Istaknuto

Istaknute objave

Ostaje na funkciji: Sud BiH odbio mjere zabrane za direktora OSA-e

Direktor Obavještajno sigurnosne agencije BiH Osman Mehmedagić ostaje na funkciji. Sud BiH je, kako saznaje Istraga, odbio prijedlog Državnog tužilaštva da se direktoru OSA-e odredi mjera zabrane obavljanja funkcije do okončanja krivičnog postupka. Na ovu odluku Tužilaštvo BiH ima pravo žalbe Krivičnom vijeću Suda BiH.

“Odbija se kao neosnovan prijedlog Tužilaštva BiH za određivanje mjera zabrane preduzimanja određenih poslovnih aktivnosti ili službenih dužnosti”, navedeno je u Rješenju Suda BiH.

Podsjećamo, Tužilaštvo BiH optužilo je Mehmedagića zbog “nezakonitog izuzimanja” snimka iz BH Pošte koji dokazuje da je federalni ministar Aljoša Čampara, preko svoje savjetnice Mirele Bubalo organizirao slanje anonimnih krivičnih prijava, na osnovu kojih je Tužilaštvo BiH “formiralo predmete” protiv najviših zvaničnika pravosudnih, policijskih i obavještajne agencije. Te anonimne prijave čije je podnošenje organizovao ministar Čampara objavljivane su, potom, u programu Radio televizije Republike Srpske sa pečatom Tužilaštva BiH. Nakon što je priča dospjela u javnost, Čamparina savjetnica Mirela Bubalo je podnijela novu prijavu koju je zadužio državni tužilac Oleg Čavka, protiv kojeg tužilac Dubravko Čampara, inače brat ministra Aljoše Čampare, nikad nije podigao optužnicu zbog krađe telefona iz jednog tužilačkog spisa. Oleg Čavka je, ubrzo, donio naredbu o provođenju istrage, koja je “rezultirala” podizanjem optužnice protiv direktora OSA-e i njegovog saradnika Muhameda Pekića. Nakon potvrđivanja optužnice u Sudu BiH je održano ročište na kojem je razmatran prijedlog Tužilaštva BiH o određivanju mjera zabrane optuženom Mehmedagiću, koje je Sud BiH, u konačnici, odbio.

Osim ovog predmeta, državni tužilac Oleg Čavka protiv Mehmedagića vodi i istragu zbog slučaja “diploma” u kojem sumnjiči direktora OSA-e da je primao plaću iako mu je poništena diploma na jednom privatnom univerzitetu u Banja Luci. Diploma je poništena na zahtjev tužioca Olega Čavke i to nakon što je u javnosti objavljena afera dipoloma u okviru koje su školske ustanove hercegovačkog biznismena Ivana Ševe dovedene u vezu sa organiziranim kriminalom.

 

Zemljo moja: Praznični vodič za početnike o funkcionisanju BiH

Često ćete čuti analitičare kako zbrajaju sve ministre u državi želeći na taj način da prikažu nefunkcionalnost Bosne i Hercegovine. Nerijetko ćete pročitati i naslove na portalima, čuti vijesti na radiju i na televiziji kako se bh. političari nisu dogovorili. Ali vrlo rijetko, skoro nikako, u javnom prostoru možete čuti i pročitati detaljno objašnjenje kako se donose odluke u institucijama u BiH i koji su to sve mehanizmi blokade. Istraga.ba će danas, na Dan državnosti, pokušati što slikovitije pojasniti svojim čitaocima na koji to način, po državnom i entitetskim ustavima i zakonima funkcionišu institucije.

Predsjedništvo BiH

Svi već znaju da BiH ima tri člana Predsjedništva, ali je malo onih koji znaju kako oni odlučuju. Ako Predsjedništvo, recimo, treba da imenuje nekog ambasadora, za tu odluku moraju glasati sva tri člana Predsjedništva. Tako Milorad Dodik, naprimjer, može blokirati imenovanje bilo kojeg ambasadora kojeg predlože Željko Komšić ili Šefik Džaferović. Dovoljno je da potegne pitanje vitalnog interesa i da ga u tome podrže dvije trećine zastupnika u Narodnoj skupštini Republike Srpske.  I sve će biti zaustavljeno. Željko Komšić, pak, teško može blokirati neku odluku, pozivajući se na vitalni entitetski interes. Njegov vitalni interes moralo bi podržati dvije trećine delegata u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH, ali ta većina je uvijek pod kontrolom HDZ-a BiH. Ukoliko bi Šefik Džaferović htio da blokira neku odluku pozivajući se na vitalni nacionalni interes, morao bi dobiti podršku najmanje dvanaest od ukupno sedamnaest delegata u Klubu Bošnjaka Doma naroda FBiH. Međutim, ako su dva člana Predsjedništva protiv neke odluke, vitalni interes uopće nije bitan. Način ovog funkcionisanja najbolje se može vidjeti u slučaju PISA testiranja učenika. Milorad Dodik je pokrenuo pitanje vitalnog interesa, dobio je dvotrećinsku podršku u Narodnoj skupštini Republike Srpske i sve je zaustavljeno. Koliko god za ovu odluku bili Komšić i Džaferović ona ne može biti donesena. Isto tako, ako Dodik insistira na donošenju neke odluke, a protiv nje su Džaferović i Komšić, ona ne može biti usvojena.

Vijeće ministara BiH 

Da bi bilo imenovano Vijeće ministara BiH za njega mora glasati natpolovična većina u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH. Vijeće čine predsjedavajući, dva zamjenika iz reda drugih konstitutivnih naroda i ministri. Ako Vijeće ministara BiH treba da imenuje, recimo, direktora Uprave za indirektno oporezivanje BiH, za tu odluku mora glasati više od pola ministara uz uslov da u toj većini budu predsjedavajući i dva zamjenika. Konkretno, da bi bio imenovan novi direktor UIO ili bilo koje druge  agencije na državnom nivou, za moraju glasati, prema trenutnom rasporedu, Zoran Tegeltija, Bisera Turković i Vjekoslav Bevanda. Bude li, naprimjer, Vjekoslav Bevanda protiv imenovanja direktora UIO, imenovanja neće biti. U tom slučaju na funkciji bi ostao stari direktor, bez obzira na to što je van mandata.

Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH 

Da bi neka odluka u Predstavničkom domu bila donesena, za nju mora glasati natpolovična većina prisutnih zastupnika, s tim da je nužna i entitetska većina. Ako za odluku ne bude glasalo najmanje pet zastupnika iz Republike Srpske, odluka neće biti donesena u prvom krugu glasanja. Uslijedilo bi, potom, usaglašavanje, nakon kojeg bi odluka ponovo bila stavljena na glasanje. Čak i da odluka bude donesena u Predstavničkom domu ona, osim u izuzetnim slučajevima, ne bi stupila na snagu, jer bi morala biti usvojena i u Domu naroda PS BiH.

Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH

Dom naroda BiH čini ukupno 15 delegata, iz svakog konstitutivnog naroda po njih pet. Odluka se donosi većinom glasova, s tim da i ona uključuje entitetsku većinu. Tako, recimo, da bi neka odluka bila donesena, za nju moraju glasati najmanje dva delegata iz Republike Srpske. Osim toga, ako na sjednici nisu prisutna tri delegata iz jednog kluba, onda nema kvoruma za održavanje sjednice. Dakle, ako na sjednicu, naprimjer, ne dođu tri delegata hrvatske nacionalnosti, sjednica ne može biti održana. A od izbora u Federaciji direktno ovisi izbor deset delegata u bošnjačkom i hrvatskom klubu Doma naroda BiH.

Predsjednik Federacije BiH

U ovom poglavlju se nećemo baviti potpredsjednicima FBiH, jer je način njihovog izbor identičan. A situacija sa predsjednikom FBiH je, ukratko, ovakva. Da bi neko uopće bio kandidat za predsjednika FBiH mora ga, prethodno, predložiti šest delegata iz Kluba naroda iz kojeg dolazi. U pitanju su delgati u Domu naroda FBiH. Pojednostavljeno, da bi neka osoba hrvatske nacionalnosti bila imenovana za predsjednika Federacije, moralo bi ga predložiti šest od ukupno 17 delegata u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH, nakon čega taj prijedlog ide na glasanje u Predstavnički dom FBiH, a potom i u Dom naroda FBiH koji ga potvrđuju većinom glasova. Tek kada bude potvrđen predsjednik FBiH (i potpredsjednici) može biti predložen mandatar za novi saziv Vlade FBiH. Predlaže ga, upravo, predsjednik FBiH. Znači, bez šest delegata u određenom klubu konstitutivnih naroda nema izbora predsjednika Federacije, a time i nove Vlade FBiH.

Dom naroda FBiH

Po Zakonu, Dom naroda FBiH bi trebalo činiti po 17 delegata iz reda konstitutivnih naroda (Srba, Bošnjaka i Hrvata), te delegati iz reda Ostalih. Svi delegati u Domu naroda prethodno moraju biti izabrani u kantonalne skupštine. Prema Ustavu FBiH, svaki kanton u Dom naroda delegira po jednog delegata iz reda sva tri konstitutivna naroda. S obzirom na to da u Federaciji ima deset kantona, preostali delegati se biraju na osnovu Uputstva Centralne izborne komisije. I upravo tu nastaje problem. Recimo, Tuzlanski, Sarajevski, Unsko-sanski, Bosansko-podrinjski i Zeničko-dobojski kanton mogu delegirati samo po jednog Hrvata, dok preostale Hrvate u Dom naroda FBiH delegiraju ostali kantoni u kojima vlada HDZ BiH. To znači da je HDZ-u do sada ostavljana mogućnost da iz kantonalnih skupština delegira najmanje 12 delegata u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH. Ako oni imaju 12, onda svi drugi zajedno imaju pet. A najmanje šest delegata je potrebno da biste predložili predsjednika ili potpredsjednika FBiH. Osim toga, ako imate tri delegata u Domu naroda FBiH, to znači da možete imati i jednog delegata u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. Imate li ih 12, kao recimo HDZ BiH, to znači da na državnom nivou imate četiri od pet Hrvata u Klubu Hrvata Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH. Dakle, ko kontroliše dvotrećinsku većinu u Klubu Bošnjaka ili Hrvata Doma naroda Federacije BiH apsolutni je vladar u državi.

Vlada Federacije BiH

Vladom FBiH upravlja premijer s tim da on ima i dva dopremijera iz dva druga konstitutivna naroda. No, Vlada FBiH donosi odluke   prostom većinom, bez etničkog glasanja. Ali premijer Federacije, recimo, ne može razriješiti nijednog od svojih ministara. Premijer može predložiti razrješenje, ali konačnu odluku o razrješenju donosi – predsjednik Federacije. Ako bi, recimo, Fadil Novalić želio razriješiti ministricu finansija Jelku Milićević, to ne bi mogao uraditi bez potpisa njenog stranačkog kolege Marinka Čavare.

Porezna politika

Po automatizmu, ministar finansija FBiH je član Upravnog odbora Uprave za indirektno oporezivanje BiH zajedno sa svojim kolegama ministrima finansija iz Vijeća ministara i Vlade Republike Srpske. Iako UO UIO ima šest članova, samo tri ministra finansija imaju pravo veta. To znači da nijedna odluka u UIO ne može biti donesena, a da za nju ne glasaju Jelka Miličević i Vjekoslav Bevanda. Nadalje, ukoliko UIO u nekoj firmi, prilikom kontrole, utvrdi nepravilnosti njihova rješenja postaju izvršna. Istodobno, ako Porezna uprava Federacije  u nekoj kompaniji nađe nepravilnosti u okviru svoje nadležnosti, njena rješenja nisu izvršna. Svi imaju pravo žalbe u ovom slučaju ministrici finansija Jelki Miličević.

Pravosuđe

Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH ima petnaest članova. Jednog člana VSTV-a biraju sve sudija Suda BiH, drugog člana biraju svi tužioci Tužilaštva BiH, trećeg pravosudni radnici Brčko distrikta, četvrtog svi kantonalni tužioci u Federaciji, petog sve općinske i kantonalne sudije iz Federacije, šestog sudije Vrhovnog suda FBiH, sedmog tužioci Tužilaštva FBiH, osmog advokati FBiH, devetog republički tužioci RS, desetog sudije osnovnih i okružnih sudova RS, jedanaestog sudije Vrhovnog suda RS, dvanaestog okružni tužioci RS, trinaestog advokati RS, četrnaetstog Vijeće ministara BiH i petnaestog Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH. Tih petnaest članova VSTV-a međusobno biraju predsjednika VSTV-a i to natpolovičnom većinom. Za njegovo razrješenje, pak, potrebna je dvotrećinska većina. Tih petnaest članova VSTV-a BiH bira i imenuje sve tužioce i sve sudije u cijeloj BiH. Sve imenovanja, od općinskih i osnovnih sudija do sudija Suda BiH i od kantonalnih i okružnih tužilaca do glavnog tužioca Tužilaštva BiH u rukama je VSTV-a kojim trenutno rukovodi Milan Tegeltija.

 

 

 

Bošnjačka politička scena za početnike: Rat klanova

Godinama je sukob među „najbitnijim“ bošnjačkim porodicama tinjao. No, nakon što su Beograd i Zagreb pojačali pritisak na institucije BiH, i sukob među „bošnjačkom elitom“ je eskalirao. Istraga.ba donosi kompletnu priču o tome ko je s kim, ko je protiv koga, ko kontroliše koje medije i institucije. Na početku ćemo odmah navesti ko su vođe tzv. „bošnjačkih klanova“. Prvim rukovodi porodica Izetbegović, drugim Bakir Alispahić, trećim Hasan Čengić u okviru kojeg djeluje i “malezijski klan“ Amera Bukvića, četvrtim klanom upravlja porodica Čampara, a petim Fahrudin Radončić.

