Istaknuto

Istaknute objave

O izvještaju OSCE-a i šefu VSTV-a: Kad Milan tvita, a Tegeltija sudi

Milan Tegeltija dijelom je u pravu. Misija OSCE-a u BiH izašla je izvan diplomatskih okvira objavljujući svoj posljednji Izvještaj o odgovoru pravosuđa na korupciju u BiH. A da je samo imao hrabrosti da doda još jednu rečenicu, bio bi čovjek vrijedan poštovanja.

„Podnosim ostavku”.

To je ona rečenica koja nedostaje u seriji twittova predsjednika VSTV-a Milana Tegeltije objavljenih nakon publiciranja OSCE-ovog izvještaja. Jer nije problem ove države u tome što je OSCE, komentarišući pojedinačne predmete domaćeg pravosuđa, izašao izvan diplomatskih normi. Pravi problem je što je u navedenom izvještaju sve tačno. Tačno, ali ne i istinito. Prava istina je barem deset puta gora. E, sad možete samo zamisliti u kakvom je stanju bh. pravosuđe kada je i vječno „umotani“ OSCE morao izaći izvan diplomatskih okvira kako bi, barem dijelom, objasnio široj javnosti ko nas i kako optužuje i ko nam i kako sudi.

„Veze mogu biti od većeg uticaja nego rezultati“, „odluka predstavlja nečuveni napad na sudsku odgovornost“ samo su neke od sintagmi korištenih u izvještaju Misije OSCE-a  koji pokazuje „sumornu sliku o trenutnoj situaciji u kojoj se nalazi VSTV“.

Da je Milan Tegeltija čovjek kojem je stalo da neko bude u okvirima svog mandata, davno bi prekinuo svoj „sumorni“ mandat. Igrom slučaja, Izvještaj OSCE-a objavljen je na drugu godišnjicu Tegeltijinog susreta sa Nerminom Aleševićem u banjalučkom Boriku kada je nastao čuveni snimak, svjetskoj javnosti poznat kao „Potkivanje“. Da ne bih trošio prostor i vrijeme na podsjećanje na ovaj slučaj korupcije, reći ću samo jedno – snimatelj čuvenog događaja Nermin Alešević ima status osumnjičenog, a trgovac uticajem u twittu i djelu Milana Tegeltije postao je – svjedok. Sumorna slika, objasnit će OSCE posljednice slučaja „Potkivanje“. Redom su autori ovog Izvještaja navodili konkretne primjere koji uzrokuju loše stanje u pravosuđu, navodili su nelogična postupanja, isticali pritiske na medije, zbrajali optužnice i presude, mjesece i godine koji su proticali u neradu pravosuđa i, na kraju, došli do suštine problema – do imenovanja.

„Čini se da za karijerno i lično napredovanje u bh. pravosuđu veze mogu biti od većeg uticaja nego rezultati“, napisao je OSCE.

To je, dakle, uzrok svih problema u bh. pravosuđu. Jer ako se, recimo, sviđate Milanu Tegeltiji možete sa jedanaestog skočiti do drugog mjesta na listi najuspješnijih kandidata i tako postati sudija Suda BiH sa ambicijom da budete naredi član VSTV-a. Ko ne vjeruje, neka pita VSTV kako je imenovan Tegeltijin drug Amir Kapetanović. Ako ste sa Tegeltijom radili „arbitraže“, onda vaša supruga može postati članica VSTV-a. Ako ste Tegeltiju oslobodili svake vrste disciplinske odgovornosti, onda sebi možete priuštiti, naprimjer, i ovo: Prvo postanete glavni tužilac u Doboju pa Vas okružni tužioci iz RS-a izaberu za člana VSTV-a. Kada Vam istekne mandat glavnog tužioca, podnesete ostavku u VSTV-u kako biste ponovo mogli biti imenovani na rukovodnu poziciju u Okružnom tužilaštvu u Doboju. Nakon što obnovite mandat glavnog tužioca u Doboju, opet Vas svi okružni tužioci izaberu za člana VSTV-a, jer je to mjesto bilo upražnjeno dok nije okončana proceduru izbora glavnog tužioca u Doboju. Za one koji ne vjeruju – pratite slučaj Željke Radović.

To je, ukratko, „sumorna slika“ bh. pravosuđa uzrokovana kadrovskom politikom i kriterijima koje propisuje Milan Tegeltija. Bezbroj je ovakvih primjera u kojima je glavni akter bio „twitteraš“ iz VSTV-a.  OSCE, možda, jeste izašao iz okvira dioplomatije, ali Milan Tegeltija je već odavno izvan okvira zakona.

(Oslobođenje)

Kolumna Vildane Selimbegović: Nije sve u Bogiću, puno je i do Mustafe

Glasački listići se još prebrojavaju, no ako izuzmemo Ilijaš i Srebrenicu, sve je manje-više poznato. U Ilijašu je već danima mrtva trka, kandidati SDA i Naroda i pravde su toliko blizu da se moraju čekati i listići iz dijaspore i mobilni timovi, a Srebrenica je – kako zbog dijaspore, tako i onih koji glasaju u odsustvu – uobičajeno posljednja s rezultatima, s tim da je pred Centralnom izbornom komisijom BiH težak zadatak s obzirom na to da je Inicijativa Moja adresa: Srebrenica već uložila prigovor, na osnovu koga je i otvorena istraga zbog glasača s nevažećim dokumentima, a ostaje otvoreno pitanje listića koji su trebali puno ranije stići do prijavljenih birača s mjestima boravka razasutim diljem planete.

Jasne poruke

Kako god, na pobjednika u Srebrenici ćemo sigurno još sačekati, a od rezultata u Ilijašu zavisi težina poraza SDA u Sarajevu, koja je ne samo sigurno izgubila načelnička mjesta u Centru, Novom Sarajevu i na Ilidži već će biti ubjedljiva manjina i u općinskim vijećima. Izjava lidera SDA Bakira Izetbegovića – Izgubili smo Sarajevo, dobili smo BiH – tek je relativno tačna, iako nema sumnje da je SDA i samu sebe iznenadila osvajanjem načelničkog mjesta u Banovićima: sa do sada izvjesnih 26 načelničkih pozicija, SDA je druga partija u BiH, SNSD Milorada Dodika je upečatljivi pobjednik lokalnih izbora jer je što sam, što s koalicionim partnerima osvojio 41 načelničko mjesto u Republici Srpskoj i tri u Federaciji, a i tamo gdje nisu pobjednici, SNSD ima vijećničke većine, pa će nesumnjivo biti faktor utjecaja. Naravno, ovi i Dodikovi podaci se ne podudaraju, naprosto zato jer sada aktualni predsjedatelj Predsjedništva BiH već računa s pobjedom Mladena Grujičića u Srebrenici, što zapravo i govori koje su to općine vrednije od ostalih, pa baš zato valja naglasiti i značaj osvajanja gradonačelničkog mjesta u Banjoj Luci, gdje je Draško Stanivuković ne samo pobijedio na izborima SNSD-ovog kandidata Igora Radojičića već tom pobjedom toliko naljutio lidera SNSD-a da je odmah preuzeo upravljanje gradskim odborom svoje partije. Uprkos, dakle, činjenici da je SNSD potvrdio svoju dominaciju RS-om i na ovim izborima, simbolički gubitak Banje Luke jednako je važna poruka kao i poraz SDA u Sarajevu: birači su tradicionalno vladajućim partijama poslali jasne poruke – žele promjene! HDZBiH je i dalje treća partija po snazi u lokalnim zajednicama naše zemlje, s 20 načelničkih pozicija (u Tomislav-Gradu je džaba krečio HDZ-ov ministar dolaskom iz Zagreba, Prozor/Rama također nije pala) i, naravno, ozbiljnim brojem vijećnika i tamo gdje su izgubili. Kampanja u Mostaru je tek počela, ali je sama činjenica da će birači izaći da glasaju i dalje najvažnija. Nakon 12 godina blokade Mostarci su – prilikom da se izjasne na izborima – pobjednici.

