Popularni članci

    Istaknuto

    Istaknute objave

    Pravna analiza: Da li je Ante Nobilo mogao sjediti u sudnici Suda BiH pored optuženog Milorada Dodika?

    Piše:
    Redakcija
    -

    U srijedu je pred sudom BiH počelo suđenje predsjedniku Republike Srpske Mioloradu Dodiku. Jedan od Dodikovih pravih savjetnika bio je hrvatski odvjetnik Ante Nobilo. Da li je Nobilo mogao zastupati Dodika u sudnici Suda BiH? Ovu analizu za Istraga.ba pripremilo je nekoliko sarajevskih advokata.

    U skladu sa članom 6. stav 1. Zakona o Sudu BiH, da bi se opunomoćenik pojavio, odnosno postupao pred Sudom, mora biti upisan u Imenik advokata nadležnog organa BiH priznatog od Suda. U skladu sa stavom 2. istog člana, Sud može, u svakom pojedinačnom slučaju, posebno dozvoliti postupanje pred Sudom opunomoćeniku koji ne ispunjava uslove iz prethodnog stava, a takav postupak za posebno priznavanje opunomoćenika se utvrđuje se Poslovnikom Suda.

    Poslovnik o radu Suda BiH, donesen 16.06.2020. godine, propisuje u članu 52., a pozivajući se na odredbu člana 6. Zakona o Sudu BiH, postupak za izdavanje dozvola za posebno postupanje. Tom je odredbom propisano da Sud može izuzetno u svakom pojedinačnom slučaju izdati dozvolu za posebno postupanje punomoćniku koji nije na OKO (Odsjek krivične odbrane) listi i odobriti njegovo postupanje, odnosno obavljanje prakse pred Sudom, što uključuje i advokate koji imaju važeću dozvolu za obavljanje advokatske prakse izdatu od priznatog, profesionalnog udruženja advokata ili od drugog nadležnog organa iz strane zemlje pod uslovima reciprociteta.

    U tom slučaju, punomoćnici podnose svoje prijave sudiji za prethodni postupak, sudiji za prethodno saslušanje, sudiji, odnosno vijeću, zavisno od faze postupka, koji prilikom razmatranja takvih prijava mogu uzeti u obzir sljedeće činjenice:

    1. a) Da li je punomoćnik pokazao specijalizirano poznavanje domaćeg ili međunarodnog krivičnog prava, međunarodnog humanitarnog prava, međunarodnih propisa iz oblasti ljudskih prava ili bilo koje druge oblasti prava s kojom bi u znatnoj mjeri mogao doprinijeti efikasnosti postupka;
    2. b) Da li punomoćnik posjeduje specijalizirano poznavanje činjeničnog stanja geografskog regiona, vezanih ili pravno/činjenično sličnih predmeta procesuiranih pred Sudom BiH ili drugim sudovima, a vezanih za predmet u kojem se odlučuje o njegovom postavljanju;
    3. c) Da li je punomoćnik ranije zastupao istog branjenika pred domaćim ili stranim sudom;
    4. d) Da li je punomoćnik ranije zastupao pred Sudom BiH u drugim predmetima;
    5. e) Da li su argumenti za postavljanje punomoćnika koji nije na OKO listi, kvalitativno i pravično predominantni u odnosu na argumente za postavljanje branitelja sa liste;
    6. f) Izbor i želju osumnjičenog, odnosno optuženog i njegove razloge za prijedlog punomoćnika;
    7. g) Razlog pravičnosti, kao i sve druge činjenice od značaja za prava osumnjičenog, odnosno optuženog lica.

    Sud, u skladu sa odredbom ovog člana, također obavještava OKO o svakoj odluci o davanju dozvole za posebno postupanje advokatu koji nije na OKO listi.

    Pritom, u skladu sa odredbom člana 49. stav 1. istog Poslovnika, pravila za punomoćnike iz člana 49. do 58. ovog Poslovnika, primjenjuju se jednako na sve advokate koji postupaju u krivičnim postupcima koji se vode pred Sudom, bez obzira da li se radi o branitelju postavljenom po službenoj dužnosti ili izabranom branitelju, u mjeri u kojoj za advokate koji postupaju pred Odjelom I za ratne zločine i Odjelom II za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju Krivičnog i Apelacionog odjeljenja Suda BiH nije izričito drugačije propisano. Stavom 2. ovog člana određeno je da u slučaju sukoba između odredaba sadržanih u ovom Poslovniku i odredaba sadržanih u bilo kom drugom pravilniku, poslovniku, ili drugom aktu Suda, upravnog organa ili advokatske komore, a u pogledu dozvole za rad i dodjeljivanja branitelja u krivičnim predmetima, ove odredbe imaju prednost.

    Iz naprijed navedenih odredbi jasno proizilazi da se izdavanje dozvola za posebno pojavljivanje, odnosno postupanje punomoćnika pred Sudom BiH, i to u slučaju reciprociteta i ispunjavanja kriterija propisanih Poslovnikom Suda BiH, odnosi isključivo na branioce/branitelje u krivičnim predmetima, dakle ne i na punomoćnike koji bi bili u svojstvu „pravnih savjetnika“.

    Istovremeno, Zakon o krivičnom postupku BiH (ZKP BiH) ne poznaje institut „pravnog savjetnika“ za osumnjičeno, odnosno optuženo lice, već samo za svjedoke, i to u zakonom propisanim slučaejvima (npr. član 84. stav 6. ZKP BiH kada Sud određuje svjedoku advokata za savjetnika za vrijeme saslušanja).

    Također, u skladu sa odredbama člana 244. i 257. ZKP BiH, sudija odnosno predsjednik vijeća otvara zasjedanje i objavljuje predmet glavnog pretresa na način da najprije utvrđuje da li su prisutna sva pozvana lica. Nepozvana lica mogu prisustvovati glavnom pretresu, ali samo u svojstvu javnosti, u smislu odredbe člana 234. ZKP BiH.

