Istaknuto

Istaknute objave

Janusz Bugajski’s Washington View: Interconnected Wars Reveal Two Global Blocs

A series of local wars have become interconnected into a global struggle for dominance and influence between two rival blocs. It is not simply a question of authoritarianism against democracy, or West against East, but the emergence of inter-regional alignments that cannot co-exist. This is not a “clash of civilizations” or a religious war, but a conflict based on a much more fundamental and existential division.

The two blocs can best be defined as the imperial and independence coalitions. Russia and China are at the forefront of the imperial bloc, seeking hegemony over neighbors by dominating their economies, determining their political systems, and seizing their territories. Their natural allies are states that have their own regional mini-imperial ambitions, such as Iran, North Korea, and Serbia or regimes that benefit from their economic and diplomatic backing to stay in power, including Belarus and Hungary.

The independence coalition is based around the Western and Eastern democracies but also includes semi-authoritarian states who seek to preserve their independence from the imperial predators. The United States is the most powerful anti-imperial state that itself emerged from a former empire. Washington has realized that you cannot impose democracy following its failures in Iraq and Afghanistan, although American leaders believe that a democratic form of government benefits a majority of citizens.

NATO and the EU are voluntary coalitions that provide security and prosperity to members. And a number of Pacific states, including Japan, South Korea, Taiwan, the Philippines, Australia, and New Zealand, seek similar protection against imperial imposters. The independence bloc also includes new democracies such as Ukraine, Moldova, and Georgia, emerging democracies and even quasi-authoritarian states that seek to defend their independence from imperial neighbors such as Azerbaijan and the Central Asian countries.

There is also a third bloc of states that opportunistically veer between the two major global coalitions, including India or Indonesia, or countries in Africa, south Asia, and Latin America that are preoccupied with domestic power struggles and economic underdevelopment and support whoever backs their leaders or provides economic assistance.

This global split has been exposed and exacerbated by a series of wars that increasingly involve the major powers. Russia launched the new “world war” by invading Ukraine in February 2022, banking on a speedy imperial conquest but is now facing catastrophic military losses, a contracting civilian economy, and an eventual rupture into a number of independent states that will want to join the global “independence bloc.”

To disguise its losses and undermine US and EU leadership in the independence bloc, Moscow has encouraged conflicts in several other regions. It benefits from proxies, collaborators, and beneficiaries such as Hamas, Hezbollah, and the Iranian regime to conduct terrorist attacks and spark wars in the Middle East. It encourages the Vučić regime and his collaborators in Bosnia-Herzegovina, Kosova, and Montenegro to destabilize independent governments and create problems for Washington and Brussels in the Western Balkans. And it backs North Korea in its threatening nuclear posture toward Seoul and Tokyo.

Moscow and Beijing are constantly in search of new regional conflicts that they can turn against their Western adversaries. However, not all regional wars benefit Russia but can actually expand both national independence and regional stability. Ukraine’s victory through the expulsion of Russian forces from all of its territory will pave the way for an enlarged and more secure Europe. In the South Caucasus, after Azerbaijan regained its occupied territories in a short military offensive in September, following three decades of armed conflict with Armenia, it is now poised to become a constructive regional player. Such a transformation will also require more coordinated involvement by the US and the EU.

The losers in Europe’s East will be Russia, and this will undermine the position of the current regimes in Serbia, Belarus, and Hungary. And in the South Caucasus both Russia and Iran, the two powers that thrive on regional conflict, will lose ground. The war between Israelis and Palestinians may only be resolved through a two-state formula in which Israel’s security is guaranteed and Palestine is disabled from attacking its neighbor. Such a solution was rejected by Palestinian leaders who want Israel to be wiped off the map and their radical position has enabled Iranian penetration with Russian support.

Claims that the US and EU cannot simultaneously manage two or more large-scale regional wars are misleading. Neither power is directly involved in the fighting in Ukraine or the Middle East. However, intense wars always reveal that during times of relative peace the West underestimates the imperialists by failing to keep pace with essential weapons and ammunition production.

Within the Western alliance, the Israeli-Palestinian war is more divisive than the war in Ukraine. Naked aggression by Moscow in Ukraine could not be hidden and led to a solid coalition for military and humanitarian assistance that is unlikely to fracture. Nonetheless, the EU’s diplomatic focus and financial resources will be split between Ukraine and Gaza and it could prove harder to provide large amounts of economic assistance and military hardware to Kyiv.

Regarding the Middle East, there has always been a strong leftist anti-Israel lobby in Western countries and is reinforced by antisemitic nationalists in Europe’s populist parties. These political groupings remain vulnerable to Russian penetration in which opposition to Israel is used as a tool against America. Western leaders also fear terrorist attacks and violent street protests if they clearly support Israel, which in turn will fuel far-right radicals and Islamophobes in upcoming national and European elections. Many governments are also wary of alienating Islamic states in Africa and Asia through their pro-Israeli stance. Once again, American leadership will be decisive in the outcome of the global confrontation between sovereignty and subjugation.

Janusz Bugajski is a Senior Fellow at the Jamestown Foundation in Washington DC. His recent book is Failed State: A Guide to Russia’s Rupture. His next book is titled Pivotal Poland: Europe’s Rising Strategic Player.

 

 

Ursula u Sarajevu: Kofer do vrha – prazan!

Predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen u službenoj je posjeti Bosni i Hercegovini. Uz ostalo, došla je s 6 milijardi eura koje Evropska unija namjerava uložiti u zapadni Balkan, kako bi se provele neophodne reforme. Taj novac dolazi već na raniju gomilu para od 30 milijardi eura.
Šta su građani Bosne i Hercegovine vidjeli od toga?

I puno. I ništa.

S jedne strane, koridor 5c, na primjer, i dalje se gradi. Ide bolno sporo! Ali i to što ide, ne bi išlo bez para Evropske unije. Mi, kakvi smo, vozali bi se u konjskim zapregama! Zašto baš ovako oštra konstatacija? Von der Leyen je prohodala samim centrom Sarajeva.

Nedaleko od nje, u administrativnim uredima, gurali su se građani glavnog grada Bosne i Hercegovine pred šalterima, zbunjeno gledajući kriterije za raspodjelu dijela od 50 miliona eura iz EU namijenjenih direktno i lično njima.

To je dio novca koji je Ursula donijela prošle godine prilikom posjete BiH. Ukupno je donijela 70 miliona eura. To je prvi put u historiji Evropske unije da se novac iz njenog budžeta direktno daje u budžet države koja nije članica EU.

Umjesto da se novac odmah distribuira, vlasti su građane Sarajeva osudile na hodanje od šaltera do šaltera! Nepojmljivo! Entitet Rs već uveliko distribuira svoj dio novca doznačen iz EU. Isto je i u Distriktu Brčko. Federalne vlasti tek prave “socijalnu kartu” svog stanovništva kako bi onima koji trebaju pomoć, ona bila i doznačena. Kako je to moguće!?

Ta storija ponajbolje oslikava put Bosne i Hercegovine k EU! Da se razumijemo, EU nije dženet! Ali je najmanje loša stvar koja se i Bosni i Hercegovini nudi. Sve ostalo je ili nerealno ili opasno. A vlasti su taj put sveli na “šalteruše”! Tokom press konferencije na kraju svoje posjete BiH Von der Leyen je rekla šta je htjela i mogla reći. Ona ne može reći hoće li BiH do kraja ove godine dobiti početak pregovora o ulasku u Uniju.
U konačnici, to i nije “neka pljačka”. Bezmalo sve države koje su otvorile pregovarački proces, nazadovale su na svom evropskom putu – od Turske do Srbije. Posebno su ove dvije države danas dalje od ulaska u EU nego ikada u prošlosti.
Ali, otvaranje pregovora donosi brojne (nevidljive) benefite. Na primjer, pregovaranje donosi jeftinije telefonske razgovore s EU. Pregovaranje otvara vrata investicijama.

