Sud Bosne i Hercegovine odredio je jednomjesečni pritvor predsjedniku Suda BiH Ranku Debevecu i bivšem direktoru OSA-e Osmanu Mehmedagiću, potvrđeno je Istraga.ba.
Pritvor je određen po tački B člana 132 Zakona o krivičnom postupku BiH.
“Ako postoji osnovana bojazan da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za krivični postupak ili ako naročite okolnosti ukazuju da će ometati krivični postupak uticajem na svjedoke, saučesnike ili prikrivače”, navedeno je u zakonskoj odredbi na osnovu koje je sudija za prethodni postupak Branko Perić odredio pritvor Debevecu i Mehmedagiću.
Podsjetimo, Debevec i Mehmedagić su uhapšeni u ponedjeljak zbog sumnje da su zloupotrijebili službeni položaj, kada su tokom 2020. godine odredili prisluškivanje dva službena telefona u Sudu BiH i telefone dvojice istražitelja u Tužilaštvu BiH.
Prilikom hapšenja, Debevec nije dozvolio da se izvrši njegov pretres, te je potom Jolović tražila od Suda naredbu za pretres, rečeno je na ročištu za pritvor. Kada je doveden u prostorije SIPA-e, njemu je dozvoljeno da nasamo bude s advokaticom Vasvijom Vidović. Tada je, kako je navela Jolović, Debevec ubacio u njenu torbu telefon, dok su druga dva stajala na stolu. Jolović je kazala da to govori o spremnosti da se prikriju dokazi.
Tužiteljica je na ročištu za određivanje pritvora rekla da je od hapšenja do srijede saslušala određeni broj zaposlenika Suda za koje je navela da su “vidno uplašeni“ i da ne postoji nijedna blaža mjera koja će omogućiti provođenje istrage.
Advokatica Tatjana Savić, koja brani Debevca, osporavala je osnovanu sumnju jer ona ne proizilazi iz elemenata krivičnog djela. Tužiteljica je navodila da su postupali po prethodnom dogovoru, ali se iz obrazloženja to ne vidi, kazala je advokatica, prenio je detektor.ba.
“Nesporno je da je Debevec imao ovlaštenja da izdaje naloge za presretnute radnje. Prema onome što Tužilaštvo tvrdi, proizilazi da su svi uslovi ispunjeni. Navedeno je da je jedan sudija kompromitovan, da je tražio mito. Ne zna se o kojem sudiji se radi, nalog se odnosi na službene telefone“, kaže Savić.
Govoreći o tvrdnji da je Debevec prikrio navedene naloge, kazala je da je Tužilaštvo dužno dostaviti dokaze da su ti nalozi uništeni ili prikriveni i da je to učinio Debevec. Njemu je, kako je pojasnila na ročištu, u interesu da se ti nalozi pronađu.
Međutim, za određivanje pritvora presudile su dvije činjenice. Prva – to što je bivši direktor OSA-e Osman Mehmedagić zvao jednog od svjedoka Tužilaštva i upozoravao ga kako da svjedoči, dok je Debevec pokušao prikriti telefon kao mogući dokaz izvršenja krivičnog djela.
Izdavanje četiri naredbe za praćenje telekomunikacija osnova su istrage istrage protiv predsjednika Suda BiH Ranka Debeveca i bivšeg direktora OSA-e Osmana Mehmedagića, saznaje Istraga.ba. Dvije naredbe se odnose na prisluškivanje telefona Adisa Šečića i Mirze Jamakovića. Prvi je istražitelj državnog tužioca Olega Čavke, dok je drugi blizak saradnik tužioca Džermina Pašića. Druge dvije naredbe se odnose na službene telefone Suda BiH koje su koristili sudija za prethodni postupak i dežurni sudija Suda biH. Brojevi Suda BiH su praćeni u avgustu i septembru 2020. godine, što znači tri mjeseca nakon hapšenja bivšeg premijera Fadila Novalića u slučaju Respiratori.
Tužilaštvo BiH sumnja da su se Debevec i Mehmedagić dogovorili da nadziru ove brojeve, te da su, nakon svega, uništili dokumentaciju. Međutim, Tužilaštvo BiH raspolaže informacijama da je predsjednik Suda BiH potpisao naredbu OSA-i, u čijem je zahtjevu navedeno da OSA ima informaciju da putem službenih telefona “NN sudije učestvuju u koruptivnim radnjama”. Ove naredbe, međutim, nisu pronađene, iako Tužilaštvo BIH raspolaže informacijama da su izdate.
Evo kako je prema Zakonu o OSA-i regulisano pitanje praćenja telefonskih komunikacija.
“Tajno prikupljanje podataka za koje je potrebno sudsko ovlaštenje- Praćenje na mjestima koja nemaju javni karakter, praćenje komunikacija putem telekomunikacijskih i drugih oblika elektronskih uređaja, kao i pretres imovine bez pristanka vlasnika ili osobe koja privremeno zauzima tu imovinu, može se vršiti samo u slučajevima za koje je dobiveno prethodno ovlaštenje od predsjednika Suda Bosne i Hercegovine ili sudije Suda Bosne i Hercegovine kojeg je odredio predsjednik Suda Bosne i Hercegovine. Ukoliko generalni direktor ima osnovane razloge da smatra da su mjere praćenja i pretresa iz ovog dijela potrebne Agenciji kako bi mogla provesti istragu o prijetnji po sigurnost Bosne i Hercegovine, generalni direktor upućuje pismeni zahtjev sudiji za dobivanje odobrenja za takva praćenja i pretrese”, navedeno je u Zakonu.
Tužilaštvo BiH bi do kraja dana trebalo podnijeti prijedlog za određivanje pritvora Debevecu i Mehmedagiću, dok će za uhapšenu advokaticu Vasviju Vidović biti zatražene mjere zabrane.
Istovremeno, u Sudu BiH su za Istraga.ba potvrdili da je odbrana Ranka Debeveca zatražila izuzeće postupajućeg sudije za prethodni postupak Branka Perića koji bi trebao odlučivati o predloženim mjerama pritvora, odnosno mjerama zabrane. Međutim, tu dolazi do određenih proceduralnih nejasnoća. O izuzeću sudije Suda BiH odlučuje se na općoj sjednici Suda kojoj prisustvuju sve sudije. Opću sjednicu saziva predsjednik Suda koji je, u ovom trenutku, osumnjičen i koji ne može obavljati svoju dužnost.
Zakon o Sudu BiH
Predsjednik Suda BiH, rekosmo, sada ne može sazvati opću sjednicu. Kako nije imenovan vd., niko ne može sazvati opću sjednicu Suda BiH, što znači da se o zahtjevu za izuzeće ne može odlučivati prije naredne sedmice. Rok do kojeg Sud BiH mora da se izjasni o prijedlog za pritvor ističe u četvrtak popodne.