KLAN IZETBEGOVIĆ

Bakir i Sebija Izetbegović

Otkako je, smrću Sulejmana Tihića, preuzeo SDA, Bakir Izetbegović uspostavio je potpunu kontrolu u rukovodstvu Stranke demokratske akcije. Uspio se riješiti većine kadrova Sulejmana Tihića. Redom su odlazili Amir Zukić, Mirsad Kukić, Sadik Ahmetović, Salko Sokolović … Izetbegović je u vrh stranke instalirao ljude koji, barem u javnosti, nemaju izražen „vlastiti stav“,niti pokazuju bilo kakvu odlučnost u trenucima kada treba stati u zaštitu institucija BiH. Među tim kadrovima su Safet Softić, Mirsad Zaimović, Halid Genjac… Jedini kadar Sulejmana Tihića koji je uspio ostati kao „prvi do Bakira“ bio je Asim Sarajlić. Opterećen aferama, Sarajlić je napustio stranačke organe, tako da, osim Adila Osmanovića, u rukovodstvu SDA više nema nijednog Tihićevog čovjeka. Iako formalno nije u Predsjedništvu BiH, Izetbegović, faktički, rukovodi politikom Šefika Džaferovića, bošnjačkog člana Predsjedništva koji je, zapravo, čuvar državne stolice na kojoj u ovom mandatu ne može sjediti lider SDA. Iz kuće Izetbegovića se rukovodi i vanjskom politikom, jer je ministrica Bisera Turković direktni izbor obitelji Izetbegović. Među najbližim Izetbegovićevim saradnicima su biznismeni koji su svoje carstvo gradili zahvaljujući isključivo bliskosti sa njegovom porodicom. Biznismen Šefkija Okerić slovi i danas za najbližeg prijatelja Bakira Izetbegovića. Tu je još i Hamed Ramić kao vlasnik firme Euroasfalt, koji, ovisno o tome ko je na vlasti“, mijenja „bliske prijatelje“. Ovaj klan suvereno upravlja Kliničkim centrom u Sarajevu kojim rukovodi Sebija Izetbegović, te BH Telecomom iz kojeg je Izetbegoviću bliska porodica Okerić godinama izvlačila novac. Federalni premijer Fadil Novalić isključivo radi po uputama ove grupacije, te im omogućava poslove u namjenskoj industriji. Za sigurnosni sektor, u ime ovog klana, zadužen je Osman Mehmedagić Osmica, direktor Obavještajno sigurnosne agencije BiH, koji je godinama bio pratilac Alije Izetbegovića. Jedan od „ideologa“ ovog klana je i Fikret Muslimović, bivši službenik KOS-a. Grupaciji pripada i Fikret Prevljak, aktualni predsjednik Kantonalnog odbora SDA Sarajevo, „vladar Ilidže“ i ratnog sarajevskog tunela preko kojeg je ulazila sva pomoć u Sarajevo. „Operativci“ na nižem novou su uposlenik BBI banke Ahmed Čorbo, te Haris Zahiragić koji je u stranačko-prijateljskim odnosima sa Jasminom Izetbegović. Tu je i Muhamed Šabanović, široj javnosti poznat kao „Hu iz ju“.

Haris Zahiragić, Jasmina Izetbegović i Ahmed Čorbo

Toj grupi još pripada direktor Zavoda za statistiku Federacije BiH Emir Kremić. Od „manjih stranaka“ na koju ovaj klan polaže pravo je i dio DF-a Željka Komšića. Kada su u pitanju mediji, klan kontroliše Simurg mediu, odnosno portal Faktor i magazin STAV. Ova grupa ima podršku vlasti Redžepa Tajipa Erdogana.

KLAN BAKIRA ALISPAHIĆA

Bakir Alispahić

Drugim klanom rukovodi Bakir Alispahić, ratni ministar unutrašnjih poslova RBiH koji je zbog slučaja Pogorelica završio na crnoj listi SAD-a. Najbitniji Alispahićev suradnik je Enver Mujezinović, dugogodišnji kadar Službe državne bezbjednosti, odnosno AID-a. Alispahić je osnivač firme AC Quattro koja je godinama bila ekskluzivni dobavljač automobila u javnim preduzećima kojima su upravljali kadrovi Sulejmana Tihića, odnosno SDA. Nakon što je Bakir Izetbegović preuzeo SDA, Alispahić je izbačen iz stranačkih struktura. Ovom klanu pripadao je i bivši federalni ministar energije, rudarstva i energetike Erdal Trhulj koji je ključne pozicije u namjenskoj industriji prepustio Bakir Alispahiću. Tako je za direktora Pretisa postavljen Hajrudin Pezo, bivši uposlenik AC Quattra, dok je član Nadzornog odbora konjičkog Igmana bio Haris Alispahić, sin Bakira Alispahića. Prvog Alispahićevog saradnika, bivšeg AID-ovca Envera Mujezinovića, Trhulj je postavio za direktora Direkcije za namjensku industriju FBiH, odakle ga je, nekoliko godina kasnije, uklonio Izetbegovićev kadar Fadil Novalić. U sigurnosnom sektoru Alispahić je kontrolisao poslove Edina Vranja, bivšeg šefa kriminalističke policije FUP-a. Vranj je nakon penzionisanja u FUP-u, zajedno sa Enverom Mujezinovićem osnovao privatnu detektivsku agenciju PRO Veritas koja, za potebe ovog klana, prati političke protivnike.

zajednička firma Envera Mujezinovića i Edina Vranja

Klan upravlja i Novinskom agencijom Patria, odnosno portalom NAP preko kojeg se Alispahić obračunava sa neistomišljenicima. Osim bivših kadrova SDA, grupaciji su bliski i pojedini kadrovi DF-a, poput Mide Karovića i Rusmira Mesihovića, te kompletan SDP sa Nerminom Nikšićem na čelu. Tokom premijerskog mandata Nermina Nikšića Alispahić je rasporedio svoje kadrove u namjensku industriju, a njegove su firme izvodile radove i na gradnji autoputeva. Osim SDP-a, tu je još i dio Naše stranke koji kontroliše Sabina Ćudić, inače kćerka Seada Ćudića, dugogodišnjeg službenika UDBA-e i jednog od najbližih saradnika Envera Mujezinovića. Klan Alispahić zahvaljujući Enveru Mujezinoviću gaji dobre veze sa srbijanskim trgovcima oružjem okupljenim oko porodice Slobodana Tešića. Osim Alispahića i Mujezinovića, veliki uticaj u ovoj grupaciji imaju braća Ismet i Faris Gavrankapetanović, koji upravljaju Općom bolnicom. Gavrankapetanovići su, tokom Alispahićevog vladanja SDA-om, suvereno upravljali zdravstvom u Kantonu Sarajevo. Tokom mandata Nedžada Korajlića Fakultet kriminalističkih nauka godinama je bio “naučna” baza ovog klana koji je godinama bio u sokobu sa klanom Čampara, ali su nedavno „zakopali ratne sjekire“.

