Facebook Twitter Youtube
    Najnoviji

    Istaknuto

    Istaknute objave

    Otkrivamo pozadinu slučaja Consigliere: Tužioci Hukeljić i Pašić ignorisali dokaze, novi postupajući tužilac uhapsio Titovog tjelohranitelja Dženisa Kadrića u čijim Sky prepiskama se pominje ministar Elmedin Konaković!

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Ministar vanjskih poslova i predsjednik Naroda i Pravde Elmedin Konaković pominje se u prepiskama Dženisa Kadrića, tjelohranitelja Edina Gačanina Tita, koji je u srijedu ujutro uhapšen u Sarajevu, saznaje Istraga.ba.

    Uhapšeni Kadrić je koristio Sky aplikaciju, kod 315389, pod šiframa Wolverine, Elite Comando i u komunikaciji u koju je bio uključen i sam vođa narko kartela Edin Gačanin Tito, direktno se pominje lider NiP-a Elmedin Konaković. Prepiske koje se odnose na Konakovića sigurnosnim agencijama BiH dostavljene su iz EUROPOL-a i one nesumnjivo dokazuju vezu ministra vanjskih poslova BiH Elmedina Konakovića sa pripadnicima kartela Tito i Dino. Kao prva veza se pominje “Meme”, odnosno biznismen i Konakovićev kum Gordan Memija.

    No, ove prepiske, za sada, nisu u fokusu Tužilaštva BiH po čijoj naredbi su uhapšeni Dženis Kadrić i biznismen Alem Hodović kojeg je SIPA, prije nekoliko godina, zajedno sa Gordanom Memijom prijavljivala zbog pranja novca.

    Dženis Kadrić je, rekosmo, u srijedu uhapšen u Sarajevu po naredbi Tužilaštva BiH. U okviru iste akcije uhapšen je i Alem Hodović. Godinama smo na portalu Istraga.ba pisali o njihovim vezama sa narko kartelom Tito i Dino.

    Dženis Kadrić je bio pripadnik Specijalne jedinice FUP-a.Vođu narko kartela Edina Gačanina Tita pratio je zajedno sa Ibrom Miladinom, također bivšim pripadnikom Specijalne jedinice FUP-a kojom i danas rukovodi Mustafa Selmanović, kućni prijatelj državnog tužioca Dubravka Čampare.

    Prema informacijama Istrage, Miladin i Kadrić posljednjih su se mjeseci našli u nemilosti Edina Gačanina, odnosno, prekomandovani su na poslove u Sarajevu. Tito je, kako saznajemo, posebno bio nezadovoljan ponašanjem supruge Dženisa Kadrića, Anje Gligorić iz Zenice, koja se na Instagramu hvalila raskošnim životom u Dubaiju. Nakon što je Kadrić “prebačen” u Sarajevo, Anja Gligorić je izbrisala svoj profil na Instagramu gdje je imala oko 100 hiljada pratilaca.

    S druge strane, Alem Hodović je prvo poslovao sa Mirzom Gačaninom, amidžom Edina Gačanina Tita, a onda je, kasnije, održavao stalne veze sa Stefanom Papićem, također članom narko kartela Tito i Dino koji se od belgijskog pravosuđa skriva u Dubaiju.

    Skoro dvije godine Tužilaštvo BiH je imalo dokaze o Hodoviću i Kadriću, ali tužilac Mirza Hukeljić, inače blizak prijatelj tužioca Džermina Pašića i Dubravka Čampare, odbijao da uhapsi  Dženisa Kadrića u čijem Sky-u se direktno pominje lider NiP-a Elmedin Konaković. Tek kada je Hukeljić napustio Tužilaštvo BiH, a njegov predmet preuzeo tužilac Sanjin Kulenović, Dženis Kadrić je uhapšen. Evo i zbog čega.

    Dženis Kadrić – pranje 400 hiljada KM

    Dženis Kadrić je, prema prepiskama iz Skya sarajevskog advokata Zlatka Ibrišimovića (hapšen 2022.) planirao pranje oko 400 hiljada KM.

    Dženis Kadrić je, naime, tražio od Zlatka Ibrišimovića uputu kako da za novac od 400 hiljada KM koji je stekao izvršenjem krivičnih djela u inostranstvu kupi nekretninu u Sarajevu, a da ne mora dokazivati porijeklo novca.

    Zlatko Ibrišimović, otkrivaju Sky prepiske, predložio je Kadriću više načina pranja novca, a jedan od njih je podrazumijevao da advokat sa svog vlastitog računa isplati kupoprodajnu cijenu za stan, a da Dženis Kadrić, prije kupovine stana, isplati Zlatku Ibrišimoviću novac u tom iznosu, uvećan za iznos PDV-a i poreza na dobit koji Ibrišimović mora platit.

    Komunikacija između Ibrišimovića i korisnika Dženisa Kadrića započinje 05.01.2021. godine kada Ibrišimović iskazuje da se raduje budućem poslovanju i druženju, te konstatuje da je za Kadrićeve potrebe našao najveći mogući stan. Nešto kasnije Ibrišimović javlja da mu treba par dana da provjeri situaciju.

    U audio porukama Kadrić govori Ibrišimoviću da želi da kupi stan, da ima određeno pokriće za novac ali da ne želi da ugrožava svoju situaciju zbog ljudi sa kojima radi te ga dalje pita za najbolji mogući način kupovine stana, odnosno pokrića novca kojim će kupiti taj stan. Ibrišimović kasnije sugeriše Kadriću da ni u kom slučaju ne otvara račune u bankama na svoje ime niti na ime članova porodice jer se svi računi vode po njegovom matičnom broju i da se tome vrlo lahko može ući u trag. Dalje mu Ibrišimović predlaže opciju da posredstvom svojih poznanika ili članova svoje porodice kupi nekoliko manjih stanova, vrijednosti 100.000 – 120.000 KM, zatim te iste stanove preprodaju te na kraju polože novac u ukupnom iznosu od oko 400.000 KM. Drugi način kupovine stana, odnosno pranja novca za kupovinu stana koji mu predlaže Ibrišimović jeste da Kadrić posredstvom neke firme ili člana porodice uzme kredit te zatim lično vraća dospjele rate kredita umjesto te firme ili lica koje će podići kredit. Osim navedenog, na kraju Ibrišimović govori da na svom ličnom računu ima 300.000KM i da dodatnih 100.000KM može vrlo lahko „ubaciti“ i za koje može imati pokriće. Zbog toga Ibrišimović predlaže Kadriću da kupi stan na svoje ime, a da mu Kadrić novac za to da unaprijed nakon čega bi za određeno vrijeme taj isti stan prebacio na neku osobu koju odredi Dženis Kadrić

    Sredinom januara 2021. godine godine Ibrišimović ponovo korisniku Dženisu Kadriću govori da je najbolja opcija da se kupovina stana izvrši preko njega ali dodaje da će to koštati dosta više od 410.000KM jer on, na 100.000KM koje legalno ubaci, mora platiti 27.000KM, od toga 17.000KM PDV-a i 10.000KM poreza na dobit i da će sračunati sve i pokušati naći najbolju „kombinaciju“. Kadrić pristaje na ovu opciju.

    Sve ove dokaze, rekosmo, Tužilaštvo BiH je imalo od 2022. godine, ali tužioci Mirza Hukeljić i Džermin Pašić nisu željeli uhapsiti Kadrića, jer bi raspakivanje njegovog Skya direktno ugrozilo lidera NiP-a Elmedina Konakovića.

    Alem Hodović – pranje novca

    Da bi se lakše razumjela priča, ukratko ćemo pojasniti nekoliko činjenica. Alem Hodović je sarajevski biznismen sa dugogodišnjim iskustvom u otvaranju fiktivnih kompanija preko kojih je izvlačen novac ili je vršeno pranje novca preko fiktivnih marketinških usluga. Hodović je određene fiktivne poslove poslove radio i za Gordana Memiju, a u Nizozemskoj je imao dobre veze sa Mirzom Gačaninom i Stefanom Papićem kojeg belgijsko pravosuđe traži krijumčarenja kokaina. Papić se, rekosmo, sada skriva u Dubaiju i pod zaštitom je Edina Gačanina Tita.

