Facebook Twitter Youtube
    7 dana popularni

    Istaknuto

    Istaknute objave

    Zvanični dokumenti stigli iz Turske: Tužilac Čampara kupio stan u Istanbulu, u zgradi u kojoj dva stana ima odbjegli član narko kartela Sani El Murda. Tužilac i kriminalac koristili usluge iste agencije. Advokatska kancelarija Čampara zastupa El Murdinog saradnika Elmedina Karišika

    Piše:
    Redakcija
    -

    Državni tužilac Dubravko Čampara kupio je stan u Istanbulu u istoj zgradi u kojoj stanove posjeduje Sani El Murda, odbjegli član narko kartela Tito i Dino. Čampara je stan u Turskoj kupio preko iste posredničke agencije preko koje je svoje stanove kupio odbjegli Al Murda, protiv kojeg Čampara navodno provodi istragu. Ovaj stan uknjižen je na Maidu Čamparu, suprugu državnog tužioca koja je vlasnica advokatske kancelarije koja, uglavnom, zastupa članove narko kartela Edina Gačanina Tita.

    Ovo je jedan od dokumenata koji je službeno dostavljen sigurnosnim agencijama u BiH i koji potvrđuje da je Maida Čampara 2022. kupila stan u Istanbulu.

    Kupoprodajni ugovor je potpisan 8. aprila 2022. godine s firmom Herpez Yapoi Insaat”. U pitanju je stan broj 55, na četvrtom spratu,  u kompleksu “Hep Residence”. Nekretnina je plaćena 2,25 miliona turskih lira, što je u trenutku obračuna iznosilo 140 hiljada i 501 euro. Dakle, tužilac Čampara, odnosno njegova supruga u Istanbulu su kupili stan vrijedan oko 280 hiljada maraka.

    I to ne bi bilo simptomatično da u istom kompleksu zgrada, preko iste agencije, najmanje dva stana nije kupio Sani El Murda, Sarajlija koji je član narko kartela Edina Gačanina Tita. Murdu, recimo, belgijsko pravosuđe potražuje zbog sumnje da je organizirao krijumčarenje 3,2 tone kokaina zaplijenjenog u belgijskoj luci Antverpen.

    Sani El Murda je polubrat Barbare Pekić, odnosno Emine Alibegović koja godinama bila jedna od djevojaka Edina Gačanina Tita i koja je živjela u Dubaiju. Pekićeva je bila formalna vlasnica restorana Dos Hermanos u Radićevoj ulici u Sarajevu, dok je njen brart El Murda bio uključen u pranje novca zajedno sa Elmedinom Karišikom. Elmedin Karišik je jedan od optuženika za organizirani kriminal u okviru predmeta Ibrahima Hadžibajrića. Karišika brani advokat Mirsad Crnovršanin, bivši saradnik Dubravka Čampare koji sada ima zajedničku advokatsku kancelariju sa Maidom Čampara.

    Karišik je prao novac preko kompanije Plaza d.o.o. Sa Karišikom je direktne veze održavao inspektor SIPA-e Adis Drnda, također prijatelj porodice Čampara. Evo šta su Karišik i Murda pisali u Sky aplikaciji u vezi sa pranjem novca.

    “Ja kad njima fakturišem, ide ovako. Marketing usluge 30 hiljada KM plus pdv 17 posto je 35 hiljada. Mi njima u kešu dajemo 30 hiljada, a oni nama uplate cijeli iznos sa PDV-om, odbijaju na svojoj PDV prijavi, jer se to njima vodi kao ulazni PDV, a nama izlazni. A njima marketing usluge ulaze u direktni trošak i štede na kraju godine 10 posto dobiti na čitav iznos. Tako da oni na kraju godine sa ovim našim uštede 10 posto. Zato sam ti rekao da neke firme jedva dočekaju da izvlače keš i da čak za te usluge dadnu 5-6 posto. Samo što ja ne mogu da dođem do tih jakih firmi”, napisao je Karišik u Saniju Al Murdi.

    Karišik je, tako, ubacivao prljav novac u sistem. No, za marketinške poslove bili su mu potrebni bilbordi. Karišik je, potom, postigao dogovor sa Seidom Hadžibajrićem, sinom načelnika Ibrahima Hadžibajrića koji mu je po povoljnim uslovima i uz određeni iznos mita davao dozvole za postavljanje, recimo, “Eco solarnih” prostora za oglašavanje.

    Podsjetimo, Elmedina Karišika je u maju prošle godine uhapsilo Tužilaštvo BiH istoga dana kada je Tužilaštvo Kantona Sarajevo uhapsilo Ibrahima Hadžibajrića. Postupajući tužilac protiv Karišika bio je Čamparin prijatelj Džermin Pašić. Istog dana Tužilaštvo BiH je trebalo uhapsiti Sanija El Murdu i njegovu polusestru Barbaru Pekić. No, njih dvoje nisu pronađeni na adresama. Nakon nekoliko mjeseci provedenih u pritvoru, Karišik je pušten na slobodu uz kauciju. Tužilac Pašić se kasnije usaglasio da mu se ublaže i mjere zabrane. No, dok je Karišik bio na slobodi Tužilaštvo Kantona Sarajevo je protiv njega otvorilo istragu i započelo prisluškivanje njegovog telefona. Krajem marta ove godine Karišik je ponovo uhapšen, ali sada u okviru istrage kantonalnog pravosuđa.

    Dubravko Čampara, Vahidin Munjić, Adis Drnda, Mirsad Crnovršanin

    Nakon što su saznali da je MUP Kantona Sarajevo uhapsio Al Murdinog saradnika Karišika, tužioci Čampara i Pašić su pozvali inspektore MUP-a Kantona Sarajevo koje su verbalno napali zbog toga što su radili istragu sa Tužilaštvom KS. Nedugo nakon toga brat Dubravka Čampare, Aljoša Čampara traži vanrednu sjednicu Skupštine Kantona Sarajevo kako bi problematizirao rad komesara Farmira Hajdarevića. U tom periodu MUP KS je intenzivno provodio istragu i u slučaju uniforme koja je rezultirala hapšenjem vd. direktora FUP-a Vahidina Munjića i šefa Specijalne policijske jedinice FUP-a Mustafe Selmanovića. Obojica uhapšenih su vrlo bliski porodici Čampara. Zbog toga sada uhapšenog Munjića zastupa Mirsad Crnovršanin, partner iz advokatske kancelarije Maide Čampara, dok Selmanovića zastupa advokatica Denisa Gačanin. I ona je, prije advokature, bila stručna saradnica državnog tužioca Dubravka Čampare. Munjić i Selmanović su uhapšeni zbog saradnje sa kartelom Edina Gačanina Tita. Saradnik Edina Gačanina Tita je, rekosmo, Sani El Murda koji se “skriva” u Turskoj gdje mu je komšija prošle godine postao tužilac Dubravko Čampara.