    Na osnovu naprijed navedenog, a u odnosu na prisustvo u sudnici gdin Ante Nobila, advokata iz Republike Hrvatske, koji nije član ni jedne advokatske komore u BiH, na suđenju pred Sudom BiH, dana 06.12.2023. godine,  u svojstvu „pravnog savjetnika“, postavljaju se sljedeća pitanja:

    • Da li je za takvo prisustvo gdin Ante Nobila postojala odluka Suda BiH kojom je dozvoljeno posebno pojavljivanje, odnosno postupanje pred Sudom BiH;
    • Ako je takva odluka postojala:
      1. Da li je ista donesena u skladu sa načelom reciprociteta iz člana 52. Poslovnika;
      2. Koji kriteriji iz člana 52. Poslovnika su primijenjeni za donošenje takve odluke;
      3. Koji pravni osnov je primijenjen za pojavljivanje, odnosno postupanje gdin Ante Nobila u svojstvu „pravnog savjetnika“ optuženog;
      4. Da li je OKO obaviješteno o takvoj odluci u skladu sa odredbom člana 52. Poslovnika;
      5. Da li je gdin Ante Nobilo u takvom svojstvu zaprimio poziv za pojavljivanje pred Sudom;
    • Ako takva odluka nije postojala:
      1. Koji je bio pravni osnov za pojavljivanje, odnosno postupanje gdin Ante Nobila u sudnici u svojstvu „pravnog savjetnika“;
      2. Da li je gdin Ante Nobilo u takvom svojstvu (ili bilo kom drugom) zaprimio poziv za pojavljivanje pred Sudom;
      3. Da li je Sud na ročištu od 06.12.2023. godine razmatrao takvo pitanje i ako jeste kakvu odluku je donio.

    Odgovori na sva naprijed navedena pitanja su od važnosti za razmatranje zakonitosti rada, odnosno pojavljivanja i postupanja pred Sudom BiH advokata-stranih državljana koji nisu upisani u Imenik advokata ni pred jednom advokatskom komorom u BiH i koji ne ispunjavaju uslove za posebno zastupanje pred Sudom BiH, te zaštite prava advokata-branilaca koji u skladu sa pozitivnim propisima imaju pravo pojavljivanja, odnosno postupanja pred Sudom BiH.

    Edin Gačanin postigao sporazum sa nizozemskim pravosuđem: Za krijumčarenje 2,5 tone kokaina Titu 7 godina zatvora, zatražio da kaznu izdržava u Bosni i Hercegovini ili u Dubaiju!

    Piše:
    Redakcija
    -

    Narko bos Edin Gačanin Tito sklopio je sporazum sa nizozemskim pravosuđem, potvrdila je njegova braniteljica Laura Versluis za medije u toj državi.

    On je 1. novembra priznao krivicu, a Sud u Rotterdamu je 16. novembra prihvatio sporazum i osudio vođu moćnog kartela na sedam godina zatvora i milion eura kazne. Gačanin je, prema informacijama Istrage, priznao krivicu pod uslovom da kaznu zatvora izdržava u Dubaiju, Nizozemskoj ili u Bosni i Hercegovini.

    U preside je navedeno da je Gačanin priznao da je u Evropu, preko luke Roterdam uvezao 2,5 tona kokaina i oko 7,7 tona hemikalija za proizvodnju kristalnog meta.

    Podsjećamo, u novembru prošle godine, na osnovu potjernice iz Nizeozemske Edin Gačanin Tito uhapšen je u Dubaiju, ali je vrlo brzo, pod sumnjivim okolnostima pušten na slobodu.

    “Ova hapšenja su vrhunac paralelnih istraga koje se vode u Španiji, Francuskoj, Belgiji, Nizozemskoj i Ujedinjenim Arapskim Emiratima uz potporu Europola. OVa kriminalna mreža uključena je u krijumčarenje droge velikih razmjera i pranje novca”, saopćeno je tada iz EUROPOL-a.

    Policijske agencije tada su saopćile da je “opseg uvoza kokaina u Europu pod kontrolom i zapovjedništvom osumnjičenih bio je ogroman, a policija je tokom istrage zaplijenila preko 30 tona droge”.

    Istraga.ba godinama je pisala o kartelu Tito i Dino kojim rukovodi Edin Gačanin Tito kojeg su u Dubaiju čuvali bivši pripadnici Federalne uprave policije iz Sarajeva.

    Tito je godinama živio u Dubaiju gdje je blisko sarađivao sa Ridouanom Taghijem, Richardom Riquelmeom, Raffaeleom Imperialeom, Noufalom Fasih zvanim “Mr. Couscous”, koji je član kriminalne skupine iz Sjeverne Irske okupljene oko porodice Kinahan.

    Richardo Riquelme je 2017. godine uhapšen u Čileu odakle je izručen Nizozemskoj  gdje je osuđen na 11 godina zatvora. Marokanac Ridouan Taghi je u decembru 2019. godine uhapšen je u Dubaiju i izručen Nizozemskoj gdje mu se sudi za nekoliko ubistava. Naoufal “Belly” Fassih uhapšen u Irskoj i izručen Nizozemskoj gdje je osuđen na 18 godina zatvora. Rafaele Impriale Pasta, vođa isalijanske mafijaške organizacije Camora, uhapšen 4. avgusta 2021. godine u Dubaiju i čeka se njegovo izručenje Italiji. Na slobodi su ostali još Daniel Kinahan iz Sjeverne Irske, ali i Tito Gačanin koji je misteriozno pušten. 

    Edin Gačanin Tito je za svoje poslove često angažirao bh. državljane, a, prema dokumentima koje je Istraga objavljivala, kontrolisao je isporuku velikih količina kokaina iz Perua u Evropu i Aziju. Ovaj kartel je, prema procjenama istražnih organa, prometovao kokainom vrijednim 23 milijarde eura. Obruč oko Tita se počeo stezati kada je u Peruu uhapšen bh- državljanin David Cufaj. ponat kao Raul.

    schema peruanske policije: Tito na vrhu kartela

    O je uhapšen u Peruu zbog krijumčarenja oko dvije tone kokaina. Taj kokain je trebao prokrijumčariti u Evropu za osobu kodnog imena Tito. Navedeno je to i u presudi suda u Peruu.