Sarajlije su također – pokazala je to protekla sedmica – u potpunom slavljeničkom raspoloženju. S razlogom: Srđan Mandić, kandidat Naše stranke, novi je načelnik Općine Centar, Hasan Tanović, nezavisni kandidat Naroda i pravde, pobijedio je Nedžada Koldžu, a Nermin Muzur, kandidat NiP-a, osvojio je dugogodišnje uporište SDA, Ilidžu. I bez rezultata u Ilijašu, jasno je da je NiP Elmedina Dine Konakovića sarajevski pobjednik, jer to svjedoče i brojke i osvojene pozicije, kao što je također jasno da su na krilima NiP-a profitirali i Naša stranka i SDPBiH s obzirom na to da su ove dvije članice Četvorke ubilježile pad glasova. Nezavisna lista Ibrahima Hadžibajrića je ostvarila očekivani rezultat u Starom Gradu, ali i napredovala. Kad se sve zbroji, Četvorka ima mandat da suvereno vlada u četiri sarajevske općine, bez SDA koju je uspjela plebiscitarno potisnuti. Načelnici sarajevskih općina iz redova ove stranke platili su ceh jer se na izborima glasači nisu izjašnjavali o njima, već su što zaokruživanjem NiP-a, što ostankom kod kuće iznijeli svoj stav o SDA: to je naročito vidljivo iz podataka o izlaznosti koja, kad je manja, kakav je slučaj zabilježen kod nas, pogoduje tradicionalno vladajućim, odnosno strankama desno od centra. Cijenu male izlaznosti su baš zato platili i NS i SDP, no ispostavilo se da je Konakovićev NiP uspio mobilizirati dovoljno mladih glasača koji su bukvalno u Sarajevu odlučili izbore. Istina je da je SDA svojom uljuljkanošću pomogla, no mnogo više su je njezini glasači kaznili i to se zapravo najbolje vidi na primjeru Općine Novi Grad u kojoj je SDA (jedva) uspjela zadržati Semira Efendića, načelnika koji je dobar dio svoje kampanje i vodio distancirajući se od svoje matične partije. Što ne samo da mu nije pomoglo da ponovi ne tako davni impozantni rezultat s općih izbora već je danas ogledni primjerak pada stranke koja je i u Novom Gradu poražena u njegovom centralnom dijelu, ali su Efendiću pobjedu donijeli rubni krajevi u kojima ranije nisu ni postojale druge partije osim SDA. Pri čemu nije nimalo nevažna uloga SBB-a, čija je kandidatkinja Sanela Prašović-Gadžo odnijela – nazovimo ga – pobjednički paket, jer je pitanje za koga bi se njezini glasači opredijelili – za SDA ili NiP. Koliko NiP atakuje na glasačko tijelo SDA, dokazuje najbolje ilidžanski primjer, gdje je Muzur skoro trostruko nadmašio Fikreta Prevljaka u glasovima, ali i Tanovićeva pobjeda nad Koldžom, koji je uspješno vladao Novim Sarajevom još od vremena Željka Komšića. SDA je u Centru izborom Nedžada Ajnadžića prije četiri godine napravila incident, jer je ova općina zapravo bila (i ostala) utočište ljevice. Mandićeva pobjeda – koliko god velika bila, a nesumnjivo jeste – pokazuje zapravo dubinu poraza SDP-a BiH, koja se ovih dana – opet na krilima Četvorke – nastoji kompenzirati gradonačelničkim mjestom i kandidaturom Bogića Bogićevića.
Bogićević je – na simboličkoj ravni – idealan kandidat. Nekadašnji član Predsjedništva SFRJ, onaj koji je izrekao historijsko ne, nekada je bio i obećavajući kandidat za lidera SDP-a BiH, no efikasnom akcijom tadašnjeg vlasnika partije je potisnut u drugi plan i otada je sudjelovao tek u antifašističkim akcijama. Bogićevićev povratak na političku scenu, slušamo to posljednjih dana, velika je akvizicija multietničnosti Sarajeva. To je i razlog što su neke moje puno poznatije kolege pobjedonosno priupitale Draška Stanivukovića, a potom i Milorada Dodika kad će u Banjoj Luci Bošnjak biti gradonačelnik. Zamka u koju Sarajevo, kao glavni grad BiH, nema pravo upadati: i Mandić i Bogićević nisu isključivo Srbi, već stanovnici ovog grada sa svojim karijerama koji su se pronašli u odgovarajućim političkim partijama, no upravo zbog njih je neumjesno mahati njihovom nacionalnošću kao jedinom odrednicom. Neuporedivost se krije i u činjenici što se gradonačelnik Banje Luke bira direktno, a u Sarajevu u Gradskom vijeću: pitanje je, dakle, da li bi Bogićević ikada pristao izaći na direktne izbore da je drugačije, a ako ćemo pravo, čista je sarajevocentričnost upoređivati jednu ovdašnju općinu s Banjom Lukom. Hoću, zapravo, reći da ovakve uporedbe koliko god prijaju ušima Sarajlija, nisu realne i ne pomažu cilju ka kojem bi stranački pluralizam trebao težiti – boljoj, jednakijoj i jačoj Bosni i Hercegovini, zemlji koja suvereno gazi svojim euroatlantskim putem.

Slijedi pravi ispit

Prije sedam dana na ovom sam mjestu pisala o šansi koja je propuštena da i BiH kao i većina zemalja ima izbore jednom u četiri godine. SDA je zagovarala tu ideju, pa se povukla, a vjerujem da je danas sretna zbog toga. Ima šansu da u novo osvajanje Sarajeva krene na općim izborima na kojima će se birati vlast i u kantonima. U ovom času Četvorka se sprema da preuzme Sarajevski kanton i sad zapravo izlazi na pravi ispit. Dobiće priliku da se odgovorno dohvati vlasti, SDA joj više ne može smetati i sad je do nje, da pokaže koliko zaista vrijedi taj mix liberala, ljevice i NiP-a (Konaković: Mi smo desno od centra) i da ojača na cijelom prostoru zemlje. Preduvjet za taj iskorak je opet Sarajevo u kome Bogićević i kad bude izabran, ne može biti alibi za konsenzus da se ime Mustafe Busuladžića čuva po svaku cijenu na tabli škole: ne samo zato što je riječ o prononsiranom fašisti i antisemitu već i zato što – na simboličkoj ravni – ostavljanje Busuladžića u ladici pod izgovorom da ima prečih stvari prijeti da NS i SDP već na sljedećim izborima budu kažnjeni. Jer ne treba zaboraviti da su u ovoj – odlazećoj Vladi KS-a – SDA, DF i SBB imali Marija Nenadića, prvog premijera nebošnjaka. I još zbog nečega: tek s prepoznatljivom ljevicom unutar Četvorke, s njezinim jačanjem, rastu šanse da jednog dana ne bude važno koje je nacionalnosti gradonačelnik Sarajeva, Banje Luke, Mostara, Tuzle ili Prijedora.

(Oslobodjenje.ba)

Srbin upravljao Centrom pet godina nakon rata: Da li je izbor Srđana Mandića bitniji od imenovanja Ljubiše Markovića

Svijet i regija se, evo, čude kako su Sarajlije za načelnika Općine Centar izabrale Srbina. U nevjerici su i sarajevski ljevičarski krugovi, analitičari i mnogobrojni strani novinari opčinjeni “modernim imenima”. Čudo neviđeno, u Sarajevu 25 godina nakon rata načelnik jedne gradske općine bit će Srbin Srđan Mandić. Uglavnom, Sarajevo je Mandićevim izborom “ponovo pokazalo slobodarski i kosmopolitski duh”.