    Dva Denisa i jedan Jens: Kako su bh. zvaničnici osramotili državu

    Piše:
    Haris Imamović
    -

    Krajem maja 2022. godine bio sam u Briselu na sastanku generalnog sekretara NATO saveza Jensa Stoltenberga i tadašnjeg predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Šefika Džaferovića (kao njegov savjetnik). Neću prepričavati sadržaj razgovora. Mogu reći samo da se radi o jednom od najsadržajnijih sastanaka, kojem sam nazočio tokom četiri godine provedene u Predsjedništvu.

    Stoltenberg nije trošio vrijeme nižući opća mjesta o odnosu NATO-a i BiH, već je govorio o konkretnim aspektima tog odnosa, ulazeći čak u detalje. Razumije se, njegova minucioznost je zapravo samo odražavala vrijedni rad njegovog tima, koji mu je napravio dobru pripremu sastanka. Moj dojam je bio da je glavnu ulogu u tom pogledu, uz NATO štab u Sarajevu, odigrao Javier Colomina, Stoltenbergov saradnik koji je desetak dana prije našeg odlaska u Brisel boravio u Sarajevu i upoznao se sa stanjem „na terenu“.

    Nakon sastanka, prošetali smo kroz impozantnu aulu zgrade NATO-a. Kao što je i običaj, u takvim pauzama između dvije ozbiljne aktivnosti, razgovor je tekao u manje tmurnim tonovima. Uz ostalo, sjećam se da je Stoltenberg govorio o tome kako je 60-ih godina prošlog stoljeća prvi put boravio u Sarajevu. (Njegov otac je tada radio kao diplomata u Norveškoj ambasadi u Jugoslaviji.) Generalnom sekretaru NATO-u, koji je tada još uvijek bio dječak, u posebnom sjećanju je ostala jedna od sarajevskih slastičarni. Mislim da se radi o „Egiptu“, ali nisam siguran.

    Nakon šetnje, održana je pres-konferencija, na kojoj je Stoltenberg kazao da NATO ostaje posvećen „euroatlantskim aspiracijama BiH“, itd. Uz ustaljene talking points, Stoltenberg je najavio i paket podrške odbrambenih kapacitetima BiH. (Kasnije je objelodanjeno da se radi o transferu 54 miliona eura, od čega je najveći dio usmjeren ka Bataljonskoj grupi lake pješadije, koja broji 840 bh. vojnika.) Stoltenberg je dodao i da će NATO štab u Sarajevu zaposliti novo osoblje, te da će mu biti povećan i budžet.

    Da ne bude zabune, ništa od ovog ne smatram rezultatom naše posjete, već reakcijom NATO-a nakon dužeg procesa procjene situacije u BiH, uključujući i ranije razgovore sa našim kabinetom.

    Džaferović je na presu, govoreći o strateškom opredjeljenju BiH, kazao isto što i Stoltenberg: da je Bosna i Hercegovina država aspirant („onaj koji teži nečemu; kandidat“), te je podsjetio na zakone i odluke institucija BiH, kojima je članstvo u NATO savezu definisano kao cilj BiH. Na pitanja novinara o porukama o „mirnom otcjepljenju RS-a“, Džaferović je odgovorio da „ne može biti nikakvog, a posebno ne mirnog otcjepljenja“.

    Na pitanje novinara – da li je svjestan tenzija u BiH, Stoltenberg je kazao da je NATO svjestan zapaljive retorike u BiH, naročito one koja dolaze iz Republike Srpske, i da u vezi s time daje praktičnu podršku Oružanim snagama BiH, kroz spomenuti paket.

    Ne treba zaboraviti da je sve ovo izrečeno u kontekstu agresije na Ukrajinu, odnosno činjenice da su napadnutom Kijevu države članice NATO-a priskočile u pomoć, šaljući oružje i drugu vrstu pomoći.

    Imajući u vidu navedeno, vlasti Republike Srpske su imale dovoljno razloga da iz Stoltenbergove poruke izvuku zaključak da bi, u slučaju konflikta u BiH, NATO mogao na sličan način podržati centralne vlasti u Sarajevu. Već ta mogućnost značajna je kao mehanizam za odvraćanje vlasti RS-a od secesionističkih težnji. „Cilj nam je prevenirati novu nestabilnost, novi rat“, kazao je Stoltenberg.

    Sve ovo govorim da bih ilustrirao dvije norme u diplomatskoj komunikaciji Alijanse. Prvo, sve što NATO namjerava da radi u Bosni i Hercegovini – saopćit će sam NATO. Drugo, na pres-konferencijama bh. zvaničnika sa generalnim sekretarom NATO-a iznose se usaglašeni stavovi, naročito kada se radi o strateškim temama, kao što je status BiH na NATO putu. Jer svako javno neslaganje po tim pitanjima, između bh. zvaničnika i generalnog sekretara NATO-a na zajedničkoj presici, može biti samo simptom zabrinjavajuće kolizije, jer BiH i NATO ne spadaju u isti red veličina.

    U proteklih nekoliko dana, desila su se ozbiljna odstupanja od navedenih normi.

    Na nedavno održanoj pres-konferenciji, u sjedištu NATO-a, sa Stoltenbergom, aktuelni predsjedavajući Predsjedništva BiH Denis Bećirović je kazao nešto što je značajno odudaralo od talking pointsa prvog čovjeka Alijanse. „Želim da napomenem da su ispunjeni svi formalni uslovi da se Bosni i Hercegovini uputi poziv za članstvo u NATO-u“, kazao je Bećirović.