“Digitalizacija”, izgovorila je u nekoliko navrata tu riječ predsjednica Evropske komisije.

Bosna i Hercegovina će, kao i još 60-ak država svijeta, od 1. januara biti dijelom novog sistema ulaska i izlaska iz Šengenskog prostora. Preko aplikacije na mobitelu, svaki državljanin i BiH će ispunjavati formular kojim će mu biti (ili neće biti) dopušten ulazak u EU.  Unija je, nakon više odlaganja, pripremila taj sistem i tako će se ubuduće putovati prema njenim članicama.

A u Sarajevu se ljudi i dalje tiskaju na šalterima. I vazda im “fali još jedan papir”. Dakle, tako je bolno do nas!

Pare!Brisel je voljan upumpati ogromne količine novca u naš region.

Urusla reče da postoji od tih šest milijardi eura novca za reforme, određen novac za svaku od država zapadnog Balkana. Ali i odmah istače da će dostava novca zavisiti od reformi. Ako ih nema, novac će ići drugoj državi našeg regiona. Neko će reći da, u suštini, EU ne želi Bosnu i Hercegovinu, pa možda i cijeli Balkan, u svom dvorištu.

Ruku na srce, a ko želi? A da vrijedi?

Zamislite sada da Bosna i Hercegovina bukvalno sutra uđe u tu EU!? Pa to bi bila svakodnevna bruka i sramota! Hajmo sad reći da nam članstvo u EU ni ne treba! Hajmo reći da je to “kršćanski klub” gdje mjesta ima za katolike i po kojeg pravoslavca koji se ranije, ovako ili onako, nezasluženo provukao. Dobro.

A šta ćemo s ljudima koji se tiskaju pred šalterima u sarajevskim općinama kako bi dobili pare iz EU?

Zar se davno nije mogla napraviti validna socijalna karta Bosne i Hercegovine? Naravno da jeste. Zar se davno nisu mogle digitalizirati državne službe? Apsolutno!

Zašto nisu?Zato što vlasti neće reforme koje će stvarno koristiti građanima.

Zvuči kao fraza?!

Možda. Ali, evo – kičma evropskog puta svake države je pravosuđe. I bolje da ne detaljišemo šta se sve dešava tamo.

Možemo reći da su i za to stranci krivi. Nećemo pogriješiti.

Samo, prije toga i apsolutno iznad toga – čija je ovo država? Stranaca? Ili naša? Ako se mi ne borimo za svoju državu, pa to značilo i da se svađamo sa strancima ako i kada mislimo da griješe (a griješili su i griješe!), ko će!?

Stoga, da bi Bosna i Hercegovina napredovala, to mora biti rezultat našeg rada. Svako u svom domenu. Korak po korak, uporno, istrajno. Nebitno je hoćemo li ući u tu EU. Boga mi, veliko je pitanje šta će biti EU za 10 godina.Bitno je da pravimo državu!

A država se pravi samo dobrim zakonima. I tačka!

(politicki.ba)

Objavljujemo kompletan izvještaj Christiana Schmidta dostavljen UN-u: Presuda Kovačević “izazvat će podjele”, “imenovati sudiju u Strazburu” umjesto Farisa Vehabovića, Borjana Krišto na “evropskom putu”, Trojka “predana”, Dodik “ruši ustavni poredak”

Presuda Kovačević, “ako bude potvrđena”, “izazvat će nove podjele”, BiH treba hitno “imenovati sudiju u Strazburu” koji bi naslijedio sudiju Farisa Vehabovića “kojem je istekao mandat”, Borjana Krišto je “pokazala predanost, odlučnost i učinkovitost u napredovanju prema EU integracijama”, Trojka je “predana reformama”, Željko Komšić je govorio samo u svoje ime, a ne u ime Predsjedništva BiH kada je u septembru u UN-u kritikovao Andreja Plenkovića …

Ovo je, uz kritike na račun Milorada Dodika, suština redovnog izvještaja kojeg je visoki predstavnik Christian Schmidt dostavio Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda. Istraga.ba je u posjedu cjelokupnog Schmidtovog izvještaja i možete ga pročitati ovdje, a u nastavku teksta ćemo obraditi ključne tačke dokumenta.

Presuda u slučaju Slaven Kovačević

Izvještavajući Vijeće sigurnosti UN-a o presuti Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu u slučaju Slaven Kovačević, Christian Schmidt ostavlja prostor da ova presuda bude poništena u postupju preispitivanja, te konstatuje – “Ako bude potvrđena, presuda bi mogla dodatno podijeliti političke stranke u BiH po pitanjima reforme Ustava, čineći provedbu odluka Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda još većim izazovom, budući da one zahtijevaju ustavne amandmane”.

Schmidt problematizira i samu objavu presude na našem portalu.

“Ova nova presuda izazvala je oštre reakcije u cijeloj zemlji, neki je vide kao poželjan kraj “etnokracije” koja prevladava u BiH, a drugi je smatraju ozbiljnim napadom na ustavni poredak uspostavljen Općim okvirnim mirovnim sporazumom. Osjetljivost problematike dodatno je pojačana činjenicom da se po prvi put u povijesti Suda o presudi i njenim pojedinim elementima javno govorilo na jednom sarajevskom portalu, čime je jasno stavljeno do znanja da je sadržaj presude procurio prije službene objave. BiH je od tada zatražila da se presuda uputi Velikom vijeću na ponovno ispitivanje prema članku 43. Konvencije”, naveo je Schmidt, čime se, faktički, pridružio stavovima kadrova HDZ-a.

O sudiji Farisu Vehaboviću i ESLJP

Iako je mandat bh. sudije u Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu Farisu Vehaboviću istekao prije dvije godine, Christian Schmidt to problematizira tek sada kada bi ESLJP trebao razmatrati aplikaciju kojom se osporavaju njegovi amandmani na Ustav Federacije BiH.

“Nedostatak suglasnosti u vanjskoj politici također može utjecati na mogućnost imenovanja predstavnika BiH u međunarodna tijela. Primjerice, dok je sudiji iz BiH Evropskog suda za ljudska prava istekao mandat u oktobru 2021., BiH nije ispunila obavezu da proslijedi listu kandidata Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe za izbor novog sudije iz BiH”, napisao je Christian Schmidt.

“Neusaglašena” obraćanja Cvijanovićeve i Komšića

Christianu Schmidtu je sporno i obraćanja Željke Cvijanović u Vijeću sigurnosti UN-a u maju ove godine, kao i govor Željka Komšića na Generalnoj skupštini UN-a u septembru ove godine. Članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović je, podsjećamo, osporavala mandat visokog predstavnika, dok je predsjedavajuči Predsjedništva BiH Željko Komšić, osim o Schmidtovim potezima, kritizirao i odnos Hrvatske prema BiH.

“Strukturalne slabosti u donošenju odluka imaju tendenciju da ometaju ili zamagljuju obavezujuće pozicioniranje BiH u međunarodnim tijelima. Vanjska politika je nadležnost Predsjedništva BiH, ali postizanje konsenzusa ili većine u domeni vanjskih poslova unutar ovog tročlanog tijela ponekad je nemoguće. Stoga izjave BiH u međunarodnim organizacijama ponekad odražavaju samo stav jednog od tri člana Predsjedništva, kao što se to dogodilo primjerice s obraćanjem Vijeću sigurnosti UN-a gospođe Željke Cvijanović, tadašnje predsjedavajuće Predsjedništva, 10. svibnja. 2023. ili uz obraćanje predjedavajućeg Predsjedništva Željka Komšića Općoj skupštini UN-a 20. rujna“, naveo jeSchmidt.