    Edin Gačanin Tito je bh. državljanin koji je narko biznis započeo u  Nizozemskoj gdje je godinama živio. Nakon što je postao jedan od najmoćnijih narko bosova, Gačanin je preselio u Dubai gdje je sarađivao s Imperialeom i porodicom Kinahan. U septembru 2016. godine Gačanin je posljednji put bio u BiH gdje mu je domaćin bio sarajevski biznismen Gordan Memija. Tada su ga čuvali pripadnici Specijalne jedinice Federalne uprave policije. Neki od tih policajaca kasnije su preselili u Dubai gdje su bili lično obezbjeđenje Edina Gačanina Tita.

    Harun Sadiković, Dženis Kadrić, Ibrahim Miladin i Edin Gačanin Tito

    Ova fotografija je nastala početkom januara prošle godine u Dubaiju. Objavljena je na Instagram profilu Haruna Sadikovića. Krajnje desno, iz vaše perspektive je Edin Gačanin. Do njega je, ovaj bez kose, Ibrahim Miladin. Sa desne Miladinove strane je Dženis Kadrić. Krajnje lijevo je Harun Sadiković. Da kratko podsjetimo. Ibrahim Miladin je bio pripadnik Specijalne policije Federalne uprave policije.

    Primljen je, pisali su mediji, posredstvom bivšeg federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare. I Dženis Kadrić je bio pripadnik Specijalne jedinice FUP-a. Obojica su sada na „tjelesna straža“ Edina Gačanina Tita. Vođu narko kartela su pratili i u septembru kada je 2016. godine godine kada je on boravio u Sarajevu.

    Izvještaj FUP-a: Memija dočekao Tita

    Gačanina je, tada, na sarajevskom aerodromu dočekao biznismen Gordan Memija, čija je firma rentala i automobile u kojima vozio Tito sa pratnjom, koju su, uglavnom, činili pripadnici Federalne uprave policije. U znak zahvalnosti, Gačanin je donirao skupocjenu opremu Specijalnoj policiji, a donacija je proknjižena preko bivšeg federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare koji je, tada, dobio jedan komplet opreme. Osim toga, Gačaninov drugi pratilac Ibro Miladin (bio)  je prijatelj Gordana Memije, biznismena koji je, prema vlastitom priznanju, dočekao Tita na aerodromu i kojem je iznajmio automobile za vožnju po Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.

    Izvještaj FUP-a: Memija dočekao Tita

    Osim sa Memijom, Edin Gačanin Tito povezan je i sa visokopozicioniranim kadrovima stranke Narod i Pravda, za šta postoje relevantni dokazi u Sky aplikaciji.

    Biznismen Gordan Memija je, prema istrazi i vlastitom priznanju, dočekao Edina Gačanina i iznajmio mu automobile i hotelsku sobu u Sarajevu, a pripadnici FUP-a su ga čuvali. Među federalnim policajcima koji su čuvali Edina Gačanina Tita u Sarajevu bio je i Dražen Čobović. U pitanju je prijatelj miniostra vanjskih poslova BiH Elmedina Konakovića i Gordana Memije koji je s njima putovao i na hadž.

    Ministar Elmedin Konaković, Titov čuvar Dražen Čobović i Gordan Memija, ministrov kum i Titov prijatelj

    Dražen Čobović će kasnije napustiti FUP i otići u Dubai gdje je bio  čuvac Edina Gačanina Tita. Međutim, ubrzo se vratio i sada živi u Sarajevu.

    Gužva na evropskom putu: Sijelo u Briselu pokazalo pravo lice mehanizma koordinacije

    Piše:
    Amina Čorbo Zećo
    -

    Vijeće ministara BiH u tajnosti je usvojilo mehanizam koordinacije na sjednici 26. januara 2016. godine. Šta on ustvari znači u odnosima Evropske unije i BiH mogli smo se uvjeriti jučer u Briselu, ne znam samo je li Denis Zvizdić, koji je ponosan na ovu eru svog političkog djelovanja postao svjestan tog glomaznog aparata kojeg ‘krase’ isključivo blokade.

    Više od 100 osoba boravilo je u Briselu, taj izlet koštat će milion KM, otišli su praznih ruku, a iz Brisela donijeli jedino što se moglo kupiti na božićnim sniženjima. Istina je zapravo da su Borjana Krišto i Oliver Varhelyi preselili Zvizdićev ‘mehanizam koordinacije’ u Brisel iz sebi poznatih razloga. Krišto je zasigurno željela pokazati da će kantoni igrati ključnu ulogu, jednako kao što Milorad Dodik zastupa tezu da bez Republike srpske nema puta u Evropsku uniju. A, nama izgleda nema nigdje, jer mnogobrojna delegacije iz Brisela bila je sve samo ne država BiH.

    Pogrešna su izvještavanja medija da su u Briselu bili zastupljeni svi nivoi vlasti u BiH, ako znamo da članovi Predsjedništva BiH nisu bili tamo.

    Dakle, potpuno je pogrešno postavljen mehanizam kooridnacije u kojem će se pitati 14 vlada, svi osim najvišeg izvršnog organa BiH, i to onog u čijoj je nadležnosti vanjska politika BiH, a u šta definitivno spada i put BiH ka EU.

    Evropska unija od svojih članica, ali i zemalja koje su na putu da to postanu, traži da su sve politike u cijeloj državi međusobno usklađene i da imaju isti cilj prilikom integracijskih procesa u EU, te da se efikasno implementiraju. Traže ono što i oni nemaju, jer Mađarska, Njemačka, Nizozemska, Francuska sve češće su protivnici proširenja i definitivno ne govore usklađenim briselskim jezikom.

    Kako je onda moguće da se od BiH traži takav usklađen jezik, i to u mehanizmu gdje od 14 vlada više od pola njih ima dijametralno suprotna shvatanja i poimanja postojanja Bosne i Hercegovine. Jer npr. Republika sprska teži ka otcjepljenju, dok kantoni s hrvatskom većinom imaju svoja pravila igre, i ona nisu nikako usmjerena ka prosperitetu BiH i njenoj izgradnji u modernu evropsku zemlju.

    Zbog čega je onda najmnogobrojnija delegacija putovala u Brisel, i šta se zapravo željelo pokazati ovim sijelom, za kojeg neki tvrde da prošlo sjajno, da su svi govorili jednim glasom, ako znamo da već danas su se svi restartovali na početne postavke. Svi na svoje.