    Tužilaštvo BiH je imalo dokaze o sumnjivim poslovima Alema Hodovića i Gordana Memije prije skoro šest godina, ali predmet nikada nije okončan. Osim toga, Hodovićeve veze sa Stefanom Papićem su dokumentovane kroz Sky prije dvije godine, ali tužilac Hukeljić je odlučio da ih ne hapsi u okviru iste akcije kada je uhapšen advokat Zlatko Ibrišimović. Evo dokaza iz Sky aplikacije.

    Dana 21.01.2020. godine Stefan Papić govori advokatu Zlatku Ibrišimoviću da mu je Alem Hodović sredio kupovinu dva stana, bosanski pasoš i platu zbog čega je mislio da mu je Hodović pomogao. Međutim, tvrdi Papić, Hodović ga je prevario, te moli advokata Ibrišimovića da mu provjeri da li je Hodović platio hipoteku za stan.

    “Mislim da me laže. Dužan mi je 50 000 KM”, napisao je Papić.

    Tri dana kasnije Stefan Papić šalje audio poruku Zlatku Ibrišimoviću u kojoj navodi na koji način je došao do vozila, pa tako kaže da je „Porsche leasing“ dao auto na lizing „Auto radu“, „Auto rad“ je dao „Asa rentu“, „Asa rent“ je dao „E.S.T.“.

    U martu 2020. godine, Stefan Papić obavještava advokata Ibrišimovića da će ga nazvati osoba i koja će mu dati 5500 eura, a zatim da te pare Zlatko Ibrišimović preda Alemu Hodoviću kako bi platio dug u banci i hipoteke.

    Nešto kasnije Papić napominje Ibrišimovića da nazove Alema Hodovića i kaže mu da dođe do njega, ali da ništa više ne govori telefonom.

    “Kada Alem dođe pravi se kao da ništa ne znaš. Samo predaj kovertu i ne govori od koga si je dobio, ja sam javio Alemu da su pare kod tebe”, poručio je putem Sky aplikacije Stefan Papić advokatu Zlatku Ibrišimoviću.

    Dana 14.03.2020. godine, Stefan Papić govori Ibrišimoviću da mu javi koliko da počaste „nju“ (za sada nepoznata osoba), a zatim kaže da je kupio stan u Španiji, kao i firmu na nečije ime.

    Mjesec kasnije Stefan Papić pita Ibrišimovića da li je tačno 31 hiljada eura, od toga plaća njemu 5 hiljada eura kako bi unaprijed napunio kredit kod njega i ostaje mu 26 hiljada eura.

    “Ovih dana će opet doći para, biće između 90 – 100 hiljada eura”, navodi Papić u poruci Ibrišimoviću.

    U nastavku razgovora Stefan Papić govori da nikada ništa nije legalno radio.

    Tokom razgovora, Papić Alema Hodovića naziva budalom.

    “Samo da budala ne počne lajati o meni. Ali kad se sve ovo završi dobiće on batine i neće znati odakle dolazi, Rolex će mu oteti, a sve na finjaka”, poručuje Papić advokatu Ibrišimoviću.

    Sredinom maja 2020. godine, Stefan Papić obavještava Ibrišimovića da mu je Alem Hodović javio da je dug u banci 24000 KM, on je platio 15000 KM, znači još 9000 KM da se plati bez kreditne kartice, kreditna kartica je 5000 KM, znači još 14000 KM ima otvoreno.

    „Nakon toga ću da da ubacim par milja da plaćamo normalno hipoteku mjesečno i dadžbine. Ali ne dam mu (Hodoviću) ja pare, hoću da vidim svojim očima, da zajedno poplaćamo pa sam na nuli u banci“, zaključio je Papić u prepiskama sa advokatom Ibrišimovićem koji je koristio aplikaciju pod kodnim imenom “Consigliere”.

    Upravo na osnovu Ibrišimovićeve šifre u Sky-u nazvana je akcija tokom koje su uhapšeni Alem Hodović i Dženis Kadrić. Svi dokazi su, rekosmo, godinama bili u Tužilaštvu BiH, ali tužioci Džermin Pašić, Mirza Hukeljić i Dubravko Čampara nisu željeli uhapsiti Kadrića koji je bio povezan i sa putovanjima Elmedina Konakovića u Dubai.

    Trojka nastavila s ‘kompromisom’: I Ured za reformu javne uprave u BiH prepustili HDZ-u!

    Piše:
    Amina Čorbo Zećo
    -

    Nastavlja se politika kompromisa ‘trojke’, a koja podrazumijeva potpuno degradiranje i poništavanje Bošnjaka i njihovog učešća u vlasti.

    Tako je Darko Kasap imenovan za koordinatora Ureda za reformu javne uprave u BiH, a Miloš Golijanin za zamjenika i Samir Sabljica za v.d. zamjenika.

    Dolaskom ‘trojke’ na vlast na državnom nivou, njihovi predstavnici su se na sva zvona hvalili da je nakon vlasti SDA/DF jedva uspostavljen paritet u rukovođenju državnim institucijama 12-12-12 te da je ‘trojka’ sada ispravila nepravdu, i pored ranijih 11 institucija, dobila rukovođenje i Uredom koordinatora za reformu javne uprave u BiH.

    Nakon godinu vladavine, Fortinog mijenjanja Zakona o BHANSA-i, kako bi Čovićev zet mogao doživotno upravljati ovom Agencijom, mijenjanja Zakona o državnoj službi u BiH kako bi strani špijuni, neobrazovani – bez diploma mogli sjediti u kabinetima državnih ministara i direktora, sada i na sjednici Vijeća ministara BiH održanoj 1. februara ‘trojka’ daje HDZ-u rukovođenje Uredom koordinatora za reformu javne uprave u BiH.

    Podsjećamo, Ustav BiH propisuje da sastav Institucija Bosne i Hercegovine, uključujuću rukovodeće pozicije, treba odražavati strukturu/brojnost stanovništva u skladu sa popisom stanovništva.

    Trojka kojoj su puna usta zakonitosti i evropskih vrijednosti umjesto da makar preuzme rukovođenje institucija koje su dobili u političkim pregovorima ili što bi trebala da pokrene apelaciju pred Ustavnim sudom BiH i osigura Ustavom propisano učešća u svim strukturama državnog sistema, nastavljaju sa rasprodajom države.

    Nije više ni bitno da li je u pitanju nesnalaženje, neznanje, nedovoljno kadrova, privatni talovi ministara, upozorenje opozicije za izdaju i rasprodaju države sve jače odzvanjaju.

    Inače, Ured koordinatora za reformu javne uprave u BiH osnovan je Odlukom Vijeća ministara u oktobru 2004. godine, slijedom preporuke Studije izvodljivosti za BiH.

    Formiranje Ureda je bio odgovor na potrebe građana za efikasnijom i odgovornijom javnom upravom na svim nivoima vlasti, sposobnom za preuzimanje obaveza u procesu eurointegracija BiH.

    Ured je pokretačka snaga reforme javne uprave u BiH, a njegova najvažnija uloga da koordinira reformske aktivnosti između Vijeća ministara, entitetskih i Vlade Brčko distrikta, blisko sarađujući sa Delegacijom Evropske komisije u BiH.

    (NAP)

    Skandal u Srebrenici: Ambasadorica Švedske birala između posjete Memorijalnom centru i načelniku Grujičiću, pa izabrala negatora genocida. Memorijalni centar joj otkazao gostoprimstvo!

    Piše:
    Redakcija
    -

    Novoimenovanoj ambasadorici Kraljevine Švedske u BiH Heleni Lagerlof danas je uskraćena dobrodošlica u Memorijalnom centru Srebrenica, saznaje Istraga.

    Ambasadorici je, kako saznajemo, dobrodošlica uskraćena zbog odluke da se u istom danu, kada je trebala odati počasta žrtvama genocida, sretne i sa načelnikom općine Srebrenica, Mladenom Grujičićem.