KLAN ČAMPARA

Rabija Čampara

Iako mnogi Denisa Zvizdića smatraju vođom ove grupacije, klanom, zapravo, upravlja Rabija Sada Čampara. U pitanju je bivša „državna službenica“ u MUP-u Kantona Sarajevo koja je penzionisana u činu policijskog generala. Ona je majka, u javnosti poznatih, Dubravka i Aljoše Čampare. Rabija Čampara je, inače, tetka Denisa Zvizdića. Najaktivniji član ove grupe je Aljoša Čampara, federalni ministar unutrašnjih poslova, potpredsjednik Doma naroda FBiH, zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo i neoficijelni urednik portala Pressmedia. Ovaj je klan namjeravao Dubravka Čamparu instalirati za sudiju Ustavnog suda Federacije BiH, što je, u konačnici, spriječio Bakir Izetbegović. Nakon toga započeo je obračun na relaciji Čampare-Izetbegovići. Baza ovog klana je u Novom Gradu u Sarajevu, gdje je uspostavljena puna saradnja sa Husom Ćesirom, biznismenom poznatom po napadu „na kameru“. Zastupnica Admela Hodžić koja je napustila SDA i pridružila se Čampari bivša je uposlenica Ćesirovih firmi. Klan Čampara najvećim dijelom kontroliše bošnjačke kadrove u pravosuđu, a svoj su uticaj pojačali zbližavanjem sa predsjednikom VSTV-a Milanom Tegeltijom, zatim njegovim prijateljem Muhamedom Ajanovićem i, na kraju, sa potpredsjednikom HDZ-a Mijom Krešićem. Jedan od „pravosudnih kadrova“ ovog klana je i državni tužilac Džermin Pašić koji je istraživao slučaj respiratori po uputama Dubravka Čampare. Klan je popravio odnose i sa Olegom Čavkom , državnim tužiocem koji potpisuje sve dokumente protiv direktora OSA-e Osmana Mehmedagića kojeg ovaj klan, u saradnji sa SNSD-om i HDZ-om, nastoji srušiti. „Sigurnosni operativci“ ove grupe su Damir Vejo, direktor policijske akademije, te Adis Drnda, dugogodišnji službenik SIPA-e, koji je ranije bio privođen zbog sumnjivih poslova sa vehabijskim pokretom.

Hasan Hodžić, Aljoša Čampara, Damir Vejo i Adis Drnda

Kada su u pitanju mediji, klan Čampara u potpunosti kontroliše Pressmedia, ali znatan uticaj ima i na HDZ-u bliskom portalu Klix.ba, te portalu Inforadar Almedina Šišića. Grupaciju, također, promoviše i „nezavisna analitičarka Ivana Marić“ Biznismeni koji podržavaju ovaj klan su Senad Kevelj i Hamid Pršeš. Kevelj je vlasnik IT firme u Mostaru, te je godinama od Čampari bliskih kadrova u SDA dobijao poslove.

Denis Zvizdić, Aljoša Čampara i Senad Kevelj Foto:sportsport.ba

Hamid Pršeš je suvlasnik Privredne banke Sarajevo i dioničar u nekoliko firmi namjenske industrije. Pršeša i Čamparu spaja „mržnja“ prema Fadilu Novaliću i firmi KM Trade, a u pozadini svega je podjela plijena u namjenskoj industriji kojom sada, preko Novalića, vlada Izetbegovićev klan. Zahvaljujući vezama sa Pršešom, Aljoša Čampara ima dobre relacije u „međunarodnoj zajednici“. Naime, funkciju političke direktorice Delegacije EU u BiH obavlja Elizabet Tomasinec koja je supruga Hamida Pršeša, pa je, stoga, u Izvještaju o napretku BiH koji je nedavno objavila EU, posebno istaknut slučaj respiratori. Iako su godinama bili u sukobu sa Fahrudinom Radončićem, klan Čampara je posljednjih mjeseci s njim uspostavio primirje.

KLAN RADONČIĆ

Fahrudin Radončić Foto:detektor.ba

Klan Fahrudina Radončića, najuspješnijeg doseljenika u BiH, veći dio svoje moći crpi preko Dnevnog avaza koji služi kao batina za „neposlušne kadrove”. Drugi dio moći Radončić crpi preko  pravosudnih funkcionera koje kontroliše. Jedan od njih je državni tužilac Oleg Čavka koji je, zajedno sa Dijanom Kajmaković, bio ličnost godine Dnevnog avaza. Čavka je obustavio sve istrage protiv Avazovog biznis partnera Nasera Keljmendija i bio ključni svjedok protiv tužioca Bože Mihajlovića koji izdao naredbu za hapšenje Fahrudina Radončića.

Oleg Čavka ličnost godine Dnevnog Avaza

Dio ove grupacije je i Jadranka Lokmić Misirača, još uvijek aktualna potpredsjednica VSTV-a, čiji je sin Boriša direktor Operatora za obnovljive izvore energije. Radončićeva „spona“ sa pravosuđem je dekan Stomatološkog fakulteta u Sarajevu Muhamed Ajanović koji je jedan od najbližih prijatelja Milana Tegeltije. Za parlamentarni život i procedure Radončićev čovjek od povjerenja je Munib Jusufović, aktualni delegat u Domu naroda. Osim toga, Sanela Prašović je zadužena za „kontroliranje“ sutkinje Suda BiH Dalide Burzić. Za sigurnosna pitanja zadužen je Bakir Dautbašić, dugogodišnji sekretar Ministarstva sigurnosti BiH. Ovoj grupaciji pripadao je i Almir Džuvo, bivši direktor Obavještajno-sigurnosne agencije. Na medijskom planu, Radončićev klan kontroliše Avaz i portal Raport. Klan Radončić, preko Edite Đapo i Fuada Čibukčića kontroliše i projekte u oblasti “ekologije” preko kojih se godišnje iz budžeta FBiH izvuče najmanje deset miliona maraka. Za cestogradnju je zadužen Adnan Terzić. Grupacija blisko sarađuje sa svim kadrovima HDZ-a BiH i SNSD-a, jer Radončić godinama gaji dobre veze sa Draganom Čovićem i Miloradom Dodikom.

MALEZIJSKI KLAN

Amer Bukvić i Amel Kovačević

Hasan Čengić godinama je slovio za jednog od najmoćnijih Bošnjaka. Njegovo ime nalazi se na crnoj listi SAD-a zbog veza sa Iranom. Svoju moć je crpio isključivo preko Islamske zajednice u BiH. Jedan od njegovih najodanijih kadrova je Semir Efendić, načelnik Općine Novi Grad. Čengić je ideolog i Rifatu Hozanoviću, duhovnom vođi lokalne stranke u Cazinu poznate kao A-SDA.

Hasan Čengić i Rifat Hozanović

Kao podgrupa Čengićevog klana djeluje tzv. „malezijski klan“, a koji predvodi direktor BBI Banke Amer Bukvić. Ovaj klan upravlja  Narodom i Pravdom Elmedina Konakovića. Za sigurnosna pitanja zadužen je Kemal Ademović, bivši visokopozicionirani službenik AID-a i kum aktualnog direktora OSA-e Osmana Mehmedagića koji ga je i uveo u obavještajne poslove. Brat Kemala Ademovića je službenik SIPA-e, a usko sarađuju i sa zaštitarskom agencijom SWORD Security. „Malezijski klan“ upravlja i televizijom Al Jazeera. Jedan od direktora Al Jazeere Tarik Đođić tokom rata je bio šef kabineta Hasana Čengića, dok je Edhem Fočo oženio Nađu Lutvikadić, dajdžičnu Hasana Čangića. U okviru ove grupacije djeluje i biznismen Gordan Memija, a račune BBI Banke za pranje novca je koristio i Mirza Gačanin, član kartela Tito i Dino. Jedan od članova ove grupacije je i Amel Kovačević, bivši NiP-ov ministar finansija i dugogodišnji izvršni direktor BBI Banke. Njegovo ime se našlo u aferi „Panama Papers“. „Malezijski klan” je uspostavio dobre odnose sa Alispahićevom grupacijom, a sve je izvjesnija saradnja i sa Fahrudinom Radončićem.

