Istaknuto

Istaknute objave

Povodom odluke o bojkotu izbora u Srebrenici: Quo vadis, Alija

Tri puta sam provjeravao tvrdnju svog kolege sa Kosova koji mi je, noć pred parlamentarne izbore u toj državi, kazao da je 87 aviona tokom proteklog vikenda sletjelo u Prištinu. I nije stvar u tome da ne vjerujem svom kolegi. Stvar je da nisam vjerovao ni svojim očima kada sam gledao snimak sa prištinskog aerodroma na kojem se vide stotine ljudi kako iz dijaspore pristižu da glasaju u svojoj državi. Kasnije ću saznati da je 12 hiljada automobila ušlo na Kosovo dva dana uoči izbora. Jer samo tako se, glasanjem, može stvarati država.

Istog dana, možda koji sat ranije, razgovarao sam sa prijateljima iz Srebrenice. Oni su već tada bili odlučni da bojkotuju izbore u Srebrenici. Kasnije će svoju odluku obznaniti u medijima, tvrdeći, poput Sadika Ahmetovića, da „ne mogu izdati hiljade birača protjeranih iz Srebrenice“.

A upravo je suprotno. Inicijativa Moja adresa Srebrenica suočena s vlastitom nesposobnošću da animira svoje biračko tijelo, zašto ne i avionima kao Albin Kurti, odlučila je da izda hiljade Bošnjaka koji su se vratili u Srebrenicu. Mogu Alija Tabaković, Ćamil Duraković, Hamdija Fejzić i Sadik Ahmetović preživjeti bez svojih zastupnika u Skupštini Opštine Srebrenica. Ali ko će, ako budu bojkotovali izbore, a tvrde da hoće, govoriti u ime onih povratnika koji su se prijavili u gradu iz kojeg su ih protjerali. Bego Bektić? Zašto da ne? Bolje i Bego Bektić nego niko.

Već u novembru se moglo nazrijeti da će izbori u Srebrenici biti poništeni. Za dva i po mjeseca čelnici Inicijative Moja adresa Srebrenica nisu uradili ništa osim što su hodali po TV studijima i objavljivali postove na društvenim mrežama. Obišli su, istina, i lidere stranaka sa sjedištem u Sarajevu kako bi ih uvjerili da je njihova ideja o bojkotu izbora – genijalna. I svi su im lideri, ne želeći da ih proglase izdajnicima, dali podršku za bojkot.

Za svoju nesposobnost i salonsko pripremanje izbora bošnjački prvaci iz Srebrenice sada žele da okrive Centralnu izbornu komisiju BiH. Istu onu Centralnu izbornu komisiju čija je članica Vanja Bjelica vrijeđana zbog svog drugog prezimena Prutina jer je podigla ruku za poništavanje izbora u Srebrenici čime je „izdala“ srpske interese tražeći poštene izbore. Prije tridesetak dana, dakle, Vanja Bjelica i članovi CIK-a su bili izdajnici srpskog naroda, a sada su izdajnici Bošnjaka. Znaju li ovi iz Inicijative za Srebrenicu šta uopće žele? Možda da im Centralna izborna komisija BiH dodijeli gradonačelnika po mjeri? Bez izbora. Tako bi jedino mogli prikriti svoju nesposobnost i opravdati izborna sredstva uložena u porodične vozne parkove. To što su drugi ljudi stavljali glavu u torbu da bi njima obezbijedili poštene izbore, uopće nije bitno. Bitno je da će u Srebrenici biti pošteni izbori pa makar na njima pobijedili Mladen Grujičić ili Bego Bektić.

Za kraj, jednostavna pitanja.

Da li je isto ako u Skupštini Opštine Srebrenica sjedi osam Bošnjaka ili nijedan?

Da li će povratnicima u Srebrenicu biti svejedno ako se u Skupštini čuje njihov glas ili samo glas Mladena Grujičića?

Da li imaju  veće šanse da utiču na opštinski budžet iz Skupštine ili sa ulice?

Svi koji žele da razmišljaju znaju dobro odgovore na ova pitanja. Ali mnogo je lakše ne raditi ništa i optuživati CIK zbog toga što vam ne dodijeli mandat koji ne možete osvojiti. Ako članovi Moje adrese misle, a misle, da će Međunarodna zajednica reagirati i nametnuti bošnjačkog načelnika Srebrenice onda su u velikoj zabludi. Kao što su bili u zabludi i u julu 1995. godine. Ako su zaboravili, a nadam se da nisu, onda neka se podsjete gledajući film Jasmile Žbanić. Možda tada shvate kuda idu.

(Oslobodjenje.ba)

Zbog zloupotreba u predmetu Naerac: Novi saziv VSTV-a odbio imenovati Veljka Krejića za predsjednika Suda u Gradišci

1.

Po ranije raspisanim konkursima, VSTS je na sjednici koja je održana 11.02.2021. godine, trebao da imenuje predsjednike četiri suda u Republici Srpskoj. Radi se o sljedećim pozicijama: predsjednik Okružnog privrednog suda u Bijeljini i predsjednicima Osnovnog suda u Srebrenici, Osnovnog suda u Zvorniku i  Osnovnog suda u Gradišci.

2.

Iz obavještenja koje je na svojoj interenet stranici objavio VSTS, može se vidjeti da je ta institicija izvršila imenovanja za sve planirane sudove, osim za Osnovni sud u Gradišci.

Prema mojim saznanjima, VSTS je skinuo sa dnevnog reda imenovanje za poziciju predsjednika Osnovnog suda u Gradišci, sa ciljem da se ide na poništenje tog konkursa i raspisivanje novog.

3.

Razlog za takav potez VSTS-a leži u činjenici da je jedini kandidat za predsjednika Osnovnog suda u Gradišci bio Veljko Krejić, aktuelni predsjednik tog Suda. Tim potezom novo rukovodstvo VSTS-a nastoji pokazati javnosti da će se distancirati od načina rada te institucije u vrijeme dok je istom vedrio i oblačio Milan Potkovani Tegeltija.

4.

Lik i djela Veljka Krejića su vrlo interesantni. Količina beskičmenjaštva i poltronstva, koji karakterišu tog sudiju, ne sreću se svaki dan. Već sam pisao da je Krejić do sada bio samo formalni predsjednik Osnovnog suda u Gradišci, praktično lutka kojom je kao siva eminencija upravljao advokat Mile Kovačević. Upravo je taj advokat stvarni vladar pravde koja u pomenutom Sudu egzistira samo u naznakama. Strah koji sudije tog suda pokazuju u postupcima u kojima se pojavljuje Kovačević zauzima vrlo visoko mjesto u antologiji pravosudnog beščašća.Taj strah je hronične prirode i pažljivo je godinama doziran uz pomoć Krejića. Dovoljno je reći da niko od preostalih jedanaest sudija Osnovnog suda u Gradišci nije imao hrabrosti da se prijavi na konkurs za poziciju predsjednika tog Suda.

5.

Na Krejićevu žalost, njegov plan da ostvari još jedan mandat na poziciji predsjednika Osnovnog suda u Gradišci pokvario je novi sastav rukovodstva VSTS-a.

