Od danas više na Facebooku Elmedina Konakovića ne mogu biti “režimski novinar”. I to je prva bitna stvar. Druga bitna i dobra stvar je to što Duška Jurišić više uopće nije novinar. Ona je sada režim.
Treće, Sabina Ćudić od danas više nema nikakav kredibilitet. Dala ga je za – ništa. Ona je od danas samo jedna od dvadeset i troje državnih zastupnika vladajuće koalicije okupljene oko Milorada Dodika i Dragana Čović. Nacionalista koje je godinama javno prezirala, a protiv kojih je, suštinski, bila samo onda kada je njena Naša stranka u Mostaru iz utrke izbacila SDA-ovog kandidata za gradonačelnika, u korist HDZ-ovog Maria Kordića. Svoj kredibilitet u priči o borbi protiv korupcije Ćudić je potrošila glasajući za Nenada Nešića. Njene feminističke fraze danas su pale u vodu kada je pritisnula taster za, dajući podršku Staši Košarcu kojeg je supruga prijavila za nasilje u porodici. Od danas je ona samo koaliciona partnerica Sanje Vulić, Dušanke Majkić, Borjane Krišto ….
Četvrto, Ambasada SAD-a je pozdravila formiranje Vijeća ministara BiH, izražavajući nadu u nastavak “euroatlantskih integracija”. Ambasador Michael Marphy je samo kratko bio zgrožen Dodikovom odlukom da odlikuje Vladimira Putina. Sad je već Dodikova stranka – reformska stranka koja će Bosnu i Hercegovinu vući ka članstu u NATO-u i Evropskoj uniji čiji se parlamentarci “ne kupaju po pet mjeseci”.
Peto, šuti Saša Magazinović. I to je dobro za javno mnijenje, opčinjeno proteklih godina njegovim besmislenim inicijativama koje “nacionalisti” i režim nisu razumjeli. Sada je vlast, i red je da predloži smanjenje akciza. Ili da predloži legalizaciju marihuane u medicinske i kokaina u ministarske svrhe.
Šesto, Elmedin Konaković ne piše statuse. Nema kada. Prima čestitke od službenog Zagreba koji ga je i instalirao na ovu poiziciju.
Sedmo, Zlatko Miletić je pokazao da je podjednako protiv svih nacionalista. A ne samo onih najbrojnijih.
Osmo, Nenad Nešić je novi ministar sigurnosti. Nije uhapšen, ali će da hapsi.
Deveto, Zoran Tegeltija je ministar finansija BiH. Vodio je najgore Vijeće ministara od Dejtona do danas i sada će biti glavni motor promjena.
Deseto, Zukan Helez je ministar odbrane BiH. Presuđen za nasilje i davanje lažnog iskaza pod zakletvom. A danas se opet zakleo.
Jedanaesto, šuti Jasmin Imamović, autor knjige – “Molim te, zapiši” mi.
Dvanaesto, mirno spavajte, rata neće biti. Milorad Dodik se promijenio. Dragan Čović, također.
Trinaesto, pripremite se za novi Izborni zakon. Postat ćete cvijeće. Hrvatsko cvijeće. Baš kao i Elmedin Konaković.
Mirza Gačanin, jedan od visokorangiranih članova narko kartela Tito i Dino, pušten je iz pritvora u Nizozemskoj, saznaje Istraga.ba. Određene su mu mjere zabrane napuštanja mjesta prebivališta i zabrana kontaktiranja sa svjedocima. On i dalje ostaje jedan od glavnih osumnjičenih u okviru istrage koju protiv njega vodi nizozemsko pravosuđe.
Gačanin je, podsjećamo, uhapšen u maju prošle godine u okviru velike međunarodne istrage o pranju novca stečenog krijumčarenjem kokaina. Tada je uhapšena i njegova supruga Rosa van den Dungen koja je zajedno sa Mirzom Gačaninom kupovala nekretnine u nizozemskom gradu Breda, vrijedne više od 2,3 miliona eura.
“Do sada se iz istrage ispostavilo da su Mirza Gačanin i Rosa van den Dungen u Nizozemskoj kupili nekretnine u ukupnoj vrijednosti od 2,3 miliona eura. Za to su pozajmili 2,6 miliona eura od raznih stranih društava i lica. Međutim, sumnja se da pozajmljeni novac vodi porijeklo iz kaznenih djela, odnosno od trgovine opojnim drogama”, navedeno je dokumentima nizozemskog pravosuđa koji su dostavljeni u BiH putem “međunarodne pravne pomoći”.
U istom dokumentu je navedeno da je Mirza Gačanin član kartela Tito i Dino kojim rukovodi njegov rođak – Edin Gačanin zvani Tito. Inače, Mirza Gačanin je stric vođe kartela i svi vode porijeklo iz sarajevskog naselja Buča Potok. U istoj ulici je odrastao i Smail Šikalo, bokser koji je uhapšen u Peruu prilikom pokušaja krijumčarenja 800 kilograma kokaina. Osim Šikala, u Peruu je sa dvije tona kokaina uhapšen i David Cufaj, još jedan bokser iz Sarajeva koji je živio u Nizozemskoj i koji je sarađivao sa članovima porodice Gačanin, odnosno sa kartelom “Tito i Dino”. Prošle sedmice je u Peruu ubijen policajac koji je, prema pisanju tamošnjeg lista El Comercio, istraživao kartel kojim rukovodi Edin Gačanin.
Edin Gačanin Tito
Ova porodica sumnjivim se poslovima bavi skoro tri decenije, a prvi je s “biznisom” započeo Miralem Gačanin, otac Edina Gačanina zvanog Tito i brat Mirze Gačanina. Održavali su bliske veze sa nizozemskim kriminalcima koji su, čak, povremeno dolazili u BiH. Istodobno, na teritoriji BiH pravili su su svoju strukturu za pranje novca. Sa Edinom Gačaninom je povezan biznismen Gordan Memija, dok je Mirza Gačanin sarađivao sa Alemom Hodovićem i Dževadom Halilovićem, vlasnikom sarajevske kompanije Tranzitexport. Otkako je uspustavio poslovne kontakte sa Mirzom Gačaninom, biznismen Halilović je u Sarajevu počeo graditi stambene zgrade.
