Teško je u to povjerovati, ali na ovome svijetu postoji i Dobro. Nema ga mnogo, pojavi se rijetko, pa onda dugo pripovijedamo o njemu. Ali ga ima. Što rekli stari Crnogorci: Ima Boga, pa da je kolika je mačka.
Teško je povjerovati u Dobro dok gledaš kako oni koji sebe nazivaju progresivnima, humanima i demokratama podržavaju one koji ubijaju djecu. Teško je u Dobro vjerovati dok gledaš profesore humanističkih nauka koji pred televizijskim kamerama objašnjavaju zašto nije zločin hiljadama bombi raznijeti palestinski Univerzitet, dok njihova publika jednim okom gleda mudraca na ekranu, a drugim sa kime će sa Tindera izvršiti preljubu.
Mi to često pomislimo, ali nisu naše vrijeme i naš svijet najgori. Svijet je ogavan otkad postoji. Kontinuitet beščašća i gadluka u ljudskoj istoriji je netaknut i neprekinut.
Šekspir je umro prije 4 stotine i kusur godina. A o svijetu je napisao, recimo, i Sonet 66. Koji veli:
Sit svega toga vapim smrt smirenja,/ Kad gledam Vrijednost ko bokče rođenu,/ I Ništavnost u duhu uzvišenja,) I tvrdu Vjeru sramno pogaženu,/ I Čast predivnu sramotno izdanu,/ I Savršenost grubo osramoćenu,/ I djevičansku Krepost, krepost prokurvanu,/ I u krzmanju Snagu razdrobljenu,/ I Umjetnost od vlasti zauzdanu,/ I Ludost kako nadzire Umnika,/ I Istinitost Glupošću nazvanu/ I ropče Dobro gdje dvori Silnika,/ Sit svega toga, ostavio sve bih,/ Kad smrću ljubav napustio ne bih.
Isto k’o danas, a?
Ja sam vam, vidite, apokaliptičar. Vjerujem da će Dobro na kraju pobijediti: a kada pobijedi, svijet će – ovakav kakav znamo – biti ukinut. Svijeta – ovakvog kakav znamo – više neće biti. Dakle: kad svijeta ne bude, Dobro će pobijediti. Ako koncept apokalipse nije vrhunska ironija, ne znam šta jeste.
A šta do tad? Po mom skromnom sudu, u međuvremenu, vrijeme koje ćemo provesti u ovoj dolini suza nije zgorega provesti zajebavajući Moć, dakle Zlo.
Tim prije što su oni, svi oni, beskrajno smiješni. Sve na ovome svijetu je, osim što je odvratno, još i komično: naročito ljudi koji su umislili da su moćni i da o nečemu odlučuju. Gađenje i smijeh: to su prirodne reakcije na svijet.
Možete li, recimo, da vjerujete da se na nekom seoskom imanju u Bosni sastala grupa ljudi da dogovori nekakve zakone: dakle pravila koja će drugi ljudi morati da poštuju. I onda su, na seoskom imanju u Bosni, rekli i ovo – citiram: “Razmatran je izbor nove Centralne izborne komisije BiH. Potrebno je uvažiti iskustva izbora u susjednim zemljama (Srbija)”.
Vladar u Srbiji je upravo pokrao još jedne izbore, kao što je pokrao i sve što nije za Nebo vezano. Izbore je pokrao u saradnji sa jednim od kreatora novih pravila za izbore u Bosni: ovaj mu je autobusima ćerao grla za glasanje. Frajer iz Srbije je izbore pokrao tako brutalno da se čak i oni koji ga održavaju na vlasti (čitaj Zapad) ibrete i malo im je k’o neugodno zbog toga, pa gunđaju.
I onda se na seoskom imanju u Bosni okupi grupa ljudi koji se dogovore da izbore realizuju po uzoru na Srbiju. To je kao da se dogovoriš da ćeš od banke uzeti pare po uzoru na Dilindžera; da ćeš biti vjeran ženi kao Roko Sifredi; da ćeš braniti interese svoje države kao Dritan Abazović; da ćeš se kloniti pića i droge kao Džim Morison… Da skratim: ljudi su dogovorili izbornu pljačku po uzoru na Srbiju: da ima države, to je dovoljno da ih sve pohapsi.
Osim toga, saznajemo od glavnog baje, razgovarali su i o tome da glasanje ne bude pravo, nego obaveza. Da kažnjavaju ljude koji ne glasaju.
Hajde da se na tren maknemo iz Bosne. Hajdemo malo do Amerike. Zamislite da morate da glasate na tamošnjim predsjedničkim izborima. Da birate između dva kadnidata.
Jednog, koji je pružio finansijsku, vojnu, pravnu i svaku drugu pomoć genocidu u Gazi, u čemu ga nije omelo ni to što mu je medicinsko stanje takvo da, kako bi se eufemistički reklo, ima problema da slijedi prostorno-vremenski kontinuite: ne zna, dakle, ni gdje je, ni kad je ni zašto je. I drugog, koji je ljudima koji ga slijede i slušaju preporučio da kovid liječe tako što će piti varikinu. Čestiti čovjek ni pod prijetnjom strijeljanjem ne bi glasao ni za jednog od njih. Pritom, nas podučavaju kako je riječ o izborima u najdemokratskijoj državi svih vremena. Štatijaznam… Po meni, otići na hipodrom i kladiti se na bilo kojeg od konja sa istinskom demokratijom ima kudikamo više veze no što to ima – jer nema – glasanje za jednog od nabrojane dvojice.
Kao što vidimo, demokratija napreduje i u Bosni i Hercegovini. Demokratske strukture su odlučile da nas obavežu da glasamo. Demokratičnije od toga bilo bi samo to da nas obavežu i za koga ćemo glasati.
Čini se kako Bosna i Hercegovina, pod brižnim nadzorom Visokog predstavnika, pravi snažne korake u dostizanju demokratskih standarda logora.
Na izborima u logoru, naime, kako je to neko mudar primijetio, uprava je siguran pobjednik.
Ono što je dogovoreno je da se od Evropske unije zatraži tačan datum pregovora i da će otvaranje pregovora, ukoliko se desi, biti najveći iskorak u historiji Bosne i Hercegovine na evropskom putu, smatra Elmedin Konaković.
Trivijalno!, što bi sam lider Naroda i Pravde i šef bosanskohercegovačke diplomatije rekao.
Mnogo je analiza još jednog sijela Trojke, Dodika i Čovića. Većina ih procjenjuje da od najnovijeg “dogovora” neće biti ništa.
To “trivijalno” poručuje i sam Konaković ističući da na dokumentima u različitim verzijama, koje su nahrupile u medije, nema ništa.
“Trivijalan”!
Konaković dodaje da na dokumentima nema ničijeg potpisa. I nema! Ako ćemo pošteno i do kraja – nema ni pečata!
“Trivijalno”.
Prvi u Narodu i Pravdi sve je nade položio – čini se – u početak pregovora o ulasku Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju. Da je, kao nekada, nastavio čitati makar Wikipediu, znao bi šta to znači. Iako, ni čitanje te stranice ne znači ništa. Trivijalno je, ako se ništa ne radi.
A ništa se ne radi! Nije nemoguće da Evropska unija u martu odobri početak pregovora Bosni i Hercegovini.