Pohvale Borjani Krišto

“Predsjedavajuča Vijeća ministara BiH Borjana Krišto je u svom radu pokazala predanost, odlučnost i učinkovitost u napredovanju prema EU integracijama i ispunjavanju neriješenih zahtjeva iz Mišljenja Europske komisije. Dosljedno je ponavljala da članstvo BiH u EU predstavlja strateški cilj zemlje koji uživa konsenzus svih političkih aktera i svih nivoa vlasti. Predsjedateljica Krišto je 17. maja supredsjedala forumom na visokoj razini o evropskim integracijama BiH zajedno s evropskim povjerenikom za susjedstvo i proširenje Olivérom Várhelyijem. Tribini su nazočili predstavnici zakonodavne i izvršne vlasti svih razina”, naveo je Schmidt.

Osim Borjane Krišto, Schmidt je pohvalio i “Trojku” (SDP, NiP, Naša stranka)

“Obećanje veće funkcionalnosti sada je također dovedeno u pitanje zbog blokade zakonodavne aktivnosti na državnom nivou od strane vladajuće stranke iz Republike Srpske. Umjesto jasnog opredjeljenja za reforme, posebno u kontekstu EU integracija, predsjednik RS Milorad Dodik pregovore često ograničava na taktičke ustupke. Partneri iz Trojke unutar vladajuće koalicije, svojim vrlo predanim pristupom integraciji u EU, pokušavaju upravljati ovom delikatnom situacijom”, naveo je Schmidt.

Visoki predstavnik je pohvalio i svoje mjere prilikom formiranja Vlade FBiH, odnosno prilikom jednodnevne suspenzije Ustava FBiH kada je obezvdijedio glas potpredsjednika Federacije iz reda bošnjačkog naroda.

Jednodnevna suspenzija ustava – opravdana

“Budući da važeći Ustav FBiH nije nudio rješenje ako se predsjednik i dopredsjednici ne slože, donio sam Odluku kojom je novoizabranom Parlamentu FBiH omogućeno da 28. aprila izglasa buduću Vladu na temelju prijedloga predsjednik i jedan od dopredsjednika FBiH. Situacija je jasno pokazala nespremnost ili nesposobnost relevantnih političkih aktera za kompromisom i prihvaćanjem odgovornosti prema građanima. Sastavni dio ove Odluke bio je i Amandman na Ustav FBiH koji će stupiti na snagu u svibnju 2024. godine ukoliko sam Parlament FBiH ne donese amandmane na Ustav FBiH kako bi prije toga riješio ovaj problem. Amandman koji će omogućiti FBiH da prevlada slične blokade formiranja vlasti daje rokove za imenovanje Vlade i uvodi nove modalitete deblokade u slučaju da to ne uspije, uključujući raspuštanje Parlamenta Federacije i kantonalnih skupština uz naknadne prijevremene izbore. Period od 12 mjeseci od Odluke do stupanja na snagu amandmana je dovoljan da se Parlament FBiH usuglasi o ustavnim promjenama po ovom pitanju”, naveo je Schmidt, pravdajući jednodnevnu suspenziju Ustava FBiH.

Visoki predstavnik je u svom izvještaju najviše pažnje posvetio vlastima u Republici Srpskoj koje ne priznaju njegov legitimitet i legalitet.

“Iz Republike Srpske posebno su na udaru Visoki predstavnik i Ustavni sud BiH. Cilj je potkopati njihovu sposobnost da čuvaju Daytonski mirovni sporazum i ustavno-pravni poredak BiH. Pored nepriznavanja autoriteta Suda i nepoštivanja njegovih konačnih i obvezujućih odluka, sposobnost Suda da ispravno radi je ugrožena zbog neuspjeha Zastupničkog doma Parlamenta Federacije BiH i Narodne skupštine Republike Srpske. Skupština će imenovati zamjene za dva upražnjena mjesta u Ustavnom sudu BiH. Ova upražnjena mjesta dovela su Sud u poziciju u kojoj Veliko vijeće ne može donositi odluke jer ima samo četiri člana. Sve radnje Vlade RS bile su popraćene retorikom koja izaziva podjele i huškačkom retorikom i demonstracijama na međuentitetskoj crti razgraničenja koje su organizirali politički pristaše predsjednika Republike Srpske. Ovakvim ponašanjem g. Dodik je umjetno i namjerno izazvao dvije političke krize u roku od šest mjeseci, prekinute ponudom za „deeskalacijom“ tenzija koje je stvorio sam g. Dodik. U svojim izjavama nastavio je osporavati suverenitet i teritorijalni integritet BiH i prijetio mi ograničenjem pristupa teritoriju Republike Srpske. U više je navrata pozivao na osamostaljenje Republike Srpske, na referendum o njezinu statusu do kraja 2023. godine te na njezino ujedinjenje sa Srbijom. Međutim, Vlada Srbije je ponovila svoju opredijeljenost za teritorijalnu cjelovitost Bosne i Hercegovine”, napisao je Schmidt.

Kolumna Andreja Nikolaidisa – Mandić: Molim NATO, Zelenskog lakeja, da oproste što sam dosad bleja

Znate kako ono kažu: svaka priča ima dvije strane. Kao i većina takozvanih narodnih mudrosti, i ova je više narodna a manje mudra. Omiljena je to – rečena „mudrost“ – poštapalica relativizatora i revizionista. Ta priča o tome kako uvijek postoje dvije strane koje treba pažljivo saslušati pa tek onda donijeti sud idealna je u slučajevima kada godinama bombardujete grad, snajperima ubijate djecu, pokoljete sve živo u nekom gradiću ili ljude zatvorite u koncentracioni logor. Kako bi neko mogao imati sud o tome ako ne sasluša i vašu „stranu priče“, ne upozna se sa vašim razlozima? Koji su, po pravilu, uzvišeni. Jer, siguran sam da ste primijetili da ljudska bića ovako funkcionišu: što niže, gnusnije djelo, to uzvišeniji razlozi za njega.

Limiti teze o „dvije strane“ su očiti. Da parafraziram Žižeka. Čuo sam kako govore da je neprijatelj tek onaj čiju stranu priče nismo čuli. Kada se bolje upoznamo, pronaći ćemo prostor za kompromis. Stoga sam pročitao biografije viđenih četnika. Čitao sam njihove ideološke smjernice. Čitao sam tekstove iz njihovih novina. I znate šta: sad su mi još odvratniji.

Svaka priča ne da ima dvije, nego ima više strana. Čak i Novi zavjet donosi četiri verzije Isusovog života i smrti. Istina je, međutim, uvijek samo jedna. Istina nije pluralistična, nego totalitarna. I nikada, ali baš nikada nije rezultat kompromisa. Naprotiv: kompromis je procedura u kojoj se dogovaramo kad i kako ćemo se ponašati kao da istina ne postoji.

Elem, dozvolite da u slučaju izbora Andrije Mandića na mjesto predsjednika Skupštine Crne Gore odigramo igru sa „dvije strane priče“.

Prva strana priče.

Andrija Mandić, bivši četnički vojvoda, u Skupštini Crne Gore juče se posipao pepelom.

To je uvijek neprijatan prizor, jer samo sadista uživa u samoponiženju drugih ljudi. Ali kad se to dešava za više ciljeve, recimo radi fotelje – šta da se radi, izdržalo se i gore.

Premijer Spajić je moderni alhemičar. Jer alhemičari su pokušavali bezvrijedne metale pretvoriti u zlato. Miki je anti-NATO i antizapadnog nacionalistu pretvorio u branitelja NATO i EU. Ovo je, što rekoste, neka nova Crna Gora. I moraćemo se na nju navići. Što je djelimično tačno. Jeste nova. A navići ste se morali vi. A najbolje se od svih vas na novu Crnu Goru navikao Andrija.

