Kada vas Christian Schmidt nazove prijateljem, tačno poželite da pobjegnete u neprijateljske snage. Jer kako ćete biti prijatelj sa čovjekom koji misli da su vam dovoljne dvije Fatihe (ili dva Očenaša) i tri ruže u Memorijalnom centru u Potočarima, da biste sa sebe saprali grijehe što jedan narod, kakav god da je, istovremeno obespravljujete, pravite ludim i smatrate – glupim.
Dakle, kad upitate visokog predstavnika Christian Schmidta zbog čega je na jedan dan suspendovao Ustav Federacije i obespravio potpredsjednika Federacije iz reda Bošnjaka, on vam kaže – “uskoro će 11. juli i ja idem u Srebrenicu. Deblokirao sam pare za Memorijalni centar”.
Memorijalni centar u Srebrenici je Christianu Schmidtu postao sredstvo odbrane, a ne memorijal žrtvama presuđenog genocida nad Bošnjacima.
Bio sam i ja, gospodine Schmidt, u Novom selu kod Bijeljine. Bio sam i ispred jedne kuće u Novom selu, snimio stand up i, dok su se zavjese na prozorima tresle, u kameru rekao – “ovdje iza mojih leđa pod lažnim imenom živi Franc Kos, čovjek koji je 16. jula 1995. godine sa petoricom “kolega” na Vojnoj ekonomiji Branjevo strijeljao 1300 zarobljenih Bošnjaka”. Eno Franca Kosa danas u zatvoru. Izdržava trodecenijsku kaznu zbog Branjeva. Kucao sam i na vrata odbjeglom zločincu Dušku Kornjači, onom što ga štiti Aleksandar Vučić s kojim se češće viđate nego sa članovima Predsjedništva BiH. On vam je prijatelj, a ne ja. Za sigurnost njegovog sina koji je povezan sa podzemljem ste se brinuli. Niste se brinuli o žrtvama srebreničkog genocida.
“Olala” . Tako glasi Schmidtov odgovor kada ga upitate koju je to formulu koristio kada je odlučio da u Ustav Federacije ugradi “tri petine” podrške u određenom klubu konstitutivnih naroda prilikom formiranja neke buduće Vlade Federacije.
Onda ide – Ping-Pong, Ping-Pong …..
E, u tom “ping-pongu”, Christian Schmidt je loptica. Reketi su u Beogradu i Zagrebu, u rukama Andreja Plenkovića i Aleksandra Vučića, Bosna i Hercegovina je stonoteniski sto, a Bošnjaci “mrežica” koju morate da “prebacujete”, jer ona služi samo da jasno razdvoji srpski od hrvatskog dijela stola.
Ping-Pong, Ping Pong. Schmidt je udario u mrežicu sa Vučičićeve strane stola. Poen za Plenkovića – izborni zakon.
Ping-Pong, Ping Pong. Sad je loptica Schmidt udarila sa hrvatske strane stola. Poen za Srbiju – državna imovina.
Ping- Pong, Ping-Pong. Srbija i Hrvatska igraju do 14 (prioriteta). Onda se loptica uklanja, a mrežica ostaje na stolu bez ikakvog smisla. Nebitna.
Dakle, kad upitate Christiana Schmidta zbog čega je na jedan dan, samo na jedan dan, suspendovao Ustav, on vam odgovori: “Ping-Pong”. I onda opet kaže – ja odoh 11. jula u Potočare, na ispovijed. Potom slijedi ti Očenaša, dvije ruže i olalala. Grijesi su saprani. Onda opet ide ping-pong. Sve dok “Bošnjaci iz mrežice” ne shvate riječi koje je prije tridesetak godina izgovorio Lord David Owen.
“Don’t, don’t, don’t live under this dream that the west is going to come and sort this problem out”.
I, zato, ne sanjajte snove. Naročito ne sanjajte dok ste budni.
Sjevernomakedonske vlasti odbile su dati saglasnost Miloradu Dodiku za učešće na Prespa Forum Dialogue koji se od od 16. do 18. juna održava u Ohridu. Ovu ionformaciju prvobitno je objavio portal politicki.ba, a Istraga.ba je, u međuvremenu, uspjela doći do internih dokumenata Predsjedništva BiH koji otkrivaju detalje ovog slučaja.
Predsjednik Sjeverne Makedonije Stevo Penderovski poslao je predsjedavajućem Predsjedništva BiH Šefiku Džaferoviću poziv za učešće na ‘’Prespa Forum Dialogue’’, na kojem bi, prema zvaničnim informacijama, trebali učestvovati predsjednik Evropskog vijeća Charles Michel, slovenački predsjednik Borut Pahor, kosovska predsjednica Vjosa Osmani-Sadriu, crnogorski predsjednik Milo Đukanović, hrvatski predsjednik Zoran Milanović, kosovski premijer Albin Kurti, američka službenica Rosemary Anne DiCarlo, turski ministar vanjskih poslova Mevlüt Çavuşoğlu, evropski komesar za proširenje Olivér Várhelyi i drugi.
Razmatrajući ovaj poziv, Predsjedništvo BiH je 17.5. 2022. prihvatilo poziv predsjednika Republike Sjeverne Makedonije Steve Pendarovskog za učešće na “Prespa Forum Dialogue”. Zaključkom je određeno da bi bh. delegaciju trebao predvoditi član Predsjedništva Milorad Dodik. Dodik je, nakon prijavljen za ovaj događaj.
“Međutim, u međuvremenu smo obaviješteni od organizatora PFD-а da je poziv predsjednika Republike Sjeverne Makedonije NJ.E. Steve Pendarovskog lično upućen predsjedavajućem Predsjedništva BiH Nj.E. Šefiku Džaferoviću, te da isti nije prenosivоg karaktera”, izvijestila je šefica Službe za protokol i ceremonijal Predsjedništva BiH Ravijojla Beba Pavlović.
Pavlovićeva je izvijestila članove Predsjedništva da je Zaključak Predsjedništva BiH od 17. maja, kojim je Dodik određen za šefa delegacije – neprovodiv. A evo šta su zvaničnici Sjeverne Makedonije napisali.
“Poziv za učestvovanje predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Šefika Džaferovića na ovogodišnjem “Prespa Forum Dialogue’’ je lični, a ne prenosiv”, piše u obavijesti dostavljenoj Predsjedništvu BiH.
Prevedeno sa diplomatskog na “narodni” jezik, odluka Predsjedništva BiH da na Prespa Forum Dialogue’ Bosnu i Hercegovinu predstavlja Milorad Dodik nije provodiva. Vlasti Sjeverne Makedonije tako su uskratile gostoprimstvo članu Predsjedništva BiH.
Dodiku je, prema informacijama Istrage, uskraćeno i prisustvo na večeri u Solunu, gdje su se okupili lideri nekoliko država kako bi učestvovali na Forumu kojem prisustvuje njemački kancelar Olaf Scholz. Iako je bio rezervirao hotel, Dodik je početkom ove sedmice otkazao put u Solun.
Ruski ambasador Igor Kalabuhov tražio je od Milorada Dodika i Dragana Čovića da se privremeno primire, kako bi, uspostavom novog saziva Vijeća ministara BiH, preuzeli kontrolu nad Službom za poslove sa strancima BiH i svim operacijama Obavještajno-sigurnosne agencije BiH, saznaje Istraga.ba iz više domaćih i međunarodnih izvora. Osim ovoga, Čović kroz federalne institucije namjerava preuzeti kontrolu nad elektroenergetskim sektorom i namjenskom industrijom u Federaciji BiH.
O ovom planu upoznate su i zapadne sigurnosne agencije, a sve je razotkriveno 19. decembra prošle godine u prostorijama HDZ-a BiH, nakon što je član Predsjedništva BiH Željko Komšić izjavio da će se izjasniti o Borjani Krišto kada ona, kao kandidatkinja za mandatarku, dođe u Predsjedništvo BiH.
“Odmah nakon Komšićeve izjave, Dragan Čović je telefonom pozvao Milorada Dodika i tražio od njega da hitno nazovu predsjednika SDP-a BiH Nermina Nikšića te da od njega ultimativno traže da lideri osmorke izvrše pritisak na Denisa Bećirovića (član Predsjedništva BiH iz reda Bošnjaka, o.a.) da zajedno sa Željkom Cvijanović (članica Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda), glasa za Borjanu Krišto, bez uslovljavanja”, navodi jedan od izvora Istrage iz HNS-a (Hrvatski narodni sabor).