Većini, naravno, ne treba google, ali za one sa slabijim pamćenjem preporuka je da u pretraživač upišu:”Načelnici Općine Centar”. Pretraga će vas odvesti na stranicu Općine Centar, rubruka – “historijat”. Uzimajući samo period nakon agresije na BiH, načelnici sarajevske Općine Centar su bili : Abid Jusić, Igor Gaon, Ljubiša Marković, Dževad Bećirović, Nedžad Ajnadžić i, na kraju, Srđan Mandić. Dakle, od šestorice postratnih načelnika Centra trojica ih nisu bila bošnjačke nacionalnosti.

Nepune tri godine poslije rata, za načelnika Općine Centar izabran je Jevrej – Igor Gaon. Izabran je kao kadar Stranke za BiH, posredno, kroz Općinsko vijeće nakon prvih poslijeratnih lokalnih izbora u Bosni i Hercegovini održanih 1997. godine. Dvije godine kasnije, indirektnim izborom, za načelnika Općine Centar izabran je Ljubiša Marković.

Ljubiša Marković

Pet godina nakon agrecije na BiH i opsade Sarajeva, Općinu Centar vodio je Srbin. Iste godine,  2000., za načelnika Općine Novo Sarajevo izabran je Željko Komšić, a za načelnika Novog Grada Damir Hadžić. Tri od četiri gradske općine te 2000. godine nisu “kontrolisali” Bošnjaci. U Centru je bio Ljubiša Marković – Srbin, u Novom Sarajevu Željko Komšić – Hrvat, u Novom Gradu Damir Hadžić – Ostali. Kada je 2004. godine uveden direktni izbor načelnika, SDP BiH u Centru nije kandidovao Ljubišu Markovića, već Dževada Bećirovića. No, Željko Komšić i Damir Hadžiž su bili kandidati i ubjedljivo su pobijedili. Osim toga, u mandatu 2012 -2016. gradonačelnik Sarajeva je bio Hrvat Ivo Komšić. No, vratimo se Općini Centar. Od 1992. godine do danas na čelu Općinskog vijeća je bilo ukupno osam osoba. Četvero ih je bilo bošnjačke nacionalnosti. Preostalih četvero su bili Lidija Korać, Slaven Kovačević, Varja Nikolić i Karolina Karačić- Svi redom su izabrani direktnim izborom u Općinsko vijeće Centar.

Kada su u pitanju rezultati posljednjih Općih izbora, na području Kantona Sarajevo, Srbin iz Naše srtanke Predrag Kojović je u utrci za državnog zastupnika na svoje ime dobio 15500 glasova, uglavnom Sarajlija. Istovremeno, Hrvat Željko Komšić je na području gradskih općina u Sarajevu osvoji skoro 50 hiljada glasova kao kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva BiH.

 

 

 

 

 

 

Istraga objavljuje treći nastavak dokumentarnog serijala Svetlane Đokić: Putevi osvete škaljarskog i kavačkog klana

U trećoj epozodi dokumentarnog serijala “Put osvete” pogledajte stradanje još jedne nevine žrtve rata koji godinama traje između crnogorskih klanoova. Novinarka pogoričke TV Vijesti istražila je kako je u ratu škaljarskog i kavačkog klana stradali Radovan Matović, Srđan Vlahović, te  šta je nakon javno iznijetih optužbi na njegov račun kazao Kotoranin Jovan Vukotić, koji važi za jednog od vođa Škaljaraca.

Rat crnogorskih klanova podijelio podzemlje na Balkanu. Do sada je ubijeno skoro 50 ljudi. Žrtve su, uglavnom, bili krimilanci, ali i članovi njihovih porodica i saradnici. Ubijen je jedan advokat, ali i nekadašnji poslanik u crnogorskoj skupštini. Obračuni ovih klanova protežu se i izvan Balkana – likvidacije su se dešavale u Španiji, Nemačkoj, Austriji, Holandiji i, najskorije, u Grčkoj.

Crnogorska novinarka Svetlana Đokić, u produkciji TV Vijesti iz Podgorice i uz podršku Ambasade SAD-a u toj zemlji, istražila je detalje o ratu crnogorskih klanova. Uz saglasnost autorke, Istraga.ba objavljuje treću epizodu ovog dokumentarnog serijala.

Do sada nepoznati detalji o poznatom slučaju: Sukob zbog goraždanskog Ginexa proizveo aferu respiratori

Pravosudni slučaj “respiratori” nastao je zbog sukoba dvije grupacije unutar namjenske industrije u Federaciji BiH, a podržali su ga kadrovi Dragana Čovića i Aljoše Čampare. Istraga je mjesecima prikupljala podatke i dokumente o ovom slučaju i u nastavku objavljujemo sve, do ovog momenta, javnosti nepoznate detalje. Glavni likovi ove priče su federalni premijer Fadil Novalić, njegov ministar-saradnik Nermin Džindić, kompanija KM Trade, odnosno Kadrija Kolić s jedne strane, te biznismen Hamid Pršeš i njegova supruga Elizabet Tomasinec, zatim biznismen Halil Oković i njegov zet Almir Badnjević s druge strane. Ovu drugu grupaciju još podržavaju federalni ministri Jelka Miličević i Aljoša Čampara, te dvojica državnih tužilaca – Dubravko Čampara i Džermin Pašić.

Hamid Pršeš I Jelka Miličević

Federalni premijer Fadil Novalić zajedno sa svojim poslovnim partnerom Nerminom Džindićem godinama izvlači novac iz namjenske industrije. Njegove privatne firme TMR i NT-Wat iz Novog Travnika poslovale su sa firmama čiji je vlasnik Federacija BiH, a kojima formalno upravljaju Fadil Novalić i Nermin Džindić. No, sumnjivo poslovanje u Pretisu i BNT-u nije bilo razlog za istrage pravosudnih institucija. Ali goraždanski Ginex jeste. I tu je, zapravo, nastao slučaj – respiratori.

Sve počinje 2016. godine, kada goraždanski biznismeni Hamid Pršeš i Halil Oković (inače bivši funcioneri SDA), preuzimaju paket dionica firme Unis Ginex Goražde. Prema izvodu sa sarajevske berze Sase, Halil Oković, Hamid Pršeš i firma Okac d.o.o. Goražde čiji je vlasnik Halil Oković, kupili su oko 30 posto dionica Ginexa. No, većinski vlasnik ostaje Federacija BiH, čiji kapital u Nadzodrnom odboru zastupa advokat Kadrija Kolić, suvlasnik firmi KM Trade i Pobjeda Tehnology Goražde koja je, unatoč očitom sukobu interesa, poslovala sa većinski državnom firmom Ginex.

Izvod sa berze Sase

Oković i Pršeš su, prema informacijama Istrage, za kupovinu manjinskog udjela u Ginexu uložili oko 10 miliona maraka i njihova procjena je bila da će kroz dividendu svoje ulaganje isplatiti za tri godine. Prve godine nakon što su ušli u Ginex,  2017. godine, ova firma čiji je većinski vlasnik Federacija BiH poslovala je sa dobiti od oko 10 miliona maraka. Vlada FBiH, kao većinski vlasnik, odlučila je da dividenda bude isplaćena dioničarima, pa su Oković i Pršeš te godine, preko Ginexa, zaradili oko 3 miliona maraka. Istovremeno, kada se dijelila dividenda Ginexa, za poziciju direktora te firme prijavio se Almir Badnjević, inače zet Halila Okovića. No, Nadzorni odbor Ginexa sa predstavnikom državog kapitala Kadrijom Kolićem na čelu odbija imenovanje Badnjevića zbog sukoba interesa, jer je njegov punac Halil Oković suvlasnik Ginexa. Tada nastaje sukob između Kadrije Kolića s jedne, te Hamida Pršeša, Halila Okovića i njegovog zeta Almira Badnjevića s druge strane. Federalni premijer staje u zaštitu Kadrije Kolića, pa Vlada Federacije donosi odluku da se dobit Ginexa više ne dijeli, već da se reinvestira ovom federalnom preduzeću. Prijavljena dobit Ginexa za 2018. godinu bila je 6 miliona, dok je godinu kasnije iznosila 5 miliona.