Podsjetimo, Prvostepena disciplinska komisija VSTV-a je suspendovala uhapšenog predsjednika Suda BiH Ranka Debeveca. Nakon što se pismeni otpravak odluke dostavi Debevecu i njegovoj odbrani, on ima rok od tri dana da se žali. Rok za žalbu počinje teći u četvrtak i ističe u subotu popodne. To znači da bi Drugostepena komisija VSTV-a mogla održati sjednicu tek u nedjelju,a da bi VSTV mogao donijeti odluku o imenovanju vd-a tek u ponedjeljak.
Stoga će sudija za prethodni postupak Branko Perić vjerovatno posegnuti za članom 33 Zakona o krivičnom postupku BiH.
“Kad sudija sazna da je podnesen zahtjev za njegovo izuzeće, dužan je odmah obustaviti svaki rad na predmetu, a ako se radi o izuzeću iz člana 29. tačka f) ovog zakona, može do donošenja rješenja o zahtjevu preduzimati samo one radnje za koje postoji opasnost od odlaganja”, navedeno je u ZKP-u.
S obzirom na to da je pritvor hitna radnja, Perić će, vjerovatno, danas popodne održati ročište na kojem će biti razmatran prijedlog Tužilaštva BiH da se Debevecu i Mehmedagiću odredi pritvor, a Vasviji Vidović mjere zabrane!
Obavještajna služba BiH (OSA) prisluškivala je tokom 2020. godine službene telefone koje su dužili dežurni sudija Suda BiH i sudija za prethodni postupak Suda BiH, saznaje Istraga.ba
Upravo ovo je osnov za otvaranje istrage i hapšenje predsjednika Suda BiH Ranka Debeveca i bivšeg direktora OSA-e Osmana Mehmedagića.
Dežurni broj je onaj broj telefona koji su koristile sudije Suda BiH tokom dežura, odnosno, uglavnom od kraja radnog vremena do početka novog radnog dana. Drugi broj koristile su sudije za prethodni postupak Suda BiH. Te sudije su bile zadužene za izdavanje naredbi za pretrese i za određivanje pritvora.
Ove radnje, kako saznajemo, nemaju direktne veze sa slučajem Respiratori. Inače, Tužilaštvo BiH istražuje da li je na zakonit način praćen telefon istražitelja Tužilaštva BiH Mirze Jamakovića.
Podsjetimo, u ponedjeljak popodne SIPA je po naredbi državne tužiteljice Bojane Jolović uhapsila predsjednika Suda BiH Ranka Debeveca i bivšeg direktora OSA-e Osmana Mehmedagića. Njih dvojica će tokom dana biti prebačeni u Tužilaštvo BiH na ispitivanje, nakon čega će biti odlučeno da li će prema Sudu BiH biti predloženo određivanje jednomjesečnog pritvora.
Evo kako je prema Zakonu o OSA-i regulisano pitanje praćenja telefonskih komunikacija.
“Tajno prikupljanje podataka za koje je potrebno sudsko ovlaštenje- Praćenje na mjestima koja nemaju javni karakter, praćenje komunikacija putem telekomunikacijskih i drugih oblika elektronskih uređaja, kao i pretres imovine bez pristanka vlasnika ili osobe koja privremeno zauzima tu imovinu, može se vršiti samo u slučajevima za koje je dobiveno prethodno ovlaštenje od predsjednika Suda Bosne i Hercegovine ili sudije Suda Bosne i Hercegovine kojeg je odredio predsjednik Suda Bosne i Hercegovine. Ukoliko generalni direktor ima osnovane razloge da smatra da su mjere praćenja i pretresa iz ovog dijela potrebne Agenciji kako bi mogla provesti istragu o prijetnji po sigurnost Bosne i Hercegovine, generalni direktor upućuje pismeni zahtjev sudiji za dobivanje odobrenja za takva praćenja i pretrese”, navedeno je u Zakonu.
Dva sata nakon što je Sud BiH odbio prijedlog odbrane Milorada Dodika za odgodu suđenja predsjedniku Republike Srpske, državna tužiteljica Bojana Jolović naredila je pripadnicima SIPA-e da liše slobode predsjednika Suda BiH Ranka Debeveca. Pola sata kasnije uhapšen je i bivši direktor OSA-e Osman Mehmedagić.
Predsjednika Suda BiH Ranka Debeveca uhapsili su u restoranu Luka. Bio je na ručku sa aktualnim direktorom OSA-e Almirom Džuvom dekanom Stomatološkog fakulteta u Sarajevu Muhamedom Ajanovićem. Osman Mehmedagić je uhapšen ispred kuće. Pretresi njihovih objekata nisu izvršeni jer Tužilaštvo BiH, do sada, nije tražilo izdavanje naredbe od nadležnog suda.
Obojica su, potom, odvedeni u SIPA-u. Neće biti ispitani do utorka ujutro. Što znači da će Debevec i Mehmedagić prenoćiti u prostorijama za zadržavanje Državne agencije za istrage i zaštitu SIPA.
Glavni državni tužilac Milanko Kajganić je, nešto kasnije, saopćiti da su Debevec i Mehmedagić uhapšeni zbog sumnje da su počinili krivična djela zloupotreba položaja i vlasti u vezi sa drugim krivičnim djelima. Mediji bliski Tužilaštvu BiH navode da je akcija provedena zbog “nezakonitog prisluškivanja”. Evo kako je to regulisano članom 77 Zakona o OSA-i.
“Tajno prikupljanje podataka za koje je potrebno sudsko ovlaštenje
Praćenje na mjestima koja nemaju javni karakter, praćenje komunikacija putem telekomunikacijskih i drugih oblika elektronskih uređaja, kao i pretres imovine bez pristanka vlasnika ili osobe koja privremeno zauzima tu imovinu, može se vršiti samo u slučajevima za koje je dobiveno prethodno ovlaštenje od predsjednika Suda Bosne i Hercegovine ili sudije Suda Bosne i Hercegovine kojeg je odredio predsjednik Suda Bosne i Hercegovine. Ukoliko generalni direktor ima osnovane razloge da smatra da su mjere praćenja i pretresa iz ovog dijela potrebne Agenciji kako bi mogla provesti istragu o prijetnji po sigurnost Bosne i Hercegovine, generalni direktor upućuje pismeni zahtjev sudiji za dobivanje odobrenja za takva praćenja i pretrese”, navedeno je u Zakonu.
Dakle, ako je OSA prisluškivala sa nalogom kojeg je potpisao predsjednik Suda BiH, onda je to legalna radnja. Ukoliko je to rađeno bez naredbe predsjednika Suda BiH, onda je prisluškivanje bilo nezakonito. Dakle, ako je Debevec potpisivao naloge koje je podnosio Osman Mehmedagić, onda je sve legalno. Ako je Mehmedagić to radio bez potpisa Debeveca, onda je krivica isključivo na Mehmedagiću. Prema informacijama Istrage, sporne su tri naredbe za prisluškivanje. Stoga bi Tužilaštvo BiH trebalo utvrditi da li ih je potpisao Sud BiH ili ne. Ovo je, inače, treće hapšenje bivšeg direktora OSA-e. U prethodnim predmetima njegova odgovornost nije utvrđena.