 

Bivši savjetnik autrijskog kancelara piše za Istragu: Je li vlast važnija od države?

Bosna i Hercegovna je jedna od mnogih država koja ima veliku dijasporu ali je sigurno jedna od rijetkih koji ne iskorištava taj potencijal na struktuiran i organizovan način.

Dok druge države čine sve kako bi taj kako ekonomski tako i politički potencijal iskoristile, vlast u BiH se prema ljudima koji žive izvan domovine odnosi indolentno a u velikom broj slučajeva i neprijateljski. Za to su najbolji primjer mjere koje su donesene za prelazak granice u zadnjih 6 mjeseci od izbijanja krize sa korona- virusom ali je takvih mjera bilo dosta i u prošlosti. Te neprijateljske mjere često ne pogađaju smo građane i građanke koji žive izvan BiH nego i građane i građanke koji žive u BiH. Za to je najbolji primjer ovogodišnji nedolazak dijaspore zbog zatvorenih granica i ogromna šteta za bh ekonomiju koja je zbog toga nastala.

O ekonomskim potencijalima i mogućnostima preporoda bh privrede uz pomoć dijaspore je pisano i govoreno u mnogo navrata ali je na žalost vrlo malo realizovano. Za razliku od ekonomskog aspekta ono na čemu se ne samo da nije radilo nego i premalo govorilo je politička moć dijaspore. Lobiranja u državama u kojim žive ali i politička participacija u bh politici su neprocjenjivi resursi za promjenu političke situacije u Bosni i Hercegovini. Procjenjuje se da pravo glasa u BiH ostvaruje preko 500.000 ljudi koji žive izvan nje što je potencijal koji omogućava promjenu kompletne političke slike. Taj se potencijal svake godine povećava zbog sve većeg odljeva stanovništva.

Tema participacije dijaspore je trenutno aktuelnija nego ikad poslije tolikog broja prijava o zloupotrebi glasanja u odsustvu. Spremnost i organizovanost grupa a potpomognuti očito institucijama susjednih država je zabrinjavajuća. Postavlja se pitanje, kako je moguće da određene snage koje u velikom broju slučajeva direktno rade protiv države Bosne i Hercegovine su bolje organizovane i rade na mobilizaciji dijaspore od probosanskih snaga koje u dijaspori imaju ogroman potencijal a ne rade ništa ili vrlo malo.

Zbog čega je to tako i zbog čega se nije radilo na tom potencijalu zadnjih 25 godina vjerovatno leži u činjenici da je dijasporom puno teže manipulistati i kontrolisati je nego ljudima koji žive u BiH. Jedan značajan broj stanovnika BiH je na žalost ovisan od političkih partija. Ta ovisnost se ogleda u vidu dobijenog radnog mjesta, tendera za firmu pa sve do stvari kao što je prodaja glasa za 50KM ili kilu kafe i šećera. Ti instrumenti pritiska nisu primjenjljivi na dijasporu pa je za pretpostaviti i najveći razlog njenog nemobilisanja za izbore.

Analogno ovome se postavlja pitanje, da li je vlast važnija od države. Očigledno da za neke jeste, jer ako analiziramo odnos i ponašanje političkih partija odnosno vodećih političara zadnjih 25 godina prema potencijalu dijaspore i analiziramo razloge zbog kojih se ona ne želi uključiti u političke tokove na žalost potvrđuje tačnost tvrdnji da je održavanje na vlasti važnije i od države i od naroda.

Borba za državu se ne mjeri količinom ili žustrinom izgovorenih riječi nego žustrinom i odlučnošću implementacije projekata i ukrupnjavanjem i jačanjem probosanskih snaga. Izjave koje slušamo od pojedinih političara su samo populistički instrumenti za manipulisanje ljudi kako bi i na sljedećim izborima ostali na pozicijama koje jesu i opet naredne 4 godine ne činili ništa ili vrlo malo.

Dobra politika se mjeri dobrim djelima koja idu u smjeru pomoći ljudima i zajednici. U lošu politiku se ubrajaju i dobre riječi koje ne prate djela. U nekim slučajevima su one puno opasnije jer se protiv njih čovjek ne bori očekujući pozitivan rezultat koji na žalost na kraju izostane.

Iako se godinama na planu uključivanja dijaspore nije puno radilo, u zadnjih par godina su se na političkoj sceni pojavili novi lideri i liderice kako u novonastalim partijama tako i u etabliranim „velikim“ partijama. Nadati se da će oni uspjeti prevladati postojeće strahove, imati viziju i učiniti korake koji će ići u pravcu uključivanja Bosanaca i Hercegovaca koji žive u inostranstvu u izgradnju i jačanje Bosne i Hercegovine.

Zato pozivam sve one koji se smatraju probosanskim snagama da aktivno i organizovano podrže uključivanje dijaspore u političke procese jer će samo na taj način pokazati svoj patriotizam i pokazat će da rade za dobrobit građana i građanki bez obzira živjeli oni u ili izvan Bosne i Hercegovine. Parlamentarni izbori 2022. godine su na pragu.

 

Pretres u Ministarstvu sigurnosti: Spašavanje BIA-inog saradnika Adisa Drnde

Zbog nedopuštenih kontakata sa službenicima srbijanske BIA-e, inspektor SIPA-e Adis Drnda nije prošao sigurnosne provjere, saznaje Istraga.ba. Njemu je Ministarstvo sigurnosti BiH trebalo oduzeti dozvolu za pristup tajnim podacima, što bi u konačnici značilo njegovo otpuštanje iz Državne agencije za istrage i zaštitu. Stoga je Tužilaštvo BiH, kako bi spriječilo uklanjanje Drnde iz SIPA-e, izdalo naredbu da se saslušaju službenici Ministarstva sigurnosti BiH koji rade u Sektoru za zaštitu tajnih podataka. Među saslušanima je i Mato Miletić, šef tog Sektora, koji je ove sedmice upozorio VSTV da i u pravosuđu rade osobe koje nemaju pristup tajnim podacima. Akcija Tužilaštva uslijedila je na osnovu anonimne prijave, a naredbu za saslušanje izdao je državni tužilac – Oleg Čavka, čiji prvi saradnik Adis Šečić nije prošao sigurnosne provjere, te formalno nema pristup tajnim podacima. No, vratimo se primarnom razlogu tužilačke akcije u Ministarstvu sigurnosti BIH.