S obzirom na to da su Oković i Pršeš vlasnici 30 posto Ginexa, njima bi za te dvije godine bilo isplaćeno skoro 4 miliona maraka. Ali Fadil Novalić i Kadrija Kolić su odlučili da novac ide u reinvestiranje, odnosno da dobit ostaje u firmi kojom je želio upravljati Almir Badnjević. Od tada počinje intenzivni sukob ove dvije grupacije iz namjenske industrije. Almir Badnjević, u međuvremenu, postaje ekspert za respiratore, te pokušava da se, nakon izbijanja pandemije koronavirusa, ubaci u javne poslove, ali zbog ranijeg sukoba oko Ginexa, Novalić i drugi ga “izbacuju” iz svojih planova, te za nabavku respiratora angažuju “Srebrenu malinu” Fikreta Hodžića koji je imao dobre odnose sa grupacijom okupljenom oko Kadrije Kolića. Kako bi se “osvetili” za štetu u Ginexu, Pršeš, Oković i Badnjević započinju medijsku operaciju diskreditiranja Fadila Novalića. Nakon skoro tri godine marketinškog mirovanja, Privedna banka Sarajevo počinje sa intenzivnim oglašavanjem na portalu Klix.

oglašavanje Privredne banke Sarajevo na portalu Klix

Vlasnici Privredne banke Sarajevo su biznismeni Hamid Pršeš i Halil Oković. Upravo u toj Banci svoje je račune imala Srebrena malina Fikreta Hodžića, i “ključni” dokumenti, poput sudskog rješenja o blokadi imovine te firme objavljeni su na portalu klix. Šefica tog odjela Privredne banke bila je Elma Oković Badnjević, inače kćerka Halila Okovića i supruga eksperta za respiratore   Almira Badnjevića.

Kćerka Halila Okovića i Almir Badnjević

Almir Badnjević postaje glavni sagovornik većine medija u Federaciji BiH, a njegove izjave novinarima preporučuje federalni ministar Aljoša Čampara koji u tom trenutku, zbog sukoba sa šefom Kabineta Fadila Novalića Hasanom Ganibegovićem, počinje da javno kritizira federalnog premijera, iako je, prethodno, na sjednici Vlade insistirao na kršenju Zakona o javnim nabavkama kako bi se spašavali ljudski životi. Bez obzira na tu izjavu, Čampara nikad nije saslušan u Tužilaštvu BiH, jer predmet respiratori vodi prijatelj njegovog brata Dubravka – državni tužilac Džermin Pašić. Dok traje istraga u predmetu respiratori, portal Klix na kojem se oglašava Privredna banka, objavljuje preko 150 tekstova o Srebrenoj malini. Istovremeno, u javnost se plasira i afera “Kolićev KM Trade” i nabavka vodenog topa za MUP Kantona Sarajevo, gdje je konkurentska firma bila DanialS iz Tešnja. Upravo ova firma iz Tešnja bila je donator maski koje je MUP-u KS podijelio federalni ministar unutrašnjih poslova Aljoša Čampara.

Saradnja Čampare i firme “DanialS”

Medijske objave protiv konkurencije iz KM Trade-a,  Čampari bliska firma DanielS  šalje u Holandiju, kako bi isposlovala otkazivanje zastupništava koje ima ova firma čiji je suvlasnik Kadrija Koilić, koji je, neupitno, bio u sukobu interesa u Nadzornom odboru Ginexa.

DanialS – medijske objave u borbi za namjensku industriju

No, vratimo se goraždanskom Ginexu. Dok je trajala afera respiratori, Vlada Federacije je pokrenula proces imenovanja članova Nadzornog odbora u ime državnog kapitala u toj firmi. Novalićev prijedlog je bio ponovo Kadrija Kolić, advokat koji je zastupa Fahrudina Solaka u aferi Respiratori. Tada na scenu ponovo stupa Hamid Pršeš koji šalje pismo HDZ-ovoj federalnoj ministrici finansija Jelki Miličević kako bi spriječio imenovanje Kadrije Kolića u NO Ginexa. Ministrica Miličević, potom, šalje negativno mišljenje Vladi FBiH kada je u pitanju imenovanje Kadrije Kolića.

Jelka Miličević podržava Hamida Pršeša

Kako preko pravosuđa nisu uspjeli preuzeti kontrolu nad Ginexom, te tako naplatiti deset miliona maraka dividende, Oković i Pršeš aktiviraju svoje privatne veze u Međunarodnoj zajednici. Elizabet Tomasinec je šefica političkog odjela Delegacije EU. Ona je istovremeno i supruga Hamida Pršeša, dugogodišnjeg SDA-ovog kadra iz Goražda koji je pod istragama zbog brojnih malverzacija. Tomasinec je aktivno sudjelovala u pisanju Izvještaja o napretku BiH kojeg je EU objavila 7. oktobra ove godine. Jedan dio “iziskuje” posebnu pažnju.

Izvještaj EU o slučaju respiratori

“Državno tužilaštvo započelo je istragu u jednom slučaju navodne prevare povezane s javnom nabavkom medicinske opreme COVID-19, o kojoj se uglavnom izvještava u medijima. Istraga je još u toku. Ovaj slučaj pokrenuo je neviđeno miješanje u istragu. Takav neprimjeren pritisak na neovisnost pravosuđa zabrinjava. Sud Bosne i Hercegovine odbio je zahtjev tužilaca za pritvor osumnjičenih i naložio preventivnu mjeru zabrane kontaktiranja drugih osumnjičenih ili svjedoka. Suprotno svojoj prethodnoj praksi, sud nije naredio nadzor nad ovim preventivnim mjerama od strane agencije za provođenje zakona”, navedeno je u Izvještaju o napretku za 2020. godinu.

EU, dakle, konstatuje da “suprotno prethodnoj praksi” nije određen pritvor premijeru Federacije BiH. Prethodna praksa govori da do sada nikada nije određen pritvor entetitetskim premijerima, niti je bilo koji entitetski premijer, osim Fadila Novalića, uhapšen zbog bilo koje afere koja ni šest mjeseci nakon pokretanja istrage nije rezultirala podizanjem optužnice.

Kada su krajem oktobra nabavljeni kineski respiratori trebali biti pušteni u pogon, ekspert za respiratore je, kao prvu adresu za instaliranje odabrao bolnicu u Goraždu.

“Nema osnova da radimo dalju instalaciju kada sve mora ići na servis. Oni imaju neki sistemski kvar i sada se mora kontaktirati proizvođač”, saopćio je Badnjević medijima koje je sa sobom poveo na “instalaciju”.

No, u drugim bolnicama respiratori su pušteni u pogon.

Zemljo moja: Praznični vodič za početnike o funkcionisanju BiH

Često ćete čuti analitičare kako zbrajaju sve ministre u državi želeći na taj način da prikažu nefunkcionalnost Bosne i Hercegovine. Nerijetko ćete pročitati i naslove na portalima, čuti vijesti na radiju i na televiziji kako se bh. političari nisu dogovorili. Ali vrlo rijetko, skoro nikako, u javnom prostoru možete čuti i pročitati detaljno objašnjenje kako se donose odluke u institucijama u BiH i koji su to sve mehanizmi blokade. Istraga.ba će danas, na Dan državnosti, pokušati što slikovitije pojasniti svojim čitaocima na koji to način, po državnom i entitetskim ustavima i zakonima funkcionišu institucije.