No, lišavanje slobode predsjednika Suda BiH Ranka Debeveca dolazi u situaciji kada se pred Sudom BiH vodi krivični postupak protiv predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika. Napominjemo, Milorad Dodik nije lišavan slobode ni prije niti poslije podizanja optužnice u slučaju Ukaz. Ranko Debevec je uhapšen tokom istrage u slučaju čije detalje Tužilaštvo BiH nije saopćilo. Ali da ukratko sagledamo posljedice.
Prema Zakonu o krivičnom postupku BiH, Debevec i Mehmedagić mogu biti zadržani u SIPA-i najviše 24 sata. Nakon toga moraju biti prebačeni u nadležnost Tužilaštva BIH. S obzirom na to da su uhapšeni u ponedjeljak popodne, oni najkasnije u utorak popodne moraju biti predati u nadležnost postupajuće tužiteljice Bojane Jolović. Tužilaštvo BiH ima pravo da ih zadrži 24 sata nakon čega ih može pustiti ili, uz prijedlog za određivanje pritvora, predati Sudu BiH. Rok za zadržavanje u Tužilaštvu ističe u srijedu, što znači da bi se Debevec i Mehmedagić mogli pojaviti pred Sudom BiH istog dana kada bude nastavljeno suđenje Miloradu Dodiku.
Čak i ako Tužilaštvo BiH ne bude predložilo pritvor ili određivanje mjera zabrane, predsjednik Suda BiH Ranko Debevec bi mogao biti “eliminiran”. Evo šta propisuje Zakon o VSTV-u.
“Sudija ili tužilac koji se nalazi u pritvoru privremeno se udaljuje od vršenja dužnosti sudije ili tužioca. Takvo udaljenje traje dok se lice nalazi u pritvoru Savjet (VSTV) može produžiti udaljenje od vršenja dužnosti iz člana 77. ovog zakona ako je sudija ili tužilac pušten iz pritvora.Diskreciono privremeno udaljenje od vršenja dužnosti Sudija ili tužilac mogu biti privremeno udaljeni od vršenja dužnosti:(a) ako je protiv sudije ili tužioca pokrenuta istraga u krivičnom postupku; (b) ako je protiv njega nadležni tužilac podigao optužnicu za krivično djelo; (c) ako je protiv njega pokrenut postupak razrješenja;(d) ako je pokrenut disciplinski postupak za disciplinski prekršaj, a Savjet utvrdi da se disciplinska odgovornost ne može na pravi način utvrditi, a da se sudija ili tužilac privremeno ne udalji od vršenja dužnosti tokom postupka; ili (e) ako je vršenje službenih dužnosti otežano zbog njegovog mentalnog, emocionalnog ili fizičkog stanja”, navedeno je u Zakonu o VSTV-u.
Dakle, čak i ako mu ne budu određene mjere zabrane ili pritvor, Ranko Debevec može biti suspendovan do okončanja postupka. U tom slučaju VSTV imenuje vršioca dužnosti. Kako je na čelu VSTV-a Bošnjak (Halil Lagumdžija), a na čelu Tužilaštva BiH Srbin (Milanko Kajganić), Debeveca bi mogao naslijediti Hrvat. Najizgledniji kandidat za vd-a je Davorin Jukić koji je u ovom trenutku zamjenik predsjednika Ranka Debeveca. Davorin Jukić je poznat po tome što je Sud BiH proglasio nenadležnim za suđenje Draganu Čoviću u slučaju “Lijanović”. Nakon propasti predmeta Lijanović i oslobađanja Čovića, Jukićeva supruga Nives Jukić je kao kandidat HDZ-a imenovana za ombudsmenku BiH.
Ukoliko Jukić preuzme funkciju vd. predsjednika Suda BIH, Milorad Dodik i Dragan Čović bi u potpunosti konotrolisali Tužilaštvo BiH, Sud BiH i Državnu agenciju za istrage i zaštitu – SIPA-u.
Nije se ona druga(čija) Srbija naročito bunila kada su iz Republike Srpske (BiH) u nju bježali ratni zločinci. Ali buni se kada iz RS-a u Srbiju dolaze Vučićevi glasači. Nije se druga i drugačija Srbija bunila kada su po mesnicama i pekarama u Srbiji registrirani fiktivni birači za glasanje u Srebrenici. Jer to se ne tiče druge i drugačije Srbije. Pozdravljala je druga i drugačija Srbija litijaše koji su rušili “diktatora Milu Đukanovića”. A negoduje kada u nju dolaze Dodikovi litijaši da učvrste njihovog diktatora.
Nije druga i drugačija Srbija problematizirala to što u štabu njihovog predsjednika sjede predsjednik Skupštine Crne Gore, ministar sigurnosti BiH i predsjednik Republike Srpske. Drugoj Srbiji su sporni autobusi na beogradskoj Areni koji su dovezli “seljake iz Bosne i Hercegovine”.
Uz nekolicinu časnih izuzetaka, nije druga i drugačija Srbija devedesetih predlagala da se na Drini grade zidovi koji će jasno razgraničiti Bosnu od Srbije. Cvijećem je, i tadašnja i današnja većinska Srbija, obasipala i Arkanovce i Šešeljevce, i Žute ose i Škorpione, koji su išli u Bosni da se “svete Turcima”. Slala je Srbija u Bosnu vojsku. Jučer se ta vojska vratila u Srbiju.
Slobodan Milošević je slao vojsku. Zoran Đinđić je na Palama sa Mladićem i Karadžićem pekao vola. Boris Tadić sa Draganom Čavićem sklapao sporazume između Srbije i RS-a, a kasnije je s Cecom dolazio na Dodikove predizborne skupove u Republiku Srpsku. Aleksandar Vučić je, dakle, samo nastavio ono što je davno započeto.
Ismijava druga i drugačija Srbija doktora Branimira Nestorovića i njegove teorije da je zemlja ravna i da je na leđima nosi kornjača. Ali prešućuje da je Srbija postala utočište Dušku Kornjači, koljaču Bošnjaka iz Čajniča.
Okretala je glavu druga i drugačija Srbija kada su u nju iz Bosne bježali Svetozar Kosorić, Ljuban Ećim, Tomislav Kovač, Zoran Obrenović Maljić, Momir Savić, Milisav Gavrić, Milomir Savčić … Nisu aktivisti presretali ove ratne zločince na beogradskim ulicama. Jer Drina “nikad neće biti granica”.
Srbi iz Bosne i Hercegovine presudili su Srbiji. Kao što Srbija preko tih ih istih Srba decenijama presuđuje u Bosni i Hercegovini.
Hrvati iz Hercegovine nerijetko presuđuju Hrvatskoj. Kao što Hrvatska preko tih istih Hrvata presuđuje Bosni i Hercegovini.
Samo Bošnjaci ne presuđuju nigdje. Ni u Srbiji, ni u Hrvatskoj, niti u Bosni i Hercegovini.
