Popularni članci

    Istaknuto

    Istaknute objave

    SDP-ova vladavina prava: Abel sređuje i Vojin naređuje!

    Piše:
    Rasim Belko
    -

    Da režim sarajevske trojke nije “poklopio” sve “nezavisne” medije danas, ali i prethodnih dana nasljednica komunističke partije – Socijaldemokratska partija, bila bi u fokusu, a istražni organi bavili bi se inkriminirajućim dešavanjima vezanim za kadrove partije.

    Sjećate li se kada je objavljen snimak “sredit će ti Asim” u kojem se obećavalo pogodovanje za radno mjesto u zamjenu za glas na izborima unutar SDA. I javnost je bila na nogama, jer su tada “nezavisni” a danas režimski mediji u eter pustili snimak, ali i desetine komentatora da se bave tematikom pogodovanja pri zapošljavanju.

    U petak je portal Istraga.ba objavio snimak u kojem vozač direktora Abela Baltića, partijskog čovjeka, pojašnjava kandidatu za posao da mu samo partijski direktor Domova zdravlja KS može pomoći da dobije posao.

    Abel Baltić

    A sa snimka se jasno čuje: “Ni Bog, ni Allah ti ne mogu pomoći… Ministar može svirati *****(znate več čemu)”. Ne znam čemu su svirali članovi Komisije, ali akter sa snimka Adnan Kalkan prvi je na listi za posao.

    Drugima je džaba ako imaju i znanje i Allaha na svojoj strani, jer posao će dobiti samo oni u milosti Baltića, nadbožanskog bića ateističke organizacije neokomunista.

    Na snimci je sve jasno, barem za one neutralne koji su ga slušali, a hoće li biti jasno pravosuđu ostaje nam da vidimo.

    Moralo bi, međutim biti jasno kantonalnim institucijama u Sarajevu, koje i postavljaju kadrove umišljene da su božanstva. I nije ovo prva afera koja se veže za Baltića, bilo ih je i ranije poput one o dodjeli 21 hiljade KM kompaniji bliskoj SDP.

    A glasan muk nakon svega više je nego očit znak. Da je Partija zaslužila da konačno ode u prošlost, tamo gdje je zapela većina postulata njenog funkcionisanja više je nego jasno i vidljivo. SDP se zapravo nikada suštinski nije udaljio od vremena kada su partijski činovnici presuđivali ko je dobar a ko loš radnik, ko je za Tita, a ko treba u hapsanu.

    Da je to tako pokazuje politički uzorak partijskog čovjeka školovanog u Srbiji, a namještenog u entitetu Federacija BiH. Vojin Mijatović, iznikao na floskulama o patriotizmu i državnosti u negdašnjem komunističkom vremenu bio bi oličenje partijskog batinaša, koji progoni sve koji primjete da je predsjedniku dlaka na gavi otišla u pogrešnom smijeru.

    Opskurnog političkog znanja i vokabulara, Mijatović je po BIA udbaškom modelu građanima BiH uspio prodati optičku varku patriotizma, što mu je dalo krila da visoko poleti u strukturama SDP-a, ali i da se predstavlja kao nosilac nekog probosanskog političkog pokreta u entitetu Rs. Vrlo brzo ispostavilo se da je sve bilo prevara s ciljem instaliranja Mijatovića u institucije sistema, ali i na poziciju s koje odlučuje o tokovima unutar SDP-a.

    Nekada je garantovao da će se “9. januar u Rs slaviti ma šta kaže Ustavni sud BiH), a kada mu se rahmetli Hakija Meholjić suprotstavio na unutarpartijskom sijelu, Mijatović je glasno i jasno zaprijetio: “Doći ću u Srebrenicu i zaklati te”.

    Partijsko rukovodstvo predvođeno Nerminom Nikšićem ostalo je tada nijemo na Vojinove prijetnje čovjeku kojem su zaklali oca i jednog brata, a drugog strijeljali oni kojima je Mijatović svojevremeno obećao da će slaviti 9. januar ma šta rekao Ustavni sud BiH.

    Meholjića nema, ali Vojin Mijatović nema problem da pronađe one kojima će prijetiti. A to su svi, bili ili ne u Partiji, koji smetaju Vojinu ili njegovom predsjedniku.

    Jučer je zaprijetio “partijskim drugovima” koji ne slušaju. “Drugovi, ljudski upozoravam”, poručio je Mijatović, bez navođenja kome se obraća. Al, kome god da je uputio poruku, sljedeća će vjerovatno biti o klanju, poput one koju je uputio Meholjiću.

    Ko je ovlastio Mijatovića da disciplinira partijske drugove nije poznato, ali je poznato da Partija ima organe, koji bi valja taj posao trebali da rade. Jedini koji je mogao ovlastiti Vojina Mijatovića za progon partijskih drugova je Nermin Nikšić. Konjički ilegalac u izbornom sistemu BiH i SDP-a, kojeg niko ne bira, a uvijek je izabran, vjerovatno je u strahu od gubitka pozicije, pa preko Vojina disciplinuje one koji glasno pričaju.

    A ti koji glasno pričaju prave problem i Nikšiću i Mijatoviću, jer se suprotstavljaju Draganu Čoviću i Miloradu Dodiku. Dobro, ne baš suprotstavljaju, ali eto oponiraju, a Neka i Vojin se plaše da im se Čović i Dodik ne revanširaju.

    U konačnici, Partija je u vlasti i kada je tako ni Bog, ni Allah nam ne mogu pomoći, samo Abel da se zaposlimo ili Vojin da ubrzamo odlazak na ahiret.

    Sve drugo, život je u paklu politika neokomunista, čije rezultate proguta vatra onih koji su se molili Bogu, Allahu ili Budi, a nisu Neki, Voji ili Abelu.

    (NAP)

    Janusz Bugajski’s Washington View: Pan-regional Resistance To Prevent Serbia’s Hegemony

    Piše:
    Janusz Bugajski
    -

    Serbia’s foregone parliamentary election results on December 17 will embolden the Aleksandar Vučić government to intensify its mini-imperialist agenda in the Western Balkans. At the same time, Serbia’s democratic opposition will remain too weak and divided to challenge Belgrade’s neo-Milošević objectives. In order to defend themselves more effectively from any expanding subversion and aggression, several countries neighboring Serbia should pursue a coordinated plan of regional resistance.