Predsjedništvo BiH

Svi već znaju da BiH ima tri člana Predsjedništva, ali je malo onih koji znaju kako oni odlučuju. Ako Predsjedništvo, recimo, treba da imenuje nekog ambasadora, za tu odluku moraju glasati sva tri člana Predsjedništva. Tako Milorad Dodik, naprimjer, može blokirati imenovanje bilo kojeg ambasadora kojeg predlože Željko Komšić ili Šefik Džaferović. Dovoljno je da potegne pitanje vitalnog interesa i da ga u tome podrže dvije trećine zastupnika u Narodnoj skupštini Republike Srpske.  I sve će biti zaustavljeno. Željko Komšić, pak, teško može blokirati neku odluku, pozivajući se na vitalni entitetski interes. Njegov vitalni interes moralo bi podržati dvije trećine delegata u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH, ali ta većina je uvijek pod kontrolom HDZ-a BiH. Ukoliko bi Šefik Džaferović htio da blokira neku odluku pozivajući se na vitalni nacionalni interes, morao bi dobiti podršku najmanje dvanaest od ukupno sedamnaest delegata u Klubu Bošnjaka Doma naroda FBiH. Međutim, ako su dva člana Predsjedništva protiv neke odluke, vitalni interes uopće nije bitan. Način ovog funkcionisanja najbolje se može vidjeti u slučaju PISA testiranja učenika. Milorad Dodik je pokrenuo pitanje vitalnog interesa, dobio je dvotrećinsku podršku u Narodnoj skupštini Republike Srpske i sve je zaustavljeno. Koliko god za ovu odluku bili Komšić i Džaferović ona ne može biti donesena. Isto tako, ako Dodik insistira na donošenju neke odluke, a protiv nje su Džaferović i Komšić, ona ne može biti usvojena.

Vijeće ministara BiH 

Da bi bilo imenovano Vijeće ministara BiH za njega mora glasati natpolovična većina u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH. Vijeće čine predsjedavajući, dva zamjenika iz reda drugih konstitutivnih naroda i ministri. Ako Vijeće ministara BiH treba da imenuje, recimo, direktora Uprave za indirektno oporezivanje BiH, za tu odluku mora glasati više od pola ministara uz uslov da u toj većini budu predsjedavajući i dva zamjenika. Konkretno, da bi bio imenovan novi direktor UIO ili bilo koje druge  agencije na državnom nivou, za moraju glasati, prema trenutnom rasporedu, Zoran Tegeltija, Bisera Turković i Vjekoslav Bevanda. Bude li, naprimjer, Vjekoslav Bevanda protiv imenovanja direktora UIO, imenovanja neće biti. U tom slučaju na funkciji bi ostao stari direktor, bez obzira na to što je van mandata.

Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH 

Da bi neka odluka u Predstavničkom domu bila donesena, za nju mora glasati natpolovična većina prisutnih zastupnika, s tim da je nužna i entitetska većina. Ako za odluku ne bude glasalo najmanje pet zastupnika iz Republike Srpske, odluka neće biti donesena u prvom krugu glasanja. Uslijedilo bi, potom, usaglašavanje, nakon kojeg bi odluka ponovo bila stavljena na glasanje. Čak i da odluka bude donesena u Predstavničkom domu ona, osim u izuzetnim slučajevima, ne bi stupila na snagu, jer bi morala biti usvojena i u Domu naroda PS BiH.

Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH

Dom naroda BiH čini ukupno 15 delegata, iz svakog konstitutivnog naroda po njih pet. Odluka se donosi većinom glasova, s tim da i ona uključuje entitetsku većinu. Tako, recimo, da bi neka odluka bila donesena, za nju moraju glasati najmanje dva delegata iz Republike Srpske. Osim toga, ako na sjednici nisu prisutna tri delegata iz jednog kluba, onda nema kvoruma za održavanje sjednice. Dakle, ako na sjednicu, naprimjer, ne dođu tri delegata hrvatske nacionalnosti, sjednica ne može biti održana. A od izbora u Federaciji direktno ovisi izbor deset delegata u bošnjačkom i hrvatskom klubu Doma naroda BiH.

Predsjednik Federacije BiH

U ovom poglavlju se nećemo baviti potpredsjednicima FBiH, jer je način njihovog izbor identičan. A situacija sa predsjednikom FBiH je, ukratko, ovakva. Da bi neko uopće bio kandidat za predsjednika FBiH mora ga, prethodno, predložiti šest delegata iz Kluba naroda iz kojeg dolazi. U pitanju su delgati u Domu naroda FBiH. Pojednostavljeno, da bi neka osoba hrvatske nacionalnosti bila imenovana za predsjednika Federacije, moralo bi ga predložiti šest od ukupno 17 delegata u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH, nakon čega taj prijedlog ide na glasanje u Predstavnički dom FBiH, a potom i u Dom naroda FBiH koji ga potvrđuju većinom glasova. Tek kada bude potvrđen predsjednik FBiH (i potpredsjednici) može biti predložen mandatar za novi saziv Vlade FBiH. Predlaže ga, upravo, predsjednik FBiH. Znači, bez šest delegata u određenom klubu konstitutivnih naroda nema izbora predsjednika Federacije, a time i nove Vlade FBiH.

Dom naroda FBiH

Po Zakonu, Dom naroda FBiH bi trebalo činiti po 17 delegata iz reda konstitutivnih naroda (Srba, Bošnjaka i Hrvata), te delegati iz reda Ostalih. Svi delegati u Domu naroda prethodno moraju biti izabrani u kantonalne skupštine. Prema Ustavu FBiH, svaki kanton u Dom naroda delegira po jednog delegata iz reda sva tri konstitutivna naroda. S obzirom na to da u Federaciji ima deset kantona, preostali delegati se biraju na osnovu Uputstva Centralne izborne komisije. I upravo tu nastaje problem. Recimo, Tuzlanski, Sarajevski, Unsko-sanski, Bosansko-podrinjski i Zeničko-dobojski kanton mogu delegirati samo po jednog Hrvata, dok preostale Hrvate u Dom naroda FBiH delegiraju ostali kantoni u kojima vlada HDZ BiH. To znači da je HDZ-u do sada ostavljana mogućnost da iz kantonalnih skupština delegira najmanje 12 delegata u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH. Ako oni imaju 12, onda svi drugi zajedno imaju pet. A najmanje šest delegata je potrebno da biste predložili predsjednika ili potpredsjednika FBiH. Osim toga, ako imate tri delegata u Domu naroda FBiH, to znači da možete imati i jednog delegata u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. Imate li ih 12, kao recimo HDZ BiH, to znači da na državnom nivou imate četiri od pet Hrvata u Klubu Hrvata Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH. Dakle, ko kontroliše dvotrećinsku većinu u Klubu Bošnjaka ili Hrvata Doma naroda Federacije BiH apsolutni je vladar u državi.

Vlada Federacije BiH

Vladom FBiH upravlja premijer s tim da on ima i dva dopremijera iz dva druga konstitutivna naroda. No, Vlada FBiH donosi odluke   prostom većinom, bez etničkog glasanja. Ali premijer Federacije, recimo, ne može razriješiti nijednog od svojih ministara. Premijer može predložiti razrješenje, ali konačnu odluku o razrješenju donosi – predsjednik Federacije. Ako bi, recimo, Fadil Novalić želio razriješiti ministricu finansija Jelku Milićević, to ne bi mogao uraditi bez potpisa njenog stranačkog kolege Marinka Čavare.