    Odgovarajući na novinarsko pitanje („Da li će se BiH pridružiti NATO-u?“), koje je očigledno potaknuto navedenom ocjenom, Stoltenberg je demantirao aktuelnog predsjedavajućeg Predsjedništva BiH. Učinio je to, naravno, neizravno, ali prilično jasno. Kazao da je su pred Bosnom i Hercegovinom – dva uslova. Prvi je da BiH provede potrebne reforme, kojima se jačaju institucije. Drugi uslov je da članstvo u NATO žele „narod BiH i vlasti u BiH“. Dakle, formalni i politički uslov.

    Za razliku od Bećirovića, koji je težište prebacio na NATO, kazavši da očekuje da Alijansa našoj zemlji uputi poziv za članstvo, Stoltenberg je prebacio težište na BiH i kazao: „To [da li će BiH u NATO] nije na meni da odlučim, već na BiH.“ Iako nije pojasnio na koji način BiH treba da odluči da li će u NATO ili neće, iz Stoltenbergovih riječi se nedvosmisleno zaključuje da ona to nije odlučila. Jer zašto „treba da odluči“, ako je već odlučila (kao što je Bećirović ustvrdio u ostatku svog izlaganja)?

    Ne znam šta je Bećirović htio postići sa svojim nepromišljenim nastupom, ali jasno je šta je postigao.

    U prvoj reakciji na navedenu vrlo neprijatnu situaciju, na društvenoj mreži X sam napisao: „Ne mogu da vjerujem da je Denis Bećirović uradio ovo. Doslovno je prinudio Stolteberga da kaže da BiH ne može postati članica NATO-a bez novih odluka institucija BiH, koje moraju odobriti srpski predstavnici.“ (Ovo moje opažanje je, uzgred budi rečeno, retvitovao i dopisnik Reutersa za pitanja nacionalne sigurnosti pri Bijeloj kući.)

    Da stvari ne bi bile posve tmurne, valja uzeti u obzir i to da je Stoltenberg kazao da „BiH ima status zemlje, koja ima Akcioni plan za članstvo, a svrha Akcionog plana za članstvo je da BiH učini članicom NATO-a“. Također, Bećirović je, u svom izlaganju, kazao: „Postigli smo i konkretne rezultate proteklih godina. Između ostalog, navest ću sljedeće: usvojili smo tri ANP-a koji su dostavljeni u Brisel, nakon čega je NATO zvanično potvrdio da je aktiviran Akcioni plan za članstvo.“

    Bećirović iz razumljivih razloga – naime, nastupao je uime države, a ne u svoje vlastito ime – nije pojasnio da je navedena tri dokumenta usvojio prošli saziv vlasti, nakon mukotrpne borbe sa Miloradom Dodikom. On to na tom mjestu nije mogao kazati (bilo bi suvišno), ali ja mogu na ovom (jer, ovdje, nije suvišno).

    Jednako kao što mogu podsjetiti i da je sam Bećirović svojevremeno omalovažio Džaferovićevo i Komšićevo uslovljavanje imenovanja Vijeća ministara slanjem ANP-a.

    Naime, kada je glasao za imenovanje Borjane Krišto za novu mandatarku, Bećirović je kazao: „U prošlom saizvu mandatar je izabran 14 mjeseci  poslije izbora. U ovom mandatu, kao što vidite, za manje od mjesec dana. To je pozitivna poruka. To je poruka da se treba mijenjati loša praksa iz prethodnih mandata.“

    Dakle, Komšićeva i Džaferovića praksa (da uslovljavaju) bila je loša, iako je rezultirala slanjem ANP-a, a Bećirovićeva da učini suprotno je – dobra, iako nije omogućila slanje nijednog ANP-a.

    Kada je Stoltenberg kazao da su (formalni) uslov za članstvo BiH – reforme, sigurno je mislio i na usvajanje slanje ANP-a kojeg nema. Bećirović bi trebao objasniti zašto ga nema.

    Osim navedene polemike (ili, bolje reći, skoro pa polemike o tome jesmo li ispunili sve uslove za članstvo, odnosno da li NATO treba nas pozvati da postanemo članovi, ili mi trebamo iskazati volju), drugo odstupanje od normi izvršio je Denis Zvizdić, član Kolega Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH.

    Najprije je, nakon Bećirovićevog sastanka sa Stoltenbergom, u medijima osvanula vijest s pompeznim naslovom: NATO šalje trupe u BiH! „Bataljon rezervnih snaga NATO saveza bit će raspoređen  BiH“, navedeno je u vijesti. „Kako nam je rečeno, to je jedan od rezultata susreta predsjedavajućeg Predsjedništva BiH i generalnog sekretara NATO saveza.“

    S obzirom na to kako je vijest postavljena, skoro sam siguran da je anonimni izvor u ovom slučaju kabinet Denisa Bećirovića: očigledno je i primarni motiv plasiranja ove informacije da se preuveliča značaj posjete predsjedavajućeg Predsjedništva sjedištu NATO štaba.

    Nedugo nakon toga, istupio je Zvizdić, te „zvanično“ saopćio, na svom X nalogu, da „NATO u BiH šalje bataljon rezervnih snaga“.

    Nakon što je neko vrijeme vladala konfuzija, Zvizdića su demantovali i ministar odbrane Zukan Helez, član Predsjedništva Željko Komšić i sam EUFOR, pojasnivši da su stigle rezervne snage EUFOR-a, a ne NATO-a. Na koncu ga je iscipelario i sam Denis Bećirović, čiji je kabinet (ponavljam) najvjerovatniji izvor ove dezinformacije.

    „Predložio bih zvaničnicima, koji se bore za BiH, da manje daju izjave i saopćenja, a da više radimo ozbiljno iza paravana“, kazao je Bećirović (ne naravno o svojoj raskošno nepromišljenoj izjavi da su „ispunjeni svi formalni uslovi da se BiH uputi poziv za članstvo u NATO-u“, već o Zvizdićevom nepromišljenom statusu).

    Osnovna logika kaže sljedeće: da je NATO, kojim slučajem odlučio rasporediti svoje snage, to bi prvi saopćio sam generalni sekretar NATO-a. Zvuči kao potpuno besmislena fantazija da tu odluku saopćava Denis Zvizdić, čiji je institucionalni kapacitet u rangu onog koji ima šef sale u slastičarni „Egipat“.

