Zbog sumnje da su prije tri godine učestvovali u ubistvu sarajevskih policajaca Adisa Šehovića i Davora Vujinovića, pripadnici SIPA-e, u saradnji sa MUP-om RS-a i MUP-om Kantona Sarajevo od jutros vrše pretrese na najmanje osam lokacija u Istočnom Sarajevu i na Palama, saznaje Istraga.ba. Akcija se provodi po naredbi Tužilaštva Kantona Sarajevo i u saradnji sa Obavještajno sigurnosnom agencijom BiH.
Za sada je uhapšena jedna osoba. Više informacija bi trebalo biti poznato tokom dana.
Podsjećamo, u oktobru 2018. godine, u pucnjavi koja se dogodila oko četiri sata ujutru u sarajevskom naselju Alipašino Polje ubijen je policijski službenik Šehović, dok je Vujinović teško ranjen, od čega je kasnije podlegao. Do pucnjave je došlo kada su policijski službenici zatekli grupu kriminalaca u krađi vozila u Geteovoj ulici.
Prema informacijama Istrage, ubice su koristile posebnu aplikaciju za komunikaciju. Nakon što je ta aplikacija razbijena, isplivali su i dokazi. Kako saznajemo, forenzičari su uspjeli izolovati i dnk prvoosumnjičenog u ovom slučaju.
Bivši gradonačelnik Abdulah Skaka davao je budžetski novac udruženjima i firmama u kojima su bili angažovani članovi njegove porodice i članovi porodice njegovih savjetnika. Taj novac je trošen nenamjenski.
Upravo su ove odluke temelj dugogodišnje istrage koju Tužilaštvo Kantona Sarajevo provodi. Kliknete li ovdje, moći ćete pročitati sve detalje o sumnjivim poslovima bivšeg gradonačelnika i još uvijek aktualnog ambasadora BiH u Kataru. No, na spisku sumnjivih poslova zbog kojih Tužilaštvo Kantona Sarajevo uhapsilo Skaku, nema slučajeva Eyof i Vidikovac gdje su bliske poslovne veze sa Skakom imali kadrovi NiP-a, Naše stranke i SDP-a (potpredsjednik Federacije Igor Stojanović, Jasmin (Kemala) Ademović i Kenan (Denisa) Zvizdić). Gradska uprava je, kako saznajemo, podnijela prijave protiv Skake i za slučaj Vidikovac, ali Tužilaštvo Kantona Sarajevo još uvijek nije otvorilo istragu u ovom slučaju. Istraga je, međutim, otvorena zbog nezakonitog prijema četvero savjetnika i nenamjenskog trošenja budžetskog novca. U nastavku ćemo obraditi one sumnjive poslove zbog kojih je uhapšen Skaka, dok ćemo u narednim danima objaviti detalje o Skakinim vezama sa Kenanom Zvizdićem, sinom zamjenika predsjednika Naroda i Pravde Denisa Zvizdića.
Fiktivna edukacija za Dan državnosti – sestrinom udruženju
Lamija Skaka je sestra Abdulaha Skake. Još 2013. godine ona je istupala u ime Udruženja “Bedem” koje se bavilo afirmacijom historijskih vrijednosti starih zanata. U decembru 2019. godine Abdulah Skaka je, kao gradonačelnik Sarajeva, odobrio 18 hiljada KM Udruženju Bedem za projekat “Edukacija mladih o značaju Dana Državnosti BiH”. Izvještaj o utrošku dostavljen je godinu kasnije, a najveća stavka je bila – “reprezentacija u gorivo”. Dio novca je uplaćen i agencijama Fine line Sarajevo, Agencija produkcija i Level Up.
Zbog sumnje da je i u ovom slučaju zloupotrijebio položaj, Tužilaštvo je otvorilo istragu protiv Abdulaha Skake.
Finansijska pomoć medicinskoj agenciji BIMA
Kadar Naroda i Pravde Faris Fočo je, u svojstvu predsjednika Medicinske asocijacije BIMA u oktobru 2017. godine zatražio pomoć za finansiranje projekta Međunarodni fond zdravlja. Sa tom Fondacijom je poslovala firma H2 čiji je direktor bio Dino Hadžihalilović, suprug Skakine savjetnice Maje Hadžihalilović. Gradska uprava je u ovom slučaju odobrila 10 hiljada KM. Novac nije namjenski utrošen. Identičan iznos Skaka je na račun BIMA-e uplati i 2020. godine. I tada je novac nenamjenski utrošen. U ovom udruženju radio je i brat Halid Skaka, gradonačelnikov brat, dok je i danas u ovom udruženju aktivan Uzeir Skaka, prvi rođak Abdulaha Skake.
I ovo je jedan od razloga zbog kojih je bivši gradonačelnik Abdulah Skaka uhapšen.
Bolid formule E
Skakina savjetnica Maja Hadžihalilović u novembru 2018. godine dostavila Uredu gradonačelnika prijedlog za odobravanje 53 hiljade maraka za dopremanje i izlaganje bolida Formule E u Sarajevu. Nakon što je izvršio “preraspodjelu budžetskih sredstava”, Skaka je u novembru 2018. godine potpisao ugovor sa firmom Seca sport Europe. Oko 54 hiljade maraka je ubrzo prebačeno na ovu firmu.
Nakon toga, Skaka odobrava dodatnih šest hiljada marka firmi VIA Media za “pripremu postavke Formule E”.
S obzirom na to da postoji sumnja da je novac utrošen nezakonito, Tužilaštvo je i zbog ovog slučaja odlučilo uhapsiti bivšeg gradonačelnika Abdula Skaku.
Javna rasvjeta “Rajski Do”
U novembru 2017. godine, načelnik Općine Trnovo iz Republike Srpske je zatražio pomoć za sufinansiranje javne rasvjete na području opštine Trnovo, RS. U decembru 2017. godine Skaka i načelnik Trnova Dragomir Gagović su sklopili ugovor o finansiranju javne rasvjete povratničkoj populaciji. Kako u Budžetu Grada Sarajevo nisu bila planirala sredstva za te namjene, Skaka je izvršio preraspodjelu budžetskih sredstava. U aprilu 2021. godine Grad Sarajevo je na račun Opštine Trnovo prebacio 15 hiljada KM. Ono što je sporno, na ovom području je bila Skakina vikendica koja je dobila rasvjetu.
Zbog sumnje da je u ovom slučaju počinio krivično djelo, Tužilaštvo je naredilo da se bivši gradonačelnik Sarajeva – uhapsi.
Zapošljavanje savjetnika
Maja Hadžihalilović, Nedim Tvrtković, Erna Čolić i Ensar Eminović bili su savjetnici gradonačelnika Skake. Tokom savjetničkom mandata Opština Trnovo je raspisala konkurs za prijem u radni odnos nekoliko državnih službenika. Nakon što su postali državni službenici, oni su iz Trnova prebačeni u Gradsku upravu Sarajevo.
I ovo je bio razlog za hapšenje bivšeg gradonačelnika Sarajeva Abdulaha Skake.
Da više gleda program koji uređuje, a manje svoje šiške i Konakovićeve suze, Amir Zukić bi vidio da je 72 sata prije početka ruske agresije na Ukrajinu njegova N1 objavila i sponzorisala anketu provedenu u Banjoj Luci pod naslovom: Rusija nikad nikoga nije napala.