Nakon razgovora sa Dodikom, Čović je svoje saradnike izvijestio da je i predsjednik SNSD-a “ljut na Bećirovića, jer uvjetuje zakonom o plinu na razini BiH izglasavanje sjeverne plinske interkonekcije”. Čović je saradnicima kazao da Nikšić mora disciplinirati Denisa Bećirovića, jer će kompletan njihov projekat propasti.
“Dragan Čović je 19. 12. 2022. godine na sastanku prostorijama HDZ-a BiH kazao kako mu je Milorad Dodik rekao da je i on u situaciji da ne smije javno reagirati na Bećirovićeve zahtjeve o plinu, te da na šutnji insistiraju Rusi, jer ga je Kalabuhov pozivao da se primiri i ne reagira dok se ne formira Vijeće ministara BiH”, otkriva sagovornik Istrage.
Ruski ambasador je to tražio iz razloga što očekuje da uspostavom novog Vijeća ministara BiH proruski kadrovi iz Republike Srpske konačno preuzmu kontrolu nad Službom za poslove sa strancima BiH i unutar Obavještajno sigurnosne agencije. Naime, iako je SNSD-ov Zoran Tegeltija na čelu Vijeća ministara BiH, on nije tokom svog mandata uspio s pozicija smijeniti kadrove u sigurnosnom sektoru koje je prethodno postavila opozicija iz Republike Srpske. Tako je na čelu Službe za poslove sa strancima BiH ostao SDS-ov kadar Slobodan Ujić, a funkciju zamjenika direktora OSA-e još uvijek obavlja PDP-ov kadar Trifko Buha.
Proteklih godina, OSA BiH i Služba za poslove sa strancima BiH zabranili su ulazak u BiH nekolicini ruskih i srbijanskih državljana koji su proglašeni osobama opasnim po nacionalnu sigurnost Bosne i Hercegovine. Zbog toga je u martu prošle godine, nakon što je srbijanskom profesoru Milošu Koviću, advokatu Goranu Petronijeviću i bivšem šefu Žandarmerije Srbije Bratislavu Dikiću zabranjen ulazak u BiH, lider SNSD-a Milorad Dodik otvoreno krenuo u napad na OSA-u i Službu za poslove sa strancima BiH.
“Kada je profesor Miloš Ković vraćen onda smo se zapitali kako se to radi, na žalost to radi Služba za poslove sa strancima čiji je direktor Srbin i koji je u nekim tijesnim vezama sa Mirkom Šarovićem, mislim nekim kumovskim, i da on odlučuje o tome. To nikada ne smije da bude pravo jednog pojedinca bez obzira na funkciju koju obavljaju. Sistem koji postoji u BiH dozvoljava upravo takav voluntarizam da se pojedinci mogu na takav način dodvoravati. To su prije svega zahtjevi muslimana u Sarajevu koji to traže. Mislim da profesor Ković, a ni Dikić nisu prijetnja bezbjednosti”, rekao je tada Milorad Dodik, konstatujući da za tim nije bilo potrebe.
Služba za poslove sa strancima, objasnio je tada Slobodan Ujić, obavlja samo tehnički dio. Kada OSA nekoga proglasi osobom koja ugrožava nacionalnu sigurnost BiH, onda Služba za strance sve to unosi u sistem koji kasnije koristi i Granična policija BiH.
Slobodan Ujić, direktor Službe za poslove sa strancima BiH (SDS)
Podsjećamo, OSA i Služba za poslove sa strancima tako su spriječile ulazak u BiH ruskom oligarhu Konstantinu Malofeevu koji je, u ime ruskog predsjednika Vladimira Putina organizirao terorističke operacije na Krimu 2014. godine. Malofeev je finansirao i kampanju Milorada Dodika, što su objavili i zvaničnici američkog State Departmenta.
„Imenovani Konstantin Malofeev predstavlja prijetnju BiH, javnom poretku, javnom redu i miru, javnom zdravlju BiH ili međunarodnim odnosima“, piše u dokumentu na osnovu kojeg je ovom ruskom oligarhu zabranjen ulazak u BiH zbog čega se on, privatnim avionom, morao vratiti natrag u Moskvu, uprkos intervencijama iz Ambasade Ruske Federacije.
Osim Malofeevu, OSA i Służba za strance su zabranili ulazak u BiH vođi Noćnih vukova Aleksandru Sergejeviču Zaldostanovu zvanom Hirurg, zatim oficiru ruske vojne obavještajne službe GRU Vladislavu Vitalyevichu Filippovu, piscu Jevgeniju Nikolajeviču Prilepinu zvanom Zahar, advokatu Radovana Karadžića i ruskom aktivisti Goranu Petronijeviću, proruskom političaru iz Srbije Mlađanu Đorđeviću, bivšem šefu srbijanske Žandarmerije optuženom za državni udar u Crnoj Gori Bratislavu Dikiću, te nekolicini pripadnika Wagner grupe koji su djelovali u Srbiji.
Kako bi spriječili dalje zabrane ulaska ruskih špijuna u BiH, Milorad Dodik i Dragan Čović moraju preuzeti kontrolu nad OSA-om i Službom za poslove sa strancima. Milorad Dodik, naime, namjerava uspostavom novog Vijeća ministara BiH na poziciju zamjenika direktora OSA-e postaviti Ristu Zarića, koji je proteklih godina bio bitan saradnik proruskih struktura u BiH. Zarić je, prema informacijama Istrage, krajem prošle godine u Istočnom Sarajevu imao i sastanke sa kadrovima Naroda i Pravde, stranke kojoj bi, u raspodjeli pozicija, trebala pripasti funkcija direktora OSA-e- Kao uslov za imenovanje NiP-ovog kadra na čelo OSA-e, Dodik i SNSD su postavili imenovanje Riste Zarića na poziciju zamjenika direktora te agencije.
Risto Zarić sa Nikolom Špirićem
“Zamjenik generalnog direktora Agencije rukovodi operativnim aktivnostima organizacionih jedinica Agencije pod nadzorom generalnog direktora”, navedeno je u članu 92 Zakona o OSA-i.
Zakon o OSA-i
Zarić je ranije bio zamjenik direktora OSA-e, a njegov bivši vozač Dragan Savić je prijavljen da je iz ove državne Agencije iznosio povjerljive dokumente koji su se odnosili na operacije usmjerene protiv ruskih obavještajaca. Konkretno, Zarićev vozač je prijavljen Tužilaštvu BiH da je iznio dokumente o tajnoj operaciji “Ušće”, tokom koje su razotkriveni srbijanski obavještajci koji su u Sarajevu fotografisali Ambasadu SAD-a i objekte namjenske industrije.
Smjenom PDP-ovog kadra Trifka Buhe i postavljanjem Riste Zarića, SNSD i Ruska Federacija bi dobili punu kontrolu nad Obavještajno-sigurnosnom agencijom BiH. Istovremeno, novi saziv Vijeća ministara BiH bi smijenio i SDS-ovog direktora Službe za poslove sa strancima, koja bi, također, pripala SNSD-u.
Nermin Nikšić je sam od sebe napravio taoca. Federalni premijer ne može biti bez saglasnosti SDA. U Vijeću ministara BiH ne može ništa bez Dodika i Čovića. Nema nijednog delegata u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. Nema nikog u rukovodstvu oba doma državnog Parlamenta. U rukovodstvu Predstavničkog doma Parlamenta Federacije nema nikoga. Izbor njegovog potpredsjednika Federacije ovisi o HDZ-ovoj dobroj volji. Opozicija je u Tuzlanskom kantonu gdje je SDP BiH osvojio četvrtinu svojih glasova. U Goraždu nema premijera ni rukovodstvo skupštine. U Zenici sve procese, i u gradu i u kantonu, vodi Fuad Kasumović. U USK o svemu odlučuju NES i SDA. U Kantonu 10 ne smije u vlast bez HDZ-a koji nema većinu. U HNK ulazak u vlast ovisi mu o HDZ-u. A po glasovima, druga je stranka u Federaciji. I najjača politička partija, sa najvećim brojem zastupnika, od svih vladajućih političkih partija iz Federacije, uključujući i HDZ BiH.