Adis Drnda je pripadnik SIPA-e koji godinama održava dobre veze s Ambasadom Saudijske Arabije u Sarajevu, a tokom predizborne kampanje za opće izbore u Fahdovu džamiju u Sarajevu sa sobom je vodio i aktualnog federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljošu Čamparu. Drnda je Čamparu povezao sa selefijskim pokretom u BiH i po njihovim su mesdžidima prikupljali glasove za ovog bivšeg SDA-ovog kadra. Veze Čampare sa selefijskim pokretom nedavno je na svom facebook profilu potvrdio i “šejh Samir Avdić”, koji je napisao da su njegovi  sljedbenici “polagali nade u ministra Čamparu” s kojim su imali kontakte tokom kampanje 2018. godine. Te veze je, rekosmo, uspostavio Adis Drnda, pripadnik SIPA-e i prijatelj Aljoše Čampara kojem je još 2010. godine po naredbi Tužilaštva BiH pretresena kuća zbog povezanosti s najradikalnijim selefijskim ogrankom – tekfirlijama. Drnda, međutim, nikad nije optužen, a nakon toga slijedi njegov strelovit uspon u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu.

Nakon što je postao šef Odjela za praćenje u Regionalnoj kancelariji SIPA-e u Sarajevu, Drnda je uspostavio saradnju s porodicom Čampara. Iako policijski službenik, aktivno je učestvovao u predizbornim aktivnostima SDA, što dokazuje i ova fotografija nastala neposredno prije izbora 2018. godine.

Aljoša Čampara i Adis Drnda (zaoruženi) tokom kampanje 2018. godine

Nakon što je utvrđeno da je počeo zloupotrebljavati svoju poziciju, a za interes Aljoše Čampare, Drnda je uklonjen iz Odsjeka za obavještajne poslove, te je prebačen na drugo radno mjesto. No, on je nastavio sa sumnjivim aktivnostima. U septembru ove godine svoje je nadređene obavijestio da putuje u rodni Sandžak, kako bi prisustvovao svadbi člana porodice. Međutim, Drnda je to odsustvo iskoristio i za odlazak u Beograd, gdje se tajno susreo sa službenicima srbijanske obavještajne agencije BIA. Nedugo nakon toga, na portalu Pressmedia, čiji je osnivač porodica federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare “ekskluzivno” se pojavio dokument kojim se navodno dokazuje da predsjednik Suda BiH Ranko Debevec posjeduje državljanstvo Španije. Na dokumentu su vidljivi podaci iz baze beogradskog aerodroma Nikola Tesla.

Ekskluzivni dokument iz Beograda nakon Pressmedie objavili su i portali iz Banja Luke, a sve je na kraju “potvrdila” i Radio-televizija Republike Srpske. U SIPA-i sumnjaju da je te dokumente iz Beograda u Sarajevo donio upravo Adis Drnda.

Iako je za svoj susret s operativcima BIA-e Drnda u SIPA-i dijelom napravio alibi, sigurnosne agencije susjednih država dokumentovale su njegove kontakte o čemu su obaviještene i sigurnosne agencije u BiH. Uslijedila je, potom, prijava unutrašnjoj kontroli SIPA-e, nakon čega je Drnda službenike SIPA-e koji su ga “izdali” anonimno prijavio. Ipak, to mu nije mnogo pomoglo, jer je prošle sedmice pokrenuta procedura za oduzimanja dozvole za pristup tajnim podacima. No, prije nego je Ministarstvo sigurnosti BiH donijelo konačni stav, na adresu Tužilaštva BiH je pristigla anonimna prijava protiv osoba koje vrše provjere dozvola za pristup tajnim podacima. Glavna tužiteljica Gordana Tadić je anonimnu prijavu prebacila u nadležnost tužioca Olega Čavke koji je ekspresno naredio saslušanje Mate Miletića i drugih službenika Ministarstva – koji bi trebali donijeti konačnu odluku o Adisu Drndi. Vijest o akciji u Ministarstvu sigurnosti odmah je završila na Avazu Fahrudina Radončića, a potom i na fake portalima Pressmedia i Raport.

Da je Drnda operativac vjeran Čamparama, ali i čelnicima HDZ-a, dokazuje i nedavna večera u jednom sarajevskom restoranu. Tamo su se, naime, sreli državni tužilac Dubravko Čampara, njegov brat Aljoša, zatim Adis Drnda, predsjednik VSTV-a Milan Tegeltija, dekan Stomatološkog fakulteta u Sarajevu Muhamed Ajanović i potpredsjednik HDZ-a BiH Mijo Krešić. Na toj je večeri dogovarano imenovanje Dubravka Čampare za glavnog federalnog tužioca, ali i Adisa Drnde na mjesto ministra unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo, o čemu je javnost izvijestila Pressmedia Aljoše Čampare. Ukoliko mu, pak, bude oduzeta dozvola za pristup tajnim podacima, Drnda ne bi mogao biti imenovan za ministra. Stoga je uslijedila “munjevita” akcija Olega Čavke, pod nadzorom državnog tužioca Dubravka Čampare.

Istraga objavljuje treći nastavak dokumentarnog serijala Svetlane Đokić: Putevi osvete škaljarskog i kavačkog klana

U trećoj epozodi dokumentarnog serijala “Put osvete” pogledajte stradanje još jedne nevine žrtve rata koji godinama traje između crnogorskih klanoova. Novinarka pogoričke TV Vijesti istražila je kako je u ratu škaljarskog i kavačkog klana stradali Radovan Matović, Srđan Vlahović, te  šta je nakon javno iznijetih optužbi na njegov račun kazao Kotoranin Jovan Vukotić, koji važi za jednog od vođa Škaljaraca.

Rat crnogorskih klanova podijelio podzemlje na Balkanu. Do sada je ubijeno skoro 50 ljudi. Žrtve su, uglavnom, bili krimilanci, ali i članovi njihovih porodica i saradnici. Ubijen je jedan advokat, ali i nekadašnji poslanik u crnogorskoj skupštini. Obračuni ovih klanova protežu se i izvan Balkana – likvidacije su se dešavale u Španiji, Nemačkoj, Austriji, Holandiji i, najskorije, u Grčkoj.

Crnogorska novinarka Svetlana Đokić, u produkciji TV Vijesti iz Podgorice i uz podršku Ambasade SAD-a u toj zemlji, istražila je detalje o ratu crnogorskih klanova. Uz saglasnost autorke, Istraga.ba objavljuje treću epizodu ovog dokumentarnog serijala.

Sebastian Kurz najavio: Austrija uvodi krivično djelo “politički islam”

“U borbi protiv političkog islama uvest ćemo krivično djelo – politički islam kako bismo mogli poduzimati akcije protiv onih koji nisu teroristi, ali stvaraju pogodno tlo za takve”, objavio je u srijedu popodne austrijski kancelar Sebastian Kurz.

Usvajanje tih zakonskih odredbi, napisao je Kurz, “stvorit će mogućnost za zatvaranje bogomolja, uvođenje imamskog registra”, a bit će pooštrene i zakonske odredbe  koje se odnose na praćenje finansijskih tokova i finansiranje terorizma.

Bosanac Ahmed Husagić, koji je svojevremeno bio savjetnik u bivšem sazivu Vlade Austrije, kazao je za Istragu da je još preuranjeno govoriti o ovom zakonu, jer je ovo “tek najava”.

