Facebook Twitter Youtube
    Slučajan

    Istaknuto

    Istaknute objave

    Ustavni sud odgodio donošenje odluke o meritumu po Zahtjevu Željka Komšića: O Schmidtovim amandmanima nakon formiranja vlasti!

    Piše:
    Redakcija
    -

    Ustavni sud BiH je, kako smo i najavili , odgodio donošenje odluke o meritumu odredaba Ustava FBiH i Izbornog zakona BiH koje je nametnuo visoki predstavnik Christian Schmidt, a čiju je ocjenu ustavnosti zatražio član Predsjedništva BiH Željko Komšić.Istovremeno, Ustavni sud BiH je odbio prijedlog za donošenje odluke o privremenoj mjeri u ovom predmetu.

    Istraga.ba je, podsjećamo, proteklih dana objavila da dio međunarodnih zvaničnika vršio pritisak na Ustavni sud da donese upravo ovakvu odluku kakva je donesena. Razlog za to je da se omogući formiranje Vlade Federacije BiH po pravilima koja je nametnuo visoki predstavnik Christian Schmidt, a koja idu u prilog HDZ-u BiH sa Draganom Čovićem na čelu.

    Podsjećamo, član Predsjedništva BiH Željko Komšić zatražio je od Ustavnog suda BiH izjašnjenje da li su amandmani na Ustav FBiH i Izborni zakon koje je 2. oktobra ove godine nametnuo visoki predstavnik Christian Schmidt usklađeni sa Ustavom BiH i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i slobodama.

    Jedna od odredaba čiju je ocjenu zatraži Željko Komšić odnosi se na izbor predsjednika i potpredsjednika Federacije BiH.

    “Bilo koja grupa od jedanaest delegata iz svakog od klubova konstitutivnih naroda u Domu naroda može predložiti kandidata iz reda odgovarajućeg konstitutivnog naroda, pod uvjetom da svaki delegat može podržati isključivo jednog kandidata. Svi kandidati mogu biti izabrani u skladu s ovim članom ili na mjesto predsjednika ili na mjesto potpredsjednika
    Federacije”, glasi prvi član Amandmana CXX kojeg je nametnuo visoki predstavnik Christian Schmidt.

    Visoki predstavnik je, tako, nametnuo iste odredbe Ustava FBiH za koje je Ustavni sud Bosne i Hercegovine u predmetu U14/12 već utvrdio da nisu u skladu sa Ustavom BiH i Evropskom konvencijom, uz promjene koje se odnose samo na potrebni broj glasova u okviru klubova konstituentnih naroda uz isključivanje Ostalih kao mogućih kandidata za te funkcije čime su dovedeni u identičnu situaciju kao i prije usvajanja ovih odluka Visokog predstavnika.

    Podsjećamo, u izreci Odluke Ustavnog suda BiH, broj U14/12 navedeno je: “Djelimično se usvaja zahtjev Željka Komšića, u vrijeme podnošenja zahtjeva člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Utvrđuje se da član 80. stav 2. tačka 4. (tačka 1. stav 2. Amandmana LXXXIII) i član 83. stav 4. (tačka 5 Amandmana XL dopunjen tačkom 4 Amandmana LXXXIII) Ustava Republike Srpske, član IV.B.1. član 1. stav 2. (dopunjen Amandmanom XLI) i član IV.B. 1. član 2. st. 1. i 2. (izmijenjen Amandmanom XLII) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, te čl. 9.13, 9.14, 9.16. i 12.3. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH” br. 23/01, 7/02,9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32 /10, 18/13 i 7/14) nisu u skladu s članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda”, navedno je u Odluci Ustavnog suda BiH objavljenoj 12. maja 2015. godine.

    Dakle, Ustavni sud BiH je utvrdio da član IV.B. 1. član 2. stav 1. i 2. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine nije u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava.

    “U izboru predsjednika i dva potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine, najmanje trećina delegata iz klubova bošnjačkih, hrvatskih ili srpskih delegata u Domu naroda mogu kandidovati predsjednika i dva potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine. Izbor za predsjednika i dva potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine zahtijeva prihvatanje zajedničke liste tri kandidata za predsjednika i potpredsjednike Federacije, većinom glasova u Zastupničkom domu, a zatim i većinom glasova u Domu naroda, uključujući većinu kluba svakog konstitutivnog naroda”, glase odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine za koje je Ustavni sud Bosne i Hercegovine utvrdio da nisu u skladu sa Evropskom konvencijom.

    Obrazlažući svoju Odluku, Ustavni sud Bosne i Hercegovine utvrdio je da su odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine kojima se Ostalima ne omogućava kandidiranje za predsjednika i potpredsjednika Federacije BiH suprotne Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropskoj konvenciji. Osporene odredbe, Visoki predstavnik je promijenio, ali je suština ostala ista, što se može jasno vidjeti iz sljedećeg: “Bilo koja skupina od jedanaest delegata iz svakog od klubova konstitutivnih narodau Domu naroda može predložiti kandidata iz reda odgovarajućeg konstitutivnog naroda, pod uvjetom da svaki delegat može podržati isključivo jednog kandidata. Svi kandidati mogu biti izabrani u skladu s ovim članom ili na mjesto predsjednika ili na mjesto dopredsjednika Federacije”, kako glasi odredba Ustava FBiH koju je navedenim amandmanima nametnuo Visoki predstavnik.

    Visoki predstavnik je, tako, samo izmijenio broj delegata koji moraju podržati kandidate za predsjednika ili potpredsjednike Federacije BiH, ističući da se mogu kandidirati samo kandidati iz reda konstituentnih naroda. Građane Bosne i Hercegovine iz grupacije „Ostali“ zbog kojih je Ustavni sud Bosne i Hercegovine utvrdio kršenje Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava, Visoki predstavnik ponovno ne pominje niti im daje mogućnost da kandidiraju svog kandidata bilo za predsjednika ili potpredsjednika FBiH niti imaju bilo kakvu ulogu u predlaganju kandidata, što se obavlja isključivo u okviru klubova konstituentnih naroda. Tako je, dakle, Visoki predstavnik nametnuo odredbe koje su u direktnoj suprotnosti sa Odlukom U14/12 Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, pa samim time i Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

    Dakle, Ustavni sud BiH je već jednom utvrdio da je način izbora rukovodstva Federacije BiH neustavan. No, sada zbog procesa formiranja vlasti, Ustavni sud BiH je odgodio donošenje odluke.

    Otkrivamo pozadinu slučaja Consigliere: Tužioci Hukeljić i Pašić ignorisali dokaze, novi postupajući tužilac uhapsio Titovog tjelohranitelja Dženisa Kadrića u čijim Sky prepiskama se pominje ministar Elmedin Konaković!

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Ministar vanjskih poslova i predsjednik Naroda i Pravde Elmedin Konaković pominje se u prepiskama Dženisa Kadrića, tjelohranitelja Edina Gačanina Tita, koji je u srijedu ujutro uhapšen u Sarajevu, saznaje Istraga.ba.

    Uhapšeni Kadrić je koristio Sky aplikaciju, kod 315389, pod šiframa Wolverine, Elite Comando i u komunikaciji u koju je bio uključen i sam vođa narko kartela Edin Gačanin Tito, direktno se pominje lider NiP-a Elmedin Konaković. Prepiske koje se odnose na Konakovića sigurnosnim agencijama BiH dostavljene su iz EUROPOL-a i one nesumnjivo dokazuju vezu ministra vanjskih poslova BiH Elmedina Konakovića sa pripadnicima kartela Tito i Dino. Kao prva veza se pominje “Meme”, odnosno biznismen i Konakovićev kum Gordan Memija.

    No, ove prepiske, za sada, nisu u fokusu Tužilaštva BiH po čijoj naredbi su uhapšeni Dženis Kadrić i biznismen Alem Hodović kojeg je SIPA, prije nekoliko godina, zajedno sa Gordanom Memijom prijavljivala zbog pranja novca.

    Dženis Kadrić je, rekosmo, u srijedu uhapšen u Sarajevu po naredbi Tužilaštva BiH. U okviru iste akcije uhapšen je i Alem Hodović. Godinama smo na portalu Istraga.ba pisali o njihovim vezama sa narko kartelom Tito i Dino.

    Dženis Kadrić je bio pripadnik Specijalne jedinice FUP-a.Vođu narko kartela Edina Gačanina Tita pratio je zajedno sa Ibrom Miladinom, također bivšim pripadnikom Specijalne jedinice FUP-a kojom i danas rukovodi Mustafa Selmanović, kućni prijatelj državnog tužioca Dubravka Čampare.

