Istaknuto

Istaknute objave

U okviru istrage u slučaju Dženan Memić: SIPA uhapsila oca Alise Mutap i policajca Hasana Dupovca

U okviru istrage u predmetu ubistva Dženana Memića pripadnici SIPA-e pretresaju kuću Zijada Mutapa i Hasana Dupovca, saznaje Istraga. Oni su, kako nam je potvrđeno u SIPA-i već uhapšeni.

Pretresi se vrše po naredbi Suda BiH, a na zahtjev Tužilaštva BiH.

Zijad Mutap je tac Alise Mutap koja je u bila sa Dženanom Memićem u noći kada je smrtno stradao u sarajevskom naselju Ilidža. Hasan Dupovac je pripadnik MUP-a Kantona Sarajevo koji je tada bio šef Odsjeka za saobraćajne istrage.

Prema informacijama Istrage, SIPA u njihovim kućama traži dokaze koji bi se mogli povezati sa slučajem Memić.

Uhapšeni policajac Hasan Dupovac

Hasan Dupovac je, saznaje Istraga, u februaru 2016. godine dogovorio sa Zijadom Mutapom da se sastanu Senidom Demirovićem i Edvinom Avdićem te da od njih zatraži da pronađu Renault Clio zelene boje i za to im obećao novčanu korist. Otac Alise Mutap, koja se ne sjeća ničega iz noći ubistva, pronašao brojeve telefona Demirovića i Avdića i dao ih policajcu Hasanu Dupovcu. Prvi sastanak Dupovca, Avdića i Demirovića bio je u restoranu Royal u blizini Vogošće. Istražitelji imaju informacije da je policajac Dupovac Demiroviću i Avdiću rekao da “po svaku cijenu pronađu automobil”, iako oni nisu istražitelji i iako taj automobil nema veze sa krivičnim djelom. Demirović i Avdić su pronašli traženi Clio i predali ga policajcu Dupovcu ispred restorana Brajlović na Ilidži. Mada je znao da to vozilo nema nikakve veze sa krivičim djelom, službenik MUP-a Kantona Sarajevo autombil je dalje predao istražnim organima.

G. Venhari iz Prištine piše za Istragu: Invazija dijaspore uoči nedjeljnih izbora, Kurti favorit

Stotine ljudi večeras je pjevalo na prištinskom aerodromu. Svi su došli kako bi ove ndejelje glasali na parlamentarnim izborima. Posljednja dva dana u Prištinu je sletjelo 56 aviona, punih Kosovara koji žive u dijaspori. Preko 12 hiljada automobila je ušlo na teritoriji Kosova tokom vikenda. Najmanja 120 hiljada ljudi glasalo je poštom. I većina ovih glasova, procjene su, ide Albinu Kurtiju.

 

U posljednje dvije godine na Kosovu su parlamentarni izbori održani dva puta. Promijenjena su tri premijera. Politička nestabilnost traje godinama, što potvrđuje činjenica da nijedna vlada, otkako je Kosovo 2008. godine proglasilo nezavisnost, nije dočekala kraj mandata.
Tokom posljednjih izbora pobijedio je Pokret Samoopredjeljenje Albina Kurtija, dok je druga najjača stranka bila LDK koju predvodi Isa Mustafa.  Tek na trećem mjestu je bila DKP koji je prvo predvodio Hašim Tači, a kasnije Kadri Veselji. Poslije nekoliko mjeseci pregovora između Samoopredjeljenja Albina Kurtija i stranke Isa Mustafe za premijera Kosova je, prvi put, izabran Aljbin Kurti. Poslije pritiska od strane Richarda Grenella, izaslanika bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa, dolazi do izglasavanja nepovjerenja Vladi Albina Kurtija.
Glasanje o nepovjerenju Kurtijevoj Vladi donijelo politički preokret. Vlada je srušena tokom pandemije koronavirusa što je izazvalo veliko nezadovoljstvo među građanima.

Albin Kurti

Predizborna istraživanja četiri agencije za istraživanje javnog mnijenja pokazuju da bi Samoopredjeljenje Albina Kurtija moglo osvojiti preko 51% glasova. Istina, ima i onih koji njegov rezultat procjenjuju na 42 posto. Međutim, karakteristika ovih izbora je dolazak velikog broja građana iz dijaspore i glasanje poštom. Većina njih opredijeljena je za Kurtija. U nedjelju u 19 sati bit će objavljeni prvi izborni rezultati.

Svakako ko bude formirao Vladu suočit će se sa brojnim izazovima, od ekonomska rehabilitacija od korone, nabavke vakcina, borbe protiv korupcije i dijaloga sa Srbijom.

BiH između Istoka i Zapada: EU ilegalno ubacuje migrante u BiH, Srbija i RS ne dopuštaju “ojačavanje” istočne granice, a tužioci na blokadi Bire

Kantonalni tužilac koji za sebe voli reći da je krajiški Eliot Nes odlučio je te decembarske noći “biti uz svoje sugrađane iz Bihaća”. Došao je pred Biru, napravio jedan selfi sa onima koji su blokirali ulaz u taj objekat kako državne vlasti ne bi mogle smjestiti migrante da tu prezime.

tužilac Adnan Tulić podržao blokadu Bire

“Podrška svim građanima u legitimnoj i legalnoj borbi za naš grad”, napisao je na društvenim mrežama kantonalni tužilac Adnan Tulić.

Kasnije će, objašnjavajući za Istragu svoj postupak, reći da bi novinari, umjesto što propituju njegov boravak na kapiji Bire, trebali da se pozabave “organiziranim kriminalom koji stoji iza migranata, iznajmljivanja Bire i involviranosti policije”.

Dok je Adnan Tulić podržavao svoje sugrađane u blokadama, državni tužioci su se bavili istraživanjem organizovane kriminalne grupe koja je organizirala ilegalno prebacivanje migranata. Među dvadesetak osumnjičenih bilo je i nekoliko bihaćkih policajaca, a “organizovanu kriminalnu grupu” predvodio je Ahmed Ifkhar, Pakistanac koji od jula 2018. godine boravi na podrušju Bihaća. On je, sumnjaju istražitelji, u borbi da preuzme i zadrži vlast na području Bihaća djelovao “na posebno bezobziran načun” organizovao kriminalnu grupu koju je naoružavao. U sukobu za prevlast u noći koja je dijelila septembar od oktobra prošle godine  ubijena su dva migranta. No, kada je Granična policija BiH 9.12. pokrenula akciju Lipa, Ahmed Ikfhar je “misteriozno nestao”. I nisu to prvi misteriozni nestanci tokom operacija Granične policije BiH kojom rukovodi HDZ-ov kadar Zoran Galić.

Zoran Galić, ravnatelj Granične policije i kadar HDZ-a BiH

Novembar je 2019. godine. Organizirajući ilegalno prebacivanje migranata na teritoriju BiH hrvatski policajci Zoran Melkić i Ivan Dostan zalutali su na teritoriju BiH.

“Došli smo na kavu”, reći hrvatski policajci nakon što su ih 8. novembra, pred ponoć, u mjestu Rujnica, u pograničnom dijelu općine Cazin, zaustavili pripadnici Granične policije BiH.