“Gačanin Mirza je moj prijatelj. Njemu je nekoliko puta bila potrebna određena pozajmica za kupovinu nekih nekretnina u Nizozemskoj, što sam i učinio. Mirzi Gačaninu sam dao ukupno dva puta pozajmicu, koliko se mogu sjetiti 2013. godine i 2015. godine, u iznosima od 391 hiljadu eura i 880 hiljada maraka. Također, moja supruga Jasmina je, po mom nagovoru, dala pozajmice Mirzi Gačaninu u iznosu od oko 800 hiljada maraka”, izjavio je istražiteljima SIPA-e biznismen Dževad Halilović.
On je potvrdio da mu Mirza Gačanin, do momenta saslušavanja, nije vratio skoro dva i po miliona maraka, ali da je on “pošten čovjek” i da vjeruje da će vratiti.
Osim poslovanja sa Dževadom Halilovićem, Mirza Gačanin je ima bliske veze i sa drugim sarajevskim kompanijama. Preko svoje firme Star Buildin B.V.B.A. registrovane u Belgiji uplaćivao je novac na račun firme E.S. Tech Sarajevo.
Osnivač ove firme je Stefan Papić, bh. državljanin koji živi u Bredi i koji je nekoliko puta bio meta nizozemske policije. Papić često boravi u Sarajevu gdje se, također, bavi nekretninama o kojima se brinu njegovi prijatelji. Direktor firme E.S. Tech u periodu sumnjivih uplata bio je “biznismen” Alem Hodović.
Mirza Gačanin je preko ovih firmi prao novac kojim je kasnije u Sarajevu i Bredi kupovao nekretnine. U aprilu 2019. godine Gačanin je od Šećura Bašovića kupio zemljište u Boljakovom potoku u Sarajevu za oko milion maraka. Sve poslove u ime Gačanina vodio je Hasan Hodžić, donedavni vijećnik u Općinskom vijeću Novi Grad Sarajevo.
Često me ovih dana pitaju prijatelji i komšije hoće li se zaratiti u Ukrajini, i da li će se to negativno odraziti na političke događaje u Bosni i Hercegovini (?!) Kao politički analitičar koji je radio u Ukrajini proteklih sedam godina, ja im odgovaram pitanjem: da li želite kraći odgovor (koji je „Da“), ili imaju par sati za detaljniju analizu ove kompleksne teme za koju se interesiraju? Jednostavno rečeno, tema je itekako ozbiljna i značajna da zaslužuje nešto više vremena i pažnje.
Prije svega, u Ukrajini rat traje već osmu godinu, sa manjim ili većim intenzitetom, tako da je kraći odgovor tu. Rat je već u toku i iz toga može izroditi sve. Ovih dana su obje strane ponovo stavile u pogon artiljeriju i minobacače, gađaju se civilni objekti, civilno stanovništvo je u strahu i čak se žene i djeca evakuiraju iz ratne zone. Naravno, ljude zanima da li gomilanjem svojih trupa na granicama Ukrajine, Rusija planira invaziju na Ukrajinu. Odmah ću reći kako je sve moguće, ali se istovremeno postavlja niz opravdanih pitanja koja smanjuju vjerovatnoću za velikom invazijom. Prije svega, da li bi se to isplatilo Vladimiru Vladimiroviču Putinu i Ruskoj Federaciji? Drugim riječima, koliko će ih ta avantura koštati u ekonomskom, vojnom i političkom smislu? Zatim, bez obzira na snagu u vojnoj tehnici, da li je pametno pokušati invaziju sa trupama koje broje manje od 150.000 vojnika na tako veliku državu od nekih 45 miliona stanovnika? Ukrajinska vojska danas nije ni nalik na onaj raštimani orkestar iz 2014. godine, i trenutno se procjenjuje da je 5. ili 6. vojna sila u Evropi. Drugo je pitanje koliko civilnog stanovništva na istoku Ukrajine istinski podržava vlasti iz Kijeva, a koliko i dalje tajno gaji simpatije prema Rusiji… Zato je tamo svašta moguće.
Objektivno, čini se da je V.V. Putin poslao vojsku na granice Ukrajine da izvrše već sada tradicionalnu vojnu vježbu pod nazivom „Zapad“. Zadaća te vježbe je standardno pokazivanje mišića NATO alijansi, kako bi ih podsjetili da je Ruska Federacija i dalje svjetska vojna supersila. Međutim, postoje indicije da je ruska, pa i bjeloruska vojska na granici Ukrajine i što je V.V. Putin procijenio da ukrajinska vojska planira neku vrstu „Oluje“ na okupirane teritorije u Donbasu. Za one koji su manje upućeni u ukrajinske toponime, Donbas je naziv iz vremena Sovjetskog saveza za rudarski „Donjecki bazen“ uglja, koji obuhvata oblasti Donjeck i Lugansk. Navodno, ruske obavještajne službe su zaključile na osnovu vrsta i količina naoružanja koje je ukrajinska vojska nabavila, ali i samostalno napravila u proteklih godinu-dvije dana, da prijeti direktna opasnost od pokušaja velike vojne akcije protiv samozvanih narodnih republika u Donbasu. Ta vojna akcija bi bila nešto poput vojno-policijske ofanzive koja je u svega nekoliko dana u avgustu 1995. godine ugasila samozvanu Republiku Srpsku Krajinu u Republici Hrvatskoj. Za nas je zanimljivo da je ruski predsjednik u nekoliko navrata upozoravao da u slučaju bilo kakve ozbiljnije vojne akcije ukrajinskih centralnih vlasti protiv ruskog (jezičkog) stanovništva u Donbasu, Rusija bi morala intervenirati kako bi spriječila „novu Srebrenicu“.
