Tri godine je goraždanski biznismen Hamid Pršeš vodio bitku protiv direktorice Ginexa Munevere Fočo. Isto toliko godina Fočo je bila “dobro direktorsko rješenje” za federalnog premijer Fadila Novalića i ministra energije, rudarska i industrije Nermina Džindića. Sada se situacija obrnula. Hamid Pršeš je zaštitnik Munevere Fočo, a Džindić i Novalić su pokrenuli proceduru njene smjene.
Smjena Munevere Fočo, zapravo, uopće nije pozadina “radničkog neposluha” u Goraždu. U pozadini “zbivanja naroda” je dividenda, odnosno podjela profita Ginexa. Novalić i Džindić se protive “raspodjeli” profita u Ginexu, Halil Oković i Hamid Pršeš žele dividendu. Munevera Fočo je godinama bila protiv podjele dividente, ali sada želi da se pet miliona Ginexovog profita podijeli dioničarima od čega bi goraždanskim biznismenima Okoviću i Pršešu pripalo oko 1,5 miliona marka.
Prema zvaničnim podacima sa berze SASE, Federacija BiH je većinski vlasnik Ginexa. Pripada joj 51 posto dionica. Goraždanski biznismen Halil Oković, njegova firma OKAC i bizmismen Hamid Pršeš imaju oko 30 posto dionica. Vlada Federacije u Nadozornom odboru od tri člana imenuje dva, a “male dioničare” u NO zastupa Hamid Pršeš. Odluke na NO se donose 2:1, što znači da Vlada Federacije ima kontrolni paket.
Oković i Pršeš su, već smo objavljivali na Istrazi, za kupovinu manjinskog udjela u Ginexu uložili oko 10 miliona maraka i njihova procjena je bila da će kroz dividendu svoje ulaganje isplatiti za tri godine. Prve godine nakon što su ušli u Ginex, 2017. godine, ova firma čiji je većinski vlasnik Federacija BiH poslovala je sa dobiti od oko 10 miliona maraka. Vlada FBiH, kao većinski vlasnik, odlučila je da dividenda bude isplaćena dioničarima, pa su Oković i Pršeš te godine, preko Ginexa, zaradili oko 3 miliona maraka. Prijavljena dobit Ginexa za 2018. godinu bila je 6 miliona, dok je godinu kasnije iznosila 5 miliona.
Vlada Federacije BiH odbija, međutim, da podijeli dobit te novac ostaje u Ginexu kojim upravlja Munevera Fočo. Zbog svega toga, Hamid Pršeš u ime malih dioničara piše dopise u kojima obavještava Skupštinu dioničara Ginexa da Nadozrni odbor obmanjuje vlasnike, te da se iz Ginexa, kojim upravlja Munevera Fočo, izvlači novac.
“Poštovani, Nadzorni odbor je na sjednici održanoj 04.05.2021.godine donio Odluku o prihvatanja Izvještaja o
poslovanju društva i izvještaja neovisnog revizora i iste uputio u daljnju proceduru, ali kako je isti sačinjen suprotno računovodstvenim standardima izvještavanja i zakonskim normama predlažem da NO na narednoj sjednici preispita svoje Odluke, iste koriguje i naloži ispravku navedenih izvještaja za 2021. god. Nadzorni odbor nije dovoljno jasno sagledao ispravnost navedenih izvještaja u dijelu rada sa povezanim
licima i ovlaštenja za dodijeli donacija u ime društva UNIS GINEX d.d. Goražde. Razlozi za ovakav zahtjevu su: 1. Izvještaj nezavisnog revizora na stranci 39 ne sadrži tačnu listu povezanih lica sa društvom. Navedena lista povezanih razlikuje se od liste koja se nalazi u Izvještaju o transfernim cijenama koju je radio REVIKON i razlikuje se od stava Odbora za reviziju (OR) koji nam je dostavljen na prethodnoj sjednici NO. Činjenica da dopis OR nije bio potpisan i da je izazvao nedoumice kod nekih članova NO razlog su da se ovo pitanje još jednom razmotri. 2. U Izvještaju o transfernim cijenama na strani 59 i 60 navedenu su cijene koje imaju povezana i nepovezana lica. Cijena koja je navedena za inc. kapislu 4,5/3-P1 za mali pištolj od 21,63 KM/1000 kom značajno se razlikuju od cijena u dopisu br. 9630 od 07.05.2021.god., koji vam dostavljam u prilogu. Navedeni dopis je svakako dodatni razlog za zabrinutost i provjeru cijena. 3. GINEX je društvo od javnog interesa, u većinskom vlasništvu Federacije B i H, stoga način kako su odobrene donacije u iznosu od 162.000 KM nije u skladu sa Zakonom o donacijama preduzeća u javnom vlasništvu ili pod javnom kontrolom u F B i H. Knjižene donacija na teret tekućih troškova umanjuje finansijski rezultat za navedeni iznos, te stoga Izvještaje treba korigovati, a odluku o donacijama prepustiti narednoj Skupštini dioničara u skladu sa pozitivnim pravnim normama. Takoder, iskazani efekt transfernih cijena treba tretirati kao poklon o čemu odlučuje Skupština sa
75% glasova. Odluka NO na prethodnoj sjednici da će donacije u buduće odobravati Skupština ne uklanja grešku u Izvještaju za 2021.godinu”, naveo je Pršeš.
Uprkos brojnim, čak i utemeljenim tvrdnjama Hamida Pršeša, Fadil Novalić i Nermin Džindić su odlučili da zaštite direktoricu Muneveru Fočo. A upravo je ona bila njihov izbor kada su članovi Nadzornog odbora u ime Vlade Federacije BiH odbili na poziciju direktora Ginexa imenovati Almira Badnjevića. Naime, Almir Badnjević je vlasnik i direktor Verlaba (firma poznata iz slučaja Respiratori). On je zet Halila Okovića, jednog od dioničara Ginexa kojeg u NO zastupa Hamid Pršeš. Uprvao ovo (ne)imenovanje ima veze i sa slučajem Respiratori, o čemu smo pisali prije dvije godine.
Munevera Fočo je, dakle, godinama bila prvi izbor federalnog premijera Fadila Novalića i ministra Nermina Džindića. Istovremeno, i tokom afere respiratori, federalni ministar Aljoša Čampara (NiP) i HDZ-ovi ministri u Vladi Federacije BiH su zastupali stavove i interese Hamida Pršeša i Halila Okovića. Tako je i HDZo-va ministrica finansija Jelka Milićević podršavala Pršešove stavove u Vladii Federacije, glede imenovanja Kadrije Kolića na mjesto člana Nadzornog odbora Ginexa.
Jelka Miličević podržava Hamida Pršeša
No, onda je dolo do obrata. Vlada Federacije se namjerava riješiti svoje miljenice Munevere Fočo. Svjesna da ostaje bez funkcije, ona sklapa dil sa Hamidom Pršešom koji u Goraždu organizira skupove podrške “direktorici” čiju smjenu želi Vlada Federacije BiH. HDZ-ovi ministri odbijaju učestvovati na telefonskoj sjednici Vlade FBiH kada je data prethodna saglasnost za razrješenje Munevere Fočo. Od svih prisutnih ministara, protiv njene smjene je glasao Aljoša Čampara. Munevera Fočo, potom, započinje proces “oduživanja”.
Početkom maja, Munevera Fočo je, prema informacijama Istrage, zatražila od Nadornog odbora i Skupštine dioničara da pokrene proceduru podjele dividende u iznosu od pet miliona maraka. S obzirom na to da Pršeš i Oković imaju oko 30 posto dionica, pripalo bi im oko 1,5 mliona maraka za ovu godinu. No, Vlada Federacije će ponovo blokirati tu podjelu.