Zabilješka pripadnika MUP-a USK

Prethodno su se dvojica hrvatskih državljana svojim BMW-om X5 nekoliko puta provezli kroz selo, a primijetili su ih i pripadnici MUP-a Unsko-sanskog kantona koji su te noći zabilježili da se crni BMW, gospićkih tablica GS 548 DE, na teritoriji BiH pojavio u trenutku kada su i oni, u Rujnici uočili grupu od oko 250 migranata. No, prije nego su pripadnici MUP-a USK uspjeli da zaustave taj automobil, reagirali su bh. graničari. Ali njima uopće nije bilo sumnjivo pristustvo hrvatske policije na teritoriji BiH pa su ih pustili.

Zvanični podaci ne postoje, ali na osovu zabilješki MUP-a USK-a najmanje tri hiljade migranta je protekle četiri godine ilegalno iz Hrvatske prebačeno na teritoriju BiH. Prethodno su ih hrvatski policajci fizički zlostavljali što je dokumentovalo nekoliko nevladinih organizacija koje se bave ljudskim pravima.

Kada su čelnici MUP-a iz Bihaća tražili dodatne informacije od Granične policije BiH te ih upozoravali na operacije hrvatskih kolega, saradnici Zorana Galića su negirali umiješanost policajaca iz EU.

“BiH se u ožujku 2002. ratificirala sporazum Vijeća ministara i Hrvatske o suradnji u oblasti prihvata osoba koje su nezakonito prešli bilo iz BiH u Hrvatsku ili obratno. Jasno da se BiH obavezala  da bez formalnih procedura prihvati sve te državljane koji su nezakonito prešli u Hrvatsku”, kazao je u avgustu prošle godine Svevlad Hofman, savjetnik direktora Granične policije BiH.

Bez ikakvih procedura, hrvatski su policajci, recimo, u noći 26. marta prošle godine na teritoriju BiH ubacili petnaest migranta koje su, prethodno, preuzeli kolega iz Slovenije, još jedne članice Evropske unije. Naime, noć prije prebacivanja u BiH, na području Policijske uprave Novo Mesto  uhvaćena je grupa migranata koji su iz Hrvatske ilegalno pokušali preći u Sloveniju. Među njima je bio i Pakistanac koji se predstavio kao Mukhtar Ahmat. Nakon hapšenja, slovenačka policija mu je izdala rješenje o jednodnevnom zadržavanju broj 2253-6/2020/8 od 25. marta 2020. godine.

“Osoba je ilegalno pristupila državnoj granici između Republike Hrvatske i Republike Slovenije i potrebno ga je izručiti inostranim sigurnosnim organima”, navedeno je, pred ostalog u rješenju slovenačke policije izdatom na ime Mukhtar Ahmat iz Pakistana.

Slovenci su, potom, predali Mukhtara hrvatskoj policiji. No, nekoliko sati kasnije, on je završio na teritoriji BiH. I to bez ikakvih dokaza da je vraćen bh. sigurnosnim agencijama. No, osim što dopušta da hrvatske vlasti ilegalno migrante prebacuju na teritoriju BiH, Granična policija BiH ulestvuje i u “čuvanju” Hrvatske teritorije. Potražite li u arhivi saopćenja Granične policije  BiH uvjerit ćete se da je osnovni zadatak te državne policijske agencije kojom rukovodi kadar HDZ-a sprječavanje migranata da uđu na teritoriju Republike Hrvatske.

“Spriječen ilegalan prelazak 50 migranata iz BiH u Hrvatsku”, saopćeno je u maju 2020. godine.

“Granična policija BiH spriječila 87 migranta da ilegalno pređu u Hrvatsku”, glasilo je saopćenje Granične policije izdato tri dana kasnije.
“Granični policajci spriječili 183 ilegalna prelaska granice: Tri osobe htjele u BiH, ostali u Hrvatsku”, piše u priopćenju od 8. avgusta 2020. godine.

Kako bi što bolje odgovorili zadatku iz Zagreba, Vlada Republike Hrvatske je opremala Graničnu policiju BiH.

“Vlada Republike Hrvatske na 206. sjednici donijela je odluku o doniranju pet termovizijskih kamera i 198 kompleta policijske opreme za opremanje policijskih snaga Bosne i Hercegovine. Vlada Andreja Plenkovića šalje pomoć ministarstvima unutrašnjih poslova tri kantona, i to Hercegovačko-neretvanskom, Zapadnohercegovačkom, kao i Livanjskom”, objavljeno je u februaru prošle godine.

Donirana oprema je, uglavnom, raspoređena duž granice između BiH i Hrvatske gdje su bh. graničari sprječavali migrante da napuste teritoriju BiH i uđu u Evropsku uniju.

Uporedo sa operacijom ojačavanja zapadne granice BiH, slabljena je istočna granica, preko koje su migranti iz Srbije ulazili na toritoriju Bosne i Hercegovine.

“Predsjedavajući BiH Predsjedništva Milorad Dodik odbio je prijedlog da se na istočnoj granici BiH prema Srbiji rasporede pripadnici Oružanih snaga BiH i europske policijske agencije za sigurnost granica Frontexa, nakon što je posljednjih dana značajno pojačan priljev migranata, a kriza u Unsko-sanskoj županiji s migrantima prijeti eskalacijom”, izvijestila je hrvatska novinska agencija HINA 11. juna 2019. godine.

I mjesecima kasnije Milorad Dodik je ponavljao iste stavove. Frontexu i pripadnicima Oružanih snaga BiH nikad nije dopušteno da stanu na granicu između BiH i Srbije. Ali umjesto njih, Dodik je, u saradnji sa Graničnom policijom BiH i kolegama iz HDZ-a organiirao da se u oktobru prošle godine na srbijansko-bosansku granicu, kao ispomoć, pošalju pripadnici Žandarmerije MUP-a Republike Srpske.

Do momenta angažmana Žandarmerije, mjesečni prosjek novoregistriranih migranata u BiH bio je 2300. Nakon što se SIPA povukla sa granice između BiH i Srbije, a Žandarmerija postala partner Granične policije BiH mjesečni prosjek registrovanih migranata se tada popeo na 3885. Te 2019. godine na teritoriji biH je registrovano ukupono oko 27 hiljada migranata. Granična policija je te godine, formalno-pravno, Službi za poslove sa strancima predala svega njih oko hiljadu. Dakle, svi ostali su iz Srbije (i znatno manje iz Crne Gore) neometano ušli na teritoriju BiH. No, vratimo se nakratko i u 2018. godinu.

Fatemah Sadatnejad rođena je u Iranu. Zvanično, s bratom Hosseinom kao turista je krenula u Srbiju. Na beogradski aerodrom, redovnim letom iz Teherana, stigla je 27. avgusta 2018. godine

Iranka Fatemah Sadatnejad kao migrant u Zvorniku

„Odsjeli smo u Hotelu Royal. Jedan dan smo obilazili Beograd“, ispričala je Fatemah pola sata nakon što je ilegalno prešla na teritoriju BiH.