Mandićev manevar je, doduše, već viđen u četničkoj hagiografiji – jer četnici nisu ljudi, nego sveci, pa nemaju biografije, nego žitije. Manevar identičan Mandićevom izveo je, navodno,  crkvi i četnicima bliski guslar, kojega se oni i danas rado sjete. On je, dok je Drugi svjetski rat trajao, guslao protiv partizana. Kad je rat završen a četnici u njemu poraženi, zapjevao je:

„Molim Tita i Mošu Jevreja da oproste što sam dosad bleja“.

Druga strana priče.

Andrija Mandić je zaslužio da osvoji Skupštinu. Ispred nje je protestvovao, u njoj je gladovao, vikao, jurišao i rušio.

U februaru 2017. objavio sam tekst u kojem sam predvidio da će Mandić doći na vlast. Evo ga.

Čitam taj tekst i šta da vam kažem: ovom prilikom bih se složio sa sobom.

Da se, recimo, prisjetimo jedne od Mandićevih parlamentarnih akcija o kojoj sam tada pisao.

„Kad su mu vozača bacili u, kako bi u Demokratskom frontu rekli, „dukljanski kazamat“, Mandić je poručio da će se Crnom Gorom glave kotrljati. Uzgred: odlično ime za metal grupu. Dosad smo imali kotrljajuće kamenje (The Rolling Stones) i glave koje govore (Talking Heads), no Mandićev prijedlog, „kotrljajuće glave“ (The Rolling Heads) oba imena nadmašuje u slikovitosti i poetskoj izbrušenosti.

Onda je Tužilaštvo saopštilo namjeru da k poznaniju prava privede Mandića i kolegu mu Milana Kneževića.

Iz Fronta su povikali da je Crna Gora na ivici građanskog rata.

Onda se sastalo Vijeće za nacionalnu bezbjednost, dakle država u punom kapacitetu, pa saopštilo kako nju, dakle državu, što rekao Slobo Milošević, niko ne sme da bije. Stoga, neka niko ne prijeti i ništa ne pokušava, inaće će država…

Front nije bio impresioniran bodibilderskom pozom državnih organa. Već ujutro, na dan kada je crnogorski Parlament glasao o skidanju imuniteta poslanicima Mandiću i Kneževiću, Front je ispred Skupštine održao nelegalan miting. Front, inače, mitinge ne prijavljuje. Oni samo izađu na ulicu. To rade zato što su – ispravno – razumjeli da u Crnoj Gori nema nikoga ko bi ih u tome spriječio. Tokom „spontanog okupljanja naroda“ podršku su im pružile kolege iz opozicije. Onda su poslanici Fronta, kao dobro obučena falanga, ušli u Skupštinu.

Tamo su malo šamarali i hvatali za gušu poslanike i poslanice Đukanovićevog DPS-a, naročito članove skupštinskog Odbora za bezbjednost. Koji su odabrali gandijevski vid otpora, pa su stoički otrpjeli udarce i uvrede. Falanga je, ukratko, iscipelarila parlamentarni Odbor za bezbjednost države Crne Gore. Poslanik Knežević je, recimo, poslaniku Škrelji – ako su lagali mene, i ja lažem vas – psovao „šiptarsku mater“. Poslanik Knežević je i pjesnik: umije sa riječima. Zato je poslaniku Škrelji, koji je invalid, poručio de će mu „slomiti i drugu nogu“.

Frontovi poslanici su ušli u Skupštinu i pitali: ima li ođe ko jači. Samo jedna osoba im je rekla „ima“. Poslanica Branka Tanasijević. Ona je stala sred njih i saopštila im šta misli o njima. Možda zato što poslanica Tanasijević nije iz Odbora za bezbjednost, nego iz Nikšića. Kako bilo, niko iz Fronta se nije usudio dići ruku na nju.

Nakon obavljenog posla, ekipa iz Fronta je sjela u svoj poslanički klub, da odmore prije nego što išklepaju policiju kada ova pokuša da privede Mandića i Kneževića.

Onda je Tužilaštvo saopštilo da nema potrebe da se privode ljudi koje ta ista kuća sumnjiči da su organizovali pokušaj državnog udara i ubistva premijera.

Mandić je poručio da je Tužilaštvo mudro postupilo i otišao kući uzdignute glave. Ako ste se pitali „kako izgleda trijumf“, eto vam odgovora: izgleda kao Andrija Mandić, osumnjičen da je jedan od vođa terorističke organizacije dok, s osmijehom od uva do uva, napušta Skupštinu u kojoj su njegovi poslanici koji tren ranije nogom u prkno nabili Odbor za bezbjednost”.

Tekst sam završio predviđanjem:

“Mandić je tog dana u Skupštini ostvario nedvojbenu i veliku simboličku pobjedu. Pobjede u simboličkoj ravni imaju tendenciju da postanu pobjede u prostoru i vremenu”.

Tako je i bilo.

Iz istog razloga funkcija predsjednika Skupštine nije najviša funkcija u državi Crnoj Gori koju će Mandić obavljati.

**

Ako vam se učinilo da su navedene „dvije strane“ nekako slične, u pravu ste: dvojnost je bila samo forma, kao što najčešće i jeste. Istinska druga strana priče je kod onih koji danas vladaju ovom zemljom. Kod onih koji su u galeriju portreta dosadašnjih predsjednika parlamenta, koja se nalazi u holu Skupštine Crne Gore, galeriju, dakle, punu partizana i komunista, postavili portret Andrije Mandića.

(CDM)

Kolumna Senada Avdića: Donirane krave sa budžetskih jasala – Liga humanista Naroda i pravde

Morali bismo se toga sjetiti: Kemal Čaušević, dugodišnji direktor Uprave za indirektno oporezivanje, u sudnici Suda BiH je na pitanje tužitelja kako se domogao enormnog broja nakretnina, stanova, poslovnih prostora, šuma i livada, odgovorio: „Tako što sam – stipsa“. Škrtac, dakle. Pare koje je legalno sticao dok se nalazio skoro cijelu deceniju na toj dobro plaćenoj funkciji, objasnio je, nije rasipao na besposlice i trivijalna, površna zadovoljstva, niti je štekao u „slamaricu“, nego ih je brže-bolje konvertirao u neprolazne vrijednosti – stambeno-poslovne kvadrate.

Oni koji ga poznaju, kažu da Čaušević ništa nije slagao, da zaista ima „kobru u džepu“ i pedantno prevrne svaku marku, prije nego što se teška srca rastane sa njom. Pričalo se kako je, da ne bi trošio svoju, „česmensku“ vodu, ili ned’o bog „kupovnu“, viđan kako puni flaše na javnoj česmi kod Begove džamije. Tokom suđenja pred Sudom BiH ostao je bez advokata, navodno jer ga nije htio plaćati.

Međutim, kada je Sud sabrao sve (legalne) prihode i rashode (čak jedanaest nekretnina!) pa podvukao crtu ispod njih, pokazalo se da razlika (u korist rashoda) iznosi 1,7 miliona maraka. Toliko iznosi, pravomoćno je utvrđeno, njegova nezakonito stečena imovina. Pored izrečene zatvorske kazne od 5,5 godina, Sud je naredio Čauševiću da toliko para mora vratiti.

