Posljednju plaću uposlenici BHRT-a primili su 8. aprila za mjesec mart. Na prvu, reklo bi se, kako su se stvari na Državnom javnom radio-televizijskom servisu popravile, ali u stvarnosti nije tako. Tačnije, radnici su dobili “golu” plaću. Bez toplog obroka, bez uplaćenih doprinosa na plaću. To znači da im nisu uplaćeni ni doprinosi za zdravstvo. Valjda su radnici dužni plaću dati ljekarima u privatnom sektoru kad već ne mogu koristiti javno zdravstvo.
No, u isto vrijeme menadžment BHRT-a na čelu sa generalnim direktorom Belminom Karamehmedovićem ponaša se kao da su riješeni svi problemi. Krajem februara Samostalni sindikat radnika u BHRT-u oglasio se saopćenjem za javnost u kojem ponavljaju svoje zahtjeve.
“Tražimo da se pronađe sistemsko rješenje i potpiše Ugovor kojim će se osigurati: povećanje plaće, toplog obroka, uplata doprinosa i poboljšanje uslova rada. Pozivamo sve odgovorne na odgovornost prema uposlenicima Javnog servisa BiH.
Gospodo, po ko zna koji put ponavljamo Vam, dobro razmislite, u pitanju je egzistencija oko 800 uposlenih od kojih 60 posto prima plaću od 600 do 900 KM. Ta sredstva su socijalna davanja, za režije i lijekove a ne za život dostojan čovjeka”, apelovao je tada Sindikat. A onda je uslijedila neobična šutnja.
Patria je generalnom direktoru BHRT-a Karamehmedoviću i direktoru BHT1 televizije Mariju Vrankiću uputila nekoliko pitanja u vezi ovih problema, ali i oko realizacije prijenosa ceremonije Večernjakov pečat u organizaciji Večernjeg lista 17. maja. No, i jedan i drugi danima ignorišu naš upit.
A evo šta je problem.
Generalni direktor BHRT-a i direktor BHT1 stavili su na raspolaganje tri studija RTV doma, ljudstvo, tehniku i to HD koju će vjerovatno morati iznajmiti zbog realizacije prijenosa manifestacije Večernjeg lista koji je u 100 postotnom privatnom vlasništvu.
Karamehmedovića i Vrankića smo pitali koja je ekonomska opravdanost realizacije prijenosa Večernjakovog pečata, da li je potpisan ugovor o međusobnim pravima i obavezama i kolike troškove ima BHRT s obzirom da se program uživo radi sa tri lokacije (Sarajevo, Mostar, Banja Luka), ko plaća ljude koji su angažirani na ovom projektu.
Ono što je još poraznije u ovom slučaju je da prema planiranom scenariju svi voditelji i novinari koji će voditi manifestaciju i javljati se u program tokom prijenosa, moraju govoriti na hrvatskom jeziku, bez obzira što nisu Hrvati ili što inače ne govore hrvatski jezik.
Zanimalo nas je ko je to naredio.
Cijeli program osmislila je Valentina Rupčić, urednica u Večernjem listu i član Upravnog odbora BHRT-a. Rupčić i Jozo Pavković, direktor Večernjakovog pečata i glavni urednik Večernjeg lista u BiH bili su za istim stolom sa šefom HDZ-a Draganom Čovićem kada je obilježena večer HŠK Zrinjski 11. aprila.
Cijeneći poruke video spota koje ovih dana emituje BHT1 da su tu zbog građana, da ih informišu, pitaju, istraže, a sve jer vole Bosnu i Hercegovinu, upravo to nas je nagnalo da pitamo kakvu korist će gledaoci BHRT-a imati od ove privatne manifestacije, a kakvu BHRT u momentu kada grca u dugovima, gomila se dug prema EBU, moraju se namjenski opravdati 4 miliona KM koje je BHRT dobio od Ministarstva prometa i komunikacija BiH.
No, ovo nije jedina manifestacija koju će BHT raditi u direktnom prijenosu. Isti slučaj je i sa Međunarodnim sajmom privrede u Mostaru koji počinje danas, a iza kojeg stoji preduzeće Mostarski sajam d.o.o. u vlasništvu sedam osoba (Vedranka Gadžić, Miroslav Ćorić, Branko Kolobarić, Ante Vidačak, Vlado Čuljak, Tin Matić, Josip Čarapina).
Prema najavi, na otvaranju Mostarskog sajma govorit će direktorica Dalfina Bošnjak, gradonačelnika Mostara Mario Kordić, predsjedavajuća Vijeća ministara BiH Borjana Krišto, te premijer Hrvatske Andrej Plenković. Hrvatska je zemlja partner ovogodišnjeg sajma, a bit će ovo prilika da Plenković dan pred izbore u Hrvatskoj pošalje poruke svojim glasačima u BiH bez obzira o čemu govorio.
Ukoliko Karamehmedović, Vrankić, BHRT ili Sindikat kojem smo također postavili nekoliko pitanja dostave odgovore, Novinska agencija Patria će ih objaviti.
Iako su priznali da su čuvali narko bosa Edina Gačanina Tita, trojica pripadnika Federalne uprave policije nikad nisu sankcionirani. Štaviše, Titovi čuvari i i danas su pripadnici FUP-a, imaju policijska ovlaštenja i obavljaju policijske poslove.
Kada je Edin Gačanin Tito, sada presuđeni međunarodni krijumčar kokaina, u septembru 2016. godine došao u Sarajevo, Senad Kadić, Adin Ćatić i Emir Druškić su bili pripadnici Specijalne jedinice FUP-a. Oni su tada, zajedno sa drugim kolegama, čuvali Edina Gačanina Tita. Ali bez obzira na to, Kadić, Ćatić i Druškić nikada nisu otpušteni iz FUP-a. Senad Kadić i Adin Ćatić rade u odjeljenju KDZ-a, dok je Emir Druškić još uvijek pripadnik Specijalne policijske jedinice Federalne uprave policije.
Koristeći holandske dokumente, 15 septembra 2016. godine, u 17 sati i šest minuta, pasošku kontrolu na sarajevskom aerodromu je prošao Edin Gačanin – Tito. Ispred aerodroma ga je čekalo nekoliko automobila među kojima su bila i dva koja je tog dana u “ASA RENT-u” iznajmilo preduzeće “FOTO ART” iz Sarajeva. U pitanju su bili automobili Audi Q3 i VW TIGUAN, a prema dokumentima Federalne uprave policije, vlasnik FOTO ART-a Gordan Memija bio je među onima koji su šefu moćnog narko kartela poželjeli dobrodošlicu.
Petorica pripadnika Specijalne jedinice Federalne uprave policije brinula su o Titovoj sigurnosti. Specijalci Dženis Kadrić, Dražen Čobović, Senad Kadić, Adin Ćatić i Emir Druškić tih su dana, u dogovoru sa kamandantom Specijalne policijske jedinice Mustafom Selmanovićem, uzeli bolovanje i bili su na slobodnim danima u Federalnoj upravi policije.
