kadić, Adin Ćatić i Emir Druškić tih su dana uzeli bolovanje i bili su na slobodnim danima u Federalnoj upravi policije.

specijalac Senad Kadić

O Titovoj sigurnosti, osim federalnih specijalaca, brinuo je još i bivši pripadnik Legije stranaca – Adnan Pervan zvani Legija. Te večeri, vođa kartela „Tito i Dino“ smjestio se u sarajevskom Hotelu Bristol gdje mu je, prethodno, sobe rezervisao Gordan Memija. Edin Gačanin je bio smješten u sobi broj 1119, njegov poslovni partner Adnan Smajlović Pepi bio je u sobi 1121, dok je Adnan Pervan zadužio karticu od sobe 1112.

“Saznanja ukazuju da su jednu od soba najvjerovatnije koristili pripadnici Specijalne policijske jedinice koji su bili angažirani na osiguranju Edina Gačanina od njegovog dolaska na sarajevski aerodrom, pa sve do povratka u Dubai”, navedeno je u Informaciji Federalne uprave policije čiji kompletan sadržaj možete pročitati ukoliko kliknete ovdje.

Internom istragom u FUP-u utvrđeno je da su pripadnici Specijalne jedinice sve vrijeme bili sa Edinom Gačaninom. Pratili su ga u stopu dok se u sarajevskim ugostiteljskim objektima družio sa Gordanom Memijom i drugim saradnicima iz Sarajeva. Inače, dan prije nego će vođa kartela sletjeti u Sarajevo, Gordan Memija je išao u Hrvatsku u pratnji još jednog federalnog specijalca – Ibre Miladina.

Ibro Miladin

S njima dvojicom Granični prelaz Ivanjica 14. septembra 2016. godine prešli su još Jasmin Memeti i Mustafa Mehičević. Onda je Miladin pet dana poslije ponovo registriran kako, kao prethodnica Edina Gačanina prelazi Granični prelaz Metković – Doljani. S Miladinom je u automobilu bio Rijad Dedeić, također pripadnik Specijalne jedinice Federalne uprave policije. Dva dana kasnije, odnosno 21. septembra 2016. godine na teritoriju Hrvatske prešao je i sam vođa kartela – Edin Gačanin zvani Tito. S njim su, utvrđeno je tokom istrage FUP-a, tada bili specijalci Dženis Kadrić, Dražen Čobović, Senad Kadić, Emir Druškić. Zabilježeno je da su koristili dva automobila među kojima je bio i Audi Q3, sa tablicama E25 J 920, kojeg je Memijino preduzeće FOTO ART iznajmilo u ASA RENT-u 15. 9. 2016. godine

“U internoj istrazi policijski službenici Specijalne policijske jedinice koji su učestvovali u poslovima osiguranja Gačanina potvrdili su da su imali osigurane sve troškove smještaja, da su koristili putnička motorna vozila koja je ranije iznajmio Gordan Memija, da su imali plaćene usluge konzumacije hrane i pića, da nisu imali dodatnih dnevnica, te da nisu znali da se Gačanin dovodi u vezu sa bilo kojim oblikom kriminala, smatrajući ga da se radi o biznismenu iz Dubaija“, navedeno je u Informaciji Federalne uprave policije iz januara 2020. godine.

Upravo na osnovu ovih informacija, pomenutim specijalcima je početkom maja ove godine oduzeta dozvola za pristup tajnim podacima.

Zloupotreba tragedije porodice Memić u obračunu s UDT-om: Kako je “nestala” Sanela Prašović-Gadžo?

U petoj minuti svog obraćanja u ponedjeljak navečer Muriz Memić je podigao fotografiju koju je “dobio od građana” i počeo nabrajati.

“Dalida Burzić, Aida Topalović, Alena”, govorio je Memić držeći fotografiju na kojoj je bilo pet žena, snimljenih 2017. godine na vjenčanju glavne disciplinske tužiteljice Alene Kurspahić.

Ko je Murizu Memiću dao cenzurisanu fotografiju

No, na originalnoj fotografiji, godinama dostupnoj javnosti, bilo je šest osoba. Krajnje desno nalazi se Sanela Prašović, federalna zastupnica Saveza za bolju budućnost Fahrudina Radončića. Na fotografiji koju je Muriz Memić, otac stradalog Dženana Memića, pokazao tokom svog video obraćanja posvećenog glavnoj disciplinskoj tužiteljici Aleni Kurspahić, Radončićeve zastupnice nije bilo. Ko je Memiću dao cenzurisanu fotografiju?

SBB-ova zastupnica Sanela Prašović Gadžo na necenzurisanoj fotografiji

Odgovor na ovo pitanje možda bi trebalo potražiti u događajima od prošle sedmice. Ured disciplinskog tužitelja kojim rukovode Alena Kurspahić i Mirza Hadžiomerović početkom je prošle sedmice dostavio glavnoj državnoj tužiteljici Gordani Tadić zahtjev za izjašnjenje u vezi sa zloupotrebama sistema TCMS. Da pojasnimo, to je onaj elektronski sistem koji samostalno određuje kojem će tužitelju pripasti određeni krivični predmet. Gordana Tadić taj sistem ne upotrebljava. Naprotiv, ona predmete raspoređuje ručno. I sve one “sporne”, dobijaju Oleg Čavka, Vedrana Mijović i Čazim Hasanspahić.

Tri dana nakon što je Gordana Tadić “zaprimila” poštu od UDT-a, u Tužilaštvo BiH, u petak, došao je advokat Ifet Feraget. Sat nakon što je Feraget napustio Tužilaštvo BiH, Avaz je saznao: “Tužilaštvo BiH formiralo predmet protiv glavne disciplinske tužiteljice Alene Kurspahić-Nadarević. Predmet je formiran i protiv zamjenika glavnog disciplinskog tužioca Mirze Hadžiomerovića”.

Uvod u kampanju

Već sutradan, u subotu u 20. 3., advokat Ifet Feraget je preko naslovnice prinatnog izdanja Dnevnog avaza obavijestio javnost da “i Kurspahić pomaže ubicama”, misleći, pritome, na slučaj Memić.

Feraget optužuje

Uslijedila je, potom, dvodnevna vikend kanonada u Avazu, uz nadnaslove  – “Tadić na meti”. Onda se, opet, u ponedjeljak Ifet Feraget “sjetio” da bi mogao podnijeti krivičnu prijavu protiv Alene Kurspahić i Mirze Hadžiomerovića zbog toga što skrivaju ubice. Opet je Avaz saznao i izvijestio javnost da je Feraget “kompletirao krivičnu prijavu”.

“Muriz Memić i ja ćemo sutra (utorak) u 10 sati tu krivičnu prijavu predati Tužilaštvu BiH. U međuvremenu sam dobio još materijala koji duboko inkriminira Kurspahić-Nadarević. Dakle, radi se o ozbiljnim krivičnim djelima. Krivičnom prijavom obuhvaćen je i njen zamjenik Mirza Hadžiomerović. Oni su učesnici prikrivanja odlučnih činjenica zataškavanja kriminogenih postupaka tužilaca u predmetima Memić i Džaferović”, kazao je advokat Feraget.

Teško je ne primijetiti da se Feraget odlučio na podnošenje krivične prijave protiv čelnika UDT-a sedam dana nakon što je UDT zatražio izjašnjenje od glavne državne tužiteljice Gordane Tadić o tome na osnovu čega raspoređuje krivične predmete.