Porezna politika

Po automatizmu, ministar finansija FBiH je član Upravnog odbora Uprave za indirektno oporezivanje BiH zajedno sa svojim kolegama ministrima finansija iz Vijeća ministara i Vlade Republike Srpske. Iako UO UIO ima šest članova, samo tri ministra finansija imaju pravo veta. To znači da nijedna odluka u UIO ne može biti donesena, a da za nju ne glasaju Jelka Miličević i Vjekoslav Bevanda. Nadalje, ukoliko UIO u nekoj firmi, prilikom kontrole, utvrdi nepravilnosti njihova rješenja postaju izvršna. Istodobno, ako Porezna uprava Federacije  u nekoj kompaniji nađe nepravilnosti u okviru svoje nadležnosti, njena rješenja nisu izvršna. Svi imaju pravo žalbe u ovom slučaju ministrici finansija Jelki Miličević.

Pravosuđe

Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH ima petnaest članova. Jednog člana VSTV-a biraju sve sudija Suda BiH, drugog člana biraju svi tužioci Tužilaštva BiH, trećeg pravosudni radnici Brčko distrikta, četvrtog svi kantonalni tužioci u Federaciji, petog sve općinske i kantonalne sudije iz Federacije, šestog sudije Vrhovnog suda FBiH, sedmog tužioci Tužilaštva FBiH, osmog advokati FBiH, devetog republički tužioci RS, desetog sudije osnovnih i okružnih sudova RS, jedanaestog sudije Vrhovnog suda RS, dvanaestog okružni tužioci RS, trinaestog advokati RS, četrnaetstog Vijeće ministara BiH i petnaestog Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH. Tih petnaest članova VSTV-a međusobno biraju predsjednika VSTV-a i to natpolovičnom većinom. Za njegovo razrješenje, pak, potrebna je dvotrećinska većina. Tih petnaest članova VSTV-a BiH bira i imenuje sve tužioce i sve sudije u cijeloj BiH. Sve imenovanja, od općinskih i osnovnih sudija do sudija Suda BiH i od kantonalnih i okružnih tužilaca do glavnog tužioca Tužilaštva BiH u rukama je VSTV-a kojim trenutno rukovodi Milan Tegeltija.

 

 

 

Čampara se uzalud izjasnio kao Ostali: OHR obavijestio VSTV da Bošnjak može biti glavni tužilac FBiH

Ured visokog predstavnika BiH  i Ustavni sud FBiH obavijestili su Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH da trenutno ne postoje smetnje da Bošnjak bude imenovan na poziciju glavnog tužioca Federacije BiH, saznaje Istraga.ba.

VSTV je, podsjećamo, na oktobarskoj sjednici zatražio stav OHR-a  i Ustavnog suda FBiH u vezi sa odredbama Ustava Federacije BiH prema kojima predstavnici jednog konstitutivnog naroda ne mogu držati više od dvije od ukupno šest najbitnijih pozicija u Federaciji. Milan Tegeltija i njemu odani članovi VSTV-a smatrali su da Munib Halilović, bez obzira na to što je bio prvorangirani na testiranju, ne bi mogao biti imenovan za glavnog federalnog tužioca, jer Bošnjaci drže funkciju premijera Federacije (Fadil Novalić) i predsjedavajućeg Predstavničkog doma FBIH (Mirsad Zaimović). Takvo Tegeltijino tumačenje bi omogućilo Dubravku Čampari da postane glavni tužilac FBiH jer se on izjasnio kao Ostali. No, 10. novembra na adresu VSTV-a je stiglo pismo koje je potpisao visoki predstavnik Valentin Inzko.

OHR-ovo pismo VSTV-u

“Smatramo da bi se imenovanje na ove pravosudne pozicije moglo izvršiti odmah, uzimajući, pritom, u obzir isključivo pozicije popunjene nakon Općih izbora 2018. godine”, napisao je Inzko.

OHR, dakle, smatra da se u ovu kvotu mogu računati samo pozicije dodijeljene nakon 2018. godine. To znači da se funkcija federalnog premijera Fadila Novalića ne računa u ovu kvotu jer je on imenovan prije 2018. godine.  Nakon izbora 2018. godine imenovani su samo predsjedavajući Predstavničkog i Doma naroda Parlamenta Federacije BiH. Predstavničkim domom rukovodi Bošnjak Mirsad Zaimović, dok je na čelu Doma naroda FBiH Hrvat Tomislav Martinović. Osim premijera FBiH te predsjedavajućih oba doma Parlamenta FBiH, među šest najbitnijih pozicija su predsjednik Vrhovnog suda FBiH, predsjednik Ustavnog suda FBiH i Glavni federalni tužilac. Na čelu Ustavnog suda FBiH je Kata Senjak, a ona se izjašnjava kao Hrvatica. Kako tom konstititivnom narodu pripada i pozicija predsjedavajućeg Doma naroda FBiH, Hrvat ne bi mogao biti na čelu Tužilaštva Federacije BiH. No, bošnjački kadar može biti, jer taj konstitutivni narod trenutno drži samo jednu funkciju, a to je ona predsjedavajućeg Predstavničkog doma FBiH.

Stav identičan onom OHR-ovom ima i Ustavni sud Federacije BiH koji je, također, 10. novembra dostavio pismo VSTV-u.

“Jedini odgovor koji može da da ovaj Sud, a to je da su sada nesporno popunjene pozicije i to: dvije iz reda hrvatskog naroda (predsjedavajući Doma naroda FBiH i predsjednik Ustavnog suda FBiH) i jedna pozicija iz reda bošnjačkog naroda (predsjedavajući Zastupničkog doma Parlamenta FBiH)”, navedeno je u pismu Ustavnog suda FBiH.

Pismo Ustavnog suda FBiH dostavljeno VSTV-u

Situacija je, dakle, jasna. VSTV nema više nikakve smetnje da Muniba Halilovića postavi za glavnog tužioca Federacije BiH koji je bio prvorangirani na listi kandidata. No, to nije scenarij koji su na večeri u jednom sarajevskom restoranu dogovorili Dubravko i Aljoša Čampara, zatim HDZ-ov potpredsjednik Mijo Krešić, predsjednik VSTV-a Milan Tegeltija, dekan Stomatološkog fakulteta u Sarajevu Muhamed Ajanović, te službenik SIPA-e Adis Drnda.

braća Čampara – prvi Bošnjak, drugi Ostali

Tada je, naime, dogovoreno da se Dubravko Čampara izjasni kao Ostali, što bi mu omogućilo imenovanje, jer je Tegeltija i ostali bili stava da Munib Halilović ne može biti izabran zbog toga što Bošnjaci “drže” dvije od ukupno šest najbitnijih pozicija u FBiH. Međutim, OHR i Ustavni sud Federacije smatraju da je samo jedna bošnjačka pozicija popunjena, jer Fadil Novalić nije obnovio mandat nakon izbora 2018. godine. Čampara se, tako, od favorita pretvodio u autsajdera u utrci za poziciju Glavnog tužioca FBiH. Stoga je, nakon ovih stavova, za očekivati da VSTV sa Milanom Tegeltijom na čelu poništi konkurs čiji mu rezultati ne idu u prilog.

Kosmopolitski duh u migrantskoj krizi: Orbanizacija Sarajeva

“Treba se organizovati ova gradska raja što se znamo međusobno u tri četiri auta od Čaršije do Ilidže, sve skloniti sa semafora iz grada. Bez sile, samo ih snimati i reći da se sklanjaju. I neka vide majmuni da ima spremnih momaka u gradu. Ima grupa momaka, večeras kreću”.

Ovu sam poruku dobio u četvrtak popodne, par sati nakon što je policija na Stupu uhapsila Marokanca osumnjičenog za ubistvo u sarajevskom naselju Otes. Uznemireni zbog ubistva, građani Ilidže i Hadžića su izašli na masovne proteste. Pridružili su im se političari, ministri, policajci i mediji koji su cjelodnevno prenosili “zabrinutost zbog migrantske krize”. Nekad popodne istoga dana MMA borac Denis Stojnić i još uvijek aktualni gradski vijećnik iz Sarajeva preko medija poziva na progon migranata.