    Prema informacijama Istrage, Miladin i Kadrić posljednjih su se mjeseci našli u nemilosti Edina Gačanina, odnosno, prekomandovani su na poslove u Sarajevu. Tito je, kako saznajemo, posebno bio nezadovoljan ponašanjem supruge Dženisa Kadrića, Anje Gligorić iz Zenice, koja se na Instagramu hvalila raskošnim životom u Dubaiju. Nakon što je Kadrić “prebačen” u Sarajevo, Anja Gligorić je izbrisala svoj profil na Instagramu gdje je imala oko 100 hiljada pratilaca.

    S druge strane, Alem Hodović je prvo poslovao sa Mirzom Gačaninom, amidžom Edina Gačanina Tita, a onda je, kasnije, održavao stalne veze sa Stefanom Papićem, također članom narko kartela Tito i Dino koji se od belgijskog pravosuđa skriva u Dubaiju.

    Skoro dvije godine Tužilaštvo BiH je imalo dokaze o Hodoviću i Kadriću, ali tužilac Mirza Hukeljić, inače blizak prijatelj tužioca Džermina Pašića i Dubravka Čampare, odbijao da uhapsi  Dženisa Kadrića u čijem Sky-u se direktno pominje lider NiP-a Elmedin Konaković. Tek kada je Hukeljić napustio Tužilaštvo BiH, a njegov predmet preuzeo tužilac Sanjin Kulenović, Dženis Kadrić je uhapšen. Evo i zbog čega.

    Dženis Kadrić – pranje 400 hiljada KM

    Dženis Kadrić je, prema prepiskama iz Skya sarajevskog advokata Zlatka Ibrišimovića (hapšen 2022.) planirao pranje oko 400 hiljada KM.

    Dženis Kadrić je, naime, tražio od Zlatka Ibrišimovića uputu kako da za novac od 400 hiljada KM koji je stekao izvršenjem krivičnih djela u inostranstvu kupi nekretninu u Sarajevu, a da ne mora dokazivati porijeklo novca.

    Zlatko Ibrišimović, otkrivaju Sky prepiske, predložio je Kadriću više načina pranja novca, a jedan od njih je podrazumijevao da advokat sa svog vlastitog računa isplati kupoprodajnu cijenu za stan, a da Dženis Kadrić, prije kupovine stana, isplati Zlatku Ibrišimoviću novac u tom iznosu, uvećan za iznos PDV-a i poreza na dobit koji Ibrišimović mora platit.

    Komunikacija između Ibrišimovića i korisnika Dženisa Kadrića započinje 05.01.2021. godine kada Ibrišimović iskazuje da se raduje budućem poslovanju i druženju, te konstatuje da je za Kadrićeve potrebe našao najveći mogući stan. Nešto kasnije Ibrišimović javlja da mu treba par dana da provjeri situaciju.

    U audio porukama Kadrić govori Ibrišimoviću da želi da kupi stan, da ima određeno pokriće za novac ali da ne želi da ugrožava svoju situaciju zbog ljudi sa kojima radi te ga dalje pita za najbolji mogući način kupovine stana, odnosno pokrića novca kojim će kupiti taj stan. Ibrišimović kasnije sugeriše Kadriću da ni u kom slučaju ne otvara račune u bankama na svoje ime niti na ime članova porodice jer se svi računi vode po njegovom matičnom broju i da se tome vrlo lahko može ući u trag. Dalje mu Ibrišimović predlaže opciju da posredstvom svojih poznanika ili članova svoje porodice kupi nekoliko manjih stanova, vrijednosti 100.000 – 120.000 KM, zatim te iste stanove preprodaju te na kraju polože novac u ukupnom iznosu od oko 400.000 KM. Drugi način kupovine stana, odnosno pranja novca za kupovinu stana koji mu predlaže Ibrišimović jeste da Kadrić posredstvom neke firme ili člana porodice uzme kredit te zatim lično vraća dospjele rate kredita umjesto te firme ili lica koje će podići kredit. Osim navedenog, na kraju Ibrišimović govori da na svom ličnom računu ima 300.000KM i da dodatnih 100.000KM može vrlo lahko „ubaciti“ i za koje može imati pokriće. Zbog toga Ibrišimović predlaže Kadriću da kupi stan na svoje ime, a da mu Kadrić novac za to da unaprijed nakon čega bi za određeno vrijeme taj isti stan prebacio na neku osobu koju odredi Dženis Kadrić

    Sredinom januara 2021. godine godine Ibrišimović ponovo korisniku Dženisu Kadriću govori da je najbolja opcija da se kupovina stana izvrši preko njega ali dodaje da će to koštati dosta više od 410.000KM jer on, na 100.000KM koje legalno ubaci, mora platiti 27.000KM, od toga 17.000KM PDV-a i 10.000KM poreza na dobit i da će sračunati sve i pokušati naći najbolju „kombinaciju“. Kadrić pristaje na ovu opciju.

    Sve ove dokaze, rekosmo, Tužilaštvo BiH je imalo od 2022. godine, ali tužioci Mirza Hukeljić i Džermin Pašić nisu željeli uhapsiti Kadrića, jer bi raspakivanje njegovog Skya direktno ugrozilo lidera NiP-a Elmedina Konakovića.

    Alem Hodović – pranje novca

    Da bi se lakše razumjela priča, ukratko ćemo pojasniti nekoliko činjenica. Alem Hodović je sarajevski biznismen sa dugogodišnjim iskustvom u otvaranju fiktivnih kompanija preko kojih je izvlačen novac ili je vršeno pranje novca preko fiktivnih marketinških usluga. Hodović je određene fiktivne poslove poslove radio i za Gordana Memiju, a u Nizozemskoj je imao dobre veze sa Mirzom Gačaninom i Stefanom Papićem kojeg belgijsko pravosuđe traži krijumčarenja kokaina. Papić se, rekosmo, sada skriva u Dubaiju i pod zaštitom je Edina Gačanina Tita.

    Tužilaštvo BiH je imalo dokaze o sumnjivim poslovima Alema Hodovića i Gordana Memije prije skoro šest godina, ali predmet nikada nije okončan. Osim toga, Hodovićeve veze sa Stefanom Papićem su dokumentovane kroz Sky prije dvije godine, ali tužilac Hukeljić je odlučio da ih ne hapsi u okviru iste akcije kada je uhapšen advokat Zlatko Ibrišimović. Evo dokaza iz Sky aplikacije.

    Dana 21.01.2020. godine Stefan Papić govori advokatu Zlatku Ibrišimoviću da mu je Alem Hodović sredio kupovinu dva stana, bosanski pasoš i platu zbog čega je mislio da mu je Hodović pomogao. Međutim, tvrdi Papić, Hodović ga je prevario, te moli advokata Ibrišimovića da mu provjeri da li je Hodović platio hipoteku za stan.

    “Mislim da me laže. Dužan mi je 50 000 KM”, napisao je Papić.

    Tri dana kasnije Stefan Papić šalje audio poruku Zlatku Ibrišimoviću u kojoj navodi na koji način je došao do vozila, pa tako kaže da je „Porsche leasing“ dao auto na lizing „Auto radu“, „Auto rad“ je dao „Asa rentu“, „Asa rent“ je dao „E.S.T.“.

    U martu 2020. godine, Stefan Papić obavještava advokata Ibrišimovića da će ga nazvati osoba i koja će mu dati 5500 eura, a zatim da te pare Zlatko Ibrišimović preda Alemu Hodoviću kako bi platio dug u banci i hipoteke.

    Nešto kasnije Papić napominje Ibrišimovića da nazove Alema Hodovića i kaže mu da dođe do njega, ali da ništa više ne govori telefonom.

    “Kada Alem dođe pravi se kao da ništa ne znaš. Samo predaj kovertu i ne govori od koga si je dobio, ja sam javio Alemu da su pare kod tebe”, poručio je putem Sky aplikacije Stefan Papić advokatu Zlatku Ibrišimoviću.

    Dana 14.03.2020. godine, Stefan Papić govori Ibrišimoviću da mu javi koliko da počaste „nju“ (za sada nepoznata osoba), a zatim kaže da je kupio stan u Španiji, kao i firmu na nečije ime.

    Mjesec kasnije Stefan Papić pita Ibrišimovića da li je tačno 31 hiljada eura, od toga plaća njemu 5 hiljada eura kako bi unaprijed napunio kredit kod njega i ostaje mu 26 hiljada eura.