Prema informacijama Istraga.ba, Gordana Tadić je kazala svojim saradnicima da će “otvoriti istragu protiv Alene Kurspahić” kako bi je spriječila da protiv nje podnese disciplinsku tužbu. Naime, Zakon o državnoj službi BiH propisuje da državni službenik mora biti suspendovan ukoliko tužilaštvo protiv njega donese naredbu o provođenju istrage. S obzirom na to da su disciplinski tužioci VSTV-a državni službenici, Gordana Tadić na taj način želi spriječiti svoje procesuiranje.

Inače, Ured disciplinskog tužioca VSTV-a BiH dva puta je do sada podnosio tužbe protiv bivše glavne kantonalne tužiteljice u Sarajevu Dalide Burzić. Prva tužba je podnesena zbog propusta u slučaju Memić, ali je odlukama dvije disciplinske komisije VSTV-a tužba odbačena. Krajem prošle godine UDT je podnio novu tužbu protiv Burzićeve koja je u međuvremenu postala sutkinja Suda BiH. Odlukom Prvostepene disciplinske komisije, tužba je odbijena, a UDT je uložio žalbu. Uprkos tome, advokat Ifet Feraget je nakon “posjete Tužilaštvu BiH” odlučio podnijeti krivičnu prijavu protiv Alene Kurspahić-Nadarević, prilažući, pritome, fotografiju sa njenog vjenčanja kojem je prisustvovala Dalida Burzić. No, sa fotografije je izrezana zastupnica Radončićevog SBB-a Sanela Prašović-Gadžo, koja je članica Komisije za sigurnost Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BIH.

Uznemirujući sadržaj: Bh. državljani snimali kako tuku i zlostavljaju migrante u Bihaću

Grupa bh. državljana u utorak je u Bihaću pretukla i fizički zlostavljala migrante. Sve su to snimali i u srijedu ujutro objavili na Facebooku. Snimak je ubrzo uklonjen. U MUP-u USK-a su nam potvrdili da su identifikovali napadače.

“Bravoo Bihać. Osveta je pala za našeg Alvira Gverića kojeg je prekjučer ova grupa migranata pretukla”, navedeno je u opisu snimka koji je u srijedu ujutro objavljen na Facebooku.

Prema informacijama Istrage, migrante je napala grupa koju je predvodio Mirhad Gverić, ranije osuđivan i procesuiran zbog više krivičih djela. Gverić je priveden u MUP USK-a gdje je priznao krivično djelo. Na snimku se vidi najmanje pet osoba kako šakama, nogama i palicama tuku dvojicu migranata koji mole za pomoć.

“Vi ćete tući našu djecu”, govori muškarac dok mibitelom snima kako za kosu drži migranta koji leži na zemlji i moli za pomoć.

Na snimku se vidi kako isti muškarac udara nogom u lice migranta koji leži na zemlji, dok na drugoj strani dvojica muškaraca palicom i nogama udaraju drugog migranta.

Ovaj napad, prema informacijama Istrage, uslijedio je nakon što se grupa migranata u nedjelju sukobila sa nekoliko bh. državljana među kojima je bio Alvir Gverić, brat Mirhada Gverića koji je, pored ostalog, hapšen zbog nasilničkog ponašanja, ali i pokušaja krijumčarenja migranata. Mirhad Gverić je, nakon napada, organizirao grupu koja je krenula da “provodi pravdu” u Bihaću uz poruku da ovo vide “oni koji u javnosti brane migrante”.

Bošnjačka politička scena za početnike: Rat klanova

Godinama je sukob među „najbitnijim“ bošnjačkim porodicama tinjao. No, nakon što su Beograd i Zagreb pojačali pritisak na institucije BiH, i sukob među „bošnjačkom elitom“ je eskalirao. Istraga.ba donosi kompletnu priču o tome ko je s kim, ko je protiv koga, ko kontroliše koje medije i institucije. Na početku ćemo odmah navesti ko su vođe tzv. „bošnjačkih klanova“. Prvim rukovodi porodica Izetbegović, drugim Bakir Alispahić, trećim Hasan Čengić u okviru kojeg djeluje i “malezijski klan“ Amera Bukvića, četvrtim klanom upravlja porodica Čampara, a petim Fahrudin Radončić.

KLAN IZETBEGOVIĆ

Bakir i Sebija Izetbegović

Otkako je, smrću Sulejmana Tihića, preuzeo SDA, Bakir Izetbegović uspostavio je potpunu kontrolu u rukovodstvu Stranke demokratske akcije. Uspio se riješiti većine kadrova Sulejmana Tihića. Redom su odlazili Amir Zukić, Mirsad Kukić, Sadik Ahmetović, Salko Sokolović … Izetbegović je u vrh stranke instalirao ljude koji, barem u javnosti, nemaju izražen „vlastiti stav“,niti pokazuju bilo kakvu odlučnost u trenucima kada treba stati u zaštitu institucija BiH. Među tim kadrovima su Safet Softić, Mirsad Zaimović, Halid Genjac… Jedini kadar Sulejmana Tihića koji je uspio ostati kao „prvi do Bakira“ bio je Asim Sarajlić. Opterećen aferama, Sarajlić je napustio stranačke organe, tako da, osim Adila Osmanovića, u rukovodstvu SDA više nema nijednog Tihićevog čovjeka. Iako formalno nije u Predsjedništvu BiH, Izetbegović, faktički, rukovodi politikom Šefika Džaferovića, bošnjačkog člana Predsjedništva koji je, zapravo, čuvar državne stolice na kojoj u ovom mandatu ne može sjediti lider SDA. Iz kuće Izetbegovića se rukovodi i vanjskom politikom, jer je ministrica Bisera Turković direktni izbor obitelji Izetbegović. Među najbližim Izetbegovićevim saradnicima su biznismeni koji su svoje carstvo gradili zahvaljujući isključivo bliskosti sa njegovom porodicom. Biznismen Šefkija Okerić slovi i danas za najbližeg prijatelja Bakira Izetbegovića. Tu je još i Hamed Ramić kao vlasnik firme Euroasfalt, koji, ovisno o tome ko je na vlasti“, mijenja „bliske prijatelje“. Ovaj klan suvereno upravlja Kliničkim centrom u Sarajevu kojim rukovodi Sebija Izetbegović, te BH Telecomom iz kojeg je Izetbegoviću bliska porodica Okerić godinama izvlačila novac. Federalni premijer Fadil Novalić isključivo radi po uputama ove grupacije, te im omogućava poslove u namjenskoj industriji. Za sigurnosni sektor, u ime ovog klana, zadužen je Osman Mehmedagić Osmica, direktor Obavještajno sigurnosne agencije BiH, koji je godinama bio pratilac Alije Izetbegovića. Jedan od „ideologa“ ovog klana je i Fikret Muslimović, bivši službenik KOS-a. Grupaciji pripada i Fikret Prevljak, aktualni predsjednik Kantonalnog odbora SDA Sarajevo, „vladar Ilidže“ i ratnog sarajevskog tunela preko kojeg je ulazila sva pomoć u Sarajevo. „Operativci“ na nižem novou su uposlenik BBI banke Ahmed Čorbo, te Haris Zahiragić koji je u stranačko-prijateljskim odnosima sa Jasminom Izetbegović. Tu je i Muhamed Šabanović, široj javnosti poznat kao „Hu iz ju“.

Haris Zahiragić, Jasmina Izetbegović i Ahmed Čorbo

Toj grupi još pripada direktor Zavoda za statistiku Federacije BiH Emir Kremić. Od „manjih stranaka“ na koju ovaj klan polaže pravo je i dio DF-a Željka Komšića. Kada su u pitanju mediji, klan kontroliše Simurg mediu, odnosno portal Faktor i magazin STAV. Ova grupa ima podršku vlasti Redžepa Tajipa Erdogana.