U teoriji, to bi značilo da državni aparat Bosne i Hercegovine krene u sveobuhvatni i dugi put usklađivanja svojeg uređenja sa nekim okvirnim sistemom Evropske unije. Opet, u teoriji to znači da sve institucije Bosne i Hercegovine moraju funkcionirati. Mora postojati vladavina zakona u kojoj su krivci iza rešetaka, korupcija se kažnjava, nepotizam također, zdravstvena zaštita je dobra i zabranjeno je “zaprtiti” se s kovertama, suhim mesom, telećom plećkom, paketima alkohola… do najbližeg ili odabranog doktora, rijeke se ne truju… a političari su sluge naroda koji su u funkcionalnom i poštenom izbornom sistemu smjenjivi…
Praksa jeste dobrano drugačija. Ko sumnja, neka pogleda u najbliže evropsko susjedstvo.Ali, da vidimo kako izgleda evropski put onih koji još nisu tamo.Turska je eklatantan primjer! I da odmah kažemo – ima gori! Ali o tome malo kasnije. Davnog 14. aprila 1987. godine Turska je izrazila želju postati dijelom Evropske unije.
Njeni pregovori o ulasku u ovaj prestižni blok počeli su 3. decembra 2005. godine, šest godina nakon što je dobila kandidatski status. Danas je njen evropski put zamrznut.
A evo ko je gori.
Makedonija je 2005. godine dobila status kandidata za članstvo. Čak 15 godina kasnije, formalno joj je odobren početak pregovora o ulasku u EU. Desilo se to marta 2020. godine. Umeđuvremenu, Makedonija je morala promijeniti svoje ime, zbog blokade Grčke.
Zauzvrat, ušla je u NATO. A u NATO-u je i Turska.
Kako to – po proceduri slijedi – održana je i prva Međuvladina konferencija. Čelnici EU susreli su se s makedonskim zvaničnicima, pali su zagrljaji, poljupci, po neka kita cvijeća, a malo se jelo i malo više pilo. U novembru iste godine Bugarska je blokirala formalni početak pregovora sa Sjevernom Makedonijom pozivajući se na historijske i još neke odista TRIVIJALNE razloge. I Makedonija već četiri godine stoji u mjestu.
Izvještaj o napretku Sjeverne Makedonije u EU za ovu godinu je nemoguće opisati u jednoj riječi. Radi se o presjeku dugogodišnjih nepravdi, neprincipijelnosti, neiskrenosti… Zapada.
Ali, Sjeverna Makedonija je članica NATO-a. Makar to!
Bosna i Hercegovina bi možda čak i mogla dobiti u martu početak pregovora o ulasku u EU. I onda će prestići Sjevernu Makedoniju na listi najgorih, najponiženijih, najnekoretnije tretiranih koji žele u EU. A o NATO-u više niko ni ne priča. Da se razumijemo, to je najmanje loša, od svih alternativa koje se i našoj zemlji i cijelom regionu nude.
U teoriji, Bosna i Hercegovina može zatražiti da bude dio Sjedinjenih Američkih Država. Odista, nema nikakve prepreke da se bilo koji zvaničnik pojavi u Vašingtonu i kaže – “evo nas, mi bi kod vas”.
Neće se desiti! Isto kao što se (u dogledno vrijeme) neće desiti ni pristupanje BiH EU. Niti bilo koje druge zapadnobalkanske države.
Ukrajina (i Moldavija) idu k EU i iz objektivnih razloga. U dogledno vrijeme teško da će postati članice.
Po trenutnim pravilima Unije – to će se desiti – nikad!
Ali se može desiti političkim sredstvima, uz masovno “lomljenje ruku” unutar EU. Jer, Ukrajina je žitnica. U svijetu koji se dijeli na blokove, gdje se vraća Hladni rat, hrana je strateški politički instrument. Pa bi Ukrajina tu imala priliku, prije bez Krima i Donbasa nego sa njim, da uđe u EU. U takvom kontekstu, Balkan bi se mogao “prošvercovati” i biti trećerazredni član EU. Nekad. Nakon što bi mu budućnost bila neizvjesna pa i opet krvava.
U međuvremenu bi se sistem odlučivanja promijenio i Unijom vladali i faktički oni koji imaju najviše para.Pregovori o ulasku u EU, detaljno analiziranje poglavlja vladavine prava, ljudskih sloboda, državne službe, obrazovanja, ekologije, bla, bla, bla, suštinski su TRIVIJALNE.
Stvari se mjere po kvalitetu života građana. A on je ispit uspješnosti vlast. Konaković je na primjeru višegodišnje vlasti u Sarajevu pokazao kako to izgleda.
Kanton Sarajevo je pred bankrotom dok prevareni mladi ljudi demonstriraju “počašćeni” uvredama iz NiP-a.
Slušajući izjave predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića o izgradnji Južne interkonekcije i argumente koji ga opredjeljuju da ovaj projekat realizuje “novonastala” firma Južna plinska interkonekcija, čovjek samo može da se uhvati za glavu u nevjerici na izgovoreno. Dajući primjer za zatvaranje ventila u Posušju iz političkih razloga i to imputirati kompaniji BH-Gas je sunovrat svake logike, politike, ekonomije, razuma i svega drugoga što može pasti na pamet bilo kome.
Bjelodano je jasno da su ovdje u igri potpuno drugi interesi, a oni se ogledaju u želju potpune kontrole života na ovoj zemlji zvanoj Palestina. To nam je namijenjeno i kroz ovu argumentaciju, jer kako drugačije razumjeti primjer Posušja, a ne sjetiti se Eleka i ucjene zavrtanjem ventila u Zvorniku. Davati primjer dvije Elektroprivrede ili Pošte i to uporediti sa gasnim sistemom je najveći stepen neznanja i usporedbe neuporedivog.
Dva ulaza gasa iz dva pravca su upravo rješenje kojim se omogućava balansiranje na sistemu i osigurava sigurnost snabdijevanja gasom svih u BIH. Svoditi to na zatvaranje ventila za Posušje je PREVEDENO NA RJEČNIK OVE NAŠE PALESTINSKE TERITORIJE, TREBA MI VENTIL DA ZATVARAM GAS SARAJEVU, KAO I DODIK, KAD MI ZATREBA ZA POLITIČKE ILI DRUGE STVARI. Treba mi da ucjenjujem kao Elek Sarajevo, jer prolazi kod njih pa što ne bi i kod Čovića.
Trebaju mi novci da mi Bošnjaci plaćaju tarifu da razvijam “svoje”, jer ono tamo je tuđe, ali ga volim kad mi plaćaju. Logika ista, povećaj tarifu od Zvornika, platit će Bošnjaci.
Porediti Elektroprivrede i gas je besmisao, jer samo je jedno zaboravio Čović, ELEKTROPRIJENOS BIH. To je državna kompanija na usluzi svih građanima, jer je to javna usluga prijenosa električne energije, a transportna gasna cijev je isto javna usluga za prenos gasa, a ne za ucjene tipa Eleka. Svoditi ventil za bilo koji grad u BiH na nivo terorizma/zavrtanje ventila zbog novca ili politike je dokaz kako neke politike razmišljaju. DA LI JE TO DOKAZ DA JE JUŽNA INTERKONEKCIJA IZ TOG RAZLOGA HRVATSKI NACIONALNI INTERES.