    “Ovih dana će opet doći para, biće između 90 – 100 hiljada eura”, navodi Papić u poruci Ibrišimoviću.

    U nastavku razgovora Stefan Papić govori da nikada ništa nije legalno radio.

    Tokom razgovora, Papić Alema Hodovića naziva budalom.

    “Samo da budala ne počne lajati o meni. Ali kad se sve ovo završi dobiće on batine i neće znati odakle dolazi, Rolex će mu oteti, a sve na finjaka”, poručuje Papić advokatu Ibrišimoviću.

    Sredinom maja 2020. godine, Stefan Papić obavještava Ibrišimovića da mu je Alem Hodović javio da je dug u banci 24000 KM, on je platio 15000 KM, znači još 9000 KM da se plati bez kreditne kartice, kreditna kartica je 5000 KM, znači još 14000 KM ima otvoreno.

    „Nakon toga ću da da ubacim par milja da plaćamo normalno hipoteku mjesečno i dadžbine. Ali ne dam mu (Hodoviću) ja pare, hoću da vidim svojim očima, da zajedno poplaćamo pa sam na nuli u banci“, zaključio je Papić u prepiskama sa advokatom Ibrišimovićem koji je koristio aplikaciju pod kodnim imenom “Consigliere”.

    Upravo na osnovu Ibrišimovićeve šifre u Sky-u nazvana je akcija tokom koje su uhapšeni Alem Hodović i Dženis Kadrić. Svi dokazi su, rekosmo, godinama bili u Tužilaštvu BiH, ali tužioci Džermin Pašić, Mirza Hukeljić i Dubravko Čampara nisu željeli uhapsiti Kadrića koji je bio povezan i sa putovanjima Elmedina Konakovića u Dubai.

    Tužilac Džermin Pašić demantuje, Istraga odgovara: Gdje su mobiteli oduzeti od osumnjičenih krijumčara kokainom?

    Piše:
    Redakcija
    -

    Javio nam se državni tužilac Džermin Pašić. Traži da hitno, bez odlaganja, objavimo njegov demanti u vezi sa našom pričom o inspektoru SIPA-e Robertu Ristiću koji je uz njegovu saglasnost vratio nevještačene telefone osobama osumnjičenim za krijumčarenje kokaina. Uglavnom, u svom demantiju tužilac Pašić ne negira dvije najbitnije činjenice. Prva, da su telefoni osumnjičenih vraćeni bez  prethodnog vještačenja, i druga, da je njegova saradnica Maja Govedarica ispred zgrade Tužilaštva BiH vratila sporne telefone. Zbog tih je telefona inspektor SIPA-e Robert Ristić dobio otkaz, a mi demant od  državnog tužioca Pašića. Za početak, prenosimo njegov demanti u cjelosti. Poslije toga slijedi kraći odgovor.

    “Demant na tekst objavljen dana 06.05.2021. godine na poratalu www.istraga.ba pod naslovom „Nakon pisanja Istrage o slučaju „kokain“: Inspektor SIPA-e Robert Ristić dobio otkaz, šta će biti sa tužiocem Pašićem?“

    U novembru 2020. godine sam na Vaše upite u vezi istog predmeta istrage (kojeg Vi nazivate predmet „Kokain“) odgovorio kako imam dojam da su Vaši upiti u ovom predmetu usmjereni na moju ličnu i profesionalnu diskreditaciju u vezi sa mojim postupanjem na predmetu „Respratori“, što ste i objavili u Vašem tekstu dana 22.11.2020. godine.

    Objavljivanjem teksta pod naslovom „Nakon pisanja Istrage o slučaju „kokain“: Inspektor SIPA-e Robert Ristić dobio otkaz, šta će biti sa tužiocem Pašićem?“ nesumnjivo ste potvrdili da je Vaše pisanje o ovom predmetu motivisano isključivo pokušajem moje lične i profesionalne diskreditacije radi mog rada na predmetu „Respiratori“, ali i dugim predmetima koji su u vezi sa ovim predmetom. Vaše neistinito, neprofesionalno i tendenciozno pisanje kojim me dovodite u vezu sa firmom članova porodice istražitelja SIPA-e, očito je usmjereno na pokušaj ometanja mog predanog i temeljitog profesionalnog pristupa u radu na navedenim predmetima.

    Prije objave teksta na koji ovim putem reagujem niste od mene lično ili od Tužilaštva BiH zatražili provjeru istinitosti niti jednog navoda iz Vašeg teksta, što ste bili u profesionalnoj obavezi.

    U tekstu ste bez prethodne provjere iznijeli cijeli niz neistina koji nisu Vaš zaključak o mom radu kao tužiocu (imate pravo na Vaše mišljenje da li sam dobar tužilac ili sam loš tužilac), već su to netačne tvrdnje koje navode na određeni zaključak, što je očito Vaš cilj.

    Nisu tačne tvrdnje u vašem tekstu:

    • „….u  Crinskom terminalu Halilovićima kod Sarajeva je pronađen Kokain“;
    • „SIPA je na Carinskom terminalu Halilovićima pronašla drogu…“;
    • „Dvojica vozača su uhapšena, a potom ekspresno puštena“;
    • „Predmet je zaveo pod oznakom KTN, što znači da je Pašić smatrao da je ovo krivično djelo počinila nepoznata osoba“;
    • „Od februara do maja prošle godine, Pašić nije preduzeo nijednu radnju u ovom slučaju“;
    • „Pašić je, prema informacijama istrage, glavnoj tužiteljici Gordani Tadić kazao da od februara ništa nije radio na tom predmetu…“;
    • „…Pašićev dugogodišnji „privatni“ istražitelj Robert Ristić,…“.
    • „…koja je bila uvoznik banana u kojima je bilo 50 kilograma kokaina“;
    • „Sredinom aprila ove godine dostavljen SIPA je Tužilaštvu BiH dostavila izvještaj o prikupljenim saznanjima. Glavna tužiteljica Gordana Tadić je potom, predmet dala u nadležnost tužioca Pašića koji je, zajedno sa saradnicom, omogućio Ristiću ovakvo postupanje. Nakon određenih negodovanja u Tužilaštvu BiH, predmet je, na kraju, oduzet od tužioca Pašića koji ni više od godinu dana nije okončao istragu o krijumčarenju 50 kilograma kokaina iz Kolumbije u BiH“.

    Od vas zahtjevam da ovaj demant bez odlaganja i u cjelosti objavite na Vašem portalu. U protivnom, bit ću prinuđen tražiti ostvarivanje svojih prava putem tužbe i putem nadležnoh institucija”.

    To su, dakle, navodi tužioca Džermina Pašića. Među devet “neistina” za koje nas optužuje nema našeg navoda “da je inspektor Ristić, u koordinaciji sa državnim tužiocem Džerminom Pašićem i njegovom saradnicom  Majom Govedaricom, prije bilo kakvog vještačenja vratio biznismenu Dušku Đurasoviću mobilne telefone koji su mu oduzeti zbog sumnje da je kao odgovorna osoba u firmi MDDI Group učestvovao u međunarodnom krijumčarenju 50 kilograma kokaina“. Ako ga tužilac Pašić ne proglašava neistinitim, to znači da je – istinit. A upravo je ta činjenica bila presudna da inspektor Robert Ristić dobije otkaz u SIPA-i zbog zloupotreba u istrazi kojom je rukovodio – Džermin Pašić.

    Idemo dalje. Tužilac Pašić tvrdi da smo “u tekstu bez prethodne provjere iznijeli cijeli niz neistina koji nisu Vaš zaključak o mom radu kao tužiocu”. I to nije tačno. Prvo, autor teksta je o ovom slučaju kontaktirao tužioca Džermina Pašića 21. novembra i tom prilikom smo mu postavili sljedeća pitanja: “Po kojem osnovu ste vratili telefone Dušku Đurasoviću i zbog čega telefoni nisu vještačeni“.

    Ovo je bio njegov odgovor: “Obzirom da sam okupiran radom na pripremi optužnice u predmetu “Respiratori”, imam  dojam da su Vaši upiti usmjereni na moju diskreditaciju, isključivo zbog rada na ovom predmetu. Kad završim prioritetni rad na predmetu Respiratori i kada se u potpunosti okonča istraga u predmetu o kojem pišete bit ću u prilici preko Ureda za informisanje Tužilaštva BiH dati odgovore na sve upite. Za sada stavljam tačku na bilo kakvu konverzaciju s Vama i očekujem da ćete u skladu sa novinarskom etikom i Zakonom objaviti moj odgovor”.