    Grujičić nije samo ekstremni nacionalista i otvoreni negator genocida, nego je i prije nekoliko sedmica u društvu sa srebreničkim pravoslavnim sveštenikom Aleksandrom Mlađenovićem i pristalicama pred policijskom stanicom u Srebrenici organizovao protest zahtijevajući oslobađanje uhapšenih vinovnika pucnjave u Potočarima, nekoliko stotina metara od Memorijalnog centra Srebrenica. Štaviše, Grujučić je za njihovo hapšenje javno optužio direktora Memorijalnog centra Emira Suljagića.

    Navode o otkazivanju sastanka potvrdio nam je i Suljagić u telefonskom razgovoru.

    „U jednom danu nije moguće biti u Memorijalnom centru i na sastanku sa Grujičićem: nekome od nas mora lagati, a ja ne bih da me bilo ko gleda u lice i laže. Ko god želi učestvovati u normalizaciji njegove politike i ponašanja, slobodan je da to čini, ali ja u tome neću učestvovati. I ako misle da nas mogu ucijenjivati novcem ili donacijama, neka i to zaborave. Mi smo od Švedske dosad dobili tačno nula maraka”, kazao je Suljagić za Istraga.ba.

    Dakle, u stiuaciji kada je trebala izabrati da li će posjetiti Memorijalni centar Srebrenica i ili se sresti sa načelnikom Grujičićem, ambasadorica Lagerlof srela se sa Grujičićem.

    U julu prošle godine Grujičić je u intervjuu za beogradske medije kazao kako su “Majke Srebrenice motor mržnje među ljudima”. U svakom svom nastupu Grujićić negira genocid.

    Prema informacijama Istrage, čelnici Memorijalnog centra Srebrenica obavijestili su u ponedjeljak službenike Ambasade Kraljevine Švedske da se ne žele sresti sa ambasadoricom Lagerlof ukoliko ona posjeti Općinu, odnosno načelnika Mladena Grujičić. Nakon internih konsultacija, ambasadorica je dala prioritet Grujičiću.

    Obrat na Sudu BiH: Sudija Mirsad Strika zatražio presignaciju, Miloradu Dodiku sudit će sutkinja Sena Uzunović!

    Piše:
    Redakcija
    -

    Predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku od danas neće suditi sudija Mirsad Strika, saznaje Istraga.ba. Ovim predmetom je, kako saznajemo, zadužena sutkinja Suda BiH Sena Uzunović.

    Sudija Mirsad Strika je početkom ove godine zatražio presignaciju predmeta jer je već ranije ispunio uslove za penzionisanje. Stoga je krajem prošle sedmice CMS sistemom određeno da postupajuća sutkinja bude Sena Uzunović koja bi već danas, u ponedjeljak, trebala biti u sudnici Suda BiH.

    Suđenje Miloradu Dodiku, faktički, još uvijek nije ni počelo, jer je glavni pretres do sada odgađan tri puta.

    Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske (RS), i Miloš Lukić, vršitelj dužnosti direktora Službenog glasnika tog entiteta, odbili su se izjasniti o krivici po optužnici u kojoj se terete da su počinili krivično djelo “Neizvršavanje odluka visokog predstavnika u BiH”.

    “Ne znam zbog čega je podignuta optužnica protiv mene. Ne razumijem optužnicu”, kazao je Dodik na ročištu održanom 16. oktobra prošle godine.

    Sutkinja za prethodno saslušanje Jasmina Dedović Ćosić tada je konstatirala da se radi o “nepoštivanju suda” i , po službenoj dužnosti, donijela odluku prema kojoj su se Dodik i Lukić izjasnili da nisu krivi.

    Nakon toga predmet je dodijeljen sudiji Mirsadu Striki koji je trebao suditi u ovom predmetu. Prvi glavni pretres je bio zakazan za 22. novembar ali je odgođeno zbog “Dodikovih službenih obaveza”, odnosno sastanka s premijerom Mađarske Viktorom Orbanom. Sljedeće ročište trebalo je biti održano 6. decembra, ali ročište nije održano jer je Dodikova odbrana tražila odgodu zbog žalbe koju su namjeravali uložiti na prethodnu odbijenicu Suda da se suđenje premjesti u Banja Luku. Potom je glavni pretres zakazan za 20. decembar prošle godine, ali je odgođen jer postupajući tužioci Tužilaštva BiH nisu bili spremni za uvodne riječi dok je Dodikova odbrana je tražila izuzeće svih tužioca. Nakon toga, Dodik se pred Sudom Bosne i Hercegovine trebao pojaviti 17. januara, ali je glavni pretres po treći put. Ročište je odgođeno jer je Dodikova odbrana zatražila izuzeće sudije Mirsada Strike i još sedam sudija Suda BiH. Nekoliko dana kasnije iz  Suda BiH su saopćili da su odbacili zahtjev za izuzeće sudija Zorana Božića, Vesne Jesenković, Šabana Maksumića, Darka Samardžića, Hilme Vučinića, Redžiba Begića i Minke Kreho.

    „U odnosu na ovih sedam sudija, Sud je donio odluku kojom se zahtjev odbrane odbacuje kao nedopušten. Suđenje koje je sudija Mirsad Strika najavio za 30. januar odgođeno je i novi termin je zakazan za 5. februar“, naveli su iz Suda BiH.

    Ročište zakazano za 30. januar je pomjereno za 5. februar. U međuvremenu je sudija Mirsad Strika zatražio izuzeće, a predmet je zadužila sutkinja Sena Uzunović.

    Sud BiH optužnicu protiv Dodika i Lukića potvrdio je početkom septembra. Terete ih za nepoštivanje odluka visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta.

    Milorad Dodik i Miloš Lukić optuženi su za krivično djelo neprovođenja odluka visokog predstavnika međunarodne zajednice, za što im u slučaju osuđujuće presude prijeti kazna u rasponu od šest mjeseci do pet godina zatvora. Osuđujuća presuda znači i automatsku zabranu obnašanja dužnosti na kojima se nalaze.

    Izmjene Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine po kojima će se suditi Dodiku i Lukiću nametnuo je aktuelni visoki predstavnik Christian Schmidt 1. jula prošle godine, istovremeno kada je stavio van snage zakone kojima je entitetski parlament, Narodna skupština Republike Srpske pokušala blokirati provedbe njegovih odluka, kao i presude Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

    Iako je Schmidt temeljem svojih ovlasti poništio sporne zakone, Dodik je ipak potpisao ukaz o njihovom stupanju na snagu, a Lukić ih je objavio u Službenom glasniku entiteta, pa su tako obojica prekršili zakon.

    Analiza posjete američkog zvaničnika: Šta nije rekao Jim O’Brien?

    Piše:
    Damir Rastoder
    -

    Svakako je rekao više nego što se očekivalo, a manje nego što je trebalo. Dosta stvari koje su nama u BiH poznate, ali kad ih izgovori neko sa strane, tog političkog ranga, pa još i Amerikanac, onda to dobija posebnu specifičnu težinu. U odnosu na blijedunjave, ubuđale, zakukuljene i zamumuljane političke frazetine, koje smo imali prilike slušati godinama unazad od O’Brienovih prethodnika, ovo izgleda kao udarac maljem u glavu.

    O’Brien je, zapravo, više govorio kao domaći politički akter nego međunarodni diplomata. Ili, što je još preciznije, kao analiticar i hroničar ovdašnjih prilika, a ne kao “decision maker” sa značajnim ovlaštenjima u kreiranju politike prema regiji. U toj politici bilo je puno lutanja, pa i pogrešaka, koje nisu izostale ni u ovom, već čuvenom, O’Brienovom obraćanju.

    Prije svega, lako je uočljiva zaostavština i inercija od Gabriela Escobara i Dereka Choletta koji su djetinjasto vjerovali da je korupcija glavni problem na zapadnom Balkanu i ako se ona suzbije mnogi politički problemi će nestati.

    O naivnosti, a slobodno možemo reći i gluposti, ovakvog stava izlišno je i govoriti. Iz aviona je vidljivo da je nacionalizam i glavni problem i glavno pokriće za kriminal i korupciju.