I gle čuda, tri dana poslije Rusija je napala Ukrajinu.
Istog dana kada su “beskompromisni” Zukićevi borci za istinu, narod i pravdu pripremali banjalučku anketu o “krizi u Ukrajini”, u programu N1 televizije pojavio se Dane Čanković, proruski aktivista iz Banje Luke i vođa pokreta “Izbor je naš”.
“Rusi u Ukrajini su ugroženi kao narod“, glasio je naslov objavljen na portalu Z1, oprostite – N1 televizije.
Ali Amir Zukić to nije vidio. On je pratio komentare anonimnih botova na društvenim mrežama čekajući svoje ime u negativnom kontekstu kako bi odmah zatražio zaštitu “profesionalnih udruženja”, SIPA-e i SOA-e.
Uznemirilo ga, kaže Zukić, to što sam na Istraga.ba, napisao da N1 podsjeća na Z1 čime sam ga doveo u vezu sa Rusima. I u prijavi je nedosljedan. U kolumni se to Z1 odnosilo i na Ruse i na Zagreb, u čije ime, svako malo, na N1-Z1 govori Željana Zovko.
Ne znam, evo, nije Istraga.ba nikad objavila kartu Ukrajine prema kojoj je poluotokom Krim pripojen Rusiji. N1 je objavila i uklonila je tu kartu tek nakon što je ukrajinski ambasador u BiH pozvao Amira Zukića. Nek’ demantuje ako lažem.
N1: Krim je Rusija
Ako mislite da je to sve, pogriješili ste.
Recimo, kada su Kuba, Venecuela i Nikaragva podržale rusku agresiju na Ukrajinu, N1 je objavila: “Širi se koalicija: Još tri države podržale Putina”.
Dok je trajala Putinova agresija na Ukrajinu, N1-Z(ukić)1 je prenosila tekstove sa Srpskainfo. Jedan naslov je glasio: “BiH se pridružila osudi poteza Rusije, bez saglasnosti iz RS”.
Nije to sve. Pratimo dalje program N1-Z(ukić)1 televizije.
Anis Bajraktarević, profesor sa nn univerziteta u Rusiji je prvih dana ruske agresije na Ukrajinu bio rado viđen gost u programu N1-Z(ukić)1 televizije. Evo dijaloga:
Novinarka N1: Sve je izgledalo kao da je iskorišten trenutak, kao da je Putin invaziju pokrenuo iznenada, kao da je bio faktor iznenađenja. Međutim, upozoravao je Zapad dosta dugo,
Analitičar Bajraktarević: “Tako je. I vidite, ovaj, isto postoje eufemizmi o separatistima. To su, zapravo, Rusi koji žive u Lugansku Donjetsku koji su etnički Rusi. Oni nisu nikakvi pro separatisti i tako dalje”.
Proruski analitičar Anis Bajraktarević na @N1infoSA o prorurskim separatistima u Donbasu: “To nisu nikakav separatisti. To su Rusi” pic.twitter.com/P5vgdFO9xN
Da je, dakle, Amir Zukić gledao program koji uređuje, vidio bi da je tih dana i sati program N1 bio usklađen sa Z1.
Profesionalni N1-Z(ukić)1 TV je, tako, dopustio “profesoru Anisu Bajraktareviću da u njihovom programu opravdava rusku agresiju na Ukrajinu. Evo i kako.
“Ruska strategija je da se ide na pacifikaciju Ukrajine“, rekao je Bajraktarević, dok ga je novinarka N1 slušala bez pogovora.
Proruski analitičar Anis Bajraktarević na @N1infoSA : “Rusi ne blefiraju. Ruska strategija je ići na pacifikaciju Ukrajine”. pic.twitter.com/bCBCzvq6oe
Tako, dakle, izgleda N1-Z(ukić)1 TV. I, evo, za kraj. Stalni kolumnista Istrage Janusz Bugajski je na crnoj listi Ruske Federacije. Stalni gosti N1 TV su na crnim američkim listama. U njihovom se programu negira genocid. Njihovi novinari negiraju genocid. Ako želi dokaze – na raspolaganju smo. Čim podnese novu krivičnu prijavu SIPA-i.
Tužilaštvo BiH obmanulo je javnost da je riješilo slučaj ubistva Dženana Memića. Svi dokumenti koje je, uz saglasnost Gordane Tadić, potpisao državni tužilac Ćazim Hasanspahić, zapravo, dokazuju da se slučaj nije pomakao s mrtve tačke i da je akcija hapšenja Hasana Dupovca i Zijada Mutapa provedena samo da bi Tužilaštvo BiH u javnosti prikazalo da nešto radi. Evo dokaza.
“Tužilaštvo BiH u navedenom predmetu istrage osumnjičenim Dupovac Hasanu, Hrvat Nedžadu i Veljović Nebojši stavlja na teret da su u periodu od 8.02. 2016. godine pa nadalje, pristupili grupi za organizirani kriminal formiranu od strane NN lica, a koja grupa je organizirana radi prkrivanja dokaza o načinu smrti Dženana Memića”, navedeno je u dokumentu Tužilaštva BiH koji je u posjedu Istrage.
Dakle, Tužilaštvo BiH još uvijek nije identifikovalo NN osobu koja je formirala organiziranu kriminalnu grupu za prikrivanje dokaza. Ali bez obzira na to, lišava slobode Zijada Mutapa, oca Alise Mutap koja je tragične večeri bila sa ubijenim/stradalim Dženanom Memićem i koja se ničega ne sjeća.
Zijad Mutap je postao dio “organizirane kriminalne grupe” jer je, ciritamo dokument Tužilaštva, “više puta ostvarivao kontakt sa Hasanom Dupovcem”, pripadnikom MUP-a Kantona Sarajevo koji je bio šef Odjela za saobraćaj.
Mutap je osumnjičen da je, kao dio “organizirane kriminalne grupe” Hasanu Dupovcu dao brojeve telefona Senida Demirovića i Edvina Avdića od kojih je ovaj pripadnik MUP-a Kantona Sarajevo – “tražio da po svaku cijenu nađu” Renault Clio zelene boje. Avdić i Demirović su istražiteljima kazali da im je Dupovac čak nudio i novac da nađu taj zeleni automobil i da im je rekao da “samo ne smiju ubiti kako bi došli do njega”. Tužilaštvo BiH navodi da je Dupovac na taj način želio “prikriti dokaze” jer je znao da taj automobil nije korišten u izvršenju krivičnog djela. Međutim, u dokumentima Tužilaštva BiH da se prvobitno sumnjalo da je Dženana Memića udario automobil zelene boje. Automobil kojeg je policajac Dupovac tražio od Avdića i Demirovića predat je na vještačenje. Dakle, nije prikriven od istražnih organa, što u svom dokumentu navodi i Tužilaštvo BiH
“Nakon što su Senid Demirović i Edvin Avdić došli u posjed vozila i dogovorili sa Dupovac Hasanom da će isto biti dovezeno preko puta restorana Brajlović na Ilidži, Dupovac Hasan je sa policijskom patrolom MUP-a KS preuzeo predmetno vozilo Renault Clio zelene boje, te iako je znao da isto nije predmet izvršenja krivičnog djela u kojem je stradao Dženan Memić i isto dostavio na daljnji postupak istražnim organima”, navedeno je u dokumentu Tužilaštva BiH.