Nećemo se dalje nepotrebno zadržavati na sudskom slučaju bivšeg direktora UIO-a, tek ćemo kratko podsjetiti na dijelove njegovog iskaza datog istražiteljima u kojem je iscrpno i iskreno govorio kako je pogodovao brojnim političarima da varaju i potkradaju državu. Na molbu Dragana Čovića, kazao je Čaušević, zgradu UIO u Mostaru, u vlasništvu prijatelja lidera HDZ-a, platio je skoro tri puta skuplje od njene stvarne, procijenjene vrijednosti. Nikoli Špiriću je Čaušević velikodušno izlazio u susret kad god je bivši državni ministar to od njega tražio, gledao kroz prste njegovim biznismenima, oslobađao ih poreza, vraćao im PDV. Čauševićev fiskalno-porezni merhametluk koristili su i njegove stranačke kolege iz Stranke demokratske akcije. Neko je izračunao da je ovim i brojnim drugim nezakonitostima Kemal Čaušević oštetio državnu kasu za dvije do tri milijarde maraka. Odnosno, dva-tri godišnja državna budžeta „onih para“.

Kao da u liku Kemala Čauševića imamo ovdašnju repliku Dr. Jekylla and Mr. Hydea, strogog financijskog asketu koji strepi nad svakim dinarom kojeg će potrošiti i drugog, pijanog milijardera koji rastrošno razbacuje lovu (poputDavida Beckhama za kojeg njegov suigrač Gary Neville u „Netflixovom“ dokumentarcu kaže da bi ogromnu plaću koju je u „Manchesteru“ primao u petak redovno skršio već u subotu).

Sve ovisno o tome je li riječ o Čauševićem ličnim novcima, ili javnim sredstvima, odnosno parama svih nas. Dok je svoje pare u histeričnoj prvobitnoj akumulaciji kapitala ljubomorno štedio i mudro ulagao, našim je novcima džentlmenski šopao Čovićeve pljačkaške ortake, Špirićeve tajne financijere i vlastite stranačke ahbabe.

Malo je u kojoj sferi povučena tako stroga i duboka granica između privatnog i javnog koliko je slučaj sa politikom i njoj srodnim djelatnostima. Političari javno rade i govore jedno, a privatno prakticiraju potpuno oprečne modele ponašanja. Svoje ne daju, na tuđe su lakomi. Ako već moraju orahe humanosti  mlatiti, onda to po pravilu rade tuđim polnim organom. Trebaju li pokazati  solidarnost sa slabim, egalitarizam, empatiju prema ugroženim, nemoćnim, siromašnim, uradit će to tako da ih privatno ništa ne košta, po pravilu javnim novcima. Istovremeno se postiže i vlastiti politički benefit, kroz vrbovanje budućih glasača.

Slučaj Kemala Čauševića je izdvojen zato što je napokon pravosudno zaokružen i što predstavlja svojevrsnu „case study“ ovdašnjeg „raspolaganja tuđom mukom“. Šampion u privatnom zarobljavanju i rasipanju javnog novca je Milorad Dodik koji godišnje raspolaže sa 50 miliona KM koje može rasporediti po vlastitom ćeifu. Predsjednik Republike Srpske voli u javnosti ostavljati dojam galantnog, rastrošnog bekrije koji, kad se malo opusti, dijeli pare i šakom i kapom: međutim, svaki put kada „zakiti“ nekog harmonikaša, ili podijeli novce djeci, radnicima…, treba imati u vidu da on dnevno ima na raspolaganju mjesečno četiri miliona maraka javnog novca koje može trošiti, ili ne trošiti, kao mu se ćefne!

Bilo da je riječ o parama doniranim od stranih prijatelja tokom rata (milijardama maraka, od čega je ponešto čak i stiglo do krajnjih adresa – građana) ili posezanju za parama iz budžeta, ovdašnji (sarajevski) političari su fanatizirano opsjednuti dijeljenjem tuđih para, i građenjem uljepšane vlastite filantropske javne slike.

Takvu poliranu sliku o sebi u novije vrijeme udarnički gradi Adnan Delić, bivši kantonalni i tekući federalni ministar. Ovako on sebe legitimira na You Tube kanalu: „Filantrop sa bogatim radnim iskustvom. Vođen idejom humanosti na djelu, osnivač je i predsjednik Upravnog odbora Dobro.ba.“  I kako ovaj naš filantrop, takoreći  „George Soros“ iz Naroda i pravde, daje oduška svojim istančanim humanitarnim porivima? Zavuče li Delić ruke u (naravno vlastiti) džep, pa ode, recimo u SOS selo, Dom u Mjedenici ili višečlanu porodicu bez primanja i podijeli pare, hedije, osnovne  potrepštine. Je li onome genijalnom klincu Ibri iz srednje Bosne, junaku You Tube zajednice, koji obrađujući zemlju sam prehranjuje familiju, kupio prijeko potrebni traktor?

Ma kakvi, šta vam pada na pamet, kupili su mu anonimni ljudi svojom lovom.    Humanista i filantrop Delić traži i dobije od svog stranačkog kolege Elvedina Okerića, predsjedavajućeg Skupštine Kantona Sarajevo, 70 hiljada maraka za svoje Udruženje „Dobro.ba.“ Parama će potom kupiti stoku i podijeliti povratnicima u Srebrenici. Sjetit ćemo se i kako je prije nekoliko godina krave vrlo sumnjivog zdravstvenog stanja za Srebrenicu nabavljalo i Federalno ministarstvo poljoprivrede preko svog ovlaštenog trgovca. Taj je u međuvremenu (i zbog nerašćišćenih računa sa krupnom stokom) ispod skuta Bakira Izetbegovića i supruge mu Sebije i utekao u stranku Narod i pravda.

Ništa manju filantropiju i darežljivu velikodušnost Adnan Delić nije ispoljio ni kada je kao glavni šef glamurozne bjelosvjetske parade „Expo“ sa četiri miliona budžetskih para, bez ikakvog nadzora i javnog polaganja računa, nahranio gladna usta stotina projekt menadžeta, PR stručnjaka, IT genijalaca, režisera i dizajnera, hostesa i starleta koji su mjesecima defilovali po Dubaiju šireći istinu o našoj veličanstvenoj privredi i nezaustavljivoj ekonomiji.

Saznajemo iz medija (portal „Istraga“) da se još nekoliko NIP-ovih stranačkih ljudi dobre volje domoglo para preko istog financijsko-budžetskog kanala – kabineta Elvedina Okerića. I ta će stranačko-porodična dobrotvorna družina javnim novcem olakšavati život povratnika u Srebrenicu, a usput i bildati ugled i utjecaj svoje stranke.

(Usput, zašto se pod „povratnici“ u glavama ovdašnjih političara i njima bliskih humanitaraca i biznismena dominantno pojavljuje Srebrenica, zašto niko ne kupuje krave povratnicima u Bosanski Šamac, Modriču, ili u Kozarac, da ne kažem baš u Bosanski Petrovac ili Grahovo, jer tamo „Srba povratnika ima mnogo“? Je li samo zato što nemaju simboličku težinu i tragično naslijeđe?).

Ima u kafanskom meta jeziku divna riječ,  „nečastivi“ – odnosi se na onoga ko nema običaj častiti u kafanama, a duša mu da ga časte drugi. Nagledao sam se u svom minulom, bogatom kafanskom iskustvu bulumente „nečastivih“ političara. Dojavljuju mi moji kafanski jataci i gradske uhode da među takve likove koji kao da su ispali iz molierovskog dramskog miljea, spada i lider Naroda i pravde, kojeg katkad gazde kafana znaju upozoriti da nije dopušteno u objektu sjediti „onako“. Ima jedan „filantrop“ koji se vrzma oko njega, kojeg su dok je službovao u diplomaciji prozivali da je kupovao djeci školski pribor budžetskim parama; svojoj djeci, da ne bude nesporazuma.