    Nacionalizam je taj koji spriječava društva da izgrade uređenu državu sposobnu da se bori protiv svih vidova korupcije.

    Nesređena država je istovremeno i slaba država, a samim tim i lak plijen za političke protuhe i sjecikese.

    O’Brien je, čini se, više govorio o posljedicama (korumpirani političari) nego o stvarnim uzrocima krize u BiH, pa i čitavoj regiji.

    Političke, a bogami i teritorijalne aspiracije Beograda i Zagreba prema Bosni su ključni faktor za njenu permanentnu nestabilnost. Svi ostali problemi su izvedeni iz te proste činjenice.

    O tome O’Brien nije progovorio nijednu riječ. A bez toga nema mirne Bosne.

    Dodik i Čović bez podrške Beograda i Zagreba su samo oružje bez municije ili tenkovi bez goriva.

    Daleko bi poštenije i korisnije bilo da se američki diplomata referirao na ono što rade i govore Vučić, Plenković i Milanović nego da ponavlja ono što već svi znamo o Čoviću i Dodiku.

    Ne postoji političar, a kamoli državnik koji sa takvim prezirom govori o čitavom jednom narodu kao što to Milanović čini prema bosanskim muslimanima. Ne postoji nijedan premijer na svijetu koji ne poštuje institucije druge države kao što to radi Plenković prema zvaničnom Sarajevu.

    A šta tek reći za ponašanje Vučićeve Srbije čiji zvaničnici više i ne kriju da rade na stvaranju “srpskog sveta”. Otuda i često ponavljanje Ivice Dačića da je Rs glavni srpski nacionalni interes.

    Do skoro je to bilo Kosovo.

    Vučić  više govori o potrebi naoružavanja Srbije nego o svim drugim temama i problemima koji postoje u toj zemlji.

    Tragikomično zvuče njegova objašnjenja da je to u svrhu odbrane i odvraćanja potencijalnih napadača. Samo još da kaže ko su ti “agresori” i pretendenti na srpsku teritoriju. Da nije to možda velika Crna Gora, moćna Sjeverna Makedonija ili Kosovo sa 5.000 vojnika?

    O svemu tome od O’Briena nismo mogli čuti ništa.

    Ali smo zato čuli i vidjeli vještačku raspodjelu krivice na sve tri strane. Svi su podjednako krivi: i SNSD i HDZ i SDA. Izetbegović, Dodik i Čović su braća po kriminalnoj liniji i među njima nema nikakve razlike. Ova teza je opasna, baš  onoliko koliko je netačna i nemoralna.

    Ako je i tačna, a kako to da je, između ostalog, i voljom američkog ambasadora,  samo Izetbegović od spomenute trojice ostao bez vlasti?

    Zar je moguće da se za kriminal osuđuju samo bošnjački politicari (Novalić), dok se žmuri, ne na krađu, već čistu otimačinu i pljačku od strane Čovićeve i Dodikove družine. Tri strane, o kojima je govorio O’Brien, ne samo da ne možete smjestiti u isti koš, već one nipočemu nisu ravnopravne.

    Demografska većina (Bošnjaci) postali su politička manjina zahvaljujući interesnom savezništvu Srba i Hrvata. Beograd i Zagreb su u političkom smislu jednako udaljeni kao i devedesetih godina, ali su jednako blizu jedino po pitanju Bosne. Baš kao i za vrijeme Miloševića i Tuđmana, odnosno, Bobana i Karadzica.

    Jedina je razlika što nema direktnog dogovora Beograda i Zagreba, već to rade suptilnije, ali jednako očigledno, preko svojih izvođača Dodika i Čovića. Sve dok to neko otvoreno ne kaže neće biti političkog pomaka u Bosni. Niti će biti neke koristi od oštrog govora američkog diplomate.

    Doduše, nije realno ni nadati se da neko sa strane, pa makar to bio i zvanični Vašington, ispravi sve naše krive Drine.

    Aktuelna “bošnjačka reprezentacija”, bar za sada, pokazala se potpuno nedorasla u ionako kompliciranim unutrašnjim i međunarodnim prilikama. Servilnost koju Trojka pokazuje prema strancima može se mjeriti samo sa servilnošću koju demonstriraju prema Dodiku i Čoviću. SDA nije bila ništa uspješnija u artikulaciji interesa BiH, ali je spolja izgledalo da se radi o ravnopravnoj borbi.

    Ni vlast ni opozicija ne rade baš ništa na dodatnoj internacionalizaciji ovdašnjih problema i mogućih opasnih scenarija koji prijete BiH. Tome više doprinosi Dodikova glupost nego pamet bošnjačkih političara. Dok je tako ni svijet neće reagirati i preduzimati konkretne akcije. Možda nas O’Brien iznenadi, pa recimo stavi Dragana Čovića na crnu američku listu. Pravi čovjek na pravom mjestu.

    (politicki.ba)

    Vlada FBiH obezglavila BH gas: Od maja prošle godine Nikšić po uputama HDZ-a ne želi imenovati Nadzorni odbor preduzeća koje bi, prema pismu sekretara Blinkena, trebalo upravljati južnom interkonekcijom

    Piše:
    Redakcija
    -

    “Prethodnom sazivu Nadzornog odbora je istekao mandat i očekuje se imenovanje novog Nadzornog odbora”, piše od maja prošle godine na web stranici Privrednog društva za proizvodnju i transport gasa BH–Gas d.o.o.

    Ali od maja 2023. godine, do danas, februara 2024. godine, tabela u kojoj bi trebala pisati imena članova NO je prazna.

    Prema Zakonu o privrednim društvima i Statutu BH Gasa, Nadzorni odbor ima velika ovlaštenja, među kojima su davanje saglasnosti na opće akte društva (npr. plan poslovanja), daj preporuke o raspodjeli dobiti ili pokrivanju gubitaka, utvrđuje cijene gasa, te, pored ostalog, odobrava poslovanje, kupovinu, kreditiranje, prodaju u BH Gasu čija vrijednost prelazi 15 posto ukupnog kapitala društva. Nadzorni odbor daje saglasnost i na Plan javnih nabavki BH Gasa.

    Dakle, Nadzorni odbor kojeg nema jedan je od ključnih organa poslovanja BH Gasa. Stoga je poslovanje ovog privrednog društva u 2024. godine ugroženo. I sve ovo dolazi u situaciji kada se bh. javnosti i međunarodnim krugovima vodi rasprava o tome ko će upravljati južnom plinskom interkonekcijom.

    Prema informacijama Istrage, čelnici HDZ-a BiH žele obezglaviti BH gas i dovesti ga na rub propasti kako bi bilo nužno formiranje novog plinskog preduzeća sa sjedištem u Mostaru koje bi upravljalo južnom interkonekcijom. Nakon što je krajem aprila prošle godine odlukom OHR-a nametnuta Vlada FBiH, premijer Nermin Nikšić i drugi ministri iz Trojke, iako imaju većinu, nisu željeli bez saglasnosti HDZ-a imenovati članove Nadzornog odbora  BH Gasa. Tako sada ovo privredno društvo već devet mjeseci posluje bez Nadzornog odbora. Prošle godine bila je znatno povoljnija situacija jer je bivši saziv NO na početku kalendarske 2023. godine uspio usvojiti ključne akte koji se odnose na poslovanje Društva. Međutim, poslovanje tokom 2024. godina sada je u potpunosti ugroženo.

    Podsjetimo, 11. januara ove godine američki državni sekretar Antony Blinken pozvao je ministra vanjskih poslova BiH Elmedina Konakovića da izvrši pritisak na predsjednika HDZ-a Dragana Čovića kako bi se hitno usvojio zakon o južnoj plinskoj interkonekciji. U pismu je direktno pomenut i BH Gas.