Sada, kada je izgubio sve, partnerima iz osmorke prijeti da će otići sa SDA na nivou Federacije BiH. Ali šta Nikšić može ponuditi SDA-u i DF-u? Sebe kao premijera? Predsjednik SDA Bakir Izetbegović već saopćio da budući potpredsjednik FBiH Refik Lendo sigurno neće potpisati imenovanje Vlade Federacije BiH u kojoj bi Nermin Nikšić bio premijer. Istina, ne bi bilo prvi put da Izetbegović zaboravi obećano.
Ali da vidimo koji je stvarni „miraz“ predsjednika SDP-a.
Čak i ako prođe Igor Stojanović za potpredsjednika Federacije BiH iz reda srpskog naroda, Nermin Nikšić ne može biti premijer sve dok SDA-ov Lendo to ne potpiše. Ako, pak, odbaci NES i SBiH, kako je najavio, dolazi u situaciju da, čak i sa podrškom HDZ-a, NiP-a i Naše stranke, ostane bez većine u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije. U tom slučaju može birati – da li će Stojanović potpisati novu Vladu Federacije koju bi činili SDA, NES, SBiH, DF i HDZ, ili da ostavi Vladu Federacije sa Fadilom Novalićem na čelu. U oba slučaja – Nermin Nikšić neće biti ništa.
Opcija broj dva: ostanak Nermina Nikšića u koaliciji sa NES-om i SBiH-om na nivu Federacije mu ne garantuje ništa. Bez potpisa Refika Lende ne može biti premijer Federacije. Dakle, opet ovisi o SDA-u. No, koji je motiv SDA da Nikšiću da poziciju premijera, a da, pritome, nakon Vijeća ministara BiH izgubi i Vladu Federacije. SDA-ov uslov za isporučivanje Vlade Federacije BiH Nerminu Nikšiću bi mogao biti – proces rekonstrukcije Vijeća ministara BiH. Da, recimo, umjesto Elmedina Konakovića i Edina Forte pozicije dobiju SDA i DF. Međutim, Nikšić to više ne može isporučiti SDA-u, jer proces rekonstrukcije Vijeća ministara ovisi o HDZ-u i SNSD-u. A baš on je Dodiku dao kontrolni paket od četiri delegata u Klubu Srba Doma naroda PS BiH. Nikšić, dakle, Izetbegoviću ne može ponuditi rekonstrukciju Vijeća ministara BiH, kako bi zauzvrat dobio ulazak u Vladu Federacije BiH koja kontrolira javna preduzeća.
Gdje su ključne greške predsjednika SDP?
Krenut ćemo od kantonalnih skupština.
U Tuzlanskom kantonu SDP je osvojio 37 hiljada glasova, od ukupno 131 hiljade osvojene na nivou Federacije BiH. Dakle, skoro trećinu glasova SDP je osvojio u TK. Sa osam zastupnika oni su druga politička partija. Pod pritiskom sarajevske centrale, tuzlanski SDP je odlučio ući u koalicijske pregovore sa PDA-om Mirsada Kukića i NiP-om Elmedina Konakovića, odbacujući SDA i Demokratsku frontu, koji su sami bili na rubu većine. Kako su SDP-ovci pregovarali, najbolje pokazuje činjenica da su sa osam zastupnika u Skupštini TK uspjeli dobiti dva delegata u Domu naroda FBiH, jednog Bošnjaka i jednog Srbina koje bi imali, s kim god da su koalirali. Istovremeno, SDP je svojim „viškom glasova“, pogurao NiP-ovog jedinog Bošnjaka Izena Hajdarevića da uđe u Dom naroda FBiH. Osim toga, žrtvovali su svoju Hrvaticu, Vedranu Petrović, dajući podršku NiP-ovoj Hrvatici Silvi Banović. I to nije sve. Prilikom izbora rukovodstva Doma naroda FBiH, NiP-ov Bošnjak iz TK (Izen Hajdarević) koji je osvojio ukupno 1578 glasova u utrci za zastupnika u Skupštini TK, dobio je prednost u odnosu na SDP-ovog Bošnjaka iz TK (Dževada Hadžića) koji je osvojio devet hiljada preferencija, što samo malo manje od ukupnog broja glasova koje je u TK osvojila Konakovićeva stranka Narod i Pravda. Dalje, SDP BiH je iz izborne jedinice 5 za Predstavnički dom PS BiH osvojio 44 hiljade glasova, što je za samo pet hiljada glasova manje nego što je Naša stranka osvojila na nivou cijele Federacije BiH. SDP TK je osvojio dva direktna državna mandata, što je identično broju mandata koje ima Naša stranka, s tim da je NS dobila jedan direktni i jedan kompenzacijski. Pa, ipak, sa kapacitetom od skoro trećine ukupnih glasova SDP-a BiH, SDP TK nije dobio nijednog ministra u Vijeću ministara BiH (ne računamo zamjenike). U rukovodstvu oba doma Državnog Parlamenta, ni sam SDP nema nikoga. Jedina pozicija koja je pripala SDP-u TK je pozicija potpredsjednika Doma naroda Parlamenta Federacije (Slađan Ilić). Sve drugo, Nermin Nikšić je isporučio NiP-u i Našoj stranci.
U Skupštini Zeničko-dobojskog kantona, SDP je osvojio pet zastupničkih pozicija, koliko u zbiru imaju NiP (3) i NES (2). No, SDP je pristao da njihovi zastupnici izaberu Alminu Sivić iz NES-a i Amru Babić iz NIP-a za delegatkinje u Klubu Bošnjaka Doma naroda FBiH. SDP se zadovoljio delegatima iz reda srpskog naroda koje bi dobio u svakom slučaju. Iako u ZDK imaju isto zastupnika kao BHI Fuada Kasumovića, SDP BiH je pristao da mjesto premijera tog kantona pripadne Kasumovićevoj stranci. Za predsjedavajućeg Skupštine ZDK, izabran je Dejan Kovačević iz NiP-a, koji, rekosmo, ima tri zastupnika, za razliku od SDP-a koji ima pet.
Izbori delegata u TK i ZDK kasnije će direktno uticati na činjenicu da SDP nije dobio nijednog delegata u Parlamentarnoj skupštini BiH. Recimo, da je umjesto Izena Hajdarevića iz TK izabran SDP-ov Bošnjak. A umjesto NES-ove ili NiP-ove Bošnjakinje, SDP-ov delegat, ta stranka bi imala sigurno četiri delegata u Klubu Bošnjaka Doma naroda FBiH, što bi im omogućilo sigura izbor jednog bošnjačkog delegata u Dom naroda PS BiH. Ali zahvaljujući odluci Nermina Nikšića da Bošnjake u ZDK preda NiP-u i NES-u, SDP-ovac iz ZDK Elvir Karajbić nije izabran za delegata u Domu naroda PS BiH. Tako će bivši sekretar SDP-a BiH ostati samo federalni zastupnik, dok će, recimo, domom u kojem sjedi, Predstavničkim domom FBiH predsjedavati Mirjana Marinković Lepić iz Naše stranke koja je osvojila „kompenzacijski mandat“, jer je na preferencijama dobila svega 1419 glasova, ili tri puta manje od Karajbića koji je osvojio skoro pet hiljada preferencija i direktni mandat.
Slične greške, SDP BiH je napravio i u USK. Sa devet hiljada glasova, SDP je duplo jača politička partija u tom kantonu od Naroda i Pravde. Prilikom izbora delegata, NES i SDA su jedini mogli, svojim kapacitetom, izabrati svoje bošnjačke delegate. SDA je višak svojih glasova dao DF-u, a NES je dao kandidatu NiP-a, jer je SDP BiH je odlučio da nemaju svog kandidata za bošnjačkog delegata, pružajući podršku NiP-ovom Azharu Sejariću. NiP-ov delegat Sejarić će kasnije podržati NiP-ovog kandidata za Dom naroda BiH Kemala Ademovića, dok je SDP-ov kandidat Elvir Karajbić ostao bez nedovoljne podrške.