    Jer mehanizam koordinacije, kakav je prihvaćen, samo je daljnji način legalnog blokiranja napretka BiH ka Evropskoj uniji i urnek kako dodatno razvlastiti i razgraditi našu državu.

    Legitimno je stoga pitati se hoće li i kakav oblik državnosti ostati Bosni i Hercegovini, a koji bi se unio u porodicu evropskih država. I šta nam znači EU ako do konačnog pristupa, ako ikada do njega dođe, ne budemo imali državu Bosnu i Hercegovinu!

    Jer, ono što smo jučer vidjeli u Briselu nisu državna posla, već ismijavanje državnosti BiH, a koji ćemo platiti milion maraka.

    Možda je Varhelyiju, kao Mađaru, čovjeku Viktora Orbana, prijatelju Milorada Dodika i bio cilj da u Brisel dovede raštimani orkestar (ne)koordinisane vlasti Bosne i Hercegovine, koja još nije definisala ni šta hoće, a kamoli kako do toga doći.

    Takva slika zasigurno je proizvela rastresenost kod predstavnika uređenih zemalja EU, naročito onih koji se iz svojih razloga protive proširenju. Slika koju su vidjeli na Drugom političkom forumu zasigurno će ih uvjeriti da su apsolutno u pravu, jer, ako delegaciju države sa otprilike tri miliona stanovnika predstavlja više od 100 ljudi na skupu okarakterisanom “na visokom nivou”, onda je svaka ozbiljna priča s takvom državom nemoguća.

    (NAP)

    Američki FBI potvrdio: Sarajlija Vladimir Jovančić i njegov sin Boris uhapšeni su zbog sumnje da su u Italiji organizovali bjekstvo Artema Ussa, sina Putinovog prijatelja iz Krasnojarska!

    Piše:
    Redakcija
    -

    Bosanci Vladimir i Boris Jovančić bili su dio međunarodne kriminalne grupe koja je u martu ove godine u Italiji organizovala bjekstvo Artema Ussa, sina guvernera Krasnojarskog kraja u Rusiji.

    Prema informacijama Istrage, vlasti SAD-a traže izručenje državljanina Bosne i Hercegovine koji je povezan sa organiziranjem bjeskstva Artema Ussa, sina ruskog guvernera bliskog predsjedniku Vladimiru Putinu koji je u tom trenutku bio  u kućnom pritvoru u Italiji.

    Savezni tužitelji u Brooklynu rekli su da je Vladimir Jovančić priveden u Hrvatskoj pod američkim optužbama da je pomogao Artemu Ussu da pobjegne iz Italije u Rusiju prije njegovog izručenja Sjedinjenim Državama. Uss je 2022. optužen za isporuku vojnih tehnologija kupljenih od američkih proizvođača ruskim kupcima.

    Vladimir Jovančić je rođen u Bosni i Hercegovini dok je njegov sin rođen u Italiji. Kako je večeras saopćilo Ministarstvo pravosuđa SAD-a Vladimir Jovančić je rođen u Sarajevu prije 62 godine.

    Povodom hapšenja Jovančića oglasio se i FBI.

    “Vladimir Jovančić uhapšen je jer je navodno orkestrirao bijeg Artema Ussa iz Italije tako što mu je odrezao monitor na gležnju i prokrijumčario ga kroz više zemalja. Jučerašnja akcija je snažan podsjetnik – ako se umiješate u pravne postupke SAD-a bilo gdje u svijetu, FBI će vas pronaći, uhapsit ćemo vas i privesti pravdi. Artem Uss i dalje je bjegunac, bez obzira na to koliko često koristi veze s kriminalnim skupinama u Europi, samo privremeno izbjegava zatvorsku kaznu; uvjereni smo da će današnja objava nagrade pomoći u okončanju Ussovog prolaznog kriminala i da će se on uskoro ponovno naći u američkom pritvoru. FBI i naši međunarodni partneri nastavit će surađivati kako bi osujetili pokušaje izbjegavanja sankcija uvedenih protiv ruske agresije na Ukrajinu”, izjavio je pomoćnik glavnog ravnatelja FBI-a James Smith.

    Italijanski mediji pišu da milanski karabinjeri u pokrajini Brescia i inozemstvu provode akciju pet osoba optuženih da su organizirali njegov bijeg u Rusiju. Akcija se provodi na području Italije,  Slovenije i Hrvatske u saradnji sa Eurojustom i američkim vlastima. Pod istragom policije se nalaze Vladimir i Boris Jovančić, otac i sin bosanskog porijekla, Matej Janežič iz Slovenije, te Srđan Lolić i Nebojša Ilić iz Srbije.

    Boris i Vladimir Jovančić

    Nekoliko sati prije početka akcije američki State Department objavio je nagradu od 7 milijuna dolara za svakoga ko pruži informacije koje bi dovele do hapšenja Artema Aleksandrovicha Ussa, koji se vratio u Moskvu koristeći međunarodnu mrežu kontakata.

    Podsjetimo, Artem Uss, sin guvernera Krasnojarskog kraja, pobjegao je iz kućnog pritvora u Italiji samo dan nakon što ga je sud pristao predati američkim vlastima. Uss je optužen za krijumčarenje vojne tehnologije, a uhapšen je u milanskoj zračnoj luci Malpensa na temelju međunarodnog uhidbenog naloga u oktobru prošle godine

    Italijanske vlasti vjeruju da je Uss slomio elektronsku narukvicu i zatim napustio svoju kuću u gradu Cascina Vione di Basiglio. Američki tužitelji prošle su godine optužili Ussa i još četvoricu ruskih državljana za slanje vojne tehnologije kupljene od američkih proizvođača ruskim kupcima, pri čemu je dio navedene vojne tehnologije završio na ratištu u Ukrajini.

    Istražitelji tvrde kako su optuženici za isporuku tehnologije koristili njemačku tvrtku. Uss je također optužen za isporuku nafte iz Venezuele u Rusiju i bankovnu prevaru. Prizivni sud u Milanu naveo je u utorak u priopćenju da je pristao izručiti Ussa zbog krijumčarenja nafte, a ne zbog krijumčarenja vojne tehnologije, navodeći kao razlog nedostatak dokaza.