Predsjednik SDP-a BiH Nermin Nikšić nosilac je kompenzacijske liste te stranke za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH. Podsjećamo, Nikšić je i u aktualni saziv Predstavničkog doma PS BiH ušao sa kompenzacijske liste. Na mjestu broj dva SDP-ove državne kompenzacijske liste je Lidija Korać. Na fotografiji ispod možete vidjeti kompletnu SDP-ovu kompenzacijsku listu.
Sabina Ćudić nosi kompenzacijsku listu Naše stranke za Predstavnički dom PS BiH. Na drugom je mjestu Predrag Kojović, bivši predsjednik NS-a. Ćudićeva je, podsjećamo, nosilac državne liste i iz izborne jedinice koja obuhvata Kanton Sarajevo i BPK Goražde. Evo i njihove kompletne kompenzacijske liste za PD PS BiH.
Milan Dunović nosi kompenzacijsku listu Demokratske fronte za PD PS BiH. Aktualni potpredsjednik Federacije BiH je i 2018. godine bio nosilac kompenzacijske liste, ali DF-u tada nije pripao nijedan kompenzacijski mandat.
Bivši potpredsjednik SDP-a Hamdija Lipovača nosi kompenzacijsku listu Stranke za BiH. OVa stranka, podsjećamo, 2018. godine nije uspjela prebaciti prag na nivou BiH, no sada postoje šanse da osvoje barem jedan kompenzacijski mandat.
Safet Kešo nosi komepnzacijsku listu SDA. Na drugom mjestu je aktualna ministrica vanjskih poslova BiH Bisera Turković. SDA na kompenzacijskoj listi ima ukupno šest imena.
Kompenzacijsku listu Saveza za bolju budućnost nosi Nermin Džindić, aktualni federalni ministar energije rudarstva i industrije. SBB je, podsjećamo, na izborima 2018. godine osvojila dva kompenzacijska mandata.
HDZ-ovu kompenzacijsku listu za PS BiH nosi Slavko Matić. Na drugom je mjesto Marina Pendeš, dok je treći Jozo Bagarić
Iz Federacije BiH državne kompenzacijske liste još nose Senad Šešić (Koalicija Država), Mirsad Kukić (PDA), Mirnes Ajanović (BOSS), Nihad Čolpa (SD-Zeleni), Nihad Omerović (NiP) i Ilija Cvitanović (HDZ 1990).
Kada su u pitanju državne kompenzacijske lise iz Republike Srpske, SNSD-ovu nosi aktualni premijer RS-a Radovan Višković. Na drugom mjestu je Sanja Vulić, a na trećem aktualni predsjedavajući Vijeća ministara BiH Zoran Tegeltija.
Kompenzacijsku listu SDA za PD PS BiH iz Republike Srpske nosi aktualni potpredsjednik te stranke Edin Ramić. S obzirom na dosadašnju praksu, izvjesno je da će ova lista, koju u RS-u podržavaju sve probosanske stranke imati jedan kompenzacijski mandat.
Listu SDS-a za kompenzacijske mandate nosi Miladin Stanić, aktualni poslanik te stranke u Narodnoj skupštini RS. Na drugom mjestu je Aleksandra Pandurević, bivša državna zastupnisa SDS-a.
Predsjednik PDP-a Branislav Borenović osigurao se i kompenzacijskom listom za PD PSBIH. Druga na listi je aktualna zastupnica te stranke Mira Pekić.
Kompletne listę, i redovne i kompenzacijske možete pogledati na ovom linku.
Kompenzacijske liste za Zastupnički dom Federacije BiH
Damir Mašić nosilac je kompenacijske liste SDP-a BiH za Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH. Druga na listi je Lana Prlić, a treći Ivan Boban.
Ivica Šarić nosi kompencacijsku listu SDA za Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH. Na drugom mjestu je aktualna potpredsjednica Federacije BiH Melika Mahmutbegović, dok je treći predsjednik KO SDA Tuzla Fahrudin Skopljak.
Amir Ibrović, aktualni šef Kabineta člana Predsjedništva BiH Željka Komšića nosi kompenzacijsku listu DF-a. Druga na listi je Bibija Kerla, dok je treći Dževad Adžem iz Goražda.
Kompenzacijsku listu Naše stranke nosi aktualni zastupnik te stranke u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH Mirsad Ćamdžić. Aktualna drćavn zastupnica Mirjana Marinković-Lepić je druga na listi dok je konceptualni umjetnik Damir Nikšić na trećem mjestu.
Kompenzacijsku listu SBB-a za Parlament FBiH nosi Šemsudin Kavazović, inače brat aktualnog reisu-l-uleme Huseina ef. Kavazovića. Na drugom mjestu je Sanela Prašović-Gadžo, aktualna zastupnica u Parlamentu Federacije BiH.
Kompenzacijske listu SBiH-a za Zastupnički dom Parlamenta FBiH nosi Safet Omerović, Bosanske stranke Fatmir Alispahić, PDA Elzina Pirić, Koalicije Država Jasmina Numanović-Stjepanović, HDZ-a BiH Mario Karamatić, Naroda i Pravde Halil Bajramović.
Mato Tadić i Valerija Galić za sudije Ustavnog suda BiH su imenovani u maju 2002. godine. U tom trenutku na vlasti u Federaciji BiH je bila Demokratska alijansa za promjene, predvođena SDP-om BiH i potpomognuta zapadnim ambasadama u Sarajevu.
“Za sudiju Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić je izabran je u maju 2002., a na dužnost je stupio u maju 2003. godine prilikom konstituiranja Ustavnog suda”, navedeno je u biografiji sad već bivšeg ustavnog sudije Mate Tadića koji je godinama bio blizak HDZ-u BiH i za čijeg nasljednika u ovom trenutku Dragan Čović, Nermin Nikšić, Elmedin Konaković i Edin Forto žele imenovati Marina Vukoju, sekretara Predstavničkom Parlamentarne skupštine BiH koji je poziciju dobio zahvaljujući upravo HDZ-u BiH.
Kada je 2005. godine za ustavnu sutkinju Predstavnički dom Ustavni sud BiHParlamenta FBiH imenovao Seadu Palavrić (bivšu članicu SDA), SDP je bio u opoziciji. Evo kako je prije osamnaest godina reagirao i tadašnji i sadašnji SDP-ov federalni zastupnik Damir Mašić.
„Kako će Seada Palavrić biti nezavisna u svom budućem radu kad je direktno poslana i plasirana u Ustavni sud od centrale SDA. Pogotovo ako uzmemo u obzir njenu beščasnu ulogu u kreiranju državnog udara, kada je bila glasnogovornik svih onih koji su pokušali montirati politički sudski proces usmjeren prema nezavisnim novinarima, liderima opozicionih političkih partija i prema nezavisnim intelektualcima”, rekao je prije u decembru 2005. godine Damir Mašić.
Osamnaest godina kasnije, Damir Mašić, njegove stranačke kolege i koalicioni partneri žele primijeniti sličan princip protiv kojeg su bili 2005. godine prilikom imenovanja Seade Palavrić.
“Bio bih vjerovatno najsretniji čovjek kada bi se u ovoj zemlji ljudi birali samo prema struci, prema znanju i prema kvalifikacija. Nažalost, svi znamo da to nije tako i svi znamo ko sad sjedi u Ustavnom sudu BiH”, izjavio je predsjednik SDP-a Nermin Nikšić, priznavši, zapravo, da će se i on držati istog principa – imenovati nestručne ljude.