Iranka Fatemah Sadatnejad kao turista u Beogradu

Manje od 48 sati trebalo je njoj i trojici prijatelja iz Irana da od beogradskih turista postanu ilegalni migranti u BiH. Te 2018. godine na teritoriji BIH bilo je registrirano preko 2000 migranata iz Irana. Svi su legalno došli do Beograda koji je, prethodno, ukinuo vize državljanima Irana te uveo direktnu avio liniju Beograd-Teheran. Nakon pritiska iz EU, Srbija je, ipak, obnovila vizni režim sa Iranom.

No, vlasti Srbije nastavile su neometano ubacivati migrante na teritoriju BiH što je u septembru 2020. godine dokumentovala i novinarka Žurnala Azra Omerović. A nakon što srbijanski policajci migrante ilegalno prebace na teritoriju BiH, pripadnici MUP-a Republike Srpske ih prevoze na teritoriju Federacije BiH.

MUP RS migrante prebacuje na terotoriju USK

Zbog toga je MUP USK u avgustu pokrenuo akciju “vraćanja” migranata na teritoriju Republike Srpske. No, konkretnih rezultata  te akcije nije bilo.

Osnivač A-SDA Rifat Hozanović na godišnjic Islamske revolucije u Teheranu

Sve je samo ostalo na političkom prepucavanju, a vlasti USK-a predvođene proiranskom partijom A-SDA u USK su izazvale i dodatnu krizu s migrantima. Onu humanitarnu. Migranti danima spavaju na otvorenom. Vlasti USK, krijući se iza građana, ne dopuštaju državnim vlastima da migrante prebace u Biru, ispred koje je “stražario” i kantonalni tužilac Adnan Tulić čiji je posao – provedba zakona.

Istraga objavljuje treći nastavak dokumentarnog serijala Svetlane Đokić: Putevi osvete škaljarskog i kavačkog klana

U trećoj epozodi dokumentarnog serijala “Put osvete” pogledajte stradanje još jedne nevine žrtve rata koji godinama traje između crnogorskih klanoova. Novinarka pogoričke TV Vijesti istražila je kako je u ratu škaljarskog i kavačkog klana stradali Radovan Matović, Srđan Vlahović, te  šta je nakon javno iznijetih optužbi na njegov račun kazao Kotoranin Jovan Vukotić, koji važi za jednog od vođa Škaljaraca.

Rat crnogorskih klanova podijelio podzemlje na Balkanu. Do sada je ubijeno skoro 50 ljudi. Žrtve su, uglavnom, bili krimilanci, ali i članovi njihovih porodica i saradnici. Ubijen je jedan advokat, ali i nekadašnji poslanik u crnogorskoj skupštini. Obračuni ovih klanova protežu se i izvan Balkana – likvidacije su se dešavale u Španiji, Nemačkoj, Austriji, Holandiji i, najskorije, u Grčkoj.

Crnogorska novinarka Svetlana Đokić, u produkciji TV Vijesti iz Podgorice i uz podršku Ambasade SAD-a u toj zemlji, istražila je detalje o ratu crnogorskih klanova. Uz saglasnost autorke, Istraga.ba objavljuje treću epizodu ovog dokumentarnog serijala.

(VIDEO) Pogledajte drugu epizodu filma o crnogorskim klanovima: Zašto je i kako u Mostaru ubijen Božidar Cicmil

Na početku je bio samo jedan klan. Njegov uspon počeo je onda kada je propao narko-kartela Darka Šarića. Međunarodna policijska akcija „Balkanski ratnik“ razbila je ovu grupu i  otvorila veliki prostor za klan iz crnogorskog grada Kotora kasnije poznat kao – škaljarski klan. Poslije toga u istom gradu je nastao i drugi klan – kavački. Od 2015. godine bjesni rat između ovih klanova. Rat je podijelio podzemlje Balkanu. Do sada je ubijeno skoro 50 ljudi. Žrtve su, uglavnom, bili krimilanci, ali i članovi njihovih porodica i saradnici. Ubijen je jedan advokat, ali i nekadašnji poslanik u crnogorskoj skupštini. Obračuni ovih klanova protežu se i izvan Balkana – likvidacije su se dešavale u Španiji, Nemačkoj, Austriji, Holandiji i, najskorije, u Grčkoj.

Crnogorska novinarka Svetlana Đokić, u produkciji TV Vijesti iz Podgorice i uz podršku Ambasade SAD-a u toj zemlji, uradila je dokumentarni serijal o ratu ovih klanova. Prvu epizodu “Put osvete” objavili smo prošle sedmice. Danas, uz saglasnost autorke, objavljujemo drugu epizodu.

“Po prvi put javno imaju da kažu o zločinima koji su uslijedili, šta je utvrđeno istragom, ko je prva nevina žrtva kotorskih kriminalnih grupa, ali i još mnogo što do sada javnost nije imala priliku da vidi i čuje”, kazala je autorka filma Svetlana Đokić.

U drugom nastavku “Puta osvete” saznajte sve o ubistvu Božidara Cicmila, Crnogorca koji je 2015. godine likvidiran u Mostaru.

Hofmanove kapi: Upozoravao na “okupljanje Bošnjaka”, skriva podatke o hrvatskim operacijama na granici sa BiH i prijavljuje novinare zbog kritiziranja Hrvatske

Za Hofmana sam prvi put čuo prije dvasesetak godina kada mi je kolega na fakultetu ispričao jedan, poprilično, loš vic. Uglavnom, da ga ne prepričavam, dovoljno je da zaguglate “Hofmanove kapi” i moći ćete pročitati taj glupi vic koji mi je ostao u sjećanju isključivo zbog nečega što se zove Hofman. Kasnije ću od brojnih kolega, novinara, saznati da u Graničnoj policiji BiH postoji izvjesni Svevlad Hoffman, sa dva F, koji, navodno, nema nikakve veze sa onim Hofmanom iz lošeg vica. I taj pravi Hoffman, sa dva F, bio je poznat po tome što je podnosio prijave protiv svojih kolega i svojih nadređenih. Sve dok ga ravnatelj Granične policije Zoran Galić nije unaprijedio u predstojnika Ureda ravnatelja nakon što je on upozorio “na okupljanje Bošnjaka u Graničnoj policiji”. Od tada Hofman sa dva F podnosi prijave protiv novinara.

Mene je, kaže za objektivni Hrvatski medijski servis, prijavio zbog raspirivanja etničke, rasne i međunacionalne mržnje jer sam kazao da dvije trećine službenika sigurnosnih agencija BiH radi u interesu Srbije i Hrvatske. I, evo, da mu pojačam dokaze koje će dostaviti Tužiteljstvu BiH ponavljam – dvije trećine službenika sigurnosnih agencija BiH radi za Beograd i Zagreb. I u ovom slučaju uopće nije bitna njihova nacionalnost. Bitno je da rade. I Svevlad Hoffman to dobro zna jer je sve svoje javne nastupe prilagodio  službenom Zagrebu, odnosno politici Republike Hrvatske. A kada smo već kod Republike Hrvatske da uprostimo sve. Svevlad Hoffman je, u ime Granične policije BiH kojom rukovodi hrvatski državljanin Zoran Galić,  podnio prijavu protiv mene, državljanina BiH, Tužilaštvu BiH kojim rukovodi hrvatska državljanka Gordana Tadić. I sada bi hrvatska državljanka Gordana Tadić, raspoređena na poziciji glavne držvne tužiteljice BiH, trebala istraživati zbog čega ja pišem da Hrvatska u Bosnu i Hercegovinu ilegalno ubacuje migrante. Jer Gordana Tadić, ali i Zoran Galić, ne mogu i ne smiju istraživati kako i zbog čega hrvatska policija u Bosnu i Hercegovinu ilegalno prebacuje migrante koje prethodno bičuje i kamenuje.