Glavni tužilac Tužilaštva BiH Milanko Kajganić nije želio dati nalog za hapšenje Petka Panića i Vinka Radovića koji se sumnjiče za zločin protiv čovječnosti po Krivičnom zakonu BiH, već da im se uruči poziv da se jave Tužilaštvu BiH kao osumnjičeni za zločine nad Bošnjacima u Zvorniku, saznaje Patria.
No, ono što je postalo skoro pa matrica je da su dvojica osumnjičenih nakon zaprimljenih poziva dala se u bijeg. S obzirom na sumnje da će se to dogoditi, oni su uhapšeni po nalogu tužioca Tužilaštva BiH na području GP Zvornik i GP Karakaj, gdje su ih pripadnici SIPA-e preuzeli od Granične policije BiH.
No, iako je Tužilaštvo BiH zatražilo pritvor zbog opasnosti od bjekstva osumnjičenih i opasnosti da bi boravkom na slobodi mogli ometati istragu, prikrivati dokaze i vršiti utjecaj na svjedoke ili saučesnike, Sud BiH odredio im je kućni pritvor!
Osumnjičeni Radović sumnjiči se da je kao predstavnik nekadašnjih civilnih i vojnih vlasti u Zvorniku, a osumnjičeni Panić kao zamjenik komandira policije u Zvorniku, u proljeće 1992. godine, sudjelovali u sistematskom progonu više hiljada civila bošnjačke nacionalnosti iz mjesta Đulići, Klisa i okolnih mjesta, kao i nezakonitom razdvajanju, zlostavljanju i zatvaranju oko 700 muškaraca i dječaka u dobi između 16-70 godina, prilikom kojih su počinjena i ubistva nekoliko osoba, a koji su nezakonito zatvoreni u Tehničko-školski centar u Karakaju. Prilikom progona stanovništva vršeno je pljačkanje civila, otimanje novca i dragocjenosti, otimanje traktora, vozila i drugih dobara, nakon čega je preostalo stanovništvo upućeno na teritoriju pod kontrolom Armije RBiH u Kalesiji.
Od 700 ubijenih osoba za oko 250 žrtava se još uvijek traga. Razmjere tog zločina su šokantne. U sali u Karakaju početkom juna 1992. godine čuvari su palili grijanje kako bi mučili zarobljene Bošnjake. Zbog ovakve prakse Tužilaštva BiH da se osumnjičenim šalju pozivi, jedan od osumnjičenih za ratne zločine u Zvorniku bukvalno je nestao i ne može mu se ući u trag. Istragom je obuhvaćeno oko 20 lica, a zbog poziva koji se šalju jedni druge upozoravaju na akcije Tužilaštva BiH.
Iako je riječ o složenom predmetu gdje je jasna uloga dvojice osumnjičenih, Kajganić je odbio parafirati nalog za hapšenje. Prema saznanjima Patrije Kajganić se pita šta će reći “boračke organizacije iz Rs”.
Ovi predmeti su godinama u ladicama jer su tzv. složeni predmeti sa više osumnjičenih. Ove predmete prate i iz Haškog tribunala. Prema uputi VSTV-a, ovi predmeti imaju prioritet jer je riječ o masovnim zločinima. No, neki tužioci su zbog ispunjavanja norme radili jednostavnije predmete sa jednim optuženim dok su ovakvi predmeti stajali.
Zbog protoka vremena i svjedoci i optuženi stare i umiru pa je vrijeme odlučujući faktor. Prema informacijama Patrije, ratni zločini više nisu prioritet Tužilaštva BiH, već organizirani kriminal i Sky predmeti. Za predmete genocida raspoređena su samo dva tužioca, a desetine su još osumnjičenih.
Zbog uhapšenih u Sky predmetima, smanjen je kapacitet pritvorskih jedinica, pa se i to uzima kao razlog zašto se osumnjičenim za ratne zločine određuje kućni pritvor ili mjere zabrane. Na taj način se osumnjičenim omogućava planiranje bijega, a već smo imali takvih primjera.
Kada je riječ o hapšenju sedam osumnjičenih za genocid u Srebrenici, Kajganić nije imao izbora jer je opšti stav Odjela za ratne zločine da se za ovo krivično djelo ne šalju pozivi.
SIPA je uhapsila sedam osoba, ali o ovoj akciji iz Tužilaštva BiH nije saopćena niti jedna jedina riječ. Čak je i ročište za pritvor razdvojeno u odnosu na jednog osumnjičenog te je Sretenu Miloševiću održano ročište u petak dok je za ostalih šest danas. Milošević ima i državljanstvo BiH i Srbije, a živi u Srbiji i radi u BiH. Riječ je o sedam nekadašnjih zapovjednika i pripadnika Zvorničke brigade Vojske Republike srpske (VRs). Uhapšeni se dovode u vezu sa strijeljanjem i ubistvom oko 800 žrtava bošnjačke nacionalnosti na lokalitetu Orahovac, a nakon pada Zaštićene zone Srebrenica.
Prema informacijama kojima raspolaže Patria oko 50 osumnjičenih za genocid i druge zločine u Srebrenici je nedostupno bh. pravosuđu. Najveći broj ih je u Srbiji kao što je slučaj sa optuženikom za genocid Milomirom Savčićem. Na sastanku na kojem se govorilo o hapšenju Savčića prisustvovao je tadašnji tužilac Kajganić. Sa Savčićevim advokatom Miodragom Stojanovićem komunicirao je Milorad Kojić, tadašnji direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Republike Srpske kojeg je upozorio da se sprema hapšenje Savčića. Kojić je kazao da su ga na to upozorili “naši ljudi odozdo”. Na tom sastanku, kako je pisala Istraga, Kajganić je rekao: “Gordana će imati problema ako Savčić bude uhapšen. Ne treba nam spektakl i pretresi”, kazao je Milanko Kajganić na tom sastanku misleći na tadašnju glavnu tužiteljicu Gordanu Tadić- Inače, Kajganić je u Tužilaštvo BiH došao bez ijedne podignute optužnice. Riječ je o čovjeku koji nije radio kao tužilac niti je ikada podigao optužnicu prije dolaska u Tužilaštvo BiH. U MUP Rs je bio zaposlen od 1994. do 2006. godine, a zatim je prešao u Specijalno tužilaštvo u Banja Luci gdje je radio kao tužilački istražilac. U zvaničnoj biografiji koja se još uvijek može naći na internetu jasno je navedeno da je radio kao tužilački istražilac, dok je u biografiji koja je trenutno postavljena na stranici Tužilaštva BiH samo navedeno da je radio u Specijalnom tužilaštvu.
Početkom avgusta 2021. Savčić je pobjegao nakon što je Sud BiH odlučio da mu odredi pritvor zbog kršenja mjera zabrane. No, on je odšetao iz Suda BiH, a nekoliko sati kasnije Sudska policija ga nije zatekla na adresi. Savčić je već uveliko bio u Srbiji.