“Gordan Memija je u Hotelu Bristol iznajmio tri sobe. Gačanin je bio smješten u sobi 1119, dok su druge dvije sobe bile iznajmljene za njemu bliska lica Adnan Pervan zvani Legija (soba 1112), Adnan Smajlović zvani Pepi (soba 1121). Saznanja ukazuju da su jednu od navedenih soba najvjerovatnije koristili pripadnici Specijalne policijske jedinice Dženis Kadrić, Dražen Čobović, Senad Kadić, Emir Druškić i Adin Ćatić“, navedeno je u izvještaju Federalne prave policije sačinjenom nakon što je urednik Istrage, radeći tada za Žurnal.info, objavio informaciju po vezama kartela Tito i Dino sa Specijalnom jedinicom FUP-a.
Kompletan izvještaj FUP-a moćete pročitati ukoliko kliknete ovdje.
Obavještajni podaci, piše dalje u izvještaju FUP-a, pokazuju da su “navedeni policijski službenici naplatili značajniji iznos novca koji su potom iskoristili za otvaranje ugostiteljskih objekata”.
“Rezultati interne istrage ulazuju da su u periodu 15.9.-26.9 2016.godine pripadnici Specijalne jedinice FUP-a svakodnevno vršili poslove osiguranja Edina Gačanina, pa su tako sa Edinom Gačaninom i Adnanom Smajloviće, policijski službenici Dženis Kadrić, Dražen Čobović, Senad Kadić, Emir Druškić i Adin Ćatić iste osiguravali prilikom boravka u Hrvatskoj”, navedeno je u Informaciji FUP-a.
Titov čuvar i policajac Senad Kadić
Inače, dan prije nego će vođa kartela sletjeti u Sarajevo, Gordan Memija je išao u Hrvatsku u pratnji još jednog tadašnjeg federalnog specijalca – Ibre Miladina.
S njima dvojicom Granični prelaz Ivanjica 14. septembra 2016. godine prešli su još Jasmin Memeti i Mustafa Mehičević. Onda je Miladin pet dana poslije ponovo registriran kako, kao prethodnica Edina Gačanina prelazi Granični prelaz Metković – Doljani. S Miladinom je u automobilu bio Rijad Dedeić, također pripadnik Specijalne jedinice Federalne uprave policije. Dva dana kasnije, odnosno 21. septembra 2016. godine na teritoriju Hrvatske prešao je i sam vođa kartela – Edin Gačanin zvani Tito. S njim su, utvrđeno je tokom istrage FUP-a, tada bili specijalci Dženis Kadrić, Dražen Čobović, Senad Kadić, Emir Druškić. Zabilježeno je da su koristili dva automobila među kojima je bio i Audi Q3, sa tablicama E25 J 920, kojeg je Memijino preduzeće FOTO ART iznajmilo u ASA RENT-u 15. 9. 2016. godine.
“U internoj istrazi policijski službenici Specijalne policijske jedinice koji su učestvovali u poslovima osiguranja Gačanina potvrdili su da su imali osigurane sve troškove smještaja, da su koristili putnička motorna vozila koja je ranije iznajmio Gordan Memija, da su imali plaćene usluge konzumacije hrane i pića, da nisu imali dodatnih dnevnica, te da nisu znali da se Gačanin dovodi u vezu sa bilo kojim oblikom kriminala, smatrajući ga da se radi o biznismenu iz Dubaija“, navedeno je u Informaciji Federalne uprave policije iz januara 2020. godine.
Titov čuvar i aktualni pripadnik FUP-a Emir Druškić
Nakon što je ova priča dospjela u javnost, nekoliko Titovih čuvara je napustilo FUP. Trojica su otputovala u Dubai gdje su čuvali Edina Gačanina Tita. Najbitniji među njima je bio Ibrahim Miladin, inače prijatelj Gordana Memije. U Dubai je preselio i Dražen Čobović, ali se ovaj prijatelj lidera NiP-a Elmedina Konakovića i njegovog kuma Gordana Memije ubrzo vratio. Treći specijalac je bio Dženis Kadrić. On još uvijek živi u Dubaiju, a Tužilaštvo BiH, odnosno tužilac Džermin Pašić, iako ima sve dokaze o Kadriću ne želi da procesuira ovog Titovog pratioca.
Šef Specijalne Mustafa Selmanović sa Ibrahimom Miladinom
Međutim, trojica Titovih čuvara su ostali u FUP-u. U pitanju su, rekosmo, Senad Kadić, Adin Ćatić i Emir Druškić. Svi oni uživaju zaštitu Mustafe Selmanovića, komandanta Specijalne jedinice FUP-a, koji je kućni prijatelj državnog tužioca Dubravka i njegovog brata, višeg ministra FMUP-a, Aljoše Čampare. Već smo nekoliko puta objavljivali da je su Aljoša Čampara i Mustafa Selmanović dobili na poklon skupocjenu policijsku opremu koju je nabavio Edin Gačanin Tito. Svi dokazi o ovoj opremi su dostavljeni Tužilaštvu BiH. Postupajuća tužiteljica Elvira Stanojlović, međutim, još nije poduzela konkretne radnje.
Ibro Miladin je pušten na slobodu. Trideset dana nakon što je pucao u centru Sarajeva, ovom pratiocu narko bosa Edina Gačanina Tita Općinski sud u Sarajevu nije produžio pritvor. Miladinu nije određen ni kućni pritvor. Ima tek obavezu periodičnog javljanja najbližoj policijskoj stanici. To znači da se slobodno može kretati.
Podsjetimo, 20. juna Ibro Miladin je u samom centru Sarajeva, ispred hotela Evropa, ranio Timura Keketovića, višestrukog povratnika u kriminal.
“Keketović je udario mog poznanika koji je sjedio sa mnom za istim stolom. Vidio sam da su bili naoružani a svi znamo ko su te osobe. Bio sam u opasnosti. I nije tačno da su bili tu maturanti. Kada se to desilo nikoga nije bilo tu, nije mi bila namjera izazvati opasnost”, kazao je Ibro Miladin neposredno nakon hapšenja, na ročištu prilikom određivanja pritvora.
Identitet Miladinovog poznanika do danas nije utvrđen. No, Istraga saznaje da je s Miladinom u tom trenutku sjedio izvjesni Boki, koji je jedan od glavnih hakera Edina Gačanina Tita. Miladin i Boki su proteklih godina živjeli na relaciji Sarajevo-Dubai.
Harun Sadiković. Dženis Kadrić, Ibro Miladin i Edin Gačnin Tito
Ibro Miladin je bivši pripadnik Federalne uprave policije. Vođu jednog od najvećih narko kartela na svijetu Miladin je upoznao u septembru 2016. godine. Tada je, naime, Edin Gačanin boravio u Sarajevu, a Ibro Miladin i još četvorica pripadnika FUP-a su brinuli o njegovoj sigurnosti.
Gačanin je, podsjećamo, tada odsjeo u Hotelu Novotel, a automobile za njega i njegovu pratnju je iznajmio sarajevski biznismen Gordan Memija koji je Gačanina i dočekao na Aerodromu. Edin Gačanin Tito je, tokom posjete Bosni i Hercegovini, išao u Hrvatsku, gdje je imao kontakte sa osobama koje su dio njegovog kartela.
Memija I Miladin
Osim Miladina, među specijalcima koji su čuvali Tita su bili Dražen Čobović, Senad Kadić, Aldin Ćatić, Emir Druškić i Dženis Kadrić. Čobović, Miladin i Kadrić su, potom, napustili FUP i preselili u Dubai gdje su čuvali Edina Gačanina Tita. Međutim, Dražen Čobović je vrlo brzo napustio posao, dok su Ibro Miladin i Dženis Kadrić ostali vjerni Titu. U vrijeme dok su bili pratioci Edina Gačanina Tita, Miladin i Čobović su bili bliski biznismenu Gordanu Memiji i njegovom kumu, aktualnom ministru vanjskih poslova BiH Elmedinu Konakoviću.