“Poslije terorisitičkog napada koji se prošle sedmice desio u Beču, Vlada traži zakonska rješenja kako bi se u budućnosti takvi napadi mogli pravovremeno spriječiti. Ova najava kancelara Kurza ima za cilj da postavi pravne temelje kako bi se osobe koje koriste islam u političke svrhe mogle krivično goniti. Glavno je pitanje kako će se definisati pojam politički islam. Još je važnije pitanje koliko će se široko ići sa definicijom političkog islama i da li će on zadirati u slobodu vjere, a kao što znamo u Austriji je zagarantovana sloboda vjere i islam je priznata državna religija”, kazao nam je Husagić.

Austrijski kancelar danas je imao sastanak sa predstavnicima Evropskih pučkih stranaka u EU Parlamentu.

“Govorio sam o našim planovima u borbi protiv terorizma i radikalnog islama, kao i o zaštiti vanjskih granica EU”, saopćio je Kurz.

Podsjećamo, prošle sedmice pripadnik selefijskog pokreta Kujtim Fejzulai, po porijeklu Albanac iz Sjeverne Makedonije, u terorističkom napadu u centru Beča ubio je četiri osobe. Nakon napada je ustanovljeno da je slovačka policija još u julu ove godine obavestila austrijske službe da je čovek koji je nedavno osumnjičen za napad u Beču u toj državi pokušao kupiti municiju. Zbog grešaka u sigurnosnom sistemu, šef antiterorističke jedinice policije Beča Erih Cvetler privremeno je suspendovan na sopstveni zahtev. Poslije napada austrijske vlasti su zatvorile nekoliko mesdžida u Beču među kojima je i mesdžid Tewhid kojim je upravljao bh. državljanin Muhamed Porča. U tom je mesdžidu, prema izjavama austrijskih zvaničnika, često boravio i napadač iz Beča. No, tu se nije stalo. Početkom ove sedmice austrijska je policija provela racije i u Gracu, a kao razlog je navedeno da su mesdžidi povezani sa Muslimanskim bratstvom i Hamasom. Desničarski mediji su naveli da je pretresena džamija koju je posjećivala i ministrica pravde te države Alma Zadić koja je, inače, porijeklom iz BiH.

 

Donesena odluka: Sud BiH potvrdio optužnicu protiv direktora OSA-e

Sutkinja za prethodno saslušanje Suda BiH Enida Hadžiomerović potvrdila je optužicu protiv direktora Obavještajno-sigurnosne agencije BiH Osmana Mehmedagića i službenika te agencije Muhameda Pekića, saznaje Istraga.ba.

Na ovu odluku Suda BiH dopušten je prethodni prigovor na potvrđivanje optužnice koju ponovo razmatra ista sutkinja za prethodno saslušanje.

Za narednu sedmicu će biti zakazano ročište na kojima će se razmatrati prijedlog o određivanju mjera zabrane koje je predložilo Tužilaštvo BiH, odnosno postupajući državni tužilac Oleg Čavka. Tužilaštvo BiH, naime, traži da se Mehmedagiću zabrani obavljanje dužnosti direktora do okončanja krivičnog postupka.

 

Podsjećamo, Tužilaštvo BiH optužilo je Mehmedagića zbog “nezakonitog izuzimanja” snimka iz BH Pošte koji dokazuje da je federalni ministar Aljoša Čampara, preko svoje savjetnice Mirele Bubalo organizirao slanje anonimnih krivičnih prijava, na osnovu kojih je Tužilaštvo BiH “formiralo predmete”. Te anonimne prijave čije je podnošenje organizovao ministar Čampara objavljivane su, potom, u programu Radio televizije Republike Srpske sa pečatom Tužilaštva BiH. Nakon što je priča dospjela u javnost, Čamparina savjetnica Mirela Bubalo, koju zastupa advokatica Denisa Gačanin, inače bivša stručna saradnica u kabinetu državnog tužioca Aljošinog brata Dubravka Čampare, podnijela je novu prijavu koju je zadužio državni tužilac Oleg Čavka, protiv kojeg tužilac Čampara nikad nije podigao optužnicu zbog krađe telefona iz jednog tužilačkog spisa. Oleg Čavka je, ubrzo, donio naredbu o provođenju istrage, koja je “rezultirala” podizanjem optužnice protiv direktora OSA-e.

 

(VIDEO) Pogledajte drugu epizodu filma o crnogorskim klanovima: Zašto je i kako u Mostaru ubijen Božidar Cicmil

Na početku je bio samo jedan klan. Njegov uspon počeo je onda kada je propao narko-kartela Darka Šarića. Međunarodna policijska akcija „Balkanski ratnik“ razbila je ovu grupu i  otvorila veliki prostor za klan iz crnogorskog grada Kotora kasnije poznat kao – škaljarski klan. Poslije toga u istom gradu je nastao i drugi klan – kavački. Od 2015. godine bjesni rat između ovih klanova. Rat je podijelio podzemlje Balkanu. Do sada je ubijeno skoro 50 ljudi. Žrtve su, uglavnom, bili krimilanci, ali i članovi njihovih porodica i saradnici. Ubijen je jedan advokat, ali i nekadašnji poslanik u crnogorskoj skupštini. Obračuni ovih klanova protežu se i izvan Balkana – likvidacije su se dešavale u Španiji, Nemačkoj, Austriji, Holandiji i, najskorije, u Grčkoj.

Crnogorska novinarka Svetlana Đokić, u produkciji TV Vijesti iz Podgorice i uz podršku Ambasade SAD-a u toj zemlji, uradila je dokumentarni serijal o ratu ovih klanova. Prvu epizodu “Put osvete” objavili smo prošle sedmice. Danas, uz saglasnost autorke, objavljujemo drugu epizodu.

“Po prvi put javno imaju da kažu o zločinima koji su uslijedili, šta je utvrđeno istragom, ko je prva nevina žrtva kotorskih kriminalnih grupa, ali i još mnogo što do sada javnost nije imala priliku da vidi i čuje”, kazala je autorka filma Svetlana Đokić.

U drugom nastavku “Puta osvete” saznajte sve o ubistvu Božidara Cicmila, Crnogorca koji je 2015. godine likvidiran u Mostaru.

Godišnji izvještaj OSCE-a o radu pravosuđa: Oslobađanje Milana Tegeltije u slučaju Potkivanje “nečuven napad na sudsku odgovornost”

Da li je kriza morala u pravosuđu korijen problema? To je jedno od glavnih poglavlja najnovijeg OSCE-ovog Godišnjeg izvještaja o odgovoru pravosuđa na korupciju u BIH koji možete pročitati na ovom linku.

“Kao što je navedeno na samom početku Izvještaja, odgovor pravosuđa na korupciju dodatno se pogrošao u 2019. godini. Ovo je naročito alarmantno s obzirom na to da je Misija situaciju u periodu 2017–2018. godine već ocijenila kao neadekvatnu i da je tada konstatovano da postoji de facto nekažnjivost za mnoge počinioce”, konstatira OSCE u Izvještaju koji će danas biti prezentiran javnosti.

OSCE dalje navodi da ključni faktor koji mora biti razmotren je pojava nezakonitog ili neetičnog ponašanja pojedinih sudija i tužilaca koji potencijalno manipuliraju ishodima u predmetima visoke i korupcije srednjeg nivoa. Konstatruju da bi izuzetno loše istrage i izrada optužnica, zajedno sa radikalno nedosljednim tumačenjima zakona koja obično rezultiraju oslobađajućim ili blagim presudama, mogli bi u određenoj mjeri biti plod loše namjere ili neprimjerenog uticaja prije nego neznanja.