    Serbia is expanding its hegemonistic goals by pressuring, destabilizing, or dominating neighboring governments in Sarajevo, Prishtina, and Podgorica, as well as by pursuing regional integration formats such as the Open Balkans. It is high time for Kosova, Montenegro, and Bosnia-Herzegovina to demonstrate that they are not prepared to be supplicants or passive bystanders. The Greater Serbia project can be resisted through a pan-Balkan freedom initiative in which each state pledges to uphold their mutual independence. Such an initiative will require inter-governmental and inter-societal coordination in four primary arenas – national, political, economic, and informational.

    The core of statehood is either a strong ethno-national identity or a binding multi-national civic identity. European states commonly combine both, in which loyalty to the country does not necessarily depend on your ethnic origin but the state still possesses an ethno-national base with a historic national identity. In the case of states that are challenged by imperial neighbors or ethno-national separatist movements sponsored by these neighbors, an effective assertion of both national and state identity is necessary. Hence, Bosniak and Montenegrin political leaders, activists, and intellectuals need a more active domestic and international campaign to promulgate their distinct histories, cultures, and languages. Montenegrins in particular need to protect themselves against growing Serbianization promoted by Belgrade and its political proxies including the Serbian Orthodox Church.

    In the political realm, subordination to Serbia would not only eradicate state sovereignty and national independence; it would also contribute to establishing Russian political bases around the region that will diminish Western integration and cohesion. Hence, the US administration and EU governments need to be lobbied more intensively to preclude any scenarios that challenge state independence, as this will undermine the region’s European and Atlanticist orientation. In effect, the capabilities of separatists in Bosnia-Herzegovina and Kosova need to be thwarted.

    Reports that Serbian security forces and nationalist radicals are storing weapons in Orthodox churches and monasteries in Montenegro and Kosova in preparation for organized violence must be fully investigated. Any illicit arms caches must be confiscated, the perpetrators arrested, and Belgrade’s goals exposed. Reported Russian-sponsored paramilitary training camps in Bosnia’s Republika Srpska cannot be allowed to operate and the EU can either demonstrate its strategic autonomy by closing these premises and defusing armed conflicts or request direct assistance from NATO.

    NATO itself needs to take a much more proactive role to deter anti-state violence throughout the region by increasing troop numbers in Kosova, patrolling the entire northern border with Serbia, and positioning forces and equipment for a swift intervention in case of provocations. Moreover, each targeted state needs to prepare their armed forces and devise contingency plans for dealing with armed clashes engineered by Belgrade and Moscow through their local collaborators. They can also coordinate their planning with neighbors and boost intelligence collection and sharing on any emerging threats.

    In the economic dimension, a region-wide initiative is long overdue in exposing and acting upon politically linked corruption. Cooperating governments can boost their efforts in rooting out subversive Russian money in their economies and unearth the political leverage that hides behind it. Any companies in the Balkans connected with the Russian state, its agencies, subsidiaries, and oligarchs must be sanctioned in a common front with the EU and US against Kremlin aggression. Any Bosnian, Montenegrin, or Kosovar companies that continue to collaborate with Russian businesses are in effect betraying the national and state interests of their countries.

    At the same time, the region’s governments need to better coordinate their EU aspirations. It clearly benefits each state to have their neighbors qualify for Union membership. Cooperation toward meeting the legal and regulatory requirements of the EU Chapters can also enhance perceptions in Brussels that serious efforts are being intensified in the region regardless of Serbia’s essentially anti-EU position. The EU candidate states in the Western Balkans can emulate the Visegrad Four initiative, in which Poland, Hungary, the Czech Republic, and Slovakia assisted each other in qualifying for the EU and NATO. A similar process was also evident between the Baltic states of Estonia, Latvia, and Lithuania.

    Pan-regional resistance to Serbia’s hegemony also needs to be undergirded by a comprehensive informational initiative. Inexplicably, despite years of Moscow’s information war, Western diplomats are insufficiently responsive to the ongoing campaign of political disinformation and anti-Westernism emanating from Belgrade through the state media, internet influencers, and Vučić’s regional allies and proxies. Greater regional coordination between governments, credible media outlets, civic society organizations, and European and American counterparts can better expose fake information that influences public opinion, undermines state institutions, engenders inter-ethnic hostilities, and destabilizes societies.

    Above all, Russia’s plans to spark another war in the Balkans by encouraging and manipulating Vučić’s pan-Serbian ambitions need to be revealed and defeated. As an intimate collaborator in Moscow’s strategic designs, the government in Belgrade must be held accountable and stripped of EU funding until it condemns and thwarts Moscow’s objectives. Instead of engaging in joint initiatives with Serbia, a common front in the Western Balkans can ostracize the Vučić regime as Russia’s imperial proxy. Why provide legitimacy through interactions with a government that is intent on destabilizing, partitioning, or subordinating your state? The strategy of regional resistance cannot wait until armed conflicts are again ignited.

    Janusz Bugajski is a Senior Fellow at the Jamestown Foundation in Washington DC. His recent book is Failed State: A Guide to Russia’s Rupture. His forthcoming book is titled Pivotal Poland: Europe’s Rising Strategic Player.

     

    Zagrebački Scout nastavlja sa zapljenom: Iz kasarne Oružanih snaga u Tuzli izuzeto 26 topova i 3,3 miliona metaka!

    Piše:
    Redakcija
    -

    Hrvatska firma Scout izuzela je u četvrtak iz kasarne Oružanih snaga BiH u Kozlovcu kod Tuzle 26 topova ZIS i 3,3 miliona metaka 7,62, saznaje Istraga.ba.

    Topovi i municija izuzeti su na osnovu Zaključka Općinskog suda u Tuzli kojim je, faktički, naređena zapljena oružja kako bi se ispoštovala ranija presuda Suda BiH u slučaju Scout protiv Ministarstva odbrane BiH.

    “Određuje se provođenje prinudnog izvršenja za dan 30.11. na licu mjesta u Tuzli, Kasarna HKG i skladište oružja i municije Kozlovac. PRinudno izvršenje će se provesti na taj način što će se tražiocu izvršenja (Scout) predati u posjed zamjenjivih pokretnih stvari – top 76 mm M 42 ZIS, 26 komada i municija – metak 7,62 x 39, obični bojevi u količini od 3.386.115 komada”, navedeno je u dokumentu Općinskog suda BiH.

    Ovo je, faktički, nastavak izuzimanja oružja i municije uglavnom iz kasarni smještenih u kantonima gdje većinski živi bošnjačko stanovništvo.