Konaković, Dražen Čobović i Memija prilikom posjete Meki
Četvorica prtilaca Tita, rekosmo, bili su pripadnici FUP-a. Upravo tu specijalnu jedinici lično je opremao Edin Gačanin Tito, a donacije su išle preko bivšeg federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare. Iako je u Tužilaštvu KS postojao predmet o uniformama koje je FUP-u donirao Edin Gačanin, sve je vrlo brzo zataškano.
U jednom davnom razgovoru (iz 1998. godine ) za “Slobodnu Bosnu” Aleksandar Vasiljević, dugogodišnji i najutjecajniji Šef Kontraobavještajne službe JNA (zloglasnog KOS-a) govorio je o odnosu njegove službe prema osnivanju političkih stranaka u Bosni i Hercegovini, posebno Stranke demokratske akcije početkom 90-ih godina.
Vasiljević je bio jedan od ključnih ljudi “udruženog zločinačkog poduhvata”, a na Sudu u Osijeku prošle godine je nepravomoćno osuđen na 20 godina zatvora zbog zločina u Hrvatskoj. U pomenutom intervjuu kazao je da je KOS bio vrlo tolerantan, benevolentan dobronamjeran glede toga što što je SDA i njen lider Alija Izetbegović formirali ogranke svoje stranke u svim tadašnjim jugoslovenskim republikama, Srbiji (Sandžaku), Hrvatskoj, Makedoniji i pokrajini Kosovo.
“Ako su Srbi imali pravo da traže da svi žive u istoj državi, smatrali smo da to pravo trebaju imati i Muslimani“, kazao je Vasiljević. Drugim riječima, osnivanjem podružnica SDA u drugim republikama dat je neophodan, idealan alibi režimu Slobodana Miloševića da zaokruži davno započeto instaliranje svojih satelitskih stranačko-paravojnih formacija u Hrvatskoj, a potom i Bosni i Hercegovini.
Elmedin Konaković, ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine i lider organizacijski, i programskim potencijalima prilično limitirane stranka Naroda i pravde, nije formirao podružnice svoje stranke “u rasejanju”, nego se dosjetio da organizira skup “Bošnjaka prečana”, odnosno njihovih političkih lidera iz regiona. Kakao je objasnio Konaković, ova je ideja dugo nastajala, a definitvno je sazrela tokom njegove ramazansko-iftarske turneje širom regiona, u Podgorici i Zagrebu. Skup će se održati 12. aprila, trećeg dana Bajrama, pa bi se, uz malo pretjerivanja, moglo reći da je u Sarajevu narednog vikenda zakazan “nastavak Ramazana drugim sredstvima”.
Elmedin Konaković, iftar-diplomata, odbacio je svaku sličnost regionalnog okupljanja Bošnjaka sa sličnim nacionalno-vjerskim teferičom, Vaskršnjim Saborom Srbije i Republike Srpske kojeg su za 5. i 6. maj zakazaliAleksandar Vučić, Milorad Dodik i patrijarh SPC Porfirije.
U najavi ovog drugog (veliko)srpskog nacinalnog okupljanja, organizatori su ovako fromatirali njegove ciljeve.
“Na tom Saboru će biti donijete važne odluke o opstanku srpskog naroda na svojim ognjištima, njegovom ekonomskom napretku, očuvanju srpskog jezika i ćiriličnog pisma i zajedničke kulturne baštine“.
Sve to, uvjerava javnost Konaković, gotovo da nema nijedne dodirne tačke niti je u korelaciji sa njegovim namjerama, koje, priznaje, i nisu baš njegove. Pa da vidimo, ima li, nema li. Evo šta piše lider NIP-a.
“Mnogo je važnih identitetskih pitanja. Jezik religija, tradicija, kultura i još neke. Zajedničko djelovanje izabranih parlamentraca jedna je od ideja...”.
Nedostaju u Konakovićevoj svebošnjačkoj identitetskoj platformi na temu “Položaj Bošnjaka u regiji” prstohvat “opstanka” i naramak “ognjišta”, pa da se u potpunosti poklopi sa Vučić&Dodik&Porfirijevim “Srpskim svetom”.
I to je, zapravo, suština plana kojeg je pregnantno formulirao ratni zločinac Vasiljević: velikosrpski projekat u Bosni i Hercegovini neće uspjeti ukoliko ne uradimo sve da se Bošnjaci ponašaju onako kako smo ih podstrekavali i usmjeravali- suicidalno!
Palanačko-mahalski pijemontizam “političkog Sarajeva” kakav je na ramazanskoj turneji testirao i raspirivao Elmedin Konaković, vjerovatano je nadahnut i “jedinstvom”, etnički čistim i stegovno discipliniranim, koje prakticira Hrvatski narodni Sabor pod ravnanjem njegovog koalicijskog partnera Dragana Čovića. Identičan model identitetskog narodnog “jedinstva” već mjesecima pokušava oktroirati Milorad Dodik u Narodnoj Skupštini RS, pa mu svaki put, kada mu opozicija otkaže poslušnost, taj pokušaj izmigolji iz nezgrapnih i nervoznih ruku.
Bakir Izetbegović, lider Stranke demokratske akcije i Semir Efendić predsjednik Stranke za BiH odbili su Konakovićev poziv, manje-više sa istim argumentima. Izetbegović je upitao zašto na svoje sijelo Konaković nije pozvao najviše dužnosnike Bošnjake, Denisa Bećirevića, Refika Lendu, Nemrina Nikšića, prepoznajavjući skrivenu ambiciju lidera NIP-a da sebe instalira kao regionalnog bošnjačkog poglavicu.
Nije, međutim, jasno zašto na “svebošnjačko” zasijedanje na Ilidži 12. aprila Elmedin Konaković nije pozvao predstavnike one, kako ih je nazvao, “grupe građana koji žive u Ujedinjenim Arapskim Emiratima”, a koji su, kako je nedavno pojasnio “došli sa idejom da pozovu rukovodstvo NIP-a sa mnom na čelu i zvaničnu posjetu institucijama Emirata”. Nije valjda jedini razlog taj što je većina tih “građana”, njegovih simpatizera, ili iza rešetaka, ili na putu da se tamo nađu..
Ministar vanjskih poslova BiH i predsjednik NiP-a Elmedin Konaković u martu 2021. godine sastajao se u Dubaiju sa Edinom Gačaninom Titom, vođom narko kartela Tito i Dino.
Ovo je navedeno u “neklasificiranoj” shemi koju je sačinio EUROPOL, a koja je dostavljena bh. sigurnosnim agencijama. Shema je sačinjena na osnovu prepiski iz aplikacije Sky, odnosno raspakivanja kripto telefona koje su koristili Edin Gačanin Tito i njegov tjelohranitelj Dženis Kadrić koji je nedavno uhapšen u Sarajevu. Zajedno sa Konakovićem i njegovom suprugom Dalijom u martu 2021. godine je putovao i Mahir Hodžić, također kadar NiP-a iz Novog Grada. I Hodžićevo ime nalazi se u shemi EUROPOL-a, gdje je precizno navedeno da je u Dubai “putovao zajedno” za Konakovićem.