    Ako je išta dobro pokazuje da BiH mora raditi na „jačanju kapaciteta svojih demokratskih institucija“ (Stoltenberg), onda je to ova donekle komična, a odnekle sasvim tragična predstava kojoj smo svjedočili proteklih dana.

    Forto dao ugovor firmi Konakovićevog kuma: Foto Artu Gordana Memije 210 hiljada KM iz državnog budžeta za pripremu i organizaciju “digitalnog samita”

    Piše:
    Redakcija
    -

    “Gordan Memija je moj prijatelj.Dugo se znamo i iskreno ga kao prijatelja volim. Uvijek spreman pomoći ljudima, mnogo ga ljudi u Sarajevu poznaje”, objavio je prije dvije godine predsjednik Naroda i Pravde Elmedin Konaković.

    U međuvremenu Elmedin Konaković je postao ministar vanjskih poslova BiH, a njegov koalicijski partner Edin Forto – ministar komunikacija i prometa BiH. Šest mjeseci nakon stupanja Forte i Konakovića na funkcije, “prijatelj i kum” Gordan Memija je nagrađen. Njegova firma Foto Art dobila je posao vrijedan 210 hiljada maraka.

    “Private se Ponuda od 31. jula 2023. godine i ugovor za nabavku iz Aneksa II Zakona o javnim nabavkama – usluge organiziranja događanja – pripreme organizacije događaja Digitalnog samita Zapadnog Balkana 2023. godine za potrebe Ministarstva komunikacija i prometa BiH dodjeljuje se ponuđaču FOTO ART kao jedinom kvalifikovanom ponuđaču sa ponuđenom cijenom iz ponude za ukupni iznos ugovora do 210 hiljada KM”,. navedeno je u doluci koju je 7. avgusta potpisao ministar komunikacija i prometa BiH Edin Forto.

    Na javni poziv prijavile su se tri kompanije – Via Media, Mita Group i Foto Art. Via Media i Mita Groupm su diskvalifikovani jer nisu dostavili potvrde nadležnih sudova da nisu osuđivani za organizirani kriminal i pranje novca. Za razliku od njih tu potvrdu je dostavio Foto Art čijeg je vlasnika Gordana Memiju Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) prijavljivala za pranje novca, ali je Tužilaštvo BiH nakon nekoliko godina “obustvila istragu”.

    Inače, Memija je hapšen i po nalogu Tužilaštva ZDK, ali je u ta istraga naprasno obustavljena.

    Godan Memija je, podsjećamo, bio čovjek koji je 2016. godine na sarajevskom aerodromu dočekao Edina Gačanina Tita, vođu jednog od najmoćnijih narko kartela na svijetu.

    “I opet bih ga dočekao”, kazao je nedavno Memija na saslušanju u Općinskom sudu u Sarajevu.

    “Tito”. To je nadimak Edina Gačanina, vođe moćnog narko kartela kojeg istražuju DEA, holandska policija, SIPA i pravosuđe Perua. U presudi protiv Davida Cufaja koju je, zbog krijumčarenja dvije tone kokaina, izrekao sud u Peruu, pomenuta je osoba po nadimku Tito.

    presuda iz Perua u kojoj se pominje Tito

    Označen je kao organizator poslova osuđenog Cufaja i kao kupac droge u velikim količinama. Gačanin je, prije nego se preselio u Dubai, živio u Holandiji, gdje živi i njegova majka, prijateljica Gordana Memije. Prema dokumentima Istraga.ba, Gačanin je u Sarajevu boravio u septembru 2016. godine.

    Izvještaj FUP-a o Gačaninovom boravku u Sarajevu

    Na sarajevski aerodrom je sletio 15. septembra gdje ga je dočekao Gordan Memija. Memija je tada iznajmio dva automobila u ASA Rentu, a policijskom istragom je utvrđeno da je Tito spavao u Hotelu Bristol. Također je utvrđeno da su ga čuvali pripadnici Specijalne jedinice Federalne uprave policije kojom rukovodi Mustafa Selmanović kućni prijatelj ministra unutrašnjih poslova Federacije BiH – Aljoše Čampare. Tokom boravka Edina Gačaninina u Sarajevu, dogovorena je i donacija opreme za FUP, a sve je realizovano preko ministra Aljoše Čampare koji je dobio jedan komplet opreme, što je utvrđeno i istragom Federalne uprave policije.

    Nakon što je sletio iz Dubaija: U Sarajevu uhapšen pa ekspresno pušten Dženis Kadrić, pratilac Edina Gačanina Tita

    Piše:
    Redakcija
    -

    Kada je, vraćajući se iz Dubaija, gdje čuva šefa narko kartela Edina Gačanina Tita, u petak sletio u Sarajevo, bivši pripadnik FUP-a Dženis Kadrić je uhapšen. Za njim je ranije bila raspisana potraga, jer se nije odazivao na sudske pozive kako bi odgovarao za nasilničko ponašanje iz 2019. godine.
    Na saslušanju u policiji Kadrić je optužio portal Istraga.ba da mu pakuje. Nakon saslušanja, ubrzo pušten, bez obzira na to što je mjesecima bio nedostupan pravosudnim organima i što će, izvjesno je, ponovo u Dubai, gdje živi posljednje dvije godine, radeći ko šef obezbjeđenja Edin Gačanina Tita, vođe narko kartela Tito i Dino.
    Dženis Kadrić je, objavljivali smo već, bio pripadnik Specijalne jedinice Federalne uprave policije, kada je, zajedno sa još četvoricom kolega u septembru 2016. godine u Sarajevu čuvao vođu kartela Tito i Dino. Nakon što je pokrenuta interna istraga, tokom koje su potvrđeni svi medijski navodi, Kadrić je napustio FUP, te je zajedno sa kolegom Ibrom Miladinom otputovao i Dubai, gdje se ubrzo preselila i njegova supruga koja, kako se može vidjeti na njenom Instagram profilu, živi na visokoj nozi.