    “Pozivamo Dom naroda Federacije Bosne i Hercegovine da donese zakon o Južnoj interkonekciji, koji je izrađen uz konsultacije s međunarodnim stručnjacima i predstavlja ključni korak prema izdavanju dozvola, finansiranju i izgradnji plinovoda. BH-Gas, operator prijenosnog sistema u Federaciji, mora implementirati ovaj projekat kako bi osigurao energetsku sigurnost koja je prijeko potrebna Federaciji Bosne i Hercegovine. Potičemo kompaniju (BH GAS) da poduzme potrebne reforme upravljanja kako bi je osnažili da služi svim stanovnicima Federacije. S obzirom na to da je ovaj projekt u jasnom interesu vaše zemlje i regije, ohrabrujem vas i druge u vašoj vladi da izvršite pritisak na čelnika HDZ-a Bosne i Hercegovine Dragana Čovića da prekine svoju opstrukciju u vezi s ovim materija. Čovićevi zahtjevi za formiranjem novog operatora prijenosnog sistema u Federaciji su dupli, ekonomski neodrživi i ugrožavaju cijeli projekt. Ovako očigledna korupcija i samodilovanje mogli bi ugroziti put Bosne i Hercegovine u EU”, naveo je Blinken.

    Lider HDZ-a, podsjećamo, insistira da bude osnovano novo preduzeće u Hercegovini koje bi upravljalo južnom plinskom interkonekcijom koja bi smanjila ovisnosti BiH o ruskom plinu. Preko južne plinske interkonekcije u BiH bilo bi moguće dopremati gas iz Azerbejdžana i iz Hrvatske u kojem bi se nalazio američki ukapljeni plin.

    Sarajevske poruke Jima O'Briena: Bosanska realnost kontra američkog optimizma

    Piše:
    Sead Numanovic
    -

    Ne dolaze visoki američki zvaničnici u Bosnu i Hercegovinu svaki dan.  Dođu jednom u 10 – 15 godina. Neki baš i ne znaju gdje su došli i što su došli.

    Jim O'Brien zna! Rijetko ko u najvišem nivou State Departmentu tako detaljno i dobro poznaje situaciju u našoj zemlji.

    Njegov današnji govor na Fakultetu političkih nauka najavljen je kao značajan – ključni.

    A bio je više retrospektiva politike SAD u BiH koja je jasno definirana i koja neće praviti nikakve “zaokrete”.Mnogo toga što je O'Brien izgovorio, na ovaj ili onaj način rekao je prethodno ambasador Michael Murphy.

    Za javnost, prozivanje Sebije Izetbegović u svojstvu supruge predsjednika SDA, te vezanje te stranke za aferu “Respiratori” i navodne zloupotrebe u BH Telcomu, poznata su stvara. Prozivanje Dragana Čovića za Južnu plinsku interkonekciju je isto poznata stvar.

    A poznata je stvar i to što je porodica Milorada Dodika toliko bogata da ne zna šta ima, dok su građani sve siromašniji. Sve je to, dakle, Murphy govorio ranije. Sada je sve to ponovio i bio još precizniji i direktniji njegov šef O'Brien.

    I – kao neko ko Dejton ima “u malom prstu” objasnio je da je državna imovina – imovina države Bosne i Hercegovine i da je to definirano još u Dejtonu, kao i da je jasno dogovoreno da entiteti nemaju pravo na otcjepljenje, niti da će biti više od dva entiteta.

    Ima još jedan “iskorak” u O'Brienovom govoru – ocjena sastanka Trojke s čelnicima SNSD-a i HDZ-a u Bakincima.

    “Iznimno manjkav Sporazum iz Laktaša”, rekao je O'Brien.

    To je do sada najoštrija i najdirektnija poruka čelnicima Trojke koji su bezglavo otišli na privatno imanje Milorada Dodika, a evo se i danas “peru” da tamo nisu ništa dogovorili.

    O'Brien – očito – smatra da je istina nešto sasvim drugo.

    Njegov govor bio je kombinacija iskustva, diplomatije, ali i iskrena prijateljska manifestacija.

    I?

    Pa ništa! Imali smo mi u Sarajevu i Joea Bidena i njegove jasne poruke. Pa smo imali prethodnike O'Briena koji su dolazili kako bi pomogli da se sistemski popravi situacija u ovoj zemlji. Pa su ta nastojanja propala.

    A imali smo i govore u kojima su samo imena – subjekti bila druga, problemi su bili isti.

    Nekad je bio Edhem Bičakčić, danas je Sebija Izetbegović. Nekad je bio SDS, danas je odmetnuto američko čedo – SNSD i Dodik. Nekad je bio Jelavić, danas je Čović.

    Ali, nekad nije bilo rata u Ukrajini i rastuće polarizacije svijeta na geopolitičkoj karti.

    Kao nekad i sada bošnjačkom političkom scenom dominira politika u kojoj je briga za državu, briga za građane daleko iza privatnog interesa i posvećenosti predsjedniku partije. Amerikanci i Zapad u BiH će uraditi samo ono što je njihov interes. I to je i logično, pa i legitimno.

    Promjene, one istinske, nabolje počet će se dešavati kada konačno shvatimo da BiH nije ni u EU, a pogotovo nije američka savezna država, već naša domovina. I da smo mi zaduženi da od nje napravimo ono što želimo biti, a ne neki stranci, koliko god da su, a današnji jeste, ipak dobronamjerni.

    A daj Bože da to ikada skontamo.

    (politicki.ba)

     

    Konaković i Bećirović imeđu činjenica i dokaza: Ne može se nulta brzina na NATO putu ubrzati, to je stanje mirovanja!

    Piše:
    Rasim Belko
    -

    Da ne bi dolazili u konflikt s Miloradom Dodikom, stranke Trojke pristale su na konflikt s NATO putem Bosne i Hercegovne. Jer, od Dodika je ovisio i ovisi opstanak Trojke u vlasti, a to je očigledno dovoljan motiv da Elmedin Konaković, Nermin Nikšić i Edin Forto suspendiraju najvažniji integracijski put BiH.

    U godinu dana njihove vlasti apsolutni primat dobio je privid kojeg zovu evropski put, dok je NATO s vremenom iščezao i iz onog formalnog pominjanja u integracijskom paketu.

    Prodavač magle kakav odavno jeste, Elmedin Konaković nesposobnost političkog projekta kojem pripada i koji dijelom vodi po oprobanom receptu pokušava fakturisati nekom trećem.

    Nerad vlasti povertikali Konaković fakturiše opoziciji, a činjenice da je NATO put prodao zarad fotelja, inputira Demokratskoj fronti, SDA-u i Željku Komšiću.

    Znajući da će prvi komentar na ovaj tekst biti fraza o “SDFA analitičarima”, neću se baviti sukobljavanjem Konakovića s političkim oponentima, nego s činjenicama koje su sve češće najveći oponent onom što predsjednik Naroda i pravde govori. Jer, nemoguće je oponirati njegovom radu, s obzirom da ništa konkretno i ne radi.

    Dok u skladu s Trojkinim sloganom “krivi su oni prije” govori kako je prethodna državna vlast zaustavila NATO put Bosne i Hercegovine, Konaković nam ukazuje da mu i diplomatsko znanje nije čemu, jer na stranci NATO Alijanse jasno piše da smo kandidat za članstvo, a generalni sekretar Alijanse Jens Stoltenberg uporno ponavlja kako smo kao takvi u fokusu najvećeg vojnog saveza.

    Istovremeno, Denis Bećirović, član Predsjedništva BiH i Trojkin kadar javnost ubjeđuje da se krećemo ubrzanim putem ka NATO-u, te poziva članove Sjevernoatlantskog vijeća (NAC) da nam pomognu ubrzati taj put. Kontradikcija koja jasno ukazuje na pokušaj skretanja odgovornosti u panici da ih javnost ne razotkrije.

    “Danas sam otvoreno pozvao Sjevernoatlantsko vijeće da pomogne da se Bosna i Hercegovina ubrzanim koracima kreće ka članstvu u NATO-u”, reko je Bećirović 1. februara nakon susreta s članovima NAC-a.

    Ali je zaboravio da su članovi NAC-a već dolaskom u Sarajevo opredijeljeni da nam pomognu, a da je on jedan od krivaca zašto je NATO put usporen: Jer, Bećirović je, istom logikom kao i Konaković, podržao Borjanu Krišto kao šeficu Vijeća ministara bez garancija za NATO put. A sada bi nam držao predavanje o NATO putu, valjda vjerujući da imamo kolektivnu amneziju.