“Dešavanja u 2019. godini uistinu nude pregršt dokaza o (sve vidljivijem) političkom uplitanju u krivičnopravni sistem, a demonstrirala su i nespremnost VSTV-a BiH da podrži profesionalne i etičke standarde i osigura odgovornost u okviru pravosuđa”, piše, pored ostalog, u Godišnjem izvještaju.

Podsjećaju i na aferu “Potkivanje” čiji je glavni akter predsjednik VSTV-a BIH Milan Tegeltija, ističuči da to pokazuje “sumornu sliku o trenutnoj situaciji u kojoj se nalazi Visoko sudsko i tužilačko vijeće“. Slučaj “Potkivanje” detaljno je obrazložen, a autori navode da je nejasno kako je VSTV ocijenio da Milan Tegeltija ne može disciplinski odgovarati.

“Ovaj apsurdan ishod signalizira toliko krajnje pogrešno tumačenje zakona da razumno izaziva sumnju da je doneseno namjerno da bi se postigao željeni rezultat. U svakom slučaju, ova odluka predstavlja nečuven napad na sudsku odgovornost“, navodi OSCE.

Misija OSCE-a problematizira i izbor nosilaca pravosudnih funkcija, pa kao primjer navodi izbor glavnog tužioca Kantonalnog tužilaštva Tuzla Tomislava Ljubića čije su imenovanje pokušali spriječiti čelnici VSTV-a sa Milanom Tegeltijom na čelu. Također se navodi da VSTV nije imao jasne kriterije prilikom izbora nosilaca pravosudnih funkcija, te da su “veze” u nekim slučajevima bitnije od rezultata.

Dodjeljivanje ključnih pozicija u pravosuđu kao „nagrada“, a ne na osnovu zasluga, šalje veoma snažnu poruku pojedinačnim sudijama i tužiocima koji još uvijek pokušavaju da se pridržavaju etičkih i profesionalnih standarda u BiH. Drugim riječima, čini se da za karijerno i lično napredovanje u bh. pravosuđu, veze mogu biti od većeg uticaja nego rezultati“, piše u Izvještaju.

Posljednjih godina, pišu dalje, Misija je uočila da VSTV BiH nije jedina pravosudna institucija koja pokazuje znakove nepoštivanja principa odgovornosti, nepristrasnosti i profesionalnosti. Kao što je prethodno spomenuto, iste zabrinjavajuće tendencije ispoljavaju i Tužilaštvo BiH i Sud BiH. Kao primjeri za ovo su navedena tri slučaja. Prvi slučaj je “Potkivanje”, potom slučaj “diploma” i na kraju slučaj optužnice protiv bivšeg ministra sigurnosti BiH Dragana Mektića.

“Odnos Tužilaštva BiH prema medijima i civilnom društvu pokazuje averziju prema nadzoru javnosti kada je riječ o radu na politički osjetljivim predmetima. Treba spomenuti tri takva primjera. Prvo, nakon ranije spomenute afere „Potkivanje“ i objavljivanja inkriminirajućeg video snimka na nekoliko medijskih portala, Tužilaštvo BiH je najavilo da će otvoriti istragu protiv dvije od tri osobe koje su sudjelovale u toj aferi – protiv stranke u tekućim postupcima koja je tražila intervenciju predsjednika i protiv posrednika – dok bi treći sudionik – tj. predsjednik VSTV-a – imao status svjedoka.70 U istoj Informaciji za javnost, Tužilaštvo BiH uputilo je jedva prikriveno upozorenje medijima koji su objavili video. Konkretno, Tužilaštvo je javno istaklo da je, istovremeno s istragom „Potkivanje“, pokrenulo i drugu istragu kako bi se „s dužnom pažnjom i u skladu sa zakonom“ istražili „motivi i razlozi osoba koje putem medija šalju javnosti takve negativne poruke o radu pravosuđa s ciljem destabilizacije pravosudnog sistema”, navedno je u izvještaju.

U drugom slučaju glavni akter je bio državni tužilac Oleg Čavka koji je na neprimjeren način ispitivao novinarku Azru Omerović nakon što je objavljena afera “Diploma”.

“Ovaj animozitet prema novinarima ispoljen je i u vezi s navodima da je tužilac Tužilaštva BiH, provodeći istragu u još jednom vrlo osjetljivom predmetu korupcije, na neprimjeren način ispitivao novinarku koja je razotkrila taj primjer korupcije, tražeći od nje u više navrata da otkrije svoje izvore.72 Budući da su ovi navodi trenutno predmet disciplinskog postupka protiv tužioca, na prvi pogled se čini da nisu neosnovani.73 Ako su istiniti, ovi navodi ukazuju na zabrinjavajući pritisak kojem su izloženi novinari koji se bave istraživačkim novinarstvom u BiH, koji bi mogao imati nesagledive posljedice na njihov rad”, piše OSCE.

Oleg Čavka

Dok je OSCE priprema ovaj izvještaj, Oleg Čavka je oslobođen svake vrste disciplinske odgovornosti. Odluka je prvostepena i Ured disciplinskog tužioca je uložio žalbu.

Treći slučaj u kojem se ogleda otpor prema transparentnosti odnosi se na odbijanje Tužilaštva BiH da Transparency Internationalu dostavi kopiju optužnice protiv bivšeg ministra sigurnosti BiH Dragana Mektića.

“Zahtjev NVO-a (podnesen na osnovu Zakona o slobodi pristupa informacijama) je odbijen s obrazloženjem da ovaj predmet nije od javnog interesa i da bi objavljivanje optužnice izazvalo značajnu štetu za sprečavanje kriminala.74 Oba ova razloga se čine neosnovanima: prvo, javni je interes u ovom slučaju očit, jer svaka optužba protiv ministra za teška djela korupcije od važnosti je za javne fondove i upravu; i drugo, teško je zamisliti kako bi objavljivanje optužnice moglo predstavljati prepreku sprečavanju kriminala, jer su krivični postupci u BiH po svojoj prirodi javni. Ako optužnica sadrži osjetljive ili povjerljive podatke, uvijek se može objaviti redigovana verzija, čime će se izbjeći bilo kakve negativne posljedice za provođenje zakona. Odbijanje Tužilaštva BiH da dostavi optužnicu nevladinoj organizaciji pokazuje omalovažavanje prava javnosti na pristup i ocjenu rada pravosuđa u borbi protiv visoke korupcije”, istaknuto je u Izvještaju.

Sudu BiH se, između ostalog, prigovara i zbog otpora prema nadzoru javnosti u pogledu tekućih reformi usmjerenih ka jačanju odgovornosti u pravosuđu uvođenjem strožih procedura podnošenja finansijskih izvještaja.

 

 

NAJČITANIJI ČLANCI

Istraga objavljuje materijalne dokaze i fotografije: Čamparina savjetnica poslala anonimnu prijavu...

“Dobro vam veče. U večerašnjem dnevniku gledajte: kako SDA preko Obavještajno bezbjednosne agencije prisluškuje svoje neistomišljenike. RTRS u posjedu krivične prijave protiv direktora OBA-e...