    Dakle, na naša pitanja tužilac uopće nije odgovorio, ali je jasno rekao da je “okupiran radom na predmetu Respiratori” te da je nakon toga moći govoriti o ovom slučaju. Osim toga, poručuje da “stavlja tačku na bilo kakvu konverzaciju” sa Istragom.

    A sada da se pozabavimo, kako ih tužilac Pašić naziva, “netačnim tvrdnjama”.

    “U  Crinskom terminalu Halilovićima kod Sarajeva je pronađen Kokain“„SIPA je na Carinskom terminalu Halilovićima pronašla drogu…“„Dvojica vozača su uhapšena, a potom ekspresno puštena“, citira Pašić navode Istrage koje ocjenjuje – netačnim.

    Pašićev omiljeni medij, Dnevni avaz, 22. februara 2020. godine objavljuje tekst o krijumčarenju kokaina i akciji SIPA-e u koju su bili uključeni inspektor Ristić i tužičac Pašić.

    “Državna agencija za istrage i zaštitu uhapsila je dvije osobe zbog sumnje da su umiješane u krijumčarenje više od tone kokaina, vrijednog oko 50 miliona eura, koji je trebao završiti na tržištu BiH”, glasila je prva rečenica u tekstu Avaza.

    U istom tekstu, novinari Avaza citiraju glasnogovornika SIPA-e Luku Miladinovića koji kaže: “Na području BiH, SIPA je uhapsila dvije osobe. Saslušano je više svjedoka i obavljeni pretresi više lokacija, objekata i vozila. Uhapšene osobe predate su u nadležnost Tužilaštva BiH.  No, radi zaštite istrage njihov identitet, kao i druge detalje akcije, ne mogu otkrivati“.

    Dakle, SIPA potvrđuje da je presjekla lanac krijumčara kokainom te da je uhapsila dvije osobe, što tužilac Pašić navodi kao “netačan navod”. Osim toga, SIPA potvrđuje da su uhapšene osobe predate u nadležnost tužioca. Nadležni tužilac, lako je provjeriti, nikad nije zatražio određivanje pritvora prema ovim osobama niti su telefoni osumnjičenih ikada upućeni na vještačenje.

    Da ne bi sve ostalo samo na jednom izvoru, citirat ćemo i glasnogovornika Tužilaštva BiH. matične kuće tužioca Pašića.  Opet Avaz, 22. februar 2020. godine.

    “Portparol Tužilaštva BiH Boris Grubešić potvrdio je da je u zajedničkoj akciji više zemalja spriječena međunarodna trgovina većom količinom kokaina.

    “Pretpostavlja se da je kokain u daljnjem transportu, preko balkanskih zemalja, bio namijenjen narkotržištu zemalja Evropske unije. U interesu istrage te operativnih aktivnosti koje se provode ne možemo davati više informacija“, istakao je tada Boris Grubešić.

    Opet, dakle, kokain. I opet Tužilaštvo BiH.

    Prošlo je od tada četrnaest mjeseci, a Tužilaštvo BiH nije saopćilo da je podiglo optužnicu u ovom predmetu koji duži državni tužilac Džermin Pašić. Zajedno sa omiljenom saradnicom Majom Govedaricom i inspektorom Robertom Ristićem, s kojim je imao nekoliko zajedničkih akcija koje su rezultirale “zapljenom marihuane”. No, kokain je nešto drugo.

    Dokumenti iz slučaja Veliki park otkrivaju: Od predmeta Jerko Doko i drugi, Gordana Tadić napravila poredmet Dragan Vikić i drugi

    Piše:
    Redakcija
    -

    Predmet Veliki park godinama je vođen kao – “Jerko Doko i drugi”. Onda je na poziciju glavne državne tužiteljice imenovana Gordana Tadić i u roku od tri mjeseca Jerko Doko je “nestao” iz predmeta. Umjesto protiv prvoosumnjičenog bivšeg HDZ-ovog ministra odbrane Bosne i Hercegovine, optužnica je podignuta protiv Dragana Vikića i Jusufa Pušine. Evo dokaza.

    U ljeto 2016. godine na čelu Tužilaštva BiH je bio Goran Salihović.  Predmet Veliki park je bio u fazi istrage, a državni u tužioci su sumnjičili prvog ministra odbrane RBiH Jerka Doku i druge da su počinili krivično djelo ratni zločin protiv ratnih zarobljenika. U pitanju je ubistvo osam pripadnika JNA srpske nacionalnosti, zarobljenih u transportera u kvaru koji se nalazio na području sarajevskog naselja Dobrinja.

    “Nakon toga su zarobljenici odvedeni na lokalitet Velikog parka, u blizini Doma policije u središtu Sarajeva, gdje su ubijeni rafalnim pucanjem iz vatrenog oružja”, navedeno je kasnije u činjeničnom opisu optužnice.

    Istraga u ovom slučaju je pokrenuta 2006. godine i deset godina je predmet vođen pod imenom – Jerko Doko i drugi. Na fotografiji ispod je cenzurisani dio zapisnika o saslušanju jednog od svjedoka Tužilaštva BiH.

    “Zapisnik o saslušanju svjedoka sastavlje. dana 1.6.2016. godine u prostorijama Tužilaštva-Tužiteljstva BiH u Sarajevu, u krivičnom predmetu broj: T 20 0 KTRZ 00003255 06 protiv osumnjičenih Jerka Doke i drugih, zbog krivičnog djela ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz člana 175. Krivičnog zakona BiH”, navedeno je u ovom dokumentu.

    Dakle, 1. juna 2016. godine prvoosumnjičeni za slučaj Veliki park je bio Jerko Doko, kadar HDZ-a BiH koji je 1992. godine, u vrijeme ovog zločina, bio ministar odbrane u Vladi Republike Bosne i Hercegovine. U tom je trenutku glavni tužilac Tužilaštva BiH bio Goran Salihović. Nepuna četiri mjeseca kasnije, Prvostepena disciplinska komisija VSTV-a suspendirala je Gorana Salihovića s pozicije glavnog državnog tužitelja. Za vršiteljicu dužnosti imenovana je Gordana Tadić koja stupa na funkciju 29. septembra 2016. godine.

    Sve dok Gordana Tadić nije stupila na funkciju vršiteljice  glavne tužiteljice, predmet Veliki park je, rekosmo, vođen kao “Jerko Doko i drugi”, što je značilo da je bivši ministar odbrane iz HDZ-a BiH bio prvoosumnjičeni u ovom sličaju. A onda obrat. Tri mjeseca kasnije, Tužilaštvo BiH saopćava da je podiglo optužnicu za slučaj Veliki park.

    “Tužilaštvo Bosne i Hercegovine (BiH) podiglo je optužnicu protiv Dragana Vikića, Jusufa Pušine, Nermina Uzunovića zvanog Šok i Mladena Čovčića zvanog Rogatica zbog ratnog zločina u Sarajevu. Optužnica je podignuta zbog zarobljavanja, ubistva i skrivanja tijela osam pripadnika Jugoslovenske narodne armije (JNA) srpske nacionalnosti u aprilu 1992. godine. Optuženi se terete da su u svojstvu zapovjednika i pripadnika policijskih snaga u Sarajevu bili informisani o zločinu ili tome svjedočili, nakon čega su propustili da sankcionišu počinioce i spriječe skrivanje tijela. Zarobljenici su ubijeni u Velikom parku u blizini Doma policije u centru Sarajeva, a prema navodima optužnice, u tome su učestvovali Uzunović, Čovčić i druge osobe”, saopćeno je iz Tužilaštva BiH 29. 12. 2016. godine.

    Dakle, od predmeta Jerko Doko i drugi, Gordana Tadić je napravila poredmet Dragan Vikić i drugi. Jerko Doko je, rekosmo, prvi ministar odbrane RBiH koji na tu funkciju imenovan kao kadar HDZ-a BiH.

    Dragan Vikić i Jusuf Pušina su bili visoki policijski zvaničnici RBiH. Jerko Doko je bio zadužen za odbranu. Ratni zarobljenici su, prema pravnim normama, u nadležnosti vojnih snaga. No, Tužilaštvo BiH je odlučilo optužiti policijske zvaničnike, koje je Sud BiH nepravosnažno oslobodio.