Ovdje je samo jedan interes, a to je novac koji se želi ostvariti na kopanju 160 km gasovoda i vlasništvo nad ventilom kao sredstvo za ucjene, ne Posušja, već Sarajeva.
Na kraju, Zakon o Južnoj interkonekciji treba uputiti ponovno u parlamentarnu proceduru i svi trebaju glasati za verziju sa operaterom BH-Gasom, a Čović neka onda razmišlja sa kim će praviti bilo kakvu vlast u FBiH.
Ovo što se danas čulo je sunovrat svake politike u BiH.
Na kraju krajeva, pričati o nekih 7-8 godina izgradnje gasovoda je začuđujuće, jer da hoće gdin Čović može u Hrvatskoj provjeriti za koliko se brzo grade plinovodi, pa ove date godine samo mogu biti predmet sprdnje u Hrvatskoj. Brzo bi mi to Dragane, brzo sa Plinacrom.
Ako je suditi na osnovu dokumentata koje je objavio Avaz, a čiju autentičnost lideri Trojke (SDP, NS i NiP-a) nisu negirali, Bosni i Hercegovini prijeti definitivna podjela. U nastavku ćemo analizirati sve ključne tačke iz objavljenih dokumenata.
Podsjećamo, u četvrtak su se u Bakincima susreli Milorad Dodik (SNSD), Dragan Čović i Nermin Nikšić (SDP), Elmedin Konaković (NiP) i Edin Forto (NS). Tada je saopćeno da je postignut dogovor o izmjenama Izbornog zakona, ali i dogovori koji se odnose na Ustavni sud BiH ….
IZBORNI ZAKON
“Što se tiče Izbornog zakona BiH”, piše u dokumentu Trojke, “dogovoreno je da se u Domu naroda glasa protiv ovog predloženog zakona i da se isti vrati u redovnu proceduru kako bi se pored zaštite integriteta izbornog procesa otvorila i pitanja izbornog cenzusa (podizanje na 4% za lokalne izbore i 5% za Opće izbore), uvela odredba da mandat pripada stranci, kao i da su izborne liste zatvorene, te se ukidaju preference i za lica koja odu sa izvršne funkcije se uvodi pravo vraćanja mandata uzakonodavnom organu. Sve druge pozitivne intevencije u izborni zakonpored pobrojanih mogu biti razmatrane u narednom periodu”.
Stranke vlasnici mandata još samo u Bjelosuriji
Dakle, Trojka priznaje da je spremna zatvoriti liste i da mandat pripada političkoj partiji. To znači da građani na izborima neće moći birati osobe koje će ih predstavljati, već da će to određivati predsjednici političkih partija koje će biti i vlasnici mandata. Ovakav princip postoji još samo u Bjelorusiji kojoj su, zbog toga što mandat pripada stranci, uvedene sankcije u Vijeću Evrope.
“Trojka je”, piše dalje u dokumentu, “predložila da se odmah krene u ograničene izmjene Ustava BiH kako bi se implementirale presude Evropskog suda za ljudska prava,te na taj način otklonila diskriminacija u izbornom procesu. Izbor članova Predsjedništva BiH: prijedlog HDZ BiH je da kandidata iz reda bošnjačkog naroda bira čitava FBiH, za kandidata iz reda hrvatskog naroda se predlaže promjena na ranije predloženi način HDZ-a BiH, a za kandidata iz reda srpskog naroda radi usklađivanja sa sudskim odlukama se, po istom prijedlogu, može definisati da se iz Republike Srpske bira,,Srbin i ostali“, te isto tako da se definiše i u FBiH kako bi svi imalimogućnost da budu kandidovani”.
Uvođenje plutajućeg trećeg entiteta
Dakle, lideri SDP-a, NiP-a i Naše stranke navode da bi se članovi Predsjedništva BiH birali po modelu HDZ-a BiH. Evo kakav je princip ranije predlagao HDZ BiH.
Članove Predsjedništva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Predsjedništvo BiH) koji se neposredno biraju s teritorija Federacije Bosne i Hercegovine – jedan bošnjački i jedan hrvatski – biraju birači upisani u Središnji birački popis za glasovanje u Federaciji Bosne i Hercegovine. Birač upisan u Središnji birački popis za glasovanje u Federaciji Bosne i Hercegovine može glasovati ili za bošnjačkog ili za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, ali ne za oba.
Za potrebe izbora članova Predsjedništva BiH koji se neposredno biraju s teritorija Federacije Bosne i Hercegovine formiraju se tri ad hoc izborna područja: A, B i C.
U izborno područje A se ubrajaju sve osnovne izborne jedinice u kojima prema podacima sa posljednjeg popisa stanovništva živi više od 2/3 bošnjačkog naroda.
U izborno područje B se ubrajaju sve osnovne izborne jedinice u kojima prema podacima sa posljednjeg popisa stanovništva živi više od 2/3 hrvatskog naroda.
Sve ostale osnovne izborne jedinice se ubrajaju u izborno područje C.
Do provedbe novog popisa utvrđuje se sastav izbornih ad hoc područja A, B i C na sljedeći način:
Izborno područje A sastoji se od osnovnih izbornih jedinica: Novi Grad Sarajevo, Novo Sarajevo, Centar Sarajevo, Stari Grad Sarajevo, Ilidža, Ilijaš, Vogošća, Hadžići, Trnovo (FBiH), Tuzla, Živinice, Srebrenik, Lukavac, Gradačac, Čelić, Banovići, Gračanica, Kladanj, Kalesija, Doboj-Istok, Teočak, Sapna, Zenica, Kakanj, Maglaj, Tešanj, Zavidovići, Visoko, Breza, Olovo, Doboj-Jug, Bihać, Sanski Most, Velika Kladuša, Cazin, Bosanska Krupa, Ključ, Bužim, Konjic, Jablanica, Bugojno, Donji Vakuf, Goražde, Pale (FBiH) i Foča (FBiH).
Izborno područje B sastoji se od osnovnih izbornih jedinica: Široki Brijeg, Ljubuški, Posušje, Grude, Livno, Tomislavgrad, Kupres, Čapljina, Čitluk, Prozor-Rama, Neum, Ravno, Orašje, Domaljevac-Šamac, Kreševo, Dobretići i Usora.
Izborno područje C sastoji se od osnovnih izbornih jedinica: Grad Mostar, Stolac, Travnik, Vitez, Jajce, Kiseljak, Novi Travnik, Busovača, Gornji Vakuf-Uskoplje, Fojnica, Odžak, Žepče, Vareš, Glamoč, Drvar, Bosansko Grahovo, Bosanski Petrovac i Distrikt Brčko-opcija FBiH.
Za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH izabran je kandidat koji je osvojio najveći broj glasova među bošnjačkim kandidatima uz uvjet da je u području koje se sastoji od ad hoc izbornih područja A i C osvojio veći broj glasova nego u području koje se sastoji od ad hoc izbornih područja B i C. Ukoliko kandidat koji je osvojio najveći broj glasova ne zadovoljava navedeni uvjet, uzima se idući kandidat sa liste bošnjačkih kandidata po broju glasova i tako do kraja liste dok se ne pronađe kandidat koji zadovoljava uvjet. Ukoliko niti jedan bošnjački kandidat ne zadovoljava navedeni uvjet izabran je kandidat koji je osvojio najveći broj glasova.