“Tko neovlašteno prikuplja tajne podatke, s ciljem da ih učini dostupnim stranoj državi, stranoj organizaciji, stranoj osobi  ili osobi koja za njih radi, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina”, piše u članu 348, stav 2 Kaznenog zakona Republike Hrvatske.

Dakle, hrvatski državljani Gordana Tadić i Zoran Galić počinili bi krivično djelo u susjednoj državi ukoliko bi, za interes BiH, istraživali na koji način hrvatske vlasti organiziraju ilegalno prebacivanje migranata u BiH. I onda se nameće jednostavno pitanje – smiju li državljani Republike Hrvatske zaposleni u sigurnosnim agencijama BiH uopće raditi u interesu države Bosne i Hercegovine, a kontra službenih interesa Republike Hrvatske. E, zbog toga predstojnik ravnateljevog ureda Svevlad Hoffman mora štiti interese Republike Hrvatske kada je u pitanju cijelom svijetu poznati pushback u režiji policije RH.

“Avdiću je poznato da je BiH sklopila Sporazum s Republikom Hrvatskom prema kome svi oni koji nezakonito pređu granicu između BiH i R. Hrvatske mogu bez posebnih formalnih procedura biti vraćeni na teritoriju države s koje su nezakonito ostvarili ulazak na teritoriju druge susjedne države.Dakle kada bi se na granici BiH i R. Hrvatske nezakonito i protuustavno otvorila granica, svi oni koje bi po Avdićevom receptu bili propušteni ubrzo bi bili vraćeni tamo odakle su i krenuli”, pisao je Hofman početkom ove godine dok je još tragao za dokazima koji bi mogli potkrijepiti njegove navode da sam počinio neko kazneno djelo.

Hoffmanu je nepoznato, za razliku od onih koji čitaju Sporazume na koje se on poziva, da su se “Ugovorne stranke” obavezale “prihvatiti bez posebnih formalnosti državljane trećih država, koji su na protuzakonit način prešli državnu granicu između ugovornih stranaka u roku od tri dana od dana kada je utvrđeno da je osoba protuzakonito prešla državnu granicu”.

“Ako se prihvat iz stavka 1. ovoga članka odbije zatražit će se najava prihvata u roku od 72 sata. Najavu predaje uputit će sa strane Republike Hrvatske Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, a sa strane Bosne i Hercegovine Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice.  Zamoljena ugovorna stranka mora ugovornoj stranci koja traži prihvat svoju odluku priopćiti pisanim putem i to u roku od 48 sati koji se eventualno može produžiti na najdulje do 7 dana” , piše u Sporazumu na koji se pozivao predstojnik ravnateljevog ureda Svevlad Hoffman, kojeg od od “lika” iz vica dijeli tek jedno “F”.

Na ovaj način, tokom prošle godine, BiH je od Hrvatske zvanično prihvatila 208 migranata. Na onaj drugi način, zbog kojeg se zgražava cijeli svijet, prošle je godine iz Hrvatske u BiH prebačeno 7210 migranata. I oni ne postoje za službenike Granične policije BiH koji “ne rade u interesu Republike Hrvatske”.

Svevlad Hoffman je sredinom januara, gostujući u Bihaću, optužio MUP USK da iznose “paušalne i neutemeljene podatke” nakon čega se izgubio iz vidokruga policijskog komesara USK-a Muje Koričića čije su kolege još prije tri godine zadokumentovale da je Granična policija “pustila” hrvatskog policajca Zorana Melkića, zatečenog na teritoriji BiH prilikom ilegalnog prebacivanja migranata. I to nije vic u kojem je glavni akter Mujo (Koričić). Ovo je, ipak, ozbiljna priča čiji je glavni akter Hoffman kojeg od onog Hofmana iz vica razlikujemo tek po dva F.

Povodom optužbi iz Ministarstva vanjskih poslova Rusije, Istraga ponovo objavljuje: Kako saradnici Konstantina Malofeeva šire lažne vijesti preko Beograda

“Vladimir, Srbija. Čečenija je krasna zemlja. Grozni je krasan”, govori tečnim ruskim jezikom mladić kratke kose u videu snimljenom 2019. godine.

“Vladimir”, govori mi dok se godinu kasnije rukujemo u beogradskom Hotelu Moskva.

Bivši je padobranac srbijanske vojske koji se posljednjih godina bavi analitikom. Uža specijalnost mu je Bliski Istok i član je beogradskog Centra za sinkretičke studije. Zove se Vladimir Gujaničić. Pitam ga da li je bio u  Čečeniji.

“Da, bila je grupa novinara sa Balkana”, odgovara bojažljivo uz napomenu da ne snimam razgovor.

balkanski novinari u Čečeniji

Ova fotografija nastala je u Čečeniji. Balkanski novinari poziraju sa predsjednikom Ramzanom Kadirovim. Ali na njoj nema Vladimira. On se tek pojavljuje u video snimku na kojem se gosti čečenskih vlasti zahvaljuju svojim domaćinima.

“Bilo je novinara iz Italije i iz drugih zemalja”, sjeća se Gujaničić.

No, onda smo prešli na stvar. Arthur Evans. To je ime pisalo iznad poruka koje je u novembru 2019. godine, po povratku iz Čečenije, primio slovenački novinar J.T. . U Groznom je upoznao Vladimira i razmijenili su kontakte. Siguran je da mu je Gujaničić pisao pod imenom Artur Evans te da je taj kontakt povezan sa Facebook profilom Vladimir Gujanec.

“Javljao sam se kolegi iz Slovenije. Da, ja imam profil Vladimir Gujanec”, kaže Vladimir.

“A ko je osoba koja se zove Arthur Evans”, nastavljam s pitanjima.

“Zašto me pitate to”, uzvraća Gujaničić dok uzima čašu vode, jer mu se počelo sušiti grlo.

“Zato što ste Vi to”, konstatujem.

“Ne. Nisam ja. Pitajte Floresa ko je”, govori neuvjerljivo.

Kada sam mu prenio riječi Vladimira Gujaničića, kolega iz Slovenije se samo nasmijao. I nije uopće imao dilemu ko je Arthur Evans. Poruke koje su razmjenjivali u novembru prošle godine nam je već ranije ustupio. Nakon uvodnog pozdrava, Vladimir Gujaničić mu šalje dva linka. Prvi je sa srbijanskog portala “stanjestvari.com”, a odnosi se na “transparentnost ruske vojske u Siriji”.

ponude Arthura Evansa za prenošenje lažnih vijesti

“Jedan tip vesti”, piše Artur Evans odmah ispod linka, pa nastavlja: “drugi tip vesti”.