Za reizbor Krejića nije bilo dovoljno ni to što se za njega založio novi član VSTS-a, Srđan Forca. Krejić je dugo godina bio dio pravosudnog podzemlja kojim je do skora upravljao Milan Potkovani Tegeltija. Njegovim izbacivanjem iz VSTS-a stvorio se vakum, koji je iskoristio Forca, okupivši oko sebe ostatke Tegeltijine ekipe.

Poveznica između Force i Krejića je pomenuti advokat Kovačević, koji je inače Forcin kum. Doduše, Krejića i nije bilo teško „kupiti“. Forca mu je obećao novi mandat, a zauzvrat je Krejić trebao da obezbijedi Forci glasove sudija iz Osnovnog suda u Gradišci. Na kraju je Krejić, uz asistenciju advokata Kovačevića, natjerao sve sudije pomenutog suda da glasaju za Forcu kao kandidata za člana VSTV-a.

6.

Interesantan je razlog koji je VSTV iskoristio za skidanje sa dnevnog reda imenovanja za poziciju predsjednika Osnovnog suda u Gradišci.

Radi se o aferi „Dragan Naerac“, koju sam ja objelodanio široj javnosti prije nekoliko godina i u niz navrata iznio ključne dokumente koji dokazuju krivicu predstavnika pravosudnih institucija.

7.

Radi se o pravosudnoj farsi u kojoj su učestvovali Krejić kao sudija za prethodno saslušanje, Dalibor Vrećo kao postupajući okružni tužilac i Branimir Maletić kao sudija koji je razmatrao izjavu o priznanju krivice.

Ukratko, sva trojica su lažirali da je optuženi Dragan Naerac bio u sudnici, iako je on bio u ekstraddiconom pritvoru u Versaju, isti dan i u isto vrijeme kada mu je suđeno u Gradišci. Umjesto njega doveli su NN lice.

8.

Odlukom broj 04-07-6-476-33/2020 od 07.09.2020. godine Drugostepena disciplinska komisija VSTV-a je preinačila prvostepenu odluku i Krejiću izrekla disciplinsku mjeru – Smanjenje plate za 50% (pedeset posto) na period od godinu dana. Ovom odlukom nije mijenjana prvostepena odluka kojom je Maletiću izrečena disciplinska mjera Smanjenje plate za iznos od 40 % (četrdeset posto) na period od 6 (šest) mjeseci.

Odluka Drugostepene komisije VSTV-a

 

9.

Iz pomenute drugostepene odluke se jasno vidi da je Krejić umjesto optuženog Nearca saslušao treće nepoznato lice, a svemu tome je prisustvovao i Vrećo.

Iz iste odluke se vidi i da su obojica dobro znali da se u isto vrijeme Nearac nalazio u pritvoru u Franuskoj, jer je Osnovni sud u Gradišci o tome obaviješten od Ministarstva bezbjednosti BiH, Direkcije za koordinaciju policijskih tijela BiH i Ministarstva pravde BiH.Uprkos tome, Krejić i Vrećo su „odradili“ ročište, praveći se da je treće, samo njima poznato lice, optuženi Nearac. Nakon što se to lice izjasnilo da je krivo, Krejić je predmet isti dan proslijedio Maletiću, koji je lažnom Nearcu izrekao kaznu zatvora od 6 mjeseci.Kasnije je ta kazna zatvora zamjenjena za novčanu kaznu i plaćena od strane ko zna koga.

10.

Da je cijeli krivični postupak dogovoren, najbolje govori podatak da je Krejić 26.04.2017. godine zakazao ročište za 28.04.2017. godine.Očigledno da je Krejić vrlo efikasan sudija (i predsjednik Suda), jer je u samo dva dana uspio zakazati ročište za izjašnjenje o krivici, dostaviti poziv lažnom Nearcu, održati ročište i predmet dalje proslijediti Maletiću.

Dio te efikasne mašine je i Maletić, jer je on isti taj dan završio ročište za razmatranje izjave o priznanju krivice i izrekao lažnom Neracu kaznu zatvora, koju je on kasnije zamijenio za novčanu kaznu.

Nema sumnje da su Krejić, Vrećo i Maletić najefikasnija pravosudna ekipa u Univerzumu.

11.

Ne treba biti Nostradamus da se pogodi da je Krejića u disciplinskom postupku branio upravo advokat Mile Kovačević, kako se to jasno vidi iz odluke Drugostepene disciplinske komisije VSTS-a od 07.09.2020. godine.

Iz iste odluke se vidi da je Krejiću kao otežavajuća okolnost uzeto to što je i ranije disciplinski kažnjavan.

12.

Na kraju, moram konstatovati da je, na žalost, u vrijeme kada je vođen disciplinski postupak protiv pobrojanih gangstera, VSTS još uvijek bio pod kontrolom Milana Potkovanog Tegeltije.

To činjenica je i dovela do toga da Krejiću i Maletiću ne bude izrečena disciplinska mjera razrješenje sa dužnosti. Da užas bude veći, tužilac Vrećo, koji opstruiše istragu u slučaju ubistva Davida Dragičevića, u potpunosti je, po diktatu Milana Tegeltije, oslobođen disciplinske odgovornosti za ovu aferu.

Nakon izbora Maria Kordića: Dan kada je pao Mostar, a NS postao HNS

Naša stranka od danas i službeno može promijeniti ime. U skladu sa politikom stranke, red bi bio da ispred “NS” dodaju i slovo “H”. Od danas,budimo realni, Naša stranka pripada Hrvatskom narodnom saboru Dragana Čovića. Tamo gdje je stao Boriša Falatar nastavila je Boška Čavar. Kada vam negiraju državu, kada veličaju zločince koji su otvarali logore, kada pale svijeće za one koji su spalili Mostar, onda, ako volite tu državu, možete da budete samo na jednoj strani – na strani onih koji su 9. maja 1995. godine nosili tadašnju državnu zastavu na paradi u Parizu slaveći pobjedu nad fašizmom. Možete, istina, biti i na drugoj strani. Ali tada ste samo HNS kojim predsjedava čovjek koji je 1993. godine slao ljude druge naconalnosti u radne logore, u koje su kasnije svraćali neutralni novinari da snimaju svoje priloge. Možete, dakle, kao i u ratu, biti i neutralni. Ali biti neutralan u u Mostaru znači da vam je svejedno da li će pobijediti štovatelji presuđenog UZP-a ili oni koji su isljeđivani u logorima UZP-a.

Da je samo Boška Čavar ostala suzdržana, HDZ bi dobio gradonačelnika, ali bi Naša stranka sačuvala obraz. Jer svakome se može desiti da ga izda kadar, ali malo kome se može desiti da zbog kadra izda državu.

SDP je u Tuzlanskom kantonu umjesto SDA izabrao HDZ. Možda jeste neprincipijelno, ali taj potez nije izdajnički. Jer SDA nije država. SDA je tek jedna naconalistička partija koja je zbog svog kriminala davno zaslužila da bude opozicija. Kada su u Mostaru birali između HDZ-a i SDA, SDP i Nermin Nikšić nisu imali dilemu. Tražili su rješenja, predlagali, borili se i na kraju, ipak, svjesni vlastite odgovornosti, glasali za doktora Zlatka Guzina. Tako su spasili i stranku i  pokazali  bošnjačkim nacionalistima da oni nisu izdajnička partija i da znaju razliku između države i, recimo, selfija. I da znaju “ko je kome palio kuće”.