Sa druge strane, ruske trupe stacionirane na sjeveru, istoku i jugu ukrajinske granice sa Rusijom i Bjelorusijom, poslužile su ruskom Predsjedniku kao lakmus papir kako bi ispipao puls NATO saveza. Drugim riječima, bilo je neophodno saznati koje članice, u kom obliku i u kojoj mjeri, su spremne pomoći Ukrajini u slučaju veće eskalacije postojećeg sukoba u Donbasu. Na žalost i razočarenje ukrajinskih vlasti, čini se da je NATO na neki način i ujedinjen, ali i prilično podijeljen. Jedinstvo su pokazale SAD, Velika Britanija, Kanada, Poljska i baltičke države, Turska također na svoj način, a sa druge strane neke druge članice saveza, prvenstveno Njemačka i Francuska, su pronašle razne izgovore da ne šalju vojnu pomoć Ukrajini, ili jednostavno izražavaju standardnu „zabrinutost“. Energetska ovisnost Europske Unije od ruskog gasa je sada više nego očita, i ova situacija hrani apetit Rusije za obnovom interesne sfere nekadašnjeg Sovjetskog saveza, ili čak i stvaranja šireg sigurnosnog pojasa Rusije dublje u Evropi.
I ovdje dolazimo do tzv. „mehkog trbuha“ Evrope i NATO saveza, što je u suštini ova zona koju je neko nazvao Zapadnim Balkanom. S obzirom na politička previranja u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori, stvara se ozbiljna pretpostavka da bi u šahovskom žargonu Rusija mogla matirati NATO konjićevim skokom na Zapadnom Balkanu. Mnogi analitičari tvrde da Rusija ne može vojno intervenirati na Zapadnom Balkanu jer je taj prostor okružen državama članicama NATO saveza, ali se postavlja opravdano pitanje: „Da li bi se zaista neko usudio pucati na ruske vojnike ukoliko se odluče stacionirati bilo gdje izvan NATO članice?“ Nažalost, primjer okupacije, a potom i aneksije Krima uz pomoć „malih zelenih“ – vojnika bez ikakvih zvaničnih ruskih vojnih obilježja, ali sa ruskim najnovijim naoružanjem i modelom uniformi, govori da bi NATO mogao izgubiti dominaciju u Evropi ukoliko ne povuku prave poteze na vrijeme.
Hoće li se sadašnja situacija na istoku Evrope odraziti na političke (ne)prilike u Bosni i Hercegovini? Nažalost, i tu stoji onaj kraći odgovor sa početka teksta, uz nekoliko stvari koje treba nagađati. U oblasti političkih nauka, najnezahvalnije je baviti se političkom prognozom, ili predviđanjem. Postoji dosta varijabli koje se mogu predvidjeti, ali i milion drugih varijabli koje se ne mogu zamisliti ni u snu. Ipak, s obzirom da je V.V. Putin spomenuo Srebrenicu kao primjer najvećeg stradanja civilnog stanovništva i genocida na tlu Evrope nakon 2. svjetskog rata, postoji nada da on ima iskrenog pijeteta prema žrtvama u Bosni i Hercegovini, te da neće doprinijeti destabilizaciji i novim sukobima koji bi vjerovatno izrodili i nove „Srebrenice“… A šta će u međuvremenu učiniti NATO? Pa, vidjet ćemo…
(autor teksta Adnan Habul je magistar politologije u oblasti međunarodnih odnosa i diplomatije sa sedmogodišnjim iskustvom u Misiji OSCE-a u Ukrajini. Tekst odražava lične stavove autora, a ne stavove OSCE-a)
Dva dana prije nego što će SIPA upasti u kuću Nedima Uzunovića, advokat Mirsad Crnovršanin pozvao je direktora Bosnalijeka na kratku šetnju centrom Sarajeva. Već tada je bivši saradnik državnog tužioca Dubravka Čampare, a danas advokat koji dijeli kancelariju sa tužiočevom suprugom, znao da će u ponedjeljak 6. decembra, SIPA provesti akciju kodnog naziva “Trik”.
Mirsad Crnovršanin i Nedim Uzunović
Mirsad Crnovršanin, priznat će kasnije dvojica inspektora SIPA-e, raspitivao se o mogućoj akciji u okviru koje bi trebao biti uhapšen direktor Bosnalijeka Nedim Uzunović. Crnovršanin je lično zvao inspektore SIPA-e Zaima Tanju i Damira Vranešića kako bi se raspitao o eventualnom hapšenju Uzunovića. Inspektori su kasnije sve potvrdili na zapisnik o saslušanju svjedoka i materijal je dostavljen Tužilaštvu BiH. Zadužio ga je tužilac Mirza Hukeljić koji bi u narednom periodu trebao utvrditi kako je i ko je iz Tužilaštva BiH dojavio bivšem saradniku Dubravka Čampare da će SIPA provesti akciju usmjerenu protiv Nedima Uzunovića i njegove porodice.
Kada je, 6. decembra, SIPA upala u Uzunovićevu kuću, Crnovršanin se pojavio u svojstvu branioca. Za Istragu će tada priznati da je “imao neke informacije” o akciji. Dva dana kasnije, direktor Bosnalijeka je pritvoren. Ali prije nego što mu je isteklo 30 dana pritvora, Uzunović je otkazao pomoć Mirsadu Crnovršaninu. Zbog čega?
Sredina je 2021. godine. U jednom ugostiteljskom objektu na ulazu u Mostar, vlasnik Hercegovinalijeka Šemsudin Hasić okupio je bisnismene i političare. Među pozvanim su bili Denis Zvizdić, Aljoša Čampara i Senad Kevelj.
Tema je bila – preuzimanje Bosnalijeka. Iako su ranije imali bliske poslovne veze, Šemsudin Hasić je odlučio preuzeti i Bosnalijek. Zenaida Hasić je je godinama bila bliska saradnica Nedima Uzunovića. Bila je direktorica regije BiH u Bosnalijeku. Ali nakon što je vlasnik Hercegovinalijeka započeo operaciju preuzimanja Bosnalijeka, ona se udaljila od Uzunovića. U oktobru je prošle godine postala vršiteljica dužnosti direktorice Apoteka Sarajevo. Imenovana je iz “kvote” federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare, koji u vrlo blizak vlasniku Hercegovinalijeka Šemsudinom Hasićem. Plan je da se Bosnalijekovi proizvodi izbace sa polica JU Apoteke Sarajevo, a da niihovo mjesto zauzme – Hercegovinalijek. Osim toga, firma Canis academy koja je u vlasništvu Rijada Hasića, supruga direktorice JU Apoteke Sarajevo postala je konsultant Hercegovinalijeka. U prilogu je faktura koja dokazuje da firma Šemsudina Hasića suprugu direktorice Apoteka Sarajevo platila 2200 KM za “savjetničke usluge”.