Slušajući, prije svega, Elmedina Konakovića, Nermin Nikšić je četiri kantona (TK, ZDK, USK i BPK- Goražde), glasao za NiP-ove kandidate za delegate u Klubu Bošnjaka Doma naroda FBiH. NiP je jedinog sigurnog delegata, bez podrške SDP-a, mogao osvojiti u Kantonu Sarajevo. No, umjesto jednog, NiP je, zahvaljući glasovima SDP-a, osvojio pet delegata Bošnjaka u Domu naroda FBiH. SDP je ostao na dva bošnjačka delegata. Sa pet delegata NiP je dobio delegata u Domu naroda PS BiH. Sa dva delegata – SDP BiH nije dobio ništa. Sa tri zastupnika u Predstavničkom domu PS BiH, NiP je dobio poziciju predsjedavajućeg tog doma. Sa pet zastupnika u istom, Predstavničkom domu, SDP BiH nije dobio ništa.
Sa 15 zastupnika u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH, SDP nije dobio nikoga u rukovodstvu tog doma. Sa šest zastupnika u istom domu, Naša stranka je dobila predsjedavajućeg. Pritome, SDP BiH je sve hrvatske pozicije i pozicije koje pripadaju ostalima, predala HDZ-u BiH, odnosno Našoj stranci.
Milan Tegeltija, predsjednik VSTS, ovih dana saopštiće odluku o tome da li ostaje na toj poziciji ili ne; Bilo bi zaista fantastično da isti taj dan Tegeltija, koji za sebe tvrdi da je “Čovjek od zakona” i da “nikada nije radio mimo zakona”, objasni zbog čega je Ljiljana Slijepčević još uvijek sudija Osnovnog suda Banjaluka, iako je počinila niz krivičnih djela; Među njima su, između ostalog, svjesno omogućavanje krađe milion maraka, kao i nezakonito uzimanje predmeta od drugog sudije i donošenje odluke u predmetu u ime tog sudije, bez njegovog odobrenja i znanja.
2.
“Man of The Law” Tegeltija zaista bi trebao da javnosti objasni kako je Ured disciplinskog tužioca, 21.01.2020., u vrijeme njegovog mandata oslobodio sudinicu Slijepčević, uprkos teškim krivičnim djelima koje je počinila? I, naravno, kakva je uloga “Man of The Law” bila u oslobađanju Slijepčevićeve?
3.
Prema podacima i dokumentima kojima raspolažem, samoprozvani, lažni “Man of The Law” ,je sve samo to za šta se predstavlja nije; Preciznije, Milan Tegeltija je Čovjek Bezakonja – “A Man of Lawlessness”!
4.
Pojasniću detaljno o čemu se radi, a Tegeltija ima priliku da na konferenciji za štampu, koju priprema lijući krokodilske suze nad samim sobom, obasut jeftinim konfetama i bagatelnim, bezvrijednim, objašnjenjima njegove “teške” sudbine, plus brojnim lažima, objasni javnosti sve detalje o tome kako je pomogao sudinici Slijepčević da, nakon brojnih počinjenih krivičnih djela, opstane kao sudija i nastavi da čini krivična djela.
5.
Bez “A Man of Lawlessness” to se nije moglo desiti; Slijepčevićeva je ostala sudija zahvaljujući teškim mahinacijama i manipulacijama Tegeltije, koje su svoj krešendo doživjele 21.01.2020. godine, kada je Prvostepena disciplinska komisija sa sudijom Ljiljanom Slijepčević zaključila Sporazum: Njoj je izrečena disciplinska mjera JAVNA OPOMENA, kao jedna od najblažih disciplinskih mjera. Protiv te odluke, po dogovoru, žalbu nisu pisali ni Slijepčevićeva ni disciplinski tužilac, pa je postala pravosnažna i van očiju, odnosno skribena od ostalih članova VSTS-a.
6.
Prva sjednica VSTS, prema Okvirnom planu za održavanje sjednica, trebala je biti održana 22. i 23.01.2020, dan nakon nevjerovatno drske, nezakonite, skandalozne odluke o nekažnjavanju Slijepčevićeve koja je počinila teška krivična djela, što dodatno potvrđuje tajnost Tegeltijinog antizakonitog posla.
7.
Vrlo bitno je znati ko su bili članovi te “čuvene” Prvostepene disciplinske komisije: Ružica Jukić, tadašnja potpredsjednica VSTS i Željka Radović, članica VSTS, koja je to još uvijek zahvaljujući nezakonitom slalomu koji je odvezao Tegeltija, rušeći sve kapije pred sobom.
8.
Pomenute dame su bile ključne uzdanice “A Man of Lawlessness” u njegovim brojnim nezakonitim “vožnjama” kojima je VSTS pretvorio u sopstveni STR i radio šta je htio; Ništa zakonito, iako se sada plačljivim, drhtavim glasom kune da je sve radio po zakonu. Jeste, ali Podzemlja!
9.
Cijela sudska afera, bez presedana, po čemu će ostati visoko u istoriji beščašća pravosuđa u BiH, odnosi se na dvije sudinice Osnovnog suda Banjaluka i ostavinski postupak broj 71 0 O 204605 14 O.
10.
Postupak je vodila sudija Snježana Savić i ona je, u ovom slučaju, uradila sve po Zakonu.
11.
Savićeva je, prije odlaska na godišnji odmor, donijela rješenje o nasljeđivanju (predmet nasljeđivanja je bila imovina velike vrijednosti, uključujući i novčana sredstva od oko milion KM).
Ona je 29.6.2015. godine donijela rješenje o nasljeđivanju, br. 71 0 O 204605 14 O, te dnevnom naredbom od 17.7.2015. naložila dostavljanje rješenja o nasljeđivanju advokatu M.C., punomoćnici učesnika u postupku, R.K.
12.
Protiv rješenja o nasljeđivanju neki od učesnika u ostavinskom postupku su izjavili žalbu, zbog čega rješenje o nasljeđivanju nije moglo postati pravosnažno prije nego što o žalbama odluči Okružni sud Banja Luka.
Nakon što je učinila što je trebalo učiniti, Savićeva je otišla na godišnji odmor.
13.
Tada na scenu stupa sudinica Ljiljana Slijepčević koja, bez ičijeg odobrenja, izuzima pomenuti predmet, za koji je bila zadužena Savićeva; Slijepčevićeva, pod imenom Savićeve stavlja klauzulu pravosnažnosti na rješenje o nasljeđivanju.
Cilj te kriminalne aktivnosti je bio da lica koja su proglašena za nasljednike (ali ne i pravosnažno) podignu novac sa računa ostavioca, što je eksperesno i učinjeno; Tako je brzopotezno počišćeno gotovo milion KM.
14.
Po povratku sa godišnjeg odmora, sudija Snježana Savić je saznala za tu prljavu rabotu Slijepčevićeve.
Sačinila je službenu zabilješku, 16.9.2015, u kojoj je navela da je sudinica Ljiljana Slijepčević „samovoljno bez ičijeg ovlaštenja uzela predmet sa upisnika i dana 21.07.2015. godine kroz CMS sistem konstatovala pravosnažnost, pod mojim imenom, na doneseno rješenje o nasljeđivanju”.
Savićeva je konstatovala u Službenoj zabilješci, najmanje, tri krivična djela Slijepčevićeve.
15.
Kasnije su učesnici u ostavinskom postupku podnijeli disciplinsku pritužbu VSTS-u protiv sudinice Slijepčević, koja je prijateljica Tegeltije i jedna od njegovih najbližih saradnica iz vremena dok je bio predsjednik Osnovnog suda Banja Luka.
16.
Kako bi zaštitio vrsnu prijateljicu, sklonu “rješavanju” tuđih predmeta, falsifikovanju potpisa drugih sudija, nezakonitom ubacivanju u CMS falsifikata koje je proizvela, omogućavanju otimačine milion KM…, Tegeltija je izdejstvovao da u prvostepenoj disciplinskoj komisiji budu članovi VSTS koji su njemu odani: Ružica Jukić i Željka Radović.
Treći član je nebitan, jer je za većinu dovoljno dvoje, ali da ne bude da se išta krije – riječ je o sudinici Semiji Kuljuh.
17.