Naša stranka je u Tuzlanskom kantonu umjesto SDA izabrala HDZ. Možda jeste neprincipijeno, ali taj potez nije izdajnički. Jer SDA nije država. SDA je tek jedna naconalistička partija koja je zbog svog kriminala davno zaslužila da bude opozicija. Kada su u Mostaru birali između HDZ-a i SDA, Naša stranka i Predrag Kojović su ostali suzdržani. I tako su izabrali HDZ BiH i Maria Kordića. Štaviše, ni vlastiti prijedlog nisu željeli podržati. Jer taj njihov prijedlog nije prihvatao HDZ BiH.

Dragan Čović je danas osvojio Mostar. Država BiH je, zauvijek, izgubila Našu stranku, potrebnu multietničku stranku koja je trebala da okupi liberale i ljevičare i da BiH okrene prema Zapadu. Ali stranku koja bi bila u stanju razlikovati udruženi zločinački poduhvat od borbe za goli život. Možete vi još hiljadu puta u državnom Parlamentu tražiti promjenu imena ulica nazvanih po fašistima iz Drugog svjetskog rata. Možete, ali to više nema nikakvog smisla kada jedan čitav grad predate na upravljanje čovjeku koji veliča ratne zločince pravosnažno osuđene pred UN-ovim sudom u Hagu.

Da je samo Irma Baralija glasala za Zlatka Guzina, HDZ bi imao gradonačelnika Mostara. Ali NS ne bi bio HNS. Kada su u Sarajevu kandidirali Srđana Mandića za načelnika Općine Centar, tadašnji NS je pokazao kakvu državu želi. Dobili su apsolutnu podršku Sarajeva i svih onih koji smatraju da je ovo država za sve. Kada su u Mostaru svojom šutnjom podržali Dragana Čovića, NS je pokazao da multietničku državu želi samo u Sarajevu. Šutnjom u Mostaru su pokazali da im “dvije škole pod jednim krovom” nisu problem. I ulica Mile Budaka im nije problem.

Dragan Čović je bio savladan. Nije ga mogao spasiti Dom naroda i vitalni nacionalni interes. Nisu ga mogla spasiti ni pisma Međunarodnoj zajednici. I onda ga je spasila Naša stranka – skraćeno HNS.

Raport iz Ljubljane: Da li će pasti Janez Janša, Orbanov prijatelj čiji su saradnici prali novac u BiH?

Bili smo malo ispred slovensko-hrvatske granice i razgovarali sa onima koji za svoj život zarađuju u Sloveniji.

“Ma, ni Slovenija nije više, šta je bila,” govorili su radnici iz autobusa koji je, par godina, vozio iz Sarajeva za Ljubljanu,”ni tamo zakon više ne vredi, dogodi se, da ne dobiješ ni plate.” Migracija ljudi nikada nije bila problem. Oni su imali iskustva i razumjeli su procese. Štetna je migracija mafijskih praksi.

Nakon jedanast mjeseci o legitimitetu slovenačke Vlade opet će glasati zastupnici u Parlamentu. Premijer Janeza Janša u međuvremenu je, pored ostalog, uspio  za genocid u Srebrenici okriviti JNA i počinitelje zločina nakon Drugog svetskog rata.

A već u prvoj sedmici, kad je Janšina vlada preuzela vlast, ministar odbrane iz koalicijske Stranke krščanskih demokrata Matej Tonin pojasnio je, da je bio žrtva – tri miliona maski, koje je obećao i da je sve bilo samo zavjera. Za glavne krivce označio je posrednike iz BiH, Emira Begovića i Seada Žilu.

Premijer Janez Janša za glavnoga strateškoga savjetnika za debirokratizaciju države izbarao je saradnika već iz prethodnih mandata – Ivana Simiča. Bivši direktor poreske uprave i Slovenije i Srbije pojasnio je da Sloveniji treba savremen uzor poreskog režima i radničkih plata.

“Uzor nam treba biti Srbija”, rekao je Ivan Simič, koji je prije toga bio savjetnik Aleksandra Vučića.

A izbjegavanje poreznom sistemu je bizinis plan Roka Snežiča, kojemu je zabranjen ulazak na teritoriju BiH. Svome stvarnome prijatelju iz zatvora Janezu Janši ponudio je u 2018. godini pomoć, SDS je dobio – i onda vratio – nezakoniti zajam 450.000 evra preko Banjalučanke Dijane Đuđić. Janez Janša je u međuvremenu objasnio, da su Snežičeve tvrdnje, da mu je i osobni porezni savjetnik, izmišljotina.

Ali zajam SDS-u od Dijane Đuđić bio je istinit i realizovan je uz pomoć propagandnog imperija u vlasti Janšinog SDS-a i njihovih mađarskih suradnika, bliskih Viktoru Orbanu. Dio ovog medijskog kruga su i poduzeće Novatv24.si, gdje je među dioničarima i nadzornicima supruga Roka Snežiča, Klavdija Snežič, i Nova hiša, gdje je među vlasnicima poduzeće Bartolomea. Bartolomeo je 2007. godine osnovao Nastja Sušinski, na kaznu zatvora osuđeni suradnik brata Kristijana Sušinskega i Igora Bavčara, jednog od osamosvojitelja iz kruga Janeza Janše. Trojka je 2015. godine bila osuđena na kaznu zatvora zbog pranja novaca tokom privatizacije Istrabenza. A u poduzeće Bartolomea se, kao vlasnik sa 97.500 evra, već 2010. godine upisao i Stanislav Petek, dugogodišnji prijatelj Janeza Janše i predsednik lokalnog odbora SDS u Miklavžu na Dravskom polju. Stanislav Petek onda je postao jedini vlasnik Bartolomeje, a novac je već sljedeće godine povučen iz poduzeća, a kao direktorica je u javni registar upisana Jerneja Sušinski. Ona je, nakon osude Nastje, promjenila ime u Jerneja Sotto. A 15. januarja 2021, ni pola mjeseca nakon što su u medijima objavljeni dokumenti bosanskog tužilaštva o pranju novaca u vezi sa Rokom Snežičom – gdje je među osobama koje su primale oprani novac u Sloveniji navedena i Jerneja Sotto, Stanislav Petek je istupio iz Bartolomeje. Svoje vlastništvo prenio je na Jerneju Sotto aka Sušinski.

Sa Rokom Snežičem i poduzećima u Banja Luci za “poreznu optimizaciju ala Snežič” pominje se i Klemen Nicoletti, suvlasnik Majbert Pharm, poduzeća koje je vladi Janeza Janša, krajem 2020. godine, nabavilo brze testove za koronavirus. Sa ovim testovima, zadnjih sedmica, ima više problema nego uspjeha. Klemen Nicoletti je suvlastnik Majbert Pharm postao lani, u petom mjesecu, zajedno sa Amadejem Alanom Eferlom, koji ima prebivalište u Dubaiju, a i u međunarodnim krugovima ovi momci su poznati kao prevaranti. Sa milionskim poslom Majbert Pharma sa Vladom Janseza Janše hvalio se i Luka Lah, jedan od članova podmladka SDS, koji su ranije snimljeni kako konzumiraju drogu. Majbert Pharm ima obaveze da zajam i kamate, u vrijednosti skoro 900.000 eura, u roku dva i po mjeseca vratiti preduzeću PCX invest u vlasti Janka i Karoline Jenko, sa zastupnikom Janom Jenkom.