Ne upoređuje se ovdje niko od ovih humanitarnih altruista sa presuđenim kriminalcem Kemalom Čauševićem: govori se samo o istom simptomu, o dvostrukim standardima odnosa prema javnom novcu kojeg troše kao da je njihov, a svoj vlastiti čuvaju kao oči u glavi!

Nedavno je u zaštitu Elvedina Okerića i njegovog kabineta stao Sadrudin efendija Išerić: to je onaj isti hodža kojem je prije četiri godine Elmedin Konaković dodijelio 100 hiljada maraka iz budžeta za kupovinu stana. O zakonskoj osnovi za takvu financijsku injekciju izjasnit će se nadležno tužiteljstvo koje taj aranžman provjerava. Dok se to ne desi, treba podsjetiti da je Fahrudin Radončić, lider rahmetli Saveza za bolju budućnost, u svoje prijateljstvo sa Mustafom efendijom Cerićem investirao vlastite novce, nekretnine i stanove. Imao je i on svojedobno svoju predsjedavajuću Skupštine Kantona Sarajevo preko koje je mogao dijeliti pare, ali, eto, nije. Stid ga bilo, šta li.

(Slobodna Bosna)

“Prekomjerno rađanje” muslimanske djece: Zašto su Bošnjaci šutjeli onda kada je Christian Schmidt obespravljivao njih, a solidarišu se obespravljenim Palestincima?

Ako se pitate zašto Izraelci u Gazi ubijaju palestinsku djecu, onda odgovor pronađite u zapadnim medijima. Jer “simboli slobode” znaju odgovor. Demografija. U Gazi se, primjećuju novinari The Economista, rađa puno djece i zato izraelske rakete u Gazi ubijaju mnogo djece.

A ako se pitate zbog čega je Christian Schmidt suspendovao Ustav Federacije i nametnuo Izborni zakon, onda odgovor pronađite u studiji Edwarda P. Josepha profesora na američkom univerzitetu Johns Hopkins i njegovih saradnika Branislava Radeljića, Lullzima Pezia, Iulije Joja, Jana Cingela i Pol Villa Saria. Ovaj hrvatski lobista sa saradnicima kaže da je jedan od problema Bosne i Hercegovine “bošnjački demografski oportunizam”. Tj. prekomjerno rađanje bošnjačke djece.

Ovaj prvi, palestinski problem, Bošnjaci dobro razumiju. Desetine hiljada ljudi širom Bosne i Hercegovine pruža podršku obespravljenim Palestincima. Izlaze na ulice sa palestinskim zastavama, intenzivno prate društvene mreže, solidarišu se s Gazom… I, trebaju.

No, na ovaj drugi problem Bošnjaci nisu reagirali. Naprotiv. Šutjeli su onda kada ih se najviše ticalo. Kada je Christian Schmidt dodatno smanjivao vrijednost bošnjačkog glasa u odnosu na hrvatski, veći dio Bošnjaka je vjerovao “bh. CNN-ovima” koji su tvrdili da Visoki predstavnik to radi za “dobrobit svih građana”.

A istina je, zapravo, drugačija. Schmidt je Ustav i Zakon napravio takvim da uopće nije bitno koliko u Bosni i Hercegovini procentualno živi Bošnjaka. Bitno je da Bošnjaci, čak i ako ih “demografski oportunizam” dovede do 90 posto bh. populacije neće moći samostalno odlučivati o svojoj sudbini. Već sam pisao – u Republici Srpskoj, entitetu nastalom na genocidu i etničkom čišćenju, jedan čovjek vrijedi kao jedan čovjek, bez obzira na nacionalnost. A tamo gdje su se Bošnjaci obranili, jedan bošnjački glas vrijedi kao 0,3 hrvatska glasa.

Ne može se, znam, porediti ubijanje djece sa suspendiranjem ustava. Palestincima ne daju ni ustav, ni državu, ni slobodu, niti teritoriju za miran život. Bošnjaci, kao prvo, imaju državu u kojoj se ograničeno pitaju. Onog trenutka kada zatraže demokratsko pravo da većina od 50 posto plus jedan glas odlučuje o svemu, od Zapada i OHR-a dobiju jednodnevnu suspenziju ustava. Tek da im se pokaže da imaju prava onoliko koliko to odluči neki Christian Schmidt ili Michael Murphy.

To što se palestinsko opće stradanje ne može porediti sa bošnjačkim političkim stradanjem prošle i ove godine, ne znači da motivi nisu isti. Ali te motive Bošnjaci, ili barem većina njih, nije u stanju prepoznati. Zato desetine hiljada Bošnjaka izlazi na ulice negodujući zbog svjetske nepravde u Palestini, a istovremeno one koji su izašli pred OHR naziva “krezubim seljacima” koji štite “kriminalnu hobotnicu” SDA.

Treba biti iskren i reći da je SDA svojom kadrovskom i općom politikom doprinijela da borci protiv bošnjačkog “demografskog oportunizma” kroz bh. CNN-ove i druge grantovske medije nametnu svoj narativ prema kojem je sasvim ok da jedan Hrvat u Mostaru vrijedi kao tri i po Bošnjaka u istom gradu. Schmidt, Murphy i Ed Joseph su svoje stvarne namjere prikrili borbom protiv korupcije čiji je simbol SDA, na isti način kao što Izrael i njegovi zapadni partneri pokušavaju Hamasovim terorističkim akcijama prikriti svoje prave namjere i posljednje akcije u Gazi.

Zašto Bošnjaci bolje vide probleme na Kosovu, u Crnoj Gori ili u Palestini, nego u Bosni i Hercegovini?

Prvo zbog medija i analitičara čije su stavove nametnuli grantovi i susjedi, a drugo zbog dvodecenijskih grešaka vladajućih struktura u Sarajevu koje su svojim bahaćenjem stvarale nezadovoljstvo među Bošnjacima. A nezadovoljnim čovjekom najlakše je manipulirati.

Da zaključimo, ne obračunava se Izrael u Gazi sa Hamasom, kao što se Christian Schmidt, Murphy i kojekakve Trojke nisu obračunavale sa kriminalom i korupcijom SDA. Obračunavaju se sa demografskim oportunizmom Bošnjaka i Palestinaca. Svako na svoj način i u skladu sa standardima regije u kojoj se nalaze.

Jordanski ministar objavio: Izrael započeo kopnenu ofanzivu na Gazu, mediji javljaju da je u pitanju kopnena operacija “ograničenog obima”

Izraelska vojska je najavila kopnenu invaziju na Pojas Gaze za večeras.

Kontra-admiral i portparol izraelske vojske Danijel Hagari je održao konferenciju za medije u kojoj je saopštio planove izraelske vojske (IDF). Rat u Izraelu je ušao u 20. dan, a izraelska vojska najavljuje za večeras početak kopnene invazije na Pojas Gaze.

“Kopnene snage proširuju svoje operacije, izraelska vojska napada svim oružjem. Stanovnici Gaze će pronaći sklonište na jugu države, nastavljamo operacije u Gazi i okolini. U posljednjih nekoliko sati smo pojačali napade na Pojas Gaze”, rekao je Hagari i poručio da je “izraelska vojska spremna da očuva bezbjednost Izraela i da će proširiti sve svoje kopnene operacije večeras”.

Također, jordanski ministar vanjskih poslova potvrdio je da je krenuo kopneni rat.

“Izrael je upravo pokrenuo kopneni rat protiv Gaze. Ishod će biti humanitarna katastrofa epskih razmjera u godinama koje dolaze”, saopćio je jordanski ministar vanjskih poslova Ayman Safadi.

Palestinski mediji javljaju da se vode teške borbe u blizini ograde koja razvaja Izrael o Gaze. Izraelska vojska kopnenu operaciju provodi iz pravca sjevera i istoka. Istovremeno, mediji sa Bliskog istoka javljaju da je primjetno pomijeranje snaga IDF-a prema granici sa Livabnom.