Prvostepena disciplinska komisija VSTS-a je sa sudijom Liljanom Slijepčević zaključila Sporazum, 21.01.2020., prema kojem joj je, kako sam već naveo, izrečena disciplinska mjera JAVNA OPOMENA, kao jedna od najblažih disciplinskim mjera.
18.
Protiv te odluke, po dogovoru, žalbu nisu pisali ni sudija Ljiljana Slijepčević ni disciplinski tužilac, pa je postala pravosnažna i ostala van očiju ostalih članova VSTV-a, koji nisu imali pojma šta se dešava pod svodovima tog Doma strave i užasa, nikako pravde.
19.
Pomenuta disciplinska mjera se izriče za banalne propuste, kao što je, na primjer, kašnjenje sudije u pisanju presude.
20.
Nasuprot tome, sudinica Ljiljana Slijepćević je učinila nešto nezabilježeno čak i u neslavnoj istoriji pravosuđa BiH: Preduzimala je radnje u predmetu drugog sudije i to pod imenom tog drugog sudije, pri čemu je “isparilo” milion KM.
Uz sve rečeno, Slijepčevićeva je stavila pravosnažnost na rješenje o nasljeđivanju iako su se u spisu nalazile žalbe. Njeno postupanje ima sva obilježja krivičnog djela.
Uslijedio je i epilog: “postupajući po žalbi učesnika u postupku, R.K., Okružni sud u Banjaluci je donio rješenje od 19.9.2017, kojim je uvažio žalbu i ukinuo rješenje o nasljeđivanju od 29.6.2015, čiju je pravosnažnost konstatovala tužena. R.K. je tužio RS i druge zbog naknade štete i sticanja bez osnova, tražeći odštetu od 5.000.000 KM zbog štetnih radnji, među kojima je i konstatovanje pravosnažnosti rješenja o nasljeđivanju koje je Slijepčevićeva izvršila u odsutnosti postupajućeg sudije”.
21.
Kada se sve sagleda, posebno benigna opomena Prvostepene disciplinke komisije Slijepčevićevoj, očigledno je da je sve bilo dogovoreno, a da ostali članovi VSTS-a, sem Jukićeve, Radovićeve i Kuljuhove, nisu ni upoznati sa ovim pomno i precizno namještenim disciplinskim postupkom.
22.
Ono što vulgarno vrijeđa intelegenciju je to što je u Odluci Prvostepene disciplinske komisije kao olakšavajuća okolnost sudinici Ljiljani Slijepčević navedeno da se radilo o NESVJESNOM NEHATU.
Kakav bezobrazluk, drskost I bahatost!!!
23.
Zaista su Tegeltija, “A Man of Lawlessness” i njegove “Muze” sve građane tretirali kao imbecile, ali isto tako i brojne kolege iz VSTS, koji nisu imali pojma šta on sve čini i čime se sve bavi, a riječ je o teškim podzemnim aktima.
24.
U ovom slučaju ne samo da se ne radi o nekakvom Nesvjesnom Nehatu, nego je riječ o klasičnom primjeru kriminala.
25.
Interesantno i da je Slijepčevićevu u disciplinskom postupku zastupala advokat Jadranka Ivanović, koja je bila član tog istog VSTS-a (jun 2015. – jun 2019. godine). Ivanovićeva je bila jedna od najbližih Tegeltijinih saradnika u vrijeme svog članstva u VSTS-u.
26.
Nije ovdje kraj priče o takozvanoj sudinici Ljiljani Slijepčević: Ona je u bliskom srodstvu sa advokatom Ljubišom Dragičevićem, koji je siva eminencija RUGIP-a i najvažniji advokat Građevinske mafije.
Većina Režimskih tajkuna u oblasti građavinarstva angažuje Dragičevića za rješavanje zemljišnih sporova i prevare sa zemljištem u RUGIP-u.
27.
Njegov blizak saradnik u tim poslovima je zeleni advokat, ali vrlo zreli kriminalac, Stojan Vukajlović.
28.
Važno je znati i sljedeće: Advokat Dragičević je imao otvorena vrata Gradske uprave, za vrijeme trajanja mandata Igora Radojičića. Dragičevićeva “čvrsta veza” u Gradskoj upravi bio je Nikola Aleksić, Radojičićev savjetnik za pravne poslove.
Aleksić i Dragičević
29.
Za svaku dobijenu građevinsku dozvolu od Grada Banjaluka, Aleksić je od Dragičevića dobijao novčanu proviziju. Pored toga, Aleksić je od Dragičevića za svoje usluge dobio i automobil “Citroen”, crne boje; Istina, polovni, jer ga je vozio Dragičević, prije nego ga je poklonio Aleksiću.
Istraga Tužilaštva BiH protiv zvaničnika Republike Srpske obična je farsa. Dokazuju to i dokumenti koje je potpisao državni tužilac Oleg Čavka, a koji se odnose na izuzimanje dokumentacije iz institucija RS i političkih partija koje čine vladajuću koaliciju. Da pojednostavimo, tužilac Oleg Čavka je naredio pripadnicima SIPA-e da izuzmu dokument koji, zapravo, i ne postoji. Na fotografiji ispod je dokument Tužilaštva BiH koji je potpisao tužilac Čavka. On ovim aktom traži da se iz Vlade Republike Srpske izuzme – “Zapisnik sa sjednice Vlade RS na kojoj je prihvaćen Prijedlog zaključaka usvojenih na Narodnoj sjednici Skupštine Republike Srpske od 10. 12. 2021. godine, a u pogledu prenosa nadležnosti”. No, Čavka ima samo jedan problem – takav zapisnik ne postoji jer Vlada RS nikada nije ni usvojala sporne zaključke koje je, potom, razmatrala Narodna skupština RS.
Da dokument koji traži tužilac Čavka ne postoji, potvrdili su nam i sagovornici iz Vlade Republike Srpske koje smo kontaktirali nakon što je Tužilaštvo BiH obznanilo da će, po naredbi Suda BiH izdatoj na osnovu prijedloga postupajućeg tužioca SIPA izuzeti dokumente iz NSRS.
“Vlada nikad nije razmatrala zaključke”, kazao nam je jedan od zvaničnika iz Republike Srpske.
Šta, onda, tužilac Čavka traži? Ukratko – traži predstavu za široke narodne mase. Evo i kako. Osim nepostojećeg dokumenta iz Vlade RS, službenici SIPA-e bi, po naredbi Olega Čavke, iz Narodne skupštine RS trebali izuzeti zaključke, saglasnosti i odluke iz 2003., 2004. i 2005. godine, a koji se odnose na prenos nadležnosti sa nivoa RS na nivo BiH. Osim toga, Čavka traži izuzimanje “odluka proizašlih sa sjednice NSRS” od 1. decembra ove godine. No, tek onda nastaje – izuzimanje “spektakularnih odluka”. Čavka, naime, naređuje izuzimanje dokumentacije šest vladajućih partija – iz SNSD-a, DNS-a, Socijalističke partije, Ujedinjene Srpske, Narodne partije Srpske, i Narodnog demokratskog pokreta.
Čavka, tako, traži – izuzimanje “statuta političkih partija”, odluka o imenovanju glavnih odbora tih stranaka, odluka o imenovanju predsjednika navedenih stranaka, odluka o imenovanju predsjednika izvršnih odbora stranaka, odluka o imenovanju sekretara političkih partija, te odluke stranačkih organa koje se odnose na usvajanje zaključaka o prenosu nadležnosti. Kakve veze stranački dokumenti imaju veze sa odlukama Narodne skupštine RS, poznato je, očito, samo tužiocu Čavki. A sada da se vratimo na “meritum”.
Tužilaštvo BiH donijelo je naredbu o provođenju istrage protiv Milorada Dodika, Željke Cvijanović, Radovana Viškovića, Petra Đokića, Nedeljka Čubrilovića, Nenada Stevandića, Darka Banjca, Dragana Čavića, Igora Žunića, Dalibora Stevića, Spomenka Stevanovića, Marinka Dragišića i Dike Cvijetinovića. U dnu dokumenta, ispod ovog pasusa, možete pročitati imena osumnjičenih i za koja ih to krivična djela Tužilaštv BiH sumnjiči.