    Podsjetimo, u avgustu ove godine iz kasarne u Bihaću izvučene su veće količine oružje koje su prebačene u Hrvatsku. U pitanju su, također, bili topovi kao i drugo oružje. Tada su reagirali i zvaničnici USK.

    “S obzirom na to da se oružje u velikim količinama izvlači iz navedene kasarne, građani su ukazali da ih to podsjeća na princip izvlačenja oružja iz kasarni iz BiH početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, a svi znamo da je to bio početak scenarija okončanog genocidom u Srebrenici i pokušajem istrebljenja Bošnjaka i u ostalim dijelovima Bosne i Hercegovine. Mi ne možemo zanemariti činjenicu da su teritorijalni integritet i suverenitet BiH na stalnom udaru secesionističkih politika i da se Bošnjacima otvoreno prijeti novim genocidom. Ako u obzir uzmemo brojne primjere nasrtaja na državu BiH i Bošnjake, uključujući i najsvježiji slučaj brutalnog premlaćivanje maloljetnika u Osmacima, povratnika u RS, mi na vijest o izvlačenju oružja iz BiH pod misterioznim okolnostima ne možemo ostati slijepi, gluhi i nijemi. Zbog toga smo od državnih institucija zatražili pojašnjenje zbog čega se tolika količina naoružanja i po čijem nalogu kao i pod čijom kontrolom izvlači iz kasarne „Adil Bešić“ u Bihaću i izvozi iz BiH.”, saopćio je u avustu premijer USK Mustafa Ružnić.

    Reagirao je tada i ministar odbrane BiH Zukan Helez koji je objasnio zbog čega se izvozi ovo oružje.

    “Razlog za prebacivanje oružja je nalog suda da stari ugovor o prodaji, od prije 25 godina, konačno bude realizovan. To je firma ‘Scout’ kupila 1998, davno prije mene, i poslije toga je napravljen aneks na ugovor sa Selmom Cikotićem kad je bio ministar. Mi smo to sudu predali i sud je potvrdio da mi to moramo dati. Vještak Berko Zečević je tačno utvrdio šta treba da se ne bi slučajno uzelo nešto što ne treba. To je rusko naoružanje i oprema, toga se moramo osloboditi ako hoćemo u NATO savez. Treba da uvozimo oružje kompatibilno sa njihovim standardima. Isto tako, nakon par godina, ako se toga ne riješimo, istekne mu rok kao i hrani i lijekovima. U tom slučaju ga moramo uništiti i em nemamo ništa od toga, još i platimo da se to uradi”, kazao je Helez u avgustu ove godine.

    Bivšem ministru odbrane Selmi Cikotiću upravo se sudi zbog slučaja Scout. U utorak bi Sud BiH trebao izreći prvostepenu presudu u ovom slučaju.

    Optužnica tereti Cikotića da je u periodu od 2009. do 2011. godine – u dogovoru s drugim licima, s ciljem pribavljanja koristi – iskoristio službeni položaj i pogodovao firmi “Scout” iz Zagreba.

    Kako se navodi, Cikotić je, protivno Sporazumu o konačnom raspolaganju svim pravima i obavezama nad pokretnom imovinom iz 2008. godine i odlukama Predsjedništva BiH, donio i potpisao dvije odluke o odobravanju isporuke, odnosno zamjene roba, te četiri rješenja o isporuci municije. Prema optužnici, on je zaključio četiri aneksa na osnovne ugovore o prodaji neperspektivnog naoružanja i municije zaključene 2003. i 2004. godine.

    Objavljen službeni dokument: Vlada Nizozemske protiv otvaranja pregovora sa Bosnom i Hercegovinom!

    Piše:
    Redakcija
    -

    Vlada Nizozemske objavila je “Pismo Parlametu” koje se bavi pitanjem proširenja Evropske unije, s posebnim osvrtom na zapadni Balkan.

    U njemu se navodi da je ova zemlja, trenutno protiv otvaranja pregovora s Bosnom i Hercegovinom.

    “U Mišljenju Evropske komisije iz 2019. navodi se da Bosna i Hercegovina mora ispuniti 14 prioriteta da bi otvorila pristupne pregovore. Kao privremeni korak, Bosna i Hercegovina je dobila status kandidata 2022. godine, uz razumijevanje da će zemlja poduzeti korake vezane za 14 prioriteta”, navodi se u pismu, koje je u istoj formi upućeno i Senatu.

    Komisija navodi da je Bosna i Hercegovina od tada ostvarila ograničen napredak u pogledu 14 prioriteta. Prema mišljenju Komisije, ispunjena su dva prioriteta, prenosi Politicki.ba.

    Vlada Nizozemske prepoznaje sliku oslikanu u izvještaju i dijeli analizu Komisije da je postignut samo ograničen napredak u većini od 14 prioriteta i nazadovanje u oblasti slobode izražavanja.

    Vlada je veoma zabrinuta zbog retorike o secesiji predsjednika Dodika Republike srpske i njegovo kontinuirano podrivanje državnih institucija. Vlada dijeli analizu Komisije da je usklađenost Bosne i Hercegovine sa CFSP-om poboljšana, ali je zabrinuta zbog veza predsjednika Dodika i njegovog okruženja s Rusijom. Provođenje sankcija EU protiv Rusije također ostaje predmet pažnje.

    Zaključuje se da Vlada dijeli stav Komisije da pristupni pregovori sa Bosnom i Hercegovinom mogu biti otvoreni samo kada se postigne neophodan stepen usklađenosti sa kriterijima za članstvo.

    “To u ovom trenutku nikako nije slučaj.”

    Brojne države članice EU-a, navedeno je u dokumentu, ipak bi se mogle zalagati za što brže otvaranje pristupnih pregovora, povezujući ih sa otvaranjem pristupnih pregovora s Ukrajinom i Moldavijom.

    “Vlada smatra da pristupni proces treba ostati temeljen na zaslugama i ponavlja da pregovori s Bosnom i Hercegovinom mogu započeti tek kada dođe do značajnog održivog napretka u pogledu prioriteta navedenih u Mišljenju iz 2019. godine”, navedeno je u dokumentu.

    Istraga u posjedu snimka, poslušajte kako se namješta konkurs u Domu zdravlja Sarajevo: “Bog ti ne može pomoći, samo Abel može. Dobit ćeš šta će te pitati, samo ne komentariši ništa”

    Piše:
    Redakcija
    -

    “Niko ti posao ne može dati osim Abela. Bog, Allah ti ne može pomoći osim Abela”, govorio je sredinom prošle godine Aldin Mehić na sastanku sa Adnanom Kalkanom.