„Ne postoji evidencija da je film snimljen“ – oznaka je koja stoji pored brojnih projekata koji su od 2002. godine do danas sufinansirani novcem iz Fonda za kinematografiju koji djeluje na nivou Federacije BiH.
Pitanje fantomskih filmova u koje je Fond za kinematografiju uložio stotine hiljada maraka budžetskog novca, a koji nikada nisu snimljeni, već godinama je tema koja se periodično provlači u javnosti i medijima. Još 2018. godine tadašnja federalna ministrica kulture i sporta Zora Dujmović izjavila je da će Ministarstvo zatražiti od Fonda očitovanje o tome gdje je završilo više od milion maraka novca poreskih obveznika koji su isplaćeni producentskoj kući Refresh za njihove projekte koji nisu realizirani.
„Nakon što dobijemo njihov izvještaj, vidjet ćemo šta dalje poduzeti“, rekla je tada ministrica Dujmović.
Šest godina kasnije – situacija nepromijenjena. Aktuelni predsjednik Upravnog odbora Fonda za kinematografiju Antonio Beus slikovito konstatuje da je taj novac „popapala debela maca“, a dio članova Udruženja rediteljica i reditelja BiH od Vlade Federacije zahtijeva Beusovu smjenu.
“Molimo vas da u što hitnijem roku postavite novi Upravni odbor i novog predsjednika/cu koji će raditi u interesu unapređenja bh. kinematografije“, poručili su u septembru ove godine reditelji/ce Aida Begić, Sabrina Begović, Alen Drljević, Nenad Dizdarević, Nermin Hamzagić, Zdenko Jurilj, Nedim Karalić, Faruk Lončarević, Tanja Miletić Oručević, Alen Šimić, Danis Tanović, Ines Tanović i Srđan Vuletić.
Slobodna Bosnau posjedu je kompletnog pregleda projekata koje je Fondacija sufinansirala u periodu 2002-2022. godina. Prema ovoj evidenciji, radi se o najmanje 2.150.000 KM dodijeljenog budžetskog novca za filmove koji nisu snimljeni.
Ovdje ćemo navesti samo neke od tih projekata:
„U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce“ , produkcija Forum – 80.000 KM (2002)
„Usamljenost“, produkcija Porta – 200.000 KM (2006)
„Krasta“, Refresh produkcija – 150.000 KM i 67.000 KM (2009., 2011.)
„Zehra i fortuna“, Refresh produkcija – 500.000 KM, 150.000 KM i 102.656 KM (2010., 2011. i 2012.)
„Christkind“, Deblokada – 480.240 KM (2019)
„Ja sam pas i zovem se Salvatore“, produkcija Marletti (animirani) – 30.000, 120.000, 100.000 KM (2007., 2008. i 2009.)
„Povratak kući“ (dokumentarni), Global Adria Sarajevo, 25.000 KM (2008)
“Tuđa krv”, Refresh produkcija – 150 000 KM (2010)
Prema riječima Antonija Beusa, aktuelna uprava Fonda uspjela je dio ovog novca vratiti i kroz novi konkurs rasporediti za nove projekte. Beus kaže da je na početku rada Fondacije bilo projekata koji su dobili određen dio novca i nisu realizirani jer su producentske kuće koje su stajale iza njih u međuvremenu propale. Dio novca vratili su sami autori, odnosno producenti – recimo, Pjer Žalica za projekat “Zehra i fortuna” i Jasmila Žbanić za projekat “Christkind”. No, na naše pitanje o kolikim iznosima se tačno radi, Beus nije mogao odgovoriti.
– Za projekat “Christkind” Deblokada je od dodijeljenih blizu 500.000 KM zadržala cca 98.000 KM kao troškove predprodukcije. Dio filmova iz perioda proje korone smo dodatno pomogli. Filmovi su završeni i većina je imala i premijeru. Trenutno, samo dva projekta su u postprodukciji. To su „Paviljon“ Dine Mustafića i „Božiji gnjev“ Kristijana Milića – navodi Beus.
Antonio Beus ne krije ogorčenje odnosom poznatih bh. rediteljskih imena prema blagajni Fonda za kinematografiju. Posprdno ih naziva “FGR” (skraćenica za “fina gradska raja”) i kaže da su perfidnost poslovanja i manipulacije prošlim sazivom UO Fondacije doveli do savršenstva.
– FGR, okupljena oko Akademije scenskih umjetnosti, kroz medijske spinove su uvijek reketarili aktualnu politiku i resorne ministre isključivo štiteći svoje interese. Svi njihovi kapitalni projekti su propast – da počnemo od nove zgrade ASU, pa nesretnih studenata koji nikada nisu u prigodi da snime svoj debitantski film, zataškavanja seksualnih uznemiravanja studenata od strane profesora, neadekvatne stručne spreme profesora, itd. Ali su uvijek brižljivo njegovali imidž “moralnih vertikala društva” – govori Beus.
Kaže da je za Žalicu, Jasmilu Žbanić, Danisa Tanovića i ostale on “papak iz Kiseljaka” kojeg treba što prije ukloniti iz filmske zajednice jer je dirnuo u osinje gnijezdo, odnosno zatražio da se polože računi gdje je tačno utrošen taj silni novac. Beusa u njegovim namjerama podržava sarajevski reditelj Ahmed Imamović, koji je među prvima javno progovorio o zloupotrebama budžetskog novca.
– Pare su date, filmovi nikad nisu snimljeni. Pare su date, računi priloženi, filmova nema. Nijedan ministar ništa nije poduzeo da se vidi gdje su te pare.Imate krug ljudi, FGR. Žalica se žalio na stara vremena kako je funkcionisalo. Znate kako je funkcionisalo? Imali su svoju firmu, prvi članovi UO Fondacije za kinematografiju bili su Kenović i Vuletić, a prve pare su dali sami sebi.Zehra i fortuna 902.000 KM, ostali filmovi po 200.000, šta je radilo Tužilaštvo? – pita Imamović.
Međutim, od Beusovih izjava ogradile su se druge dvije članice Upravnog odbora Fonda, Emina Ganić i Mirna Milanović-Lalić.
– Gospodin Beus, pozivajući se na svoju ulogu v.d. predsjedavajućeg, dijeli isključivo lična mišljenja bazirana na svom dugogodišnjem radu unutar Fonda, dok kao kolektivno tijelo UO Fondacije trenutno revidira taj rad gdje su mnogobrojne zabilježene nepravilnosti validirane i putem izvještaja, upućene resornom ministarstvu, Vladi Federacije BiH te uredu kantonalnog tužioca. Naše je uvjerenje da će imenovanjem novog UO Fondacije njen budući rad implementirati politiku transparentnosti, fiskalne odgovornosti te služiti cilju zbog kojeg je uspostavljen Fond – da pruža podršku i poticaj razvoju bh. filmske industrije, a ne servisira lične interese niti promoviše lične stavove bilo kojeg individualnog člana UO – navode Ganić i Milanović-Lalić.