“U drugoj polovini 2021. godine, Milorad Dodik, postupajući u svojstvu srpskog člana Predsjedništva u BiH, i predsjednika vladajuće političke partije nivoa BiH i RS, nakon javne iskazane namjere u više medijskih istupa za takozvano vraćanje nadležnosti sa nivoa BiH na nivo entiteta RS, u oblasti odbrane, sigurnosti, pravosuđa, finansija i drugim oblastima, javnom deklamacijom upotrebe sile, kao sredstva za rušenja najviših institucija BiH (Oružanih snaga BiH, Suda i Tužilaštva BiH, VSTV-a BiH, SIPA-e, OSA-e i UIO BiH … u sastav grupe prihvatio zasad neutvrđen broj osoba …”, piše tužilac Čavka.
Nakon što je donio ovu naredbu, Čavka je počeo u Tužilaštvo BiH pozivati opozicionare iz Republike Srpske da, u svojstvu svjedoka, govore o sjednici kojoj nisu ni prisustvovali. Prema informacijama Istrage, postupajući tužilac planira pozvati najmanje 49 svjedoka u ovom slučaju. S obzirom na to kakva je dinamika saslušavanja, “istraga” u ovom slučaju neće biti okončana do proljeća.
Najmanje četrnaest državnih tužilaca zatražilo je hitno formiranje predmeta protiv Milorada Dodika, zbog njegovih najava rušenja institucija BiH, saznaje Istraga.ba.
Nakon što je prošlog petka državni tužilac Džermin Pašić dostavio zahtjev za formiranje predmeta po službenoj dužnosti, u ponedjeljak je njegovu inicijativu podržalo još najmanje deset tužilaca. Kada se tome dodaju još tri tužioca koji su odmah u petak podržali Pašićevu inicijativu, dolazimo do ukupno četrnaest državnih tužilaca koji su zatražili formiranje predmeta protiv Milorada Dodika. Prema informacijama Istrage, inicijativu za formiranje predmeta u ponedjeljak su podržali tužioci Oleg Čavka, Dubravko Čampara, Merisa Nurkić, Jasmin Šoše, Sena Uzunović, Seid Marušić, Senad Osmić, Suada Pašić, Ćazim Hasanspahić i Kasim Halilčević. U petak su, podsjećamo, nakon prvobitne inicijative Džermina Pašića formiranje predmeta protiv Milorada Dodika zatražili tužioci Elvira Stanojlović, Izet Odobašić, Saša Sarajlić.
Podsjećamo, prošlog petka, u 11 sati i 56 minuta, državni tužilac Džermin Pašić putem službenog maila uputio inicijativu za hitno formiranje predmeta protiv Dodika. Njegovu inicijativu ubrzo su podržali tužioci Izet Odobašić, Elvira Stanojlović i Saša Sarajlić. Svi oni su zatražili formiranje predmeta zbog Dodikovih izjava u kojima prijeti teritorijalnom integritetu BiH, ali i reakciju Tužilaštva BiH u vezi sa zakonima koje je ove sedmice proglasila predsjednica RS-a Željka Cvijanović, a koji se odnose na osporavanje “Inzkovog zakona” o zabrani negiranja genocida.
“Poštovani, u odnosu na medijske istupe člana Predsjedništva BiH Dodik Milorada u kojima iskazuje prijetnje teritorijalnom integritetu i najvišim institucijama BiH, na način u kojem se u stepenu osnova sumnje ispunjavaju obilježja krivičnog djela iz Glave XVI Krivičnog zakona BiH, ukoliko to već nije učinjeno, iniciram hitno formiranje predmeta, a sve sa ciljem pravovremenog djelovanja Tužilaštva BiH i krivičnopravne zaštite integriteta BiH”, naveo je u svom dopisu tužilac Pašić.
Pašić dalje navodi da, prema utvrđenoj proceduri, on lično ne može formirati predmet po službenoj dužnosti, ali da to trebaju učiniti nadležni tužioci.
“U ispunjavanju osnovne dužnosti svakog tužioca u skladu sa članom 35. Zakona o krivičnom postupku BiH, a kako prema utvrđenoj proceduri formiranje i signiranje predmeta spisa nisam u mogućnosti djelovati ex oficio (odnosno, sam otvoriti predmet) pozivam na preduzimanje potrebnih mjera u cilju sprovođenja istrage, u predmetu koji će u skladu sa Pravilnikom o TCMS-u biti dodijeljen nekom od tužilaca Tužilaštva BiH”, napisao je Pašić.
Kako bi prikrila činjenično stanje, glavna državna tužiteljica Gordana Tadić je u ponedjeljak popodne za N1 televiziju saopćila kako je predmet protiv Dodika već formiran.
“Sasvim je razumljiv interes javnosti za podnesene prijave protiv člana predsjedništva gospodina Milorada Dodika koje su pristigle u posljednje vrijeme, posljednja dana 18.10.2021. godine. Radi blagovremene spoznaje Tužilaštvo Bosne i Hercegovine obavještava javnost da je već po primitku prve prijave formiran predmet i zadužen tužilac a ostale prijave su također u radu”, navedeno je u saopćenju Tužilaštva BiH.
Interesantno je, međutim, da četrnaest tužilaca koji su do danas potpisali inicijativu za formiranje predmeta o tome nije obaviješteno. Osim toga, Pašić je tražio formiranje predmeta zbog Dodikovih najava rušenja ustavno-pravnog poretka BiH, a ne zbog “negiranja genocida”, zbog čega su predmeti ranije formirani.
“Mi smo za usvajanje novog Izbornog zakona u BiH”, reći će mađarski ministar vanjskih poslova Peter Szijjarto tokom razgovora iza zatvorenih vrata za predsjednikom HDZ-a BiH Draganom Čovićem.
Bio je novembar 2021. godine i hrvatska diplomatija je već bila počela pripreme i lobiranje za nametanje novih izmjena Izbornog zakona u BiH. Orbanov ministar vanjskih poslova Peter Szijjatro bio je u Sarajevu i susreo se sa liderom HDZ-a BiH Draganom Čovićem.
“I, naravno, pošto smo obojica, pošto se baziramo na kršćanskim osnovama, vrijednostima, jasno je da osjećamo simpatiju i dijelimo simpatiju sa Hrvatima. Tako da mogu obećam, gospodine predsjedniče, da ćemo mi do kraja biti uz vas i imat ćete našu podršku. Rekao sam i svom kolegi, ministru vanjskih poslova Hrvatske da on kaže šta je to korisno za vas i šta treba mi da učinimo po tom pitanju”, rekao je Szijjjatro Draganu Čoviću.
Kompletan snimak razgovora Szijjarta i Čovića možete pogledati na linku ispod ovog pasusa.
Čović se obavezao da će o razgovoru informisati hrvatskog premijera Andreja Plenkovića i ministra vanjskih poslova Republike Hrvatske Gordana Grlića-Radmana.
“I ja ću informisati premijera”, rekao je Szijjarto.
Szijjatrov premijer će nekoliko mjeseci kasnije krenuti u diplomatsku ofanzivu. Mjesec dana nakon sastanka Szijjarto-Čović mađarski premijer je govorio o Bosni i Hercegovini.
“Učinit ću sve kako bih najviše evropske zvaničnike ubijedio u to da je ključno pitanje, ma koliko Balkan možda bio dalje od njih nego od Mađarske, da je i s njihovog aspekta ključno pitanje kako da riješimo bezbjednost jedne zemlje u kojoj živi 2 miliona muslimana”, rekao je Viktor Orban, govoreći na konferencije za medije u Budimpešti.
(VIDEO) “I am doing my best to convince Europe’s great leaders that the Balkans may be further away from them than from Hungary, but how we manage the security of a state in which 2 million Muslims live is a key issue for their security too,” Orban said. pic.twitter.com/EytV1s0wvU
U tom periodu, OHR počinje pripreme za nametanje izmjena Izbornog zakona. Prve informacije o Schmidtovom nametanju su se pojavile u julu 2022. godine. I istom mjesecu, Viktor Orban je, u sklopu ljetnog kampa, održao govor na jednom univerzitetu u Mađarskoj.