    Bećirovićeve tvrdnje o ubrzanju NATO puta i Konakovićeve o njegovoj blokadi u prošlom Vijeću ministara BiH jasna su mjera suludosti djelovanja i ponašanja cijelog aparata vlasti. Bećirović govori što se babi snilo, a Konaković što mu je milo. Jer, prvom priča o uspjehu treba da bi iskoristio tehničku opremu i hvalio se o nekim uspjesima, a drugom da opet s malih i velikih ekrana priča kako prije njega ništa nije valjalo, a sad je eto svanulo.

    Činjenice pak pokazuju da je odlaskom prošlog Vijeća ministara NATO put gurnut u zapećak, da smo kao država ignorisali obavezu slanja Programa reformi, da nema vojnih vježbi iako geopolitičke okolnosti tjeraju vrh NATO-a da insistira na ulasku BiH. Istovremeno ne održavaju se sjednice Komisije za NATO, ma kako se ona zvala, jer te sjednice su neophodne za definisanje naših daljnjih NATO koraka.

    I posve je nebitno kako se Komisija zove, ako ona ne radi svoj posao. Besmisleno je onda da pomalo pogubljeni poslovično zbunjeni Denis Bećirović poziva bilo koga da pomogne ulazak BiH u NATO.

    Jer, taj posao je na vlastima BiH, da urade potrebno kako bi se taj proces primarno reaktivirao, pa tek onda ubrzavao. Nulta brzina se ne može ubrzavati, to je stanje mirovanja, odnosno hibernacija dok nam prijeti okupacija.

    Komšiluk nam se naoružava i obnavlja vojni rok. A znamo gdje će testirati i znanje vojnika i moć oružja.

    Ako je Bećiroviću zaista stalo do pokretanja NATO puta onda to mora fakturisati Borjani Krišto i Zukanu Helezu da deblokiraju cijeli proces, kako bi se usvojili nacionalni plan i program reformi. Istovremeno bi Bećirović kao član kolektivnog šefa države od šefa diplomatije i predsjednika NiP-a morao zatražiti ozbiljniji angažman na političkoj agendi oživljavanja NATO.

    Jer, Bećirovićeva samodopadna teatralnost i monolozi neće doprinijeti NATO putu, a pogotovo neće otkriti da je isti taj Bećirović podržao Krišto prije nego li je ona dala garancije da će pratiti potrebe na NATO putu. I zato su Bećirovićevi pozivi NAC-u ili bilo kome izvan zemlje da pomogne NATO put BiH licemjerni, jer je svojom odlukom sam pomogao blokdi tog puta.

    Baš kao što je poslovnično nevini Konaković politikom izbjegavanja konflikta sa secesionistom Dodikom pristao na potpuno izbacivanje NATO agende iz Vijeća ministara.

    A kada je javnost shvatila ko je odgovoran za blokadu najvažnijeg integracijskog puta BiH, počeo da plete propagandnu mrežu. No, ni Bećirovićeva ni Konakovićeva namjera sakrivanja od odgovornosti neće proći i strah od toga očito ih gura u obmanjivanje javnosti.

    Možda su oni prije pravili greške u koracima, ali ovi ne prave korake i to se ne može posmatrati kao prednost političkih oponenata, već opasnost po državu Bosnu i Hercegovinu.

    (NAP)

    Janusz Bugajski’s Washington View: The Danubian Axis Threatens European Security

    Piše:
    Janusz Bugajski
    -

    A Danubian Axis has formed in the middle of Europe that challenges democratic development in each member state and undermines the security of the continent. The governments in Hungary, Serbia, Slovakia, and the Republika Srpska in Bosnia-Herzegovina are constructing an alliance intended to upend the principles of European unity and NATO’s trans-Atlanticism. And their chief patron is Vladimir Putin’s Russia.

    Danubian Axis governments operate on several key principles. They are EU-skeptic but seek to profit from the common EU budget, whether as members such as Hungary or as applicants, in the case of Serbia. They seek to limit democratic choice and political pluralism and to ensure future election victories through control over the mass media and state institutions. They are more corrupt than other governments as accountability is limited, investigations are stifled, and the ruling parties control all major financial flows. And they are invariably pro-Russian and anti-American, as Washington pushes for democracy while Moscow welcomes predictable autocrats who can be used for its expansionist designs.

    Hungary has been the leader of the Danubian Axis for several years since Victor Orbán first became Prime Minister in 2010. Orbán’s Fidesz party has deeply rooted itself in all state institutions, media, and government agencies, sidelined rival political contenders, and depicted itself to the electorate as the defenders of Hungarian independence against European and American interference. It is not their social conservative or “illiberal” values that are the most problematic for Hungary’s place in Europe, but state capture by the ruling party and the weakening of democratic principles in a strategy to perpetuate Fidesz rule.

    Under the Aleksandar Vućić regime, Serbia joined the Danubian Axis and maintains a particularly close relationship with Orbán’s Hungary. Vućić admires Orbán’s disruption of EU decision-making and Hungary’s minimalist contributions to NATO security. In return, Orbán has tacitly supported Serbia’s claims to be the Western Balkan hegemon, employed anti-Bosnian and anti-Albanian rhetoric under the guise of defending “Christian culture” and “European values,” and openly bolstered the position of Milorad Dodik in Bosnia’s Republika Srpska.

    Slovakia entered the Danubian Axis following the September 2023 parliamentary elections and the return to power of Prime Minister Robert Fico. Fico has maintained close personal and economic relations with Moscow but his popularity stems mostly from widespread dissatisfaction with the previous government during a period of high inflation. Nonetheless, unlike in Hungary, Fico’s Smer party only holds a slender parliamentary majority in a three-party coalition and cannot engage in overtly controversial policies that would alienate his partners and precipitate a new election. Slovakia’s membership of the Danubian Axis is therefore less certain and durable than that of Hungary or Serbia. In addition, Fico is more of an opportunist than an ideologue. For instance, during his recent visit to Ukraine he affirmed his support for Ukraine’s territorial integrity and pledged to continue weapons sales to Kyiv.

     The Czech Republic, Croatia, Slovenia, and Austria could also join the Danubian Axis for variable spells, as nationalist, populist, or opportunist politicians exploit public anger with economic conditions and the influx of non-European migrants. Social discontent is particularly evident in the Czech Republic amidst rising public support for the ANO opposition party led by former Prime Minister and billionaire with Russian connections, Andrej Babiš. Parliamentary elections are scheduled for 2025 and the current premier, Petr Fiala, confronts growing public distrust following a series of crises over an influx of refugees, rising energy costs, and soaring inflation.

    Croatia faces parliamentary elections in the spring and a presidential election by the end of the year. The ruling Croatian Democratic Union (CDU) has tried to emulate Orbán and Vućić in making its rule more permanent but faces resistance from the Social Democrats and President Zoran Milanović. Outside Croatia’s borders, the CDU’s main focus has been on assisting their nationalist compatriots in Bosnia-Herzegovina to divide the country into three autonomous entities. All actions to remove the democratically elected Croatian leader Željko Komšić, who is committed to a civic state, from the Bosnian presidency are aimed at Bosnia’s division and potential partition. Hence, Zagreb’s interests in Bosnia coincide with those of Belgrade even though the two governments cannot create a more cohesive or durable alliance because of persistent historical conflicts and hostile Serbian and Croatian nationalisms.

    Austria and Slovenia are also candidates for the Danubian Axis. Austria’s military neutrality and stubborn insistence to stay out of NATO has always benefited Russia. Successive governments in Vienna have traditionally maintained cordial relations, business ties, and energy connections with Moscow. In particular, the third largest political group, the far-rightist and openly pro-Putin Freedom Party, has either been part of a coalition government or pushed Austria’s agenda toward supporting Moscow. Some Slovenian politicians have also toyed with Russia’s version of “pan-Slavism,” as well as national populism and ultra-conservatism, while developing closer links with Orbán’s Hungary.