U sljedećoj poruci je link sa portala Fort-russ.com, a na njemu se nalazi svega nekoliko dana ranije objavljeni tekst o “Bajdenovom kriminalu u Ukrajini”. Autor teksta je Andrii Derkach.

“Recimo, za ovu plaćaju malo više.  Korupcija u Ukrajini. Znači, bilo da imaš medije na engleskom ili slovenačkom sve je interesantno. Eto, ja ispalih. Znači, radi se o kopiranju vesti. Copy – paste. Ništa ime i prezime”, pisao je Arthur Evans.

Slovenački novinar nije odgovarao, pa je Arhur Evans, pravog imena Vladimir Gujaničić, shvatio o čemu se radi.

“E hej. Mislim, ako nisi zainteresovan, reci”, napisao je dan kasnije.

Tokom našeg beogradskog susreta, Gujaničić je više puta ponovio  da nema pojma  ko je pisao poruke. On jeste registrovan na Facebooku kao Vladimir Gujanec, ali tvrdi da ne koristi pseudinim Artur Evans. Ističe da ima drugi pseudonim pod kojim piše tekstove za Fort-russ.com, antiamerički portal koji vodi njegov poznanik Joaquin Flores.

“On je u Zemunu”, odgovara Vladimir na pitanje gdje živi Meksikanac sa američkim pasošem.

Potom iz ruksaka uzima drugi telefon i poziva izvjesnog Dragu. Objašnjava svom sagovorniku da novinar iz Bosne želi razgovarati sa Floresom.

Vladimir Gujaničić na sastanku u Beograd

“Možeš li mi njegov broj baciti na Telegram. Ma, može i ovako”, kaže na kraju telefonskog razgovora.

Petnaestak minuta kasnije pitam da li je dobio broj Joaquina Floresa.

“Ne, ne. Nije Joquin tu”.

Ali gdje je? Na moju poruku upućenu na e-mail adresu navedenu u rubrici “kontakti” Fort Russ-a nije odgovorio. Njegovo prezime nije navedeno ni na beogradskoj adresi na kojoj je prijavljen Centar za sinkretičke studije. A i Centru nema traga.

Zgrada u kojoj se nalazi Centar za sinkretičke studije

Prema registru srbijanskih udruženja, Joaqin Flores je pravni zastupnik Centra za sinkretičke studije, čije je sjedište u ulici Petra Markovića na broju 24. Na stranici Centra piše da su osnovani 2013., dok je u bazama podataka srbijanskih udruženja kao godina osnivanja navedena 2017. godina.

Joaquin Flores pravni zastupnik CSS

“Centar se razvio kao odgovor na promjenu znanstvenih, socijalnih, ideoloških i intelektualnih kretanja u Sjevernoj Americi, Europi i Euroaziji koja mogu preoblikovati diskurs. Centar je osnovan 2013. godine u Beogradu, na osnovu bijele knjige iz 2010. godine koju smo usvojili kao međunarodna organizacija za ideološku edukaciju, diskusioni forum, pregled značajnih radova i vijesti, te sprovodi istraživanje za organizacije koje zagovaraju politike, kao i istraživački centar za sinkretičku i interdisciplinarnu socijalnu analizu”, navedeno je na oficijelnoj web stranici Centra za sinkretičke studije.

Ali čime se, uistinu, bavi ova organizacija čiji je član i Vladimir Gujaničić? I ko je Joaqin Flores?

“Otkako poznajem Floresa on piše protiv Amerike”, pojednostavljuje Gujaničić.

Upisujem ime Joaqin Flores u google pretragu. Među rezultatima je i jedan tekst objavljen na Russia Today 2015. godine. “Aktivista i politički analitičar Joaquin Flores” govorio je za rusku televiziju o tadašnjim opozicionim protestima u Makedoniji usmjerenim protiv proruske Vlade sa Nikolom Gruevskim na čelu.

“Znamo da se organiziranje protesta ne događa samo od sebe. U ovom slučaju znamo da iza većeg dijela organizacije stoje vanjske sile, preko nevladinih organizacija koje potiču iz drugih zemalja. U ovom slučaju, možda SAD. Postoje opravdane pritužbe, naravno, ali postoji zabrinutost da bi se mogle iskoristiti”, rekao je Flores novinarki  Russia Todaya Anissi Nouai.

Ime Joaquina Floresa može se pronaći i među autorima tekstova objavljenim na moskovskom portal Geopolitica.ru. Pomno je 2016. godine pratio predizbornu kampanju u SAD-u, te detaljno analizirao TV suočavanja Hilari Klinton i Donalda Trampa.

Trampova pobjeda bila je moralna i strateška”, glasio je naslov Floresove analize objavljene 30. septembra 2016. godine, četiri dana nakon suočavanja predsjedničkih kandidata u SAD-u. No, jedan drugi tekst  objavljen šest mjeseci ranije, 30. marta 2016. godine, upućuje na pravi put. Na web sajtu Centra za sinkretičke studije u Beogradu objavljen je izvještaj sa konferencije posvećene Bliskom Istoku i Balkanu.  Govornici su bili Joaquin Flores i Leonid Savin.

Joaquin Flores na konferenciji sa Leonidom Savinom

“Leonid Savin je geopolitički analitičar, glavni urednik Geopolitica.ru (od 2008.), osnivač i glavni urednik Journal of Eurasian Affairs (eurasiana Affairs.net); šef administracije međunarodnog “evroazijskog pokreta”. Bivši je glavni urednik web stranice i časopisa Katehon (2015 – 2017). Direktor je Fondacije za praćenje i predviđanje razvoja kulturno-teritorijalnih prostora (FMPRKTP).Član Vojno-naučnog društva Ministarstva odbrane Rusije. Autor brojnih knjiga o geopolitici, sukobima, međunarodnim odnosima i političkoj filozofiji izdatih u Rusiji, Velikoj Britaniji, Španiji, Iranu, Italiji, Srbiji i Ukrajini”, navedeno je u Savinovoj biografiji objavljenoj na web-stranici geopolicita.ru.

I Joaquin Flores je, poput Savina, analitičar Katehona. Na njihovom je sajtu objavio desetine tekstova, a posebno se izdvajaju njegove analize predizbornih suočavanja američkih predsjedničkih kandidata 2016. godine u kojima je otvoreno podržavao Donalda Trampa.

Joaquin Flores, KATEHON

Ali šta je Katehon?

“Katehon think tank je neovisna organizacija koja se sastoji od međunarodne mreže ljudi iz širokog spektra područja i disciplina – koji su specijalizirani za geopolitičku, geostratešku i političku analizu svjetskih događaja. Grupu čine politički mislioci, istraživači međunarodnih odnosa (IR), stručnjaci za sigurnost i protuterorizam i novinari koji se bave međunarodnim poslovima, geopolitikom, etno-politikom i međureligijskim dijalogom”, navedeno je na web-stranici Katehona.