KLAN BAKIRA ALISPAHIĆA

Bakir Alispahić

Drugim klanom rukovodi Bakir Alispahić, ratni ministar unutrašnjih poslova RBiH koji je zbog slučaja Pogorelica završio na crnoj listi SAD-a. Najbitniji Alispahićev suradnik je Enver Mujezinović, dugogodišnji kadar Službe državne bezbjednosti, odnosno AID-a. Alispahić je osnivač firme AC Quattro koja je godinama bila ekskluzivni dobavljač automobila u javnim preduzećima kojima su upravljali kadrovi Sulejmana Tihića, odnosno SDA. Nakon što je Bakir Izetbegović preuzeo SDA, Alispahić je izbačen iz stranačkih struktura. Ovom klanu pripadao je i bivši federalni ministar energije, rudarstva i energetike Erdal Trhulj koji je ključne pozicije u namjenskoj industriji prepustio Bakir Alispahiću. Tako je za direktora Pretisa postavljen Hajrudin Pezo, bivši uposlenik AC Quattra, dok je član Nadzornog odbora konjičkog Igmana bio Haris Alispahić, sin Bakira Alispahića. Prvog Alispahićevog saradnika, bivšeg AID-ovca Envera Mujezinovića, Trhulj je postavio za direktora Direkcije za namjensku industriju FBiH, odakle ga je, nekoliko godina kasnije, uklonio Izetbegovićev kadar Fadil Novalić. U sigurnosnom sektoru Alispahić je kontrolisao poslove Edina Vranja, bivšeg šefa kriminalističke policije FUP-a. Vranj je nakon penzionisanja u FUP-u, zajedno sa Enverom Mujezinovićem osnovao privatnu detektivsku agenciju PRO Veritas koja, za potebe ovog klana, prati političke protivnike.

zajednička firma Envera Mujezinovića i Edina Vranja

Klan upravlja i Novinskom agencijom Patria, odnosno portalom NAP preko kojeg se Alispahić obračunava sa neistomišljenicima. Osim bivših kadrova SDA, grupaciji su bliski i pojedini kadrovi DF-a, poput Mide Karovića i Rusmira Mesihovića, te kompletan SDP sa Nerminom Nikšićem na čelu. Tokom premijerskog mandata Nermina Nikšića Alispahić je rasporedio svoje kadrove u namjensku industriju, a njegove su firme izvodile radove i na gradnji autoputeva. Osim SDP-a, tu je još i dio Naše stranke koji kontroliše Sabina Ćudić, inače kćerka Seada Ćudića, dugogodišnjeg službenika UDBA-e i jednog od najbližih saradnika Envera Mujezinovića. Klan Alispahić zahvaljujući Enveru Mujezinoviću gaji dobre veze sa srbijanskim trgovcima oružjem okupljenim oko porodice Slobodana Tešića. Osim Alispahića i Mujezinovića, veliki uticaj u ovoj grupaciji imaju braća Ismet i Faris Gavrankapetanović, koji upravljaju Općom bolnicom. Gavrankapetanovići su, tokom Alispahićevog vladanja SDA-om, suvereno upravljali zdravstvom u Kantonu Sarajevo. Tokom mandata Nedžada Korajlića Fakultet kriminalističkih nauka godinama je bio “naučna” baza ovog klana koji je godinama bio u sokobu sa klanom Čampara, ali su nedavno „zakopali ratne sjekire“.

KLAN ČAMPARA

Rabija Čampara

Iako mnogi Denisa Zvizdića smatraju vođom ove grupacije, klanom, zapravo, upravlja Rabija Sada Čampara. U pitanju je bivša „državna službenica“ u MUP-u Kantona Sarajevo koja je penzionisana u činu policijskog generala. Ona je majka, u javnosti poznatih, Dubravka i Aljoše Čampare. Rabija Čampara je, inače, tetka Denisa Zvizdića. Najaktivniji član ove grupe je Aljoša Čampara, federalni ministar unutrašnjih poslova, potpredsjednik Doma naroda FBiH, zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo i neoficijelni urednik portala Pressmedia. Ovaj je klan namjeravao Dubravka Čamparu instalirati za sudiju Ustavnog suda Federacije BiH, što je, u konačnici, spriječio Bakir Izetbegović. Nakon toga započeo je obračun na relaciji Čampare-Izetbegovići. Baza ovog klana je u Novom Gradu u Sarajevu, gdje je uspostavljena puna saradnja sa Husom Ćesirom, biznismenom poznatom po napadu „na kameru“. Zastupnica Admela Hodžić koja je napustila SDA i pridružila se Čampari bivša je uposlenica Ćesirovih firmi. Klan Čampara najvećim dijelom kontroliše bošnjačke kadrove u pravosuđu, a svoj su uticaj pojačali zbližavanjem sa predsjednikom VSTV-a Milanom Tegeltijom, zatim njegovim prijateljem Muhamedom Ajanovićem i, na kraju, sa potpredsjednikom HDZ-a Mijom Krešićem. Jedan od „pravosudnih kadrova“ ovog klana je i državni tužilac Džermin Pašić koji je istraživao slučaj respiratori po uputama Dubravka Čampare. Klan je popravio odnose i sa Olegom Čavkom , državnim tužiocem koji potpisuje sve dokumente protiv direktora OSA-e Osmana Mehmedagića kojeg ovaj klan, u saradnji sa SNSD-om i HDZ-om, nastoji srušiti. „Sigurnosni operativci“ ove grupe su Damir Vejo, direktor policijske akademije, te Adis Drnda, dugogodišnji službenik SIPA-e, koji je ranije bio privođen zbog sumnjivih poslova sa vehabijskim pokretom.

Hasan Hodžić, Aljoša Čampara, Damir Vejo i Adis Drnda

Kada su u pitanju mediji, klan Čampara u potpunosti kontroliše Pressmedia, ali znatan uticaj ima i na HDZ-u bliskom portalu Klix.ba, te portalu Inforadar Almedina Šišića. Grupaciju, također, promoviše i „nezavisna analitičarka Ivana Marić“ Biznismeni koji podržavaju ovaj klan su Senad Kevelj i Hamid Pršeš. Kevelj je vlasnik IT firme u Mostaru, te je godinama od Čampari bliskih kadrova u SDA dobijao poslove.

Denis Zvizdić, Aljoša Čampara i Senad Kevelj Foto:sportsport.ba

Hamid Pršeš je suvlasnik Privredne banke Sarajevo i dioničar u nekoliko firmi namjenske industrije. Pršeša i Čamparu spaja „mržnja“ prema Fadilu Novaliću i firmi KM Trade, a u pozadini svega je podjela plijena u namjenskoj industriji kojom sada, preko Novalića, vlada Izetbegovićev klan. Zahvaljujući vezama sa Pršešom, Aljoša Čampara ima dobre relacije u „međunarodnoj zajednici“. Naime, funkciju političke direktorice Delegacije EU u BiH obavlja Elizabet Tomasinec koja je supruga Hamida Pršeša, pa je, stoga, u Izvještaju o napretku BiH koji je nedavno objavila EU, posebno istaknut slučaj respiratori. Iako su godinama bili u sukobu sa Fahrudinom Radončićem, klan Čampara je posljednjih mjeseci s njim uspostavio primirje.