To su, dakle, svi dokazi na osnovu kojih je Tužilaštvo BiH saopćilo da je “razriješilo” slučaj ubistva Dženana Memića. Istina, među osumnjičenim članovima “organizirane kriminalne grupe” kojom rukovodi NN osoba, nalaze se i dvojica pripadnika Direkcije za koordinaciju policijskih tijala BiH – Nedžad Hrvat i Nebojša Veljović. Njiih dvojica su, naime, tragične noći na Ilidži osiguravali dioplomatske objekte. Tužilaštvo BiH ih sumnjiči da su, s ciljem prikrivanja dokaza, svjesno svojim nadređenima prvo dojavili da je “povrijeđena samo jedna osoba”, da bi tek kasnije rekli da su “ipak povrijeđene dvije osobe”. Ćazim Hasanspahić i Gordana Tadić smatraju da su ova dvojica pripadnika DKPT na taj način prikrili “ubice Dženana Memića”.
“Propuštajući da hitno reaguju i obavijeste nadležne o tome da je i Dženan Memić zadobio teške tjelesne povrede opasne po život i propuštajući da istom pruže nužnu pomoć, u namjeri da prikriju počinioce propustili da iznesu stvarno stanje, te nakon protoka određenog vremena obavijestili ponovo vođu tima i dežurnog operativnog Direkcije za koordinaciju policijskih tijela da ima povrijeđeno i muško lice sa teškim tjelesnim povredama opasnim po život, što je imalo za posljedicu ometanje istrage, čime bi navedena lica počinila krivično djelo organizirani kriminal”, navelo je Tužilaštvo BiH.
Dakle, pripadmnici DKP-a su postali dio “organizirane kriminalne grupe” kojom rukovodi NN lice jer su propustili “odmah” izvijestiti nadređene da su povrijeđene dvije osobe, a ne samo jedna. To što su, nakon uočavanja Dženana Memića, izvijestili nadređene da su, ipak, povrijeđene dvije osobe, Tužilaštvo BiH smatra “namjernim prikrivanjem dokaza”.
Od svih ministara (16 plus premijer) u Vladi FBiH samo Ramo Isak i Jasna Duraković nisu nisu glasao za odluku kojom je Rusmir Isak direktora KPZ Zenica. Ramo Isak nije glasao zato što bi bio u sukobu interesa, a Jasna Duraković zato što nije bila na sjednici. Za odluku je glasalo 15 ministara. Svi koji su bili prisutni. Nije, dakle, Ramo Isak imenovao svog sina. Imenovali su ga ministri iz SDP-a, Naše stranke, Naroda i Pravde i HDZ-a BiH. I zato nema krivice Rame Isaka zbog imenovanja njegovog sina.
Jednoglasna potpora Isaku
Krivica je, prvenstveno, na Nerminu Nikšiću, federalnom premijeru. Kriv je dopremijer Vojin Mijatović (SDP). I dopremijer Toni Kraljević (HDZ). Za imenovanje Isaka juniora glasao je i Nerin Dizdar, SDP-ov ministar za raseljene osobe i izbjeglice. I Nedžad Lokmić ministar za pitanja boraca i invalida (SDP). I Vedran Lakić, ministar energije, rudarstva i industrije FBiH. Za imenovanje sina Rame Isaka glasao je i predlagač Vedran Škobić (HDZ), ministar pravde FBiH. I Sanja Vlaisavljević (HDZ) – ministrica kulture i športa. I Željko Nedić (HDZ) – ministar prostornog uređenja FBiH. I Andrijana Katić Filipović (HDZ) – ministrica prometa i komunikacija FBiH. I ministar zdravlja Nediljko Rimac (HDZ 1990). Za imenovanje Isaka mlađeg glasale su i “moralne” vertikale iz Naše stranke Amir Hasičević, ministar trgovine FBiH, Nasiha Pozder (Naša stranka) – ministrica okoliša i turizma FBiH. Glasovali su i još “moralniji” ministri iz NiP-a – Adnan Delić ministar rada i socijalne politike i Kemal Hrnjić, ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva FBiH.
Sebija Ćudić iz Naše stranke
“To je jako loša poruka i mislim da svaki put kada se takve odluke donesu to je pucanj u nogu politikama za koje se borimo”, izjavila je siva eminencija Naše stranke Sabina Ćudić povodom imenovanja Rusmira Isaka za direktora KPZ-a Zenica.
Logično, Sabina Ćudić, koju u Našoj stranci već zovu Sebija Ćudić, nema ništa s lošim potezima svoje stranke i koalicije. Ona je, ipak, samo zaslužna za uspjehe koje je, ne štedeći se, donijela putujući “Uberom” i “metroom” po evropskim metropolama.
Imenovanje Rusmira Isaka za direktora KPZ-a nije prvi slučaj nepotizma za vladajuću koaliciju i aktualnog premijera Nikšića. Recimo, u svom prvom premijerskom mandatu Nermin Nikšić se “izuzeo” od glasanja kada je njegova Vlada imenovala njegovog brata Mirsada za izvršnog direktora JP Autoceste Federacije BiH.
Genetsko predodređenje
Treba podsjetiti i na imenovanje Jasmina Ademovića, sina potpredsjednika NiP-a Kemala Ademovića za predsjedavajućeg Gradskog vijeća Sarajevo.
“Kemal Ademović je jedan od najmoralnijih i najčasnijih ljudi koje sam upoznao. Kad je Jasmin stigao kao prijedlog općinske organizacije za listu, Kemal je došao lično meni i rekao da on na listu neće. Trebao je biti nosilac, rekao je da neće ako ide Jasmin, nije red da idu obojica. Zbog Jasminove kandidature odbio je sve druge funkcije u Vladi, ustanovama, institucijama. Nijednu marku ne zaradi u javnom sektoru. Znate li za jedan sličan primjer u BiH? Da je visoki funkcioner neke stranke rekao ‘Ako ide moje dijete, brat, sestra, supruga ili otac na neku funkciju ili listu, ja se povlačim?’ Tog čovjeka optužujete za nepotizam? Trenutno nam je viši cilj da kroz taj proces prođe neko hrabar, neko ko može izdržati ovakav nasrtaj korumpirane hobotnice. I zato je dobro da smo odabrali genetski predodređenog Ademovića. Za još jednu važnu bitku”, izjavio je nakon imenovanja Elmedin Konaković.
Nakon ovoga, Kemal Ademović je izabran za člana Kolegija Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH. Ademović mlađi je ostao predsjedavajući Gradskog vijeća Sarajevo.
Fo(r)to Art
Idemo dalje. Firma Gordana Memije, kuma državnog ministra Elmedina Konakovića dobila je posao vrijedan 210 hiljada maraka. Foto Artu je posao dodijelilo ministarstvo kojim rukovodi Konakovićev koalicijski kolega i kolega ministar – Edin Forto.
Pripadnici SIPA-e i MUP-a Republike Srpske rano u srijedu započeli su veliku akciju na području oko Banja Luke, Gradiške i Doboja, saznaje Istraga. Akcija se provodi po naredbama Tužilaštva i Suda BiH. Meta su kriminalci sa tog područja koji su trgovali narkoticima. Ovo je, prema informacijama Istrage, nastavak predmeta “Transporter”. Informacije o osumnjičenima prikupljene su na osnovu dešifriranja poruka iz aplikacije Sky.