Istraga.ba je u posjedu i prepiski iz Skya na osnovu kojih je shema sačinjena, koje dokazuju na koji je način i preko koga ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković tog marta 2021. godine putovao u Dubai. No, te prepiske ćemo objaviti uskoro.
Osim Konakovića i Hodžića u ovom dokumentu EUROPOL-a navedeno je kako je kum predsjednika NiP-a, sarajevski biznismen Gordan Memija “saradnik” Edina Gačanina Tita.
Podsjetimo, biznismen Gordan Memija je, po vlastitom priznanju, u septembru 2016.godine dočekao Edina Gačanina u Sarajevu, za njegove potrebe iznajmio automobile i hotelske sobe u hotelu Bristol, te angažovao pripadnike FUP-a da čuvaju Tita. Među federalnim policajcima koji su čuvali Edina Gačanina Tita u Sarajevu bili su Dženis Kadrić, Senad Kadić, Aldin Ćatić, Emir Druškić, Dženis Kadrić, Ibrahim Miladin i Dražen Čobović. Čobović je prijatelj Elmedina Konakovića i Gordana Memije koji je s njima putovao i na hadž.
Dražen Čobović je kasnije napustio FUP i otišao u Dubai gdje je bio čuvar Edina Gačanina Tita, ali se nakon izvjesnog vremena vratio u Sarajevo.
Jedan od saradnika Edina Gačanina Tita u BiH bio je i Mostarac Haris Behram koji je preko kompanije Gold Product i udruženja građana Brankovac prao prljavi novac. Ove firme su se, pored ostalog, bavile kartingom. Behram se, kao saradnik, direktno pominje u aplikaciji Sky, a imao je direktne kontakte sa Anelom Kljakom (NES), a bio je blizak i sa mostarskim ogrankom SDA (Salem Marić, Adil Šuta, Jasmin Pandur).
U svojim komunikacijama Behram je pominjao lidera SDA Bakira Izetbegovića, te bivšeg federalnog ministra unutrašnjih poslova i aktualnog (NiP-ovog) delegata u Domu naroda FBiH Aljošu Čamparu.
Prema informacijama Istrage, Edin Gačanin Tito i njegov saradnik Dženis Kadrić su u Sky komunikaciji govorili kako je nužno da osnuju stranku jer “ne mogu ozbiljno sarađivati” sa SDA i Izetbegovićem. Kasnije se u komunikaciji pominje Elmedin Konaković do kojeg su Tito i drugi došli preko biznismena Gordana Memije. Nakon toga, EUROPOL je registrovao odlazak Elmedina Konakovića u Dubai. Odlazak su organizirali najbliži saradnici Edina Gačanina Tita, što je dokumentovano u Sky prepiskama.
No, o tome ćemo uskoro, s obzirom na to da je ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković poručio novinarima da će se “ćerati još”.
Promatran od strane javnog tužitelja, Mirza G. reže rukom po vratu dok predsjednik suda u Bredi objašnjava o čemu se radi na raspravi: o zahtjevu za njegovo izručenje Bosni. “Glava će mi biti odsječena ako se to dogodi”, rekao je 45-godišnji Bosanac svom advokatu Louisu de Leonu, što su čuli svi u sudnici, objavio je nizozemski NRC, a prenosi Slobodna Bosna.
“Bojiš li se za svoj život?” pita predsjednik suda. “Onda ću biti ubijen u zatvoru”, emotivno odgovara Mirza o svom mogućem izručenju. Oči su mu uprte u smjeru dvojice tužitelja koji vode postupak po zahtjevu federalnih vlasti Bosne i Hercegovine za izručenje iz 2022. godine.
BiH traži njegovo izručenje zbog trgovine oružjem. Jedina prepreka za izručenje, smrtna kazna, u Bosni ne postoji, Tužitelji dalje zaključuju da je BiH, kao i Nizozemska, potpisala Evropski ugovor o izručenju. Dakle, prema riječima službenika, Nizozemska bi trebala pretpostaviti da će Mirza G. dobiti pošteno suđenje u BiH.
Za izručenje formalno mora postojati osnovana sumnja o krivici i sumnja mora biti vremenski i po mjestu specifično formulirana. A policajci smatraju da je to slučaj i u slučaju Mirze G.
Pitanje izručenja Mirze Gačanina
Mirza G. je amidža Edina G. Ovaj tri godine mlađi rođak je veliko ime u kriminalnom okruženju. Edin G., zvani Tito, smatra se vođom krijumčarske organizacije koja se naziva i Kartel Dino i Tito. On je od marta prošle godine na američkom popisu sankcija i jedan je od pedeset najutjecajnijih krijumčara droge u svijetu, prema američkoj Upravi za suzbijanje droga (DEA).
Svako ko bude poslovao s njim suočit će se s ekonomskim sankcijama Sjedinjenih Država. Ipak, nizozemsko javno tužiteljstvo prošle je godine sklopilo posao s Edinom G. Sud u Rotterdamu je nakon nagodbi osudio Edina G. na sedam godina zatvora zbog krijumčarenja droge u velikim razmjerima. Transakcija koja je dovela do rasprave u parlamentu.
Nakon izbijanja balkanskog rata početkom devedesetih, Mirza i njegov bratić Edin su kao tinejdžeri s roditeljima pobjegli iz rodnog Sarajeva u Nizozemsku. Završavaju u centrima za tražitelje azila u Bredi i okolici. Ljubav na kraju dovodi Mirzu u kamp gdje godinama živi s porodicom svoje sadašnje supruge.
U porodici G. dolazi do raskola kada Mirzin brat, Edinov otac, koji je u međuvremenu umro, podnese zahtjev za razvod. “To je dovelo do svađa u porodici”, kaže Mirza, koji navodi da svog rođaka nije vidio gotovo 20 godina. “Mi smo kao voda i vatra.”
I prije očeve smrti 2007. godine, Edin G. je u svojim ranim dvadesetima otišao u Peru, gdje je izgradio dobre kontakte s proizvođačima kokaina. Prema presudi nizozemskog suda dva puta je 2006. osuđen zbog umiješanosti u krijumčarenje droge. To ga ne sprječava u razvoju vlastite organizacije za krijumčarenje kokaina velikih razmjera u zapadnu Evropu.
Prema američkoj DEA, Edin G. Je 2017. u Dubaiju prisustvovao vjenčanju Daniela Kinahana, člana zloglasne irske organizacije za krijumčarenje droge zvane Kinahan klan. Od tada su Edin G. i njegov kartel Dino i Tito također na radaru nizozemskih vlasti. Nakon što je 2017. godine pokrenuta međunarodna istraga, amidža Mirza G. također je identificiran kao član ove organizacije za krijumčarenje droge.
U sklopu ove istrage policija je u ljeto 2019. izvršila niz racija, uključujući i kuću Mirze G. i njegove supruge u Bredi. Mirza i njegova supruga, koji u to vrijeme borave u inozemstvu, sumnjiče se za pranje novca od kriminala koji je, prema tvrdnjama pravosuđa, stečen trgovinom drogom.