    Darko Elez otkrio Tužilaštvu BiH: “Nestali plaćeni ubica Slaviša Bilinac je ubijen i zakopan kod bob staze na Trebeviću”

    Piše:
    Redakcija
    -

    Posmrtni ostaci ubijenog Slaviše Bilinca zvanog Bili najvjerovatnije su zakopani u blizini bob staze na Trebeviću, otkrio je Tužilaštvu BiH Darko Elez, kriminalac iz Istočnog Sarajeva koji ove sedmice sa Tužilaštvom postigao sporazum u predmetu “Lutka”.

    Prema informacijama Istrage, u narednim bi danima trebale biti izdate naredbe za ekshumaciju, ukoliko se, prethodno, ispostavi da su tačne informacije koje je istražiteljima dao Darko Elez.

    Slaviša Bilinac Bili, kriminalac sa Sokoca, nestao je 2007. godine. U intervjuu za 60 minuta Federalne televizije, datom prije 14 godina, Darko Elez je tvrdio da je Bilinac ubijen i zakopan na Trebeviću. No, tačnu lokaciju nije otkrio. Međutim, nakon što je ove sedmice postigao sporazum sa Tužilaštvom BiH, Elez je otkrio tačnu lokaciju na kojoj je, prema njegovim informacijama, likvidiran, a potom i sahranjen Slaviša Bilinac.

    “Naredne sedmice će biti zatražena naredba od Suda BiH za ekshumaciju, nakon čega će biti poznato da li su informacije koje je dao Darko Elez – tačne”, kazao je izvor Istrage iz Tužilaštva BiH.

    Slaviša Bilinac Bili bio je poznat kao plaćeni ubica. On je obavijestio Đorđa Ždrala da mu Darko Elez sprema likvidaciju.

    “On je (Bilinac) došao kod mene i uključio telefon na speaker phone te pozvao Eleza upitavši ga da mu pojasni razgovor od maloprije. Tada mu je on rekao da je dato zeleno svjetlo i da moram biti u najkraćem roku likvidiran. Bio sam veoma iznenađen jer za tako nešto nije bilo nikakvog razloga, a Elez je u međuvremenu sa cijelom porodicom iz Lukavice otišao u Srbiju i više ga nisam viđao”, svjedočio je 2014. godine pred Sudom BiH Đorđe Ždrale.

    Prema pisanjima srbijanskih medija, Slaviša Bilinac je 2006. godine učestvovao u likvidaciji predsjednika Fudbalskog kluba Bežanija Gorana Mijatovića Mite. On je, u oktobru 2006. godine, ubijen na parkingu ispred zgrade u kojoj je živio u Beogradu. Pored njegovog automobila bio je parkiran auto sa eksplozivom. Kada je Mijatović sjeo u svoje vozilo, automobil parkiran pored je eksplodirao. Srbijanska policija sumnjičila je Bilinca za ovu likvidaciju. No, on je godinu kasnije misteriozno nestao i to svega nekoliko dana nakon što je sahranjen Boris Govedarica, kriminalac iz Istočnog Sarajeva koji je 24. avgusta 2007. godine ubijen u sačekuši u Istočnoj Ilidži.

    U intervjuu za Nezavisne novine, u avgustu 2007. godine, Đorđe Ždrale je govorio o ubistvima Mladena Ćehe i Marijane Kovačević, kriminalcima sa Sokoca koji su likvidirani 18. jula 2007. godine na regionalnom putu Jahorina – Pale. Đorđe Ždrale je povezivan sa tim ubistvima.

    “Jučer je kod mene sjedio Slaviša Bilinac Bili, dobar Ćehin prijatelj, koji mi je kazao da mu je Zoran Mandić, načelnik CJB Istočno Sarajevo, kazao da smo ja i moji drugovi ubili Ćehu`, kazo je Ždrale 3. avgusta 2007. godine u razgovoru za Nezavisne novine.

    Dvadesetak dana kasnije ubijen je Boris Govedarica, član kriminalne grupe Đorđa Ždrale. Nakon njegove sahrane, nestao je Slaviša Bilinac Bili. Darko Elez je, potom, kazao da je Bilinac ubijen, ali njegovi posmrtni ostaci nisu nikada pronađeni. Nakon što je ove sedmice sklopio sporazum sa Tužilaštvom BiH, Elez je istražiteljima otkrio da je Bilinac ubijen i zakopan u blizini bob staze na Trebeviću.

    Kolumna Vildane Selimbegović: Petice za mamu, tenderi za tatu

    Piše:
    Vildana Selimbegović
    -

    Ajmo ovako – dok mi ovdje razgovaramo o peticama mog sina, u BiH počinje izborni proces. To je ono o čemu sam pričao dok sam bio u Madridu, slavodobitno je objavio, usred Vukovara, hrvatski predsjednik Zoran Milanović. Vrijedi ga i dalje citirati: “Postoji šira slika. To što se događa u BiH je kao visoki tlak. Pa Alijina stranka (SDA) ima Hrvate kao kandidate za Dom naroda. Kako se to zove? Let iznad kukavičjeg gnijezda. Guske! Neka mi netko objasni što rade Hrvati kao kandidati bošnjačke SDA? Kako se to zove?” Ni tu se čak nadahnuti Milanović nije mogao zaustaviti: “’Ajmo dalje… Bundestag radi na deklaraciji o BiH. Sponzor, odnosno autor te deklaracije se ne zove ni Hrvoje ni Jovan, nego vjerojatno Muhamed. Znate me, nemam ništa protiv Bošnjaka. U toj deklaraciji se BiH zaziva kao građanska država. To je ustvari državna politika Njemačke. Što bismo mi trebali napraviti? Imamo Bošnjaka koji glumi građanina, penetrirao je u njemački SPD… Gdje su tu Hrvati? Kukavičje gnijezdo. Što radi Hrvatski sabor? Pripremamo li neku svoju deklaraciju? U kojoj ćemo reći – sikter! Ovo je izdaja, ljudi!”

    Šok i nevjerica mame prve dame

    Ne, neću se baviti tumačenjem eksplozivne predsjedničke retorike niti njegovim jezikom mržnje u hrvatskom Gradu Heroju. Shodno predsjedničkim preporukama, posegnut ću za širom slikom, za koju je očito Madrid bitan. Tamo je, naime, hrvatski predsjednički par boravio na samitu NATO-a, a sudeći po izvještajima, Milanović je i fizički bio prilično usamljen.

    Na njegove prijetnje koje su prethodile susretu članica Alijanse, niko nije imao ni potrebe reagirati, i na marginama je bio ignoriran, a medijsku i svaku drugu pažnju pobrao je sporazum turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana postignut sa Švedskom i Finskom, nakon kojeg su ove dvije zemlje pozvane u članstvo NATO-a (Bosna i Hercegovina je, nazovimo to tako, dobila poseban tretman, što je za našu zemlju jako važno). Prva dama Hrvatske je, pak, puno bolje prošla. Zagrebačka Glorija, magazin Hanza medije, iscrpno je izvijestila o utiscima sveučilišne profesorice Sanje Musić Milanović sa protokolarnih večera, akcentirajući kako je na onoj koju je organizirala španjolska kraljica Leticia i sjedila preko puta nje. Ne krijući ponos, Gloria se divi odabiru haljina prve dame, koja je u Madridu bila Varteksova promotorica, a značajnu pažnju posvećuje i njezinom nakitu, također hrvatske proizvodnje. Na slikama se ne vidi, ali nema razloga za sumnju: prof. dr. Musić Milanović je koristila prvo sapun pa parfem, a njezina ushićenost posjetom muzeju Prado i probi opere “Nabucco” u Teatru Real svjedoči i o rafiniranom umjetničkom ukusu. Istina, novinarima je priznala da je prvo slobodno vrijeme iskoristila da vidi Plazu de Tores, najveću arenu za borbu s bikovima u Španiji, što se može tumačiti i kao potreba da zadovolji vlastiti borbeni duh, s obzirom na impresioniranost koju nije krila.