Vlada SDS sa korona-zakonskim paketima promijenila je zakone i pravila prema kojima bi se poslovi vodili sa što manje birokracije. Oduzete su mogućnosti civilnom društvu da surađuje kod odluka, sa prijateljima su, uz hranu i piće, ugovarani pooslovci, ne poštuju se osude o nezakonitim kadrovskim promijenama u vrhu policije.

Optužbe zbog policijske represije uz sve izkaze neslaganja sa Vladom dobile su novu dimenziju, kad je policija štitila privatno poduzeće za bezbjednost koje je izvršivalo samovolju gradonačelnika Ljubljane Zorana Jankovića prilikom nasilnog istjerivanja ljudi iz Autonomne tovarne Rog. Repriza terora vlasti iz godine 2016, kad se slično događalo i u beogradskoj Savamali, sada je uspjela i u Ljubljani.

I tako su momci u žutim prslucima, koji još uvijek upotrebljavaju iste znakove i tipografiju kao kad su se ponašali kao članovi rasističke grupe Generacija Identiteta, prije nego im je Europol kao desnim krajnim ekstremistima blokirao profile na socijalnim mrežama, zakoračili na Metelkovu, autonomni prostor od 1993. godine i pozivali da se sve ruši i tamo. Članovi SDS-a i njihove poruke su potvrdili i širili. A onda je policija sa specijalnim jedinicama – oko 30 njih – na praznik kulture stigla na Metelkovu, da provjeri tvrdnje osoba u žutim prslucima – da na Metelkovoj ima otvorenih lokala. Mladi neofašisti tada su se počeli zabavljati na Internetu sa idejom da su ljudi na Metelkovoj sami zvali policiju. Generalna uprava policije naredni dan promjenila je prva objašnjenja ljubljanske Policijske uprave. Objasnili su da je policija došla na Metkovo jer je još uvijek štitila red i mir zbog kulturnog protesta koji se je mirno odvijao. Progon krajnjih desničara dobiva nova shvatanja.

A među slovenačkim parlamentarcima koji će odlučivati o budučnosti ove Vlade ima onih koji znaju da poslije ovog mandata nemajo više šansi da se vrate u parlament. Onda su i drugi, koji su dovoljno umišljeni da vjeruju da njihovo prisustvo u Vladi štiti ono malo što je još ostalo od demokracije. A veliki dio društva zna, da nam u doba globalnih promjena i ekonomske krize treba nova politika. Svi i pamte, da oni koji su na vlasti, ako im ne uspije prije toga demokraciju promjeniti u izbornu autokraciju, najčešće nisu pobjednici novih izbora.

Istraga u posjedu još uvijek neobjavljenog saopćenja Delegacije EU o Mostaru: Podrška Draganu Čoviću ili “rotirajućem” gradonačelniku?

Šef Delegacije Evropske unije u BiH Johann Sattler pokušavao je tokom vikenda ubijediti ambasadore nekoliko zapadnih zemalja da se u ponedjeljak ujutro očituju u vezi sa izborom gradonačelnika Mostara, saznaje Istraga.ba.

“Iz Delegacije EU prema ovim ambasadama poslali su nekoliko prijedloga saopćenja za javnost koje bi trebalo biti objavljeno u ponedjeljak”, kazao je za Istragu diplomatski izvori.

Krajnji rok do kojeg bi ove ambasade trebale iznijeti zvanični stav da li podržavaju stav EU u vezi sa Mostarom je ponedjeljak ujutro (9 sati). Istraga je u posjedu posljednjeg prijedloga koji su uputili iz Delegacije EU i on je, u znatnoj mjeri, ublažen u odnosu na prvobitne verzije.

“Izbor gradonačelnika grada Mostara jasno je reguliran Statutom i važećim Poslovnikom. Prvi krug izbora gradonačelnika završen je na sjednici Gradskog vijeća Mostara održanoj prošle srijede. Pozivamo sve gradske vijećnike da više ne odgađaju, da pokažu odgovornost i da na sljedećoj sjednici brzo izaberu gradonačelnika u skladu sa zakonskim okvirom. Pozdravljamo konstruktivan dijalog između svih vijećnika o zajedničkom programu koji bi unaprijedio funkcionalnost Grada Mostara i ispunio očekivanja njegovih građana”, navedeno je u prijedlogu saopćenja Delegacije Evropske unije koji je u posjedu Istrage.

Mada eksplicitno ne podržavaju Dragana Čovića, nekoliko detalja iz prijedloga saopćenja koje je kreirala Delegacija Evropske unije podudara se sa stavovima iz koje je prije dva dana predstavnicima Međunarodne zajednice dostavio lider HDZ-a BIH. EU, kako vidimo, insistira na “konstruktivan dijalog svih vijećnika” kao i na na izboru gradonačelnika Mostara na narednoj sjednici.

Upravo na “žurno završavanje procesa izbora gradonačelnika” pozvao je Dragan Čović u svom pismu upućenom OHR-u, Delegaciji EU, Ambasadi SAD-a i Misiji OSCE-a.

“Preostaje nam da žurno završimo proces izbora gradonačelnika kako bismo izbjegli pokušaje daljnjih blokada i dezavuiranja izborne volje svih žitelja Mostara. Sljedeći korak je izbor gradonačelnika na način kako je propisano zakonom i procedurama, i nikako drugačije. Pomozite nam u ovom ključnom trenutku da spriječimo institucionalnu tiraniju i kaos, koji mogu proizaći iz nerazumnih uvjetovanja i osporavanja implementacije volje građana na održanim izborima”, navedeno je u Čovićevom pismu.

Delegacija EU u svom pismu ne navodi ni da je dogovor Koalicije za Mostar i BH Bloka o “rotirajućem” gradonačelniku neustavan, ali navode da “pozdravljaju konstruktivan dijalog svih gradskih vijećnika”. Kao što je poznato, HDZ BiH se protivi ovom prijedlogu ocjenjujući ga nezakonitim.

“Ovo je samo prijedlog rješenja gdje se stvaraju pretpostavke da svi skupa radimo na rješavanju problema u Mostaru. Ako i ne prihvate, ponašat ćemo se onako kako smo rekli. Za sada je SDA spremna na to“, kazao je u nedjelju predsjednik SDP-a Nermin Nikšić.

Podjetimo, u drugi krug izbora za gradonačelnika Mostara “plasirali” su se kandidat Koalicije za Mostar Zlatko Guzin i kandidat HDZ-a BiH Mario Kordić. Ukoliko niko od njih ne dobije dvotrećinsku podršku (24 vijećnika) u drugom krugu, bit će organiziran treći krug u kojem je dovoljno osvojiti prostu većinu onih koji glasaju. Ukoliko oba kandidata dobiju isti broj glasova, gradonačelnik postaje mlađi kandidat, u ovom slučaju Mario Kordić iz HDZ-a. Koalicija za Mostar i BH Blok zajedno imaju 18 ruku u gradskom vijeću i ukoliko budu svi glasali za Zlatka Guzina, HDZ-ov kandidat nema šanse da bude izabran za gradonačelnika Mostara. SDP BiH je predložio da se svakih 16 mjeseci mijenja gradonačelnik i da svaki od tri politička bloka ima u određenom periodu svog gradonačelnika.