    Njegov advokat je mogao uložiti žalbu najvišem talijanskom sudu kako bi pokušao spriječiti da njegov klijent bude izručen SAD-u. Talijanski istražitelji strahuju da je Uss već napustio zemlju. Kada je talijanska policija stigla u njegov stan kako bi provjerila je li kod kuće, zatekli su zatvorena vrata i uključen televizor. Istražitelji ne isključuju umiješanost ruske obavještajne službe u Ussov bijeg.

    Tokom suđenja Ussovi advokati sugerirali su da će njegovo hapšenje i izručenje biti usmjereno na “razmjenu zarobljenika”. Tvrdili su kako su Sjedinjene Države zainteresirane da od Moskve isposluju oslobađanje Paula Whelana, bivšeg američkog marinca koji je 2020. osuđen na 16 godina zatvora u zatvoru u Rusiji.

    Američko ministarstvo pravosuđa saopćilo je večeras da je bh. državljanin Vladimir Jovančić organizovao bijeg Artema Ussa.

    “Cazinska buna” protiv Izetbegovića: SDA će od Trojke dobiti premijera USK, a izgubit će sve ostalo

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Drama u Vijeću ministara BiH : Već drugi dan traje telefonska sjednica, bošnjački ministri ne žele glasati o predloženom Nacrtu Sporazuma sa Frontexom, Nešić pokušao uvući entitete u odlučivanje, ništa od ispunjavanje jednog od prioriteta za pridruživanje EU

    Piše:
    Redakcija
    -

    Sud BiH presudio u “slučaju Scout”: Selmo Cikotić osuđen na tri godine zatvora!

    Piše:
    Redakcija
    -

    Bivši ministar odbrane BiH Selmom Cikotić osuđen je na tri godinen zatvora. Sud BiH proglasio je Cikotića krivim za zloupotrebu položaja i ovlasti u slučaju poznatom kao Scout, te da je na taj način Budžet BiH oštetio za oko 9,7 miliona maraka.

    Tužilaštvo Bosne i Hercegovine(BiH) podiglo je 25. novembra 2021. godine optužnicu protiv Cikotića koja ga tereti, da je u razdoblju od 2009. do 2011. godine, obavljajući funkciju ministra obrane BiH, zloupotrijebio službeni položaj.

    Cikotić se tereti da je nezakonito pogodovao kupcu na štetu ministarstva kojim je rukovodio, tokom plana izvoza i prodaje viškova zastarjelog naoružanja, streljiva i vojne opreme.

    U optužnici se navodi da je Cikotić mijenjao ugovor, potpuno nezakonito i mimo zakonske procedure, bez obavještavanja svojih zamjenika, kao i Predsjedništva BiH.

    Kako se navodi, Cikotić je, protivno Sporazumu o konačnom raspolaganju svim pravima i obavezama nad pokretnom imovinom iz 2008. godine i odlukama Predsjedništva BiH, donio i potpisao dvije odluke o odobravanju isporuke, odnosno zamjene roba, te četiri rješenja o isporuci municije. Prema optužnici, on je odobrio četiri aneksa na osnovne ugovore o prodaji neperspektivnog naoružanja i municije zaključene 2003. i 2004. godine.

    Sud BiH je kasnije, na osnovu tih ugovora, u parničnom postupku presudio da u korist Scouta i ova zagrebačka firma počela je iz kasarni Oružanih snaga BiH izuzimati veće količine oružja i municije. Posljednja zapljena obavljena je prošle sedmice kada su iz kasarne u Tuzli predstavnici Scouta zaplijenili topove i 3,3 miliona metaka.

    Upravo ove činjenice bile su presudne da Sud BiH Cikotića proglasi krivim u krivičnom postupku. Na ovu odluku Suda BiH i odbrana i Tužilaštvo BiH imaju pravo žalbe.

    Bijelo dugme u životu Srebreničanina Hasana Nuhanovića: Da se pokrijemo dekom, grickamo grožđe i čekamo rat da prođe