    Petorica pripadnika Specijalne jedinice Federalne uprave policije u septembru 2016. brinula su se za sigurnost Edina Gačanina. Specijalci Dženis Kadrić, Dražen Čobović, Senad Kadić, Adin Ćatić i Amir Druškić tih su dana uzeli bolovanje i bili su na slobodnim danima u Federalnoj upravi policije. Imali su samo jedan zadatak – štititi Edina Gačanina po svaku cijenu. O Titovoj sigurnosti, osim federalnih specijalaca, brinuo je još i bivši pripadnik Legije stranaca – Adnan Pervan Legija. Te večeri, vođa kartela „Tito i Dino“ smjestio se u sarajevskom Hotelu Bristol gdje mu je, prethodno, sobe rezervisao Gordan Memija. Edin Gačanin je bio smješten u sobi broj 1119, njegov poslovni partner Adnan Smajlović Pepi bio je u sobi 1121, dok je Adnan Pervan zadužio karticu od sobe 1112.

    U znak zahvalnosti, Edin Gačanin Tito je odlučio da dodatno opremi Specijalnu jedinicu FUP-a.
    “Za vrijeme boravka Edina Gačanina u BiH, prilikom zajedničkih kontakata imenovanog u društvima u kojima su pored Gačanina, Gordana Memije i drugih lica bili su pripadnici Specijalne jedinice FUP-a. Na jednom susretu, pretpostavlja se, dogovorena je nabavka-kupovina opreme za Specijalnu policijsku jedinicu FUP-a, na način da je Gačanin dao sredstva u gotovini Erminu Alameroviću zvanom Kiki, vlasniku firme RHEA EXPRES, a koji je, potom, nakon kontakata sa Mustafom Selmanovićem, komandantom Specijalne policijske jedinice, preko svoje firme uvezao i donirao opremu Ministarstvu unutrašnjih poslova federacije BiH, odnosno potom MUP FBiH je opremu dodijelio Specijalnoj jedinici FUP-a”, navedeno je u Informaciji koju je Federalna uprava policije dostavila Kantonalnom tužilaštvu Sarajevo.

    Jedan komplet uniforme tada je preuzeo i federalni ministar unutrašnjih poslova Aljoša Čampra. Međutim, istraga u Tužilaštvu Kantona Sarajevo nikad nije okončana, iako je kroz dokumentaciju utvrđeno da je ministar Čampara dobio uniformu. Ipak, prije dva mjeseca, Tužilaštvo BiH je preuzelo ovaj predmet i trenutno ga duži državna tužiteljica Elvira Stanojlović. No, kako je Čamparin prijatelj Džermin Pašić preuzeo kontrolu nad tim odjelom u Tužilaštvu BiH, teško da će istraga o narko kartelu Tito i Dino biti okončana podizanjem optužnice protiv bilo kojeg pripadnika ove kriminalne organizacije. U međuvremenu, državni tužilac Dubravko Čampara pokrenuo je istragu protiv Mirze Gačanina, koji se “sukobio” sa Edinom Gačaninom Titom. Za Mirzom Gačaninom je raspisana crvena potjernica i on se već nekoliko mjeseci nalazi u bjekstvu.

    Kako je funkcionisao kartel Edina Gačanina: Tajna Titovog sata od milion maraka iz sefa u Sarajevu!

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    U sefu BBI banke u Sarajevu već dvije godine su pohranjena dva ručna sata vrijedna 615 hiljada eura. Jedan na sebi oznaku nosi Philippe Patek, a drugi Richard Mille. Doneseni su iz Dubaija i sarajevski advokat Zlatko Ibrišimović bio je zadužen da ih odnese u banku. Sky aplikacija kasnije će otkriti da je za prenošenje sumnjivih iz Dubaija stvari bio zadužen Ibrišimovićev kum Saša Spasojević.

    “Brate, onaj moj kum leti u srijedu u 5 odavde do tebe. Hoću li mu dati ono. Hoćeš li ga sačekati na aerodromu”, pisalo je u poruci koju je sarajevski advokat Ibrišimović  30. novembra  2020. godine putem Sky aplikacije poslao Stefanu Papiću.

    Stefan Papić odgovara Ibrišimoviću da će njegov brat donijeti jedan Rolex do njega, te da on taj sat pošalje po kumu.

    “Znači, RM (Richard Mille) ostaje kod mene”, konstatira Zlatko Ibrišimović.

    A ko je uopće Stefan Papić? U bazama Interpola piše da ga potražuje belgijsko pravosuđe zbog trgovine drogom i pranja novca. Njegova majka se zove Maja Kočetkov – Papić. Godinama žive u Bredi i radili su za klan Edina Gačanina. U Sarajevu su prljavim novcem kupovali nekretnine koje je, potom, u njihove ime rentao Sarajlija inicijala F.B.. Kada je belgijsko pravosuđe dokumentiralo njegove veze na narko mafijom koja je krijumčarila kokain preko luke Antverpen, Papić je pobjegao u Dubai. Odozdo je, preko posrednika slao novac kojim su, potom, kupovane nekretnine u Sarajevu. Jedan od tako kupljenih stanova se nalazi u ulici Titova broj 6. Za prenošenje novca i skupocjenih stvari iz Dubaija do Sarajeva bio je zadužen Saša Spasojević, kum advokata Ibrišimovića.

    Saša Spasojević je sarajevski biznismen koji je bio jedan od suvlasnika firme “My Place“. Drugi suvlasnik te kompanije je bio biznismen Gordan Memija, inače kum predsjednika NiP-a Elmedina Konakovića. Memija i Saša Spasojević su se, potom, povukli iz vlasništva, ali se firma “My Place” kasnije pojavljuje u vlasničkoj strukturi kompanije “The Place” koja u ime investitora iz Dubaija šalje ponudu za kupovinu hotela Igman. Zastupnik investitora iz Dubaija je bivši fudbaler Emir Granov. On, zapravo, u ime investitora iz Dubaija vodi i projekat Crni Vrh. I na tom projektu je angažirana firma u vlasništvu porodice Saše Spasojevića koji je, rekosmo, kum advokata Zlatka Ibrišimovića i koji je, barem prema prepisci iz aplikacije Sky, bio posrednik u prebacivanju “sumnjivih” stvari iz Dubaija u Sarajevo. Za početak – skupocjeni satovi.

    “Edina Gačanina poznajem otkad je imao deset godina”, reći je sarajevski biznismen Gordan Memija za source.ba.

    Ranije će na Općinskom sudu u Sarajevu reći da poznaje dobro Gačaninovu majku, te da zna da se Edin bavi prodajom “skupocjenih automobila i satova”.