    Mehić je vozač Abela Baltića, direktora JZU Dom zdravlja Sarajevo. Adnan Kalkan je bio jedan od kandidata koji su se prijavili na konkursu za posao vozača u JZU Dom zdravlja Sarajevo.

    Nakon ovog razgovora, ime Adnana Kalkana našlo se na broju jedan najbolje rangiranih kandidata za posao u Domu zdravlja. I Kalkan je dobio posao. Evo dijelova snimka razgovora između kandidata Kalkana i direktorovog vozača Aldina Mehića.

     

    Sve se dešavalo u ljeto prošle godine. Direktor JZU Dom zdravlja Sarajevo Abel Baltić je postavio svog vozača Aldina Mehića u Komisiju za prijem vozača u ovu zdravstvenu ustanovu. Adnan Kalkan se prijavio, ali očito se previše raspitivao o konkursnoj proceduri. Osim toga, Kalkan je bio u dobrim odnosima i sa bivšim ministrom zdravstva u Vladi KS Harisom Vranićem.

    “Makni se od njih. Ne komentariši ništa. Dobit ćeš šta će te pitati. Prikupi sve ostalo i nemoj da padneš na glupostima”, upozorio je Mehić kandidata Kalkana.

    Aldin Mehić, vozač direktora Abela Baltića

    Na snimku dalje govori da ne bi ni razgovarao sa Kalkanom “da nije dobio zeleno svjetlo”.

    “Dobro si od mene opomenu. Skloni se. Ti ćeš dobiti posao, a sve ovo visi.. Ministar može k….. svirati ako Abel ne da. Svi oni tebe gotive. Abel će ti pomoći. Ne pitaj ništa. Bit ćeš sa svim upoznat”, kazao je doktorov vozač Mehić.

    Adnan Kalkan, najbolji kandidat

    Evo Kalkana

    Javni poziv za prijem uposlenika je objavljen u krajem marta 2022. godine. Mehić je kandidatu Kalkanu obećao da će dobiti pitanja i da će biti primljen. U junu 2022. godine su objavljeni rezultati. Adnan Kalkan je bio prvorangirani.

    Istraga.ba je prvo kontaktirala vozača Aldina Mehića.

    “Nikad nisam pričao sa Kalkanom. Ali čuo sam da ima neki snimak. Ja sam se, kada sam čuo da ima snimak, odmah sam napustio Komisiju”, kazao je Mehić za Istraga.ba.

    Nakon toga smo prozvali direktora Baltića. On tvrdi da nije poslao Mehića da razgovara sa Kalkanom.

    “Poznajem i Mehića i Kalkana. Kada sam čuo za neregularnosti ja sam smijenio Komisiju i prijavio policiji. Ne znam u kojoj je fazi istraga”. kazao nam je direktor Baltić.

    No, iako je Komisija primijenjena kandidat Kalkan je bio “najbolji” i dobio je posao u Domu zdravlja. Pokušali smo obaviti razgovor i s njim, ali Kalkan nije odgovarao na naše pozive.

    Žuljevićev i Konakovićev populizam iz 2021. godine stigao na naplatu: Cijena struje na svjetskoj berzi pada, a Elektroprivreda BiH mora povećati cijenu da bi uopće opstala!

    Piše:
    Redakcija
    -

    Vlada FBiH proglasila je stanje ugrožene sigurnosti snabdijevanja električnom energijom kako bi povećala cijene električne energije za oko 60 posto, saznaje Istraga.

    Naime, prema Zakonu o električnoj energiji, član 16a, povećanje cijene električne energije može iznositi maksimalno 20 posto. S obzirom na to da ovogodišnja cijena električne energije za privredne subjekte u Federaciji iznosi 72 eura, maksimalna cijena  tokom 2024. bi mogla iznositi 85 eura. Prosječna berzanska  cijena električne energije u ovoj godini iznosi oko 140 eura. Ukoliko Elektroprivreda BiH ne poveća cijenu više od propisanih 20 posto, poslovanje ovog preduzeća će sigurno biti ugroženo.

    Evo koji su glavni razlozi.

    Propast elektroenergetskog sektora i službeno počinje u decembru 2021. godine kada tadašnji opozicioni delegati Aner Žuljević i Elmedin Konaković dostavljalju amandmane na izmjene Zakona o električnoj energiji.

    “Ukoliko dođe do poremećaja na tržištu električne energije na način da se cijena snabdijevanja električnom energijom za kvalifikovanog kupca poveća za više od 20% u odnosu na prethodnu godinu, Vlada Federacije je u obavezi da posebnom odlukom ograniči porast cijena snabdijevanja električnom energijom do 20% maksimalno, pri čemu se isto odnosi, za ugovore sa godišnjim trajanjem ili duže”, navedno je u amandmanu kojeg su predložili Konaković i Žuljević.

    Tako je, zahvaljujući Konakoviću i Žuljeviću, cijena električne energije u BiH tokom 2022. godine iznosila 72 eura za privredne subjekte. I ništa tu ne bi bilo sporno da najveći potrošači električne energije, ArcelorMital Zenica i cementare u Lukavcu i Kaknju, nisu dobijali struju dva puta jeftiniju od berzanske, dok su svoje proizvode na berzi prodavali znatno skuplje. Zato u izvještaju za 2021. i 2022. godinu ArcelorMital prikazao dobit u iznosu od oko 240 miliona maraka. Istovremeno, to je smanjilo prihodfe Elektroprivrede BiH koja se uspjela pokriti prodajom viškova električne energije. Naime, balansna cijena, ona koja se prodaje na dnevnoj osnovi, dosezala je čak i 1000 eura po megavatu. No, kada je ove godine došlo do pada cijene električne energije na berzi, prihodi od prodaje viškova su se znatno počeli smanjivati. Evo šta je Istraga.ba objavila 30.12.2021. godine.