Kad smo već kod fiskalne odgovornosti, u tabeli sufinansiranih projekata Fondacije u koju smo imali uvid, pored desetina projekata uz komentar o utrošku sredstava piše: “Opravdano, možda je naziv filma promijenjen”. Neki od tih projekata jesu snimljeni i radni naziv im je promijenjen. No, neki nisu nikada ugledali svjetlo dana. I opet, radi se o stotinama hiljada maraka iz budžeta Fondacije. Potpuno je nevjerovatno da umjesto tačne evidencije ishoda ovih projekata pored njih stoji riječ “možda” – možda jesu, a možda i nisu realizirani, to niko izgleda ne zna reći sa sigurnošću. Jedino što je sigurno je da nijedan od tih filmova nije deponovan u Kinoteku BiH. A prema potpisanom sporazumu sa Kinotekom iz 2020. godine, oni koji nisu dostavili svoje filmove u Kinoteku ne mogu aplicirati na konkurse Fondacije za nove projekte.
Jedan od većih skandala kada je u pitanju raspodjela budžeta iz Fonda za kinematografiju vezan je za nabavku opreme za digitalizaciju bh. kinematografije za Filmski Centar Sarajevo. Fondacija je ovaj projekat podržala sa oko 130.000 KM, no naknadno se ispostavilo da je Filmski centar za istu namjenu dobio novac od Američke ambasade.
– Ovo je dio utrošenog novca, koji je kasnije vraćen Fondaciji. Naime, ispostavilo se da je direktorica Filmskog centra Sarajevo Ines Tanović od Ambasade SAD-a dobila za istu namjenu više od pola miliona maraka, pa je onda i nama i njima istim računom pravdala nabavljenu opremu. To je skandal posebne kategorije koji trenutno istražuje Tužiteljstvo FBiH – kaže Antonio Beus.
Petočlano vijeće sudija Evropskog suda za ljudska prava prihvatilo je zahtjev bh. agentica i predsjedavajuće Vijeća ministara BiH Borjane Krišto te je predmet Slaven Kovačević protiv BiH proslijedilo Velikom vijeću na razmatranje, saznaje Istraga.ba. Malo vijeće koje je odlučilo da predmet Kovačević proslijedi na preispitivanje Velikom vijeću činile su sudije iz Irske, Slovenije, Andore, Španije i Moldavije. No, ova odluka još uvijek ne znači da je ranija presuda Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu poništena. Ona će biti na snazi sve dok Veliko vijeće ne donese drugačiju odluku.
“Predmet je 14. decembra proslijeđen Velikom vijeću na zahtjev Vlade Bosne i Hercegovine”, navedeno je na stranici Evropskog suda za ljudska prava.
Podsjetimo, Evropski sud za ljudska prava je presudio da je Slavenu Kovačeviču, kao biraču i građaninu Sarajeva, uskraćeno pravo da glasa za kandidata za člana Predsjedništva BiH iz Republike Srpske. Sud je konstatirao da je Predsjedništvo BiH državna institucija i da bi svi građani morali imati pravo da biraju sve članove Predsjedništva BIH. Time je, faktički, Sud utvrdio da je, pored etničke diskriminacije, u BiH na snazi i teritorijalna diskriminacija. Da bi se ta diskriminacija otklonila, nužno je imati jednu izbornu jedinicu prilikom izbora članova Predsjedništva BiH i delegata u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. Presuda je donesena 29. avgusta ove godine, a za nju je glasalo šestero sudija, dok je austrijska sutkinja Gabriele Kucsko-Stadlmayer izuzela mišljenje.
Upravo na izdvojenom mišljenju austrijske sutkinje kadrovi HDZ-a BiH (ali i SNSD-a i Trojke) u Vijeću ministara, predvođeni Borjanom Krišto i Monikom Mijić, temeljili su svoj zahtjev za preispitivanje presude Kovačević.
“Žalba” je upućena 19. septembra, odnosno posljednjeg radnog dana Jelene Cvijetić na poziciji agentice BiH pred Sudom u Strazburu. Dvanaest dana prije nego što je uputila žalbu, aktualni saziv Vijeća ministara BiH je Jelenu Cvijetić imenovao za pravobraniteljicu Bosne i Hercegovine. Ovo je prvi put da Bosna i Hercegovina zatražila preispitivanje bilo koje odluke Evropskog suda za ljudska prava koja se odnosi na izborno zakonodavstvo – odnosno ustavni uređenje.
Prema Poslovniku Evropskog suda za ljudska prava, o zahtjevu za preispitivanje odlučuje Veliko vijeće koje čini sedamnaest sudaca. Da bi zahtjev za preispitivanje uopće došao na Veliko vijeće od sedamnaest sudija, nužno je da njegovu utemeljenost prvobitno utvrdi Zbor od petero sudija.
U ovom Zboru po funkciji sjedi predsjednik Evropskog suda koji bira preostalih četvero sudija. Prilikom razmatranja zahtjeva za preispitivanje presude, u Zboru neće biti nijedan sudija koji je učestvovao u donošenju prvobitne odluke.
Predsjednica ESLJP-a Siofra O'Leary je iz Irske. Ona je izabrala da u petočlanom Zboru sjede sudije iz Moldavije, Andore, Španije i Slovenije. Odluka se donosi većinom glasova. Prije šest dana, portal NAP je objavio da su hrvatski zvaničnici u saradnji sa Christianom Schmidtom mjesecima lobirali kod predsjednice ESLJP kako bi se poništio barem jedan dio presude Kovačević.
U cijelu priču, prema pisanju NAP-a, bila je uključena generalna sekretarka Vijeća Evrope Marija Pejčinović Burić koja po Plenkovićevim instrukcijama lobirala kod sudija ECHR.
Pejčinović Burić po instrukcijama Plenkovića nudila funkcije u institucijama Evropske unije za najmanje dvoje sudija koje bi u Evropskom sudu za ljudska prava digle ruku za “hrvatsku stvar”. Jedan od sudija kojima je to obećano je i slovenački sudija Marko Bošnjak, koji je bio član petočlanog Zbora koje je odlučilo da presuda Kovačević bude preispitivana pred Velikim vijećem Evropskog suda za ljudska prava. I sama predsjednica ESLJP je imala nekoliko kontakata sa hrvatskim zvaničnicima, među kojima je i hrvatski premijer Andrej Plenković.
Dok su hrvatski zvaničnici lobirali, zvaničnici iz BiH, osim ministra odbrane Zukana Heleza, ministra za ljudska prava za izbjeglice Sevlida Hurtića i predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željka Komšića nisu činili skoro ništa. Helez i Komšić su poslali pisma predsjednici Evropskog suda za ljudska prava u kojima su naveli da Monika Mijić i njene kolegice nemaju “aktivnu legitimaciju”, dok je ministar Hurtić prije dva mjeseca tražio sastanak sa predsjednicom Evropskog suda za ljudska prava. Do sastanka, međutim, nikad nije došlo. Ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković nije poduzeo nijednu radnju glede lobiranja u samom Evropskom sudu za ljudska prava.