Ipak, Dragan Mioković, federalni zastupnik Naše stranke koji direktno, što u Komisiji za izbor i imenovanje, što u samom Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH odlučuje o izboru sudije Ustavnog suda BiH bio nedosljedniji u svojim izjavama. Evo samo njih nekoliko. Nakon što je objavljeno da SDP, Naša stranka i NiP namjeravaju imenovati HDZ-ovog kandidata za sudiju Ustavnog suda BiH, Mioković je odgovornost pokušao prebaciti na bivši saziv Parlamenta.
“Pokušavam istražiti ko je iz Komisije za izbor i imenovanja PD FBiH u kojem mandatu i s kim bio u talu., proveo proceduru izbora sudije Ustavnog suda BiH i sačinio današnju listu””, napisao je Mioković 14. marta u 8.24.
Istraga.ba mu je pomogla prilikom istraživanja. Rang listu je 20. februara sačinila Radna grupa koju su činili Irfan Durić (NES), Rasim Smajlović (NiP), Mladen Bošković (HDZ), Hakija Zajmović i Božana Banduka iz reda sudija. Radna grupa je kompletirana 26. januara. Odluku o imenovanju Radne grupe potpisala je Mirjana Marinković-Lepi, predsjedavajuća Predstavničkog doma FBiH i kadar Naše stranke.
Unatoč dokumentu, Mioković je ponovio da ostaje pri istom stavu, pa sada objavljujemo Izvještaj komisije za izbor i imenovanja od 20. februara ove godine.
Dakle, intervjue je radila Radna grupa koju je imenovao Predstavnički dom pod palicom Mirjane Marinković-Lepić iz Miokovićeve Naše stranke. Rang listu je, suprotno navodima Dragana Miokovića, sačinila Radna grupa koju je imenovao Predstavnički dom FBIH u ovom mandatu, a ne u prošlom mandatu, kako to navodi Dragan Mioković.
Kada je izgubio činjenice i kada je, zbog pritiska javnosti, otkazana sjednica Komisije za izbor i imenovanje Predstavničkog doma FBiH, Miković je ustvrdio da je priča – izmišljena.
“Nije bilo ni frtalj od onoga kako je pumpano. Ovdje gdje sam ja ludi rade. Nema se kad za ublehe”, napisat će Dragan Mioković nakon što je prekinuta sjednica Komisije za izbor i imenovanja.
No, samo nekoliko sati predsjednik SDP-a BiH Nermin Nikšić će izjaviti da će podržati imenovanje prvorangiranog Marina Vukoje. Isto je ponovio i Miokovićev imenjak i koalicioni partner Dragan Čović, koji je potvrdio da je sve dogovoreno usmeno. Tada federalni zastupnik Dragan Mioković odlučuje odgovornost prebaciti na Našu stranku iz koje dolazi.
“Ja nisam nezavisni zastupnik, nego član Naše stranke koji slijedi viziju i politiku političke opcije u koju vjerujem. To, nekada, podrazumijeva i gutanje žaba, ali sam taj rizik prihvatio kada sam ušao u sve ovo”, napisao je Mioković i tako, praktično, najavio da će glasati za HDZ-ovog Marina Vukoju. Jer, navest će kasnije, on to radi samo po proceduri koju su uspostavili HDZ i SDA. I koju je ranije kritikovao SDP. Ali sad je vrijeme za gutanje HDZ-u BiH. Gutanje žaba.
“Nisam mogao podržati mišljenje mojih kolega u pogledu osuđujućeg dijela presude. Moja ocjena izvednih dokaza se u potpunosti razlikovala od njihovog pristupa”, napisao je sudija Suda BiH Branko Perić u izdvojenom mišljenju prilikom donošenja odluke kojom su, u predmetu Respiratori, nepravosnažno osuđeni federalni premijer Fadil Novalić, suspendirani direktor FUCZ Fahrudin Solak i osnivač FH Srebrna malina Fikret Hodžić.
Istraga.ba je u posjedu kompletnog Perićevog izdvojenog mišljenja koje je pročitano u sudnici Suda BiH prilikom objave presude Novaliću i drugima. U nastavku donosimo sve ono što je sudija Perić rekao u sudnici.
“Ne bi bilo primjereno da dajem komentare njihovog pravnog pristupa i sudskog silogizma. Sudske odluke se donose većinom i svaki sudija ima potpunu slobodu u donošenju odluka. Različita mišljenja nisu rijetkost, ne treba im davati poseban značaj. Prosto, pravosudni sistem tako funkcioniše.
Ono što nije uobičajena praksa ovog suda jesu izdvojena mišljenja. Naš procesni krivični sistem ne poznaje institut obrazloženog izdvojenog mišljenja koje se objavljuje i dostavlja strankama. To ne znači da je sudiji zabranjeno da svoje izdvojeno mišljenje obrazloži i da ono bude dostavljeno uz presudu strankama. Naprotiv! Mišljenje svakog sudije treba biti obrazloženo i dostupno strankama. To je legitimno pravo sudije i legitiman interes stranaka.
Izdvojeno mišljenje može pomoći sudijama koji su većinski donijeli odluku da svoju odluku bolj obrazlože, strankama može pomoći da napišu bolju žalbu, a apelacinom sudu mogu pomoći u donošenju dobre i zakonite odluke po žalbi.
Prije svega, želim da ukažem na važnu specifičnost krivičnog djela zloupotrebe položaja ili ovlaštenja. Za postojanje ovog krivičnog djela potebno je utvrditi namjeru da se počini krivično djelo. Namjera je nešto što bi se moglo definisati kao zloupotreba ovlaštenja sa dominantnim motivom da se ostvari korist. Zloupotrebe su, nažalost, u praksi česte, ali nije svaka zloupotreba krivično djelo. Razne činovničke samovolje su teške zloupotrebe ali nisu krivično djelo.
U pravnoj teoriji, a i u praksi postoje ozbiljna mišljenja da ovo krivično djelo nije o skladu sa ustavnim i pravnim načelima. Postojale su u Hrvatskoj inicijative pred Ustavnim sudom da se to utvrdi. Dvojica profesora sudija Ustavnog suda su to podržala. Posebno složeno pravno pitanje jeste odgovornost odgovornih lica u pravnim licima za zloupotrebu. Pravni subjekti i njihova tržišna sloboda i postoje da bi ostvarivali korist. Ali, ovo nije mjesto za opširniju priču o tome.
Za dokazivanje namjere o izvršenju krivičnog djela zloupotrebe službene dužnosti potrebni su jasni i nedvosmisleni dokazi. Mi u dokaznom postupku nismo vidjeli takve dokaze. Tužilac nam je predstavio niz indicija niskog stepena vjerovatnoće iz kojih je izveo konstrukciju o udruživanju sa ciljem sticanja imovinske koristi u nepoznatom iznosu koja bi se podijelila na kraju nabavke respiratora. Mi smo se saglasili da za takvu konstrukciju nema dokaza. Kao ključne dokaze tužioci su nam predstavljali skrin-šotove poruka u Viber grupi Kabineta premijera Novalića. Među njima nema poruka na osnovu kojih bi se takva namjera mogla utvrditi.
U obrazlaganju krivične odgovornosti optuženog Novalića navodio se skrin-šot poruke optuženog F. Hodžića optuženom Novaliću “Premijeru, poslao me Asim…”. Ja možda mogu da pretpostavik o kom Asimu se radi, ali objektivan posmatrač koji prati ovo suđenje ne može da zna koji Asim i zbog čega je Asim važan. U sudskoj presudi se takve činjenice ne mogu koristiti kao dokazi. Sud ne zasniva svoju odluku na pretpostavkama ili mišljenjima.
Na kraju, ko bi razuman o svojoj namjeri razgovarao u viber grupi koja nije kvalifikovana kao organizovana kriminalna grupa.