Za hrvatskog člana Predsjedništva BiH izabran je kandidat koji je osvojio najveći broj glasova među hrvatskim kandidatima uz uvjet da je u području koje se sastoji od ad hoc izbornih područja B i C osvojio veći broj glasova nego u području koje se sastoji od ad hoc izbornih područja A i C. Ukoliko kandidat koji je osvojio najveći broj glasova ne zadovoljava navedeni uvjet, uzima se idući kandidat sa liste hrvatskih kandidata po broju glasova i tako do kraja liste dok se ne pronađe kandidat koji zadovoljava uvjet. Ukoliko niti jedan hrvatski kandidat ne zadovoljava navedeni uvjet izabran je kandidat koji je osvojio najveći broj glasova.
Srpskog člana Predsjedništva BiH koji se neposredno bira s teritorije Republike Srpske- biraju birači upisani u Središnji birački popis za glasovanje u Republici Srpskoj. Izabran je kandidat koji dobije najveći broj glasova.
Mandat članova Predsjedništva BiH traje četiri godine.”
Ovo je, dakle, HDZ-ov prijedlog izbora članova Predsjedništva BiH. Čak i ako bi se, izmjenama Ustava dodala odredba “i ostali”, ovo bi, faktički, značilo postepeno uvođenje trećeg entiteta.
USTAVNI SUD BIH
“Izmjene zakona o izboru sudija Ustavnog suda BiH bi mogao biti usvojenu parlamentarnoj proceduri ukoliko se ispuni uslov dobijanja datuma otvaranja pregovora sa EU”, navedeno je u dokumentu Trojke.
Prema informacijama Istrage, plan je da četvero sudija bira Predstavnički dom FBiH, dvoje Narodna skupština RS, a tri stranca bi birala Parlamentarna skupština BiH. To znači – ključ bi bio u rukama SNSD-a. Dovoljno bi bilo da blokiraju izbor na nivou BiH, a da, istovremeno, ne izaberu dboje sudija iz RS. U tom slučaju Ustavni sud BiH ne bi imao kvorum.
Mogli su, da su htjeli, baš onako kako su iz vlasti izbacili SDA Amerikanci izbaciti i HDZ i SNSD. Mogli su, ali nisu. Kada je birao između Milorada Dodika i Bakira Izetbegovića, Michael Murphy je izabrao – Dodika. Kada je birao između Željka Komšića i Dragana Čovića, Michael Murphy je izabrao – Čovića. I sad po izboru američke publike gledamo Trojku u “gangbangu” sa Čovićem i Dodikom.
Morate priznati, rekli bi ono što umjesto sličica razmjenjuju kolumne sa Poskokom, da se Dragan Čović promijenio. I tek kad smo svi bili stjerani u ćošak i bili spremni da priznamo – Dragan Čović nam prizna da se nije promijenio.
“Ja mogu samo biti na nekoj bijeloj listi, jer je anđeoska, nikakvoj crnoj”, prkosno će poručiti američkom državnom sekretaru Antony Blinkenu i američkom ambasadoru Michalu Murphyu lider HDZ-a BiH Dragan Čović.
Moramo priznati, zasluženo. Jer svi oni koji su htjeli čitati mogli su pročitati Čovićev intervju u kojem kaže da ruski utjecaj na Balkanu mora biti veći. Svi oni koji su htjeli gledati mogli su vidjeti da su SNSD i HDZ od početka ove “gangbang” koalicije združeno glasovali. I svi oni koji su htjeli slušati mogli su čuti upozorenja kako Dragan Čović ne prestaje tražiti ustupke i kada dobije sve.
Za njega su Amerikanci i Christian Schmidt izmislili tri petine u Domu naroda FBiH. Zbog njega su suspendovali Ustav FBiH na jedan dan. Zbog njega su primorali Trojku da HDZ-u prepusti i Ceste i Autoceste. I zaštitu okoliša, i Elektroprijenos, i Ustavni sud BiH. Zbog njega su Ramo i ostali Isaci očišćeni, a Novalić i drugi – počišćeni.
I, šta smo, osim Zakona o vinu, dobili zauzvrat? Država i Federacija nemaju budžete. Oružane snage BiH nisu dobile američke helikoptere. Javni servisi su na izdisaju. Srba nema u Ustavnom sudu BiH. Republika Srpska slavi 9. januar. Elektroprivreda BiH propada. BH gas nema upravljačke strukture. Dodik ucjenjuje isporukom gasa, a južne plinske interkonekcije ni na vidiku.
Evo, čak i ako Dragan Čović završi na crnoj američkoj listi, šta će se promijeniti? Ništa. Jer Christian Schmidt je njegovoj stranci dao zlatne ustavne poluge koje mogu podići cijelu Federaciju.
Pisali smo na Istrazi, ali red je opet da ponovimo.
Vijeće ministara moglo je biti formirano bez SNSD-a i HDZ-a. U Predsjedništvu BiH su Željko Komšić i Denis Bećirović mogli preglasati Željku Cvijanović i imenovati mandatara iz, recimo, SDP-a. Zapad je procijenio da je bitnije da Cvijanovićeva i Bećirović preglasaju Komšića i da za mandatarku imenuju Čovićevu Borjanu Krišto. U Predstavničkom domu PSBiH bilo je dovoljno ruku za imenovanje Vijeća ministara bez Dodika i Čovića. No, Murrphy i Schmidt su izabrali drugačije.
Kao što su izabrali da suspenduju Ustav FBiH na jedan dan kako bi Čović postao suveren u Federacije. Ako je Schmidt mogao suspendovati Refika Lendu, mogao je suspendovati i Čovićevu Lidiju Bradaru. No, nije. Federacija je isporučena Čoviću koji danas blokira projekat južne interkonekcije. I potpuno je nebitno hoće li biti na crnoj listi ili ne. O Draganu Čoviću će i 2026. godine ovisiti formiranje Vlade FBiH. A najzaslužniji za to su Michael Murohy i Christain Schmidt.
Još u maju prošle godine Istraga.ba je objavila da su stranke Trojke, predvođene Elmedinom Konakovićem i Nerminom Nikšićem, obmanule američku administraciju glede izgradnje južne plinske interkonekcije. Ali službenici Ambasade SAD-a u Sarajevu, sa ambasasdorom Michaelom Murphyem na čelu, bježali su od istine koja komprimitira njuhove političke favorite. Pola godine kasnije, američki državni sekretar Antony Blinken shvatio je da je obmanut. No, njegovo pismo upućeno ministru vanjskih poslova BiH Elmedinu Konakoviću pokazuje da se i od Blinkena i danas skriva prava istina o južnoj interkonekciji.
Ukratko, izgradnja južnog plinovoda koji smanjuje ovisnost BiH o ruskom plinu ne ovisi o Draganu Čoviću, već o ruskom igraču Miloradu Dodiku. Osim toga, zakon o južnoj interkonekciji Vlada Federacije BiH sa Nerminom Nikšićem je povukla iz parlamentarne procedure svega nekoliko dana nakon što je visoki predstavnik Christian Schmidt uz direktnu podršku Ambasade SAD-a nametnuo aktualnu federalnu vlast. Stoga u nastavku podsjećamo na ključne detalje.