    Piše:
    Hasan Nuhanović
    -

    “Jugoslavijo na noge,
    Pjevaj nek’ te čuju,
    Ko ne sluša pjesmu,
    Slusaće oluju!”
    Prvi put sam čuo magični zvuk gitare Gorana Bregovića kada sam imao nekih 6-7 godina. Tada smo još živjeli u Srebrenici. Ni u Srebrenici ni u Vlasenici, u koju smo odselili 1976., gdje je otac dobio bolji posao i dvosoban stan, Bijelo Dugme nikada nije održalo koncert. Kada sam nekad 1985. u sportskoj hali u Zvorniku, mojem rodnom gradu, pred veče iz Vlasenice stigao u punom autobusu omladinaca, Srba i Muslimana, koji su svi pošli na koncert Bijelog Dugmeta, imao sam osjećaj da prisustvujem historijskom događaju.
    Kada je iz Tifinog grla „odjeknulo“ prepustio sam se uživanju spektaklu najboljeg jugoslovenskog rock benda. Bio sam opijen tonovima i bez kapi alkohola i, možda, neke lahke droge kojom su bili opijeni oni koji su oko mene skakali u transu, mislio sam da sam dio spektakla koji se više nikada neće dogoditi.
    U istoj sali zvorničke sportske hale, s istim ushićenjem sam gledao koncert Bijelog Dugmeta 1986. godine. Iznad bine se u velikim dimenzijama na razvučenom platnu i obasjani reflektorima prostirali su se crvena petokraka, srp i čekić.
    Nisam na to obraćao veliku pažnju jer sam se fokusirao na Goranove gitarske rifove koje sam kao tinejdžer u Vlasenici pokušavao kopirati sa svojim lokalnim rock bendom.
    Od nas četverice bio sam jedini „Musliman“. Bubnjar, i moj najbolji drug tada, bio je Dejan, bas gitara Savo, jedna divna osoba, i pjevač Mišo za kojega sam čuo da se na bijelome konju po Vlasenici šepurio proljeća 1992., sa šajkačom i kokardom na glavi kada su stotine vlaseničkih Muslimana mučene i pobijene – ako je istina. Međutim, na tekstove pjesama Bijelog Dugmeta nikada nisam obraćao pažnju. A ovdje je tekst udarne pjesme sa tog albuma iz 1986. godine:
    Padaj silo i nepravdo,
    Svan’o ti je sudnji dan,
    Bjeste od nas noćne tmine,
    Svanuo je i nas dan.
    Pljuni i zapjevaj!
    Pljuni i zapjevaj, moja Jugoslavijo!
    Matero i maćeho, tugo moja i utjeho.
    Moje srce, moja kuco stara,
    Moja dunjo iz ormara,
    Moja nevjesto, moja ljepotice,
    Moja sirota kraljice,
    Jugo, Jugice…
    Ovaj hljeb, evo lomim,
    Moja Jugoslavijo,
    Za tebe i bolje dane,
    Konje neosedlane.
    Ovdje kome ne porastu zubi,
    E, kukala mu mati.
    Ovdje nikad neće čopor naći,
    Ko ne nauči urlati.
    Jugoslavijo na noge,
    Pjevaj nek’ te čuju,
    Ko ne sluša pjesmu,
    Slusaće oluju!
    Ovaj hljeb, evo lomim,
    Moja Jugoslavijo,
    Za tebe i bolje dane,
    Konje neosedlane,
    Moje srce, moja kuco stara,
    Moja dunjo iz ormara,
    Moja nevjesto, moja ljepotice,
    Moja sirota kraljice.
    Jugoslavijo na noge,
    Pjevaj nek’ te čuju,
    Ko ne sluša pjesmu,
    Slusaće oluju.
    Jugoslavijo na noge,
    Pjevaj nek’ te čuju,
    Ko ne sluša pjesmu,
    Slusaće oluju.
    Kao što sam u svojoj knjizi Zbjeg napisao:
    “Četiri godine kasnije tenkovi JNA će ravnati kuće po Žepi i Srebrenici, gdje sam se “obreo” s roditeljima, bratom i desecima hiljada Bošnjaka, Muslimana, izbjeglica. Bježali smo kao životinje po planinama istočne Bosne. Gladni, bosi, goloruki. Bili smo raštrkani na sve strane u zbjegovima, po šumama, da bi se sav taj narod onda sjatio  u dvije kotline – žepsku i srebreničku. A onda su došli i tu – po naše živote. I danas u fabrici akumulatora u Potočarima, koja je tokom rata pretvorena u bazu UNPROFOR-
    a, a nakon rata u Memorijalni centar za žrtve genocida, stoji velikim bijelim slovima napisana parola – Druže Tito, mi ti se kunemo.” Po povratku iz JNA, proveo sam 4 godine u studentskim domovima u Nedžarićima: 2-je u starom i 2-je u novom. Dok sam bio još na prvoj godini, 1988., Bijelo Dugme je objavilo svoj posljednji studijski album: Ćiribilibela. Zaokupljen učenjem na studiju mašinstva nisam tu kasetu stigao ni kupiti, a nisam je imao na čemu ni slušati jer smo svi u studentskom domu jedva sastavljali kraj sa krajem, i rijetki su bili oni koji su u studentsku sobu donijeli kasetofon. U mojoj sobi ga nije bilo. Na jednom krevetu su zajedno spavala dvojica cimera – finih, smjernih, vaspitanih momaka srpske nacionalnosti iz Ljubinja, na jednom Nihad Tihić iz Bratunca koji je kao borac A RBiH poginuo ljeta 1992. u Sarajevu, i na jednom ja. Međutim, disk džokej studentskog doma, koji je tu bio kao student iz nekog istočno-hercegovačkog mjesta i koji je kvotu od 5-10 godina studiranja bio odavno premašio pa je već bio i zahrđo, je u vrijeme pauze za ručak, i u vrijeme večere, na zvučniku koji je odjekivao najmanje do pola Alipašinog Polja, redovno puštao najnoviji album Bijelog Dugmeta: Ćiribilibela. Koliko god da je naziv albuma bio bezvezan, znakovito je da je jedna od najčešćih pjesama koje smo slušali bila:
    Ako si ljubo pošla spat šta ćemo ja i ti
    Kao prvo vrata zaključati
    Kao drugo prozor zatvoriti
    Kao treće spustiti zavjese
    Ostat ćemo doma i ljubit se
    Ostat ćemo doma i ljubit se…
    Ako se sutra zarati
    Moja mala šta ćemo ja i ti
    Vrata zaključati
    Prozore zatvoriti
    Spustiti zavjese
    Ostat ćemo kući i ljubit se
    A kada počne pucati
    Preko glave ćemo se pokriti
    ispod male dekice
    ja i ti i zvjezdice
    grickat ćemo grožđe
    čekat ćemo rat da prođe
    Vodi me na ples, vodi me na ples, vodi me na ples
    Čiribiribela moja mala
    Vodi me na ples, vodi me na ples, vodi me na ples
    Vodi me na ples
    Ali ako odem ne zaboravi me
    Čiribiribela odoh u marine
    Ona neće pit kafe vengo čokoladu
    Ona misli šempjasta da se soldi kradu
    Biž’te mi vanka iz kuće jer ću te broštulinom
    Ne šporkaj mi kužine jer ću te mazininom
    Treba obratiti pažnju na sljedeće stihove:
    Ako se sutra zarati
    Moja mala šta ćemo ja i ti
    Vrata zaključati
    Prozore zatvoriti
    Spustiti zavjese
    Ostat ćemo kući i ljubit se
    A kada počne pucati
    Preko glave ćemo se pokriti
    ispod male dekice
    ja i ti i zvjezdice
    grickat ćemo grožđe
    čekat ćemo rat da prođe
    Možete me nazvati hiper- uber – konspiratorom, ili dekonspiratorom, ali meni ovo stihovi Bijelog Dugmeta ne izgledaju ni naivno, ni nevino, a niti da su u datom momentu sročeni slučajno.
    “Da se pokrijemo dekom, grickamo grožđe i čekamo rat da prođe.” Ovi stihovi su TADA zvučali naivno kao i scene Top liste nadrealista u kojima su, sada to tvrdim, Nele, Đuro, Zenit i ostali iz tima, NE predvidjeli, NEGO najavili ono što će uslijediti.
    A mi smo to grohotom dočekivali u našim dnevnim sobama i u pretrpanim kafićima, čekajući novu epizodu bosanskog Monty Pyton-a.  Ha, ha, ha, haaa. Eto nam genocida. I, tako je skončalo na hiljade Bošnjaka, bosanskih Muslimana, u masovnim grobnicama, dok su oni koji su slušali pjesme žanra “džigare” u stilu “imam pištolj ko teleću nogu”, kojima smo se mi koji smo slušali urbanu rock-muziku smijali zbog njihovog primitivizma, kod sebe u kući imali automatske puške i mitraljeze.  Ja i danas slušam Bijelo Dugme. Za mene, koji sam odrastao 70-ih i 80-ih, taj rock bend bio je premca. Nisam ja ni u to vrijeme imao iluzija oko imena članova tog benda. Posljednja dva albuma je otpjevao Alen – puno ime je Alija Islamović, što sam smatrao još jednim dokazom da je Bijelo Dugme u svakom smislu naš, bosanski, jugoslovenski rock bend. Danas, u retrospektivi u stihovima pjesama Bijelog Dugmeta, pronalazim propagandu ondašnje ugoslovenske Državne sigurnosti, u njihovim pjesmama i ikonografiji. Shvatam da se u određenom momentu Bijelo Dugme, koliko god da je težilo ka buntovnom, slobodarskom rock-and-roll-u, stavilo u službu tog državnog aparata koji je imao jugoslovensku-velikosrpsku agendu. Međutim, ništa od toga mi neće zgaditi pjesme koje su pjevali Željko Bebek, Mladen Vojičić – Tifa i Alija Islamović. Samo u geografskom i historijskom području koje se zove BiH može nastati takva umjetnost koja je rezultat “ruže vjetrova” – multietničnosti i multikulturalnosti, a čiju reinkarnaciju nakon rata i genocida Abdulah Sidran ispravno naziva “sukurac”. Jer, nje ili ima ili je nema, a svaka vještačka alternativa je to kako ju je Avdo i nazvao.