Naprotiv, mi smo među tužilačkim dokazima vidjeli da je optuženi Novalić tražio da se vlasnici velikih i uspješnih firmi u F BiH uključe u nabavku respiratora i mediscinske opreme. Odazvao se samo vlasnik “Violete” Petar Čorluka, koji je nakon razgovora o uslovima uvoza, rekao: “Moje je da uvezem, a vaše da pribavite dozvole”. I odustao je od namjere da se bavi uvozom koji od njega zahtijeva administrativne procedure. Takve su bile okolnosti u kojima je optuženi Novalić morao da donosi odluke u haosu planetarne pandemije. Po mom mišljenju, namjera kao subjektivni element i bitno obilježje krivičnog djela Zloupotreba službenog položaja ili ovlaštenja nije dokazana.
Većinsko mišljenje stoji na stanovište da su optuženi Novalić i Solak zloupotrebom svojih ovlaštenja favorizovali optuženog Hodžića tako što su ga “odabrali za nabavku respiratora” i pored toga što nije registrovan za promet medicinske opreme, omogućivši mu materijalnu korist od 700.000 KM, i to na način da je optuženi Novalić, kao premijer Vlade F BiH, zatražio od Solaka kao direktora FU CZ, da sa Hodžićem potpiše ugovor o nabavci 100 respiratora.
Takav zaključak se ne može izvesti iz dokaza koje je ponudila optužba. Nije Novalić pozvao optuženog Hodžića i ponudio mu da nabavi respitatore. Nema dokaza da su se prethodno uopšte poznavali. Njihovi telefonski kontakti su krenuli nakon dostavljanjem ponude. Takođe, nema dokaza da su se Solak i Hodžić poznavali prije dostavljanja ponude. Iz izvedenih dokaza optužbi nije moguće van razumne sumnje zaključiti da je optuženi Navalić zatražio od Solaka sačinjavanje ugovora sa Hodžićem i uplatu avansa “Srebrnoj malini”, ili da je imao takvu namjeru.
Iz izvedenih dokaza osnovano se može zaključiti da optuženi Novalić nije radio ništa što bi prevazilazilo ovlaštenja premijera u vrijeme pandemije i proglašenog vanrednog stanje. Nije radio ništa što nisu radili premijeri svih zemalja u vrijeme epidemije. U vanrednim sitacijama kada su ugrozeni životi ljudi ili kada društvenim dobrima i privredi prijeti katastrofa, sva ovlaštenje i sva odgovornost je na izvršnoj vlasti. Kompletna situacija u pandemiji zahtijevala je najviši stepen hitnosti u postupanju izvršne vlasti. To je od svih vlada svijeta tražila Svjetska zdravstvena organizacija i Evropska komisija. Zdrav razum je u stanju svakodnevnog umiranja i potpune neizvjesnosti od posljedica pandemije zahtijevao najhitnije reagovanje. Optuženi Novalić i optuženi Solak su morali da predviđaju i da donose važne odluke po mjeri vlastite pameti u skladu sa okolnostima. Sasvim je logično da predviđanja u vrijeme vanrednih okolnosti budu pogrešna. Da li za pogrešna predviđanja i pogrešne odluke treba ljude kažnjavati?
Respiratori su bili planetarno pitnje života i smrti. Snalaženje u potpunom zatvaranju i haosu je bilo pitanje svih pitanja. Države i državnici su tragali za respiratorima dovijajući se na sve moguće načine. Išli su predstavnici država u Kinu sa torbama gotovog novca. Neke države su nabavku respiratora proglasile državnom tajnom. Kupovale su se kompletne zalihe respiratora jer se nije znalo šta će sutra biti i koliko će ih trebati. Niko nije znao kako će se pandemija razvijati kakve bi mogle biti razmjere katastrofe. Mnoge države su kupile na hiljade respiratora koji stoje ne raspakovani. Da li se zbog toga danas u svijetu protiv nekog premijera vodi krivični postupak?
Moje kolege misle da je optuženi Solak trebao formirati komisiju i primijeniti pregovarački postupak, a ne interventnu hitnu nabavku u smislu člana 10. Zakona o javnim nabavkama. Da li bi to bilo razumno u situaciji kada se i cijene i dostupnost respiratora na jednom jedinom tržištu mijenja iz sata u sat? Šta bi to promijenilo? Ko bi se prihvatio rada u komisije? Kakve su procedure rada komisije? Koliko bi to uzelo vremena? Da je sve to proveo optuženi Novalić bi bio optužen za izbor članova komisije.
Iz dokaza koje je proveo tužilac može se osnovano zaključiti da je optuženi Solak krajnje oprezno preduzimao korake za koje je nadležan. On je prije svoje odluke o interventnoj nabavci respiratora u skladu sa članom 10. dobio mišljenje Agencije za javne nabavke o mogućnosti primjene člana 10. To je za njega bilo dovoljno da vjerujera da donosi zakonitu odluku. Čaki i da je pogrešno vjerovao, njegovo pogrešno razumijevanje zakona ne može se podvoditi pod umišljaj i namjeru da počini krivično djelo. I sudije ponekad pogrešno tumače zakonske norme pa nikome ne pada na pamet da ih optuži da svjesno krše zakon. Autentično tumačenje zakona može dati samo zakonodavac. Osim toga, optuženi Solak je bio prisutan sjednici Vlade na kojoj su direktori zdravstvenih ustanova tražili izmjene zakona kako bi se moglo reagovato odmah, bez bilo kakvih procedura. Valjda oni najbolje razumije šta je hitnost u nastalim okolnostima. Ni svjedoci optužbe nisu smatrali da je optuženi Solak postupao nezakonito, niti je bilo ko zbog povreda zakona pokretao prekršajni postupak. U izvedenim dokazima optužbe smo mogli da vidimo da otuženi Solak nije prihvatio ponudu optuženog Hodžića za nabavku maski sa obrazloženjem da je našao jeftinijeg ponuđača.
Zbog toga sam čvrsto uvjeren da u radnjama donošenja odluke o kupovini respiratora primjenom člana 10. Zakona o javnim nabavkama nema kršenja zakona i zloupotrebe ovlaštenja.
Istraga u ovom slučaju pokrenuta je na osnovu novinskog teksta koji je objavljen u jednom mediju. Tekst je interpretacija sadržine ugovora koja je bila poznata širem krugu ljudi i nije predstavljala nikakvu službenu tajnu. Istrazi nije prethodio plan istrage, nije bilo posebnih istražnih radnji u vidu presretanja komunikacija ili tajnog praćenja. Istraga se sastojala iz saslušanja svjedoka i pretresa telefona, kompjutera i poslovnih prostorija. Tužilac se u završnoj riječi požalio na izostanak saradnje od strane policijskih i obavještajnih službi, objašnjavajući time zasnovanost optužbe na lancu indicija. Teško je i gotovo nemoguće namjeru o izvršenji ovakvog krivičnog djela i u vanrednoj situaciji dokazivati indicijama.
U izvedenim dokazima optužbe nema činjenica koje bi ukazivale na neuobičajene međusobne kontakte Novalića, Hodžića i Solaka. Njihove komunikacije su u pretežnoj mjeri razmjena poruka koje ukazuju na uobičajenu komunikaciju. Poruke u vezi ponuda za nabavku respiratora razmjenjuju se u okviru viber grupe i šalju se drugim institucijama. F. Hodžić glavne komunikacije vodi sa zaštićenim svjedokom K. M., koji se pojavljuje kao ključni posrednik među posrednicima u Hrvatskoj i Crnoj Gori. Zaštićeni svjedok K.M. povezuje Hodžića sa firmom Exo trejd u Rijeci i Sanjom Lekić u Podgorici kao bi zaradio na posredovanju. On šalje optuženom Hodžiću informacije o kvalitetu respiratora i uvjerava ga da se radi o respiratorima koji su transportni i invazivni.