    “Dočekao sam ga na aerodromu. I opet bit ga dočekao i ručao s njim”, izjavit će Memija u januaru ove godine.

    No, teško da će Edin Gačanin uskoro dolaziti u BiH. U velikoj akciji nekoliko svjetskih policijskih agencija (Od DEA-e do EUROPOL-a), Edin Gačanin je uhapšen u Dubaiju. Akcija je nazvana “Pustinjska svjetlost”.

    “Jedan od nizozemskih osumnjičenika iznimno je velika riba”, rekao je agenciju AFP izvor iz EUROPOL-a.

    Ta “velika riba” se zove Edin Gačanin Tito. Rođen je u Sarajevu prije četrdeset godina. Njegov otac, Miralem Gačanin, bio je poznati sarajevski kriminalac koji je radio u Nizozemskoj. Edin je godinama jedan od čelnih ljudi “Supet Kartela” kojeg su činili – italijanska Camorra sa Rafaelom Imperialeom na čelu, irska kriminalna grupa okupljena oko porodice Kinahan, marokanska mafija sa Ridouanom Taghijem i kartel Tito i Dino. Ovaj “Super kartel” se, službeno, povezuje sa zapljenom 30 tona kokaina. Kontrolirali su trećinu evropskog narko tržišta.

    Ali odakle jedan Bosanac tako visoko u ovom kartelu?

    Priča počinje u jednoj vikendici na Grabovičkom jezeru u blizini Jablanice. Edinov otac Miralem Gačanin u Nizozemskoj se povezao sa osobom po imenu Arnoldus Josephus Van Horsen. Ovaj Nizozemac, rođen 1937. godine, u novembru 2010. godine prijavit će svoje boravište na adresi Djevor kod Jablanice. Dvije godine ranije Miralem Gačanin je preminuo i njegove poslove počeo je preuzimati stariji sin Edin. Nizozemac Van Horsen je povezao Edina sa nekoliko bitnih ljudi i posao je krenuo. No, Edinu je trebala vojska.

    Sa dvoje italijanskih kolega ovog ljeta ulazim u sarajevsko naselje Boljakovo. U Ulici Smaila Šikala tražili smo – Smaila Šikala. Onaj prvi, po kojem je ulica dobila ime, poginuo je u ratu. Onaj drugi Smail Šikalo je sin od brata ratnoga heroja.

    “Đe si, Avdo”, bilo je sve što je Smail Vikalo izgovorio kada smo ga dočekali na ulazu u njegovu kuću.

    Smail Šikalo u Sarajevu

    Svako naše pitanje ostalo je bez odgovora. No, mnoga su pitanja u životu Smaila Šikala bez odgovora. Bavio se boksom kada ga je prije nekoliko godina u Nizozemsku pozvao njegov komšija iz ulice – Edin Gačanin. Edin ga je, potom, poslao u Peru. U noći između 6. i 7. januara Šikala će gradu Trujillo uhapsiti tamošnja policija. Pokušavao je u Evropu prebaciti ukupno 1,3 tone kokaina koji je na sebi imao oznaku BH.

    zaplijenjeni kokain koji je u Evropu trebao prebaciti Smail Šikalo

    Šikalo je izveden pred sud u Peruu. Međutim, sudija Luis Perez Leon iz La Libertada odlučio izmijeniti odluku o pritvoru te je osumnjičenog Šikala pustio na slobodu. Kasnije je Ured za kontrolu prekršaja (OCMA) proveo je internu istragu i utvrdio da je sudija napravio brojne propuste prilikom odlučivanja. Šefica OCMA -e, Mariem De La Rosa Bedriñana, izvijestila je da je nakon ocjene sudskog spisa došla do zaključka da je sudija Pérez u donio kontradiktornu i nepravilnu odluku. Ali to u praksi ništa nije promijenilo. Kada je izašao iz pritvora, Smaila Šikala je dočekao kamion i odvezao u nepoznatom pravcu. Nekoliko mjeseci kasnije – osvanut će u Sarajevu kao slobodni građanin.

    Njegov drugi komšija, David Cufaj nije bio te sreće. Dvije godine prijea Šikala, u Peruu je uhapšen njegov komšija iz ulice David Cufaj. Peruanskoj policiji bio je poznat po imenu Raul. Cufaj je rođen u Beogradu, ali je odrastao u Sarajevu. I on je bio bokser. Iz Sarajeva je, na poziv komšije Edina Gačanina, otišao u Nizozemsku da “usavršava” boks. Onda je završio u Peruu gdje je u uhapšen. U januaru 2020. godine osuđen na 17 godina zatvora.

    U presudi je navedeno da je dvije tone kokaina namjeravao prebaciti za osobu po nadimku “Tito”, koja je finansijer krijumčarenja kokaina iz Južne Amerike u Evropu. Policija u Peruu će tada objaviti i shemu na kojoj je tada nepoznata osoba, sa nadimkom Tito, označena kao vođa organizacije.

    Identitet misterioznog Tita otkrio sam u ljeto 2019. godine. U jednom dokumentu nizezemskog tužilaštva pisalo je da kartelom Tito i Dino rukovodi – Edin Gačanin iz Sarajeva. Nakon nekoliko tekstova, tada na Žurnal.info, javio se i sam Gačanin. Putem advokata iz Beča dostavio je tužbu tvrdeći da on nije nikakav narko boss. Općinski sud u Sarajevu će tri godine kasnije presuditi da Tito nije oklevetan. Tako je osvijetljen jedan od najvećih narko bosova u Evropi. I istraga je počela.

    Posljednji put Edin Gačanin je u Bosni i Hercegovini bio u jesen 2016. godine. Na sarajevski aerodrom Tito je sletio 15. septembra 2016. godine. Tamo ga je dočekao Gordan Memija. Za te priliku vlasnik Foto Arta je iznajmio dva automobila. Tito je smješten u Hotelu Bristol. Kako bi se osjećao što ugodnije, Specijalna jedinica FUP-a, “posudila je” svoje vođi kartela. Edina Gačanina su, tokom boravka u BiH i Hrvatskoj, čuvali specijalci Dražen Čobović,  Senad Kadić, Aldin Ćatić, Emir Druškić, Dženis Kadrić i Ibrahim Miladin.