KLAN RADONČIĆ

Fahrudin Radončić Foto:detektor.ba

Klan Fahrudina Radončića, najuspješnijeg doseljenika u BiH, veći dio svoje moći crpi preko Dnevnog avaza koji služi kao batina za „neposlušne kadrove”. Drugi dio moći Radončić crpi preko  pravosudnih funkcionera koje kontroliše. Jedan od njih je državni tužilac Oleg Čavka koji je, zajedno sa Dijanom Kajmaković, bio ličnost godine Dnevnog avaza. Čavka je obustavio sve istrage protiv Avazovog biznis partnera Nasera Keljmendija i bio ključni svjedok protiv tužioca Bože Mihajlovića koji izdao naredbu za hapšenje Fahrudina Radončića.

Oleg Čavka ličnost godine Dnevnog Avaza

Dio ove grupacije je i Jadranka Lokmić Misirača, još uvijek aktualna potpredsjednica VSTV-a, čiji je sin Boriša direktor Operatora za obnovljive izvore energije. Radončićeva „spona“ sa pravosuđem je dekan Stomatološkog fakulteta u Sarajevu Muhamed Ajanović koji je jedan od najbližih prijatelja Milana Tegeltije. Za parlamentarni život i procedure Radončićev čovjek od povjerenja je Munib Jusufović, aktualni delegat u Domu naroda. Osim toga, Sanela Prašović je zadužena za „kontroliranje“ sutkinje Suda BiH Dalide Burzić. Za sigurnosna pitanja zadužen je Bakir Dautbašić, dugogodišnji sekretar Ministarstva sigurnosti BiH. Ovoj grupaciji pripadao je i Almir Džuvo, bivši direktor Obavještajno-sigurnosne agencije. Na medijskom planu, Radončićev klan kontroliše Avaz i portal Raport. Klan Radončić, preko Edite Đapo i Fuada Čibukčića kontroliše i projekte u oblasti “ekologije” preko kojih se godišnje iz budžeta FBiH izvuče najmanje deset miliona maraka. Za cestogradnju je zadužen Adnan Terzić. Grupacija blisko sarađuje sa svim kadrovima HDZ-a BiH i SNSD-a, jer Radončić godinama gaji dobre veze sa Draganom Čovićem i Miloradom Dodikom.

MALEZIJSKI KLAN

Amer Bukvić i Amel Kovačević

Hasan Čengić godinama je slovio za jednog od najmoćnijih Bošnjaka. Njegovo ime nalazi se na crnoj listi SAD-a zbog veza sa Iranom. Svoju moć je crpio isključivo preko Islamske zajednice u BiH. Jedan od njegovih najodanijih kadrova je Semir Efendić, načelnik Općine Novi Grad. Čengić je ideolog i Rifatu Hozanoviću, duhovnom vođi lokalne stranke u Cazinu poznate kao A-SDA.

Hasan Čengić i Rifat Hozanović

Kao podgrupa Čengićevog klana djeluje tzv. „malezijski klan“, a koji predvodi direktor BBI Banke Amer Bukvić. Ovaj klan upravlja  Narodom i Pravdom Elmedina Konakovića. Za sigurnosna pitanja zadužen je Kemal Ademović, bivši visokopozicionirani službenik AID-a i kum aktualnog direktora OSA-e Osmana Mehmedagića koji ga je i uveo u obavještajne poslove. Brat Kemala Ademovića je službenik SIPA-e, a usko sarađuju i sa zaštitarskom agencijom SWORD Security. „Malezijski klan“ upravlja i televizijom Al Jazeera. Jedan od direktora Al Jazeere Tarik Đođić tokom rata je bio šef kabineta Hasana Čengića, dok je Edhem Fočo oženio Nađu Lutvikadić, dajdžičnu Hasana Čangića. U okviru ove grupacije djeluje i biznismen Gordan Memija, a račune BBI Banke za pranje novca je koristio i Mirza Gačanin, član kartela Tito i Dino. Jedan od članova ove grupacije je i Amel Kovačević, bivši NiP-ov ministar finansija i dugogodišnji izvršni direktor BBI Banke. Njegovo ime se našlo u aferi „Panama Papers“. „Malezijski klan” je uspostavio dobre odnose sa Alispahićevom grupacijom, a sve je izvjesnija saradnja i sa Fahrudinom Radončićem.

 

Sebija između Istoka i Zapada: Država na respiratorima i lažima

“Ovo je dijabolična ilustracija naše stvarnosti i nemoći. Vjeruješ u sve što se napiše o Izetbegovićima, a istovremeno ne vjeruješ ničemu što napišu Radončićevi mediji”, objasnit će mi, u jednoj poruci, trenutnu situaciju u vezi sa KCUS-om i navodnim anonimnim pismom anesteziologa kolega Senad Avdić.

Ne ulazeći u autentičnost anonimnog pisma koje, istina, ima mnogo nelogičnosti, Sebija Izetbegović bi trebala otići s mjesta direktorice Kličničkog centra Univerziteta u Sarajevu. Postala je teret društvu, postala je teret svojoj Stranci demokratske akcije i, ono što je najbitnije, postala je glavna prepreka u borbi protiv populizma navodnih reformskih snaga okupljenih oko “trojke” kojom iz sjene svoga tornja rukovodi Fahrudin Radončić. Njen imidž je takav da joj niko ne vjeruje čak i kada je u pravu. Svaki argument koji ide njoj u prilog nailazi na osude. Svaka kritika upućena na njen račun, bila ona čak neosnovana i lažna, nailazi na odobravanje i oduševljenje javnosti. Ali niko za takvo stanje nije kriv, osim nje same. Bahato ponašanje prema medijima, arogancija prema uposlenicima, želja za apsolutnom kontrolom svega što se dešava u zdravstvu i nepoštivanje ljudskog dostojanstva svojih kolega dovelo je Sebiju Izetbegović u takvu situaciju da se svaka loša riječ napisana o njoj prihvata kao istina. Čak i ako sam autor teksta kaže – “Ako se ovo ispostavi tačnim”, niko ne sumnja u navode koji se još nisu ispostavili tačnim. Naprotiv, “osnovano se sumnja”, da citiram neuobičajeno neobjektivnog advokata Vladu Adamovića, da je već počinila krivično djelo.

Ponavljam još jednom, Sebija Izetbegović bi trebala napustiti funkciju generalne direktorice KCUS-a jer samo njeno prisustvo je postalo neoborivi argument svim onim snagama koje udruženo žele destabilizirati Sarajevo i državu BiH. Sve dok je Sebija Izetbegović prisutna u javnosti, činjenice neće igrati nikakvu ulogu. Mržnja prema njoj koju je sama izazvala, uvijek će biti jača od zdravog razuma.

Sjetimo se fotografije na kojoj direktor Opće bolnice Ismet Gavrankapetanović u skučenoj prostoriji pozira desetinama fotoreportera i snimatelja dok prima vakcinu. Bilo je to cool. Zamislite samo da je umjesto Ismeta to uradila Sebija Izetbegović. Bio bi to novi “koronaparti” koji bi naišao na brojne osude besposlenih režisera i drugih samoprozvanih aktivista.

Idemo dalje. Kada je Ismet Gavrankapetanović, u svojstvu direktora Opće bolnice, na društvenim mrežama objavio radno vrijeme svoje privatne ordinacije, nijedan medij to nije objavio. To nije toliko problematično, jer to nije uradila – Sebija Izetbegović.

Mnogo je još činjenica koje idu u prilog generalnoj direktorici KCUS-a. Recimo, zvanični pokazatelji su da je broj umrlih u Kantonu Sarajevo znatno manji u odnosu na druge kantone i Republiku Srpsku, a broj umrlih je drastično porastao nakon što su “reformske snage” Elmedina Konakovića i BH Bloka preuzele kontrolu nad Kantonom Sarajevo. Ova statistika, naravno, ne znači da su Forto i lideri trojke ubice jer nisu poduzeli ništa da bi smanjili broj zaraženih. Kao što smrtni slučajevi na KCUS-u ne znače da Sebija Izetbegović sa svojim saradnicima ubija pacijente.