    Gloria se na kioscima našla dva dana nakon što je predsjednik države Hanza mediju preimenovao u Handžar mediju. Znamo ga, nema ništa protiv Bošnjaka, pa evo zašto se to dogodilo. Jutarnji list, uzdanica Hanza medije, obznanio je početkom prošle sedmice aferu koja je u Hrvatskoj dobila ime “Daj mi 5”. Sanja Musić Milanović je, naime, nakon kraja nastave, ravnateljici Klasične zagrebačke gimnazije koju pohađa njezin mlađi sin, poslala mail s primjedbama na zaključenu četvorku iz matematike. U mailu se zaboravila osvrnuti na podatak da je njezinom sinu, kao i nekolicini njegovih kolega, prije kraja školske godine ponuđeno da odgovara gradivo za višu ocjenu. On je to odbio i zaključena mu je četvorka, nakon čega je – sedam dana nakon zaključenih ocjena – uslijedio mamin mail. Iako se mama žalila samo na četvorku iz matematike, predsjedničkom mlađem sinu su ekspresno popravljene dvije četvorke – iz matematike i iz latinskog. Tako da je prosjek njegovih ocjena postao čista petica. Jutarnji je, pripremajući objavu detalja mamine intervencije, kontaktirao i mamu i tatu (tatu, doduše, preko predsjedničkog Ureda). No, mama se prvo nije javila, da bi – nakon što su novinari poslali mail, a onda ga dodatno čekirali WhatsAppom, pa kada su vidjeli da je poruku pročitala i ne reagira, obratili se i predsjedniku tati – mama žurno okrenula telefonski broj vlasnice Hanza medije Ane Hanžeković Krznarić. Vlasnica se nije odazvala, a kada je uzvratila poziv, mama prva dama molila ju je da nešto učini da tekst ne izađe. Ova ju je pak posavjetovala da odgovori na pitanje novinara. Mogu samo zamisliti šok i nevjericu mame prve dame na ovu neviđenu drskost vlasnice Hanza medije koja njoj, sveučilišnoj profesorici, mami, supruzi i prvoj dami, predlaže da odgovori na neko novinarsko pitanje koje joj se, za razliku od Glorijinih, nije dopalo.

    Onda se morao umiješati tata. Predsjednik Republike Hrvatske, zgranut ovakvim odnosom prema majci svojih sinova (ispostavilo se, u međuvremenu, da je mama žicala petice na isti način i za starijeg sina), nazvao je novinare bandom i propalicama, Hanza mediju kriminalnom organizacijom, a vlasnicu Hanžeković Krznarić optužio za “lopovsku navlakušu”, tvrdeći kako je ona prva zvala njegovu suprugu. Jutarnji je ekspresno pokazao i dokazao ko je koga zvao i usput dokumentirao laži predsjednika države, koji je pak svoju tiradu uvreda i kleveta završio konstatacijom kako je njegov Ured, na kraju tog dana krcatog pozivima, “poslao Sanjin mail Handžar mediji”. Od tada tata svaku priliku – kao i ovu vukovarsku – koristi da Hanza mediju zove Handžar medijom, te da ustvrdi kako ni on ni njegova supruga ne osjećaju ni trunku kajanja zbog svega što se dogodilo. Što će reći da je Zoranu Milanoviću posve normalno – šta normalno, poželjno – da njegova supruga intervenira kod ravnateljice Gimnazije da bi sin imao sve petice. Jer, sin je i stipendist Grada Zagreba! Valja zaslužiti stipendiju i za narednu godinu, u kojoj – već je pala odluka – predsjedničkom mlađem sinu neće ni predavati matematiku drznica koja mu je dala četvorku. Već onaj profesor kod koga je imao sve petice. Što pokazuje da i škola daje maksimalan doprinos kako bi se afera umrtvila, a komentatori u Hrvatskoj – uz isticanje trgovine utjecajem, u koju nedvojbeno spada pritisak mame na ravnateljicu – otvaraju pitanje morala prve dame, i same sveučilišne profesorice.

    Viša kasta

    Davno jednom, dok je još na čelu Rijaseta IZBiH bio onaj što danas sebe zove reisom emeritusom, Mustafa ef. Spahić je odbio da primi novčanu nagradu koja mu je, shodno zakonima i propisima IZBiH, pripala zbog godina revnosne službe. Nije moralno sve što ti po zakonu pripada, obrazložio je Mujki. Živa je istina da su moral i politika paralelni pojmovi, udaljeni svjetlosnim godinama, no još je življa istina da ovdje, na ovom našem balkanskom komadu, političari sebe doživljavaju kao viša bića. Kojima je sve dozvoljeno, da interveniraju gdje god požele – od ocjena do tendera – i još se time ponose. I njihove su porodice viša kasta, u ogledalima predsjedničkih parova zaslužuju kraljevski tretman, iako ga kraljevi u svojim evropskim zemljama baš i nemaju. Na ovaj naš balkanski način, predsjednici – svejedno čega – to i postaju da bi se namirili. U svakom pogledu. I sve dok je tako, pričat ćemo o korupciji, populizmu i uvredama i valjati se u vlastitom blatu, uz opaske “znate mene, nemam ništa protiv Bošnjaka”. Šaljivdžija bi dodao – efikasno. Suštinski, Milanović je samo dobar primjer, ilustracija onoga čega se čestit čovjek, čak i kad je političar, treba stidjeti. U onom istom Vukovaru divio se Čoviću zato što živi u BiH. A zapravo mu zavidi jer bi on rado mijenjao tok Save za porodični pogled. Hrvatska je u EU i samo zato ne može. Mi još nismo i imamo milanovića na svakom koraku. ‘Ajmo dalje… Bit će nam bolje kad kažemo sikter svojim milanovićima. Jer, to je izdaja, ljudi, izdaja je njihovo umišljanje da su naše škole, naši tenderi, naši poreski novci, njihove prćije, a svi mi njihove i sluge njihovih supruga.

    Gutanje (žaba) HDZ-u: Mato Tadić i Valerija Galić su za ustavne sudije imenovani tokom vladavine SDP-ove Alijanse za promjene, Dragan Mioković najavio “gutanje žaba”

    Piše:
    Redakcija
    -

    Mato Tadić i Valerija Galić za sudije Ustavnog suda BiH su imenovani u maju 2002. godine.  U tom trenutku na vlasti u Federaciji BiH je bila Demokratska alijansa za promjene, predvođena SDP-om BiH i potpomognuta zapadnim ambasadama u Sarajevu.

    “Za sudiju Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić je izabran je u maju 2002., a na dužnost je stupio u maju 2003. godine prilikom konstituiranja Ustavnog suda”, navedeno je u biografiji sad već bivšeg ustavnog sudije Mate Tadića koji je godinama bio blizak HDZ-u BiH i za čijeg nasljednika u ovom trenutku Dragan Čović, Nermin Nikšić, Elmedin Konaković i Edin Forto žele imenovati Marina Vukoju, sekretara Predstavničkom Parlamentarne skupštine BiH koji je poziciju dobio zahvaljujući upravo HDZ-u BiH.

    Kada je 2005. godine za ustavnu sutkinju Predstavnički dom Ustavni sud BiHParlamenta FBiH imenovao Seadu Palavrić (bivšu članicu SDA), SDP je bio u opoziciji. Evo kako je prije osamnaest godina reagirao i tadašnji i sadašnji SDP-ov federalni zastupnik Damir Mašić.

    „Kako će Seada Palavrić biti nezavisna u svom budućem radu kad je direktno poslana i plasirana u Ustavni sud od centrale SDA. Pogotovo ako uzmemo u obzir njenu beščasnu ulogu u kreiranju državnog udara, kada je bila glasnogovornik svih onih koji su pokušali montirati politički sudski proces usmjeren prema nezavisnim novinarima, liderima opozicionih političkih partija i prema nezavisnim intelektualcima”, rekao je prije u decembru 2005. godine Damir Mašić.

    Osamnaest godina kasnije, Damir Mašić, njegove stranačke kolege i koalicioni partneri žele primijeniti sličan princip protiv kojeg su bili 2005. godine  prilikom imenovanja Seade Palavrić.

    “Bio bih vjerovatno najsretniji čovjek kada bi se u ovoj zemlji ljudi birali samo prema struci, prema znanju i prema kvalifikacija. Nažalost, svi znamo da to nije tako i svi znamo ko sad sjedi u Ustavnom sudu BiH”, izjavio je predsjednik SDP-a Nermin Nikšić, priznavši, zapravo, da će se i on držati istog principa – imenovati nestručne ljude.

    Ipak, Dragan Mioković, federalni zastupnik Naše stranke koji direktno, što u Komisiji za izbor i imenovanje, što u samom Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH odlučuje o izboru sudije Ustavnog suda BiH bio nedosljedniji u svojim izjavama. Evo samo njih nekoliko. Nakon što je objavljeno da SDP, Naša stranka i NiP namjeravaju imenovati HDZ-ovog kandidata za sudiju Ustavnog suda BiH, Mioković je odgovornost pokušao prebaciti na bivši saziv Parlamenta.