“Neovisnom organizacijom” Katehon upravljaju saradnici ruskog predsjednika Vladimira Putina. Predsjednik Nadzornog odbora Katehona je oligarch Konstantin Malofeev, dok u odboru još sjede Sergey Glaziev, Leonid Rashetnikov, Alexandr Makarov, Andrej Klimov i Zurab Chavchavadze. Većina navednih je pod sankcijama SAD-a.

Konstantin Malofeev

“Malofejev je jedan od glavnih izvora finansiranja Rusa koji promiču separatizam na Krimu. Malofejev je imenovan jer je odgovoran ili je saučesnik ili je učestvovao u akcijama ili politikama koje ugrožavaju mir, sigurnost, stabilnost, suverenitet ili teritorijalni integritet Ukrajine i materijalno je pomogao, sponzorirao ili pružio finansijski, materijalni, ili tehnološka podrška, ili roba ili usluge ili podrška takozvanoj Donjeckoj Narodnoj Republici” navedeno je na web-stranici Ministarstva finansija SAD-a još 2014. godine kada su Malofeevu uvedene sankcije.

Think Tank Katehon, čijim Nadzornim odborom predsjedava Konstantin Malofeev, u avgustu je ove godine, u specijalnom izvještaju objavljenom na web-stranici State Departmenta, označen kao “jedan od stubova ruskog dezinformisanja”. Isti status, u istom izvještaju, imaju “Geopolitica.ru” i “Fondacija za stratešku kulturu”. Za sve ove organizacije radi Joaquin Flores, osnivač i pravni zastupnik beogradskog Centra za sinkretičke studije i osnivač portala fort-rus.com.

Flores gost u Herland Reportu

“Beograd je jedan od svjetskih centara, odnosno središte gdje se istok spaja sa zapadom”, objasnit će Joaquin Flores razloge zbog kojih je baš u Srbiji odlučio da djeluje.

U polusatnom intervjuu datom norveškoj novinarki Hanne Stine Nabintu Herland, čiju je tv emisiju “Herland Report” u febuaru 2018. godine norveškoj javnosti preporučila i Ambasada Ruske Federacije u Oslu, Joaquin Flores govori kako mu život u Beogradu pomaže da bolje razumije EU i NATO. Flores je, rekosmo, saradnik i istraživač Katehona, potom portala Geopolitica.ru i Fondacije za stratešku kulturu, ali i osnivač Centra za sinkretičke studije u Beogradu oko kojeg se okupljaju “istaživači” i autori poput Tima Kirbya, Paula Antonopulosa, Brada Gilbeaulta, Jordana Milesa, Johnatana Mc Carthya, Toma Wintera, Danny Froberga, Jafe Arnolda, Stefana Karganovića, Drage Bosnića, Arhura Evansa, odnosno Vladimira Gujaničića.

Centar za sinkretičke studije osnivač Fort Russ newsa

Centar za sinkretičke studije iz Beograda je osnivač portala Fort-rus.com koji je, u specijalnom izvještaju State Departmenta iz avgusta ove godine, označen kao dio “ekosistema ruskog dezinformisanja”. Joaqin Flores i Tim Kirby, zapravo, upravljaju beogradskim Centrom za sinkretičke studije oko kojeg se okupljaju “teoretičari zavjere” i protivnici NATO-a.

Tim Kirby

“Tim Kirby je direktor za ideološka pitanja i direktor multimedijskih projekata u Centru za sinkretičke studije. Posljednjih deset godina radi na političkim analizama i na razvoju medijskih projekata, uglavnom u ruskoj medijskoj sferi. Bio je dio velikih medijskih kompanija poput Russia Todaya, Radio Mayak”, navedeno je na web-stranici Centra za sinkretičke studije Beograd.

No, vratimo se Vladimiru Gujaničiću. Tokom razgovora u Beogradu on je priznao da je član Centra za sinkretičke studije kojim rukovodi Joaquin Flores. Priznaje i da je bio angažovan na web stranici balkanspost.com, koju su, prema njegovim riječima, “u Beogradu osnovali Iranci”.

Gujaničić saradnik balkanspost.com

Upravo je ovaj web sajt u novembru prošle godine prenio tekst o navodnom kriminalu porodice Bajden u Ukrajini, kojeg je Artur Evans nudio slovenačkom novinaru J.T.   Autor spornog teksta je Andri Derkach, kontroverzni zastupnik u Ukrajini koji je, prema pisanju američkih medija, povezan sa ličnim savjetnikom predsjednika Donalda Trumpa Rudyjem Giulianijem. Vlasti SAD-a 10. su septembra ove godine označile Derkacha kao ruskog obavještajca koji se direktno umiješao u američke izbore.

Upravo je Derkach 11. novembra prošle godine  2019. godine u javnost plasirao tekst o korupciji u Ukrajini za koju optužio “klan Bajden”. Deset dana kasnije, u rubrici “gost autor” Derkachov tekst se pojavljuje na web portalu Fort-russ.com i to pod naslovom: “Kako je klan Bajden opljačkao Ukrajinu”. Dan poslije, isti tekst je prenesen na portalu balkanspost.com. U tom trenutku saradnik oba portala bio je Vladimir Gujaničić, bivši padobranac srbijanske vojske koji je u Čečeniji upoznao slovenačkog novinara J.T., kojem je u novembru prošle godine proslijedio link sa tekstom Andrija Derkacha o “korupciji klana Bajden”. Iznad poruka je pisalo – Arthur Evans.

“Već sam rekao, nisam to ja. I mnogo ću ti zameriti ako to objaviš”, kazat će mi Gujaničić prije nego će me, na rastanku, upitati ko me je poslao.

Artur Evans je, pored Joaquina Floresa, jedan od najaktivniji autora na Fort-russ.com, proruskom mediju na kojem, pored ostalog, ismijavaju upotrebu Novičoka i trovanje ruskih opozicionara.  Svi autori na Fort-russ.com otvoreno podržavaju Donalda Trumpa u utrci za američkog predsjednika. U “redakcijskom komentaru” od 11. jula ove godine pišu da su se “američko-ruske tenzije na Krimu i u Ukrajini smanjile do neke mjere nakon  Trumpove pobjede”, te upozoravaju na posljedice ukoliko pobijedi Bajden čiji je izbor, prema Fort Russ-u, dogovorila “američka duboka država”.

I BH blok krao na izborima u Mostaru: Irmi Baraliji i Sanelu Žuljeviću dopisivani glasovi

Ponovnim brojanjem glasova na biračkom mjestu Brankovac 5 (155A019) utvrđeno je da je BH bloku (SDP i Naša stranka) upisano više glasova nego što je taj politički subjekt, uistinu, osvojio. Za izbornu jedinicu Stari Grad na tom biračkom mjestu BH blok je osvojio 135 glasova, dok su im upisana dva glasa više. No, to i nije neki problem u odnosu na preferencije koje su dopisivane kandidatima u BH bloku.