Ali svi ovi argumenti i činjenice nemaju nikakvu šansu da se izbore sa hajkom koja se provodi. I da se ne lažemo, za ovakvo stanje isključivo je odgovorna Sebija Izetbegović. Ona je novinare Avaza vodala ispod ruke po hodnicima KCUS-a i primala poklone od Fahrudina Radončića koji danas, hajkom, naplaćuje svoje dugove od porodice Izetbegović. Ona je Elmedina Konakovića lansirala u političku orbitu jer su joj godile njegove poltronske poruke u kojima je naziva heroinom. Ona se, uz pomoć Konakovića, obračunavala sa Medicinskim faklultetom u Sarajevu.

Samo prisustvo Sebije Izetbegović dovoljno je Radončiću i Konakoviću da u Sarajevu osiguraju glasove koji će im omogućiti vladavinu još četiri godine. Ali to što će Konaković, Kojović i Nikšić vladati još četiri godine u Sarajevu nije nikakav problem. Naprotiv. Problem je što Sebija Izetbegović slabi Bakira Izetbegovića i pregovaračku poziciju SDA o ključnim pitanjima za ovu državu. I to maestralno, uz pomoć Radončića i Konakovića, koriste lideri HDZ-a i SNSD-a, Dragan Čović i Milorad Dodik. Sve dok je Sebija Izetbegović na čelu Kliničkog centra u Sarajevu ljude u Sarajevu neće zanimati priče o izbornom zakonu i šest delegatu u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH niti bilo koji drugi suštinski problem, poput plinovoda koji određuje energetsku sudbinu cijele države, a ne samo Kantona Sarajevo. Jer u doba populizma i medijima i javnosti je bitnije hoće li Sebija doći na sastanak kod ministra Vranića ili će ministar Vranić otići na sastanak kod Sebije. Bitnije je kako je Sebija Izetbegović izašla iz automobila od toga što je hrvatska preko noći provukla cijevi ispod rijeke Save i tako narušila teritorijalni integritet BiH. Priča o hrvatsko-ruskoj plinskoj agresiji trajala je dva dana. Priča o Sebiji Izetbegović i njenom bahaćenju traje godinama. Priču o plinovodu pročita tri ili četiri hiljade ljudi. Priču o Sebiji Izetbegović svi registruju. I gledajte sada apsurda. Izjava Šefika Džaferovića o slučaju “anonimno pismo” odjeknula je u svim medijima. Izjava Šefika Džaferovića o postavljanju plinovodnih cijevi u Brodu objavljena je tek u nekoliko medija. Ozbiljna pitanja u ovoj državi skoro nikoga ne interesuju. I to interesovanje će biti sve manje dok je na čelu KCUS-a Sebija Izetbegović. Javnost i medije u Sarajevu više privlači anonimno pismo objavljeno u Avazu i ostalim isturenim komandnim mjestima Avaza, nego što ih, recimo, privlači zvaničan stav Ureda disciplinskog tužioca VSTV-a da je glavna državna tužiteljica Gordana Tadić kršila propise. A ko zna. Možda je i anonimno pismo baš plasirano da se skrene pažnja sa tužbe protiv Gordane Tadić, posljednje linije odbrane Dragana Čovića, Milorada Dodika, Fahrudina Radončića i pripadajuće mu trojke. Da citiram kolege – “ako se dokaže da je tako, bio bi to veliki skandal”.

Njemačka i službeno saopćila članovima Predsjedništva BiH: Inzko treba da ide, Berlin želi Christiana Schmidta na čelu OHR-a

Kada su je jučer pred zgradom Predsjedništva BiH novinari upitali o čemu je razgovarala sa hrvatskim članom Predsjedništva BiH Željkom Komšićem, njemačka ambasadorica Marget Uebber samo je odmahnula rukom i sjela u službeni automobil. Sastanak Uebber- Komšić trajao je nešto malo manje od sat vremena. Izjava nakon sastanka nije bilo. Detalji su, službeno, nepoznati.

No, Istraga neslužbeno saznaje da je ambasadorica Uebber Željku Komšiću saopćila isto ono što je dan ranije kazala i bošnjačkom članu Predsjedništva BiH Šefiku Džaferoviću. Njemačke vlasti žele početkom naredne godine za Visokog predstavnika za BiH, umjesto Valentina Inzka, postaviti svog diplomatu Christiana Schmidta.

„O tim namjerama već su upoznate najbitnije članice Vijeća za implementaciju mira (PIC)“, kazao je sagovornik Istrage iz Predsjedništva BiH.

Za to vrijeme aktualni visoki predstavnik Valentin Inzko „mirno spava“. U četvrtak popodne iz OHR-a su medijima dostavili saopćenje za javnost.

“Visoki predstavnik će se suzdržati od komentarisanja bilo kojeg imena u smislu njegovog potencijalnog nasljednika. Pažnja visokog predstavnika će kao i dosad biti usmjerena na provođenje Dejtonskog mirovnog sporazuma. Cilj je da Bosna i Hercegovina bude stabilna i funkcionalna zemlja, nepovratno na euro-atlantskom putu za koji se sama opredijelila.  Visoki predstavnik pozdravlja svaki korak koji bi vodio jačanju OHR-a i jačanju opredijeljenosti međunarodne zajednice da ostvari taj cilj. Visoki predstavnik je više puta izjavio da situacija koja još uvijek prevladava u BiH čini diskusije o zatvaranju Ureda visokog predstavnika preuranjenim. Kako se Visoki predstavnik želi suzdržati od bilo kakvih špekulacija o ovoj temi, eventualna pitanja treba uputiti članicama Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira”, saopćili su iz OHR-a.

Njemačka ambasadorica članica je Upravnog odbora PIC-a (Vijeća za implementaciju mira) i, unatoč medijskim upitima, izjave nije davala. Ali saznajemo da je dvojici članova Predsjedništva BiH već naznačila da Vlada u Berlinu namjerava zamijeniti Valentina Inzka te na njegovu poziciju postaviti Christiana Schmidta. Schimdt je član njemačke partije CSU. Do 2018. bio je ministar poljoprivrede u Saveznoj vladi Angele Merkel. U januaru ove godine hrvatski premijer Andrej Plenković uručio je Schmidtu Orden Red Ante Starčevića zbog zalaganja za interese Republike Hrvatske. Osim ove nagrade, Schmidt je 2009. godine primio priznanje i Njemačko hrvatsko društvo Bonne. Dok je obavljao funkciju ministra poljoprivrede u Vladi Njemačke Schmidt je pokušavao izgraditi dobre odnose sa Ruskom Federacijom, ističući da bi Njemačka i Rusija trebale biti otvorenije jedna prema drugoj. Odnosi Njemačke i Rusije tokom decembra ove godine značajno su poboljšani, a najbitniji posao ove dvije države je izgradnja plinovoda poznatog kao Sjeverni tok 2. Zbog oštrih rekacija SAD-a gradnja tog plinovoda bila je obustavljena skoro godinu dana. Američke vlasti najavile su uvođenje sankcija svim državama i firmama koje pomažu gradnju Sjevernog toka 2 čije je puštanje u pogon bilo predviđeno za početak 2020. godine. Ovaj plinovod bi trebao udvostručiti kapacitete isporuke ruskog plina i zagarantovati sigurnost opskrbe Zapadne Evrope preko Baltičkog mora. SAD smatraju da bi Sjeverni tok 2, zapravo, zemlje istočne Evrope napravio još ovisnijim o Ruskoj Federaciji. No, unatoč prijetnjama sankcijama, Njemačka i Rusija su 12. decembra ove godine, nakon jednogodišnje pauze, nastavile sa gradnjom ovog plinovoda, što je ove sedmice izazvalo novu reakciju SAD-a i novo upozorenje sankcijama.