    “Pokušavam istražiti ko je iz Komisije za izbor i imenovanja PD FBiH u kojem mandatu i s kim bio u talu., proveo proceduru izbora sudije Ustavnog suda BiH i sačinio današnju listu””, napisao je Mioković 14. marta u 8.24.

    Istraga.ba mu je pomogla prilikom istraživanja. Rang listu je 20. februara sačinila Radna grupa koju su činili Irfan Durić (NES), Rasim Smajlović (NiP), Mladen Bošković (HDZ), Hakija Zajmović i Božana Banduka iz reda sudija. Radna grupa je kompletirana 26. januara. Odluku o imenovanju Radne grupe potpisala je Mirjana Marinković-Lepi, predsjedavajuća Predstavničkog doma FBiH i kadar Naše stranke.

    Unatoč dokumentu, Mioković je ponovio da ostaje pri istom stavu, pa sada objavljujemo Izvještaj komisije za izbor i imenovanja od 20. februara ove godine.

    Dakle, intervjue je radila Radna grupa koju je imenovao Predstavnički dom pod palicom Mirjane Marinković-Lepić iz Miokovićeve Naše stranke. Rang listu je, suprotno navodima Dragana Miokovića, sačinila Radna grupa koju je imenovao Predstavnički dom FBIH u ovom mandatu, a ne u prošlom mandatu, kako to navodi Dragan Mioković.

    Kada je izgubio činjenice i kada je, zbog pritiska javnosti, otkazana sjednica Komisije za izbor i imenovanje Predstavničkog doma FBiH, Miković je ustvrdio da je priča – izmišljena.

    “Nije bilo ni frtalj od onoga kako je pumpano. Ovdje gdje sam ja ludi rade. Nema se kad za ublehe”, napisat će Dragan Mioković nakon što je prekinuta sjednica Komisije za izbor i imenovanja.

    No, samo nekoliko sati predsjednik SDP-a BiH Nermin Nikšić će izjaviti da će podržati imenovanje prvorangiranog Marina Vukoje. Isto je ponovio i Miokovićev imenjak i koalicioni partner Dragan Čović, koji je potvrdio da je sve dogovoreno usmeno. Tada federalni zastupnik Dragan Mioković odlučuje odgovornost prebaciti na Našu stranku iz koje dolazi.

    “Ja nisam nezavisni zastupnik, nego član Naše stranke koji slijedi viziju i politiku političke opcije u koju vjerujem. To, nekada, podrazumijeva i gutanje žaba, ali sam taj rizik prihvatio kada sam ušao u sve ovo”, napisao je Mioković i tako, praktično, najavio da će glasati za HDZ-ovog Marina Vukoju. Jer, navest će kasnije, on to radi samo po proceduri koju su uspostavili HDZ i SDA. I koju je ranije kritikovao SDP. Ali sad je vrijeme za gutanje HDZ-u BiH. Gutanje žaba.

    Kolumna Andreja Nikolaidisa za SB: Milatović ima jasan plan – desetinama hiljada muslimana iz dijaspore treba oduzeti pravo glasa. Eto ideje za Schmidta!

    Piše:
    Andrej Nikolaidis
    -

    Pogledajte, molim vas, ovu objavu. Pogledajte kako izgleda ogoljeni fašizam.

    Ljudi o kojima “Alternativa” govori su crnogorski iseljenici iz Zapadne Evrope. To su ljudi koji su crnogorski državljani. Oni imaju pravo glasa. I to pravo nemaju manje od mene ili od fašista iz “Alternative”, niti njihov glas vrijedi manje od našeg.

    Ti ljudi, koje po mišljenju Milatovićevih podržavalaca treba spriječiti da glasaju, a koje, ako ipak glasaju, valja privesti na granici i oduzeti im državljanstvo su, eto šta ćeš, zalomilo se – dominantno Bošnjaci. A ima  i Albanaca. Ti ljudi su, kako bih vam rekao, nije da je bitno, ali tako se potrefilo – muslimani.

    I onda kažu da nema napretka… Ovi će legitimisati ljude, “analizirati imena osoba” i oduzimati im državljanstvo. Kada su njihovi prethodnici i ideološka sabraća “analizirala imena osoba” u Štrpcima, analizirane su pobili. Šta reći: Štrpci 2.0. “Srećno Jakove!”

    Nekakav Dritanov pitbul, Jakupi, koji nešto radi u nekakvom ministarstvu, takođe je, u ime države, zaprijetio crnogorskoj dijaspori.

    Velikosrpska propagandna platforma “Vijesti” iseljenike je optužila da su korumpirani – da od Mila uzimaju pare kako bi došli u Crnu Goru i glasali za njega. Dijapora je, dakle, poručuju “Vijesti”, korumpirano govno koje će sve uraditi za sitne pare.

    Što je, zapravo, ako malo razmislite o tome, genijalna teza. Širom svijeta ljudi odlaze u bogatije zemlje pa svojima u siromašnoj domovinu šalju pare. Samo je u Crnoj Gori drugačije. Kod nas, po Milatovićevim podržavaocima, ljudi odu u Luksemburg, tamo se obogate, kupe kafiće, fabrike i hotele, pa uzmu 100 eura od Mila da glasaju za njega. Eto kolika je to fukara – ako vjerujete “Vijestima”. Čiji je vlasnik, Miodrag Perović, podržao Amfilohijeve litije jer je u njima vidio “emancipatorski potencijal”. Tako je rekao, očiju mi. Čiji drugi vlasnik, Željko Ivanović, mene zove “mula Andrej” jer ja, ko biva, za ukus četnika previše volim muslimane. I za razliku od njegove novine mislim da i muslimani moraju imati pravo glasa.

    Kada je prije sedmicu-dvije grupa građana Cetinja održala protest zbog promotivnog skupa Jakova Milatovića u tom gradu, sve su se zapadne ambasade oglasile u osudi tog protesta. Izrazile su ambasade zabrinutost za demokratski proces u Crnoj Gori. Francuski ambasador je protestante nazvao fašistima.

    Mislite li da se koja od tih ambasada oglasila sada, kada se vrši skandalozan pritisak na crnogorske iseljenike da odustanu od svog prava da glasaju? Ramazan vam je, ne valja ‘sovati, pa se neću izraziti precizno.

    Elem – nije. Kada država i ostala ološ prijeti dijaspori da će im oduzeti državljanstvo ako glasaju, to nije prijetnja demokratiji.

    Predsjednički kandidat Milatović ima jasan plan kako da se to – da muslimani glasaju – ubuduće ne dešava. Iznio ga je, kakvo iznenađenje, tokom intervjua na televiziji „Vijesti“.

    Plan je jednostavan. Desetinama hiljada muslimanima iz dijaspore treba oduzeti pravo glasa. To pravo treba dati desetinama hiljada ljudi iz Srbije i entiteta Republika Srpska. Etničku strukturu biračkog tijela treba promijeniti tako da pobjeda srpskog kandidata na svakim sljedećim izborima u Crnoj Gori bude garantovana.

    Eto ideje za Schmidta. Ako opet bude problema da nametne vlast HDZ-a i dritanoida, eto rješenja – oduzeti bošnjačkoj dijaspori pravo glasa. Ako koji ipak glasa, hitno mu oduzeti državljanstvo. Ovo što je Schmidt uradio je efikasno – štelovati sistem tako da glas Hrvata vrijedi više od glasa Bošnjaka. Ali mjesta za poboljšanje uvijek ima. Još efikasnije je zabraniti Bošnjaku da glasa, kao što sada pokušava crnogorska vlast.

    U tom smislu su fašisti iz “Alternative” ne samo alternativa, nego i avangarda.

    To da Balkanci jednoga Njemca podučavaju finesama naprednog fašizma samo naizgled je paradoksalno. Ideje su kao voda: neprekidno kruže u prirodi. Ideja potekne sa jednog mjesta, pa se tamo izmijenjena vrati. Pripadnici Ku Kluks Klana, pedesetih godina XX vijeka u Alabami, recimo, imali bi šta da nauče od načina na koji vlasti i brižni građani RS-a zastrašuju i zlostavljaju povratnike. Kristalna noć i Marš na Rim su, kako bi se reklo, zlatni standard fašizma – to ne sporim. Ali ipak, tvrdim: svaki živi naci-fašista ima šta da nauči od crnogorske vlasti koja je ljudima naumila oduzimati državljanstvo zato što ne glasa za njih.

    Gledajte… Da li znate da danas ne bismo imali francuska vina da nije otkrivena Južna Amerika?