No, vratimo se mostarskom sastanku iz prošle godine. Vlasnik Hercegovinalijeka Šemsudin Hasić je, rekosmo, okupio poduzetnike i političare kako bi osmislio strategiju preuzimanja Bosnalijeka. U ovoj operaciji ključni partneri su mu Rusmir Hrvić, vlasnik AS HOLDING d.o.o., te Mensur Mušija, vlasnik kakanjske farmaceutske firme MGM.
Prema zvaničnim podacima sa sarajevske berze SASE, vlasnik najvećeg procenta dionica je off shore kompanija KBC EURO CREDIT CAPITAL iza koje stoji Nedim Uzunović. U pitanju je 23 posto dionica koje su ranije bile u vlasništvu Vlade Federacije BiH, a koje su preuzete sumnjivim transakcijama preko nekoliko off shore firmi, o čemu smo pisali u nekoliko navrata.
dioničari Bosnalijeka
Drugi na spisku je tešanjski AS HOLDING. U njihovom je vlasništvu 15,5 posto dionica. Na trećem mjestu je Sberbanka d.d. Sarajevo, na kojoj se vodi 10,7 posto dionica. U pitanju je, kako Istraga saznaje, skrbnički račun iza kojeg stoje Mensur Mušija i Šemsudin Hasić. Vlasnik šest posto dionica je firma JAMP s.r.o. iz Češke. Ovim paketom indirektno upravlja Nedim Uzunović, kojeg su, također, proteklih godina podržavali mali dioničari. Da bi preuzeli kontrolu nad Bosnalijekom, Hasić, Mušija i Hrvić bi morali imati kontrolu nad 50 posto dionica. Najveći “zaštitini” mehanizam Nedima Uzunovića bile su dionice vođene na KBC EURO CREDIT CAPITAL. Na scenu, zatim, stupa Tužilaštvo BiH.
izvještaj SIPA-e iz marta 2018. godine kiselio se u ladici skoro četiri godine
Još u aprilu 2018. godine Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) prijavila je Tužilaštvu BiH Nedima Uzunovića zbog sumnje da je, mahinacijama preko off shore zone, preuzeo 23 posto dionica Bosnalijeka koje su kasnije vođene na KBC EURO CREDIT CAPITAL.
Tri i po godine izvještaj se kiselio u ladicama državne tužiteljice Enise Adrović. Ali, kada su biznismeni Rusmir Hrvić, Mensur Mušija i Šemsudin Hasić započeli operaciju preuzimanja Bosnalijeka, Tužilaštvo se “probudilo” i izvadilo predmet iz ladice. Nedim Uzunović je uhapšen, a postupajuća tužiteljica, inače bliska državnom tužiocu Dubravku Čampari, zatražila je blokadu 23 posto dionica. Sud BiH je prihvatio prijedlog Tužilaštva BiH.
odluka Suda BiH o blokadi dionica KBC-a
Petnaest dana nakon što su blokirane dionice i nakon što je Sud BiH odredio jednomjesečni pritvor Nedimu Uzunoviću, na scenu stupaju Hercegovinalijek i AS Holding.
“Poštovani, ovim putem kao ovlašteni punomoćnici dioničara AS Holding Tešanj i Hercegovinalijek Mostar podnosimo zahtjev za hitno sazivanje vanredne skupštine društva Bosnalijek d.d. Sarajevo”,pisalo je u dopisu Advokatskog društva Eterović koje je 23. 12. 2021. godine došlo na adresu Bosnalijeka.
Hercegovinalijek i AS Holding traže vanrednu sjednicu Skupštine Bosnalijeka
Skupština je zakazana za 5. februar. No, u međuvremenu se desio obrat. Nedim Uzunović je otkazao punomoć Mirsadu Crnovršaninu, advokatu koji dijeli kancelariju sa Maidom Čampara, suprugom državnog tužioca Dubravka Čampare, koji je, opet, brat ministra Aljoše Čampare. Svi oni su, preko Senada Kevelja, uspjeli uspostaviti bliske veze sa Šemsudinom Hasićem, vlasnikom Hercegovinalijeka. Nakon što je Crnovršanin “otpušten” iz predmeta, drugi branioci su uspjeli izvojevati odluku Suda BiH na osnovu koje je Nedim Uzunović 6. januara pušten na slobodu. To je, dijelom, poremetilo planove Hercegovinalijeka i As Holdinga, zbog čega oni 14. januara upućuju zahtjev za izmjenu dnevnog reda Skupštine dioničara.
Zahtjev za dopunu Dnevnog reda
“Predlažemo da se dnevni red Skupštine Bosnalijek d.d. Sarajevo dopuni tako što će se iza tačke 3 dnevnog reda uvrstiti tačke od 4 do 9 koje glase: Donošenje odluke o razrješenju CIJELOG Nadzornog odbora, to jeste predsjednika i svih članova”, pisalo je, pored ostaklog, u Zahtjevu od 14. januara.
Na scenu tada stupa Registar vrijednosnih papira Federacije BiH, koji, pozivajući se na akt Suda u kojem su, zapravo, citirani navodi, konstatuje da predstavnici KBC-a ne mogu učestvovati na Skupštini dioničara.
akt Registra vrijednosnih papira FBiH
“Ukazujemo na činjenicu da je Izjašnjenjem Tužilaštva BiH od 19.1. 2022. godine decidno navedeno da je Tužilaštvo BiH stava da se zabrana korištenja dionica upravo odnosi na korištenje prava iz vrijednosnih papira, odnosno upravljačkih prava/glasačkih prava te prava na raspodjelu dobiti”, navedeno je aktu Registra vrijednosnih papira FBiH od 1. februara 2022. godine.