    Gordan Memija je, prema istrazi i vlastitom priznanju, dočekao Edina Gačanina i iznajmio mu automobile i hotelsku sobu, a pripadnici FUP-a su ga čuvali. Među federalnim policajcima koji su čuvali Edina Gačanina Tita u Sarajevu bio je i Dražen Čobović. U pitanju je prijatelj Elmedina Konakovića i Gordana Memije koji je s njima putovao i na hadž.

    Elmedin Konaković, Dražen Čobović i Gordan Memija

    Dražen Čobović će kasnije napustiti FUP i otići u Dubai gdje je bio  čuvac Edina Gačanina Tita. Tamo će se zaputiti još dvojica pripadnika Specijalne jedinice FUP-a – Ibro Miladin i Dženis Kadrić. I Miladin je prijatelj Konakovićevog kuma – Gordana Memije.

    Ibro Miladin i Gordan Memija

    “Poznajem ga kao džudistu”, reći će Memija za source.ba.

    Miladin nije bio jedini džudista koji je bio “tjelesna straža” narko bosa Edina Gačanina. U Dubai je otputovao i džudista iz Bihaća Harun Sadiković, kojem je mentor bio Branislav Crnogorac, savjetnik federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare.   U Dubiju su, dakle, sa Edinom Gačaninom mjesecima ili godinama živjela trojica bivših pripadnika Specijalne jedinice FUP-a kojom   godinama rukovodi Mustafa Selmanović, kućni prijatelj federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampere.

    Dražen Čobović, Mustafa Selmanović i Ibro Miladin

    Dvojica od trojice sa ove fotografije bili su pratioci Edina Gačanina Tita. Istina, Dražen Čobović se kratko zadržao i kada je vidio o čemu se radi, pobjegao je iz Dubaia. No, Ibro Miladin je ostao do kraja uz nedavno uhapšenog šefa. Sa Miladinom je ostao i bivši specijalac Dženis Kadrić.

    Ibro Miladin, Tito Gačanin, Dženis Kadrić i Harun Sadiković

    U znak zahvalnosti za angažman pripadnika FUP-a, Edin Gačanin je odlučio prije nekoliko godina donirati opremu za Specijalnu jedinicu. Donacija je obavljena premo kabineta ministra Aljoše Čampare. Dio PDV-a za ovu donaciju platila je Vlada Kantona Sarajevo, iako je oprema donirana federalnom nivou vlasti. Jedan komplet uniformi zadužio je i federalni ministar unutrašnjih poslova Aljoša Čampara, što je utvrđeno i internom istragom Federalne uprave policije.

    Istraga u ovom predmetu nedavno je ponovo aktivirana i saslušano je nekoliko svjedoka koji su potvrdili da je Gačanin donirao keš, a taj novac je iskorišten da se preko jedne sarajevske firme nabave skupocjene uniforme. Tito je, inače, veći dio svojih poslova plaćao kešom. Tako je, prema dokumentima Istrage i nalazima i Sky aplikacije, bivši pripadnik Specijalne jedinice – Dženis Kadrić namjeravao u BiH unijeti 400 hiljada maraka koje je dobio od Tita. Taj novac, otkriveno je tokom istrage, trebao oprati preko sarajevskog advokata Zlatka Ibrišimovića.

    “Želim da kupim stan. Imam određeno pokriće za novac ne želim da ugrožavam svoju situaciju zbog ljudi sa kojima radim”, glasila je poruka koju je Dženis Kadrić, pratilac Edina Gačanina Tita, u januaru prošle godine putem Sky aplikacije poslao advokatu Zlatku Ibrišimoviću.

    Denis Kadrić je nekoliko puta dolazio u BiH. Hapšen je zbog nasilničkog ponašanja, ali nikada nije završio u zatvoru. Svaki put se vraćao Edinu Gačaninu Titu, narko bosu iz Sarajeva koji je kontrolirao trećinu kokainskog tržišta u Evropi.

    O međunarodnim poslovima Edina Gačanina Istraga će pisati u narednim danima.

    Ni dan poslije marginalcima ‘nije svanulo’: Obesmišljavanje potrebnog ‘svebosanskog’ sabora po željama Beograda i Zagreba!

    Piše:
    Amina Čorbo Zećo
    -

    Kažu da je prespavana noć pametnija, tačnije hladna glava bolje misli. Takvo je pravilo ustaljeno u narodu. Ali, evo noć poslije skupa nekih Bošnjaka (mahom s niskim procentom osvojenih glasova na izborima) organizatorima ‘nije svanulo’.

    Elmedin Konaković, predsjednik Naroda i pravde koji jutros na društvenim mrežama pokušava objasniti da je očito ‘problem kad se Bošnjaci politički okupe da definišu prave prioritete svog naroda’.

    “Da pokrenu struku da se bavi identitetskim pitanjima, da zaštite svoj jezik, svoju tradiciju, kulturu, historiju. Da se organizuju i zajedno definišu strateške pravce djelovanja, da označe i crvene linije i da to rade kontinuirano i zajedno”, istakao je Konaković.

    Kasno Marko na Kosovo stiže, jer naprimjer struka, a ni akademska zajednica nisu ni pozvani!

    A, Konaković koji je ujedno i ministar vanjskih poslova o svim ovim pitanjima morao je misliti ranije, prilikom formiranja vlasti s HDZ i SNSD kada je obespravio Bošnjake, kada mu je bilo prihvatljivo da se suspenzijom Ustava FBiH instalira Nermin Nikšić za premijera Federacije. Nikšić je sjeo na bošnjačku poziciju, ali na jučerašnji skup nije ni pozvan, jer je u SDP-u, pa je normalno da mu je neprihvatljivo okupljanje Bošnjaka iako je zauzeo bošnjačku poziciju!? S druge strane poziv Rasimu Ljajiću je otišao. On nije prihvatio poziv ističući da on jeste Bošnjak, ali i predstavnik svih građana.

    Niz je promašaja u vezi s jučerašnjim okupljanjem, gdje se naprimjer nije spomenula dijaspora koja ima pet puta više onih koji se deklarišu kao Bošnjaci nego u zemljama iz koje su došli lideri, sa podjednako jakim bošnjačkim identitetom i političkom vizijom koja nadilazi skup!