Uporedo sa jačanjem rusko-njemačkog prijateljstva “rođena” je i ideja o novom Visokom predstavniku za BiH. Berlin je ove sedmice i službeno upoznao pojedine članice PIC-a da želi razriješiti Valentina Inzka i na njegovo mjesto postaviti Christiana Schmidta. Sve to njemačka diplomacija namjerava završiti prije nego novoizabrani američki predsjednik Joe Biden uspostavi kontrolu nad kompletnom administracijom.

Joe Biden i Valentin Inzko

Valentin Inzko već dugo je na udaru Milorada Dodika i Dragana Čovića, lidera SNSD-a i HDZ-a s kojima se nedavno u Sarajevu susreo ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov. Prilikom posjete Sarajevu Lavrov je govorio o potrebi zatvaranja OHR-a. No, donošenje odluke o zatvaranju OHR-a je prosto nemoguće bez saglasnosti stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a, pa su Nijemci, kako bi “smirili situaciju”, odlučili preuzeti inicijativu i na poziciju Visokog predstavnika dovesti svog čovjeka Christiana Schmidta koji je, pored ostalog, veoma blizak službenom Zagrebu i zagovara “otvoreniji odnos Rusije i Njemačke”.  Aktualni šef OHR-a Valentin Inzko od 2011. godine se nalazi u nemilosti zvaničnika HDZ-a BiH, jer ga smatraju glavnim krivcem što je 2011. godine formirana Vlada Federacije BiH bez te stranke. Tada je, naime, visoki predstavnik Valetnin Inzko, nakon konsultacija s ambasadorima Vijeća za implementaciju mira, donio odluku o privremenoj suspenziji odluka Centralne izborne komisije BiH koje su se odnosile na Dom naroda Parlamenta FBiH te na izbor predsjednika i potpredsjednika Federacije BiH. HDZ BiH je tako ispao iz vlasti na nivou FBiH. U tom trenutku Inzko je dobio apsolutnu podršku američke administracije sa Barackom Obamom i Joe Bidenom na čelu.

Razdvojili tendere za mobilnu i fiksnu telefoniju da bi izbacili BH Telecom: Vlada Kantona Sarajevo prelazi na Mtel!

Premijer, ministri i službenici Vlade Kantona Sarajevo ubuduće će koristiti mobilnu telefoniju telefokom operatera Mtel a.d. Banja Luka čiji je većinski vlasnik Telekom Srbije, a koji je, opet, u većinskom vlasništvu države Srbije. Pojednostavljeno, budžetski novac Kantona Sarajevo bit će isplaćivan firmi čiji je većinski vlasnik Republika Srbija.

“Prihvata se Preporuka Komisije za ustupanje usluga u postupku javne nabavke usluga mobilne telefonije za potrebe Kantona Sarajevo u 2021. godini i ugovor za predmetnu nabavku dodjeljuje se najpovoljnijem ponuđaču “Mtel” a.d.”, piše u Odluci o izboru najpovoljnijeg ponuđača za usluge mobilne telefonije koja je donesena 11. marta ove godine.

Pogleda li se ovaj postupak javne nabavke izolovano i izvan političkog konteksta, Mtel je, uslovno rečeno, dao najpovoljniju ponudu. Njihova je ponuda bila 51.817 KM, dok je ponuda BH Telecoma iznosila 76.654 marke, s tim što je BH Telecom ponudio  1,8 miliona minuta, a Mtel 284 hiljade. Ali te činjenice nisu presudne za ovu priču.

Godinama je Vlada Kantona Sarajevo telekomonukacijske usluge nabavljala od BH Telecoma, preduzeća čiji je većinski vlasnik Federacija BiH. Ugovori su, uglavnom, dodjeljivani na osnovu “pregovaračkog postupka bez objave obavještenja”. U većini slučajeva fiksna i mobilna telefonija ugovorana je u okviru iste nabavke. No, u februaru ove godine Vlada Edina Forte odlučila se za drugačiji pristup. Opredjeljuju se za otvoreni postupak i razdvajaju tendere za fiksnu i mobilnu telefoniiju.

“Ugovorni organ može zaključiti Ugovor za predmetnu nabavku usluga mobilne telefonije za potrebe organa Kantona Sarajevo, a u okviru raspoloživih sredstava odobrenog budžeta, procijenjene vrijednosti 110.000,00 KM bez PDV-a”, navedeno je u tenderskoj dokumentaciji.

Razdvajanjem fiksne i mobilne telefonije Vlada KS je, u suštini, pogodovala banjalučkom Mtelu koji u Sarajevu nema razvijenu mrežu fiksne telefonije i ne bi bio konkurentan. Nakon što je to urađeno, Mtel je poslao svoju ponudu i izabran kao najpovoljniji ponuđač. Tako će ubuduće budžetski novac Kantona Sarajevo biti davan fimi čiji je vlasnik – susjedna Srbija.

Konstantin Malofeev: Oligarh koji voli ikone, Milorada Dodika i ukrajinske separatiste

Privatnim avionom sletio je na banjalučki aerodrom. Tog 30. maja 2018. godine ruski oligarh Konstantin Malofeef trebao se sastati sa Miloradom Dodikom i razgovarati o kreditiranju Republike Srpske. Ali nešto ranije su bosanskohercegovačke službe dobile informacije od partnerskih agencija da bi se na banjalučkom sastanku Dodik-Malofeev trebalo razgovarati o pranju najmanje 200 miliona eura.

“Gospodine Malofeev, Vama nije dozvoljen ulazak na teritoriju BiH”, kazat će ruskom milijarderu bh. graničar, prije nego mu je uručio Rješenje kojim je Malofeevu i službeno zabranjen ulazak na teritoriju BiH.

Nekoliko sati Malofeev je čekao na banjalučkom aerodromu da “prijatelji interveniraju”. Tadašnji ruski ambasador Petr Ivancov redom je zvao bh. zvaničničke, Milorad Dodik lično je dolazio na aerodrom kako bi “urgirao” za Maloveeva. Sve je bilo uzaludno. Malofeev se privatnim avionom vratio za Beograd odakle je nastavio dalje prema Moskvi. Već tada Konstantin Valerijevič Malofeev bio je na crnim listama SAD-a i Evropske unije.

“Konstantin Malofejev financira separatističke aktivnosti na istoku Ukrajine i usko je povezan s Aleksandrom Borodaijem, Igorom Girkinom (zvani Igor Strelkov) i takozvanom Donjeckom narodnom republikom”, objavile su vlasti SAD-a nakon što su Malofeeva i njegovu fondaciju Marshall Capital stavili na crnu listu. 

Milorad Dodik i Konstantin Malofeev 

Malofeev je ruski milijarder koji je direktno finsansirao i rukovodio separatističkim operacije u Ukrajini. Osnivač je nekoliko fondacija,  ali za ovu priču najinteresantnija bi mogla biti Fondacija Svetog Vasilija.

“Fondacija Svetog Vasilija Velikog jedna je od najvećih privatnih dobrotvornih fondacija u Rusiji. Osnovana je u Moskvi 2007. godine. Osnivač Fondacije je poznati ruski filantrop i dobročinitelj Konstantin Malofeev”, piše na službenoj stranici Fondacije. 