Provoosumnjičeni u ovom slučaju je Dušan Lovrenović iz Gradiške. U pitanju je sin Milivoja Lovrenovića zvanog Čaruga koji je već odavno u bjekstvu, a koji je blizak saradnik odbjeglog ratnog zločinca Ljubana Ećima. Dušan Lovrenović je vlasnik ugostiteljskih objekata na području Gradiške, a i ranije je dovođen u vezu sa trgovinom drogom.
Ljuban Ećim
Među 25 osumnjičenih je, prema informacijama Istrage, i Veljko Ugrenović iz Gradiške. On je i u septembru ove godine bio na meti policije zbog sumnje da se bavi prodajom droge. Osim toga, bio je svjedok u slučaju ubistva banjalučkog kriminalca Slaviše Ćuluma.
Policija je, prema informacijama Istrage, upala i u objekte koje koristi i Dario Jekić. On je ranije osuđivan zbog ubistva Vanje Panića. Osim toga, banjalučki novinar Slobodan Vasković je tvrdio da je Dario Jekić bio službeni vozač SNSD-ove zastupnice u Parlamentarnoj skupštini BiH Sanje Vulić.
Prema informacijama Istrage, među osumnjičenima je i Filip Munjeran iz Gradiške. On je ranije dovođen u vezu sa nasilničkim ponašanjem.
Na području Gradiške MUP RS i SIPA pretresaju i objekte u vlasništvu Mladena Grbića. Istraga.ba je u septembru prošle godine pisala da je Grbić imao direktne veze sa Ljubanom Ećimom. Naime, u optužnici iz 2008. godine podignute protiv Ljubana Ećima i drugih, navedeno je da ta grupa skrivala kokain u stanu u Ulici Franca Rozmana na broju 18 u Beogradu
Stan je kupio Mladen Grbić iz Gradiške, a ključeve od tog stana imao je Predrag Njegovan koji je živio u kući koju je koristio – Ljuban Ećim. Beogradski tužioci su napisali da je Milivoje Lovrenović Predraga Njegovana predstavljao kao svog rođaka. Inače, Njegovan je rođen u Novoj Gradišci u Hrvatskoj, gdje je rođen i Milivoje Lovrenović koji je u međuvremenu preselio na desnu obalu Save, u Gradišku, na teritoriji BiH.
Meta policijskih inspektora je i Savo Dragišić kojem se ranije, na Sudu BiH, sudilo zbog krijumčarenja droge iz Slovenije u Švedsku.
Ured visokog predstavnika BiH i Ustavni sud FBiH obavijestili su Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH da trenutno ne postoje smetnje da Bošnjak bude imenovan na poziciju glavnog tužioca Federacije BiH, saznaje Istraga.ba.
VSTV je, podsjećamo, na oktobarskoj sjednici zatražio stav OHR-a i Ustavnog suda FBiH u vezi sa odredbama Ustava Federacije BiH prema kojima predstavnici jednog konstitutivnog naroda ne mogu držati više od dvije od ukupno šest najbitnijih pozicija u Federaciji. Milan Tegeltija i njemu odani članovi VSTV-a smatrali su da Munib Halilović, bez obzira na to što je bio prvorangirani na testiranju, ne bi mogao biti imenovan za glavnog federalnog tužioca, jer Bošnjaci drže funkciju premijera Federacije (Fadil Novalić) i predsjedavajućeg Predstavničkog doma FBIH (Mirsad Zaimović). Takvo Tegeltijino tumačenje bi omogućilo Dubravku Čampari da postane glavni tužilac FBiH jer se on izjasnio kao Ostali. No, 10. novembra na adresu VSTV-a je stiglo pismo koje je potpisao visoki predstavnik Valentin Inzko.
OHR-ovo pismo VSTV-u
“Smatramo da bi se imenovanje na ove pravosudne pozicije moglo izvršiti odmah, uzimajući, pritom, u obzir isključivo pozicije popunjene nakon Općih izbora 2018. godine”, napisao je Inzko.
OHR, dakle, smatra da se u ovu kvotu mogu računati samo pozicije dodijeljene nakon 2018. godine. To znači da se funkcija federalnog premijera Fadila Novalića ne računa u ovu kvotu jer je on imenovan prije 2018. godine. Nakon izbora 2018. godine imenovani su samo predsjedavajući Predstavničkog i Doma naroda Parlamenta Federacije BiH. Predstavničkim domom rukovodi Bošnjak Mirsad Zaimović, dok je na čelu Doma naroda FBiH Hrvat Tomislav Martinović. Osim premijera FBiH te predsjedavajućih oba doma Parlamenta FBiH, među šest najbitnijih pozicija su predsjednik Vrhovnog suda FBiH, predsjednik Ustavnog suda FBiH i Glavni federalni tužilac. Na čelu Ustavnog suda FBiH je Kata Senjak, a ona se izjašnjava kao Hrvatica. Kako tom konstititivnom narodu pripada i pozicija predsjedavajućeg Doma naroda FBiH, Hrvat ne bi mogao biti na čelu Tužilaštva Federacije BiH. No, bošnjački kadar može biti, jer taj konstitutivni narod trenutno drži samo jednu funkciju, a to je ona predsjedavajućeg Predstavničkog doma FBiH.
Stav identičan onom OHR-ovom ima i Ustavni sud Federacije BiH koji je, također, 10. novembra dostavio pismo VSTV-u.
“Jedini odgovor koji može da da ovaj Sud, a to je da su sada nesporno popunjene pozicije i to: dvije iz reda hrvatskog naroda (predsjedavajući Doma naroda FBiH i predsjednik Ustavnog suda FBiH) i jedna pozicija iz reda bošnjačkog naroda (predsjedavajući Zastupničkog doma Parlamenta FBiH)”, navedeno je u pismu Ustavnog suda FBiH.
Pismo Ustavnog suda FBiH dostavljeno VSTV-u
Situacija je, dakle, jasna. VSTV nema više nikakve smetnje da Muniba Halilovića postavi za glavnog tužioca Federacije BiH koji je bio prvorangirani na listi kandidata. No, to nije scenarij koji su na večeri u jednom sarajevskom restoranu dogovorili Dubravko i Aljoša Čampara, zatim HDZ-ov potpredsjednik Mijo Krešić, predsjednik VSTV-a Milan Tegeltija, dekan Stomatološkog fakulteta u Sarajevu Muhamed Ajanović, te službenik SIPA-e Adis Drnda.
braća Čampara – prvi Bošnjak, drugi Ostali
Tada je, naime, dogovoreno da se Dubravko Čampara izjasni kao Ostali, što bi mu omogućilo imenovanje, jer je Tegeltija i ostali bili stava da Munib Halilović ne može biti izabran zbog toga što Bošnjaci “drže” dvije od ukupno šest najbitnijih pozicija u FBiH. Međutim, OHR i Ustavni sud Federacije smatraju da je samo jedna bošnjačka pozicija popunjena, jer Fadil Novalić nije obnovio mandat nakon izbora 2018. godine. Čampara se, tako, od favorita pretvodio u autsajdera u utrci za poziciju Glavnog tužioca FBiH. Stoga je, nakon ovih stavova, za očekivati da VSTV sa Milanom Tegeltijom na čelu poništi konkurs čiji mu rezultati ne idu u prilog.