Moje kolege su zaključile da je izmjena ugovora u dijelu koji se odnosi na tip respiratora učinjena u namjeri kako bi optuženi Hodžić nezakonito stekao imovinsku korist. Ovakvo zaključivanje ne podržavaju izvedeni dokazi optužbe. Izmjena predmeta ugovora (tipa respiratora) izvršena je zbog nemogućnosti isporuke tipa HC_VE 003 respiratorom istog kvaliteta i iste cijene. Izmjena jednog člana u već potpisanom ugovoru omogućila je bržu reralizaciju ugovora. Moje kolege smatraju da je trebalo ugovor raskunuti, plaćeni iznos vratiti pa zaključivati novi ugovor. Zašto bi se stvari vraćale na početak i gubilo vrijeme na formalnosti ako se cilj postiže jednostavnijom formalnom procedurom izmjene jednog člana!? Svi smo mogli da vidimo kako su respiratori nabavljani. Svi smo vidjeli da ih je mogao nabaviti samo onaj ko je imao lične poslovne ili druge veze sa proizvođačimai i prodavcima u Kini. Kina kao ozbiljna zemlja uvela je obavezu da država garantuje da se nabavka vrši za potrebe države. Otuda je svaki ugovor moralo da prati pismo namjere koje je potpisivao premijer. Optuženi Novalić je upravo takva pisma potpisivao. Nije optuženi Novalić pisma namjere potpisao da bi Hodžić uvezao respiratore koje će preprodavati i na tome zarađivati.
Ni Novalić ni Solak nisu bez osnova povjerovali optuženom Hodžiću da može osigurati uvoz 100 respiratora. On je preko posrednika K.M., prvobitno u Rijeci, a kasnije u Podgorici, dobio uvjeravanja da uz posredničke provizije, koje su zakonit privredni posao, može nabaviti respiratore. Drugim riječima, optuženi Hodžić je imao realna uvjeravanja. I to je dokazao. Respiratori su stigli u BiH u jeku epidemije. Da li Fikret Hodžić treba da zbog toga bude rigorozno kažnjen?
Činjenica da je naknadno dobio dozvolu za uvoz je u vanrednoj situaciji normalna stvar. Svi interventni uvozi se rešavaju na isti način. Na kraju, dozvola je bila interes države u vanrednoj situaciji, a ne samo interes optuženog Hodžića.
Tužioci su tokom postupka nametnuli narativ da nisu nabavljeni respitatori za intenzivnu njegu! Na utvrđivanju činjenica o kakvom se respiratoru radi izgubljeno je pola godine. Niko nikada nij odredio kvalitet i svojstva repiratora koje treba nabaviti. To nije određeno ni u potrebama medicinskih ustanova, ni u Odluci o medicinskoj opremi, niti je određeno ugovorom. Tužilac se nije ni bavio činjenicom koliko je respiratora bilo potrebno za kapacitete intenzivne njege, a koliko respiratora za lakše i srednje kliničke slike. A respiratori AC 812 A su proizvedeni i namijenjeni za sprečavanje posljedica pandemije Korona virusa. Za tu namjenu su ih kupovale i druge zemlje. I dokazi koji je izveo tužilac ne osporavaju da se respiratori mogu koristiti i za tretman bolesnika lakše i srednje slike, i u funkciji prenosivog i stacionarnog respiratora.
Mediji si u toku cijelog postupka održavali tužiočev narativ kako bi se u javnosti stekla predstava o krivici optuženih.
U toku dokaznog postupka i u završnim riječima govorilo se o medijskom projektu iz koga je ovaj slučaj nastao. Ne želim da o tome govorim. Ali, želim da skrenem pažnju da je tokom cijelog postupka sud bio izložen neprimjerenim i do sada neviđenim pritiscima od strane jednog medija. Dvije godine Sud I optuženi izloženi medijskom teroru jednog dnevnog lista. U demokratskim zemljama to se naziva ometanjem pravde I kažnjava.
Dvije godine u dva predmeta u ovom Sudu traje konstantno podrivanje pravde. U oba slučaja je centar tih medijskih operacija u tim novinama. Umjesto da međunarodni zvaničnici, koji nas uvjeravaju da nas podržavaju u izgradnji nezavisnog pravosuđa i vladavine prava, reaguju na podrivanje Suda BiH, američka Ambasada je prošle godine dvojicu tužilaca koji su zastupali optužnicu u ovom slučaju proglasila HEROJIMA.
Da li je miješanje izvršne vlasti jedne strane države u vršenje sudske vlasti podrška nezavisnosti pravosuđa I vladavini prava? I da li je slučajnost da se jedan medij upliće u sudske slučajeve na krajnje neprofesionalan i primitivan način, zaključite sami!
Prije nego što su Nermin Nikšić, Elmedin Konaković i Edin Forto, uz pomoć američkog ambasadora Michaela Murphya, započeli proces relaksacije odnosa, Milorad Dodik je separatističke akcije provodio isključivo sa svojim koalicijskim partnerima. Otkako je relaksacija stupila na scenu – Dodiku se pridružila i opozicija. Pa sada nema razlike u javnim istupima između vladajućeg SNSD-a i opozicionog SDS-a.
Opoziciju iz Republike Srpske više ništa ne veže za državni nivo vlasti. SDP BiH, odnosno Nermin Nikšić i Vojin Mijatović su, ponavljajući SDA-ovu grešku iz 2018. godine, predali Miloradu Dodiku četvrtog delegata u Klubu Srba Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH. I sada više ne postoji nikakva šansa za smjenu aktualnog saziva Vijeća ministara BiH, jer bez Dodika nema entitetske većine u Domu naroda koji ne imenuje, ali razrješava Vijeće ministara BiH. Dakle, Vijeće ministara će i ubuduće funkcionisati onako kako Milorad Dodik želi.
Sve do ove godine SDS je na nivou Bosne i Hercegovine upravljao Službom za poslove sa strancima BiH. Dodik je kontrolisao Vijeće ministara BiH i tokom mandata 2018.-2022., ali nije uspio preuzeti ovu Službu zaduženu za migracije. Elmedin Konaković je, u samo jednom reformskom zamahu predao Dodiku Službu za strance. I Agenciju za lijekove. I operacije OSA-e. I sve krim istrage u SIPA-i. Šta je dobio zauzvrat? Stranke Trojke su pristale da ovaj novi, “reformisani” saziv Vijeća ministara BiH, postavi sve srpske i hrvatske kadrove u sigurnosne agencije BiH. Istovremeno, osim Almira Džuve, nijedan Bošnjak nije postavljen nigdje. U Službi za strance je postavljen direktor SNSD-ov direktor Žarko Laketa. Zamjenik Bošnjak – nije postavljen. U Direkciji za koordinaciju policijskih tijela je postavljen zamjenik direktora Đuro Knežević. Direktor DKPT Bošnjak nije postavljen. U Graničnoj policiji je postavljen direktor Mirko Kuprešaković. Zamjenik direktora Bošnjak nije postavljen. I postavljenja bošnjačkih kadrova neće biti moguća bez SNSD-a, jer za sve konačne i izvršne odluke mora glasati najmanje jedan Srbin iz Vijeća ministara. A svi Srbi u Vijeću ministara su Dodikovi.
Sjetimo se novembra 2019. godine. Tada je, naime, Predsjedništvo BiH imenovalo Zorana Tegeltiju iz SNSD-a za mandatara za novi saziv Vijeća ministara BiH. Nakon izbora 2018. godine Vijeće ministara BiH nije formirano u rekordnom roku. Ali je, zato, uslovljavanjem Željka Komšića i Šefika Džaferovića usvojen historijski Program reformi koji je i NATO preveo kao Godišnji nacionalni program ili skraćeno ANP. Milorad Dodik je glasao za to, jer je želio, po svaku cijenu, u vlast na nivou BiH. I platio je cijenu ulaska u Vijeće ministara BiH. NATO je ubrzo počeo vježbati sa pripadnicima Oružanih snaga BiH na Manjači.