Vanredna Skupština dioničara trebala je biti održana u subotu, 5. februara. No, zbog nedostatka kvoruma je otkazana. Nova je zakazana za 22. februar, odnosno, 13 dana prije nego što bi Sud BiH trebao preispitivati mjere zabrane raspolaganja dionicama koje KBC ima u Bosnalijeku.
Od oktobra prošle godine pa sve do danas traje “uskoro” Christiana Schmidta. I još nije prestalo. I još neće prestati. “Uskoro ću”, izjavit će Schmidt 9. oktobra prošle godine, “uraditi nešto u vezi s državnom imovinom. Odnosit će se na Republiku Srpsku”.
Uskoro će se, 9. aprila, navršiti šest mjeseci od te Schmidtove izjave. Visoki predstavnik nije nametnuo ništa glede državne imovine. Jer Milorad Dodik je, na vrhuncu reformskih procesa i “političkih kompromisa”, zaprijetio odcjepljenjem. Schmidt je, u strahu, zaboravio na svoje “uskoro u Republici Srpskoj” i okrenuo se Federaciji. Ustvari, okrenuo se “političkom Sarajevu”, gdje još uvijek vjeruju u dobre namjere Međunarodne zajednice. Koja je, eto, procijenila da je “Milorad Dodik prejak”, a “hrvatski narod preslab” da bi se međunarodne “reformske legende” i antikorupcijski “cunamiji” usmjerili ka njima.
Sjećate li se “nemira na Jugu” kojima je Christian Schmidt, proteklog ljeta, plašio svoje sagovornike od kojih je, navodno, tražio mišljenje za svoje amandmane koji će “deblokirati Federaciju”?
E, zbog tih “nemira na Jugu”, Christian Schmidt je nametnuo izmjene Ustava Federacije BiH kako bi zadovoljio zapadni Mostar, Zagreb i Washington, slagavši pritome (sada to vide i raznim interesima zaslijepljeni analitičari) da je deblokirao Federaciju.
A zbog one prijetnje odcjepljenjem i “lola s vrljikama”, Christian Schmidt nije poduzeo ništa u Republici Srpskoj glede imovine Bosne i Hercegovine.
I, onda će, logično, svoju britku sablju usmjeriti prema Sarajevu gdje još uvijek više vjeruju u “autentična tumačenja” Nedima Ademovića, dobre namjere Christiana Shmidta, strateške procjene Žarka Papića i političke analize Ivane Marić. Gdje još uvijek žive u ubjeđenju da je Fadil Novalić na crnjoj američkoj listi u odnosu na liste na kojoj su Nikola Špirić i Marinko Čavara.
Sad otvorite Ustav Republike Srpske i popis iz 2013. godine. Milion Srba živi u entitetu RS, 171 hiljada Bošnjaka, 30-ak hiljada Hrvata i 25 hiljada ostalih. Šta mislite o preglasavanju “druga dva naroda” plus ostalih? Predsjednik RS se bira – direktno. Potpredsjednici RS se biraju direktno, ali se ne pitaju ništa. Vlada se bira prostom većinom u Narodnoj skupštini RS. Nema doma naroda. Ima samo besmisleno Vijeće naroda. Tamo vrijedi princip jedan čovjek jedan glas. Ustvari, Ustav RS je, ako izbacimo diskriminaciju ostalih prilikom izbora predsjednika entiteta, zapravo, moderni građanski ustav. Ko osvoji najviše glasova, taj je pobjednik. To što bošnjački i hrvatski kandidati za predsjednika Republike Srpske nemaju nikakve šanse da postanu predsjednici entiteta, nije diskriminacija. Oni samo nemaju dovoljno glasova, jer je Srba pet i po puta više. I to je tako. Ni službeni Zagreb, ni “neslužbeni” Washington, ni Brisel niti OHR nisu našli za shodno da preispituju “preglasavanje” Bošnjaka i Hrvata u RS. Sasvim je ok i Zapadu i Istoku da građanski princip funkcionira gdje su Bošnjaci manjina.
I ne bi to bio problem da se isti princip primjenjuje tamo gdje su Bošnjaci većina. U Federaciji deset kantona. Ali tu baš službeni Zagreb i “neslužbeni” Washington, i Brisel i OHR, nisu za “građanski princip”. Jer “nije dopustivo da jedan narod drugom narodu bira predstavnike”. Princip jedan čovjek jedan glas ne može se primjenjivati tamo gdje Bošnjaka ima milion i po, Hrvata 450 hiljada, Srba 56 hiljada i ostalih 102 hiljade. Zato postoji Dom naroda FBiH, postoje klubovi Bošnjaka, Hrvata, Srba i ostalih. Zato predsjednik i OBA potpredsjednika iz sva tri kontitutivna naroda MORAJU potpisati imenovanje Vlade FBiH. Osim u situacijama kada se službenom Zagrebu i “neslužbenom” Washingtonu, službenom Briselu i principijelnom OHR-u, ne sviđa potpredsjednik iz reda Bošnjaka. E, to se, onda, zove “blokada”, jer se ne poštuje “parlamentarna većina”, koja ne znači ništa kada Hrvat kao predsjednik FBiH odbija potpisati volju te većine. Tada su na sceni samo “ustavne nadležnosti”. I, da budem iskren, jesu. Kao što i Bošnjak potpredsjednik koristi svoje nadležnosti.
Ako Christian Schmidt želi deblokirati procese u Federaciji, onda bi mu najjednostavnije bilo u Ustav FBiH upisati odredbe Ustava RS, protiv kojih, očito, ni službeni Zagreb ni “neslužbeni” Washington, ni Brisel niti OHR nemaju ništa. Pa da i u Federaciji predsjednika biraju direktno. Pa da onaj koji osvoji najviše glasova bude predsjednik entiteta. Pa da potpredsjednici iz druga dva konstitutivna naroda od ovlaštenja dobiju kancelariju i službeni automobil. Pa da predsjednik imenuje mandatara za saziv nove Vlade. Pa da samo Predstavnički dom FBiH usvaja zakone, a da se Dom naroda FBiH pretvori u Vijeće naroda. Pa da nakon izbora parlamentarna većina odlučuje o svemu.