G. Venhari iz Prištine piše za Istragu: Invazija dijaspore uoči nedjeljnih izbora, Kurti favorit

Stotine ljudi večeras je pjevalo na prištinskom aerodromu. Svi su došli kako bi ove ndejelje glasali na parlamentarnim izborima. Posljednja dva dana u Prištinu je sletjelo 56 aviona, punih Kosovara koji žive u dijaspori. Preko 12 hiljada automobila je ušlo na teritoriji Kosova tokom vikenda. Najmanja 120 hiljada ljudi glasalo je poštom. I većina ovih glasova, procjene su, ide Albinu Kurtiju.

 

U posljednje dvije godine na Kosovu su parlamentarni izbori održani dva puta. Promijenjena su tri premijera. Politička nestabilnost traje godinama, što potvrđuje činjenica da nijedna vlada, otkako je Kosovo 2008. godine proglasilo nezavisnost, nije dočekala kraj mandata.
Tokom posljednjih izbora pobijedio je Pokret Samoopredjeljenje Albina Kurtija, dok je druga najjača stranka bila LDK koju predvodi Isa Mustafa.  Tek na trećem mjestu je bila DKP koji je prvo predvodio Hašim Tači, a kasnije Kadri Veselji. Poslije nekoliko mjeseci pregovora između Samoopredjeljenja Albina Kurtija i stranke Isa Mustafe za premijera Kosova je, prvi put, izabran Aljbin Kurti. Poslije pritiska od strane Richarda Grenella, izaslanika bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa, dolazi do izglasavanja nepovjerenja Vladi Albina Kurtija.
Glasanje o nepovjerenju Kurtijevoj Vladi donijelo politički preokret. Vlada je srušena tokom pandemije koronavirusa što je izazvalo veliko nezadovoljstvo među građanima.

Albin Kurti

Predizborna istraživanja četiri agencije za istraživanje javnog mnijenja pokazuju da bi Samoopredjeljenje Albina Kurtija moglo osvojiti preko 51% glasova. Istina, ima i onih koji njegov rezultat procjenjuju na 42 posto. Međutim, karakteristika ovih izbora je dolazak velikog broja građana iz dijaspore i glasanje poštom. Većina njih opredijeljena je za Kurtija. U nedjelju u 19 sati bit će objavljeni prvi izborni rezultati.

Svakako ko bude formirao Vladu suočit će se sa brojnim izazovima, od ekonomska rehabilitacija od korone, nabavke vakcina, borbe protiv korupcije i dijaloga sa Srbijom.

Hrvatska provodi istragu, Granična policija BiH šuti: Kako je vlasnik Lagera, uprkos mjerama zabrane, pobjegao u hrvatski zatvor?

Vlasnik firme Lager Milenko Bašić i direktor te firme Dragan Stipić nezakonito su prešli granicu između BiH i Hrvatske prije nego su se u srijedu predali hrvatskom pravosuđu koje ih sumnjiči za kriminal u okviru afere Vjetropark. MUP Republike Hrvatske potvrdio je tamošnjim medijima da Bašić i Stipić uopće nisu evidentirani na granici, tako da nije poznato na koji su način iz BiH ušli u Hrvatsku gdje su se predali policiji nakon čega su smješteni u Remetinec.

“MUP nema evidentiran prelazak predmetnih osoba preko državne granice stoga smo već poduzeli provjere kako bi se utvrdile sve okolnosti koje su prethodile njihovom dolasku u zatvor u Zagrebu”, saopćili su u petak iz MUP-a Republike Hrvatske koji je, ranije, raspisao međunarodnu potjernicu za Milenkom Bašićem i Draganom Stipićem.

Bašić i Stipić su, podsjećamo, u junu prošle godine uhapšeni na osnovu potjernice iz Hrvatske, ali im Sud BiH nije odredio pritvor, već mjere zabrane napuštanja boravišta i zabrana putovanja uz oduzimanje putnih isprava i zabranu prelaska državne granice uz korištenje osobne iskaznice te obavezu da se jednom sedmično, između 8 i 14 sati javljaju u nadležnu policijsku postaju. Izrečene mjere zabrane, u ovakvim slučajevima, uglavnom traju do okončanjanja ekstradicijskog postupka koji, u ovom slučaju, nije završen.

Josip Grubeša, ministar pravde BiH

“Nije bilo odluke o izručenju. I ja čitam da su se predali u Hrvatskoj”, kazao je u subotu za Istragu ministar pravde BiH Josip  Grubeša bez čije konačne odluke, unatoč tome što je Sud BiH utvrdio da ne postoje prepreke za njihovo izručenje, Bašić i Stipić ne bi mogli biti predati u nadležost hrvatskog pravosuđa koje ih istražuje u aferi poznatoj kao “Vjetropark”.

Dakle, ekstradicijski postupak nije okončan, Bašić i Stipić su pod mjerama zabrane, a napustili su državu na nepoznat način. Odgovor na neka pitanja mogao bi i trebao dati direktor Granične policije BiH Zoran Galić tokom čijeg su mandata bh. granicu legalno prelazile osobe za kojima su bile raspisane međunarodne crvene potjernice.

Direktor Granične policije BiH Zoran Galić

On se, međutim, nije javljao na naše pozive pa ćemo ostati uskraćeni za odgovor na pitanje kako su Milenko Bašić i Dragan Stipić izašli iz BiH, iako su im određena mjera – zabrana napuštanja prebivališta. Istina, postoji mogućnost da su Bašić i Stipić ilegalno prešli preko granice između BiH i Hrvatske, ali u ovm slučaju, za razliku od migranata, nije bilo nezakonitog push backa.

Istraga je kontakrirala i advokata Zdravka Rajića koji je je u ekstradicijskom postupku zastupao biznismena Bašića.

“Sada nisam u prilici da pričam”, kazao nam je Rajić nakon što smo ga upitali kako je njegov klijent napustio BiH uprkos mjerama zabrane.

Ipak, nakon objave teksta, Rajić nas je kontaktirao i kazao da mu nije poznato kako je Bašićč prešao granicu.

“Tačno je da su postale mjere zabrane kretanja, ali one su sada bespredmetne jer se moj klijent javio pravosudnim organima koji ga potražuju. Mi ćemo zatražiti obustavu ekstradicijskog postupka u BiH, rekao je Rajić.

Da još jednom podsjetimo, Milenko Bašić, biznismen iz Posušja, i direktor njegove firme Lager Dragan Stipić u srijedu su se predali hrvatskom pravosuđu i nalaze se u zatvoru Remetinec. Već su podnijeli prijedlog za ukidanjem istražnog zatvora u Hrvatskoj o čemu će sudija u Hrvatskoj odlučivati u utorak 16. februara.

Istovremeno, MUP RH započeo je provjere na koji su način bjegunci Bašić i Stipić prešli granicu između BiH i Hrvatske. Njih dvojica su osumnjičeni u istom predmetu sa bivšom gradonačelnicom Knina Josipom Rimac, koja je u trenutku akcije Vjetropark bila državna tajnica Ministarstva uprave Republike Hrvatske.