    Priča koju ću vam ispričlati nije tačna, ali je istinita. Francuske sorte grožđa su svojevremeno izvezene u Južnu Ameriku. Kada je bolest doslovce uništila, zatrla francuske vinograde, francuske su sorte grožđa u postojbinu vraćene iz Čilea, Argentine… Kao bi se reklo – francuske su se sorte u Francusku vratile iz dijaspore.

    (Slobodna Bosna)

    Vlada FBiH sa pola miliona KM pomaže bogate: Poticaj za nabavku električnih i hibridnih automobila dobilo dvoje sudija Suda BiH, kćerka Fadila Novalića, doktor Ermin Čehić, Hamdija Lipovača, profesor Aziz Šunje, ljekari, advokati …

    Piše:
    Redakcija
    -

    Najmanje dvoje sudija Suda BiH dobilo je poticaj od Vlade Federacije BiH za kupovinu hibridnih automobila za privatno upotrebu. Državna sutkinja Enida Hadžiomerović i njen kolega Redžib Begić dobili su po 5000 KM, a odluka o dodjeljivanju novca je objavljena u posljednjem izdanju Službenih novina Federacije BiH.

    Osim dvoje sudija, poticaj za kupovinu električnog automobila dobio je i zenički doktor Ermin Čehić koji se nedavno našao u centru iztraživačke priče Al Jazeere o “seksualnom uznemiravanju pacijentica”. Doktor Čehić je iz Budžeta FBiH dobio 10 hiljada KM kao poticaj za kupovinu električnog automobila. Na spisku dobitnika je i Azra Novalić, kćerka bivšeg federalnog premijera Fadila Novalića. Njoj je odobreno 5000 KM za kupovinu hibridnog automobila. Ovdje je kompletan spisak 89 dobitnika poticaja.

    “Vlada Federacije Bosne i Hercegovine na 19. sjednici, održanoj 07.11.2023. godine, donosi Odluku o izboru korisnika sredstava utvrđenih u Budžetu FBiH za 2023. godinu – poticaji pri kupovini električnih automobila. Odobrava se korisnicima sredstava dodjela dijela sredstava utvrđenih u razdjelu 17. Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2023. godinu Federalnom ministarstvu energije, rudarstva i industrije “Tekući transferi i drugi tekući rashodi – Tekući transferi pojedincima – Poticaj pri kupovini električnih automobila” (“Službene novine Federacije BiH”, br. 6/23 i 85/23), u ukupnom iznosu od 498.000,00 KM u vidu subvencije za kupovinu 89 novih automobila, isključivo na električni pogon, i hibridnih automobila koja posjeduju električni motor i motor sa unutrašnjim sagorijevanjem. Korisnicima sredstava odobrava se dodjela dijela sredstava iz tačke I. ove odluke u ukupnom iznosu od 498.000,00 KM”, navedeno je u Odluci koju je potpisao federalni premijer Nermin Nikšić.

    Na spisku dobitnika poticaja od Vlade FBiH, kako se može vidjeti, je i profesor Aziz Šunje. Ovaj profesor sa Ekonomskog fakulteta u Sarajevu dobio je 5000 KM budžetskog novca za nabavku privatnog hibridnog automobila.

    Adi Rifatbegović, ljekar sa Univerzitetsko-kliničkog centra u Tuzli i gradski vijećnik SDA u Tuzli dobio je 5000 KM pomoći za nabavku hibridnog automobila.

    Isti iznos, 5000 KM, dobila je i Hasila Čengić-Mešić, sarajevska advokatica i kćerka rahmetli Hasana Čengića.

    Doktorica iz Opće bolnice Abdulah Nakaš, Ranka Vukčević-Krtinić također je dobila 5000 KM za nabavku hibridnog automobila.  Među dobitnicima je i bivši premijer USK i gradonačelnik Bihaća Hamdija Lipovača.

    U nastavku donosimo imena svih dobitnika poticaja. Amra Alijagić, Čehić Ermin, Anes Hrnjić, Velida Trnka, Enida Hadžiomerović, Ferid Ahmić, Edita Bukva, Ilirijana Karabdić- Haxhibeqiri,  Mehmed Nalo, Jasmina Halkić, Haris Halilović, Aida Kobašević, Erna Herić, Adnan Hadžiarapović, Gordan Glibo, Denis Djana, Čović Berka, Vukčević-Krtinić Ranka, Miroslav Golemac, Julijana Ćubela, Saida Džihić, Stanislava Trifunovićm, Damir Zaklan, Redžib Begić, Marijana Ivanković, Ivan Cvitanović, Ševala Jamaković Nicević, Nadija Kulo, Halisa Čengić Mešić, Hamdija Lipovača, Dino Sarajlija, Andrej Lukanović, Enes Velić,, Medžida Rustempašić, Safet Kozarević, Irena Arsović, Igor Janjić, Jasmin Avdić, Nijaz Sabljica, Nira Hadžiđulbić, Jasmin Jupić, Selma Rizvić, Zihnija Mešić,  Rasim Jusufović, Haris Đug, Kasim Imširović 61 Sead Čadra, Elmedin Obućina, Šemsija Kadrić, Edhem Kukić, Asija Oručević, Lejla Hodžić, Elzana Hadžić, Mustafa Radončić, Salem Alihodžić, Hasan Mostarlić, Neđad Kasumović, Sead Agić, Ervin Salkić, Milan Grbić, Davor Zlotrg, Nedžad Šehović, Josip Ikić, Mirsad Mehmedić, Asja Gacko, Senad Paočić, Adi Rifatbegović, Samir Unkić, Nedim Kulić, Aziz Šunje, Edina Ljubuškić, Ena Rizvanović, Jasmina Kamber, Adis Avdić, Davor Palinić

    Pretresi u Federalnoj upravi za inspekcijske poslove: Četvero inspektora osumnjičeno za korupciju, među njima i sin bivše SBB-ove ministrice Ademaj

    Piše:
    Redakcija
    -

    Pripadnici MUP-a Kantona Sarajevo upali su jutros u Federalnu upravu za inspekcijske poslove, saznaje Istraga.ba. U toku su pretresi prostorija koje je koristilo četvero inspektora koji su osumnjičeni za korupciju. Akcija se provodi po nalogu Tužilaštva Kantona Sarajevo.

    Prema informacijama Istrage, jedan od osumnjičenih je inspektor Mirza Ademaj, sin bivše SBB-ove ministrice zdravlja Kantona Sarajevo Zilhe Ademaj. Osim njega, uhapšena je pod istragom je i inspektorica Edina Busuladžić. Ona je dobro poznata policijskim agencijama jer je 2019. godine, zajedno sa svojim kolegom Edvinom Brkićem, uhapšena u Ključu nako što je MUP-u Unsko-sanskog kantona dojavljeno da uzima mito u ugostiteljskim objektima.

    Zbog korupcije je, kako saznajemo, pod istragom i “prijaviteljica korupcije” Alzira Hota koja je, također, inspektorica u Federalnoj upravi za inspekcijske poslove.

    “Od januara 2013. godine podnijela sam desetak disciplinskih prijava Vladi FBiH protiv Ibrahima Tirka, a koje su se odnosile, između ostalog, na kontinuirane zloupotrebe i prekoračenja službenih ovlasti uz nesavjesno trošenje budžetskih sredstava. Znate, Tirak je budžetu FBiH nanio ogromnu štetu”, svjedočila je Hota pritiv bivšeg direktora Federalne uprave za inspekcijske policije Ibrahima Tirka.

    No, prisluškujući telefone zbog jednog razbojništva u Sarajevu, istražitelji su saznali da Hota i njene kolege uzimaju mito za pozitivne izvještaje od privrednika gdje su vršili inspekcijske nadzore.

    1...272829...193Stranica 28 of 193

    NAJČITANIJI ČLANCI

    Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

    Avdo Avdić -
    Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...

    Priča o “ženi u crnom” koja kamenuje konvoj: Desi Stojanović je...

    Teror na ulicama Sarajeva: Admir Arnautović Šmrk sa pratnjom napao policiju,...


    Na mnogim mjestima ćete pronaći odgovore na pitanja - ko, šta, kada i kako. Ovdje ćete saznati i zašto!
    Istraga.ba - nije dovoljan samo tekst. Bitan je kontekst!


    Facebook Twitter Youtube

    POPULARNE KATEGORIJE

    PRATITE NAS NA TWITTERU

    [fts_twitter twitter_name=istragab tweets_count=1 cover_photo=no stats_bar=no show_retweets=no show_replies=no]

    © Istraga.ba zadržava sva prava na sadržaj