Andrej Nikolajevič Antonov nije jedini. Još najmanje petero ruskih diplomata koji su službovali u UNMIK-a na Kosovu bili su operativci ruske vojne obavještajne službe GRU. Istraga.ba, u saradnji sa kolegama sa kosovskog portala thegeopost.com, uspjela je saznati njihova imena i biografije.
Podsjećamo, nekoliko sati prije ulaska u 2022. godinu, kosovske su vlasti jednog ruskog dužnosnika UNMIK-a proglasile “personom non grata”. Andrej Nikolajevič Antonov je prije nekoliko dana otišao na godišnji odmor u Rusiju. Tamo ga je zatekla vijest da je proglašen “personom non grata” i da se na Kosovo više ne može vratiti. On je, tako, postao drugi ruski dužnosnik u UN-u kojeg je Kosovo proglasilo “personom non grata”. Prvi je bio Mihail Krasnoščekov, koji je deportiran u maju 2019. godine kada je bivši kosovski premijer Ramuš Haradinaj saopćio na Facebooku da je “odluka je donesena zbog akcije ruskog državljanina protiv ustavnog poretka Kosova, univerzalnih vrijednosti, mira i stabilnosti”.
Tadašnja kosovska ambasadorica u SAD-u Vlora Citaku optužila Mihaila Krasnoščekova da je, kao službenik Misije Ujedinjenih naroda na Kosovu – UNMIK, pomagao podizanje barikada u Zubinom Potoku. Rusi su to demantirali, ali Krasnoščekov je, ipak, protjeran.
No, on i Antonov nisu jedini pripadnici ruskog GRU-a koji su službovali u UNMIK-u. Međunarodni izvori Istrage i portala thegeopost.com potvrdili su nam imena još nekoliko oficira GRU-a. Na početku misije UNMIK-a na Kosovu, ruski su obavještajni dužnosnici imali za cilj izazvati međuetničke nemire kako bi odgodili proces pregovora o statusu Kosova i predstavili srpska naselja i srpske pravoslavne crkve kao ugrožena mjesta. Nakon proglašenja neovisnosti Republike Kosovo, ruski dužnosnici u UNMIK-u nastojali su prikazati rad kosovskih institucija kao slab i lažno prikazati slučajeve nasilja nad Srbima na Kosovu, koje je UNMIK potom prezentirao u izvještajima i saslušanjima u Sigurnosnoj službi UN-a Vijeće za Kosovo. Ruski obavještajni dužnosnici u UNMIK-u uglavnom su bili angažirani na osporavanju suvereniteta i nacionalne sigurnosti Kosova, obećavajući da će Kosovo predstaviti kao “propalu državu”. Nedavno su bili angažirani na poticanju nereda u sjevernom dijelu Kosova, u općinama naseljenim Srbima, podržavajući ilegalne srpske strukture na Kosovu i surađujući sa srpskim kriminalcima kako bi opstruirali rad lokalnih i međunarodnih institucija na proširenju vladavine zakona u tom dijelu i zaustavljanje krijumčarenja, organiziranog kriminala i korupcije. U nastavku objavljujemo imena oficira GRU-a koji su službovali u UNMIK-u
Igor Kulga
“Služenje vojnog roka započeo sam 1986. godine, kao kadet Vojne akademije. Nakon diplomiranja prošao sam nekoliko radnik mjesta kao oficir vojske Ruske Federacije”, napisao je u svojoj biografiji Igor Kulga.
Na njegovom Linkedin profilu piše da je Iskusni zaštitar s dokazanom poviješću rada u industriji međunarodnih poslova. Vješt u kriznom upravljanju, vladi, upravljanju izvanrednim situacijama, fizičkoj sigurnosti i strateškom planiranju. Snažan profesionalac u vojnim i zaštitnim službama s magisterijem usmjerenim na javnu upravu na Ruskoj Predsjedničkoj akademiji za nacionalnu ekonomiju i javnu upravu.
Trenutno je službenik UN-a u Egiptu, a posljednja vojna pozicija mu je bila “šef sektora u Odjelu za vojnu suradnju”. Igor Kulga je bio na Kosovu od 2007. do 2010. godine.
Olga Mokrova
Olga Mokrova također je bila u Odjelu Ujedinjenih naroda za sigurnost i sigurnost (UNDSS) na Kosovu, kao dio Vojne obavještajne službe. Prema njenom profilu, radila je kao vojno-obavještajna analitičarka na Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju (ICTY) od 2003. do 2006. Mokorova je na Kosovu služila od 2009. do 2010., a trenutno radi u Odjelu za domovinsku sigurnost Ujedinjenih naroda , Bliski istok. Obrazovala se na ruskoj vojnoj akademiji.
Vyacheslav Gannenko
Ovaj oficir ruske vojne obavještajne službe GRU na Kosovu je boravio tokom 2002. i 2003. godine. Vyacheslav Gannenko je služio kao dio ruskog policijskog kontingenta na Kosovu (UNMIK policija).Ranije je službovao kao obavještajni oficir bivšeg KGB-a (tajna služba Sovjetskog Saveza). Trenutno radi kao zapovjednik ruskog policijskog kontingenta Misije Ujedinjenih naroda u Sudanu.
Alexander Kasatkin
Njegovu fotografiju nismo uspjeli pronaći. Alexander Kasatkin radio je za Misiju Ujedinjenih naroda na Kosovu (UNMIK) od 2007. do 2010. Prema međunarodnim izborims, Alexander Kasatkin bio je pukovnik ruske vojne obavještajne službe (GRU). Prije imenovanja u UNMIK, bio je član Misije Ujedinjenih naroda u Bosni i Hercegovini. Službovao je u Sarajevu.
OHR je pripremio prijedlog odluke o distribuciji delegata za Dom naroda FBiH, saznaje Istraga. Materijal sadrži tabelu u kojoj su upisani brojevi bošnjačkih, hrvatskih i srpskih delegata po kantonima, te broj delegata za one koji se izjašnjavaju kao ostali. Sve bi, kako saznajemo, u narednim danima trebalo biti dostavljeno Centralnoj izbornoj komisiji BiH. Prema OHR-ovom izračunu, kantoni sa koji su pod apsolutnom kontrolom HDZ-a BiH delegirat će sedamnaest od ukupno 23 delegata u Klubu Hrvata. Preostalim kantonima pripada uklupno šest delegata iz reda hrvatskog naroda, što znači da niko osim HDZ-a BiH, čak ni u drugom krugu, neće moći predložiti (pot)predsjednika Federacije BiH. U nastavku ćemo, ukratko, obraditi svaki od deset kantona.
HNK – Mostar (9 delegata – 5 H, 2 S, 1 B i 1 O)
Nakon odluke Christiana Schmidta, HNK bi, prema izračunu OHR-a, trebao davati devet delegata. Umjesto dosadašnja tri delegata iz reda hrvatskog naroda, HNK će davati pet delegata u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH. Dvoje Srba bi, predlaže OHR, trebalo ući iz HNK. Bošnjacima iz ovog kantona pripada samo jedno mjesto, koliko i onima koji se izjašnjavaju kao ostali.
Prema popisu stanovništva, u HNK živi 220 hiljada stanovnika, od čega se njih 118 hiljada izjašnjava kao Hrvati, 92 hiljade kao Bošnjaci, 6000 kao Srbi, i 5200 kao ostali.