Hrvatska policija je tada saopćila da se uhapšena Rimac sumnjiči  da je od početka 2019. godine pa do kraja maja dogovorila s vlasnikom Lagera Milenkom Bašićem i direktorom te firme Draganom Stipićem  kako će, koristeći svoj položaj državne tajnice, osigurati dobivanje dozvola, uvjerenja i sklapanje ugovora radi izgradnje, puštanja u rad, proizvodnju i prodaju električne energije za Vjetroelekranu Krš-Pađane, uprkos neispunjavanju svih propisanih uslova. Bašićeva kompanija Lager u Hrvatskoj je za potrebe tog biznisa osnovala firmu C.E.M.P. doo Donji Stupni, te podružnicu firme Lager u Karlovcu. Kako bi im omogućila ubrzano izdavanje dozvola, Rimac je od Bašića i Stipića zatražila da u poslovima osiguranja Vjetroelektrane angažuju posrednika u osiguranju po njenom izboru. U pitanju je osiguravajuće društvo Generali osiguranje d.d. u kojem kao zastupnica radi sestra Josipe Rimac – Nediljka Radić.

“Josipa Rimac je s posrednikom osiguranja dogovorila da će dio provizije u iznosu od 45 hiljada eura isplatiti njoj, na šta su okrivljeni Milenko Bašić i Dragan Stipić pristali”, navedeno je u dokumentaciji hrvatskog pravosuđa na osnovu koje je traženo izručenje Milenka Bašića.

U oktobru prošle godine Sud BiH je utvrdio da Milenko Bašić, vlasnik kompanije “Lager” iz Posušja, može biti izručen pravosudnim organima Republike Hrvatske.

“Utvrđuje se da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje pravosudnim organima Republike Hrvatske potraživanog Milenka Bašića u cilju krivičnog gonjenja zbog sumnje da je počinio krivično djelo davanje mita za trgovanje uticajem iz člana 296 stav 1 Krivičnog zakona Republike Hrvatske”, navedeno je u Rješenju Suda BiH.

Uprkos stavovima Suda BiH, konačnu odluku o eventualnom izručenju trebalo je donijeti Ministarstvo pravde BiH, odnosno državni ministar Josip Grubeša. On takvu odluku nije donio.

Gasni ekspert Almir Bečarević piše za Istragu: Srbija, uz prećutnu saglasnost Energetske zajednice, provodi plinsku okupaciju BiH

Poznato je, BiH se prirodnim gasom snabdijeva samo iz jednog pravca i taj pravac podrazumijeva tačku Zvornik na kojoj prirodni gas prolazi mjerne urađaje. Tačka Zvornik je tačka mjerenja prirodnog gasa i godinama je bila tačka primopredaje prirodnog gasa između BiH i Srbije, ali je potpisanim Sporazumom o radnom režimu između Gas Prometa Pale i Srbijagasa ova primopredajna tačka zamjenjena sa tačkom sredina rijeke Drine (tačka Šepak) gdje ne postoje mjerni uređaji.

Jedini pravac snabdjevanja podrazumijeva pravac Ukrajina-Mađarska-Srbija-BiH i novim pravcem (Turski tok) ova ruta, želja Srbije, bi trebala biti promjenjena pravcem Turska-Bugarska-Srbija-BiH. Ovo praktično znači da tačka Zvornik i gore opisana situacija se neće promjeniti, a ono što se dešava na ovoj tački i kako izgledaju direktive Evrope na bosanski način u nastavku teksta.

U jesen 2019. godine Gas Promet Pale podnio je Regulatornoj komisiji za energetiku RS (RERS – sjedište u Trebinju) zahtjev za certifikaciju operatora transportnog sistema na dionici od sredine rijeke Drine do PPS Zvornik. Od tada traje patnja i regulatora i Energetske zajednice da certifikuju ovog „operatera“, ali na način nepoznat u Evropi. Ovdje je bitno istaći da je zahtjev podnesen za certifikaciju na čitavom transportnom sistemu u RS koji otprilke (ova formulacija stoji u Mišljenju EZ) iznosi 64 km. RERS je 28.04.2020. godine izdao preliminarnu odluku o certifikaciji Gas Prometa Pale i takvu odluku je dostavio Energetskoj zajednici na razmatranje, a 18.09.2020. godine Energetska zajednica sa sjedištem u Beču je objavila svoje Mišljenje sa sljedećim zaključcima:

“U odnosu na prethodno rečeno, Sekretarijat podržava certifikaciju Gas Prometa, uz sljedeće uslove koji treba da se odražavaju u krajnjoj odluci RERS-a:

-izričito istaći da certificiranje Gas Prometa pokriva samo rad transportnog sistema na dionicama cjevovoda Šepak-Karakaj i Karakaj-Zvornik

-procijeniti sposobnost Gas Prometa da izvršava zadatke ZTS-a kako je opisano u članu 13. Direktive o plinu i provjeriti ima li Gas Promet ljudske, tehničke i financijske resurse potrebne za obavljanje takvih zadataka, a posebno da li i kako zaposlenici izvršavaju zadatke iz članka 13. Direktive o plinu, da li je i koja kompanija koja pruža bilo kakve usluge angažirana izvana, da li u slučaju vanjskog angažmana Gas Promet stvarno prati, kontrolira i daje upute kompaniji koja pruža usluge i da li kompanija koja pruža usluge udovoljava zahtjevima za razdvajanje

-zahtijevati da se vanjski angažman za kontrolu pritiska plina prema drugom OTS-u koji zahtijeva certificiranje i / ili je certificiran kao vlasnički razdvojen bude zasnovan na komercijalnom ugovoru (ugovor o pružanju usluga) za odgovarajuću naknadu i daje pravo Gas Prometu za odgovarajuću kontrolu, donošenje odluka i prava nadoknade i utvrditi da Gas Promet ima dovoljno resursa za nadgledanje, kontrolu i davanje uputa operateru kompresorske stanice. 

-procijeniti da li Republika Srpska i / ili Srbijagas vrše kontrolu nad Gas Prometom u skladu s kriterijima koje je postavilo Sekretarijat;

-procijeniti da li postoje garancije kako bi se osigurala strukturalna odvojenost unutar Vlade i da se izbjegne da dođe do poravnanja pozicija između tri Fonda u vlasništvu Republike Srpske, kao i menadžmentom GAS-RES-om, i, u nedostatku dovoljnih garancija, tražiti odgovarajuće mjere

– traži zamjenu gospodina Đukića u Upravnom odboru Gas Prometa”.

Kao što se može vidjeti iz zaključaka Energetska zajednica izričito traži da Gas Promet bude certifikovan za dionice cjevovoda Šepak-Karakaj i Karakaj-Zvornik što u prevodu znači:

  • dionica Šepak – Karakaj dužine 19,7 km i
  • dionica Karakaj – Zvornik dužine 4,5 km

Ovdje ćemo se vratiti na tačku Šepak i naglasiti da na ovoj tački ne postoje mjerni uređaji već takvi uređaji postoje jedino na PPS Zvornik. Ujedno, na izlazu iz sistema Srbijagasa, sada Transportgasa Srbija, takođe ne postoje mjerni uređaji tako da se i ovo mjerenje obavlja na PPS Zvornik. Napominjemo da su susjedna dva operatora Gas Promet Pale i Srbijagas promovirali tačku primopredaje gasa na sredini rijeke Drine i koliko je poznato taj Sporazum o radnom režimu potpisali su 05.10.2020. godine.