“Ovo zlo što nam je zaposjelo državu, istjerati obavezno”, kazao je Stojnić, a prenijeli ozbiljni mediji sa sjedištem u Sarajevu.

Ali  nije problem u Denisu Stojniću kojeg su čak i njegovi birači shvatili neozbiljno. Problem su ovi “ozbiljni” zvaničnici koji su se pridružili svom narodu žednom osvete nad migrantima koji su u Otesu ubili bh. državljanina.

Kantonalni skupštinski zastupnik SBB-a, bokser Dževad Poturak, koordinirao je “spontane” proteste građana Ilidže. Pridružio se, potom, kamera i pažnje uvijek (po)željan državni zastupnik Saša Magazinović koji je poslao poruke nenadležnim institucijama da osiguraju građane. Onda se javnosti obratio kantonalni ministar policije Ismir Jusko, a potom i njegov federalni kolega Aljoša Čampara.

“Radončić je u pravu, migranti nisu nikakvi turisti”, kazao je ministar policije, a potom “zagrmio” da je “revolt građana opravdan i da migranti čine krivična djela”.

“Mašala klanja”, pisalo je na fotografiji migranta uslikanog netom nakon hapšenja u kombiju MUP-a Kantona Sarajevo.

Stotine takvih i sličnih poruka ispisano je bilo danas na društvenim mrežama i forumima medija čije je sjedište u kosmopolitskom Sarajevu. Građani ohrabreni stavovima ministara policije počinju da pozivaju na linč migranata.

“Samo Orbanov recept i zaobilazit će nas u širokom luku”, glasio je komentar na tekst o tome kako hrvatski policajci bičuju migrante.

Taj je komentar objavljen na načitanijem portalu u Srajevu, portalu Klix, “lajkalo” preko 400 ljudi. Ili u prevodu – četiri stotine građana koji su, reći će federalni ministar policije Aljoša Čampara, u pravu.

Antimigrantska histerija zahvatila je Sarajevo, taj kosmopolitski centar posljednjih dana cijenjen u svijetu u regiji. Ne potoji nijedan objavljen tekst o migrantima ispod kojeg nije bio poziv na njihovo ubistvo. Državni zastupnik lijeve orjentacije upozorava da će Sarajevo zahvatiti “krajiški scenariji”. Štaviše, Saša Magazinović ga svojim istupima i priželjkuje, a da se, pritome, kao zastupnik u Parlamentu BiH ne udostoji postaviti ijedno ozbiljno pitanje kada je u pitanju migrantska kriza. Evo, ukratko, suštine problema.

Milorad Dodik ne dozvoljava angažman Oružanih snaga BiH na granici sa Srbijom. Bez njegovog pristanka angažman oružanih snaga nije moguć. Osim toga, Granična policija BiH kojom upravlja HDZ-ov kadar Zoran Galić kao ispomoć na Drini koristi Žandarmeriju MUP-a RS-a koja migrante koji uđu u BiH iz Republike Srpske prebacuje na teritoriju Federacije BiH. Federalni ministar unutrašnjih poslova Aljoša Čampara nikad nije poduzeo nijedan konkretan potez kako bi spriječio ubacivanje migranata u kantone sa bošnjačkom većinom. Dalje, Vlada Republike Hrvatske kupuje opremu za pripadnike Granične policije BiH. Ta oprema se isključivo koristi u akcijama na granici sa Hrvatskom, gdje bh. graničari sprječavaju migrante da izađu u Hrvatsku. Istodobno, Hrvati svakodnevno na teritoriju BiH ilegalno ubacuju migrante o čemu pišu i svjetki mediji. Saša Magazinović kao državni zastupnik to skoro i da ne problematizira, dok federalni ministar unutrašnjih poslova uopće ne reagira na prebacivanje migranata iz RS-a u Federaciju. No, zato populističkim metodama podržavaju građane koji pozivaju na klanje migranata. Kao da nijedan od njih dvojice nikad nije bio izbjegllica u Srbiji ili Austriji za vrijema rata u BiH.

 

 

 

Pokrenuta interna istraga:Tužilac Džermin Pašić dao saglasnost da SIPA vrati telefone osumnjičenom za krijumčarenje 50 kilograma kokaina

Bez prethodnog vještačenja, državni tužilac Džermin Pašić dao je saglasnost inspektoru SIPA-e Robertu Ristiću da vrati dva mobilna telefona koja su u februaru oduzeta Dušku Đurasoviću, direktoru kompanije MDDI Group, osumnjičenom za krijumčanje 50 kilograma kokaina, saznaje Istraga. Telefoni su oduzeti u februaru ove godine kada je, u saradnji sa američkom DEA-om, provedena velika međunarodna akcija koja je rezultirala zapljenom kokaina vrijednog stotinu miliona eura. Krajnje odredište te droge bilo je Sarajevo, a Đurasovićeva firma MDDI bila je naručilac banana u kojima je bio kokain. Zbog toga su mu i oduzeti telefoni, ali ih je tužilac Pašić, u saradnji sa inspektorom SIPA-e koji je dužio predmet vratio bez prethodnog vještačenja. Nakon toga, službenik SIPA-e Robert Ristić je, prema informacijama Istrage, na svoje roditelje registrovao prevozničku firmu koja je vršila prevoz za firmu osumnjičenog Đurasovića. Kao vozači bili su angažovani pripadnici SIPA.e

inspektor SIPA-e Robert RIstić

“Unutrašnja kontrola započela je provjere. Sve će biti utvrđeno”, potvrdili su nam u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu BiH.

No, vratimo se na početak ovog slučaja. U večernjim satima 21. februara u regiji je odjeknula vijest da je tona kokaina trebala doći u Sarajevo, te da je SIPA u velikoj međunarodnoj akciji spriječila krijumčarenje ove droge koja je iz Kolumbije u Evropu prebačena u bananama. Te večeri je glasnogovornik SIPA-e Luka Miladinović izvijestio medije da je akcija urađena s policijskim i pravosudnim organima Italije, Sjeverne Makedonije i Crne Gore, te da je tom prilikom presječei lanac trgovine kokainom.

“Na području BiH, službenici SIPA uhapsili su dvije osobe, saslušali više svjedoka, te pretresli više osoba, objekata, vozila i tom prilikom oduzeli predmete koji mogu poslužiti kao dokaz u daljem krivičnom postupku”, kazao je tada glasnogovornik Miladinović.

Dvojica uhapšenih su bili vozači firme MDDI Grop Sarajevo, čiji su osnivači Duško Đurasović i Edis Rastoder, inače sin kralja banana Izeta Rastodera. Postupajući tužilac bio je državni tužilac Džermin Pašić s kojim je novinar Istrage razgovarao te večeri. No, detalje o kokainu (kasnije će se ispostaviti 50 kilograma) i uhapšenim osobama zbog tajnosti istrage tužilac Pašić nije saopćio. Uglavnom , pritvor za osumničenu dvojku nije tražen, a na osnovu usmeno tražene i dobijene naredbe od Suda BiH od direktora i suvlasnika firme MDDI Duška Đurasovića oduzeta su dva telefona. Osim ova dva telefefona, mobiteli su oduzeti i od osumnjičenih vozača.

“Tužilac Pašić i Robert Ristić su lično saslušavali Đurasovića”, kazao nam je sagovornik iz Državne agencije za istrage i zaštitu.

tužilac Džermin Pašić

Pritvor, rekosmo, nije tražen. Osumničeni su pušteni, ali njigovi telefoni su ostali u SIPA-e. Međutim, u maju 2020. godine, službenik SIPA-e Robert Ristić uspostavlja kontakt sa Đurasovićem, te njegovu poruku prenosi državnom tužiocu Džerminu Pašiću, koji, potom,  potpisuje saglasnost da se osumnjičenom krijumčaru kokaina vrate mobiteli koji, prethodno, nisu vještačeni. O vraćanju telefona nije obaviješten ni Sud BiH, ali ni rukovostvo SIPA-e. Odmah nakon toga, inspektor SIPA-e Robert Ristić na svoje roditelje registira prevozničku firmu, te kupuje dva nova kamiona. Kao vozače povremeno anžauje svoje kolege iz SIPA-e, a glavne poslove dobija od firme MDDI čiji je direktor i suvlasnik osumnjičeni Đurasović, kojem je, prethodno, vratio dva telefona.