Mediji na hebresjkom javljaju da je u pitanju kopnena operacija ograničenog obima koja ima za cilj da iz poboljša poziviju izraelskig snaga za veću kopnenu ofanzivu.

Neposredno prije pokreta izraelskih kopnenih snaga Izrael je izveo žestoke zračne napade na Pojas Gaze i isključen je Internet.

Istovremeno, u naseljima izvan Gaze Palestinci su počeli protestne marševe.

Čelnici Hamasa, pišu arapski mediji, saopćili su da su spremni za kopnenu operaciju. Novinari koji su bliski Hamasu pišu da je nekoliko protivtenkovskih projektila ispaljeno prema IDF-ovim tenkovima koji su prešli ogradu prema Pojasu Gaze.

Nepodobni Bošnjaci višak u Autocestama: Šta se krije iza Lasićeve sječe iskusnih inženjera!?

Denis Lasić, v.d. direktora JP Autoceste Federacije BIH suočen sa mnogobrojnim problemima u ovom preduzeću i činjenici da su gradilišta zaustavljena te da nedostaju ozbiljne sume novca za nastavak gradnje Koridora Vc, za sada se samo obračunava sa kadrovima unutar preduzeća i to mahom Bošnjaka, koje smjenjuje i postavlja nove!

Nakon što je, ni mjesec dana nakon imenovanja, 23. juna 2023. godine, v.d. direktora Lasić napravio izmjene u rješenjima za imenovanje komisija za evaluaciju ponuda za izgradnju Koridora Vc, koje vodi Služba za nabavke po međunarodnim procedurama, te umjesto visoko edukovanih i iskusnih članova komisija, imenovao članove koji ne govore engleski jezik, a još manje poznaju pravila i procedure nabavki finansiranih od strane međunarodnih finansijskih institucija, sada je isto uradio i u Službi za projektovanje i građenje, sa šefovima projekata – predstavnicima investitora za dionice autoceste koje su u izgradnji.

Dio Rješenja koje je donio Lasić

Naime, Rješenjem od 13. oktobra 2023. godine Denis Lasić bez ikakvog obrazloženja ponovo je zloupotrijebio položaj i ovlasti, zamijenivši inžinjere sa dugogodišnjim iskustvom i dokazanim radom na ovim poslovima, sa inženjerima koji nemaju iskustva u vođenju velikih infrastrukturnih projekata.

Još jedna od nelogičnosti ovih izmjena je što su samo inženjeri predstavnici bošnjačkog naroda smijenjeni sa svojih funkcija, i to Samir Pirić, Alaga Husić, Edin Honić, Reuf Kadrić i Muamer Bristrić, dok su uposlenici Autocesta koji se izjašnjavaju kao Hrvati – Vesna Dodig i Antonio Križanac ostali na svojim pozicijama šefova projekata.

S obzirom na takvo stanje, legitimno je postaviti pitanje da li su smjene nastale zbog nezadovoljavajućeg rada šefova projekata ili smjene imaju sasvim drugu konotaciju.

Većini uposlenika nejasno je šta Lasić želi postići ovakvim postupcima, koji zasigurno ne vode boljem funkcionisanju JP Autoceste.

Smjene komisija za evaluaciju ponuda već se ogledaju u neuspješnim dodjelama ugovora, odnosno poništenju tendera, a smjene šefova projekata vjerovatno imaju za cilj „bolji odnos“ sa izvođačima radova, što implicira nelegalno stjecanje imovinske koristi.

(NAP)

Kakav će stav zauzeti Vijeće ministara BiH: Sud iz Strazbura zatražio od BiH da se izjasni da li agentice koje su se žalile na presudu u slučaju Kovačević imaju “aktivnu legitimaciju”

Evropski sud za ljudska prava u Strazburu zatražio je od vlasti u BiH da se izjasne o tome da li agentice koje su zatražile preispitivanje presude u slučaju Slaven Kovačević imaju aktivnu legitimaciju za zastupanje BiH, saznaje Istraga.ba.

Pismo iz Strazbura prošle je sedmice stiglo na adresu Monike Mijić koja je odbila o svemu obavijestiti resornog ministra za ljudska prava i izbjeglice Sevlida Hurtića. Kako saznaje Istraga.ba, Mijićeva će zatražiti stav Vijeća ministara BiH kojim predsjedava HDZ-ova Borjana Krišto. Vijeće ministara bi, prema našim informacijama, u četvrtak trebalo zauzeti stav u vezi sa “mandatom” Monike Mijić i Jelene Cvijetić koje su 19. septembra zatražile od Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu preispitivanje odluke donesene po aplikaciji Slavena Kovačevića.

Izjašnjenje o mandatu Monike Mijić i Jelene Cvijetić Sud iz Strazbura je zatražio nakon što je sam aplikant Slaven Kovačević u svom dopisu Sudu konstatirao da agentice nisu u mandatu, jer im je dva puta produžavan vd. mandat koji maksimalno može trajati tri mjeseca.

Nakon što je iz Strazbura stigao zahtjev za izjašnjenje BiH u vezi sa statusom agentica, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH je zatražilo taj dopis.

“S obzirom na to da Ministarstvo nije nadležno sa pitanje pravnog statusa v.d. zastupnika, niti za njihovo imenovanje i razrješenje, niti zastupnici za svoj rad odgovaraju ministru, Ministarstvo nije pozvano da se na bilo koji način očituje na pismo aplikanta Kovačevića koji pred ESLJP spori pravni status v.d. zastupnika i ovlaštenje za podnošenje zahtjeva za preispitivanje presude pred Velikim vijećem”, napisala je, pored ostalog, u svom odgovoru Ministarstvu “agentica” Monika Mijić.

Kako bi izbjegla opasnost da Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice ospori njen status, Monika Mijić je odlučila dokumentaciju poslati Vijeću ministara. Prema informacijama Istrage, Vijeće ministara bi se na sjednici Kolegija o tome trebalo izjasniti u četvrtak. Krišto će, kako saznajemo, predložiti da Vijeće ministara BiH obavijesti Sud u Strazburu da Monika Mijić ima “aktivnu legitimaciju”. No, da bi ta odluka bila donesena, za nju mora glasati predsjedavajuća Vijeća ministara BiH Borjana Krišto, zatim zamjenik predsjedavajuće Staša Košarac te drugi zamjenik Zukan Helez, ukoliko svoje ovlasti ne prenese na Elmedina Konakovića.

Podsjetimo, “žalba” na presudu Kovačević upućena je 19. septembra, odnosno posljednjeg radnog dana Jelene Cvijetić na poziciji agentice BiH pred Sudom u Strazburu. Dvanaest dana prije nego što je uputila žalbu, aktualni saziv Vijeća ministara BiH je Jelenu Cvijetić imenovao za pravobraniteljicu Bosne i Hercegovine.

Ovo je prvi put da Bosna i Hercegovina traži preispitivanje bilo koje odluke Evropskog suda za ljudska prava koja se odnosi na izborno  zakonodavstvo – odnosno ustavni uređenje.

Evropski sud za ljudska prava je presudio da je Slavenu Kovačeviču, kao biraču i građaninu Sarajeva, uskraćeno pravo da glasa za kandidata za člana Predsjedništva BiH iz Republike Srpske. Sud je konstatovao da je Predsjedništvo BiH državna institucija i da bi svi građani morali imati pravo da biraju sve članove Predsjedništva BIH. Time je, faktički, Sud utvrdio da je, pored etničke diskriminacije, na u bih na snazi i teritorijalna diskriminacija. Da bi se ta diskriminacija otklonila, nužno je imati jednu izbornu jedinicu prilikom izbora članova Predsjedništva BiH i delegata u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH.