Nakon pokretanja ove istrage Mirza G. se, preko svog advokata, obratio istražnim organima. Saslušan je i na zahtjev daje određene dokumente. Ali u proljeće 2020. ta je istraga krenula drugim smjerom, nedugo nakon što se Mirza sam javio policiji.
U petak, 15. maja 2020. javlja se u policijsku stanicu u Bredi da prijavi svog bratića Edina. Čitanja se razlikuju o tome što se tamo dogodilo. Mirza želi reći da je od tjelohranitelja Edina G. čuo da je njegov rođak stavio na raspolaganje pola miliona eura da ga se ubije.
Tri dana kasnije, 18. maja 2020. godine, policija je ponovo upala u Mirzin dom i, uprkos dosadašnjoj saradnji u istrazi, on i njegova supruga su uhapšeni zbog pranja novca i odvedeni u lisicama na rukama pred jednim od njihove djece. Tajming je frapantan, njegov tadašnji advokat bijesan je zbog toka događaja. Od policije želi doznati je li hapšenje njegovog klijenta povezano s njegovom željom da prijavi zločin.
Na to pitanje nema odgovora. Mirza G. još uvijek dopisom Državnom tužilaštvu prijavljuje svog rođaka Edina G. Na taj način, prema službenom izvještaju, Mirza se nada osujetiti plan ubistva svog rođaka. Zatvor u kojem Mirza boravi ozbiljno se bavi problemom i Mirzi G. dodjeljuje tzv. GVM status, što znači da zbog vlastite sigurnosti završava u posebnom zatvorskom režimu.
Početkom 2021. godine Mirza G. je dobio poziv od policajca iz zatvora s pitanjem želi li povući svoju prijavu. On to odbija: “Ta izjava je najbolja stvar koju sam učinio.” Pitanje vidi kao potvrdu svoje sumnje da njegovog bratića Edina G. štiti policija. Mirza G. kasnije se ponovno osjeća ugroženim i u januaru 2022. podnosi zahtjev za politički azil u Nizozemskoj jer mu je potrebna zaštita. “Moj bratić Edin G. sarađuje s vlastima i želi me ubiti”, stoji u obrazloženju zahtjeva za azil koji je još u obradi.
Šta su ispričali Gačanin i njegov advokat
U toku je žalbeni postupak protiv Mirze G. za pranje novca. Iako ga je sud u Bredi krajem 2022. osudio na četiri godine zatvora, sud mu je dopustio da izricanje presude dočeka na slobodi. Ipak, opet je zapeo. Ovaj put za izručenje BiH, zahtjev upućen u maju 2022. godine. Prema Mirzinim riječima, ovaj zahtjev je dio zavjere njegovog rođaka Edina G. i niza korumpiranih državnih zvaničnika. “U Bosni je sve na prodaju i organizirani kriminal je vrlo utjecajan”, kaže Mirza G. pred sudom u Bredi koji želi znati zašto njegov rođak želi Mirzu mrtvog.“Edin misli da sam bio doušnik američke DEA-e”, rekao je Mirza.
Prema Mirzinim riječima, on to nije učinio, ali je to razlog što je Edin G. ljut na njega i čini sve da Mirzu dovede u Bosnu. “U bosanskohercegovačkim medijima redovno se objavljuju priče o administratorima i istražiteljima koji navodno surađuju s Edinom G. ili ih on plaća”, kaže advokat Louis de Leon u ime svog klijenta. Jedna od spomenutih osoba je i ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković.
To je karakteristični detalj jer je premijer u odlasku Mark Rutte nedavno razgovarao s Konakovićem tokom radnog posjeta Bosni i Hercegovini u kontekstu pristupanja EU. Raširena korupcija u zemlji je važna prepreka, kao što je prikazano u izvještaju EU o napretku iz jeseni 2021. “Bosna i Hercegovina je na početku borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala i malo je napredovala u tom području“, rečeno je.
Mirza G. i njegov advokat ukazuju na objave u bosanskohercegovačkim medijima u kojima se navodi da je ministar Konaković o svom trošku bio na vjenčanju Edina G. u Dubaiju s porodicom 2021. godine. To je izjavljivao i Milorad Dodik.
Kako navode iz Državnog tužilaštva, Mirza G. ne može potkrijepiti sve ove navode kada je u pitanju njegova sigurnost. Prema Državnom tužiteljstvu, stoga nema razloga da se Mirza G. ne izruči Bosni i Hercegovini. Kao pripadnik zločinačke organizacije, prema tvrdnjama vlasti BiH, Mirza G. je osumnjičen za krijumčarenje vatrenog oružja i droge. Prema Državnom tužilaštvu, to je vidljivo iz poruka poslanih u Sky aplikaciji pod nadimkom Savedcup. Riječ je o 25 komada oružja koje je navodno plaćeno jednim kilogramom kokaina. S obzirom na to da Mirza G. još uvijek ima bosanskohercegovačko državljanstvo, a ova djela su kažnjiva i u Nizozemskoj, on zbog toga može biti izručen.
Advokat Mirze G. to osporava. De Leon prvo navodi kako njegov klijent negira da je korisnik nadimka Savedcup koji je slao poruke telefonom Sky na kojem se temelji slučaj. “Nema dokaza za ovo.” Prema De Leonovim riječima, to je važno jer ima više stvari koje su netačne u dokumentima koje su Bosanci dostavili.
On, između ostalog, ističe datume kada su se djela navodno dogodila: decembar 2020. i maj 2021. Na crvenoj potjernici koju su Bosanci raspisali za Mirzom G., stoji da su se djela dogodila, između ostalog, u decembru 2020. “No, kada se pokazalo da je moj klijent u tom razdoblju bio pritvoren u nizozemskoj ćeliji, ti su datumi prilagođeni”, rekao je De Leon. Nešto slično dogodilo se i s kokainom kojim je navodno plaćeno oružje. “Prvobitno je rečeno da je kokain isporučen u hrvatski grad Split. Ali kasnije je Split zamijenila Bosna.”
Državni tužilac Dubravko Čampara kupio je stan u Istanbulu u istoj zgradi u kojoj stanove posjeduje Sani El Murda, odbjegli član narko kartela Tito i Dino. Čampara je stan u Turskoj kupio preko iste posredničke agencije preko koje je svoje stanove kupio odbjegli Al Murda, protiv kojeg Čampara navodno provodi istragu. Ovaj stan uknjižen je na Maidu Čamparu, suprugu državnog tužioca koja je vlasnica advokatske kancelarije koja, uglavnom, zastupa članove narko kartela Edina Gačanina Tita.
Ovo je jedan od dokumenata koji je službeno dostavljen sigurnosnim agencijama u BiH i koji potvrđuje da je Maida Čampara 2022. kupila stan u Istanbulu.
Kupoprodajni ugovor je potpisan 8. aprila 2022. godine s firmom Herpez Yapoi Insaat”. U pitanju je stan broj 55, na četvrtom spratu, u kompleksu “Hep Residence”. Nekretnina je plaćena 2,25 miliona turskih lira, što je u trenutku obračuna iznosilo 140 hiljada i 501 euro. Dakle, tužilac Čampara, odnosno njegova supruga u Istanbulu su kupili stan vrijedan oko 280 hiljada maraka.