Ah, da. Rezultati popisa iz 2013. godine za entitet Federacija BiH nisu dobar temelj za takav ustav. Jer nije fer, ni za službeni Zagrebu ni “neslužbeni” Washingtonu, ni službeni Brisel niti principijelni OHR, “da najbrojniji narod bira drugima predstavnike”. To je samo fer u RS-u, gdje je neki drugi narod najbrojniji, a ne onaj narod čiji je k…c postao međunarodni politički problem nazvan “bošnjački demografski oportunizam”. Zato, ne jeb'te više!
Bivši ministar poljoprivrede i političar CSU-a Christian Schmidt trebao bi postati visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, zamijenivši Austrijanca Valentina Inzka s ove funkcije, objavio je u utorak njemački Tagesszeitung.
Prema TAZ-ovim informacijama iz diplomatskih krugova, Angela Merkel i njena Vlada uspjeli su integrirati Rusiju u novu strategiju.
“Bilo bi nemoguće da Rusija da Amerikancu zeleno svjetlo, što je posebno željela bh. javnost u Sarajevu. Prema diplomatskim izvorima, Rusija bi mogla prihvatiti 63-godišnjeg političara iz CSU-a Christiana Schmidta”, piše TAZ, čime potvrđuje sve navode koje je proteklih dana objavljivala Istraga.ba.
Schmidt je, piše TAZ, bivši ministar poljoprivrede i ima kontakte s istočnom Europom i Rusijom, a nekoliko je puta bio i u Bosni i Hercegovini.
“Vijeće za implementaciju mira (PIC) ga mora izabrati na proljeće uz blagoslov Rusije”, konstatuje TAZ.
Tageszeitung piše da promjena šefa OHR-a “ukazuje na novu politiku Međunarodne zajednice prema BiH”.
“Iznad svega, Njemačka, nova administracija SAD-a i Brisela žele zemlju osloboditi njene ustavne i ekonomske bijede i odrediti kurs za prijem zemlje u EU”, navodi TAZ.
Njemačkii listi dalje navodi da “BiH treba temeljito reformirati, te da su aktualni visoki predstavnik Valentin Inzko i njegov prethodnik Christian Schwarz-Schilling već dali smjernice za buduće djelovanje”.
“Vladavina korumpiranih nacionalističkih političara mora biti ograničena u kratkom roku. Pravosudni sistem mora biti temeljno reformiran, ratni zločini se više ne bi trebali veličati”, objavio je TAZ u svojom članku koji potvrđuje sve tekstove Istrage koji su u dijelu bh. javnosti naišli na osude.
Sjevernomakedonske vlasti odbile su dati saglasnost Miloradu Dodiku za učešće na Prespa Forum Dialogue koji se od od 16. do 18. juna održava u Ohridu. Ovu ionformaciju prvobitno je objavio portal politicki.ba, a Istraga.ba je, u međuvremenu, uspjela doći do internih dokumenata Predsjedništva BiH koji otkrivaju detalje ovog slučaja.
Predsjednik Sjeverne Makedonije Stevo Penderovski poslao je predsjedavajućem Predsjedništva BiH Šefiku Džaferoviću poziv za učešće na ‘’Prespa Forum Dialogue’’, na kojem bi, prema zvaničnim informacijama, trebali učestvovati predsjednik Evropskog vijeća Charles Michel, slovenački predsjednik Borut Pahor, kosovska predsjednica Vjosa Osmani-Sadriu, crnogorski predsjednik Milo Đukanović, hrvatski predsjednik Zoran Milanović, kosovski premijer Albin Kurti, američka službenica Rosemary Anne DiCarlo, turski ministar vanjskih poslova Mevlüt Çavuşoğlu, evropski komesar za proširenje Olivér Várhelyi i drugi.
Razmatrajući ovaj poziv, Predsjedništvo BiH je 17.5. 2022. prihvatilo poziv predsjednika Republike Sjeverne Makedonije Steve Pendarovskog za učešće na “Prespa Forum Dialogue”. Zaključkom je određeno da bi bh. delegaciju trebao predvoditi član Predsjedništva Milorad Dodik. Dodik je, nakon prijavljen za ovaj događaj.
“Međutim, u međuvremenu smo obaviješteni od organizatora PFD-а da je poziv predsjednika Republike Sjeverne Makedonije NJ.E. Steve Pendarovskog lično upućen predsjedavajućem Predsjedništva BiH Nj.E. Šefiku Džaferoviću, te da isti nije prenosivоg karaktera”, izvijestila je šefica Službe za protokol i ceremonijal Predsjedništva BiH Ravijojla Beba Pavlović.
Pavlovićeva je izvijestila članove Predsjedništva da je Zaključak Predsjedništva BiH od 17. maja, kojim je Dodik određen za šefa delegacije – neprovodiv. A evo šta su zvaničnici Sjeverne Makedonije napisali.
“Poziv za učestvovanje predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Šefika Džaferovića na ovogodišnjem “Prespa Forum Dialogue’’ je lični, a ne prenosiv”, piše u obavijesti dostavljenoj Predsjedništvu BiH.
Prevedeno sa diplomatskog na “narodni” jezik, odluka Predsjedništva BiH da na Prespa Forum Dialogue’ Bosnu i Hercegovinu predstavlja Milorad Dodik nije provodiva. Vlasti Sjeverne Makedonije tako su uskratile gostoprimstvo članu Predsjedništva BiH.
Dodiku je, prema informacijama Istrage, uskraćeno i prisustvo na večeri u Solunu, gdje su se okupili lideri nekoliko država kako bi učestvovali na Forumu kojem prisustvuje njemački kancelar Olaf Scholz. Iako je bio rezervirao hotel, Dodik je početkom ove sedmice otkazao put u Solun.
Oružje koje je Srpska pravoslavna crkva namjeravala koristiti u oružanoj pobuni u Crnoj Gori 2020. godine nabavljano je u Bosni i Hercegovini. To otkrivaju audio snimci koje je u srijedu ujutro objavio crnogorski M portal.