Tužilac Džermin Pašić i inspektor Robert Ristić godinama su bliski saradnici, Upravo je Pašić, prema informacijama Istrage, insistirao kod rukovodstva SIPA-e da Ristića iz Regionalne kancelarije SIPA-e prebaci u sjedište SIPA-e.

Sead Rizvanović iz Skoplja piše za Istragu: Kako Rusija preko Bugarske i Makedonije uništava južno krilo NATO-a

Kada je bugarska ministrica vanjskih poslova Ekaterina Zaharieva rekla da se, uz postojeće bugarske zahtjeve vezane za identitet, Sjeverna Makedonija mora odreći i “proslave Tita” ako želi ući u Europsku uniju, bugarska uvredljiva ucjena za svog susjeda naizgled je dobila i apsurdnu dimenziju.  Aktuelni bugarski premijer bivši je tjelohranitelj Todora Živkova, bugarska opozicija redovito polaže cvijeće na spomenik bugarskom komunističkom vođi, tako da je nejazno zašto Bugarska drugima spočitava komunističku prošlost. Na stranu činjenice da su Titova Jugoslavija i živkovistička Bugarska bili različiti kao današnja Sjeverna i Južna Koreja.

Međutim, bugarsko spominjanje Tita nije samo trivijalno pitanje ili još jedan hir osokoljenih balkanskih političkih reketaša.  Paket identitetskih zahtjeva prema Makedoncima, zajedno sa spominjanjem Titove zaostavštine, promišljena je strategija koju provodi Bugarska, a koja bi trebala biti jabuka razdora na cijelom zapadnom Balkanu, s posebnim naglaskom na zemlje bivše Jugoslavije.  Planeri ove strategije, čiji korijeni leže daleko istočno od bugarske prijestolnice, vrlo dobro znaju da isti ili vrlo sličan spor oko identiteta postoji u gotovo svim zemljama zapadnog Balkana, a zahtjevi Bugarske sa Makedonijom samo označavaju početak nove nacionalističke oluje koja bi trebala izazvati destabilizaciju, nesigurnost,  osnovu za sukob “od Vardara do Triglava”.  Isto pitanje identiteta trenutno postoji sa crnogorskim narodom jer dio srpske javnosti osporava postojanje crnogorske nacije, jezika i crkve, sa istom konstrukcijom koju Bugarska koristi kao vještački projekat za stvaranje crnogorskog naroda.  Identičan je spor sa bošnjačkom nacijom i jezikom, a ako jednog dana Srbija dođe na vrata Europske unije, gotovo sigurno će se suočiti sa zahtjevima za reviziju povijesti od strane evropske članice Hrvatske, a među zahtjevima može biti identična formulacija kao i trenutni bugarski zahtjev.  Srbija da prepozna da srpski jezik potiče iz hrvatskog.  Gotovo isti princip odnosi se na zahtjeve makedonske manjine u Bugarskoj, pa će se sve buduće članice EU na Balkanu suočiti s manjinskim zahtjevima sličnog tipa od svojih susjeda.  Tvorac ovog plana tačno zna da je ovo “savršena nacionalistička oluja” koja tek započinje s Makedonijom, a zatim bi trebala opustošiti čitav Balkan. Iz zemalja bivše Jugoslavije danas su četiri članice NATO-a, Slovenija, Hrvatska, Crna Gora i Makedonija, plus Albanija, tako da će bugarska strategija sigurno izazvati snažan razdor na južnom krilu NATO-a.

Gotovo je nemoguće vjerovati da Bugarska provodi ovu strategiju sama, bez obzira na to koliko se bugarska jeftina nacionalistička retorika dešava uoči parlamentarnih izbora u Sofiji, bugarsko državno rukovodstvo nije toliko kratkovidno ili politički slijepo.

Uprkos pridruživanju NATO-u i EU, bugarska politička elita s desne i lijeve strane ne može se tako lako odvojiti od snažnih povijesno-političkih veza s Moskvom.  Bugarsku su nekad zvali “šesnaesta sovjetska republika”, a danas je ta zemlja još uvijek ovisna od ruskog gasa. Vladajuća stranka “Ujedinjeni patrioti”, čiji je glasnogovornik Krasimir Karakačanov, često je izvor proruske propagande i sovjetske nostalgije.  2006 godine stalni ruski izaslanik u EU Vladimir Čižov rekao je da je “Bugarska u dobroj poziciji da postane naš specijalni partner, nešto poput trojanskog konja u EU”.  Sada je očito da Rusija aktivira svoju akviziciju u slucaju sa Makedonijom, za koju se Moskva oštro protivila ulasku u NATO.  Bugarska opoziciona Socijalistička partija, u kojoj je i aktuelni predsjednik Bugarske Rumen Radev, ne krije simpatije prema Rusiji, a Radev se više puta hvalio da je inicijator deklaracije o Makedoniji koju je usvojio bugarski parlament.  Europsko vijeće za vanjske odnose primjećuje da u Bugarskoj postoji stranka s najjačom retorikom protiv EU u cijeloj uniji, “Ataka”, koja neprestano širi protiv zapadnu propagandu i otvoreno kaže da je “majka Rusija koja nas je sve oslobodila”.

Bugarska je mogla istaknuti iste prigovore koje je dala sada u vezi sa Sjevernom Makedonijom kada je potpisan Prespanski sporazum i kad je Makedonija ušla u NATO, ali tada je bio vrlo snažan pritisak Sjedinjenih Država da okončaju spor.  Sada se Sofija suočava sa znatno mekšom evropskom diplomatijom, a premijer Borisov vjeruje da će činjenica da je Bugarska članica Unije doprinijeti ublažavanju pritiska Berlina u vezi sa pregovorima o članstvu Makedonije.  Međutim, Bugarska je na meti oštrih kritika evropskih političara, intelektualaca iz cijele Evrope i regije, jer su bugarski zahtjevi apsurdniji od grčkog spora oko imena.  U slučaju Grčke, spor se vodio oko suverenih državnih simbola, koji su, iako neopravdani, ipak našli mjesto i stvorili presedan u međunarodnom pravu.  Ali trenutni bugarski zahtjevi odnose se na identitet nekih stanovnika Makedonije, koji uopće nije predmet pregovora između država, i Bugarska je toga dobro svjesna.  Bugarski političari sada dobro slušaju njihove suflere iz Rusije, isporučujući zahtjeve koji se ne mogu ispuniti, zaustavljajući proces proširenja unije, blokirajući proces de-balkanizacije u regiji i stvarajući krizu među savjeznicima u NATO-u.  Bugarska također vješto koristi američke izbore i igra na kartu trenutnog vakuuma u fokusu Vasingtona, ali ta će situacija završiti za nekoliko mjeseci i tada ćemo vidjeti koliko drzi riječ Krasimira Karakačanova da nijedna zemlja ne može vršiti pritisak na Bugarsku zbog njejzinih uvjeta da Makedonija započne pregovore sa EU.

NAJČITANIJI ČLANCI

Istraga objavljuje materijalne dokaze i fotografije: Čamparina savjetnica poslala anonimnu prijavu...

“Dobro vam veče. U večerašnjem dnevniku gledajte: kako SDA preko Obavještajno bezbjednosne agencije prisluškuje svoje neistomišljenike. RTRS u posjedu krivične prijave protiv direktora OBA-e...