    “Cijena struje za privredna društva mogla bi biti povećana za samo 20 posto. U konkretnom, ovogodišnjem slučaju, to bi značilo da bi cijena jednog megavata za privredna društva sa 50 eura bila povećana na svega 60 eura. Dakle, Elektroprivreda BiH bi, poveća li cijenu uglja za 20 posto, jedan megavat proizvodila za 51 euro. Veći dio proizvedene struje bi prodavali stanovništvu za 32 eura, dok bi privrednim društvima prodavali struju za 50 eura, odnosno svega četiri devet više od proizvodne cijene ili 140 eura manje od cijene struje na svjetskom tržištu. Ukoliko budu te cijene, projicirani godišnji gubitak Elektroprivrede BiH bi bio 85 miliona maraka, što bi bio siguran put u raspad elektroenergetskog sistema Bosne i Hercegovine”, objavili smo prije dvije godine analizirajući detaljno Konakovićev i Žuljevićev prijedlog.

    No, nije ovo jedini uzročnik. Recimo, rudarski protesti i konstantno popuštanje pod pritiskom “socijale”, dovelo je Elektroprivredu u teško stanje. Naime, rudnici u Federaciji BiH, kao dio koncerna, prošlog su mjeseca smanjili proizvodnju za oko 50 posto. To je natjeralo i novu upravu Elektroprivrede BIH da nastavi praksu ranije uprave i da od privatnih rudnika počne kupovati ugalj. Tako sredinom novembra nova Uprava EP BiH odlučuje pokrenuti nabavku 400 hiljada tona uglja od Lagera procijenjene vrijednosti 70 miliona KM.

    Podsjetimo, bivša uprava Elektroprivrede BiH je 2022. godine nabavila 600 hiljada tona uglja od Lagera za oko 105 miliona maraka. Cijena je, dakle, ista kao i cijena uglja koji je nabavila aktualna uprava. No, razlika je u nečemu drugom.

    Cijena ugalj, naime, čini 70 posto proizvodne cijene električne energije. S obzirom na to da je Elekropriveda BiH prošle godine, zbog visoke berzanske cijene, viškove mogla prodavati za oko 280 eura po megavatu, nabavka uglja odn Lagera je bila više nego isplativa. Berzanska cijena struje je, međutim, sada drastično pala i na momente se kreće oko 100 eura. To znači da Elekriprivreda BiH skoro da neće zaraditi ništa bez obzira na to da li svu proizvedenu energiju proda kao “viškove”.

    Dakle, pad cijene električne energije na berzi i Konakovićeva i Žuljevićeva “ograničenja” iz 2021. godine mogla bi koštati kompletan elektroenergetski sektor. To, štaviše, nema nikakve direktne veze i sa aktualnom upravom Elektroprivede BiH koju je postavila Vlada Nermina Nikšića. Ima veze isključivo sa populizmom Anera Žuljevića i Elmedina Konakovića koji su svojim amandmanima iz 2021. godine ugrozili kompletan elektroenergetski sistem BiH.

    Analiza Senada Avdića: Zašto Konaković i Nikšić nisu od Tužiteljstva BiH i OSA-e tražili da provjere navode iz pisma Dodikovih parlamentaraca Kongresu SAD?

    Piše:
    Senad Avdić
    -

    Zukan Helez, ministar odbrane Bosne i Hercegovine u najskorijem razumnom roku mora biti smijenjen! Tu ultimativnu neminovnost ne može, niti smije promijeniti činjenica da su inicijativu za njegovu smjenu pokrenuli državnii zastupnici iz Republike Srpske, niti što je ona, inicijativa, javnosti saopćena putem Dodikove beslovesne trbuhozborke Sanje Vulić.

    Obavještajno-sigurnosna agencija BiH (OSA) je dan nakon Helezovog „otkrića“ srpsko-ruskog vojnog kampa u okolini Rogatice te tvrdnje demantirala i o tome izvijestila Borjanu Krišto, predsjedavajuću Vijeća ministara BiH. To je bio sasvim dovoljan razlog da ministar podnese ostavku, ili se za početak barem javno izvini za uznemiravanje javnosti (što je krivično kažnjivo), no Helez je nastavio sa konfabuliranjem. Kampova u okolini Rogatice, rekao je u razgovoru za „Slobodnu Evropu“, nema, ali „se nalaze vrlo blizu Sarajeva. Nalaze se oko bošnjačkog i iznad povratničkog bošnjačkog naselja…posjedujem i fotografije“. Podsjetimo, samo dan ranije ministar odbrane je na televiziji tvrdio da „ima fotografije, koje ne smije pokazati“ i iz vojnog kampa iz okoline Rogatice. Na kraju nije bilo ni kampa, ni fotografija, ni srpsko-ruskih polaznika.

    Usput je, šeretski neodgovorno, kao da prepričava lovačke dogodovštine svojim birtijaškim partnerima, Helez kazao kako „stranci sve to prate i sve znaju“. Niko od stranaca se na tu tvrdnje nije javno očitovao, ali se u diplomatskim kuloarima može čuti da su međunarodni vojni dužnosnici na koje je aludirao konsternirani zbog njihovog „ofrlje“ uvlačenja u cijelu ovu petparačku priču i njenu internacionalizaciju.

    Zukanovo televizijsko „otkriće“ u međuvremenu je, u roku od svega 3-4, dana pokrenulo spiralu insitucionalnih i vaninstitucionalnih događaja i poteza. Od promptne reakcije Tužiteljstva BiH koje je jučer saslušalo ministra odbrane, potom zvanične inicijative kluba SNSD-a upućene Predstavničkom i Domu naroda Parlamentarne Skupštine BiH za njegovom smjenom, rasprave u Predsjedništvu BiH.

    Usput su se reakcije političke i medijske intepretacije ovog slučaja koje su se, očekivano, kretale od podrške „hrabrosti“ Zukana Heleza „da im sve kaže“, do negiranja njegovih navoda i zapitanosti nad njegovim kognitivno-etičkim karakterisitkama.

    Elmedin Konaković, ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine i lider Naroda i pravde u prvoj reakciji je kazao da „puno više vjeruje „Helezovoj procjeni nego pismu predstavnika Republike Srpske u državnom parlamentu američkom, kongresu da u BiH ima mudžahedinskih odreda.“ Konaković je pozvao „sve institucije da svakako provjere ove navode, sve se to mora provjeriti profesionalno i stručno“.