Za tu nabavku, 100 kalašnjikova, bili su zaduženi pripadnici Škaljarskog klana. Potvrđuje to i Sky prepiska dvojice članova ovog klana Riste Mijanovića i Nikole Dedovića.
Među porukama u kojima Risto Mijanović detaljno opisuje Dedoviću kako bi izgledao početak ratnih sukoba u Crnoj Gori (crkva finansira nabavku za NK, samo da pale auta, muriji lome, lokale sve, čim oni kupuju možeš mislit, neće živi izać oni, do kraja će ić sigurno a onda građanski rat…) nalazi se i nekoliko glasovnih poruka koje je Mijanović slao zajedno sa pisanim, kako bi bolje Dedoviću objasnio situaciju.
U jednoj od glasovnih poruka Mijanović kaže:
„Brate, imaš u svu Crnu Goru 5000 policajaca, jer kad ti izađe u svaki grad po 10.000 ljudi oni su mrtvi. Nema tu, moraće se povukovat“.
U drugoj glasovnoj poruci Mijanović objašnjava ko je Mitar Knežević i gdje se nalazi:
„Brate, Mitru ti je rođeni brat iguman onaj što je hapšen u Nikšić kad su digli narod za njega, Knežević. On, i Mitar ti je već u Bosnu poša danas, on i nekolika momka, traže oružje, kupuju. Pa su mi slikali, kupili su dosta. I oće da donesu, brate, oružje blizu Nikšića u selo i da se naoružaju, da krenu“.
U ovoj poruci Mijanović podsjeća Dedovića da je protojerej-stavrofor Ostoja Knežević hapšen 12. maja 2020. godine, zajedno sa Joanikijem i još sedam sveštenika, zbog organizovanja velike litije u Nikšiću kada su masovno kršene tada izuzetno stroge antikovid mjere, među kojima je bila i stroga zabrana svih okupljanja. Te večeri se, povodom njihovog privođenja na saslušanje, ispred nikšićke policije okupilo nekoliko stotina učesnika litija, zajedno sa liderima Demokratskog fronta. Ostoja Knežević se školovao u Rusiji i veoma često je posjećuje.
Mitar Knežević je, prije teškog krivičnog djela koje je počinio tokom pljačke pošte u Nikšiću, imao čitav niz drugih krivičnih djela zbog kojih je osuđivan. Osim toga, Knežević je bio dio grupe srpskih ekstremista koja se, pod pokroviteljstvom predsjednika Opštine Nikšić Marka Kovačevića, spremala da „brani“ Cetinjski manastir tokom ustoličenja mitropolita Joanikija, 5. septembra 2021. godine.
Nezavisno od materijala koji je proteklih sedmica objavio M portal, istraga.ba je došla do saznanja da je Nikola Dedović, upravo u periodu kada su zabilježeni njegovi razgovori sa Ristom Mijanovićem, bio na stalnoj vezi sa kriminalnim krugovima iz Bosne i Hercegovine, odnosno Republike Srpske, odakle je trebalo i nabaviti dio oružja. Posljednji put Dedović je u Bosnu i Hercegovinu ulazio u januaru ove godine preko Graničnog prelaza Klubuk. Izlazak nije registriran.
Više državno tužilaštvo u Podgorici je juče, nakon pisanja M portala, formiralo predmet u vezi sa ovim slučajem.
“U daljem toku postupka preduzeće se sve neophodne mjere i radnje u cilju provjere medijskih navoda i utvrđivanja svih činjenica nakon čega će se donijeti odluka u predmetu“, navedeno je u saopštenju koje potpisuje rukovoditeljka Tužilaštva Lepa Medenica.
Podsjećamo, u snimcima koji su objavljeni u utorak se navodi da Srpska pravoslavna crkva finansira nabavku 100 kalašnjikova za potrebe oružane pobune koja je trebala biti organizirana uoči izbora 2020. godine.
“Mogu l’ dobit’ čašu vode”, reći će Zlatko Lagumdžija u studiju Federalne televizije prije nego što će odlučiti da prekine intervju u Dnevniku D.
Tadašnjem lideru SDP-a BiH pozlilo je od pitanja urednice Antonija Avram koja je insistirala na tome da joj Lagumdžija objasni zbog čega njegova stranka, sa SNSD-om Milorada Dodika mijenja Zakon o sukobu interesa.
Nakon što se zaliječio, Lagumdžija je nastavio istim putem. Tačno godinu kasnije, u Službenom listu Bosne i Hercegovine objavljen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti BiH.
“U Zakonu o sukobu interesa u institucijama vlasti Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, br. 16/02, 14/03, 12/04, 63/08 i 18/12) u članu 10. stav 4. i članu 12. riječi: “Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine” u određenom padežu zamjenjuju se riječima: “Komisija za odlučivanje o sukobu interesa” u odgovarajućem padežu”, piše u članu Zakona koji je stupio na snagu 5. novembra 2013. godine.
Zakon su potpisali Denis Bećirović i Dragan Čović. Prvi je bio SDP-ov kadar na poziciji predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštinen BiH, a drugi je bio predsjedatelj Doma naroda. BiH. Obojica su, u Bećirović i Čović, glasali za izmjene ovog Zakona,kojim su Centralnoj izbornoj komisiji BiH oduzete ovlasti za utvrđivanje sukoba interesa. Međutim, u Zakonu o sprječavanju sukoba interesa u organima vlasti u FBiH ostala je odredba koja je predviđala da CIK utvrđuje sukob interesa.
“Centralna izborna komisija BiH odlučuje da li neko stanje, postupak ili radnja predstavljaju kršenje odredaba ovog Zakona”, navedeno je u članu 13 federalno Zakona koji reguliše pitanje sukoba interesa.