Dionica na kojoj je certifikovan Gas Promet Pale, u funkciji operatora transportnog sistema, je najkraća certifikovana transportna dionica u Evropi (koliko je autoru ovog teksta poznato) i gdje bi Gas Promet Pale trebao da ispunjava obaveze iz III energetskog paketa što je bitno za nastavak priče i priče o prvoj dionici od 19,7 km koja je druga najkraća transportna dionica u Evropi na kojoj je certifikovan operater transportnog sisrema. Treća dionica transportnog sistema od Karakaja do Kladnja nije bila predmet razmatranja Energetske zajednice jer Gas Promet Pale nije vlasnik te dionice već ista vlasnički pripada Sarajevo-gasu Istočno Sarajevo tako da ostaje ovih 40 km za neku buduću certifikaciju. Ali ovdje nije kraj priče o dionicama jer postoji i četvrta dionica transportnog sistema u RS i to dionica  Šepak-Bijeljina dužine 20 km i gdje je vlasnik te dionice Srbijagas koji je, ujedno, i dioničar u Gas Prometu u visini od 39,14%.

Da pojasnim, Srbijagas je dioničar u Gas Prometu sa 39,14% i ima svog člana u Upravnom odboru, a dioničar je i u Bijeljina-gasu sa 80% dionica, ali je i vlasnički preuzeo izgrađeni transportni sistem od Šepka do Bijeljine. Prevedeno, Srbijagas kontroliše jedini ulaz prirodnog gasa u BiH i to dionica prije glavnog mjernog mjesta u PPS Zvornik.

Zadnji zaključak Energetske zajednice je bio da se traži zamjena gospodina Đukića u Upravnom odboru Gas Prometa Pale (traži se udaljavanje predstavnika Srbijagasa iz UO Gas Prometa) i RERS je to elegenatno ignorisao na način:

“Utvrđuje se da gospodin Mlan Đukić nema ovlašćenje da koristi glasačko pravo u Upravnom odboru Akcionarskog društva za transport i upravljanje transportnim sistemom prirodnog gasa Gas Promet Pale”, navedeli su iz Gas Prometa.

Ovo znači, neće se udaljiti iz UO Gas Prometa već nema pravo glasa, ali treba li biti prorok koji će znati da li će drugi članovi UO koji sjede sa g. Đukićem glasati protiv interesa Srbijagasa i budnog oka velikog brata iz Srbije.

Sve ovo gleda Energetska zajednica iz Beča i ovo je bitno za nastavak priče.

Poseban segment u datim zaključcima Energetske zajednice predstavlja dio koji se odnosi na to da li je Gas promet Pale sposoban da sprovodi zadatke operatora transportnog sistema kako je opisano u  članu 13. Direktive o gasu, te da li obavlja zadatke na koje upućuje isti član direktive.

U član 13. Direktive o gasu se posebno izdvaja dio:

„2. Svaki operator transportnog sustava gradi dostatni prekogranični kapacitet radi integracije europske transportne infrastrukture, prihvaćajući sve gospodarski razumne i tehnički izvedive zahtjeve za kapacitetom i vodeći računa o sigurnosti opskrbe plinom.

3. Pravila koja operatori transportnih sustava usvoje za uravnoteživanje transportnog sustava plina, uključujući pravila terećenja korisnika sustava za energetsku neravnotežu u njihovim mrežama, objektivna su, transparentna i nediskriminirajuća. Uvjeti, uključujući pravila i tarife, za pružanje takvih usluga od strane operatora transportnih sustava utvrđuju se prema metodologiji koja je u skladu s člankom 41. stavkom 6. na nediskriminirajući način koji odražava troškove te se objavljuju.“

Sve ovo, pored još mnogo toga, na dionicama od 19,7 km i 4,5 km uz izgrađeni transportni odvojak prema Bijeljini dužine 20 km!

Kada pogledamo geografsku kartu BiH vidimo da je Šepak na granici sa Srbijom i sada preko certifikata RERS-a Gas Promet Pale u realizaciji člana 13. Direktive o gasu treba da brine ili gradi dostatne prekogranične kapacitete ili brine o sigurnosti opskrbe plinom čitave BiH, a Srbijagas izgradi odvojak za Bijeljinu i za čiju potrošnju treba umanjiti kapacitete ostalim korisnicima sistema.

Dalje, Gas Promet Pale bi trebao, a prema nacrtu dozvole RERS-a objavljene 27.01.2021. godine, da balansira na sistemu i upravlja zagušenjima i nudi slobodne kapacitete na jednakoj osnovi za sve potencijalne korisnike. U ovom zahtjevu RERS-a Gas Promet Pale bi trebao poštovati svoja Pravila rada transportnog sistema i dati zahtjev Energetske zajednice kao i Zakon o gasu RS.

Nema dileme da li će Gas Promet Pale poštovati svoja Pravila rada transportnog sistema jer u njima nema poglavlja o balansiranju na sistemu i upravljanja zagušenjima jer to na svom sistemu i ne može raditi. Ovo je priča o certifikatu na bosanski način, ali nije kraj priče

(Postupak raspodjele kapaciteta)

OTS vrši raspodjelu kapaciteta na svakom Ulazu/Izlazu na sljedeći način:

– kada je suma zahtjevanih kapaciteta za Ulaz/Izlaz za određeni vremenski period manja ili jednaka kapacitetu za raspodjelu, OTS će usvojiti sve Zahtjeve i svakom podnosiocu Zahtjeva raspodjeliti zahtjevani kapacitet;

– kada je suma zahtjevanih kapaciteta za Ulaz/Izlaz za određeni vremenski period veća od kapaciteta za raspodjelu, OTS raspodjeljuje svakom podnosiocu Zahtjeva kapacitet proporcionalno kapacitetu koji je zahtjevao.

Ovaj segment raspodjele kapaciteta se vrši na sljedeći način, Gas promet Pale “odokativno” odredi šta će biti transportovano za RS, a šta će ići prema Kladnju/FBiH. Konkretno, ne nude se kapaciteti na ulazu Šepak svim korisnicima već se taj kapacitet raspoređuje za RS i FBiH, a on je kroz godine bio varijabilan odnosno “odokativan”. Znači, ako zatreba kapaciteta za Aluminu, Zvornik ili Bijeljinu automatski će se kapaciteti smanjiti za Kladanj/FBiH tj. FBiH može samo zakupiti raspoređeno za Kladanj. Da sada citiram direktive i kako se dijele kapaciteti na ulazima nema potrebe jer nema dileme da se na ovaj opisani način ne dijele, a to što te iste direktive ili Zakon o gasu RS propisuju, to nikog ne interesuje.

Kada se pročita ovaj tekst, a koji je nastao na bazi dokumenata i praćenja čitavog procesa od autora ovog teksta, može se zaključiti da u BiH može sve pa i da sutra budu 4 operatora sistema na gasovodnom sistemu dužine 84 km, otprilike kako napisa EZ. Četiri dionice i če tirinajkaraća transportna puta Evrope, ali sve da bi se „ispunila“ III Direktiva za gas. To što je to jedini pravac snabdjevanja i što ga u potpunosti kontroliše Srbija i to što Srbija gradi odvojke sa jedinog transportnog puta i to što Gas Promet Pale ne može ništa ispuniti iz III Direktive i to što se certifikuju 4, a može biti i 5 dionica (pravac Rača-Bijeljina-Banja Luka) i to što Gas Promet treba da brine o prekograničnim kapacitetima, to nema nikakve veze jer bitno je da se ima „papir“ od Energetske zajednice iz Beča i da se realizuje III energetski paket na bosanski način uz međunarodno učešće.