Zapadnohercegovačkom kantonu, izračunali su eksperti OHR-a, trebaju pripasti četiri delegata iz reda hrvatskog naroda, te po jedan delegat iz reda srpskog, bošnjačkog i ostalih. U odnosu na ranije rješenje, OHR je ovom kantonu dodao jednog delegata iz reda hrvatskog naroda.
Prema popisu stanovništva, u ZHK živi 94 hiljade stanovnika od čega je 93800 Hrvata, 718 Bošnjaka, 101 Srbin i 354 iz reda ostalih.
K10 – Livno ( 9 delegata, 3 H, 4 S, 1 B, 1 O)
OHR-ovi eksperti predlažu da Livanjski kanton, u kojem živi 84 hiljade stanovnika, daje devet delegata. Tri bi pripala Hrvatima, četiri Srbima, te po jedan Bošnjacima i ostalima. U ovom kantonu živi 64 hiljade Hrvata, 10 hiljada Srba, 8 hiljada Bošnjaka i 581 ostali. U odnosu na ranije odredbe, OHR je ovom kantonu dodao jednog delegata iz reda hrvatskog naroda.
SBK- Travnik (8 delegata, 4 H, 2 B, 1 S, 1 O)
U SBK živi 254 hiljade stanovnika. Oko 146 hiljada se izjašnjava Bošnjacima, 97 hiljada je Hrvata, 3000 Srba i oko 7000 ostalih. OHR-ova računica kaže da bi taj kanton trebao dati četiri delegata iz reda hrvatskog naroda, dva Bošnjaka, te po jednog Srbina i ostalog. U poređenju sa ranijim odredbama, SBK je dobio po jednog delegata iz reda hrvatskog i bošnjačkog naroda.
USK- Bihać (8 delegata, 3 B, 3 S, 1 H i 1 O)
U odnosu na prethodne godine, OHR je Unsko-sanskom kantonu dao dva dodatna delegata. Jedan dodatni pripada Bošnjacima, jedan dodatni – Srbima. Tako će ubuduće biti ovakav raspored iz USK-a – tri Bošnjaka, tri Srbina, jedan Hrvat i jedan iz reda ostalih. U USK, prema popisu iz 2013. godine, živi 273 hiljade stanovnika. Od toga je 246 hiljada Bošnjaka, pet hiljada Hrvata, osam hiljada Srba i 13 hiljada ostalih.
ZDK – Zenica (9 delegata, 4 B, 2 H, 2 S, 1 O)
Prema popisu iz 2013. godine, u ZDK živi 364 hiljade stanovnika. Bošnjaka je 300 hiljada, Hrvata 43 hiljade, Srba pet hiljada, dok je ostalih oko 15 hiljada. Nakon Schmidtove odluke, četiri delegata pripadaju Bošnjacima, dva Hrvatima, dva Srbima i jedan ostalima. U odnosu prethodne godine, po dodatnog delegata su dobili Bošnjaci, Srbi i Hrvati.
KS – Sarajevo (12 delegata, 4 B, 1 H, 5 S, 2 O)
Schmidtovom odlukom Kanton Sarajevo je dobio četiri dodatna delegata. Raspored bi trebao izgledati ovako – Bošnjaci četiri delegata, Srbi pet delegata, Hrvati jednog delegata i ostali dva delegata. Prema popisu iz 2013. godine, u Kantonu Sarajevo živi 413 hiljada stanovnika. Bošnjaka je 346 hiljada, Hrvata 17 hiljada, Srba 13 hiljada, a stalih 36 hiljada.
BPK – Goražde (4 delegata, 1 B, 1 H, 1 S, 1 O)
U odnosu na prethodni period, Goražde je ostalo na istom broju delegata iz reda konstitutivnih naroda. Po jednog delegata dobijaju Bošnjaci, Srbi, Hrvati i oni koji se izjašnjavaju kao ostali. U BPK je, po popisu iz 2013. godine, živjelo 23 hiljade stanovnika. Bošnjaka je 22300, Hrvata 24, Srba 885 i ostalih 512.
TK – Tuzla (10. delegata, 5 B, 1 H, 3 S, 1 O)
U Tuzlanskom kantonu živi 445 hiljada stanovnika. Oko 392 hiljade ih se izjašnjava kao Bošnjaci. Hrvata je 23500, Srba 7000, a ostalih 22000. Nakon Schmidtove odluke ovom kantonu pripada pet bošnjačkih delegata, jedan iz reda hrvatskog naroda, tri Srbina i jedan ostali.
PK – Orašje (4 delegata, 1 B, 1 H, 1 S, 1 O)
Prema popisu iz 2013. godine u Posavskom kantonu živi 43 hiljade stanovnika. Oko 33600 ih se izjašnjava Hrvatima, 8200 je Bošnjaka, 831 Srbin, dok je ostalih 770. Christian Schmidt je odlučio da svi daju po jednog delegata u Dom naroda FBiH.
Kada se sagleda OHR-ov prijedlog, možemo primijetiti veliku disproporciju kada je u pitanju vrijednost glasa. Tako, recimo, Livanjski kanton u kojem živi 84 hiljade stanovnika daje devet delegata, dok USK, u kojem živi 273 hiljade stanovnika daje osam delegata. Ili, recimo, po devet delegata daju HNK sa 220 hiljada stanovnika i ZDK sa 364 hiljade stanovnika. SBK sa 254 hiljade stanovnika daje osam delegata, dok ZHK sa 94 hiljade daje sedam delegata. Velika razlika u vrijednosti glasa je posebno izražena kada je u pitanju nacionalna struktura. U prosjeku, 68 hiljada Bošnjaka iz Federacije daje jednog delegata u Dom naroda FBiH, dok 21 hiljada Hrvata iz FBiH daje jednog delegata. Oko 2300 Srba ima pravo na jednog delegata u Domu naroda, dok devet hiljada ostalih daje jednog delegata. Osim toga, ostali nemaju pravo predlaganja (pot)predsjednika Federacije BiH, što je već utvrđeno kao diskriminacija.
Nakon dugotrajnog iznošenja spekulacija u raznim medijima od strane dr. Nevenke Tromp, rođene u Republici Hrvatskoj, koja je radila kao istražitelj na Međunarodnokm krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY), a trenutno gostujuće predavačica na Političkoj akademiji stranke Narod i Pravda i Goeffrey Nice, a u vezi postupka “revizije” presude Međunarodnog suda pravde (ICJ) u predmetu Primjene Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida (Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore od 26.02.2007.godine, smatramo da je potrebno iznijeti stvarne informacije, bazirane na dokumentima i propisima.