I to ne bi bilo simptomatično da u istom kompleksu zgrada, preko iste agencije, najmanje dva stana nije kupio Sani El Murda, Sarajlija koji je član narko kartela Edina Gačanina Tita. Murdu, recimo, belgijsko pravosuđe potražuje zbog sumnje da je organizirao krijumčarenje 3,2 tone kokaina zaplijenjenog u belgijskoj luci Antverpen.
Sani El Murda je polubrat Barbare Pekić, odnosno Emine Alibegović koja godinama bila jedna od djevojaka Edina Gačanina Tita i koja je živjela u Dubaiju. Pekićeva je bila formalna vlasnica restorana Dos Hermanos u Radićevoj ulici u Sarajevu, dok je njen brart El Murda bio uključen u pranje novca zajedno sa Elmedinom Karišikom. Elmedin Karišik je jedan od optuženika za organizirani kriminal u okviru predmeta Ibrahima Hadžibajrića. Karišika brani advokat Mirsad Crnovršanin, bivši saradnik Dubravka Čampare koji sada ima zajedničku advokatsku kancelariju sa Maidom Čampara.
Karišik je prao novac preko kompanije Plaza d.o.o. Sa Karišikom je direktne veze održavao inspektor SIPA-e Adis Drnda, također prijatelj porodice Čampara. Evo šta su Karišik i Murda pisali u Sky aplikaciji u vezi sa pranjem novca.
“Ja kad njima fakturišem, ide ovako. Marketing usluge 30 hiljada KM plus pdv 17 posto je 35 hiljada. Mi njima u kešu dajemo 30 hiljada, a oni nama uplate cijeli iznos sa PDV-om, odbijaju na svojoj PDV prijavi, jer se to njima vodi kao ulazni PDV, a nama izlazni. A njima marketing usluge ulaze u direktni trošak i štede na kraju godine 10 posto dobiti na čitav iznos. Tako da oni na kraju godine sa ovim našim uštede 10 posto. Zato sam ti rekao da neke firme jedva dočekaju da izvlače keš i da čak za te usluge dadnu 5-6 posto. Samo što ja ne mogu da dođem do tih jakih firmi”, napisao je Karišik u Saniju Al Murdi.
Karišik je, tako, ubacivao prljav novac u sistem. No, za marketinške poslove bili su mu potrebni bilbordi. Karišik je, potom, postigao dogovor sa Seidom Hadžibajrićem, sinom načelnika Ibrahima Hadžibajrića koji mu je po povoljnim uslovima i uz određeni iznos mita davao dozvole za postavljanje, recimo, “Eco solarnih” prostora za oglašavanje.
Podsjetimo, Elmedina Karišika je u maju prošle godine uhapsilo Tužilaštvo BiH istoga dana kada je Tužilaštvo Kantona Sarajevo uhapsilo Ibrahima Hadžibajrića. Postupajući tužilac protiv Karišika bio je Čamparin prijatelj Džermin Pašić. Istog dana Tužilaštvo BiH je trebalo uhapsiti Sanija El Murdu i njegovu polusestru Barbaru Pekić. No, njih dvoje nisu pronađeni na adresama. Nakon nekoliko mjeseci provedenih u pritvoru, Karišik je pušten na slobodu uz kauciju. Tužilac Pašić se kasnije usaglasio da mu se ublaže i mjere zabrane. No, dok je Karišik bio na slobodi Tužilaštvo Kantona Sarajevo je protiv njega otvorilo istragu i započelo prisluškivanje njegovog telefona. Krajem marta ove godine Karišik je ponovo uhapšen, ali sada u okviru istrage kantonalnog pravosuđa.
Nakon što su saznali da je MUP Kantona Sarajevo uhapsio Al Murdinog saradnika Karišika, tužioci Čampara i Pašić su pozvali inspektore MUP-a Kantona Sarajevo koje su verbalno napali zbog toga što su radili istragu sa Tužilaštvom KS. Nedugo nakon toga brat Dubravka Čampare, Aljoša Čampara traži vanrednu sjednicu Skupštine Kantona Sarajevo kako bi problematizirao rad komesara Farmira Hajdarevića. U tom periodu MUP KS je intenzivno provodio istragu i u slučaju uniforme koja je rezultirala hapšenjem vd. direktora FUP-a Vahidina Munjića i šefa Specijalne policijske jedinice FUP-a Mustafe Selmanovića. Obojica uhapšenih su vrlo bliski porodici Čampara. Zbog toga sada uhapšenog Munjića zastupa Mirsad Crnovršanin, partner iz advokatske kancelarije Maide Čampara, dok Selmanovića zastupa advokatica Denisa Gačanin. I ona je, prije advokature, bila stručna saradnica državnog tužioca Dubravka Čampare. Munjić i Selmanović su uhapšeni zbog saradnje sa kartelom Edina Gačanina Tita. Saradnik Edina Gačanina Tita je, rekosmo, Sani El Murda koji se “skriva” u Turskoj gdje mu je komšija prošle godine postao tužilac Dubravko Čampara.
Pet godina sam pratio poslove Edina Gačanina Tita. Kada sam počeo uz mene su bili skoro svi. Danas, kada je Edin Gačanin priznao krivicu za krijumčarenje tona kokaina, ostao sam skoro sam u ovoj priči. Svi će objaviti informaciju da je Tito priznao krivicu, da je dobio sedam godina zatvora i tu će završiti ova priča. Onda će ti isti mediji na TV ekrane i naslovnice vratiti Titove saradnike i prijatelje i dopustit će im da me nazivaju lažovom, režimskim novinarom, presuđenim klevetnikom…
Pet godina je, dakle, prošlo otkako je svijet prvi put čuo za Edina Gačanina Tita. Nešto malo manje je prošlo od prve objave njegove novije fotografije. U oba ta članka bio je moj potpis.
Pet godina godina života sam potrošio na istraživanje TItovog kartela. Nikada nisam dobio nijednu nagradu za to. Nikada je vjerovatno neću ni dobiti. Ali od svih tih ugovorenih i dogovorenih nagrada koje se dodjeljuju istomišljenicima, vrjednija nagrada od svega je to što je Edin Gačanin Tito priznao da je jedan od najvećih krijumčara kokaina na svijetu. Baš ono što sam od početka i tvrdio.
Kada sam napisao prvi tekst nisam bio svjestan Titove veličine. Kasnije sam na svojoj koži osjetio svu moć ovog kartela. Krenulo je s Mirzom Gačaninom, amidžom Edina Gačanina Tita. Mojim je kolegama slao video poruke u kojima je govorio da će me “pronaći u kanalu”. Kolege su skrivale taj video. Nikada nisu svjedočili o Mirzinim prijetnjama. Naprotiv, skrivali su da je Mirza rekao da će me pronaći u kanalu. Sasvim slučajno sam, nekoliko mjeseci kasnije, dobio taj video kojeg je Gačanin poslao “kolegi” Miralemu Aščiću iz Avaza.
I, evo, preživio sam. U tri ujutro Mirza Gačanin mi je slao video ovce spremne za klanje. Nikada nisam objavio te klipove. Jer priča o kartelu, osim danas, bila je bitnija i bit će bitnija od priče o meni.
Mirza Gačanin je danas u nizozemskom pritvoru. Uplašen za vlastitu sigurnost, traži pomoć od mene. Jer Tito je platio njegovo ubistvo zbog “neriješenih kokainskih računa”.