Nositeljica liste BH bloka za izbornu jedinicu Stari grad Irma Baralija, prema rezultatima koje je upisala Gradska izborna komisija Mostar, na biračkom mjestu Brankovac 5 osvojila je 123 glasa. Prema istom izvoru, Sanel Žuljević, inače brat SDP-ovog visokog zvaničnika Anera Žuljevića, osvojio je 76 preferencija.

Upisani rezultati na biračkom mjestu Brankovac 5

Međutim, nakon žalbi uslijedilo je ponovno brojanje glasova i utvrđeni su drugačiji rezultati. Irma Baralija je, naime, na tom biračkom mjestu osvojila 109 glasova ili 14 manje od onoga koliko joj je upisano. Sanel Žuljević je, pak, “pojačan” znatno više. Njemu je, rekosmo, upisano 76 preferencija. No, u stvarnosti, Žuljević je osvojio svega 15 glasova, što znači da mu je samo na ovom biračkom mjestu “dopisan” 61 preferencijalni glas.

rezultati nakon ponovnog brojanja na biračkom mjestu Bankovac 5

Irma Baralija je, podsjećamo, prema pisanju Klixa koji, pored ostalih,uređuje njen stranački kolega Rijad Durkić, “pomela sa preferencijama” na području izborne jedinice Stari grad.

Osim ovih dipisivanja, utvrđene su i druge prevare. Birački odbor u kojem sjedi SDP-ova Adna Hanić Zalihić upisao je BH bloku pet glasova više nego što je taj politički subjekt osvojio. Naime, BH bloku SDP-a i Naše stranke su na biračkom mjestu Centralna zona 2, Gradska izborna jedinica, upisana 183 glasa.

upisani rezultati na biračkom mjestu Centralna zona 2

Nakon što su rezultati upućeni Grdskoj izbornoj komisiji, utvrđeno je BH bloku upisanipet glaasova više nego što su osvojili. Istovremeno, utvrđeo je da su SDP i NS “doživjeli” rast na štetu Platforme za progres. Tom političkom subjektu su, naime, na biračkom mjestu upisali 42 glasa, dok su oni, zapravo, osvojili 13 glasova više.

Nakon izbora Maria Kordića: Dan kada je pao Mostar, a NS postao HNS

Naša stranka od danas i službeno može promijeniti ime. U skladu sa politikom stranke, red bi bio da ispred “NS” dodaju i slovo “H”. Od danas,budimo realni, Naša stranka pripada Hrvatskom narodnom saboru Dragana Čovića. Tamo gdje je stao Boriša Falatar nastavila je Boška Čavar. Kada vam negiraju državu, kada veličaju zločince koji su otvarali logore, kada pale svijeće za one koji su spalili Mostar, onda, ako volite tu državu, možete da budete samo na jednoj strani – na strani onih koji su 9. maja 1995. godine nosili tadašnju državnu zastavu na paradi u Parizu slaveći pobjedu nad fašizmom. Možete, istina, biti i na drugoj strani. Ali tada ste samo HNS kojim predsjedava čovjek koji je 1993. godine slao ljude druge naconalnosti u radne logore, u koje su kasnije svraćali neutralni novinari da snimaju svoje priloge. Možete, dakle, kao i u ratu, biti i neutralni. Ali biti neutralan u u Mostaru znači da vam je svejedno da li će pobijediti štovatelji presuđenog UZP-a ili oni koji su isljeđivani u logorima UZP-a.

Da je samo Boška Čavar ostala suzdržana, HDZ bi dobio gradonačelnika, ali bi Naša stranka sačuvala obraz. Jer svakome se može desiti da ga izda kadar, ali malo kome se može desiti da zbog kadra izda državu.

SDP je u Tuzlanskom kantonu umjesto SDA izabrao HDZ. Možda jeste neprincipijelno, ali taj potez nije izdajnički. Jer SDA nije država. SDA je tek jedna naconalistička partija koja je zbog svog kriminala davno zaslužila da bude opozicija. Kada su u Mostaru birali između HDZ-a i SDA, SDP i Nermin Nikšić nisu imali dilemu. Tražili su rješenja, predlagali, borili se i na kraju, ipak, svjesni vlastite odgovornosti, glasali za doktora Zlatka Guzina. Tako su spasili i stranku i  pokazali  bošnjačkim nacionalistima da oni nisu izdajnička partija i da znaju razliku između države i, recimo, selfija. I da znaju “ko je kome palio kuće”.

Naša stranka je u Tuzlanskom kantonu umjesto SDA izabrala HDZ. Možda jeste neprincipijeno, ali taj potez nije izdajnički. Jer SDA nije država. SDA je tek jedna naconalistička partija koja je zbog svog kriminala davno zaslužila da bude opozicija. Kada su u Mostaru birali između HDZ-a i SDA, Naša stranka i Predrag Kojović su ostali suzdržani. I tako su izabrali HDZ BiH i Maria Kordića. Štaviše, ni vlastiti prijedlog nisu željeli podržati. Jer taj njihov prijedlog nije prihvatao HDZ BiH.

Dragan Čović je danas osvojio Mostar. Država BiH je, zauvijek, izgubila Našu stranku, potrebnu multietničku stranku koja je trebala da okupi liberale i ljevičare i da BiH okrene prema Zapadu. Ali stranku koja bi bila u stanju razlikovati udruženi zločinački poduhvat od borbe za goli život. Možete vi još hiljadu puta u državnom Parlamentu tražiti promjenu imena ulica nazvanih po fašistima iz Drugog svjetskog rata. Možete, ali to više nema nikakvog smisla kada jedan čitav grad predate na upravljanje čovjeku koji veliča ratne zločince pravosnažno osuđene pred UN-ovim sudom u Hagu.

Da je samo Irma Baralija glasala za Zlatka Guzina, HDZ bi imao gradonačelnika Mostara. Ali NS ne bi bio HNS. Kada su u Sarajevu kandidirali Srđana Mandića za načelnika Općine Centar, tadašnji NS je pokazao kakvu državu želi. Dobili su apsolutnu podršku Sarajeva i svih onih koji smatraju da je ovo država za sve. Kada su u Mostaru svojom šutnjom podržali Dragana Čovića, NS je pokazao da multietničku državu želi samo u Sarajevu. Šutnjom u Mostaru su pokazali da im “dvije škole pod jednim krovom” nisu problem. I ulica Mile Budaka im nije problem.

Dragan Čović je bio savladan. Nije ga mogao spasiti Dom naroda i vitalni nacionalni interes. Nisu ga mogla spasiti ni pisma Međunarodnoj zajednici. I onda ga je spasila Naša stranka – skraćeno HNS.

Konstantin Malofeev: Oligarh koji voli ikone, Milorada Dodika i ukrajinske separatiste

Privatnim avionom sletio je na banjalučki aerodrom. Tog 30. maja 2018. godine ruski oligarh Konstantin Malofeef trebao se sastati sa Miloradom Dodikom i razgovarati o kreditiranju Republike Srpske. Ali nešto ranije su bosanskohercegovačke službe dobile informacije od partnerskih agencija da bi se na banjalučkom sastanku Dodik-Malofeev trebalo razgovarati o pranju najmanje 200 miliona eura.