Presuda je donesena većinom (10 glasova za i 5 protiv), te je ustanovljeno da ICJ ima nadležnost da odluči u tom predmetu, da Srbija nije počinila genocid (13 glasova nasuprot 2), da Srbija nije stupila u zavjeru za počinjenje genocida niti je isti podstrekavala (13 glasova nasuprot 2), Srbija nije bila saučesnik u genocidu (11 glasova nasuprot 4), Srbija je prekršila obavezu da spriječi genocid (12 glasova nasuprot 3), Srbija je prekršila svoje obaveze po Konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju genocida jer nije izručila Ratka Mladića MKSJ (14 glasova nasuprot 1), Srbija je prekršila svoju obavezu da postupi u skladu sa naredbom ICJ za privremene mjere od 8.aprila i 13. septembra 1993.godine, jer nije poduzela sve u svojoj moći da spriječi genocid u Srebrenici u julu 1995.godine (13 glasova nasuprot 3), Srbija je dužna da odmah preuzme sve efektivne mjere da osigura ispunjenje obaveza u skladu sa Konvencijom o sprečavanju i kažnjavanju genocida i da prebaci sva lica optužena za genocid ili bilo koje druge zločine MKSJ, te da sarađuje u cijelosti sa MKSJ (14 glasova nasuprot 1), da je ustanovljena presuda dovoljna zadovoljština i da se ovdje ne radi o slučaju u kojem je odgovarujuće narediti kompenzaciju (13 glasova nasuprot 2) .
Kako je očigledno, sama presuda, na koju, u skladu sa Pravilima ICJ nije postojalo pravo žalbe, stavila je Bosnu i Hercegovinu u težak položaj, kada je riječ o potencijalnom učešću, doprinosu, podstrekavanju ili kontroli genocida od strane Srbije (i Crne Gore). Ono što je već u startu predstavljalo ogromno ograničenje timu BiH je činjenica da je MKSJ isključivo događaje u Srebrenici pravno kvalifikovao kao genocid, dok ostale događaje, od kojih neke Kancelarija tužioca MKSJ jeste optužila kao genocid, (npr.Stakić) MKSJ nije presudio s tom pravnom kvalifikacijom. Dakle, to je situacija u kojoj se 2006.godine, kada su pred ICJ izvođeni dokazi, našao tim BiH.
To je bila situacija 2007.godine, od kada je počeo teči rok od 10 godina propisan članom 61. stav 1. Statuta ICJ (dostupno ovdje), a koji član također propisuje i uslove za ulaganje revizije: Zahtjev za reviziju presude može se podnijeti samo kada se zasniva na otkrivanju neke činjenice takve prirode da je odlučujući faktor, a koja je činjenica u trenutku donošenja presude bila nepoznata Sudu, kao i stranci koja zahteva reviziju, uvijek pod uslovom da takvo neznanje nije posljedica nemara. Također, sam zahtjev za reviziju je morao biti podnesen u roku od šest mjeseci od saznanja za tuodlučnu činjenicu.
Gdje se trebala pojaviti nova odlučna činjenica, za koju je BIH mogla dokazati da za istu nije znala 2006, 2007.godine? Samo u postupcima pred MKSJ vezanim za Republiku Srbiju, a u kojima se suđenje odvijalo u periodu 2007.-2017.godine. Ove predmete naravno može identifikovati i pripravnik, a to su slučajevi protiv Perišića, Stanišića i Simatovića i Karadžića.
Momčilo Perišić se Drugom izmjenjenom optužnicom od 05.februara 2008.godine (dostupno ovdje) tačkama od 9 do 13 teretio za ubistva u Srebrenici, ali se podsjećamo na par.58 i 59 Optužnice: Gorenavedene zlocine su delom planirali, podsticali, naredili, počinili i pomagali pripadnici 30. kadrovskog centra Vojske Jugoslavije, uključujući, između ostalih, sljedeće: generala Ratka Mladića, komandanta VRS; generala Milenka Živanovića, komandanta Drinskog korpusa do 13. jula 1995. u 20:00 časova; generala Radislava Krstića, načelnika štaba i zamjenika komandanta Drinskog korpusa do 13. jula 1995. u 20:00 časova, a poslije toga komandanta Drinskog korpusa; pukovnika Ljubišu Bearu, načelnika za bezbjednost Glavnog štaba VRS; pukovnika Vujadina Popovića, pomoćnika komandanta za bezbjednost Drinskog korpusa; pukovnika Vidoja Blagojevića, komandanta Bratunačke brigade; pukovnika Vinka Pandurevića, komandanta Zvorničke brigade; Dragana Jokića, načelnika inženjerije Zvorničke brigade; potpukovnika Dragana Obrenovića, zamjenika komandanta i načelnika štaba Zvorničke brigade; potporučnika Dragu Nikolića, načelnika bezbjednosti 1. zvorničke pješadijske brigade; te razne druge pojedince i elemente vojnih jedinica, uključujući, između ostalih, sljedeće: 10. diverzantski odred, 65. zaštitni puk, Bratunačku brigadu; Zvorničku brigadu; Vlaseničku brigadu i 5. inženjerijski bataljon. Svi gorenavedeni oficiri, kao pripadnici 30. kadrovskog centra Generalštaba VJ, dobijali su cjelokupne plate od VJ. Činove koje su imali i koji su im omogućavali da budu na položajima vlasti potrebnim da bi se planirali, podstakli, naredili, počinili i na druge načine pomogli i podržali gorenavedeni zločini verifikovala je i regulisala VJ.
Jovica Stanišić i Franko Simatović su se Trećom izmjenjenom optužnicom (dostupno na ovdje) od 9. jula 2008.godine i to tačkom 23 teretili za ubistvo muslimanskih civila iz Srebrenice u Trnovu, odnosno, kako se navodi u par 61: U julu 1995. godine, neki od muskaraca i dječaka koji su zarobljeni poslije pada srebreničke enklave, odvedeni su u bazu “Škorpiona” u Trnovu. Po naređenju Slobodana Medića (Boce), pripadnici “Škorpiona” odvezli su kamionom šestoricu zatočenika na jedno izolovano seosko područje kod Godinjskih Bara, nekoliko kilometara dalje od njihove baze, gde su ih ubili iz vatrenog oružja. Postupajući po Medićevim naređenjima, pripadnici “Škorpiona” su ova ubistva snimili videokamerom. Ovaj događaj je okarakterisan u drugim predmetima kao dio UZP genocida.
Radovan Karadžić se tačkom 2. Treće izmjenjene Optužnice od 27.02.2009.godine (dostupno ovdje) teretio za genocid u Srebrenici u okviru udruženog zločinačkog poduhvata, a u par: 12 ove optužnice su pobrojani učesnici tog UZP: Među učesnicima tog udruženog zločinačkog poduhvata bili su članovi rukovodstva bosanskih Srba; članovi SDS-a i članovi državnih organa bosanskih Srba na republičkom, regionalnom, opštinskom i lokalnom nivou, uključujući krizne štabove, ratna predsjedništva i ratna povjereništva (dalje u tekstu: politički i državni organi bosanskih Srba); komandanti, pomoćnici komandanata, viši oficiri i načelnici jedinica Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije (dalje u tekstu: MUP Srbije), Jugoslovenske narodne armije (dalje u tekstu: JNA), Vojske Jugoslavije (dalje u tekstu: VJ), vojske Srpske Republike BiH, koja se kasnije zvala Vojska RS (dalje u tekstu: VRS), Ministarstva unutrašnjih poslova bosanskih Srba (dalje u tekstu: MUP) i Teritorijalne odbrane bosanskih Srba (dalje u tekstu: TO) na republičkom, regionalnom, opštinskom i lokalnom nivou; i vođe srpskih paravojnih snaga i dobrovoljačkih jedinica iz Srbije i iz Bosne. A
Ovaj tekst je započeo podsjećanjem na doktoricu Nevenku Tromp i Goeffreya Nicea, jer su ovo dvoje ljudi odlučujuće doprinijeli da onemoguće dokazivanje učešća Srbije u genocidu u Srebrenici 1995.godine, odnosno, učešće svih organa Srbije.