    Teško je izdvojiti šta je u ovoj Konakovićevoj izjavi pogrešnije, površnije i manje spojivo sa odgovornom i reprezentativnom funkcijom koju obavlja. Prije svega, ministar Helez nije na televiziji iznio nikakvu „procjenu“, nego je posegnuo teškom optužbom o ilegalnom organiziranju paravojnih jedinica i njihovoj obuci na prostoru Republike Srpske. Dalje, u trenutku kada je Konaković pozvao sve institucije da provjere ove navode“ (petak, 24. novembar) te su institucije već radile punom parom: Tužiteljstvo BiH je već formiralo „predmet Zukan Helez“, a Obavještajno-sigurnosna agencija BiH pismeno informirala Borjanu Kiršto da „ne postoje nikakvi kampovi niti paravojne formacije“.

    Narednog dana, 25. novembra, Konaković i Nermin Nikšić, lider SDP-a na svojoj rutinskoj, jaransko-mahalskoj televizijskoj seansi, komentirali su zahtjeve za smjenu ministra odbrane Zukana Heleza. Sinhrono i također rutinski, hinjski i providno su priču prebacili na drugi kolosijek – zahtjev grupe državnih parlamentaraca za smjenom ministra Staše Košarca zbog nasilja u porodici. Taktika, koja to naravno nije jer se radi o školskom primjeru piljarskog događanja i naturalne trgovine glasi: ako Dodikov SNSD-a bude tražio smjenu Heleza, odnosno rekonstrukciju Vijeća ministara BiH oni će brže-bolje-jače u taj paket ugurati smjenu nasilnika Košarca.

    O kakvom je moralnom jadu i političkom čemeru ovdje je riječ, govori to što niti jedan poslanik Konakovićeve i Nikšićeve stranke nije želio staviti svoj potpis na inicijativu kojom je desetak njihovih kolega tražilo od Predstavničkog doma Parlamenta BiH smjenu Košarca. Kada politički trguju bivši prodavač kafe Konaković i vječiti nakupac i prodavač magle Nikšić poslovna „filozofija“ izgleda ovako: Košarčevo mlaćenje žene je kažnjivo, tek onda kada on i njegovi jataci budu tražili sankcije za Helezovo lakrdijaško mlaćenje prazne slame!

    Drugi jedan, malo skrajnuti plan je pokazatelj kakve vile i nečastivi nosaju Trojku i upravljaju njenim liderima. Kaže u svojoj izjavi Elmedin Konaković da „više vjeruje Helezu nego pismu državnih poslanika koje su uputili članovima američkog Kongresa“. Podsjetimo, u pismu kojeg je potpisalo 6 parlamenataraca (svi iz SNSD-a), pored ostalog se navodi da „su dijelovi naseljeni Bošnjacima i dalje dom brojnim spavačkim ćelijama Al Qaide i ISIL-a…koje bi potencijalno mogle biti aktivirane ako i kada stigne naređenje“.

    Šta su ovim povodom uradili bosansko-bošnjački politički akteri? Odgovorili su kontrapismom, u kojem su sve te opake tvrdnje demantirali, manje, Ili više uvjerljivo i argumentitrano.

    Izostalo je u njihovoj reakciji ono što je neuporedivo svrsishodnije i politički produktivnije a za čim su posegnuli političari iz Banja Luke i njihovi predstavnici u državnom aparatu-aktiviranje domaćih institucija, Obavještajno-sigurnosne agencije, SIPA-e Tužiteljstva Bosne i Hercegovine, Predsjedništva BiH, Parlamenta BiH i njegovih komisija i tijela. Svih onih institucija, dakle, koji se hitno mobilizirane povodom optužbi, a ne odokativnih „procjena“ kako tvrdi Konaković, ministra Zukana Heleza.

    Tu dolazimo do ključne razlike između politike koju vodi Milorad Dodik i „priče“ (tu riječ najčešće rabi Konaković i društvo, kada govori u svojim politikama) „političkog Sarajeva“. Dodik poznaje sistem, njegove zakone i mehanizme funkciniranja, njegova politika se oslanja na institucije čak i kada ih podriva kao i kompletan ustavno-pravni sistem. Sa druge strane, političko  Sarajevo, odnosno aktuelna Trojka prakticira takozvanu performativnu politiku, koja nije samo reaktivna, nego se svodi na prizemnu teatralnost, populističke verbalne vratolomije i anegdotalne doskočice na razini seoskog muštuluka. Umjesto suštinskog, strukturalnog, planskog angažmana pribjegava se ad hoc, dnevnopolitičkoj praskavoj demagogiji, plitkom narcističkom „šarmiranju“ (bošnjačke) javnosti.

    Evo još jednog recentnog primjera: nema nikoga ko drži do sebe unutar sarajevskog političkog i javnog kruga ko se ovih dana nije oglasio povodom prostačkog, mizogenog komuniciranja i zlostavljanja koja nad gradonačelnicom Sarajeva Benjaminom Karić provodi Amir Gross Kabiri (ne)formalni vlasnik „Aluiminija“ i još koječega drugog u Hercegovini. Istovremeno, ne postoji niko unutar političke klase, ni Nikšić, ni Lendo, ni Bećirević ni Komšić, niti onaj neotesani provincijski uhljeb Damir Mašić, ko je pozvao relevatne institucije, poresko-financijske, a prije svega tužiteljske da reagiraju. Hercegovačko tužiteljstvo je posljednjih mjeseci zatrpano dokazima o njegovim sumnjivim poslovima ali se ne usuđuje da propusti kroz šake suspektno poslovanje tog samozvanog zaštitnika Jevreja!

    Nakon nedavnog teksta o njegovoj uzurpaciji „Aluminija“ (i Mostara) Amir Gross Kabiri me je nazvao „fašistom“; ne tražim ni od koga da me zaštiti, apeliram samo na pravnu državu da zaštiti državnu imovinu i javne resurse koje je ovaj rusko-izraelski muljator okupirao!

    Vratimo se na priču o zlosretnom Zukanu Helezu. Treba se prisjetiti da su početkom ove godine kada je formirano Vijeće ministara BiH novoj, nazor i na guranje sklepanoj parlamentarnoj većini opozicija, i rijetki mediji, najviše prigovarali zbog izbora Staše Košarca i Zukana Heleza. Prvog je u istoj skupštinskoj dvorani nekoliko mjeseci ranije bivša supruga optužila za zlostavljanje, a drugi, Helez, je u kaznenoj evidenciji imao već dvije pravomoćne presude. Pravomoćno je presuđivan i ministar Zoran Tegeltija, koji se kasnije povukao, naravno ne zbog toga, nego da bi preuzeo Upravu za indirektno porezivanje (UIO). No, „reformska“ parlamentarna većina koja je nešto ranije zažmirila na jedno oko birajući za predsjednika Parlamneta BiH Marinka Čavaru, svježe uvrštenog uljeza na američku „crnu listu“, oba je oka zatvorila na izbor novog, šatro „programskog“ Vijeća ministara BiH.