“Danas smo na Vijeću ministara usvojili odluku o početku pregovora sa Hrvatskom i Srbijom o južnoj i istočnoj interkonekciji za plinsku infrastrukturu”, pohvalio se 11. maja prošle godine na Twitteru državni ministar komunikacija i prometa Edin Forto.
Fortin koalicijski partner i ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković će istog dana, zbog “usvajanja” južne i istočne interkonekcije saopćiti da je sjednica Vijeća ministara BiH od 11. maja 2023. godine “najproduktivnija sjednica u historiji”.
No, dokumenti otkrivaju da su Edin Forto i Elmedin Konaković tada obmanuli javnost. Vijeće ministara BiH nije donijelo nikakvu odluku koja se odnosi na Južnu plinsku interkonekciju koja bi smanjila ovisnost Bosne i Hercegovine o ruskom plinu. Vijeće ministara je, zapravo, samo donijelo odluku o pokretanju procedure za zaključivanje međudržavnog ugovora između BiH i Srbije koja se odnosi na Novu istočnu interkonekciju Republike Srpske. Ispod ovog pasusa je saopćenje Vijeća ministara BiH izdato nakon sjednice održane 11. maja ove godine.
Saopćenje Vijeća ministara BiH
Obratite pažnju na riječi u crvenim okvirima. U kontekstu “Južne interkonekcije” piše da je Vijeće ministara BiH “razmotrilo” Prijedlog prednacrta sporazuma između BiH i Hrvatske, dok u kontekstu Nove istočne interkonekcije piše da je Vijeće ministara “utvrdilo” Prijedlog prednacrta međudržavnog ugovora između BiH i Srbije. Razlika između riječi “razmotrilo” i “utvrdilo” je više nego jasna. Vijeće ministara BiH, dakle, nije donijelo nikakvu odluku koja se odnosi na Južnu interkonekciju. A da su i Forto i Konaković od početka bili upoznati da nema nikakve odluke koja se odnosi na Južnu interkonekciju pokazuje i zapisnik sa sjednice Odbora za ekonomiju. Naime, prema Zakonu o Vijeću ministara BiH, prije rasprave na sjednici Vijeća ministara BiH sva pitanja u nadležnosti ministarstava BiH koja ulaze u sastav odbora obvezno se prethodno raspravljaju na sjednicama odbora. Članovi ovog odbora su državni ministri Staša Košarac, Elmedin Konaković, Zoran Tegeltija, Edin Forto …
Ovaj Odbor za ekonomiju jednoglasno je, prije sjednice Vijeća ministara BiH je zaključio da nikakve odluke koje se odnose na Južnu interkonekciju ne trebaju biti donesene. Dokazuje to i zapisnik koji je u posjedu Istrage.
“Odbor je jednoglasno podržao navedeni nacrt (Južna interkonekcija, o.a.) uz prihvaćene sljedeće sugestije Vijeću ministara BiH:
da se Nacrt osnova razmotri na sjednici Vijeća ministara BiH bez izjašnjavanja
da Vijeće ministara dadne punu podršku Projektu “Južna interkonekcija BIH i Hrvatske”
da Vijeće ministara utvrdi kako se još nisu stekli uslovi za zaključivanje predmetnog sporazuma iz razloga nepostojanja Zakona o plinovodu “Južna interkonekcija usvojenog na nivou Parlamenta Federacije te da se iz toga razloga izjašnjavanje o ovom nacrtu odgodi
da se u Nacrtu osnova dodatno preciziraju pojedine odredbe kao što su odgovornost za štete, pravo vlasništva itd…
zapisnik sa sjednice Odbora za ekonomiju
Dakle, Odbor za ekonomiju Vijeća ministara BiH je predložio, a Vijeće ministara zaključilo da se još nisu stekli uslovi za zaključivanje predmetnog sporazuma o Južnoj interkonekciji. Što znači da uopće nije pokrenuta procedura za zaključivanje sporazuma kako su to javnosti saopćili ministri Elmedin Konaković i Edin Forto.
Šta je južna interkonekcija?
Južna interkonekcija je dio Jadransko-jonskog plinovoda kojim bi se iz Azerbejdžana dopremao plin za balkanske države. Izgradnjom ovog plinovoda bila bi smanjena ovisnost o ruskom plinu.
Južna interkonekcija
Prema zvaničnim dokumentima institucija EU, cilj ovog plinovoda, koji bi prolazio kroz Hrvatsku, Crnu Goru, BiH i Albaniju je obezbjeđivanje novog transportnog pravca snabdijevanja prirodnim gasom iz Azerbejdžana. BH krak bi išao preko Posušja, Mostara do novog Travnika. Plinovod Zagvozd-Novi Travnik, inače, nalazi se na listi prioriteta Evropske energetske zajednice, a nosilac ovog projekta je BH Gas. Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD) odobrila je 101 milion eura za realizaciju ovog projekta, dok je USAID također odobrio 500 hiljada dolara za izradu projektne dokumentacije.
Šta je istočna interkonekcija?
Nova istočna interkonekcija je zajednički projekat Srbije i Republike Srpske koji je pokrenut bez saglasnosti institucija Bosne i Hercegovine. Sporazum o izgradnji ovog plinovoda u martu su prošle godine potpisali zvaničnici Republike Srpske i Republike Srbije. Magistralni gasovod iz Srbije ka Republici Srpskoj, saopćeno je tada, trasom Inđija – Mačvanski Prnjavor – Bijeljina – Doboj – Banjaluka – Prijedor – Novi Grad trebalo bi da bude završen u narednih pet godina. Bila bi to druga gasna interkonekcija između Srbije i Republike srpske, odnosno, BiH. S obzirom na to da se radi o međudržavnom projektu, potrebna je saglasnost institucija BiH.
Ovim trasom bi bio dopreman plin iz Rusije koji je Balkan dolazi Turskim tokom. Planirano je da dužina gasovoda na teritoriji Republike Srbije bude 90 kilometara, a na teritoriji Republike Srpske oko 320 kilometara. Nosilac poslova je – preduzeće iz Reublike Srpske – Gas Res.
Da bi ova dva gasovoda bila izgrađena, nužno je potpisati međudržavne sporazume sa Srbijom za Istočnu i Hrvatskom za Južnu interkonekciju.
“Inicijativu za pokretanje postupka za zaključivanje međunarodnih ugovora mogu dati institucije Bosne i Hercegovine, entiteti, kantoni i druge regionalne i lokalne zajednice, te preduzeća, ustanove, nevladine organizacije i druga pravna lica iz područja svoga djelovanja. Inicijativa iz stava 1. ovog člana dostavlja se Vijeću ministara Bosne i Hercegovine preko ministarstva Bosne i Hercegovine u čiji djelokrug rada spadaju pitanja koja se uređuju međunarodnim ugovorom. Kada nadležno ministarstvo Bosne i Hercegovine ocijeni da je inicijativa iz stava 1. ovog člana opravdana, dostavlja je Vijeću ministara Bosne i Hercegovine sa nacrtom prijedloga za pokretanje postupka i osnovom za vođenje pregovora radi zaključivanja međunarodnog ugovora. Vijeće ministara Bosne i Hercegovine utvrđuje prijedlog za pokretanje postupka za vođenje pregovora radi zaključivanja međunarodnog ugovora čiji je sastavni dio osnova iz stava 3. ovog člana”, navedeno je u ovom Zakonu.