Šta se naime desilo? 06.12.2003.godine su Nevenka Tromp i Geoffrey Nice obavili razgovor u Beogradu sa Momčilom Perišićem, razgovor sa osobom koja je u tom trenutku potencijalno osumnjičena, ali koja je tražila da razgovora sa Nevenka Tromp i Geoffrey Nice obavili razgovor u Beogradu sa Momčilom Perišićem, razgovor sa osobom koja je u tom trenutku potencijalno osumnjičena, ali koja je tražila da razgovora sa Kancelarijom tužioca MKSJ, i to pismenim putemKancelarijom tužioca MKSJ, i to pismenim putem (cijeli razgovor se nalazi ovdje)
Nakon toga, u predmetu Stanišić i Simatović je Kancelarija tužioca kao svoj ključni dokaz krivice optuženih (a u kontekstu revizije presude ICJ ključne potencijalne činjenice) predložilo Izvještaj vještaka “Organizacija unutrašnjih poslova u srpskim entitetima u bivšoj Jugoslaviji (1990-1995). Konkretno, za BiH je od ključne važnosti bio paragraf 323.tog izvještaja: ”U izveštajima MUP-a RS postoje indicije o tome da su pred pad srebreničke enklave polovinom jula 1995. godine na tom području bile prisutne jedinice MUP-a Srbije i da su bile umešane u borbe na ratištu kod Trnova. Dana 26. juna 1995. godine na ratište kod Trnova stiglo je 350 ljudi iz MUP-a Srbije i MUP-a RSK. Dana 30. juna 1995. odredi MUP-a Srbije “Kajman”, “Plavi” i “[korpioni” učestvovali su u napadu na ratištu kod Trnova. Od 7. jula 1995. nadalje, jedinice MUP-a RSK i MUP-a Srbije kod Trnova brojale su 350 ljudi. Kod Trnova su ranjeni brojni pripadnici MUP-a Srbije i poslati na lečenje u Foču ili na VMA u Beogradu.”. Kako je već pokazano, ovo je potencijalno bila ta veza i nova činjenica. Međutim, usljed neprofesionalnog i granično kriminogenog postupanja Nevenke Tromp, taj izvještaj nije ni mogao biti uložen u dokaze. Naime, izvještaj je predan kao da su autori Christian Nielsen i Nevenka Tromp. Tako je Ured tužioca MKSJ obaviješten i radilo se o kljucnom dokazu za dokazivanje veze Stanišića i Simatovića sa MUP RS. Nakon toga, Ured tužioca MKSJ saznaje da Nielsen jeste radio jedno poglavlje, a za ostala su mislili da ih je uradila Nevenka Tromp. Onda se ispostavilo da dijelovi koje je ona navodno radila sadrže tekst Budimira Babovića i Ari Kerkkanena koje nije potpisala. Usljed toga, Ured tužioca je morao povući cijeli expertski izvještaj, a kako se kasno tokom suđenja za ovo saznalo, nije bilo vremena da se naruči novi izvještaj. Konkretno, sudski tim Tužilaštva je saznao da je dio izvještaja autora gđe Tromp sadržavao tekst iz izvještaja drugih pojedinaca bez pripisivanja, uključujući nepripisanu analizu vještaka izvan Tužilaštva. Tužilaštvo je smatralo da bi predlaganje izvještaja u ovim okolnostima imalo predstavlja kršenje njene profesionalne etike. Zato što se to dogodilo u kasnijim fazama izvođenja slučaja optužbe, nije bilo moguće da tužilaštvo naruči novi Izvještaj vještaka MUP-a neokaljan analizom gospođe Tromp. Slučaj tužilaštva zaključeno bez vještaka MUP-a Tužilaštva (odluka o povlačenju izvještaja u predmetu Stanišić i Simatović: dostupno ovdje)
Iz istih razloga, taj izvještaj je povučen od strane Ureda tužioca u predmetu Karadžić. Naravno, predmeti Simatović i Stanišić i Karadžić su bili zadnji u kojima se mogla pojaviti nova činjenica o učešću Srbije u ratu u BIH, odnosno, doprinosu genocidu u Srebrenici, a što bi moglo, temeljem člana 61. Statuta ICJ u roku od 10 godina biti upotrebljeno u postupku revizije.
U to vrijeme, razumljivo, Nevenka Tromp više nije radila u MKSJ, dok je Geoffrey Nice u Velikoj Britaniji postupao kao sudija u predmetu Petera Micheala, koja presuda je rezultirala skandalom, kada je ista ukinuta od strane Žalbenog suda i to iz razloga što je Geoffrey Nice postupao u predmetu na način koji je sarkastičan, ponižavajući i patronizirajući. Žalbeni sud je u svojoj presudi (dostupna ovdje) zaključio da niko nije našao da je moguće odbraniti način na koji je Geoffrey Nice vodio to suđenje. Sljedeći skandal se odnosi na “analizu” koju je Geoffrey Nice uradio u odnosu na Izvještaj Dicka Martyia, a koji se odnosi na trgovinu organima na Kosovu. Geoffrey Nice je tvrdio da cijeli izvještaj počiva na iskazu navodnog svjedoka K-144 (dostupno ovdje), a uvidom u sam izvještaj Dicka Martya (dostupan ovdje) je očigledno da se u istom ne spominje svjedok K-144 (ili bilo kakav drugi konkretni svjedok).
Ovo su osobe koje su, nakon opisanog minulog rada, posvetile “reviziji presude” i, u jeku političke kampanje, utvrđivanju navodne odgovornosti za neuspjeh iste.
Zadnjih sedmica smo čuli razne teorije, od toga da je ambasadorica BiH u Nizozemskoj trebala predate zahtjev za reviziju, do toga da se sve svodi na pitanje da li je BiH imala ovlaštenog agenta.
Ono što je stvarno problem sa revizijom je ono što se desilo sa Izvještajem u predmetima Stanišić i Simatović i Karadžić, a što je zasigurno bilo od uticaja na utvrđivanje odgovornosti Srbije za genocid u Srebrenici. Na početku ovog teksta su pobrojane tačke presude ICJ iz 2007.godine jasno je iz istih da BiH nije ni morala da se fokusira na izvršenje, nego na razne druge vidove učešća. Međutim, kako je evidentno iz dopisa Registrara ICJ, BIH nije problem bio agent (mada bi se taj problem potencijalno pojavio u budućnosti, da je pređeno prvih 10-tak koraka), nego nepostojanje odluke Predsjedništva BiH o pokretanju zahtjeva za reviziju presude iz 2007.godine. ICJ je zaključio da ne postoji odluka BiH da se zahtjeva revizija presude, a što naravno nije imalo veze s potpisnikom iste.
Ovo naravno profesorica na NiP akademiji Nevenka Trump i (kako je pravosnažno utvrđeno) sarkastični i patronizirajući sudija Nice nisu objasnili. Kao ni svoj doprinos u osiguranju da se ne pojavi nova činjenica, koja bi omogućila reviziju.
(autori teksta su bivši uposlenici Međunarodnog krivičnog suda za bivši Jugoslaviju – MKSJ u Haagu koji su zbog prirode posla insistirali da ne budu potpisani)
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