Pet godina je prošlo otkako sam objavio prvi tekst o Titu. Zbog njega sam se po zamračenim hotelskim sobama u drugim državama nalazio sa službenicima svjetskih policijskih agencija koje se bore protiv krijumčarenja droge. I meni je, moram priznati, zvučalo nevjerovatno kada su mi rekli da je “promet” Titovog kartela 23 milijarde eura. Ali kada sam dobio dokument u kojem je pisalo je da Titu zaplijenjeno 16 tona kokaina do 2018. godine godine, više nisam sumnjao. No, sumnjali su si drugi. I danas sumnjaju u sve ono što sam objavljivao. Jer puno je bitnije šta o meni kažu Elmedin Konaković i Gordan Memija, nego činjenice.
Činjenice u BiH ne vrijede. Bitno je samo ko je “gradska raja”, a ko ne. Čuvam i danas u mom telefonu, a bit će vremena i za objavu, snimak iz sudnice Općinskog suda u Sarajevu kada sutkinja (S.T.) pred strankama kaže da “ona ne može presuditi protiv Memije” jer se znaju cijeli život. Plus on je “gradska raja”. Imaju li činjenice šanse u tim pravosudnim okolnostima?
Sarajevski mediji, vidjeli smo svi, znaju svu kumčad Milorada Dodika. Znaju gdje su i kada dobijali poslove. U Sarajevu je vijest i kada kum nekog narko dilera sjedi sa srpskim policajcima. Samo vijest nije da je kum predsjednika Naroda i Pravde dočekivao vođu moćnog narko kartela u Sarajevu. Jer kum je “gradska raja” i ima priliku da na televiziji sat vremena o meni priča što god poželi. Nije važno medijima u Sarajevu ni to što je pola Specijalne jedinice FUP-a otišlo u Dubai da čuva Tita. Ni to što je Tito opremao policiju. Ni to da nam bivši ministar policije nosi uniformu koju je donirao Tito. Ni to da su nam investitori iz UAE postali glavni građevinari u Sarajevu.
Edin Gačanin Tito sada je i službeno narko boss. U avgustu 2019. godine je pisao da sve izmišljam. Nešto kasnije će napisati otvoreno pismo u kojem će mi ponuditi finansiranje zaštite.
Onda će me, opet, tužiti preko advokata iz Beča. I izgubit će tu tužbu. Jer nisu baš sve sudije “gradska raja sa Memijom”.
Pet godina je, dakle, prošlo otkako sam počeo istraživati kartel Tito i Dino. U tih pet godina jedan Tito je uhapšen, a jedan drugi Dino je napravio stranku. Bit će vremena i za dokaze o tim vezama. No, sada je najbitnije jedno – Edin Gačanin je NARKO BOSS. Baš ono što sam od početka i tvrdio.
Zbog povezanosti sa narko kartelom Tito i Dino, trojici pripadnika Specijalne jedinice Federalne uprave policije oduzete su dozvole za pristup tajnim podacima, saznaje Istraga.ba. Specijalci Adin Ćatić, Senad Kadić i Emir Druškić u ponedjeljak su primili dokumente iz Ministarstva sigurnosti BiH u kojima piše da nisu prošli sugurnosne provjere.
Emir Druškić
Ranije smo objavljivali da su pripadnici Specijalne jedinice FUP-a u septembru 2016. godine čuvali Edina Gačanina Tita, vođu moćnog narko kartela koji je te godine dolazio u posjetu rodnom Sarajevu. Osim Ćatića, Kadića i Druškića vođu kartela Tito pratili su još i specijalci Dražen Čobović, Ibro Miladin i Dženis Kadrić. Kako su oni poslije toga napustili Federalnu upravu policije nije bilo potrebe da im se oduzimaju dozvole za pristup tajnim podacima. Nakon što su u Sarajevu bili lično obezbjeđenje vođi kartela, dvojica specijalaca, Dženis Kadrić i Ibro Miladin, kasnije će preseliti u Dubai gdje posljednjih godina živi Edin Gačanin Tito, jedan od najvećih krijumčara kokaina kojeg istražuju sve bitne svjetske policijske agencije.
“On je čudovište novca. Ne štedi troškove kako bi zadovoljio evropsko tržište kokainom. Tito je postao važan cilj DEA-e”,objavio je u decembru 2019. godine peruanski dnevni list El Comercio, citirajući policijske službenike te države, ali ne navodeći da je Tito, zapravo, Sarajlija Edin Gačanin.
Edin Gačanin Tito
U presudi protiv Davida Cufaja koju je, zbog krijumčarenja dvije tone kokaina, izrekao sud u Peruu, pomenuta je osoba po nadimku Tito.
presumably iz Perua u kojoj se pominje Tito
Označen je kao organizator poslova osuđenog Cufaja i kao kupac droge u velikim količinama. Edin Gačanin je, prije nego se preselio u Dubai, živio u Holandiji, gdje je jedan dio svog života proveo i sarajevski biznismen Gordana Memija koji je te 2016. godine bio Titov domaćin u Sarajevu.
Koristeći holandske dokumente, 15 septembra 2016. godine, u 17 sati i šest minuta, pasošku kontrolu na sarajevskom aerodromu je prošao Edin Gačanin – Tito. Ispred aerodroma ga je čekalo nekoliko automobila među kojima su bila i dva koja je tog dana u “ASA RENT-u” iznajmilo preduzeće “FOTO ART” iz Sarajeva. U pitanju su bili automobili Audi Q3 i VW TIGUAN, a prema dokumentima Federalne uprave policije, vlasnik FOTO ART-a Gordan Memija bio je među onima koji su šefu moćnog narko kartela poželjeli dobrodošlicu.
Petorica pripadnika Specijalne jedinice Federalne uprave policije brinula su se za sigurnost Edina Gačanina. Specijalci Dženis Kadrić, Dražen Čobović, Senad Kadić, Adin Ćatić i Emir Druškić tih su dana uzeli bolovanje i bili su na slobodnim danima u Federalnoj upravi policije.
specijalac Senad Kadić
O Titovoj sigurnosti, osim federalnih specijalaca, brinuo je još i bivši pripadnik Legije stranaca – Adnan Pervan zvani Legija. Te večeri, vođa kartela „Tito i Dino“ smjestio se u sarajevskom Hotelu Bristol gdje mu je, prethodno, sobe rezervisao Gordan Memija. Edin Gačanin je bio smješten u sobi broj 1119, njegov poslovni partner Adnan Smajlović Pepi bio je u sobi 1121, dok je Adnan Pervan zadužio karticu od sobe 1112.
“Saznanja ukazuju da su jednu od soba najvjerovatnije koristili pripadnici Specijalne policijske jedinice koji su bili angažirani na osiguranju Edina Gačanina od njegovog dolaska na sarajevski aerodrom, pa sve do povratka u Dubai”, navedeno je u Informaciji Federalne uprave policije čiji kompletan sadržaj možete pročitati ukoliko kliknete ovdje.
Internom istragom u FUP-u utvrđeno je da su pripadnici Specijalne jedinice sve vrijeme bili sa Edinom Gačaninom. Pratili su ga u stopu dok se u sarajevskim ugostiteljskim objektima družio sa Gordanom Memijom i drugim saradnicima iz Sarajeva. Inače, dan prije nego će vođa kartela sletjeti u Sarajevo, Gordan Memija je išao u Hrvatsku u pratnji još jednog federalnog specijalca – Ibre Miladina.