“U Bosni su Hrvati prevareni. Ovo je komplicirana tema, ali samo bih volio da znate da Hrvate koji žive u Bosni i koji imaju zakonsko pravo birati svog čelnika varaju Bošnjaci, a ovi drugi zapravo koriste rupe u izbornom zakonu kako bi birali Hrvate. Hrvati se o tome izjašnjavaju na svakom sastanku Evropskog vijeća, mi Mađari ih podržavamo svim sredstvima koja su nam na raspolaganju, ali EU nije u stanju riješiti taj problem. Ili je tu problem odbrane naših granica. Cilj ne bi trebao biti postati svjetski politički igrač. Za našu ambiciju trebalo bi biti dovoljno da je EU sposobna braniti vlastite granice”, rekao je Orban.
U izbornoj noći, 2. oktobra 2022. godine, visoki predstavnik Christian Schmidt je nametnuo izmjene Ustava Federacije BiH i Izbornog zakona BiH. Prije nametanja – za izbor (pot)predsjednika Federacije bila je potrebna podrška šest delegata u određenom klubu konstitutivnih naroda Doma naroda FBiH. Svojim nametanjem, Scmidt je podigao ljestvicu sa šest na jedanaest. Istovremeno, broj hrvatskih delegata u kantonima sa bošnjačkom većinom je podigao sa pet na šest. Što znači da stranke sa sjedištem u Sarajevu nakon Schmidtovog nametanja više ne mogu predložiti (pot)predsjednika Federacije iz reda hrvatskog naroda.
Dvadeset dana nakon Schmidtovog nametanja, mađarski diplomata Laszlo Markus je imenovan za šefa Regionalnog ureda OHR-a u Banjoj Luci.
“Radujem se zajedničkom radu sa ambasadorom Markuszom, te želim zahvaliti Vladi Mađarske na kontinuiranoj suradnji sa OHR-om,” rekao je tada visoki predstavnik Christian Schmidt.
Promatran od strane javnog tužitelja, Mirza G. reže rukom po vratu dok predsjednik suda u Bredi objašnjava o čemu se radi na raspravi: o zahtjevu za njegovo izručenje Bosni. “Glava će mi biti odsječena ako se to dogodi”, rekao je 45-godišnji Bosanac svom advokatu Louisu de Leonu, što su čuli svi u sudnici, objavio je nizozemski NRC, a prenosi Slobodna Bosna.
“Bojiš li se za svoj život?” pita predsjednik suda. “Onda ću biti ubijen u zatvoru”, emotivno odgovara Mirza o svom mogućem izručenju. Oči su mu uprte u smjeru dvojice tužitelja koji vode postupak po zahtjevu federalnih vlasti Bosne i Hercegovine za izručenje iz 2022. godine.
BiH traži njegovo izručenje zbog trgovine oružjem. Jedina prepreka za izručenje, smrtna kazna, u Bosni ne postoji, Tužitelji dalje zaključuju da je BiH, kao i Nizozemska, potpisala Evropski ugovor o izručenju. Dakle, prema riječima službenika, Nizozemska bi trebala pretpostaviti da će Mirza G. dobiti pošteno suđenje u BiH.
Za izručenje formalno mora postojati osnovana sumnja o krivici i sumnja mora biti vremenski i po mjestu specifično formulirana. A policajci smatraju da je to slučaj i u slučaju Mirze G.
Pitanje izručenja Mirze Gačanina
Mirza G. je amidža Edina G. Ovaj tri godine mlađi rođak je veliko ime u kriminalnom okruženju. Edin G., zvani Tito, smatra se vođom krijumčarske organizacije koja se naziva i Kartel Dino i Tito. On je od marta prošle godine na američkom popisu sankcija i jedan je od pedeset najutjecajnijih krijumčara droge u svijetu, prema američkoj Upravi za suzbijanje droga (DEA).
Svako ko bude poslovao s njim suočit će se s ekonomskim sankcijama Sjedinjenih Država. Ipak, nizozemsko javno tužiteljstvo prošle je godine sklopilo posao s Edinom G. Sud u Rotterdamu je nakon nagodbi osudio Edina G. na sedam godina zatvora zbog krijumčarenja droge u velikim razmjerima. Transakcija koja je dovela do rasprave u parlamentu.
Nakon izbijanja balkanskog rata početkom devedesetih, Mirza i njegov bratić Edin su kao tinejdžeri s roditeljima pobjegli iz rodnog Sarajeva u Nizozemsku. Završavaju u centrima za tražitelje azila u Bredi i okolici. Ljubav na kraju dovodi Mirzu u kamp gdje godinama živi s porodicom svoje sadašnje supruge.
U porodici G. dolazi do raskola kada Mirzin brat, Edinov otac, koji je u međuvremenu umro, podnese zahtjev za razvod. “To je dovelo do svađa u porodici”, kaže Mirza, koji navodi da svog rođaka nije vidio gotovo 20 godina. “Mi smo kao voda i vatra.”
I prije očeve smrti 2007. godine, Edin G. je u svojim ranim dvadesetima otišao u Peru, gdje je izgradio dobre kontakte s proizvođačima kokaina. Prema presudi nizozemskog suda dva puta je 2006. osuđen zbog umiješanosti u krijumčarenje droge. To ga ne sprječava u razvoju vlastite organizacije za krijumčarenje kokaina velikih razmjera u zapadnu Evropu.
Prema američkoj DEA, Edin G. Je 2017. u Dubaiju prisustvovao vjenčanju Daniela Kinahana, člana zloglasne irske organizacije za krijumčarenje droge zvane Kinahan klan. Od tada su Edin G. i njegov kartel Dino i Tito također na radaru nizozemskih vlasti. Nakon što je 2017. godine pokrenuta međunarodna istraga, amidža Mirza G. također je identificiran kao član ove organizacije za krijumčarenje droge.
U sklopu ove istrage policija je u ljeto 2019. izvršila niz racija, uključujući i kuću Mirze G. i njegove supruge u Bredi. Mirza i njegova supruga, koji u to vrijeme borave u inozemstvu, sumnjiče se za pranje novca od kriminala koji je, prema tvrdnjama pravosuđa, stečen trgovinom drogom.
Nakon pokretanja ove istrage Mirza G. se, preko svog advokata, obratio istražnim organima. Saslušan je i na zahtjev daje određene dokumente. Ali u proljeće 2020. ta je istraga krenula drugim smjerom, nedugo nakon što se Mirza sam javio policiji.
U petak, 15. maja 2020. javlja se u policijsku stanicu u Bredi da prijavi svog bratića Edina. Čitanja se razlikuju o tome što se tamo dogodilo. Mirza želi reći da je od tjelohranitelja Edina G. čuo da je njegov rođak stavio na raspolaganje pola miliona eura da ga se ubije.
Tri dana kasnije, 18. maja 2020. godine, policija je ponovo upala u Mirzin dom i, uprkos dosadašnjoj saradnji u istrazi, on i njegova supruga su uhapšeni zbog pranja novca i odvedeni u lisicama na rukama pred jednim od njihove djece. Tajming je frapantan, njegov tadašnji advokat bijesan je zbog toka događaja. Od policije želi doznati je li hapšenje njegovog klijenta povezano s njegovom željom da prijavi zločin.
Na to pitanje nema odgovora. Mirza G. još uvijek dopisom Državnom tužilaštvu prijavljuje svog rođaka Edina G. Na taj način, prema službenom izvještaju, Mirza se nada osujetiti plan ubistva svog rođaka. Zatvor u kojem Mirza boravi ozbiljno se bavi problemom i Mirzi G. dodjeljuje tzv. GVM status, što znači da zbog vlastite sigurnosti završava u posebnom zatvorskom režimu.
Početkom 2021. godine Mirza G. je dobio poziv od policajca iz zatvora s pitanjem želi li povući svoju prijavu. On to odbija: “Ta izjava je najbolja stvar koju sam učinio.” Pitanje vidi kao potvrdu svoje sumnje da njegovog bratića Edina G. štiti policija. Mirza G. kasnije se ponovno osjeća ugroženim i u januaru 2022. podnosi zahtjev za politički azil u Nizozemskoj jer mu je potrebna zaštita. “Moj bratić Edin G. sarađuje s vlastima i želi me ubiti”, stoji u obrazloženju zahtjeva za azil koji je još u obradi.