Oligarh Malofeev: fasciniran ikonama

Pretražite li dalje djelovanje ove Fondacije, pronaći ćete brojne tekstove o tome kako je “dobročinitelj i filantrop” Konstantin Malofeev kolekcionar ikona od kojih je neke donirao širom svijeta.  Da li to znači da je Milorad Dodik od njega dobio u Ukrajini ukradenu ikonu koju je, potom, poklonio ruskom ministru vanjskih poslova Sergeju Lavrovu? Ne mora da znači. Ali nesporne su činjenice da je ovaj ruski oligarh rukovodio paravojnim formacijama na istoku Ukrajine, da su pripadnici tih paravojnih formacija ukrale ikonu koju je Dodik poklonio Lavrovu, da je Malofeev kolekcionar ikona, da je imao nekoliko kontakata sa Miloradom Dodikom i da je ikona ukradena u Ukrajini završila kod Milorada Dodika.

Ukradena u Ukrajini: ikona koju je Dodik poklonio Lavrovu

Predizborna je kampanja 2014. godine. U Banja Luku je tada stigao “Kozački ansambl” kojeg je predvodio Nikolai Đakonov, zamjenik atamana Donskog odreda Kozaka. U pitanju bio prekaljeni borac sa ukrajinskog ratišta.

Prema informacijama sigurnosnih službi, sa Kozacima je tada u Banja Luku doputovao i Konstantin Malofeev koji se sastao sa Miloradom Dodikom. Zvanična obavijest o tom sastanku ne postoji, ali mnogo je obavijesti o susretima Donskog odreda Kozaka sa ruskim oligarhom Konstantinom Malofeevim. Finansijer ukrajinskih separatista Konstantin Malofeev i borac iz Ukrajine Nikolai Đakonov u avgustu prošle godine imali su “radni sastanak” nakon kojeg su izrazili fascinaciju ikonama u hramu Donove ikone Majke Božije, smješten na teritoriji pitomačkog korpusa u Rusiji. 

Oligarh Malofeev i Kozak Nikolai Đakonov

Osim sa kozačkim dobrovoljcima na ukrajinskom ratištu, Malofeev je imao direktne veze sa Igorom Girkinom poznatijim kao Igor Streklov, jednim od vođa separatističkih formacija u Ukrajini.

 “Zdravo, Konstantine Valerieviču! Dakle, odbili smo napad, neprijatelj se povukao u svim pravcima s velikim gubicima”, izvještavao je ukrajinski separatista Igor Streklov svog finansijera Konstantina Maleofeeva. 

Ovaj razgovor 2014. godine snimile su ukrajinske službe i na osnovu njega se može zaključiti da je kolekcionar ikona Konstantin Valerijevič Malofeev rukovodio paravojnim formacijama u na istoku Ukrajine odakle je i ukradena ikona koju je Milorad Dodik poklonio ruskom ministru vanjskih poslova.

“Jeste li se javili Aksenovu?”, pitao je Malofeev Igora Girkina koji ga je prethodno izvijestio o operacijama svojih jedinica.

Igor Girkin na istoku Ukrajine

Igor Girkin ima bogato ratno iskustvo, ali i veze sa BiH. Početkom devedesetih Girkin je sa svojim paravojnim formacijama ratovao u VIšegradu gdje je sarađivao sa Osvetnicima ratnog zločinca Milana Lukića.

Igor Girkin u Višegradu

Nakon rata u BiH, uslijedila je uzvratna posjeta. Kada su izbili sukobi u Ukrajini, borci iz Republike Srpske su podržali proruske separatiste. Najmanje sedmorica bh. državljana borilo se u Ukrajini.  Nemanja Ponjević rođen je u Donjem Vakufu. Trenutno posjeduje samo srbijansko državljanstvo. On je ratnik sa najdužim ratnim stažom u Ukrajini. U BiH je rijetko dolazio. Banovićanin Davor Savičić, također je ratovao  u Ukrajini. Povremeno je odlazio i na teritoriju Sirije gdje se borio zajedno sa ruskim dobrovoljcima na strani Bašara Al Asada. Nakon okončanja ratničke karijere Savičić se nastanio u Krasnodaru gdje se trenutno bavi ugostiteljstvom. Radoslav Milojević je rođen u Njemačkoj, ali posjeduje bh. pasoš. Uglavnom boravi na teritoriji Njemačke, a povremeno odlazi u Ukrajinu gdje se bori na strani ruskih paravojnih formacija. Orden dobrovoljaca Donbasa dobio je i Slavenko Kuzmanović. Ovaj bh državljanin, rođen u Čelincu, na teritoriji Ukrajine je boravio nekoliko mjeseci.  Gavrilo Stević rođen je u Gradačcu. Borio se u Ukrajini, ali je oslobođen svake odgovornosti pred bh. pravosuđem. U njegovom predmetu svjedočio je i Živan Vuksanović iz Pelagićeva. I on je ratovao u Ukrajini, kao i Fočak Dimitrije Jojić.

Odgovor Radončićevom Avazu: Stidio bih se da sam Sebiji kupio cuku i s Keljmendijem razmjenjivao nekretnine

Pita me, zamislite, Dnevni avaz da li se sramim svojih tekstova i istraživanja. Pa, evo, kada Fahrudin Radončić po ko zna koji put, pod tuđim imenom, pita, red je da i ja jednom odgovorim.

Ukratko, stidio bih se da sam Sebiji Izetbegović kupio cuku, stidio biih se da sam od Nasera Keljmendija uzeo automobil, stidio bih se da sam s Naserom Keljmendijem razmjenjivao nekretnine, stidio bih se da sam radio patetični intervju s Bakirom Izetbegovićem dok svira gitaru, stidio bih se koristiti tuđu tragediju za svoju promociju. I stidio bih se da izmišljam.

Znate li, gospodine Radončiću, nekog vlasnika Avaza koji je Sebiji Izebtegović poklonio cuku? Onog cuku što su ga fotoreporteri Avaza fotografisali u čuvenom intervjuu s Bakirom Izetbegovićem u kojem priča o sebi kao umjetniku? Ja znam jednog. Zove se Fahrudin Radončić. Da vam osježim pamćenje, intervju je objavljen na portalu Dnevnog avaza, 7. avgusta 2016. godine. Evo ga na ovom linku. Ovako su Vaši novinari, uveli čitaoce u razgovor: “Bakir Izetbegović, predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine, ekskluzivno je otvorio dušu za “Dnevni avaz”, govoreći o onoj strani života koju samo njegovi rijetki prijatelji poznaju.  Rođen je 28. juna 1956. godine u Sarajevu, oženjen je Sebijom Izetbegović, s kojom ima kćerku Jasminu, i to je nešto što ste možda i ranije čitali. No, jeste li znali da je predsjednik Stranke demokratske akcije i jedna od vodećih političkih ličnosti u našoj zemlji veliki ljubitelj životinja, da mu je popularnost odavno teret i da ga je Željko Bebek davne 1974. godine pokušao prevariti i nasmijao do suza. U ovom veoma otvorenom intervjuu Izetbegović je otkrio mnogo toga“.

Ako se ne sjećate, da Vas podsjetim, prvo pitanje je glasilo ovako: Prije svega, voljela bih da nam približite svoju svakodnevicu. Kako se osjećate kada, nakon službenih dužnosti, stignete kući? Šta Vas opušta?

Mogao bih pronaći još mnogo Radončićevih izjava u kojima veliča Bakira Izetbegovića, njegovu suprugu i još poneku “unuku rahmetli predsjednika”, ali nema potrebe. Jer sjećaju se i drugi one fotografije Bakira Izetbegovića u redakciji Avaza, dok, prema priznanju samog Avaza, uređuje tekst u Avazu usmjeren protiv Sulejmana Tihića.