U konkretnom slučaju (nova istočna interkonekcija), Vlada Republike Srpske je Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH dostavila inicijativu za zaključivanje sporazuma sa Srbijom. MVTEO je ocijenilo da je projekat opravdan i materijali su dostavljeni Vijeću ministara koje je 11. maja usvojilo Prijedlog za pokretanje postupka za vođenje pregovora. Materijali su, potom, proslijeđeni Predsjedništvu BiH koje, u skladu sa članom 6 ovog Zakona, donosi odluku o pokretanju postupka za vođenje pregovora. U pregovorima za zaključivanje međunarodnog ugovora Bosnu i Hercegovinu zastupa delegacija koju je odredilo Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, odnosno, po njegovom ovlaštenju, Vijeće ministara Bosne i Hercegovine. Nakon završenih pregovora delegacija za pregovore Bosne i Hercegovine dostavlja Predsjedništvu Bosne i Hercegovine i Vijeću ministara Bosne i Hercegovine izvještaj o pregovorima, a Ministarstvu inostranih poslova Bosne i Hercegovine i tekst međunarodnog ugovora. Predsjedništvo BiH, potom,donosi odluku o potpisvanju sporazuma sa usaglašenim tekstom. Nakon toga ide ratifikacija sporazuma. Sporazum ratifikuju oba doma Parlamentarne skupštine BiH. Na kraju sve, opet, ide u Predsjedništvo BiH koje odlučuje o ratifikaciji međunarodnog ugovora.
Dakle, Nova istočna interkonekcija je, zahvaljujući glasovima Elmedina Konakovića i ministara iz Trojke prošla prvu prepreku, odnosno Vijeće ministara BiH je pokrenulo postupak. Istovremeno, za Južnu interkonekciju nije donesena nikakva odluka. A da bi Odluka bila donesena, mora za nju glasati i Staša Košarac, SNSD-ov ministar koji ima pravo veta na utvrđivanju dnevnog reda sjednica Vijeća ministara BiH. To znači da pokretanje realizacije projekta Južne interkonekcije ovisi o SNSD-u i Miloradu Dodiku, a ne o Draganu Čoviću, kako to u pismu navodi američki državni sekretar Antony Blinken.
Zakon o južnoj interkonekciji
U pismu upućenom ministru vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković američki državni sekretar Antony Blinken navodi da se hitno mora usvojiti zakon o južnoj plinskoj nterkonekciji FBiH koji je, piše u pismu, “usvojen u Predstavničkom domu FBIH”. Očito je da službenici Ambasade SAD-a u Sarajevu nisu detaljno informisali sekretara Blinkena. Naime, Vlada Federacije BiH dva dana nakon što je Nermin Nikšić preuzeo dućnost premijera, povukla je iz parlamentarne procedure Prijedlog zakona o gasovodu “Južna interkonekcija Bosna i Hercegovina i Republika Hrvatska”.
Federalni premijer Nermin Nikšić nakon prve sjednice novoimenovane Vlade uputio je 5. maja 2023. godine dopis Parlamentu Federacije BiH kojim povlači sve zakone koji su trenutno u proceduri. Na spisku povučenih zakona je i onaj koji se odnosi na južnu interkonekciju.
Prijedlog zakona o južnoj interkonekciji u decembru 2021. godine je usvojen na Predstavničkom domu, ali HDZ BiH je više od godinu blokirao razmatranje ovog dokumenta na Domu naroda FbiH, tražeći da “BH gas” ne bude nositelj investicije projekta ovog gasovoda. Klub Hrvata je svojim amandmanom predložio projektom upravlja preduzeće “Južna plinska interkonekcija’ d.o.o. Mostar.
“Ovo bi bilo gospodarsko društvo (javno poduzeće) koje bi se osnovalo od strane županija kroz koje prolaze plinske trase i odvojci zajedno sa Federacijom BiH”, navedeno je u obrazloženju amandmana Kluba Hrvata iz juna 2022. godine.
Do danas, Vlada FBiH sa Nerminom Nikšićem na čelu ovaj zakon nije vratila u parlamentarnu proceduru. A čak i ako ga vrati, zakon mora ponovo u Predstavnički dom FBiH. Što je suprotno navodima iz pisma američkog državnog sekretara ANtiny Blinkena.
Američki državni sekretar Antony Blinken pozvao je ministra vanjskih poslova BiH Elmedina Konakovića da izvrši pritisak na predsjednika HDZ-a Dragana Čovića kako bi se hitno usvojio zakon o južnoj plinskoj interkonekciji, saznaje Istraga.ba.
“Ohrabrujem vas i druge u vašoj vladi da izvršite pritisak na čelnika HDZ-a Bosne i Hercegovine Dragana Čovića da prekine svoju opstrukciju u vezi s ovim materijalom. Čovićevi zahtjevi za formiranjem novog operatora prijenosnog sistema u Federaciji su dupli, ekonomski neodrživi i ugrožavaju cijeli projekt. Ovako očigledna korupcija i samodilovanje mogli bi ugroziti put Bosne i Hercegovine u EU”, naveo je Blinken.
Pismo je datirano 11. januara, a ministar vanjskih poslova BiH o ovome nije informisao javnost. Plismo sličnog sadržaja Blinken je uputio i hrvatskom ministru vanjskih poslova Gordanu Grlić-Radmanu.
“Kao što smo razgovarali”, započeo je Blinken svoje pismo, “Sjedinjene Države su duboko predane pružanju podrške stabilnosti, sigurnosti i regionalnoj ekonomskoj integraciji na Zapadnom Balkanu. Projekat južnog interkonekcijskog plinovoda između Hrvatske i Bosne i Hercegovine ključan je za vašu energetsku sigurnost i ubrzanje postupnog ukidanja uglja”.
Međutim, piše dalje američki državni sekretar, “stalna kašnjenja u ovom kritičnom projektu prijete njegovoj realizaciji”
“Pozivamo Dom naroda Federacije Bosne i Hercegovine da donese zakon o Južnoj interkonekciji, koji je izrađen uz konsultacije s međunarodnim stručnjacima i predstavlja ključni korak prema izdavanju dozvola, finansiranju i izgradnji plinovoda. BH-Gas, operator prijenosnog sistema u Federaciji, mora implementirati ovaj projekat kako bi osigurao energetsku sigurnost koja je prijeko potrebna Federaciji Bosne i Hercegovine. Potičemo kompaniju (BH GAS) da poduzme potrebne reforme upravljanja kako bi je osnažili da služi svim stanovnicima Federacije. S obzirom na to da je ovaj projekt u jasnom interesu vaše zemlje i regije, ohrabrujem vas i druge u vašoj vladi da izvršite pritisak na čelnika HDZ-a Bosne i Hercegovine Dragana Čovića da prekine svoju opstrukciju u vezi s ovim materija. Čovićevi zahtjevi za formiranjem novog operatora prijenosnog sistema u Federaciji su dupli, ekonomski neodrživi i ugrožavaju cijeli projekt. Ovako očigledna korupcija i samodilovanje mogli bi ugroziti put Bosne i Hercegovine u EU”, naveo je Blinken.