    There is no simple cure to neutralize an axis that thrives on political polarization and the weakening of continental security against the threat from Moscow. Nonetheless, as European leaders increasingly focus on building up credible defenses against Russia and not simply relying on American leadership, they must be clear in dealing with the Danubian laggards. NATO members Hungary and Slovakia must meet their defense spending obligations, while NATO opponents such as Serbia and even Austria will need to curtail their economic and political links with Moscow if they are to benefit from EU funding. The Danubian axis is not trusted by the front line states facing imperial Russia. If a war between Europe and Russia were to explode in the next few years, as defense ministers in Germany, Sweden, Norway, Finland, Poland, and other countries have recently warned, one wonders which side Budapest and Belgrade will be supporting?

     

    Janusz Bugajski is a Senior Fellow at the Jamestown Foundation in Washington DC. His recent book is Failed State: A Guide to Russia’s Rupture. His forthcoming book is titled Pivotal Poland: Europe’s Rising Strategic Player.

     

    Promjena kursa nakon Escobara i Cholleta: Jim O'Brien i nova američka politika u BiH

    Piše:
    Haris Imamović
    -

    Sutra u Bosnu i Hercegovinu dolazi  Jim O'Brien, pomoćnik američkog državnog sekretara za evropske i evroazijske poslove. Njegova prethodnica na ovoj poziciji Karen Donfried bila je u našoj zemlji u aprilu 2022. godine. U svojstvu savjetnika člana Predsjedništva BiH prisustvovao sam tom sastanku.

    Činilo mi se da Donfriedova niti zna, niti želi da zna mnogo o našoj zemlji. Osim dojma koji sam stekao na sastanku, navedenoj tvrdnji bi moglo ići u prilog to što se ona tokom svog mandata (od septembra 2021. do marta 2023.) nije oglašava o stanju u BiH. Ništa od toga ne čudi, jer Donfriedova tokom svoje karijere nije bila ni na koji način vezana za BiH, a već odavno je u State Departmernu bavljenje našom zemljom spušteno na niže nivoe (zamjenik pomoćnika državnog sekretara).

    S O'Brienom je došlo do promjene. U proteklih nekoliko sedmica, on se više puta oglasio o stanju u našoj zemlji nego Donfriedova u svojih godinu i po mandata. Može se čak zaključiti da je O'Brien posve zasjenio specijalnog izaslanika za Zapadni Balkan Gabriela Escobara, koji je ranije, uz Dereka Cholleta, prvog Blinkenovog savjetnika, bio vodeća ličnost u ovoj administraciji, kada su u pitanju naša zemlja i region.

    Da li O'Brienov intenzivniji angažman znači ujedno i novi kurs američke politike u regionu i BiH?

    Strategija Cholleta i Escobara

    Ključni čin američke politike u BiH, tokom Escobarovog mandata, bila je suspenzija Ustava Federacije, kako bi se formirala nova vlast, koju predvode Trojka i HDZ. Uoči tog poteza, Amerikanci su ponavljali kako je potrebno „deblokirati Federaciju“, što je u formalnom smislu značilo – imenovati novu Vladu, a u suštinskom – unaprijediti odnose između Bošnjaka i Hrvata.

    Funkcionalnost „bošnjačko-hrvatske federacije“, u očima Amerikanaca, oduvijek je bilo ugaoni kamen Dejtonskog sporazuma i stabilnosti u Bosni i Hercegovini. Spomenuti Chollet je u svojoj knjizi „The Road to the Dayton Accords“ napisao da je sukob Bošnjaka i Hrvata, tokom rata, „pothranjivao srpsku agresiju“.

    „S obzirom da su njihovi suparnici bili međusobno zavađeni, bosanski Srbi su imali malo motiva da pregovaraju“, zaključuje Chollet. Dodaje i da je u Clintonovoj administraciji preovladalo uvjerenje da je „muslimansko-hrvatski savez jedina šansa za Muslimane u Bosni da razviju resurse pomoću kojih će parirati srpskoj sili“.

    Blinkenov savjetnik u svojoj studiji podsjeća na riječi šefa Clintonove diplomate Warrena Christophera da Bošnjaci i Hrvati moraju udružiti snage protiv Srba. Veli da je slično poručio i sam Clinton njemačkom kancelaru Helmutu Kohlu.

    Kada su Chollet i Escobar, tokom 2021. godine, preuzeli mandat u State Departmentu, mogli su vidjeti da je stanje u BiH zapušteno neradom Trumpove administracije i EU. U Federaciji je buktao politički sukob između SDA i HDZ-a, što je u njihovim očima ohrabrivalo Dodikov secesionizam. Imali su razloga strahovati da bi turbulencije, koje je proizveo rat u Ukrajini, mogle čak dovesti do ratnog sukoba u BiH, te kolapsa Dejtona, što bi bilo pogubno za američki ugled.

    Više nemam nikakve dileme da su Chollet i Escobar, kao i drugi koji su ujesen i zimu 2021. učestvovali u diskusiji u State Departmentu (Matthew Palmer i vjerovatno Karen Donfried) donijeli su odluku da je potrebno voditi se ratnim urnekom, što znači da je prvi korak za rješenje problema u BiH – zaustavljanje bošnjačko-hrvatskog sukoba.

    Krajem 2021. i početkom 2022. godine, kada Amerikanci već znaju šta će se desiti u Ukrajini, Palmer nastoji zaustaviti bošnjačko-hrvatski politički sukob kroz pregovore u Neumu. Nakon što nisu uspjeli milom, Amerikanci pribjegavaju sili i pomoću OHR-a intervenišu u ustavni sistem. Najprije, u oktobru ‘22, kako bi udovoljili Hrvatima i uklonili razloge za njihov strah da će biti potpuno eliminisani iz vlasti u Federaciji; a zatim u aprilu ‘23, i kako bi skinuli s vlasti SDA, koju su, nesumnjivo, odredili kao krivca za propast pregovora u Neumu.

    Da li je SDA bila glavni krivac za propast pregovora u Neumu više nije ni važno. Bidenova administracija je stekla takav dojam, te se – „s one strane dobra i zla“ – beskompromisno obračunala sa najvećom bošnjačkom strankom, uvodeći sankcije njenim zvaničnicima i ohrabrujući njihov krivični progon (Novalić, Mehmedagić, Cikotić, Skaka).

    Rezultat svega bila je uspostava nove vladajuće koalicije u Federaciji (Trojka-HDZ). Kroz navedenu akciju Bidenove administracije došlo je do primirja, ali ne i do bošnjačko-hrvatskog saveza protiv Dodika.

    Šef HDZ-a Dragan Čović ne samo što se nije udružio sa Trojkom protiv Dodika, već se naprotiv udružuje s Dodikom protiv Trojke, o čemu svjedoči njegovo ponašanje na nedavnim pregovorima u Bakincima.

    Da agilna američka politika nije bila efikasna, ili bar – dovoljno efikasna, potvrdio je i sam američki državni sekretar Antony Blinken. On je, prije koji mjesec, na pres-konferenciji sa šeficom njemačke diplomatije, govoreći o sigurnosnoj situaciji u Evropi, kazao da Milorad Dodik izlaže BiH velikom riziku.

    „Razgovarali smo o tome kako EU može održati pritisak na aktere koji BiH izlažu velikom riziku, posebno kada je riječ o Dodiku“, kazao je Blinken.

    Kako da EU vrši pritisak na Dodika, ako Hrvatska, kao članica EU, koja je najviše zainteresovana za stanje, u Bosni i Hercegovini ne vrši nikakav pritisak na lidera Republike Srpske?

    Kako da Hrvatska podržava pritisak na Dodika, ako se HDZ ne slaže s time?

    Da li HDZ može određivati poziciju Zagreba, ili bi trebalo biti obratno?

    Šta su Amerikanci uopće radili u BiH od 2021. ako je mir i dalje ugrožen?

    Blinken je prije nekoliko dana pismo hrvatskom i bh. ministru vanjskih poslova u kojem šefa bh. HDZ-a Dragana Čovića optužuje za blokadu strateškog projekta Južne gasne interkonekcije, te kao mogući motiv spominje i korupciju. Nedugo nakon toga, američki ambasador Michael Murphy je dodatno izrešetao Čovića, u intervjuu za Bloomberg, zaprijetivši mu skoro pa otvoreno sankcijama.