    Nepoznato je kakve je dokaze, ili indicije Zukan Helez predočio tokom iskaza u Tužiteljstvu BiH. Ako se njegove javne optužbe ne pokažu tačnim i vjerodostojnim, na šta uzkazuju nalazi OSA-e, može ponovo biti optužen i još jednom osuđen. Ako se lider Trojke ne namjeravaju baviti politikom na trgovačko-performativan način, tehnikama jeftinog spektakla, Heleza se moraju riješiti, ne zbog toga što to traže Dodikovi „komandosi“, nego da bi sačuvali bogdu vlastitog autoriteta i zagubljenog ugleda i podsjetili i sebe i javnost šta to bješe odgovornost za izgovorenu riječ.

    Nakon smjene direktorice KCUS-a: Odlazak Sebije Izetbegović u “politički zaborav” spas i za državu, i za SDA, i za Bakira!

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Najveću korist od smjene Sebije Izetbegović imat će njena porodica i njena SDA. Jer niko više nije nanio štete toj stranci i prezimenu Izetbegović do samo “Profesorice”. Ona je “politička majka” i Konakovića i Čampara. Ona je, zapravo, odgojila “sve bube koje će početi gutati” Stranku demokratske akcije. I te bube, od Aljoše Čampare do Dine Konakovića, kasnije će koštati državu brojnih institucija koje su predate HDZ-u i SNSD-u.

    Elmedin Konaković je bahat jer ga je bahaćenju u politici učila Sebija Izetbegović. Obračunava se sa neistomišljenicima baš onako kako ga je učila “Profesorica”. U Konakovića je mesijanski sindrom ugradila baš ona – Sebija Izetbegović.

    Najveću štetu zbog smjene Sebije Izetbegović pretrpjet će bivša opozicija, a današnji “režim” oličen u strankama Trojke. Jer Sebija Izetbegović je bila politička meta koju ne možete promašiti. Dovoljno bahata i arogantna da je javnost bilo lako okrenuti protiv nje. Uopće nije bitno da li je njen potez ispravan ili pogrešan. On je bio loš samo zbog toga što ga je uradila Sebija Izetbegović.

    Na čelo Opće bolnice je došla uz pomoć SDA-ovog premijera Konakovića. Za direktoricu KCUS-a je imenovana uz pomoć SDA-ovih premijera, federalnog Fadila Novalića i kantonalnog Elmedina Konakovića. Aljoša Čampara je, da ostane zapisano, bio kurir koji je od Profesorice uzeo muštuluk  u vidu dva tableta. I osam godina kasnije, oni koji su je doveli na tu poziciju su je i otjerali. U međuvremenu je Fadil Novalić zaglavio na crnoj listi i optuženičkoj klupi. Zbog nje i njenih želja za pozicioniranjem u Kantonalnom odboru SDA u Sarajevu nastao je i “slučaj Asim”. Zbog nje je, uopće nije bitno što suštinski nema kriminala, nastao i slučaj “respiratori”. Njenu bahatost i omraženost u javnosti koristila je i srpska BIA i hrvatska SOA. Zbog nje je oslabljena bosanska OSA.

    Kada je Christian Schmidt ovog ljeta obespravljivao Bošnjake, Bošnjaci nisu izašli na ulice samo zato što su ih uvjerili da protestom pred OHR-om ne brane državu i sebe, već Sebiju Izetbegović. Jer ona je bila simbol “tridesetogodišnje” vladavine SDA, prožete korupcijom i nepotizmom. Bilo je dovoljno da se objavi fotografija Sebije Izetbegović na protestima i protesti su već obesmišljeni.

    Sebija Izetbegović je korištena “kao sredstvo” pritiska na njenog supruga zbog izbornog zakona. Korištena je kao maska za sve loše namjere i postupke stranka Trojke i “međunarodnih faktora”. Jer javnost je uvijek interesovalo više u kakvim je patikama gospođa Izetbegović, nego kako će Schmidt rasporediti delegate za Dom naroda FBiH.

    Kada su tokom pandemije koronavirusa širom svijeta umirali milioni ljudi, samo su na KCUS-u istraživani uzroci smrti. Od tri i po miliona mrtvih širom svijeta, samo su sarajevski ljekari optuživani da “namjerno ubijaju pacijente”. Znate li zbog čega? Zbog toga što je na čelu KCUS-a bila Sebija Izetbegović.

    Sebija Izetbegović je, zapravo, bila vijest. Sama po sebi. I uvijek negativna reklama za SDA. Kada bi se, recimo, pojavila na prijemu sa suprugom Bakirom Izetbegovićem, odmah bi bile izbacivane cijene njenih odjevnih predmeta. Za razliku od nje, supruga Denisa Bećirovića je samo “ponovo zablistala”.

    Ništa se, dakle, bolje za SDA nije moglo desiti od smjene Sebije Izetbegović. I što prije “Profesorica” utone u zaborav, bit će bolje i za državu i za njenu stranku. Jer svu svoju nesposobnost Konaković i njegovi vjerni pratioci tada neće moći knjižiti Sebiji Izetbegović.

    Možda je tokom mandata i uradila dobrih stvari na KCUS-u. Ali te stvari će biti pronađene i isticane tek onda kada Sebija Izetbegović ode u zaborav, a nove “snage” sa fočanskim diplomama pokažu svoju (ne)sposobnost.

    Nije bilo kvoruma na Zakonodavno-pravnoj komisiji: Trojka i HDZ morali odustati od izmjena Poslovnika, ništa od imenovanje Marina Vukoje!

    Piše:
    Redakcija
    -

    Izmjene i dopune Poslovnika Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH neće biti razmatrane na današnjoj sjednici ovog doma, kao i još tri zakonska rješenja koja je trebala, a nije razmatrala Zakonodavno – pravna komisija.

    Podsjećamo, Komisija nije mogla održati sjednicu, jer nije bilo kvoruma.
    Izmjene i dopune Poslovnika izazvale su proteklih 15 dana buru ne samo u parlamentarnim klupama, nego u javnosti. Opozicija je optužila trojku (NiP, SDP, NS) i HDZ da pripremaju neustavne izmjene kojima bi kooptirali nedostajuće članove radnih tijela, što je nezapamćena praksa.