“Gospodine Malofeev, Vama nije dozvoljen ulazak na teritoriju BiH”, kazat će ruskom milijarderu bh. graničar, prije nego mu je uručio Rješenje kojim je Malofeevu i službeno zabranjen ulazak na teritoriju BiH.

Nekoliko sati Malofeev je čekao na banjalučkom aerodromu da “prijatelji interveniraju”. Tadašnji ruski ambasador Petr Ivancov redom je zvao bh. zvaničničke, Milorad Dodik lično je dolazio na aerodrom kako bi “urgirao” za Maloveeva. Sve je bilo uzaludno. Malofeev se privatnim avionom vratio za Beograd odakle je nastavio dalje prema Moskvi. Već tada Konstantin Valerijevič Malofeev bio je na crnim listama SAD-a i Evropske unije.

“Konstantin Malofejev financira separatističke aktivnosti na istoku Ukrajine i usko je povezan s Aleksandrom Borodaijem, Igorom Girkinom (zvani Igor Strelkov) i takozvanom Donjeckom narodnom republikom”, objavile su vlasti SAD-a nakon što su Malofeeva i njegovu fondaciju Marshall Capital stavili na crnu listu. 

Milorad Dodik i Konstantin Malofeev 

Malofeev je ruski milijarder koji je direktno finsansirao i rukovodio separatističkim operacije u Ukrajini. Osnivač je nekoliko fondacija,  ali za ovu priču najinteresantnija bi mogla biti Fondacija Svetog Vasilija.

“Fondacija Svetog Vasilija Velikog jedna je od najvećih privatnih dobrotvornih fondacija u Rusiji. Osnovana je u Moskvi 2007. godine. Osnivač Fondacije je poznati ruski filantrop i dobročinitelj Konstantin Malofeev”, piše na službenoj stranici Fondacije. 

Oligarh Malofeev: fasciniran ikonama

Pretražite li dalje djelovanje ove Fondacije, pronaći ćete brojne tekstove o tome kako je “dobročinitelj i filantrop” Konstantin Malofeev kolekcionar ikona od kojih je neke donirao širom svijeta.  Da li to znači da je Milorad Dodik od njega dobio u Ukrajini ukradenu ikonu koju je, potom, poklonio ruskom ministru vanjskih poslova Sergeju Lavrovu? Ne mora da znači. Ali nesporne su činjenice da je ovaj ruski oligarh rukovodio paravojnim formacijama na istoku Ukrajine, da su pripadnici tih paravojnih formacija ukrale ikonu koju je Dodik poklonio Lavrovu, da je Malofeev kolekcionar ikona, da je imao nekoliko kontakata sa Miloradom Dodikom i da je ikona ukradena u Ukrajini završila kod Milorada Dodika.

Ukradena u Ukrajini: ikona koju je Dodik poklonio Lavrovu

Predizborna je kampanja 2014. godine. U Banja Luku je tada stigao “Kozački ansambl” kojeg je predvodio Nikolai Đakonov, zamjenik atamana Donskog odreda Kozaka. U pitanju bio prekaljeni borac sa ukrajinskog ratišta.

Prema informacijama sigurnosnih službi, sa Kozacima je tada u Banja Luku doputovao i Konstantin Malofeev koji se sastao sa Miloradom Dodikom. Zvanična obavijest o tom sastanku ne postoji, ali mnogo je obavijesti o susretima Donskog odreda Kozaka sa ruskim oligarhom Konstantinom Malofeevim. Finansijer ukrajinskih separatista Konstantin Malofeev i borac iz Ukrajine Nikolai Đakonov u avgustu prošle godine imali su “radni sastanak” nakon kojeg su izrazili fascinaciju ikonama u hramu Donove ikone Majke Božije, smješten na teritoriji pitomačkog korpusa u Rusiji. 

Oligarh Malofeev i Kozak Nikolai Đakonov

Osim sa kozačkim dobrovoljcima na ukrajinskom ratištu, Malofeev je imao direktne veze sa Igorom Girkinom poznatijim kao Igor Streklov, jednim od vođa separatističkih formacija u Ukrajini.

 “Zdravo, Konstantine Valerieviču! Dakle, odbili smo napad, neprijatelj se povukao u svim pravcima s velikim gubicima”, izvještavao je ukrajinski separatista Igor Streklov svog finansijera Konstantina Maleofeeva. 

Ovaj razgovor 2014. godine snimile su ukrajinske službe i na osnovu njega se može zaključiti da je kolekcionar ikona Konstantin Valerijevič Malofeev rukovodio paravojnim formacijama u na istoku Ukrajine odakle je i ukradena ikona koju je Milorad Dodik poklonio ruskom ministru vanjskih poslova.

“Jeste li se javili Aksenovu?”, pitao je Malofeev Igora Girkina koji ga je prethodno izvijestio o operacijama svojih jedinica.

Igor Girkin na istoku Ukrajine

Igor Girkin ima bogato ratno iskustvo, ali i veze sa BiH. Početkom devedesetih Girkin je sa svojim paravojnim formacijama ratovao u VIšegradu gdje je sarađivao sa Osvetnicima ratnog zločinca Milana Lukića.

Igor Girkin u Višegradu

Nakon rata u BiH, uslijedila je uzvratna posjeta. Kada su izbili sukobi u Ukrajini, borci iz Republike Srpske su podržali proruske separatiste. Najmanje sedmorica bh. državljana borilo se u Ukrajini.  Nemanja Ponjević rođen je u Donjem Vakufu. Trenutno posjeduje samo srbijansko državljanstvo. On je ratnik sa najdužim ratnim stažom u Ukrajini. U BiH je rijetko dolazio. Banovićanin Davor Savičić, također je ratovao  u Ukrajini. Povremeno je odlazio i na teritoriju Sirije gdje se borio zajedno sa ruskim dobrovoljcima na strani Bašara Al Asada. Nakon okončanja ratničke karijere Savičić se nastanio u Krasnodaru gdje se trenutno bavi ugostiteljstvom. Radoslav Milojević je rođen u Njemačkoj, ali posjeduje bh. pasoš. Uglavnom boravi na teritoriji Njemačke, a povremeno odlazi u Ukrajinu gdje se bori na strani ruskih paravojnih formacija. Orden dobrovoljaca Donbasa dobio je i Slavenko Kuzmanović. Ovaj bh državljanin, rođen u Čelincu, na teritoriji Ukrajine je boravio nekoliko mjeseci.  Gavrilo Stević rođen je u Gradačcu. Borio se u Ukrajini, ali je oslobođen svake odgovornosti pred bh. pravosuđem. U njegovom predmetu svjedočio je i Živan Vuksanović iz Pelagićeva. I on je ratovao u Ukrajini, kao i Fočak Dimitrije Jojić.

NAJČITANIJI ČLANCI

SIPA pretresa više lokacija u Srebrenici: Predsjednik lokalnog SDP-a fiktivno registrovao...

Pripadnici SIPA-e od jutros pretresaju nekoliko lokacija na području Srebrenice i Tuzle, saznaje Istraga.ba. Pretresi se vrše i u prostorijama Opštine Srebrenica. Akcija je...