    Blinkenovo pismo i Murphyjev intervju više su od naznake nove američke politike. S obzirom da su Amerikanci postavili otvoren ultimatum Čoviću, mislim da su minimalne šanse, skoro nepostojeće da će se povući.

    Moj dojam je da suština problema uopće nije u gasovodu, već u Čovićevom odbijanju da sarađuje s Amerikancima u obuzdavanju Dodika.

    Američki ambasador je u septembru 2023, nekoliko dana nakon Blinkenove konferencije sa njemačkom ministricom, održao sastanak sa državnom premijerkom Borjanom Krišto (HDZ), kako bi „vitalni značaj zaštite državnih institucija od napora RS-a da ih potkopaju“, kako je napisao na Twitteru. Drugim riječima, pozvao je HDZ da se pridruži naporima u obuzdavanju Dodika, ali HDZ se nije odazvao.

    Potvrdilo se da bošnjačko-hrvatskog saveza nema.

    O'Brienova strategija

    U knjizi Cholleta „Put ka Dejtonu“, Jim O'Brien se spominje samo na jednom mjestu.

    Uoči Dejtona, 28. oktobra 1995, O'Brien je sa Richardom Holbrookeom otputovao u New York, gdje se sastao sa delegacijom Vlade Republike BiH, koju je predvodio Muhamed Šaćirbegović. Ključna tema razgovora, uz ustavne aranžmane, bilo je funkcionisanje Federacije.

    Šaćirbegović je kazao da je bošnjačko-hrvatski savez u „jadnom stanju“. Holbrooke i O'Brien su znali da dobar dio njihovih kolega u State Departmentu, kao i Pentagonu, smatra da bošnjačko-hrvatski entitet nema nikakve šanse, i da je njegovo stvaranje bila „temeljna konceptualna greška“.

    „Mir u kojem su posredovali Amerikanci“, piše Chollet, „oslanjao se na zdravu, potpuno funkcionalnu Federaciju. U tom trenutku, takav entitet nije postojao. Od Izetbegovića i Tuđman, pa naniže, Muslimani i Hrvati jednostavno nisu vjerovali jedni drugima. Holbrooke je shvatio da će u Dejtonu morati odmah raditi na izgradnji ovog narušenog, a vitalnog odnosa.“

    Prvih deset dana pregovora u Dejtonu obilježili su mukotrpni pregovori o Federaciji. Zaključeni su 10. novembra 1995. godine, potpisivanjem Dejtonskog sporazuma o provođenju Federaciije BiH. Glavnim odredbama sporazuma podijeljene su nadležnosti između državnog i entitetskog nivoa, te su određeni rokovi za raspuštanje „postojećih civilnih vlasti na područjima pod kontrolom HVO-a“, kako bi njihove funkciju preuzeli organi Federacije BiH, uz ostale i vojska Federacije. Time je poslana ključna poruka srpskoj strani da će, ako odbije dejtonski mir, morati da se nastavi boriti sa jedinstvenim bosansko-hrvatskim snagama.

    Iako su više puta pregovori o Federaciji bili na granici propasti, presudnu ulogu za njihov uspjeh imao je Krešimir Zubak. Ovaj umjereni hrvatski lider još godinu dana ranije zamijenio je Matu Bobana, na mjestu predsjednika HR Herceg-Bosne, nakon što je potonji odbio prihvatiti mir sa Bošnjacima i ideju o uspostavljanju Federacije. Za razliku od Bobana, koji je od početka rata, zagovarao savez sa srpskom stranom i podjelu BiH, Zubak je podržao ideju o bošnjačko-hrvatskom savezu kao osnovi za opstanak BiH.

    Tuđman je zahtijevao da u dejtonski sporazum o Federaciji bude ugrađena odredba da će jednu od tri glavne pozicije u Vladi RBiH (predsjednik Predsjedništva, premijer ili ministar vanjskih poslova RBiH) zauzeti Hrvat. Kako piše Chollet, Alija Izetbegović je predložio da to pitanje bude kasnije riješeno, kako sporazum ne bi došao u pitanje samo zbog jedne stavke, na što je Zubak pristao. U konačnici, Dejtonskim sporazumom je uspostavljeno tročlano Predsjedništvo, a na prvim izborima 1996. za hrvatskog člana Predsjedništva izabran je Zubak. Iako su mogli, bošnjački glasači nisu glasali za njegovog tadašnjeg protukandidata Ivu Komšića (SDP-HSS), cijeneći između ostalog što je Zubak pomogao u uspostavi Federacije i raskinuo sa Bobanovom politikom srpsko-hrvatskog saveza s ciljem rastakanja države.

    Jim O'Brien vrlo dobro zna da jaka bošnjačko-hrvatska federacija, kao osnova Dejtona, ne bi nikada imala šanse da Boban nije skinut. O'Brien sigurno zna da bošnjačko-hrvatska saradnja nema nikakve šanse, uprkos svim nastojanjima Trojke (ponekad i očajnim), ako Dragan Čović nastavi biti u čvrstom savezu sa Dodikom. S obzirom da u proteklih godinu dana, uprkos svemu što su Amerikanci učinili za Zagreb i Hrvate u BiH, Čović ne pokazuje želju da sarađuje u navedenom pravcu, rješenje je u njegovom uklanjanju i u dolasku umjerenijeg lidera, koji bi, kao nekada Zubak, pomagao da se održava stabilnost i BiH pomjera prema EU, a zauzvrat bi mogao računati na američku podršku.

    Jednako kao što je Washington držao Tuđmana odgovornim za ponašanje Bobana, Amerikanci će, čini se, držati Plenkovićevu vladu odgovornom za Čovićevo destruktivno ponašanje. U tom svjetlu tumačim činjenicu da je Blinken pisao hrvatskom ministru vanjskih poslova o blokadi Južne interkonekcije, koju provodi šef bosanskohercegovačkog HDZ-a.

    Ako se pokaže da Čović ima veći utjecaj na Plenkovića, nego što Plenković ima na Čovića, onda Hrvatska ne može više igrati ulogu pouzdanog američkog partnera u BiH. S obzirom da su Amerikanci već krenuli u sukob s Čovićem, male su šanse da će se povući. Još su manje šanse da se lider HDZ-a može othrvati, ako krenu svom snagom na njega.

    Nova američka politika u BiH bi zapravo značila završiti posao, koji je započet 2021. U tom smislu, O'Brienova strategiija se razlikuje od Escobarove samo kao što se druga faza razlikuje od prve.

    Ako Bidenovi ljudi uklone Čovića i, umjesto krhkog primirja koje trenutno imamo, uspiju obnoviti bošnjačko-hrvatski savez, koji bi stajao nasuprot srpskom secesionizmu, uradili bi zaista kvalitetan posao u BiH. Ako se povuku pred Čovićem i ne dovrše posao, njihov ugled će u BiH ostati narušen, a američki državni sekretar će se morat sramotiti, priznajući neizravno da njegova administracija ne uspijeva zaštititi Dejtonski sporazum, kao ugaoni kamen evropske sigurnosti.

    1...101112...193Stranica 11 of 193

    NAJČITANIJI ČLANCI

    Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

    Avdo Avdić -
    Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...

    Priča o “ženi u crnom” koja kamenuje konvoj: Desi Stojanović je...

    Teror na ulicama Sarajeva: Admir Arnautović Šmrk sa pratnjom napao policiju,...


    Na mnogim mjestima ćete pronaći odgovore na pitanja - ko, šta, kada i kako. Ovdje ćete saznati i zašto!
    Istraga.ba - nije dovoljan samo tekst. Bitan je kontekst!


    Facebook Twitter Youtube

    POPULARNE KATEGORIJE

    PRATITE NAS NA TWITTERU

    [fts_twitter twitter_name=istragab tweets_count=1 cover_photo=no stats_bar=no show_retweets=no show_replies=no]

    © Istraga.ba zadržava sva prava na sadržaj