Vaša jasna poruka Čoviću, piše Blinken Konakoviću, da bez odlaganja treba donijeti Zakon o južnoj interkonekciji koji su donijeli Federacija BiH i Zastupnički dom Bosne i Hercegovine u decembru 2021., od vitalnog je značaja.
“Isti zahtjev šaljem i hrvatskom ministru vanjskih poslova Griiću-Radmanu, a naše ambasade će to pratiti. Radujemo se našem kontinuiranom radu na jačanju vaše energetske sigurnosti ne samo diversifikacijom energetskih ruta, već i diversifikacijom izvora energije kako bismo unaprijedili obaveze preuzete na COP28 za trostruko povećanje obnovljive energije na globalnom nivou i prijelaz s fosilnih goriva. Ovi zajednički napori osigurat će još veću energetsku sigurnost za vaše zemlje”, napisao je američki državni sekretar u pismu upućenom ministru vanjskih poslova BiH .
“Ne bih o tome, to nije priča za javnost”, napisat će nam u kratkoj poruci ministar odbrane BiH Zukan Helez nakon što smo ga upitali da li mu je prošle sedmice norveški ambasador u BiH Olav Reinertsen kazao da Republika Srpska planira odcjepljenje te da BiH, parafraziramo, ne može očekivati veliku pomoć od Zapada.
“Nije baš tako rekao”, odgovorit će nam Helez, ne želeći otkriti šta je tačno sporno kazao norveški ambasador.
Na stranici Ministarstva odbrane BiH piše da se ministar Helez 12.1. susreo da ambasadorom Reinertsenom.
“Sagovornici su razgovarali o bilateralnoj vojnoj saradnji BiH i Norveške te angažmanu Ambasade Kraljevine Norveške u BiH kao kontakt ambasade za NATO savez u našoj zemlji. Razgovarano je i o političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini”, navedeno je u saopćenju objavljenom nakon sastanka.
Ali, prema informacijama Istrage, ministar Helez je bio vidno razočaran nakon susreta sa norveškim ambasadorom. Reinertsen je, prema našim saznanjima, vrlo blago reagirao na priču o secesiji RS-a iako je Norveška kontakt ambasada za NATO savez u našoj zemlji.
Te večeri (petak, 12.1.) Zukan Helez je planirao gostovanje u Centralnom dnevniku Face TV-a. Prema informacijama Istrage, službenici jedne druge ambasade, članice NATO-a, sačekali su ministra odbrane BiH ispred samog ulaza u zgradu u kojoj je sjedište televizije i upozorili ga da ne iznosi u javnosti informacije sa sastanka sa ambasadorom Norveške, te da BiH može očekivati podršku NATO-a u slučaju secesije RS.
I, ministar Helez je poslušao. U intervjuu na Face TV nije kazao sve ono što mu je ambasador Kraljevine Norveške rekao tog dana. Kada samo ga u srijedu upitali za sve detalje iz ovog teksta, ministar Helez je odbio komentarisati bilo šta.
Četiri dana kasnije, ambasador Olav Reinertsen otputovao je u Banju Luku gdje se susreo sa predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom.
Разговарао сам данас с амбасадором Краљевине Норвешке у БиХ Олавом Рајнертсеном те изразио пуну опредијељеност институција Републике Српске унутрашњем дијалогу, очувању мира и стабилности, уз досљедно поштовање Дејтонског споразума и Устава БиХ.
“Razgovarao sam danas s ambasadorom Kraljevine Norveške u BiH Olavom Rajnertsenom te izrazio punu opredijeljenost institucija Republike Srpske unutrašnjem dijalogu, očuvanju mira i stabilnosti, uz dosljedno poštovanje Dejtonskog sporazuma i Ustava BiH. Ponovio sam jasan stav da Republika Srpska odbacuje svaku vrstu djelovanja Kristijana Šmita kao visokog predstavnika jer ga Savjet bezbjednosti UN nije potvrdio kako je to predviđeno Dejtonskim mirovnim sporazumom. Takođe, naglasio sam da je pitanje imovine riješeno Dejtonskim mirovnim sporazumom i da imovina pripada entitetima”, objavio je Dodik nakon sastanka sa Rajnertsenom.
Inače, ovo nije prvi diplomatski skandal norveškog ambasadora. Prema pisanju Deutsche Wellea, ambasador Rajnertsen je prošle godine upozoravao ekološka udruženja da šute u vezi sa eksploatacijama rudnih bogatstava BiH koje provode strane kompanije. U konkretnom slučaju radilo se o Varešu i kompaniji Adriatic Metals.
“Tu se radi o domaćem međunarodnom udruženom poduhvatu“, kazao je za DW Tihomir Dakić iz Centra za životnu sredinu, navodeći kao primjer posjetu američkog, britanskog i norveškog ambasadora prije nekoliko mjeseci „Adriatic Metals”, kompaniji za istraživanje i eksploataciju mineralnih resursa – cinka i olova na području opštine Vareš. Posjetioci su, kako su prenijeli tada mediji, „bili impresionirani ekonomskim preporodom Vareša“.
„30 udruženja je nakon toga poslalo pismo ambasadorima u BiH i još nismo dobili odgovor. U međuvremenu smo od strane norveškog ambasadora dobili poprilično otvorene kritike odakle nam pravo da se bunimo kada radimo jedan projekat udruženja za zaštitu životne sredine kojeg oni finansiraju“, rekao je Dakić, navodeći da to baca sasvim drugo svjetlo na interese u iskopavanju u BiH.
U organizaciji Kluba žena Udruženja Hrvata BiH “Prsten” i Hrvatske paneuropske unije u Zagrebu je u ponedjeljak održana tribina “Europski put Bosne i Hercegovine”.
Uvodni govornici bili su ambasadorica BiH u Republici Hrvatskoj Elma Kovačević-Bajtal, naučna savjetnica u Institutu za istraživanje migracija Vanda Babić-Galić, predsjednik Hrvatskog kulturnog društva (HKD) Napredak Nikola Čiča, te profesor na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu Božo Skoko.
Tribinu je moderirala članica Hrvatske paneuropske unije (HPU) i Prstena Petra Jozipović, saopćeno je iz HPU-a.
Tribinu su otvorili predsjednica Prstena Ivana Milas i predsjednik HPU-a Pavo Barišić. Milas je istakla kako je zalaganje za položaj Hrvata u BiH ključan preduslov napretka društava ovih prostora u cjelini. Barišić je dodao da je pridruživanje BiH Evropskoj uniji ključ za proširenje EU-a na jugoistoku Evrope.
Predsjednik Internacionalne akademije nauka i umjetnosti u BiH Asim Kurjak istakao je akademske i naučne uspjehe bh. akademije te je uputio na važnost daljnjeg ulaganja u naučnu dimenziju društva BiH.
Ambasadorica Kovačević-Bajtal iznijela je, kako se navodi, detaljan pregled mukotrpnog puta BiH do otvaranja pristupnih pregovora koji se očekuju ovog proljeća. Istakla je kako to ne bi bilo ostvarivo bez iznimnih diplomatskih napora RH-a.
“Nijedna strana ne bi smjela dopustiti da se propusti ijedna prilika da BiH bude pod istim krovom kao i Hrvatska. Sloboda kretanja i kapitala jedna je od najvećih potreba BiH, a ulaskom u EU najviše bi profitirali mladi željni napretka svake vrste”, kazala je Kovačević-Bajtal.