    Aparthejd u Čapljini: HDZ već treći mandat ne dopušta Bošnjaku da bude predsjedavajući Gradskog vijeća

    Piše:
    Sead Numanovic
    -

    Za same Bošnjake povratak na svoja ognjišta, svoju djedovinu u Čapljinu i okolna naseljena mjesta  značio je kraj egzodusa izbjeglišta. Kraj straha da li će sutra vlasnik objekta u kojem ste smješteni sa svojom porodicom zatražiti da idu.

    Povratak je počeo 1998. godine sa prvim povratničkim naseljem Ševaš Njive (mjesto u blizini Počitelja). U tom periodu od lokalnih vlasti, nekima od njih  kasnije je visoki predstavnih u BiH zabranio političko djelovanje, sam povratak bio je jako opstruiran i nailazio je na nerazumjevanje lokalnih moćnika. To je išlo i do mjere da je bošnjački povratnik u mjestu Tasovčići Adem Muminagić ubijen ispred sopstvene kuće a krivac nije pronađen i procesuiran do danas.

    Popis 2013. godine pokazao je da Bošnjaka u Čapljini ima 4.541 što je ukupno 17.4% od ukupnog stanovništva Čapljine.

    Ako uzmemo ovu statistiku logična brojka od ukupno zaposlenih jeste da bi u samoj gradskoj administraciji broj zaposlenih Bošnjaka trebao biti oko 25 osoba. I tako po procentu i u gradskim preduzećima bi zastupljenost Bošnjaka trebao biti minimalno 17.4%.

    To apsolutno nije slučaj!

    Bošnjaka u Gradskoj upravi Čapljina ima dvoje što je 1.25% Bošnjaka od ukupno zaposlenih što je na nivou statističke greške. Situacija u Javnim preduzećima je ista, piše Politicki.ba.

    Danas, a i već dugi niz godina, na sceni i politici rukovodstva Grada Čapljine, kojim suvereno vladaju kadrovi HDZ-a je osporavanje vjerskih, političkih i drugih predstavnika.

    Tako je nedavno gradonačelnik, koji dolazi iz HDZ-a, nedvosmisleno poručio da Medžlis Islamske zajednice Čapljina iz Budžeta Grada neće dobiti nikad sredstva.

    Predsjedavajući Gradskog Vijeća, po Statutu i Poslovniku o radu GV, mora dolaziti iz drugog konstitutivnog naroda u odnosu na gradonačelnika. Već treći mandat to nije slučaj i Čapljina nema prvog čovijeka vijeća. Bošnjaci su delegirali jednog kandidata. HDZ-u ne pada ni na pamet da ga izabere.

    U pojedinim mjestima gdje žive samo Bošnjaci danas ne postoji rasvjeta. U 21.stoljeću!

    Budžet Grada Čapljine za 2024.g. je 31.3 miliona KM od kojih Bošnjacima neće doteći ni 1% samog budžeta što je ponižavajuće.

    I nakon brojnih kazamata smrti, koncetracionih logora, progona, opstruiranog povratka, omalovažavanja kulturnih, društvenih, sportskih i drugih institucija i udruženja Bošnjaka u Čapljini danas Bošnjaci u Čapljini žive dostojanstveno. Infrastrukturni projekti se finansiraju mahom sa viših nivoa vlasti, većinom sa kantonalnog nivoa.

    Bošnjaci u Čapljini se nadaju da će viši nivoi vlasti (ma ko god da činio vlast), predstavnici vjerskog života uticati na lokalnu vlast i djelovati protiv ponižavajućeg djelovanja protiv Bošnjaka u Čapljini.

    SDP-ova vladavina prava: Abel sređuje i Vojin naređuje!

    Piše:
    Rasim Belko
    -

    Da režim sarajevske trojke nije “poklopio” sve “nezavisne” medije danas, ali i prethodnih dana nasljednica komunističke partije – Socijaldemokratska partija, bila bi u fokusu, a istražni organi bavili bi se inkriminirajućim dešavanjima vezanim za kadrove partije.