Prije usvajanja Zakona kojim se ukida plaćanje poreza na doniranu hranu, vijesti.ba su upozoravale da takvo rješenje može otvoriti prostor za veću zaradu na crnom tržištu.
Da li je crno tržište nakon usvajanja Zakona procvjetalo, tek treba da utvrde nadležne institucije. Ono što se zna, jeste činjenica da krajnji korisnici donirane hrane ne vide efekte ovog Zakona.
“Otkako je ukinut PDV na doniranu hranu naša kuhinja nije dobila ni grama, ničega”, kažu iz Javne kuhinje u sarajevskom Starom Gradu.
Iz udruženja Pomozi.ba navode primjer da im je jedna kompanija izrazila želju da donira 77 paleta soka, i to tri dana prije isticanja roka. Problem stvaraju kratki rokovi za isporuku, transport i skladištenje.
“Šta se desi kada roba kojoj rok ističe za pet dana, da je dobijemo danas i preko vikenda ne radimo? Živimo u lokalnim zajednicama koje imaju javne kuhinje u kojima nestaje struje, onda se desi da roba onaj peti dan ne može da bude podijeljena krajnjim korisnicima. Onda mi kao organizacije koje pomažu korisnicima javnih kuhinja dolazimo u situaciju da moramo platiti PDV za uništavanje takve hrane, kaže Rajko Lazić iz Crvenog krsta u RS.
Na ovu smo činjenicu upozoravali prije usvajanja zakona. No populistička politika se potrudila da se čuje drugačije. Naime , PDV se i ranije plaćao na bačenu hranu. Sada su u povlaštenom položaju oni koji žele izbjeći trošak plaćanja PDV-a na bačenu hranu.
Praktično mogu čekati do zadnjih trenutaka priliku za prodaju, a onda je, kada je izvjesno da je neće prodati, dati u donaciju.
Također, širom BiH pa i njenom glavnom gradu, općepoznata su mjesta na kojima se obavlja trgovina na veliko i malo, a gdje je osnovni način plaćanja gotovina. Ovakvo rješenje dodatno je pogodovalo upravo tom tipu trgovine hranom i stvorilo prostor za bogaćenje onih koji su spremni raditi malverzacije, ali i nelojalnu konkurenciju onima koji se u svom poslovanju drže procedura i zakona ove države.
Kako smo pisali i ranije, posao države je da dio naplaćenog poreza kroz osmišljavanje socijalnih programa usmjeri prema onima kojima je hrana potrebna. Ministarstva rada i socijalne politke za takvo što bi, prije svega, ako već nemaju, trebala imati evidencije krajnjih korisnika odnosno onih u stanju potrebe te izdvajanja u ove svrhe planirati u svojim godišnjim budžetima.
Na taj način bi se tačno znali krajnji korisnici ovog vida podrške države.
Dok se ove oblasti sistemski i suštinski ne regulišu, Zakoni poput ovog donosiće po neki politički poen predlagateljima, ali će dugoročno imati štetne posljedice po državu.
“Sa braćom”, napisat će Ramiz Turulja u opisu fotografije na kojoj je, ističući skupocjene satove, pozirao zajedno sa presuđenim narko dilerima Admirom Arnautovićem Šmrkom i Adnanom Maglićem.
Ramiz Turulja, Adnan Maglić i Admir Arnautović Šmrk (krajnje desno)
Turulja je ovaj u prvom planu, sa sijedom bradom. Odmah iza njega je Adnan Maglić, tada presuđeni narko diler. Krajnje desno je Admir Arnautović Šmrk.
Fotografija “braće” dopala se Elmedinu Konakoviću. Tada samo kantonalni SDA-ov političar, Konaković je “bacio” lajk.
Kasnije će, gradeći Narod i Pravdu, ostati brat sa Ramizom Turuljom. Iza njih je stotine zajedničkih druženja ovjekovječenih fotografijama. Sa Šmrkom se više nisu fotografisali. No, druženja nikad nisu prestala.
Ramiz Turulja sa Konakovićem i kadrovima NiP-a
Ovo je samo jedna od stotinjak zajedničkih fotografija Elmedina Konakovića i Šmrkovog brata Ramiza Turulje. Podsjetimo, Istraga.ba je u utorak objavila prepiske i Sky aplikacije u kojima članovi kartela Tito i Dino, Elmedin Karišik i Sani Al Murda navode kako je Adrmir Arnautović Šmrk rekao Karišiku da je 2020. godine isfinansirao Konakovićevu kampanju.
“Jučer, prije nego smo krenuli na džumu sretnem onog Šmrka sa starim njegovim i zvali me, hajde da jedemo. Priča mi za Konakovića, isfinansirao mu čitavu kampanju, sad prošle izbore”, napisao je Karišik.
“Oni mu isfinansirali kampanju”, pita Murda.
“Pa, nije mi baš sve ispričao, ali kako sam skontao sad te neke tužioce stavio Konaković svoje što je on imao te predmete i odbačeni su svi”, pojasnio je Karišik.
“I to tebi samo tako ispriča usput onako”, upitao je El Murda.
“Što se tiče MUP-a u FUP-a”, uzvratio je Karišik.
A ko su tužioci koji su spašavali Admira Arnautovića Šmrka? Već smo objavili detalje kako je državni tužilac Džermin Pašić upropastio istragu protiv Arnautovića koji sada, sa drugim NiP-ovim tužiocem Dubravkom Čamparom u Trnovu pregovara o postizanju nagodbe i sankciji između tri i pet godina. Danas otkrivamo nove detalje o tome kako je Pašić opstuirao istragu Tužilaštva KS u ovom slučaju. Vratimo se u ljeto prošle godine.
Sredinom prošle godine Tužilaštvo Kantona Sarajevo, postupajuća tužiteljica Mona Meršnik, otvorilo je istragu protiv Admira Arnautovića Šmrka i njegovog prijatelja Adnana Maglića. Po naredbi nadležnog suda u Sarajevu, Federalna uprava policije pratila je i prisluškivala Šmrkove telefone. Istražitelji su, prateći Šmrka, dokumentovali njegove veze sa Denisom Ćemalovićem iz Mostara, koji je, dalje, što posredno što neposredno, održavao kontakte sa tadašnjim federalnim ministrom unutrašnjih poslova Aljošom Čamparom. Kako se istraga protiv Šmrka širila i kako je prijetila da određeni kadrovi Naroda i Pravde upadnu u posebne istražne radnje, strah u porodici Čampara i Pašić je bio sve veći. Stoga je donesena odluka da državni tužilac Pašić, baš kao i slučaju Dino Muzaferović Cezar, “upadne” u istragu kantonalnih kolega i Šmrka “uzme” u svoju nadležnost kako bi, dalje, kontrolisao istragu.
Pitali smo Tužilaštvo KS da li su u septembru prošle godine provodili istragu protiv Admira Arnautovića Šmrka.