Onda se pojavila Trojka sa svojom politikom “ustupaka”. Dobili su izravnu podršku američkog ambasadora Michaela Murphya. Dobili su fotelje u Vijeću ministara, ali su izgubili Ministarstvo sigurnosti BiH. Izgubili su kakvu-takvu podršku opozicije iz RS-a koju su, zajedničkim snagama, izdali i lideri Trojke i Ambasada SAD-a. Izgubili su šansu da vježbaju sa NATO jedinicama.
Dali su Dodiku četvrtog delegata. I sada oni Milorada Dodika ne mogu izbaciti iz Vijeća ministara BiH, a Milorad Dodik može izbaciti njih.
U situaciji kada Milorad Dodik najavljuje izvođenje policije na entitetsku liniju, situacija u sigurnosnom sektoru je ovakva:
Federalna uprava policije koja je u nadležnosti federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare – nema direktora. Trojka je na poziciju federalnog ministra unutrašnjih poslova namjeravala postaviti Bošnjaka. Što znači da bi pozicija direktora FUP-a trebala pripasti Hrvatima – odnosno “relaksiranom HDZ-u”.
Upravom policije Kantona Sarajevo upravlja v.d. komesar, jer je Vlada KS kojom upravlja Trojka do posljednjeg trenutka čuvala Čamparinog komesara Nusreta Selimovića.
Direkcijom za koordinaciju policijskih tijela upravlja Mirsad Vilić kojem je davno istekao mandat i koji bi uskoro trebao biti penzionisan. Ako Dodik ne pristane da imenuje novog direktora, Direkcijom će upravljati zamjenik Đuro Knežević
Kriminalističko-istražnim odjelom SIPA-e upravlja Žarko Kalem, nakon što je pod pritiskom dijela NiP-a i Ambasade SAD-a Vahidin Šahinpašić uklonjen s te pozicije
Zamjenik direktora Granične policije BiH Fahrudin Halač je van mandata, tako da Bošnjaci, suštinski, nemaju nikoga u rukovodstvu Granične policije BiH.
Nakon deset godina BiH je napokon popustila i riješila problem kontakt tačke s EUROPOL-om. Kontakt tačka bit će u Ministarstvu sigurnosti BiH, iako je stav Direkcije bio da nacionalna kontakt tačka za saradnju sa EUROPOL-om treba i mora ostati, kako organizacijski, tako i lokacijski, u Sektoru za međunarodnu operativnu policijsku saradnju DKPT-a gdje su smješteni i drugi kanali za razmjenu informacija (INTERPOL, SELEC).
Milorad Dodik je ponovo pokrenuo priču o secesiji. To što su njegovi motivi zaduženja Republike Srpske, ne umanjuje posljedice. A posljedice bi mogle biti nesagledive. Jer prvi put od 2015. godine SDS kao najveća opoziciona stranka počela je pratiti politiku SNSD-a.
Nasilje je postalo legitimno (i legalno) političko sredstvo. Zbog prijetnji “nasiljem na Jugu”, Christian Schmidt je oktroisao dijelove Ustava Federacije koje je, potom, suspendovao na jedan dan kako bi udovoljio onima koji su prijetili nasiljem. Zbog straha od nasilja u Republici Srpskoj, Christian Schmidt ne smije/ne želi posjetiti Banja Luku, legitimišući, tako, silu kao jedino političko sredstvo koje vrijedi u BiH. A onaj ko ne prijeti nasiljem, može samo, zarad lažnog mira, davati ustupke nasilnicima i tvrditi da je to jedini ispravni put.
“Brine me radikalizacija Bošnjaka”, izjavit će 4. maja ove godine sarajevskom Oslobođenju visoki predstavnik Christian Schmidt.
Schmidta, dakle, najviše brine to što su Bošnjaci počeli shvatati da jedan glas hercegovačkog Hrvata nakon OHR-ove intervencije vrijedi koliko vrijede tri bošnjačka glasa. Brine ga i to što su Bošnjaci uočili da je “njihov” potpredsjednik Federacije nepotreban kada se, po željama onih koji su prijetili nasiljem na Jugu, nameće Vlada za jednokratnu uporabu.
U normalnom, demokratskom svijetu, tako nas uče, presudna je natpolovična većina. Iz tog normalnog, demokratskog svijeta, došao je i Christian Schmidt. Iz istog tog svijeta je došao i američki ambasador Michael Murphy.
U toj demokratskoj Njemačkoj su, recimo, štiteći pravo na kretanje i privatnost turskog državljanina koji se ne slaže sa politikom predsjednika Turske Redžepa Erdogana, uhapsili novinare (turske, dakako) koji su ga “neovlašteno” slikali i snimali. Jer u Njemačkoj niko nema pravo, a naročito ne novinari iz Turske, da ugrožavaju (bilo to i fotoaparatima) pravo na kretanje bilo koga, a naročito ne prava protivnika Erdoganovog režima.
U Americi iz koje dolazi Michael Murphy u januaru 2021. godine policija je ubila jednu ženu koja je bila dio grupe pristaša bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa koja je nasilno upala u Kapitol. Te noći američki potpredsjednik Mike Pence će reći: “Nasilje nije uspjelo da zaustavi demokratiju. Hajde, vratimo se na posao”.
Pod pokroviteljstvom Michaela Murphya, Christian Schmidt je u oktobru prošle i u aprilu ove godine ustuknuo pred najavama “nasilja na Jugu”. Najava nasilja pobijedila je demokratiju. Ustav je suspendovan na 24 sata i dio bošnjačkih zvaničnika okupljenih oko Trojke je legitimisao nasilje kao jedini politički argument. Pod uslovom da se to nasilje provodi nad bošnjačkim narodom koji, kako upozoravaju Istok i Zapad, svojom brojnošću ugrožava demokratiju.
“Ne bojim se Dodikovih prijetnji. Jučer je bio spreman napad na mene, mudro sam djelovao”.
Ovo je suština politički posthumnog intervjua bivšeg visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu Christiana Schmidta.
Kad se ne bojite prijetnji, suočite se s onima koji vam prijete. A kada ste vlast, a Schmidt je to i formalno i pravno (bio), onda ste dužni reagirati na nasilje, koliko god ono bilo opasno po vas. To vam je, zapravo, posao.
Zamislite, recimo, da su Ukrajinci, po uzoru na Schmidta, “mudro djelovali” i povukli se pred ruskom siłom. Danas ne bi bilo Ukrajine, kao što više, suštinski, nema OHR-a.
Sila je, da obrnemo Mike Pencea, uspjela zaustaviti demokratiju. Kada su “nasilnici s Juga” zaprijetili nemirima, Schmidt im se pridružio i proveo pravno nasilje. Tog dana su stradali Bošnjaci.
Kada je nasilnik iz Banja Luke zaprijetio “paradajzom i jajima”, Schmidt se povukao u svoju “zečju jazbinu”. Tog dana su stradali Bosna i Hercegovina i OHR.
Da su ga napali u Banjoj Luci, objašnjava Christian Schmidt, niko u Evropi se ne bi radovao. Radovala bi se Rusija.
“Imali biste situaciju koja bi izazvala krizne sastanke i ova zemlja bi bila dalje od Europe”.
Ako sam dobro razumio, a siguran sam da se drugačije ne može razumjeti, Schmidt je spasio evropski put Bosne i Hercegovine time što se povukao pred Miloradom Dodikom.