Šta su ispričali Gačanin i njegov advokat
U toku je žalbeni postupak protiv Mirze G. za pranje novca. Iako ga je sud u Bredi krajem 2022. osudio na četiri godine zatvora, sud mu je dopustio da izricanje presude dočeka na slobodi. Ipak, opet je zapeo. Ovaj put za izručenje BiH, zahtjev upućen u maju 2022. godine. Prema Mirzinim riječima, ovaj zahtjev je dio zavjere njegovog rođaka Edina G. i niza korumpiranih državnih zvaničnika. “U Bosni je sve na prodaju i organizirani kriminal je vrlo utjecajan”, kaže Mirza G. pred sudom u Bredi koji želi znati zašto njegov rođak želi Mirzu mrtvog.“Edin misli da sam bio doušnik američke DEA-e”, rekao je Mirza.
Prema Mirzinim riječima, on to nije učinio, ali je to razlog što je Edin G. ljut na njega i čini sve da Mirzu dovede u Bosnu. “U bosanskohercegovačkim medijima redovno se objavljuju priče o administratorima i istražiteljima koji navodno surađuju s Edinom G. ili ih on plaća”, kaže advokat Louis de Leon u ime svog klijenta. Jedna od spomenutih osoba je i ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković.
To je karakteristični detalj jer je premijer u odlasku Mark Rutte nedavno razgovarao s Konakovićem tokom radnog posjeta Bosni i Hercegovini u kontekstu pristupanja EU. Raširena korupcija u zemlji je važna prepreka, kao što je prikazano u izvještaju EU o napretku iz jeseni 2021. “Bosna i Hercegovina je na početku borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala i malo je napredovala u tom području“, rečeno je.
Mirza G. i njegov advokat ukazuju na objave u bosanskohercegovačkim medijima u kojima se navodi da je ministar Konaković o svom trošku bio na vjenčanju Edina G. u Dubaiju s porodicom 2021. godine. To je izjavljivao i Milorad Dodik.
Kako navode iz Državnog tužilaštva, Mirza G. ne može potkrijepiti sve ove navode kada je u pitanju njegova sigurnost. Prema Državnom tužiteljstvu, stoga nema razloga da se Mirza G. ne izruči Bosni i Hercegovini. Kao pripadnik zločinačke organizacije, prema tvrdnjama vlasti BiH, Mirza G. je osumnjičen za krijumčarenje vatrenog oružja i droge. Prema Državnom tužilaštvu, to je vidljivo iz poruka poslanih u Sky aplikaciji pod nadimkom Savedcup. Riječ je o 25 komada oružja koje je navodno plaćeno jednim kilogramom kokaina. S obzirom na to da Mirza G. još uvijek ima bosanskohercegovačko državljanstvo, a ova djela su kažnjiva i u Nizozemskoj, on zbog toga može biti izručen.
Advokat Mirze G. to osporava. De Leon prvo navodi kako njegov klijent negira da je korisnik nadimka Savedcup koji je slao poruke telefonom Sky na kojem se temelji slučaj. “Nema dokaza za ovo.” Prema De Leonovim riječima, to je važno jer ima više stvari koje su netačne u dokumentima koje su Bosanci dostavili.
On, između ostalog, ističe datume kada su se djela navodno dogodila: decembar 2020. i maj 2021. Na crvenoj potjernici koju su Bosanci raspisali za Mirzom G., stoji da su se djela dogodila, između ostalog, u decembru 2020. “No, kada se pokazalo da je moj klijent u tom razdoblju bio pritvoren u nizozemskoj ćeliji, ti su datumi prilagođeni”, rekao je De Leon. Nešto slično dogodilo se i s kokainom kojim je navodno plaćeno oružje. “Prvobitno je rečeno da je kokain isporučen u hrvatski grad Split. Ali kasnije je Split zamijenila Bosna.”
Niko nije demantirao tekst portala Istraga.ba o tome da je glavna tužiteljica Tužilaštva Bosne i Hercegovine, Gordana Tadić spriječila pripremljeno hapšenje Miomira Savičića. On je osumnjičen za ratne zločine, piše Sead Numanović u analizi za politicki.ba.
Tadić, tvrdi Istraga.ba, a kasnije to praktično potvrdio i BIRN BiH, nije htjela potpisati zahtjev za njegovo privođenje jer “nije željela spektakl”.
Dok se ljudi u Bosni i Hercegovini, prema naredbama iz Tužilaštva hapse “za metar drva” ili optužuju za nepostojeća krivična djela, ratni zločinci ne samo da se ne hapse, nego im se i dojavljuje bezmalo svaki detalj potencijalnog procesa protiv njih. Savčić nije “obični čovjek” .On je nekadašnji komandant 65. zaštitnog motorizovanog puka pri Glavnom štabu Vojske Republike Srpske (VRS) optužen da je pomagao u genocidu u Srebrenici u julu 1995. godine!
Ali, eto, kako ne bi “bio spektakl”, Savičić se sam pojavio pred Tužilaštvo BiH!
Ovo je samo jedan od bezbroj primjera skandala koje producira Tadić i tim njoj odanih tužilaca. Već smo dobrano oguglali na druge “spektakle” koje produciraju. Protivno svim principima struke, ali i morala – da o zakonima i ne govorimo – iz Tužilaštva BiH redovno “cure” optužnice s pažljivo probranim materijalima poslanim odabranim medijima. Medijska strategija, kako se nedavno izjasni jedan od Gordaninih tužitelja, za cilj ima osuditi prije presude, ali i vršiti pritisak na Sud. Ako to nije krivično djelo, onda krivičnih djela nema i teško nama!
Jer, nekažnjavanje onih koji su i po struci i po zvanju i po znanju koje bi morali imati, upućeni u to šta jeste, a šta nije zakonito, stvara sve opasniju atmosferu bezzakonja i anarhije!
A u vremenu Gordane Tadić toliko smo se nagledali i neznanja, i bahatosti i nepravnog terora!
Osoba koja se optužuje za genocid u Srebrenici, na slobodi je.
Osobe koje su radile po nalogu Tužilaštva BiH neselektivno se hapse, progone, stavljaju na stub srama, preko noći onda neki postaju “zaštićeni svjedoci”…
Skandali o kojima bruji cijeli svijet (Afera “Ikona”), zataškani su!
Osobe koje su dokumentirale korupciju u najvišim vrhovima bh. pravosuđa (Afera “Potkivanje”) procesuiraju se da bi ih Sud na kraju oslobodio uz napomenu da se nisu ni trebali procesuirati jer nikakvih dokaza za optužbe nema niti je bilo!
Oštećeni i u tom postupku, naravno, tužit će državu BiH, Sud će po sili zakona presuditi da su oštećeni, a mi – poreski obveznici – i to ćemo iskeširati.
Sličnih, pa i gorih primjera je još jako puno.
Gordani Tadić i njenoj ekipi, ali i svim i sve brojnijim Gordanama Tadićima neće se desiti ama baš ništa. Oni će neometeno nastaviti svoj rušilački pohod!
Ekipa Gordane Tadić u Tužilaštvu Bosne i Hercegovine dotakla je novo dno. To da su produžena ruka politike – osovina Dodik – Čović – više se i ne krije. Pravda je spora, ali dostižna. Kad – tad ona zakuca i na vrata onih koji su se zakleli da će je poštivati, a brutalno je ponižavaju svojom bahatošću i političkom ostrašćenošću. Krajnje je vrijeme da Pravda zalupa i na vrata Gordane Tadić. I njene ekipe!
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
“U drugoj polovini 2021. godine, Milorad Dodik, postupajući u svojstvu srpskog člana Predsjedništva u BiH, i predsjednika vladajuće političke partije nivoa BiH i RS, nakon javne iskazane namjere u više medijskih istupa za takozvano vraćanje nadležnosti sa nivoa BiH na nivo entiteta RS, u oblasti odbrane, sigurnosti, pravosuđa, finansija i drugim oblastima, javnom deklamacijom upotrebe sile, kao sredstva za rušenja najviših institucija BiH (Oružanih snaga BiH, Suda i Tužilaštva BiH, VSTV-a BiH, SIPA-e, OSA-e i UIO BiH … u sastav grupe prihvatio zasad neutvrđen broj osoba …”, piše tužilac Čavka.