Ibro Miladin
S njima dvojicom Granični prelaz Ivanjica 14. septembra 2016. godine prešli su još Jasmin Memeti i Mustafa Mehičević. Onda je Miladin pet dana poslije ponovo registriran kako, kao prethodnica Edina Gačanina prelazi Granični prelaz Metković – Doljani. S Miladinom je u automobilu bio Rijad Dedeić, također pripadnik Specijalne jedinice Federalne uprave policije. Dva dana kasnije, odnosno 21. septembra 2016. godine na teritoriju Hrvatske prešao je i sam vođa kartela – Edin Gačanin zvani Tito. S njim su, utvrđeno je tokom istrage FUP-a, tada bili specijalci Dženis Kadrić, Dražen Čobović, Senad Kadić, Emir Druškić. Zabilježeno je da su koristili dva automobila među kojima je bio i Audi Q3, sa tablicama E25 J 920, kojeg je Memijino preduzeće FOTO ART iznajmilo u ASA RENT-u 15. 9. 2016. godine
“U internoj istrazi policijski službenici Specijalne policijske jedinice koji su učestvovali u poslovima osiguranja Gačanina potvrdili su da su imali osigurane sve troškove smještaja, da su koristili putnička motorna vozila koja je ranije iznajmio Gordan Memija, da su imali plaćene usluge konzumacije hrane i pića, da nisu imali dodatnih dnevnica, te da nisu znali da se Gačanin dovodi u vezu sa bilo kojim oblikom kriminala, smatrajući ga da se radi o biznismenu iz Dubaija“, navedeno je u Informaciji Federalne uprave policije iz januara 2020. godine.
Upravo na osnovu ovih informacija, pomenutim specijalcima je početkom maja ove godine oduzeta dozvola za pristup tajnim podacima.
Na fotografiji ispod ovog pasusa možete vidjeti oštećeni policijski automobil koji je prije desetak dana u centru Sarajeva napala banda Admira Arnautovića zvanog Šmrk. Iz policijskog su automobila izvukli Eldina Mulića kojeg su, potom, brutalo pretukli. Mulić je sa teškim povredama završio na KCUS-u, Šmrk se predao policiji, ali iz Tužilaštva Kantona Sarajevo je naređeno da ga puste na slobodu.
Admir Arnautović Šmrk, ranije osuđivani narko diler, jedan je od menadžera pjevača Jale Brata i Bube Corellia. Šmrk je bio prisutan i na njihovom koncertu “Born in Ghetto”, gdje se pojavio na bini odakle pivom zalijevao publiku i, kako se može vidjeti na snimku, prijetio nepoznatoj osobi. Nakon koncerta, ipak, nije bilo nikakvog obračuna. No, sutradan je na Skenderiji, došlo do sukoba. Eldin Mulić je, navodno, iz gasnog pištolja pucao u pravcu u kojem je bio Admir Arnautović Šmrk. Pripadnici MUP-a Kantona Sarajevo su intervenisali i odmah priveli Mulića kojeg su držali u policijskom automobilu. Tada se pojavljuje grupa muškaraca sa Admirom Arnautovićem Šmrkom na čelu i iz policijskog automobila izvlači Mulića. Prilikom napada na njihov automobil, policajci su pobjegli, a Šmrkova grupa je brutalno pretukla Mulića. Na fotografiji ispod možete vidjeti kako je izgledao Mulić nakon što je brutalno pretučen.
Ubrzo nakon napada na policijski automobil, na mjestu događaja su se pojavili pripadnici Specijalne jedinice MUP-a Kantona Sarajevo. Admir Arnautović Šmrk se, kako saznajemo, sam predao. Policija ga ja privela u službene prostorije i odmah je o svemu obaviješteno Tužilaštvo Kantona Sarajevo. No, postupajuća dežurna tužiteljica Alma Džinović je naredila da puste Arnautovića.
“Situacija nije bila jasna, pa je naređeno da se pusti”, rekli su za Istraga.ba u Tužilaštvu Kantona Sarajevo.
Šmrk se, tako, odmah našao na slobodi. Ali tužiteljica Džinović je, zato, naredila hapšenje Eldina Mulića.
“Dana 14.08.2022.godine u 13.50 sati policijski službenici PU Centar su, zbog postojanja osnova sumnje da je počinio krivično djelo iz člana 323. KZ F BiH (Izazivanje opće opasnosti), lišili slobode lice E.M. rođen 1989.godine iz Sarajeva. O događaju je obaviješten dežurni tužilac Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo, pod čijim nadzorom, policijski službenici nastavljaju dalji rad na rasvjetljavanju i dokumentovanju svih okolnosti vezanih za izvršenje ovog krivičnog djela”, saopćeno je iz MUP-a Kantona Sarajevo.
O Šmrkovom napadu na policijski automobil, ni MUP KS niti Tužilaštvo Kantona Sarajevo se nisu oglašavali. U međuvremenu je i Edin Mulić pušten na slobodu i ovaj slučaj će, vjerovatno, završiti u ladici. Kao i većina slučajeva u kojima je glavni akter bio Admir Arnautović Šmrk, koji se, nedavno, putem video poruke obratio članovima viber grupe “Sarajevski ugostitelji” poričivši da će im “svima je…. mater”. U toj su grupi, naime, objavljivane informacije o njegovoj povezanosti sa krijumčarenjem narkotika. Admir Arnautović Šmrk je bio dio grupe koju je 2013. godine procesuiralo Tužilaštvo BiH. On je tada bio optužen zajedno za Adnanom Maglićem, Sandrom Melićem i Jasminom Hatićem.
“Optuženi se terete da su postali članovi organizirane kriminalne skupine koja je duže razdoblje djelovala kontinuirano, zbog stjecanja protupravne imovinske koristi, sa ciljem vršenja kaznenih djela koja su u svezi sa neovlaštenom međunarodnom kupoprodajom, slanjem, posredovanjem i isporukom opojnih droga „heroin“ i „kokain“, koje su važećim zakonskim propisima proglašene opojnim drogama. Kako se navodi u optužnici, prvooptuženi Admir Arnautović je organizirao, planirao, te duže razdoblje kontinuirano do danas vršio nabavku teških opojnih droga sa područja susjednih zemalja, uglavnom Republike Srbije i Republike Hrvatske, a potom istu ilegalno dopremao u Bosnu i Hercegovinu, uglavnom u Sarajevo. Nabavljenu drogu je on, u suradnji sa ostalim optuženima, kao i drugim njemu poznatim osobama, distribuirao i prodavao na području Bosne i Hercegovine.Prvooptuženi Admir Arnautović je sa tako stečenim novcem kupovao nekretnine, kao i vrijedne pokretne stvari, a u suradnji sa ostalim navedenim optuženim osobama, posuđivao je novac uz kamatu osobama koje su upražnjavale igre na sreću u kockarnicama. Na ovaj način, svi navedeni optuženi su kao članovi skupine za organizirani kriminal, s ciljem da sebi pribave protupravnu imovinsku korist, ozbiljnim prijetnjama prisiljavali druge osobe na vršenje radnji koje čine štetu njihovoj imovini, pa su određenim osobama prijetili da će ostati bez svojih osobnih automobila, ukoliko im ne isplate određenu sumu novca”, navedeno je na web stranici Tužilaštva BiH.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