U ovu tezi vjeruju još samo dva čovjeka. Prvi se zove Elmedin Konaković, a drugi Amir Zukić.
Bosna i Hercegovina uputila je “žalbu” Evropskom sudu za ljudska prava na odluku u slučaju Slaven Kovačević, saznaje Istraga.ba u Uredu agenata BiH pred ovim Sudom.
Zahtjev za preispitivanje (žalba) potpisale su dvije bh. agentice – Monika Mijić i Jelena Cvijetić. “Žalba” je upućena 19. septembra, odnosno posljednjeg radnog dana Jelene Cvijetić na poziciji agentice BiH pred Sudom u. Strazburu. Dvanaest dana prije nego što je uputila žalbu, aktualni saziv Vijeća ministara BiH je Jelenu Cvijetić imenovao za pravobraniteljicu Bosne i Hercegovine.
Ovo je prvi put da Bosna i Hercegovina traži preispitivanje bilo koje odluke Evropskog suda za ljudska prava koja se odnosi na izborno zakonodavstvo – odnosno ustavni uređenje.
Podsjetimo, Evropski sud za ljudska prava je presudio da je Slavenu Kovačeviču, kao biraču i građaninu Sarajeva, uskraćeno pravo da glasa za kandidata za člana Predsjedništva BiH iz Republike Srpske. Sud je konstatovao da je Predsjedništvo BiH državna institucija i da bi svi građani morali imati pravo da biraju sve članove Predsjedništva BIH. Time je, faktički, Sud utvrdio da je, pored etničke diskriminacije, na u bih na snazi i teritorijalna diskriminacija. Da bi se ta diskriminacija otklonila, nužno je imati jednu izbornu jedinicu prilikom izbora članova Predsjedništva BiH i delegata u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH.
Nezadovoljne ovim odlukama, bh. agentice Monija Mijić (HDZ) i Jelena Cvijetić (SNSD) uputile su zahtjev za preispitivanje. Agentica Harisa Bavčić nije potpisala ovu žalbu, iako je, kako saznajemo, podržala kolegice prilikom sačinjavanja zahtjeva za preispitivanje. Danas smo pokušali dobiti komentar od agentice Bavčić, ali ona nije odgovarala na naše poruke.
Prema Poslovniku Evropskog suda za ljudska prava, o zahtjevu za preispitivanje odlučuje Veliko vijeće koje čini sedamnaest sudaca. Prvobitnu odluku, podsjećamo, donijelo je sedmero sudija. Oni su glasali u omjeru 6:1. Jedina koja se protivila prvobitnoj odluci bila je austrijska sutkinja Gabriele Kucsko-Stadlmayer. Upravo na njenom izdvojenom mišljenju agentice Mijić i Cvijetić su temeljile svoju žalbu.
Da bi zahtjev za preispitivanje uopće došao na Veliko vijeće od sedamnaest sudija, nužno je da njegovu utemeljenst prvobitno utvrdi Zbor od petero sudija.
U ovom Zboru po funkciji sjedi predsjednik Evropskog suda za ljudska prava te dvoje potpredsjednika. Osim njih, tu je još u dvoje sudija koji se rotiraju, a koji se biraju među sudijama iz preostalih odjela. Prilikom razmatranja zahtjeva za preispitivanje presude, u Zboru neće biti nijedan sudija koji je učestvovao u donošenju prvobitne odluke.
Upravo od ovog zahtjeva za preispitivanje čelnici SNSD-a i HDZ-a namjeravaju, uz prećutnu saglasnost Naše stranke, NiP-a i SDP-a, poništiti odluku Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu koji je utvrdio da u BiH, osim etničke, postoji i teritorijalna diskriminacija. Provedbom ove presude BiH bi se dodatno približila EU.
Prema informacijama Istrage, zvaničnici Republike Hrvatske i OHR-a angažirali su se da Evropski sud preko Velikog vijeća ospori prvobitnu odluku.
Palestinski naoružani napadači infiltrirali su se u područja južnog Izraela, a raketna baražna paljba pokrenuta je iz Pojasa Gaze u subotu u iznenadnom napadu koji je pokrenuo islamistički pokret Hamas.
Mediji javljaju da su palestinske snage preuzele kontrolu nad graničnim prijelazom u Gazi. U južnom dijelu Izreala pripadnici Hamasa su uočeni u samom centru grada.
Palestinian Fighters are continuing to roam the Streets in Southern Israel where they are continuing to Massacring any Men, Women, and Children that they see. pic.twitter.com/yxo5Bpvq5G
Mohammad Deif, viši vojni komandant Hamasa, najavio je početak operacije u prijenosu na Hamasovim medijima, pozivajući Palestince posvuda na borbu.
“Ovo je dan najveće bitke za okončanje posljednje okupacije na zemlji”, rekao je on i dodao da je lansirano 5.000 raketa.
Jedna Izraelka je poginula, prema hitnim službama, dok su ekipe hitne pomoći bile raspoređene u područjima oko pojasa Gaze, a sirene su se oglasile širom Izraela, uključujući Jerusalim.
Izraelski mediji objavili su da su naoružani napadači otvorili vatru na prolaznike u gradu Sderot, na jugu Izraela, a čini se da snimci koji kruže društvenim mrežama pokazuju sukobe na gradskim ulicama.
“Određeni broj terorista se infiltrirao na izraelsku teritoriju iz Pojasa Gaze”, navodi se u saopćenju vojske, dodajući da je stanovnicima u području oko Pojasa Gaze rečeno da ostanu u svojim domovima.
Izraelske odbrambene snage branit će izraelske civile, a teroristička organizacija Hamas platit će visoku cijenu za svoje akcije, navodi se.
Također je rečeno da Izrael pokreće vlastite udare na pojas Gaze.
Ured premijera Benjamina Netanyahua saopćio je da će se u narednim satima sastati s najvišim sigurnosnim zvaničnicima.
U Gazi se čuo huk lansiranja, a stanovnici su prijavili oružane sukobe duž ograde za razdvajanje s Izraelom, u blizini južnog grada Han Junis i rekli da su vidjeli značajno kretanje naoružanih boraca.
Izraelska hitna služba saopćila je da su timovi poslani u područja na jugu Izraela u blizini Gaze.
Kada nekoga nazivate izdajnikom, pa onda s njim sklopite pakt, šta ste tada vi? Da se poslužim retorikom SDA – i vi ste tada izdajnici. Ako ste za kantonalno ministarstvo više spremni pogaziti principe na koje ste se pozivali, pa raskinuti sporazume sa partnerima, kakvi god da su, onda i vi učestvujete u rasprodaji države. Jer ulazeći u krajiški pakt sa Narodom i Pravdom, SDP-om i (odmetnutom) Našom strankom, SDA je pokazala da se baš i ne razlikuje od onih koje je, uglavnom opravdano, do sada nazivala izdajnicima.
Želite li da saznate prave razloge “rekonstrukcije” Vlade Unsko-sanskog kantona? Onda u narednom periodu pratite tendere Cesta i Autocesta, pratite podizvođače i tražite kompaniju Kovgrad Bužim. Ova firma u vlasništvu Safet Kovačevića bavi se niskogradnjom. A vlasnik se bavi politikom i kao kadar SDA u USK direktno utiče na buduće rekonstrukcije.
Ima tome dvadeset dana kako mi se, neposredno prije emisije Istraga sedmice, u studiju Hayat TV-a, NiP-ov federalni zastupnik Halil Bajramović pohvalio kako će izbaciti NES iz Vlade USK i kako će SDP, NiP, Naša stranka i POMAK zajedno sa SDA-om formirati Vladu USK. Halil je, vidjeli smo svi u slučaju šamar, sklon zaobilaženju istine. Ali, evo, sad i zvanično znam da me nije slagao.