Christian Schmidt, visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini već dugo provodi oprobane metode koje vješto koristi prije nametanja zakonskih rješenja. Nerijetko kao što je to učinio 2. oktobra 2022. kada je nametnuo izmjene Izbornog zakona i Ustava FBiH svojim rješenjima Bosnu i Hercegovinu vodi u dalje rastakanje i komplikacije.
Na tom putu Schmidt prvo neutralizira civilni sektor, obiđe nevladine organizacije, obeća im koju laž, i onda uživa u njihovoj zaštiti kada djeluje po već viđenom scenariju. Jer, tada u javnost izađu ‘plaćeni’ glasnogovornici Schmidta, koji imaju za cilj daljnje anesteziranje bh. javnosti.
Jedan od istaknutih glasnogovornika Schmidta i OHR-a jeste i Ivo Komšić. On je osoba koja se uoči svake Schmidtove odluke pojavljuje u javnosti i nastoji izmanipulirati javno mnijenje. Takav primjer vidjeli smo prije nekoliko dana na Face TV gdje je skoro sat vremena vrlo otvoreno zbunjivao i manipulisao bh. javnost.
U prvim minutama intervjua Milorada Dodika Komšić poredi sa Kim Jong Unom nazivajući ga smiješnim, a nešto kasnije, vrlo opravdano, slučaj Dodik poredi s Antom Jelavićem, kojeg su u BiH skoro svi zaboravili.
Podsjećamo, Jelavić je prije 20 i više godina krenuo u rušenje ustavnog poretka BiH, baš onako kako to danas radi Milorad Dodik. Jelavić je pokušao uvesti hrvatsku samoupravu, ali odlučnom reakcijom međunarodne zajednice i ekspresnim djelovanjem tadašnjeg SFOR-a Jelavić je uhapšen i suđeno mu je.
Kako onda vjerovati Ivi Komšiću i njegovoj analizi koja se bukvalno kreće od ‘ha-ha-ha’ na Dodikovo rušenje ustavnog poretka do međunarodna zajednica može riješiti da hoće slučaj Dodika!
I bukvalno se Komšić izrazio sa ha-ha-ha komentirajući paradu od 9. januara, a da je ta parada bila sve osim ‘ha-ha-ha’ svjedoče povratnici, koji ni danas 15. januara nisu relaksirani jer odzvanjaju riječi povratničkim mjestima ‘budite se balije’!
Ali Komšićevo anesteziranje javnosti je neophodno svima u lancu, od OHR-a do nametnute vlasti, koja i nema rješenje za nagomilane probleme i sve radikalnijeg Dodika. Da ga dodatno ne radikaliziraju oni šute, a institucije države su mu već predali! Kako je onda održiva teza Komšića da će Dodik uništiti Rs uz pomoć Amerikanaca?
Zašto je neophodno da se potpuno osvijetli i dokaže kako Schmidt djeluje?
Zato što upravo on razjaruje Dodika, a ništa konkretno ne čini da zaustavi njegov separatizam. Traži to od institucija BiH, koje su mahom pod kontrolom Dodika, a što mu je dopustila ‘trojka’, da djeluju i procesuiraju predsjednika Republike srpske.
Zamislite, traži od Milanka Kajganića (kojeg svi podržavaju naročito Schmidt i Murphy) da Dodika tuži. A, on je već pokazao kako to radi, ide linijom manjeg otpora i ne tereti ga za rušenje ustavnog poretka. Onako kako je to rađeno za Jelavića, a kojeg je podsjećamo s tenkovima riješio tadašnji SFOR. Danas EUFOR tek osigurava zamišljenu administrativnu liniju između entiteta, dok njihovi vojnici u Milićima pale svijeće i obilježavaju 9. januar.
Ono što vidimo danas jasno oslikava da je međunarodna zajednica svjesno sama sebi uskratila mogućnosti da djeluje, jer Petrič je imao podršku u gorim vremenima da se bori protiv hrvatskog separatizma, a Schmidt nema dok nas uvjeravaju da smo na pragu Evropske unije.
Današnja politika međunarodne zajednice u BiH pretvorena je u mehanizam za proizvodnju solomonskih rješenja koja održavaju status quo iako je svima jasno da takvo stanje u određenom trenutku može eskalirati. Strah od eskalacije naročito je dominantan u OHR-u, međunarodnoj zajednici, ali i domaćim vlastima, jer oni se jedino boje naroda, građana BiH.
Upravo zato godinama je zagovarano održavanje bosanskog sabora, kako bi se građanima BiH dala mogućnost da ponude rješenja, a zadnji pokušaj takvog okupljanja spriječio je upravo Ivo Komšić!
Interesantno da je podržavao inicijativu, ali do momenta dok se nije postavilo pitanje o djelovanju Schmidta. Tada je HNV čiji Upravni odbor vodi Ivo Komšić jasno kazao, da ne može ni u kom slučaju sudjelovati u radu Sabora građana BiH ukoliko se planira bilo kakva kritika Christiana Schmidta i ukoliko se namjerava promovirati bosanskohercegovački identitet.
A, sabor je bio i zamišljen upravo s osnovnim ciljem da se promovira državnost Bosne i Hercegovine. Dakle, bosanskohercegovački identitet. O tome je javno govorio akademik Esad Duraković i to u dva navrata, ali jačeg odjeka nije bilo.
Nije, jer mediji pod kontrolom ‘trojke’, i međunarodnog faktora prostor daju upravo onima koji svjesno, čak se ne libe javno govoriti o tome, te bivaju živi zid Schmidta uz bjanko podršku. Dakle, sve što najavi za njih je već prihvatljivo, kao što su šutke prihvatili i suspendiranje Ustava Federacije. Da nije tragično trebalo bi ‘komšićevski’ tu situaciju nazvati sa ‘ha-ha-ha’.
Ali odavno u BiH ništa nije za ‘ha-ha-ha’, prije bi se situacija mogla nazvati ‘uh-uh-uh’.
Jer Ivo Komšić još nikada nije komentirao zašto toliko vjeruje Schmidtu, ako postoje sumnje da Schmidt sve radi po planu. Da je došao preko Dubrovnika kao laureat HDZ-a, da njegova partija je sestrinska s HDZ-om, da postoje sumnje da je Schmidt došao da dokusuri BiH, i da se u Njemačku vrati kao najizgledniji kandidat za šefa diplomatije.
Schmidt je do sada udovoljavao samo agresorskim ciljevima HDZ-a iz devedesetih godina, konkretno spram Republike srpske ništa nije uradio. I tu ništa nije ‘ha-ha-ha’, zato nas, samo iz sebi poznatih razloga, ne anestezirajte profesore Komšiću, nije vrijeme za smijeh, dok nam se Dodik grohotom smije! A, i ne vjerujemo vam mnogo sve dok vam Schmidt svraća u Kiseljak na kafu.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
Vaša jasna poruka Čoviću, piše Blinken Konakoviću, da bez odlaganja treba donijeti Zakon o južnoj interkonekciji koji su donijeli Federacija BiH i Zastupnički dom Bosne i Hercegovine u decembru 2021., od vitalnog je značaja.