Zakon o sprječavanju sukoba interesa u organima vlasti u FBiH
Ova odredba se, ipak, nije mogla primjenjivati, jer je državnim Zakonom, koji je usvojila koalicija SDP-HDZ-SNSD, CIK-u oduzeto to pravo. Na državom nivou u međuvremenu je formirana komisija koja je dobila ovlasti da odlučuje o sukobu interesa. Republika Srpska imala je svoju Komisiju od 2008. godine. No, na novu Federacije BIH nikada nije izmijenjen Zakon, pa, slijedom toga, nije mogla biti uspostavljena ni komisija koja bi utvrđivala sukob interesa. Od 2013. godine Vlada Federacije BiH (mandati premijera Nermina Nikšića i Fadila Novalića) nije predložila Parlamentu FBiH izmjene Zakona. Nevladine organizacije koje se bave ovim pitanjima bile su pripremile određene izmjene federalnog Zakona, ali ministar pravde FBiH Mato Jozić (HDZ) nikada te izmjene nije stavio stavio na sjednicu Vlade FBiH. Prema prijedlogu u čijoj su izradi učestvovali i predstavnici međunarodne zajednice, predviđeno je osnivanje Komisije na nivou Federacije BiH.
Federalni Zakon koji je u ladici Mate Jozića
Prema ovom prijedlogu, kako se može vidjeti, pnosioci javne funkcije ne mogu biti članovi Komisije za odlučivanje o sukobu interesa. Ali, kako smo već naveli, ovaj dokument federalni ministar pravde Mato Jozić nikada nije uputio prema Vladi, niti je premijer FBiH Fadil Novalić (SDA) iskoristio svoje ovlasti da on na sjednici Vlade delegira ovu tačku dnevnog reda.
Na scenu, zbog toga, stupaju Elmedin Konaković (NiP) i Irfan Čengić (SDP). Oni u decembru 2020. godine upućuju u parlamentarnu proceduru Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sukobu interesa u organima vlasti FBiH. Oni predlažu formiranje Komisije za utvrđivanje sukoba interesa, ali predviđaju da zastupnici i delegati, dakle, nosioci javnih funkcija, odlučuju sami o sebi.
Komisiju za sprecavanje sukoba interesa parlamenta FBiH (u darjem tekstu: Komisija) imenuje Parlament Federacije BiH. Komisija broji 12 članova, od dega 6 članova imenuje predstavnidki dom i 6 članova imenuje Dom naroda. Članovi Komisije se biraju proporcionalnim modelom, odnosno jedan zastupnik/delegat može glasati samo za jednog kandidata.Za članove Komisije ispred Predstavničkog doma izabrani su kandidati sa najvećim brojem glasova, najmanje jedan član mora dolaziti iz reda opozicionih stranaka”, predvidjeli su Konaković i Čengić.
To bi značilo da nosioci javnih funkcija odlučuju sami o sebi ili o svojim stranačkim kolegama. Ove izmjene usvojene su u formi nacrta, ali prijedlog do danas nije usvojen. U međuvremenu su se Konaković i Čengić predomislili, pa 22. juna ove godine u parlamentarnu proceduru upućuju novi Zakon o sprječavanju sukoba interesa u organima vlasti u FBiH. Sada, pak, četiri mjeseca prije izbora predlažu da nosioci javnih funkcija ne mogu biti članovi Komisije za utvrđivanje sukoba interesa.
Istovremeno, Narod i Pravda, SDP i Naša stranka u februaru ove godine u proceduru upućuju i Zakon o prevenciji i suzbijanju korupcijeu Kantonu Sarajevo. Predlažu da o sukobu interesa u Kantonu Sarajevu odlučuje Komisija kojom bi predsjedavao šef Ureda za borbu protiv korupcije, koji, pak, po Uredbi, odgovara – Vladi KS.
Iako NiP, SDP i NS, sa svojim partnerima u Kantonu Sarajevu imaju potrebnu skupštinsku većinu, ni ovaj kantonalni zakon nije usvojen, ali, zato, Čengić i Konaković uputili u proceduru federalni zakon.
Upravo zbog svega navedenog, u Federaciji BiH ne postoji organ koji će utvrđivati sukob interesa.
Prema prvim preliminarnim rezultatima novi predsjednik Crne Gore će biti Jakov Milatović iz pokreta Evropa sad. Nakon 77,7 posto prebrojanih uzoraka, osvojio je čak 60,2 posto glasova naspram 39,8 Mila Đukanovića.
Iz CeMI-ja su kazali da je ovo sigurna razlika koja ne može biti dostignuta te da su moguće manje razlike, u nekoliko procenata.
Milatović je pobijedio Mila Đukanovića (DPS) koji je na čelu Crne Gore kroz predsjedničku i premijersku poziciju još od 1991. godine. Premijer je bio četiri puta po nekoliko godina, a predsjednik dva puta, što je ukupno 10 godina.
Izbori su prvi put nakon 1997. godine ušli u drugi krug, a izlaznost je bila 70,7 posto birača, odnosno oko 383,300 građana. To je prema podacima CDT-a, 7,7 posto veća izlaznost u odnosu na prvi krug izbora.
Đukanović je u prvom krugu dobio nešto jače od šest posto glasova više od Milatovića, međutim i prije izbora je bilo jasno da će on dobiti podršku prosrpskih glasača Alekse Bečića i Andrije Mandića te Gorana Danilovića. Uz Đukanovića su stala dva kandidata iz prošlog kruga, a to su Draginja Vuksanović Stanković i Jovan Radulović, koji zajedno nisu imali pet posto glasova.
Jakov Milatović je prilikom glasanja danas rekao da je siguran u svoju pobjedu i da je jedino pitanje kolika će biti razlika između njega i kandidata Demokratske partije socijalista. Poručio je i da će njegova pobjeda značiti “poraz prethodnog režima, koji je upravljao Crnom Gorom 30 godina”.
Milatović je inače rođen 1986. godine i nije imao priliku da se bavi politikom. Došao je iz bankarskog sektora, a školovao se i u SAD-u.
Radio je u nekoliko poznatih banaka u regiji, ali i Evropi, a posebno je interesantno da je od 2014. godine radio u Evropskoj banci za obnovu i razvoj i to u timu za ekonomsku i političku analizu. Tokom 2018. godine unaprijeđen je u glavnog ekonomistu sa zadatkom da pokriva zemlje EU, uključujući Rumuniju, Bugarsku, Hrvatsku i Sloveniju iz kancelarije u Bukureštu.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