Politika NiP-a mi je jasna. Kao “HDZ-ovo cvieće” stranka Elmedina Konakovića ima zadatak da obezbjedi dovoljno bošnjačkih ruku da hercegovačkim Hrvatima i službenom Zagrebu isporuče što više moći.
SDP je, dokazali su to, okrenut tenderskoj politici. I za njih su spremni napraviti brojne ustupke HDZ-u.
Našoj stranci, svakako, bitna je samo sarajevska općina Centar i što se njih tiče Jelah kod Tešnja se nalazi negdje u Krajini.
Ali šta je sa SDA-om i sa njihovim “strateškim” pričama da žele ujedinjenje Bošnjaka? Ništa. Sve je jedna obična laž. Krajiški SDA-ovac sa ruba zakona, Hamdija Abdić Tgar se zove, mjesecima sa NiP-ovim Halilom Bajramovićem usaglašava stavove i politiku. Jer obojici je bitnije da se obračunaju sa Rifatom Hozanovićem i NES-om nego sa Draganom Čovićem i Miloradom Dodikom.
NES će, sada je jasno, u opoziciju na svim nivoima. Ali bolje je ostati principijelan, nego ostati vlast. Kada su mogli dobiti državnog (zamjenika) ministra, podržavajući izdajničke poteze Trojke, izabrali su da ne dobiju ništa. Kada su na nivou Federacije trebali dobiti nekoliko ministara, a da zauzvrat pogaze Ustav FBiH, izabrali su opoziciju.
SDA nije birala opoziciju. Nju su poslali u opoziciju. I tu ne možemo govoriti o njihovim principima. Oni su, sada na primjeru Krajine vidimo, u opoziciji samo zato što nisu mogli biti vlast. Eno, i Refiku Lendi više ne smeta Christian Schmidt koji ga je krajem aprila ove godine pomnožio s nulom. A krajiškim SDA-ovcima je bitnije da imaju premijera USK nego da se obračunavaju sa “izdajnicima”.
U cijeloj ovoj priči najveći je gubitnik Bakir Izetbegović. Razbijanje koalicije u Krajini njegov je veći poraz od onog poraza iz oktobra prošle godine kada ga je Denis Bećirović pomeo. Zašto? Pa, zbog toga što je sada pokazao da na početku svog novog predsjedničkog mandata ne kontroliše vlastitu stranku. Baš onako kako je Schmidt, kršeći Ustav, poništio Lendu, tako su krajiški SDA-ovci poništili Izetbegovića. Ako ne sankcionše pobunjenike iz Krajine, šta će, ubuduće, spriječiti bilo koji drugi kantonalni odbor da politiku vodi samostalno, bez stava Centrale? Ako ih sankcionira, u Krajini će izgubiti stranku. Mada je pitanje da li je sada uopće kontrolira.
Kolegij SDA, kojeg čini predsjednik i zamjenici predsjednika stranke, skoro je jednoglasno bio protiv avanture u koju će se s Trojkom upustiti krajiški SDA-ovci. Samo je Ramiz Salkić bio na strani Krajišnika. Zamjenik predsjednika Mirsad Zaimović se nije ni pojavio na Kolegiju. A upravo on bi mogao biti najveća opasnost po samog Izetbegovića. Jer od prvog dana Zaimović, zajedno sa Safetom Softićem, zagovara “partnerstvo” sa HDZ-om i SDP-om. Baš onakvo partnerstvo kakvo je bilo kada je supruga Safeta Softića postala sutkinja Ustavnog suda FBiH.
SDA će u Krajini dobiti premijera. Istovremeno će izgubiti sve ostalo. Ko, uopće, više može povjerovati u priču da Trojka vodi izdajničku politiku. Jer ako vodi, a uglavnom vodi, šta SDA radi sa Trojkom? Odgovor je jednostavan – SDA ganja fotelje. Predsjednik SDA se, vidimo, ne slaže sa politikom svojih stranačkih kolega iz Krajine. Ali bez sankcioniranja Krajišnika, SDA gubi smisao. Trojka je, zapravo, obesmislila SDA. I u vlasti i u opoziciji.
NES će sigurno preživjeti ovo. Da li su oni griješili? Jesu. Stavili su, recimo, na listu Agana Bunića kojem promjena dresa nije strana. Nisu se, dijelom, držali koalicijskog dogovora i ostavili su SDA bez nekoliko bitnih kantonalnih pozicija. Ali NES, glede pozicija, izgubio mnogo više. I na državnom i na federalnom nivou.
Naredne godine su lokalni izbori. Na čemu će SDA zasnivati svoju kampanju? Hoće li u Sarajevu njihove kandidate podržati Trojka? Neće. Hoće li u Krajini Trojka podržati SDA-ove kandidate za načelnike? Neće. Da li će, nakon svega, SDA moći računati na podršku NES-a i DF-a? Neće. Na izbore će, dakle, sami. Na drugoj će strani Trojka zajedno. A već smo vidjeli da je “tri na jednog” neravnopravna utakmica. I? Ko je pobjednik? Trojka. I Michael Murphy. I Christian Schmidt. Bacili su komad krajiškog mesa SDA-ovom gladnom čoporu. I članovi čopora su počeli da se grizu međusobno. A alfa mužjak, za to vrijeme, još liže rane alfa ženke.
Novoimenovanoj ambasadorici Kraljevine Švedske u BiH Heleni Lagerlof danas je uskraćena dobrodošlica u Memorijalnom centru Srebrenica, saznaje Istraga.
Ambasadorici je, kako saznajemo, dobrodošlica uskraćena zbog odluke da se u istom danu, kada je trebala odati počasta žrtvama genocida, sretne i sa načelnikom općine Srebrenica, Mladenom Grujičićem.
Grujičić nije samo ekstremni nacionalista i otvoreni negator genocida, nego je i prije nekoliko sedmica u društvu sa srebreničkim pravoslavnim sveštenikom Aleksandrom Mlađenovićem i pristalicama pred policijskom stanicom u Srebrenici organizovao protest zahtijevajući oslobađanje uhapšenih vinovnika pucnjave u Potočarima, nekoliko stotina metara od Memorijalnog centra Srebrenica. Štaviše, Grujučić je za njihovo hapšenje javno optužio direktora Memorijalnog centra Emira Suljagića.
Navode o otkazivanju sastanka potvrdio nam je i Suljagić u telefonskom razgovoru.
„U jednom danu nije moguće biti u Memorijalnom centru i na sastanku sa Grujičićem: nekome od nas mora lagati, a ja ne bih da me bilo ko gleda u lice i laže. Ko god želi učestvovati u normalizaciji njegove politike i ponašanja, slobodan je da to čini, ali ja u tome neću učestvovati. I ako misle da nas mogu ucijenjivati novcem ili donacijama, neka i to zaborave. Mi smo od Švedske dosad dobili tačno nula maraka”, kazao je Suljagić za Istraga.ba.
Dakle, u stiuaciji kada je trebala izabrati da li će posjetiti Memorijalni centar Srebrenica i ili se sresti sa načelnikom Grujičićem, ambasadorica Lagerlof srela se sa Grujičićem.
U julu prošle godine Grujičić je u intervjuu za beogradske medije kazao kako su “Majke Srebrenice motor mržnje među ljudima”. U svakom svom nastupu Grujićić negira genocid.
Prema informacijama Istrage, čelnici Memorijalnog centra Srebrenica obavijestili su u ponedjeljak službenike Ambasade Kraljevine Švedske da se ne žele sresti sa ambasadoricom Lagerlof ukoliko ona posjeti Općinu, odnosno načelnika Mladena Grujičić. Nakon internih konsultacija, ambasadorica je dala prioritet Grujičiću.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