Kriminal i stranačka zapošljavanja došla na naplatu: Rudnici dužni 900 miliona maraka, 2200 radnika viška

Najmanje 2200 uposlenika u rudnicima pod okriljem Elektroprivrede BiH smatra se viškom. Istovremeno, neizmirene  obaveze svih sedam rudnika u Koncernu iznose skoro 900 miliona maraka, iako je od 2016. godine do kraja 2020. godine, po osnovu investicija, u ta zavisna društva “upumpano” 312 miliona maraka. Sve je to navedeno i izvještaju Elektroprivrede BiH koji je u posjedu Istrage.

Samo po osnovu doprinosa (PIO i zdravstveno osiguranje) rudnici duguju skoro pola milijarde maraka. Dugovi prema dobavljačima su 84 miliona maraka.

Najveća dugovanja ima Rudnik Kreka Tuzla. Zaključno sa 2020. godinom, ovo zavisno društvo ima obaveze u iznosu od 340 miliona maraka. U decembru 2019. godine, obaveze Kreke iznosile su 183 miliona maraka. Dakle, obaveze su povećane za skoro 160 miliona maraka, iako je od 2015. godine do kraja 2020. u to zavisno društvo investirana 73 miliona maraka. Prihodi Kreke tokom 2020. godine bili su 80 miliona. Tokom 2009. godine, prihodi su iznosili 144 miliona maraka. Procijenjeno je da Kreka ima viška 500 zaposlenih.

Trenutne obaveze Rudnika Zenica iznose 200 miliona maraka. Samo za penzijsko i zdravstveno osiguranje uposlenika Rudnik Zenica duguje 129 miliona maraka. U posljednjih deset godina obaveze ovog zavisnog društva Elektroprivrede BiH porasle su za čak 120 miliona maraka iako je u taj rudnik od 2015. godine investirano 66 miliona maraka. Godišnji rashodi Rudnika Zenica su 56 miliona maraka, dok su prihodi svega 34 miliona maraka. Ovaj Rudnik ima zaposlenih 1.334 radnika, dok je je procijenjeno da su 842 zaposlena dovoljna za funkcionisanje.

Dugovanja Rudnika Kakanj su 125 miliona maraka od čega je čak 74 miliona maraka obaveza za penzijsko i zdravstveno osiguranje rudara. Prije 11 godina obaveze Rudnika Kakanj bile su 75 miliona maraka. Od 2915. godine do danas u ovaj je Rudnik investirano 85 miliona maraka. No, kako su “investicije” napredovale, dugovanja su se povećavala. Rudnik Kakanj ima viška 400 radnika.

Obaveze Rudnika Breza su 128 miliona maraka. U decembru 2009. godine obaveze tog rudnika iznosile su 55 miliona. Za penzijsko i zdravstveno osiguranje, Rudnik Breza duguje 90 miliona maraka. U ovo zavisno društvo od 2015. godine investirano je 36 miliona maraka. PRema dokumentima Elektroprivrede, ovo zavisno društvo ima 360 radnika viška.

Rudnik Đurđevik ima 210 “prekobrojnih” radnika. Ovaj Rudnik duguje 44 miliona maraka. U odnosu na 2009. godine dug je povećan za 15 miliona maraka bez obzira na činjenicu što je u posljednjih pet godina u taj rudnik investirano oko 34 miliona maraka. Rudnik Đurđevik, za sada, ima najmanje godišnje gubitke.

Nakon objave snimka: Tužilaštvo USK odbilo zadržati zlostavljača migranata

Postupajući tužilac Kantonalnog tužilaštva Bihać naredilo je da se organizator napada i zlostavljanja migranata odmah pusti na slobodu, saznaje Istraga.ba.

Pripadnici MUP-a USK-a su idenfikovali jednog od ukupno devet osoba koje su, u znak “odmazde”, teško pretukli trojicu migranata u Bihaću, a svoju akciju su snimali i objavili na Facebooku.

“Sve radimo u saradnji sa MUP-om USK-a. Jedna osoba je bila privedena i dežurni tužilac nije naredio zadržavanje. Ta osoba je priznala napad i svi dokazi su obezbijeđeni tako da nije bilo osnova za pritvor. Trenutno se vrši vještačenje tjelesnih povreda koje su zadobili migranti”, kazala nam je glavna kantonalna tužiteljica u Bihaću Fadila Amidžić.

Istraga.ba je objavila da je organizator ovog napada bio Mirhad Gverić, poznati nasilnik iz Bihaća koji je više puta procesuiran zbog raznih krivičnih djela, ali i povezanosti sa krijumčarenjem migranata.

Mirhad Gverić

“Bravoo Bihać. Osveta je pala za našeg Alvira Gverića kojeg je prekjučer ova grupa migranata pretukla”, navedeno je u opisu snimka koji je u srijedu ujutro objavljen na Facebooku.

Alvir Gverić je brat Mirhada Gverića. On je prijavio da ga je ista grupa migranata pretukla noć ranije, oko 2 sata ujutro. Svjedočio je da poznaje te migrante i da mu se, baš te noći, u blizini njihovog smještaja “pokvario automobil”. Nakon toga su ga, svjedočio je dalje, napali migranti i oteli mu telefon. U nastavku svog svjedočenja, Alvir Gverić je, pak, rekao da je u bolnici imao telefon. Prema informacijama Istrage, Gverićima je nekoliko puta oduziman automobil zbog toga što su pokušali krijumčariti migrante. Sumnja se da je, upravo, zbog neraščićenih poslova oko krijumčarenja došlo do prvobitnog sukoba između Gverića i grupe migranata koja je živjela u napuštenom objektu u blizini njihove kuće. Ono što je interesantno, Alvir Gverić je, u noći kada je povrijeđen, samoinicijativno napustio bolnicu prije nego je pristigla policijska patrola.

Njegov brat Mirhad Gverić priznao je u policiji da je zajedno sa rođacima organizirao napad na migrante u znak odmazde na svog brata.

“Bilo je što je bilo. Mi smo se njima potukli. Oko 20 mještana je bilo okolo. I svi su bili okolo i tukli su se”, svjedočio je Mirhad Gverić.

Izvori Istrage,pak, tvrde da su Mirhad Gverić i njegovi prijatelji, nakon što su pretukli i zlostavljali migrante, jednog od njih strpali u automobil i odvezli ga do Gverićeve kuće kako bi Alvir Gverić procijenio da li je pretučen “pravi migrant”.

NAJČITANIJI ČLANCI

SIPA pretresa više lokacija u Srebrenici: Predsjednik lokalnog SDP-a fiktivno registrovao...

Pripadnici SIPA-e od jutros pretresaju nekoliko lokacija na području Srebrenice i Tuzle, saznaje Istraga.ba. Pretresi se vrše i u prostorijama Opštine Srebrenica. Akcija je...