“Možemo potvrditi da su pod nadzorom Tužilaštva Kantona Sarajevo provođene određene istražne radnje prema Arnautović Admiru. S obzirom da se radi o predmetima u kojim nije donesena tužilačka odluka, radi zaštite tajnosti istrage, nismo u mogućnosti dati više detalja, odnosno upućujemo Vas na Tužilaštvo BiH koje provodi istragu protiv imenovanog”, rekli su za Istraga.ba u Tužilaštvu Kantona Sarajevo.
odgoor Tužilaštva KS
Dakle, Tužilaštvo KS je provodilo istragu protiv Admira Arnautovića kada je tužilac Pašić odlučio faktički upasti u istragu svojih kantonalnih kolega.
Tužilac Tužilaštva BiH Džermin Pašić izdaje naredbu za hapšenje Admira Arnautovića Šmrka zbog kriminala koji je “dokumentiran” u okviru aplikacije Sky. Ali kada su pripadnici MUP-a Kantona Sarajevo doveli ovog sarajevskog kriminalca u zgradu Tužilaštva BiH kako bi ga predali u nadležnost postupajućeg tužioca, Džermin Pašić je naprasno nestao. Umjesto njega, Šmrka je preuzela tužiteljica Bojana Jolović. I, sutradan, kada je postupajući tužilac trebao ispitati uhapšenog Arnautovića, Pašić se izgubio. Šmrka su, stoga, morali ispitati tužioci Mladen Furtula i Bojana Jolović. Dan kasnije, Pašić se nije pojavio ni u sudnici Suda BiH kako bi iščitao prijedlog za određivanje pritvora kriminalcu koji je uhapšen po njegovoj naredbi. U sudnicu su, ponovo, morali tužitelji Furtula i Jolović. Na kraju je vd. glavnog državnog tužioca Milanko Kajganić skinuo sa predmeta Šmrk tužitelja Pašića, te ga je dao na postupanje Sanji Ljuboje-Romić, koja je tek nedavno imenovana za državnu tužiteljicu.
Predmet protiv Admira Arnautovića zvanog Šmrk formiran je na osnovu saznanja prikupljenih putem aplikacije Sky. Predmet je, prvobitno, registriran na tužioca Džermina Pašića, koji je prije toga, po izboru Ambasade SAD-a, proglašen – “herojem mjeseca”. Sredinom septembra prošle godine, tužiteljica Sanja Ljuboje-Romić, koju je prije toga glavni tužitelj Milanko Kajganić pridružio Pašiću i Sky predmetima, bila je odsutna i tužilac Džermin Pašić je procijenio da je njeno odsustvo idealno za provođenje akcije Bumerang, odnosno za hapšenje Admira Arnautovića zvanog Šmrk i njegovog partnera Adnana Maglića. U strahu da Sudu BiH uputi prijedlog za izdavanje naredbe za pretrese Šmrkovih objekata, tužilac Pašić je primijenio za njega ustaljenu praksu. U ponedjeljak, 19. septembra 2022. godine, poslije radnog vremena, Pašić je “zbog hitnosti” izdao pripadnicima MUP-a Kantona Sarajevo naredbu da uhapse Admira Arnautovića. Umjesto pismenog zahtjeva, od Suda BiH je tražio “usmenu naredbu” za pretresanje Šmrkovih objekata. Usmenu naredbu je izdao dežurni sudija Goran Radević, a predmet je kasnije preuzela sutkinja Hasija Mašović. Pripadnici MUP-a KS su krenuli u akciju. Došli su na adrese na kojima su živjeli Arnautović i Maglić, ali pretrese nisu započeli. Umjesto upada u Šmrkovu kuću, tužilac Pašić je predložio da pripadnici MUP-a Kantona Sarajevo pozovu Admira Arnautovića da se sam javi u Policijsku upravu Centar. Šmrk se, prema informacijama Istrage, u policijsku upravu odvezao taksijem, gdje je službeno lišen slobode. Isto je planirano i sa Adnanom Maglićem, ali se on, iako je obećao, nije pojavio u PU Centar.
Admir Arnautović Šmrk je u MUP-u Kantona Sarajevo zadržan 24 sata, nakon čega je prebačen u Tužilaštvo BiH. U tom trenutku, postupajući tužilac Džermin Pašić se “povlači” iz predmeta, te moli glavnog tužioca Milanka Kajganića da mu nađe zamjenu, jer on zbog “komšijskih odnosa” ne može primiti uhapšenog Šmrka. Čelnici Tužilaštva, potom, kompletan posao prebacuju na tužiteljicu Bojanu Jolović koja je, van radnog vremena, oko 22 sata morala doći u zgradu Tužilaštva BiH kako bi preuzela Šmrka od pripadnika MUP-a KS. Ispitivanje osumnjičenog Admira Arnautovića bilo je planirano za srijedu ujutro. No, tužilac Pašić je svojim saradnicima rekao da bi mu to ispitivanje prouzrokovalo neugodnosti, pa su rukovodioci Tužilaštva BiH odlučili da Šmrka ispitaju tužitelji Mladen Furtula i Bojana Jolović. Nakon ispitivanja, Tužilaštvo BiH je Sudu BiH uputilo prijedlog za određivanje pritvora Admiru Arnautoviću. Ročište je održano narednog dana, a umjesto Džermina Pašića Tužilaštvo BiH su na ročištu zastupali tužioci Bojana Jolović i Mladen Furtula. Postupajući tužilac Pašić je, tako, izbjegao direktno suočavanje sa Šmrkom. Na kraju je, kako smo već naveli, tužilac Pašić uspio u svojoj nakani. Skinut je sa predmeta protiv Admira Arnautovića Šmrka kojeg mu je bilo “neugodno” ispitivati.
Devet mjeseci kasnije, Tužilaštvo BiH nije podiglo optužnicu protiv Šmrka.
Istraga.ba je kontaktirala tužioca Pašića. Na naše direktne upite o tome zbog čega se povukao iz predmeta protiv Admira Arnautovića, te zbog čega je sve radio na osnovu usmenih naredbi, Pašić je odgovorio: “Upućujem vas na Tuzilaštvo, jer u jedinstvu djelovanja svako moje postupanje je postupanje Tužilaštva. Za svaki od vaših upita postoji pisani trag u spisima Tuzilaštva. S profesionalnim novinarskim pristupom, odnosno ispravnim upitom na sve teme koje vas interesuju, možete izbjeći posljedice iznošenja potpuno neistinitih navoda”.
No, veze sa Šmrkom nema Tužilaštvo BiH, već isključivo državni tužilac Džermin Pašić.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
Jedan od većih skandala kada je u pitanju raspodjela budžeta iz Fonda za kinematografiju vezan je za nabavku opreme za digitalizaciju bh. kinematografije za Filmski Centar Sarajevo. Fondacija je ovaj projekat podržala sa oko 130.000 KM, no naknadno se ispostavilo da je Filmski centar za istu namjenu dobio novac od Američke ambasade.