    Sjećate li se kada je objavljen snimak “sredit će ti Asim” u kojem se obećavalo pogodovanje za radno mjesto u zamjenu za glas na izborima unutar SDA. I javnost je bila na nogama, jer su tada “nezavisni” a danas režimski mediji u eter pustili snimak, ali i desetine komentatora da se bave tematikom pogodovanja pri zapošljavanju.

    U petak je portal Istraga.ba objavio snimak u kojem vozač direktora Abela Baltića, partijskog čovjeka, pojašnjava kandidatu za posao da mu samo partijski direktor Domova zdravlja KS može pomoći da dobije posao.

    Abel Baltić

    A sa snimka se jasno čuje: “Ni Bog, ni Allah ti ne mogu pomoći… Ministar može svirati *****(znate več čemu)”. Ne znam čemu su svirali članovi Komisije, ali akter sa snimka Adnan Kalkan prvi je na listi za posao.

    Drugima je džaba ako imaju i znanje i Allaha na svojoj strani, jer posao će dobiti samo oni u milosti Baltića, nadbožanskog bića ateističke organizacije neokomunista.

    Na snimci je sve jasno, barem za one neutralne koji su ga slušali, a hoće li biti jasno pravosuđu ostaje nam da vidimo.

    Moralo bi, međutim biti jasno kantonalnim institucijama u Sarajevu, koje i postavljaju kadrove umišljene da su božanstva. I nije ovo prva afera koja se veže za Baltića, bilo ih je i ranije poput one o dodjeli 21 hiljade KM kompaniji bliskoj SDP.

    A glasan muk nakon svega više je nego očit znak. Da je Partija zaslužila da konačno ode u prošlost, tamo gdje je zapela većina postulata njenog funkcionisanja više je nego jasno i vidljivo. SDP se zapravo nikada suštinski nije udaljio od vremena kada su partijski činovnici presuđivali ko je dobar a ko loš radnik, ko je za Tita, a ko treba u hapsanu.

    Da je to tako pokazuje politički uzorak partijskog čovjeka školovanog u Srbiji, a namještenog u entitetu Federacija BiH. Vojin Mijatović, iznikao na floskulama o patriotizmu i državnosti u negdašnjem komunističkom vremenu bio bi oličenje partijskog batinaša, koji progoni sve koji primjete da je predsjedniku dlaka na gavi otišla u pogrešnom smijeru.

    Opskurnog političkog znanja i vokabulara, Mijatović je po BIA udbaškom modelu građanima BiH uspio prodati optičku varku patriotizma, što mu je dalo krila da visoko poleti u strukturama SDP-a, ali i da se predstavlja kao nosilac nekog probosanskog političkog pokreta u entitetu Rs. Vrlo brzo ispostavilo se da je sve bilo prevara s ciljem instaliranja Mijatovića u institucije sistema, ali i na poziciju s koje odlučuje o tokovima unutar SDP-a.

    Nekada je garantovao da će se “9. januar u Rs slaviti ma šta kaže Ustavni sud BiH), a kada mu se rahmetli Hakija Meholjić suprotstavio na unutarpartijskom sijelu, Mijatović je glasno i jasno zaprijetio: “Doći ću u Srebrenicu i zaklati te”.

    Partijsko rukovodstvo predvođeno Nerminom Nikšićem ostalo je tada nijemo na Vojinove prijetnje čovjeku kojem su zaklali oca i jednog brata, a drugog strijeljali oni kojima je Mijatović svojevremeno obećao da će slaviti 9. januar ma šta rekao Ustavni sud BiH.

    Meholjića nema, ali Vojin Mijatović nema problem da pronađe one kojima će prijetiti. A to su svi, bili ili ne u Partiji, koji smetaju Vojinu ili njegovom predsjedniku.

    Jučer je zaprijetio “partijskim drugovima” koji ne slušaju. “Drugovi, ljudski upozoravam”, poručio je Mijatović, bez navođenja kome se obraća. Al, kome god da je uputio poruku, sljedeća će vjerovatno biti o klanju, poput one koju je uputio Meholjiću.

    Ko je ovlastio Mijatovića da disciplinira partijske drugove nije poznato, ali je poznato da Partija ima organe, koji bi valja taj posao trebali da rade. Jedini koji je mogao ovlastiti Vojina Mijatovića za progon partijskih drugova je Nermin Nikšić. Konjički ilegalac u izbornom sistemu BiH i SDP-a, kojeg niko ne bira, a uvijek je izabran, vjerovatno je u strahu od gubitka pozicije, pa preko Vojina disciplinuje one koji glasno pričaju.

    A ti koji glasno pričaju prave problem i Nikšiću i Mijatoviću, jer se suprotstavljaju Draganu Čoviću i Miloradu Dodiku. Dobro, ne baš suprotstavljaju, ali eto oponiraju, a Neka i Vojin se plaše da im se Čović i Dodik ne revanširaju.

    U konačnici, Partija je u vlasti i kada je tako ni Bog, ni Allah nam ne mogu pomoći, samo Abel da se zaposlimo ili Vojin da ubrzamo odlazak na ahiret.

    Sve drugo, život je u paklu politika neokomunista, čije rezultate proguta vatra onih koji su se molili Bogu, Allahu ili Budi, a nisu Neki, Voji ili Abelu.

    (NAP)

    1...171819...192Stranica 18 of 192

    NAJČITANIJI ČLANCI

    Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

    Avdo Avdić -
    Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...

    Priča o “ženi u crnom” koja kamenuje konvoj: Desi Stojanović je...

    Teror na ulicama Sarajeva: Admir Arnautović Šmrk sa pratnjom napao policiju,...


    Na mnogim mjestima ćete pronaći odgovore na pitanja - ko, šta, kada i kako. Ovdje ćete saznati i zašto!
    Istraga.ba - nije dovoljan samo tekst. Bitan je kontekst!


    POPULARNE KATEGORIJE

    PRATITE NAS NA TWITTERU

    [fts_twitter twitter_name=istragab tweets_count=1 cover_photo=no stats_bar=no show_retweets=no show_replies=no]

    © Istraga.ba zadržava sva prava na sadržaj