    U primjedbama opozicije ali i javnosti isticalo se i da su izmjene Poslovnika prilično diktatorske, s obzirom da ograničavaju prava zastupnika, ali i da su one atak na parlamentarizam u BiH.

    Također, nedvosmisleno je zaključeno da je cilj svega popuna Komisije za izbor i imenovanje, kako bi se HDZ–ov kandidat Marin Vukoja izabrao kao sudija Ustavnog suda BiH.

    Ključne promjene se nalazi u odredbama člana 3 predloženih  izmjena Poslovnika. Evo kako glase:

    “Ukoliko u radnom tijelu mjesto predsjednika, zamjenika predsjednika i člana radnog tijela ostane upražnjeno zbog prestanka mandata poslanika prije isteka vremena na koje je izabran, isto se popunjava na način da se mjesto predsjednika, zamjenika predsjednika i člana radnog tijela dodjeljuje sljedećem kandidatu sa liste sa koje je izabran poslanik kojem je prestao mandat, a nakon što poslaniku bude verificiran mandat, a sve u skladu s odlukom Centralne izborne komisije BIH o prestanku i dodjeli mandata.
    (6) Prijedlog odluke o izmjenama odluke o izboru predsjednika, zamjenika predsjednika i članova radnih tijela Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH mogu neposredno podnijeti ovlašteni predlagači u skladu s ovim Poslovnikom, ako Komisija za izbor i imenovanje Doma u roku od 30 dana od dana verifikacije mandata poslanika ne utvrdi prijedlog navedene odluke”, piše u predloženim izmjenama Poslovnika.Međutim, i ovaj plan Trojke i HDZ-a sada je blokiran. Naime, o prijedlogu izmjena Poslovnika mora raspraviti Zakonodavno-pravna komisija Predstavničkog doma FBiH.“Zakonodavno-pravna komisija razmatra nacrte i prijedloge zakona, drugih propisa i opštih akata koje donosi Predstavnički dom u pogledu njihove usklađenosti sa Ustavom Federacije i pravnim sistemom, kao i u pogledu pravne obrade i o tome podnosi izvještaj sa mišljenjem i prijedlozima Predstavničkom domu”, navedeno je u Poslovniku o radu.

    Ova Komisija ima(la) (je) 11 članova. Predsjednik Komisije je Belmin Zukan (SDP). Delfa Dejanović (HDZ, HSS SR, HSS, HSP) je potpredsjednica, dok su članovi Haris Silajdžić (SBiH), Damir Arnaut (Naša stranka), Mirza Batalović (NES), Adisa Kokić-Hinović (SDA), Dennis Gratz (DF Željko Komšić), a iz reda stručnih, naučnih, kulturnih i javnih radnika Jasna Planinčić, Miroslav Marić i Vernes Mulić.

    Podsjetimo, Damir Arnaut (Naša stranka) je ranije podnio ostavku, dok je nedavno odstupio i Nezir Pivić (SDA) tako da u Komisiji trenutno sjedi 9 članova. Stranke Trojke i HDZ-a zajedno sa ekspertima imaju pet članova. To danas nije bilo dovoljno jer je za kvorum potrebno prisustvo šest članova. Upravo zbog toga Zakonodavno-pravna komisija nije održala sjednicu i Trojka i HDZ bili su prinuđeni povući iz procedure izmjene Poslovnika.

    Danas sjednica Predstavničkog doma: Trojka i HDZ izmjenom Poslovnika obezbjeđuju ruke za imenovanje Marina Vukoje za sudiju Ustavnog suda BiH

    Piše:
    Redakcija
    -

    Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH (PFBiH) razmatrat će na današnjoj sjednici u Sarajevu Prijedlog zakona o preduzetničkoj infrastrukturi i Prijedlog zakona o podsticanju razvoja male privrede u Federaciji BiH.

    Pred poslanicima će se po skraćenom postupku naći Prijedlog zakona o izmjeni Zakona o izdvajanju i usmjeravanju dijela prihoda preduzeća ostvarenog korištenjem hidroakumulacionih objekata, saopšteno je iz Parlamenta Federacije BiH.

    Na predloženom dnevnom redu je i Prijedlog odluke o izmjenama i dopunama Poslovnika Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH, te Prijedlog odluke o prihvatanju zaduženja po Sporazumu o zajmu između Bosne i Hercegovine i Međunarodne banke za obnovu i razvoj za Program integrisanog razvoja koridora Save i Drine primjenom višefaznog programskog pristupa.

    Prijedlog izmjena poslovnika Predstavničkog doma FBiH koji je objavljen u medijima, mogao bi izazvati novu krizu i završiti na Ustavnom sudu FBiH, te se očekuje velika rasprava u vezi ove tačke dnevnog reda.

    Admir Čavalić, zastupnik SBiH u Predstavničkom domu ranije je za patriju kazao da je problem što u predloženim izmjenama poslovnika neko namjerava retroaktivno popunjavati radna tijela.

    “To bi bilo kooptiranje ljudi, čime se ugrožava funkcionisanje Parlamenta. Vjerovatno će sve to završiti na ocjeni ustavnosti”, kaže Čavalić za NAP.

    Dodaje da se navedenim izmjenama umanjuje značaj Parlamenta, a povećava značaj vladajuće većine”.

    Ukoliko budu usvojene izmjene, Trojka i HDZ će imati otvoren put da imenuju Marina Vukoju za sudiju Ustavnog suda BiH. Predsjednik NiP-a Elmedin Konaković je otvoreno priznao da NiP i Trojka nemaju ništa protiv izbora Marina Vukoje.

    (NAP)

    1...181920...192Stranica 19 of 192

    NAJČITANIJI ČLANCI

    Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

    Avdo Avdić -
    Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...

    Priča o “ženi u crnom” koja kamenuje konvoj: Desi Stojanović je...

    Teror na ulicama Sarajeva: Admir Arnautović Šmrk sa pratnjom napao policiju,...


    Na mnogim mjestima ćete pronaći odgovore na pitanja - ko, šta, kada i kako. Ovdje ćete saznati i zašto!
    Istraga.ba - nije dovoljan samo tekst. Bitan je kontekst!


    POPULARNE KATEGORIJE

    PRATITE NAS NA TWITTERU

    [fts_twitter twitter_name=istragab tweets_count=1 cover_photo=no stats_bar=no show_retweets=no show_replies=no]

    © Istraga.ba zadržava sva prava na sadržaj