Prema Poslovniku Evropskog suda za ljudska prava, o zahtjevu za preispitivanje odlučuje Veliko vijeće koje čini sedamnaest sudaca. Prvobitnu odluku, podsjećamo, donijelo je sedmero sudija. Oni su glasali u omjeru 6:1. Jedina koja se protivila prvobitnoj odluci bila je austrijska sutkinja Gabriele Kucsko-Stadlmayer. Upravo na njenom izdvojenom mišljenju agentice Mijić i Cvijetić su temeljile svoju žalbu.

Da bi zahtjev za preispitivanje uopće došao na Veliko vijeće od sedamnaest sudija, nužno je da njegovu utemeljenst prvobitno utvrdi Zbor od petero sudija.

U ovom Zboru po funkciji sjedi predsjednik Evropskog suda za ljudska prava te dvoje potpredsjednika. Osim njih, tu je još u dvoje sudija koji se rotiraju, a koji se biraju među sudijama iz preostalih odjela. Prilikom razmatranja zahtjeva za preispitivanje presude, u Zboru neće biti nijedan sudija koji je učestvovao u donošenju prvobitne odluke.

Upravo od ovog zahtjeva za preispitivanje čelnici SNSD-a i HDZ-a namjeravaju, uz prećutnu saglasnost Naše stranke, NiP-a i SDP-a, poništiti odluku Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu koji je utvrdio da u BiH, osim etničke, postoji i teritorijalna diskriminacija. Provedbom ove presude BiH bi se dodatno približila EU.

Prema informacijama Istrage, zvaničnici Republike Hrvatske i OHR-a angažirali su se da Evropski sud preko Velikog vijeća ospori prvobitnu odluku.

Afera “NiP-ova udruženja” i na nivou Federacije: Ministar finansija Toni Kraljević upozorio Vladu FBiH da je ministar Adnan Delić predložio nezakonitu i netransparentnu podijelu 728 hiljada KM!

Federalni ministar rada i socijalne politike i kadar Naroda i Pravde Adnan Delić namjerava nezakonito podijeliti 728 hiljada maraka namijenjenih udruženjima građana u Federaciji BiH. Da je Delić prekršio procedure i federalne propise naveo je u svom dopisu Vladi FBiH federalni ministar finansija Toni Kraljević. Istraga.ba je u posjedu je prepiske ministara Delića i Kraljevića iz kojih je jasno da je kadar Naroda i Pravde u Vladi FBiH namjeravao nezakonito dijeliti novac. Evo o čemu se radi.

Ministar  Adnan Delić je, naime, dostavio Vladi FBiH prijedlog Odluke o  raspodjeli prihoda u iznosu 728.458,82 KM ostvarenih po osnovu naknada za priređivanje igara na sreću iz 2022.godine. Na prijedlog odluke reagirao je ministar finansija Toni Kraljević koji je u svom mišljenju napisao da je Adnan Delić prekršio propisanu proceduru o dodjeli novca.

“Uzimajući u obzir postupak donošenja Prijedloga Odluke, generalnog smo mišljenja da je došlo do povreda odredaba Uredbe. Naime, iako je članom 6. Uredbe propisan imperativno rok za raspisivanjem jednog Javnog konkursa, 31. januar, ministarstvo je Javni konkurs raspisivalo dva puta i to: Prvi Javni konkurs broj 07-11/14-717/23 od 06.03.2023.godine i Drugi Javni konkurs broj 07-11/13-1963/23 od 24.05.2023.godine, te su isti oba puta objavljeni nakon isteka roka. Prvi Javni konkurs broj 07-11/14-717/23 od 06.03.2023.godine je poništen Odlukom Ministra broj 07-11/14-717/23 od 15.05.2023.godine, nakon isteka rokova prijava, a što nije omogućeno procedurama uređenim Uredbom kao materijalnim propisom koji regulira predmetnu oblast. Mišljenja smo da je Ministarstvo ovakvim postupanjem stvorilo pretpostavke za potencijalne postupke ili tužbe za nadoknade štete na teret Budžeta Federacije BIH od strane aplikanata koji su aplicirali po Prvom Javnom konkursu”, napisao je ministar Kraljević.

Dakle, nakon što je preuzeo vlast, Adnan Delić je odmah poništio javni poziv prethodne vlade kako bi on odlučivao o podjeli novca. Ali to nije sve. Ministar Delić je tokom trajanja javnog poziva mijenjao konkursnu proceduru i Uredbu kojom je reguliran način podjele novca.

“Nadalje, mišljenja smo da je došlo i do povrede člana 4. stav (2) Uredbe, jer je Uredbom data mogućnost da prije raspisivanja Javnog konkursa ministarstvo donese uputstvo o podnošenju prijava na javni konkurs i objavi ga na svojoj web stranici. Stoga je Prvo Uputstvo doneseno aktom broj 07-02/3-26-1/23 od 31.01.2021. godine, ali je isto stavljeno van snage novim Drugim Uputstvom broj 07-02/3-1942-1/23 od 23.05.2023.godine i to nakon raspisivanja Drugog Javnog konkursa, a što nije omogućeno procedurama uređenim Uredbom koji regulira ovu materiju. Mišljenja smo da Ministarstvo može donositi izmijenjene ili nove Upute o podnošenju prijava na javni konkurs, koje se mogu primjenjivati tek od 1. januara sljedeće kalendarske godine i obavezno prije raspisivanja Javnog poziva. Naime, propusti u postupanju po propisanim procedurama ograničavaju ispunjavanje principa transparentnosti definiranog u članu 4. Zakona o budžetima u FBiH, odnosno potrošnju javnog novca, ispunjavanje zakonskih obaveza i utvrđivanje odgovornosti na potpun i objektivan način”, naveo je ministar Kraljević u svom mišljenju na proceduru Adnana Delića.

Ministar finansija FBiH dalje upozorava da je drugo Uputstvo, broj 07-02/3-1942-1/23 od 23.05.2023.godine, u suprotnosti sa odredbama člana 8. stav (4) Uredbe, jer je istim “data mogućnost otklanjanja nedostataka u dostavljenim prijavama (tačka V. 21. Uputstva) dok je Uredbom jasno navedeno da će se takva prijava odbaciti kao nepotpuna.

Ministar Adnan Delić je, pak, napisao da je sve uradio u skladu sa propisima.

“Netačni su navodi iz mišljenja kako je Ministarstvo postupilo suprotno odredbi Uredbe, jer to nije propisano”, napisao je Adnan Delić.

Međutim, ministar Kraljević je ostao pri istom mišljenju, što je potvrdio i dopisom od 5. septembra 2023. godine.

A evo samo jednog primjera kome je Adnan Delić namjeravao dati novac namijenjen sa socijalne kategorije. Ministarrsvo za rad i socilanu politiku je, naime, predložilo da se dodijeli 7000 KM Udruženju klub borilačkih sportova “Perfekt”.

Ovlašteno osoba u ovom udruženju je Armin Topalović.

Od osnivanja Naroda i Pravde brojni istaknuti i ugledni građani su prepoznali i podržali ideju naše organizacije. Naše članstvo je pojačano sa dvojicom vrhunskih sportista koji su svojim sportskim uspjesima najbolji ambasadori Bosne i Hercegovina na balkanskim, evropskim i svjetskim prvenstvima.

Armin Topalović, rođen 14.09.1982. godine u Foči, prof. sporta i tjelesnog odgoja.

Podjetimo, Adnan Delić je ministar za rad i socijalnu politiku FBiH, a ne ministar sporta.

NAJČITANIJI ČLANCI

Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...