I mene, dakle, pita Avaz da li se sramim. Ne. Jer ja s Naserom Keljmendijem nisam razmjenjivao nekretnine. Njegov Avaz jeste. Evo ugovor. Crvenom bojom zaokružene su ugovorne strane Radončićev Avaz i pravsonažno osuđeni narko diler Naser Keljmendi.

Za one što baš i ne prate pomno, Nasera Keljmendija je bivši američki predsjednik Barack Obama stavio na crnu listu označivši ga jednim od najvećih narko bosova na svijetu. Evo, na ovom linku je i ta odluka, a ovo je, da citiramo Radončićeve prijatelje iz HDZ-a, “preslika dokumenta”

Sramim li se, pita me Radončić kroz Dnevni avaz, zbog svog pisanja. Ne, ne sramim se jer Agim Voša nije mom vozaču ispred  Casa Grandea predao ključeve automobila koje je prethodno bilo registrovano na imena – Nasera Keljmendija i njegovog sina Besnika. Evo, opet, preslike dokumenta. U pitanju je vozilo Grand Cherokee koje je kasnije vozio – Fahrudin Radončić.

Sramim li se, pita me Radončić, zbog svog pisanja. Ne. O meni i Naseru Keljmendiju u beogradskom hotelu, pred danas omiljenim Radončićevim tužiocem Dubravkom Čamparom, nije svjedočio Elvis Keljmendi. O nekome od njih jeste. I za to postoji relevantan video snimak. Ali o tome drugom prilikom.

Sad bi bio red da Avaz objavi i neku anketu protiv mene.Po uzoru na onu iz marta 2016. godine.

Ko se ne sjeća, uz fotografiju Bahrije Salač objavljena je fotografija Iračanke Bahre koja je govorila za magazin Medya. Među anketiranim Zeničanima našla se i fotografijama poznatog britanskog komičara Rickyja Gervaisa uz ime Dževada Aličića. I to nije bilo sve.

Kako su SDA i SBB krali na izborima u Mostaru: Na jedan osvojeni glas Anelu Kljaki i Salemu Mariću dodavali po pet fiktivnih glasova

Ako na stranici Centralne izborne komisije BiH pogledate rezultate  za biračko mjesto Gornja Drežnica (154A002) vidjet ćete da je SBB-ov kandidat Anel Kljako na prošlogodišnjim lokalnim izborima u Mostaru, kao kandidat na gradskoj listi, osvojio 247 glasova.

No, kada su otvorene vreće na tom biračkom mjestu uočeno je, zapravo, da je Kljako u Gornjoj Drežnici osvojio svega 110 preferencijalnih glasova. Ovaj kadar Radončićevog SBB-a “pojačan” je, dakle, sa 137 nepostojećih preferencija. I sve mu je to, prilikom unosa glasova, omogućila Gradska izborna komisija u Mostaru.

Poređenjem stvarnih i upisanih rezultata na ovom biračkom mjestu uočljivo je da je Zlatko Guzin, nosilac liste Koalicije za Mostar koju predvodi SDA, “pojačan” sa trinaest preferencijalnih glasova. Upisano mu je 358 glasova mada je je osvojio 345. Predsjednik Gradskog odbora SDA Mostar Salem Marić u Gornjoj Drežnici osvojio je 26 preferencija, dok su mu upisana 32 glasa.

Idemo dalje. Biračko mjesto Brankovac 2 (155A003). SDA-ova Koalicija za Mostar osvojila je 188 glasova. Upisana su im 253 glasa ili 65 glasova više nego što su realno osvojili. Prema upisanim rezultatima Koalicije, najviše preferencijalnih glasova je osvojio nosilac liste Zlatko Guzin. Slijede, potom, SBB-ov Anel Kljako, zatim SDA-ov Salem Marić i SBB-ov Aleksandar Pikula. Ukratko, Guzinu je upisano 245 preferencija, Kljaki 239, Mariću 224, a Pikuli 219 glasova.

upisani rezultati na biračkom mjestu Brankovac 2

U stvarnosti, rezultati unutar Koalicije izgledaju ovako. Nosiocu liste Zlaku Guzinu upisan je 101 preferencijalni glas više nego što je osvojio. Na izbornom mjestu Brankovac 2 on je dobio 144 glasa, dok mu je Gradska izborna komisija upisala 245. No, SBB-ovi kandidati Aleksandar Pikula i Anel Kljako su rekorderi. Pikula je na biračkom mjestu Brankovac 2 osvojio svega 8 glasova. Međutim, prilikom upisa Pikula je dobio dodatnih 211 glasova, pa se sa 17 mjesta “popeo” na četvrto mjesto na ovom biračkom mjestu. Ništa manje glasova nije ukradeno ni za SBB-ovog kandidata Anela Kljaku. On je “pojačan” sa 201 preferencijalnim glasom. U Osnovnoj školi Brankovac gdje je bilo biračko mjesto broj 155A003 Kljako je osvojo svega 38 glasova. Kada je GIK (Gradska izborna komisija) upisivao glasove, Kljaki su dodali 201 preferenciju. Za Kljakom ne zaostaje mnogo ni aktualni federalni zastupnik i predsjednik mostarske SDA Salem Marić. On je na izbornom mjestu Brankovac 2 osvojio 32 preferencijalna glasa, dok je prilikom upisa “osvojio” 224 ili 198 više.

stvarni rezultati Koalicije za Mostar na biračkom mjestu Brankovac 2

U Društvenom domu Dračevice, na biračkom mjestu 152A003A Koalicija za Mostar je osvojila 228 glasova, a upisano im je 245 glasova. Kada su u pitanju preferencije na tom biračkom mjestu opet su se istakli SDA-ov Salem Marić i SBB-ov Anel Kljako. Nosilac liste Zlatko Guzin, prema rezultatima koje je upisala Gradska izborna komisija, osvojio je 245 preferencija, odnosno na svakom listiću Koalicije bilo je zaokruženo i njegovo ime. Salemu Mariću je upisano 220 glasova, a Anelu Kljaki 190.

rezultati Koalicije za Mostar na biračkom mjestu Dračevice A

Uporedimo li ove rezultate sa onim koji su registrovani u izbornoj noći dolazimo do dokaza o izbornim prevarama. Salem Marić je osvojio svega 37 preferencija. No, naknadnim upisom vaskrsnule su još 183 preferencije ispred njegovog imena. Anel Kljako na ovom biračkom mjestu pojačan je sa “samo” 154 preferencije. On je, naime, na biračkom mjestu Dračevice A osvojio 36 preferencija. Nakon upisa rezultata u GIK-u, Kljako je “osvojio” 190 ličnih glasova.

stvarni rezultati Koalicije za Mostar na biračkom mjestu Dračevice A

Ovi rezultati direktno su uticali na raspored mandata u Gradskom vijeću u Mostaru. No, nakon žalbi upućenih CIK-u i ponovnog otvaranja vreća na pojedinim biralištima rezultati bi mogli biti znatno drugačiji. Barem kada su u pitanju kandidati unutar Koalicije za Mostar.

NAJČITANIJI ČLANCI

SIPA pretresa više lokacija u Srebrenici: Predsjednik lokalnog SDP-a fiktivno registrovao...

Pripadnici SIPA-e od jutros pretresaju nekoliko lokacija na području Srebrenice i Tuzle, saznaje Istraga.ba. Pretresi se vrše i u prostorijama Opštine Srebrenica. Akcija je...