    O kakvom se okupljanju govori i šta je krajnji cilj pokazat će vrijeme. No, za sada sve liči upravo na samo obesmišljavanje tako prijeko potrebnog okrupnjavanja bošnjačko-bosanskog korpusa. Ko će nakon ovakvog debakla krenuti u novu priču organiziranja sabora ili definianja crvenih linija kada su one sve obesmišljene do te mjere da racio staje, a emocije prevladaju do te mjere da više ništa nema smisla. Ništa, osim sačuvati fotelje do kojih su se domogli poništavajući izbornu volju Bošnjaka!

    Zato najviše čudi pojavljivanje čak četiri predstavnika Narodnog evropskog saveza (NES) na čelu sa predsjednikom Nerminom Ogreševićem, koji je radi države BiH, principa i političke mudrosti odbio i pozicije i vlast i kazao ‘trojci’ NE, jer je uvidio da savez sa SNSD-om i HDZ-om ne može donijeti ništa dobro državi BiH bez jasno postavljenih crvenih linija koje prije svega su značile jačanje institucija BiH. Ta mudrost je ispravila. Nisu više bitni razlozi, je li to zbog odnosa SDA prema NES-u u Krajini, ili je želja za osvetom prevladala razum, jednostavno bilo je politički pogubno odazvati se Konakoviću i hraniti njegov ego u kojem smatra da može biti lider Bošnjaka.

    Jer, samo institucionalno možemo pobijediti snage koje BiH drže u dubokoj ustavnoj krizi. A, neki skup u nekom hotelu, haman guvnu kako reče prof. Senadin Lavić ne može donijeti prosperitet.

    A, upravo Konaković te institucije je dao u ruke Dodika i Čovića. Čak je spreman podržati i Izborni zakon BiH po željama HDZ-a godinama ponavljajući ‘da nije fer da Bošnjaci biraju Hrvatima predstavnika’.

    Danas kaže da je Bosanac i Hercegovac i ponosni Bošnjak. To bi moralo značiti da je bliži građanskom uređenju BiH, ali uvijek doda ono ali…

    Zato je sve u vezi jučer pogrešno. Formiranje “Svebosanskog sabora” razumljiv je i prijeko potreban, ali…i ovdje ima veliko ALI.

    Okupljanje “Svebosanskog sabora” nije nova ideja, za njim je davno postojala potreba, ali se nije našao neko ko bi imao snage i volje da verbalizaciju pretvori u praktičnu akciju. Pokušala je to Akademija nauka i umjetnosti BiH, u tome ih spriječio Ivo Komšić stajući na stranu Christiana Schmidta i sadašnjih dužnosnika, koji organiziraju besmislene skupove nikakvih kapaciteta.

    Zato možemo sumnjati da su strane službe i osmislile ovakav skup, jer čim je Aleksandar Vučić podržao okupljanje, dva i dva nije teško bilo sabrati. Negatori civilizacijskih vrijednosti su čak spremni i na vlastitu žrtvu za rad pretpostavljenog cilja. Pa je Vučić bio spreman i finansirati skup!? Srpski svet u BiH nije ništa drugo nego pokušaj markiranja teritorija etničke odrednice srpskog prostora, a na tom putu neophodna je i pomoć Bošnjaka. Tako bi se BiH uvela u koncept sastavljene države, a što je tek prelaznica prema ostvarenju nezavisne države Republike srpske u konceptu saveza srpskih zemalja kao konačnog cilja ‘srpskog sveta’.

    Cilj je zamalo ostvaren. Sreća je jer je bilo dovoljno mudrih glava da shvate da samo onda kada politiku u Sarajevu pretvore u etničku, a naročito nakon što je i Bakir Izetbegović počeo pričati o građanskoj BiH, imaju šansu podijeliti BiH na tri dijela.

    Zato je neophodno proniknuti u pitanje jesu li organizatori i akteri, svjesni propasti skupa, zapravo išli da ubiju pokušaj građanskog uređenja BiH za interesa Beograda i Zagreba. Jer svi skupa su politički marginalci, naročito oni koji su u svojim državama manjine.

    A marginalci znaju da bez rada za neke veće sile neće politički dugo živjeti…

    (NAP)

    Kadrovske bitke u NiP-u: Čampare protiv Ademovića u borbi za sigurnosni sektor

    Piše:
    Redakcija
    -

    Mustafa Selmanović je kućni prijatelj braće Čampara. Kada je Aljoša Čampara postao ministar unutrašnjih poslova Federacije BiH, Selmanović je unaprijeđen za komandanta Specijalne jedinice Federalne uprave policije. I sada sa te pozicije namjerava postati direktor Direkcije za koordinaciju policijskih tijela BiH.

    Mustafa Selmanović i Aljoša Čampara

    Upravo su ministar Aljoša i njegov brat tužilac Dubravko Čampara proteklih dana koristili svoj utjecaj u medijima kako bi Selmanovića predstavili kao glavnog favorita za direktorsku poziciju. Nešto kasnije, nakon intervencije stranačke frakcije okupljene oko Kemala Ademovića, NiP-ov prvobitni favorit Selmanović je pao u drugi plan pa je najizgledniji kandidat postao Enes Karić, dugogodišnji pripadnik i komandant Specijalne jedinice SIPA-e, inače prijatelj porodice Ademović.

    Vijeće ministara BiH će, tako, morati birati između Ademovićevog Karića i Čamparinog Selmanovića.

    Ali ako je audition po dosadašnjim bitkama unutar NiP-a, veće izglede ima Ademović. Upravo je prvi zamjenik predsjednika Naroda i Pravde Kemal Ademović “pobijedio” drugog potpredsjednika NiP-a Denisa Zvizdića i njegove rođake Čampara prilikom imenovanja direktora OSA-e i smjene bivšeg komesara MUP-a Kantona Sarajevo Nusreta Selimovića.

    Prema informacijama Istrage, Dubravko i Aljoša Čampara su, koristeći svoj utjecaj u određenim strukturama u Ambasadi SAD-a namjeravali na poziciju direktora OSA-e postaviti Mirsada Crnovršanina.

    Mirsad Crnovršanin

    Mirsad Crnovršanin je advokat koji dijeli kancelariju sa Maidom Čampara, suprugom državnog tužioca Dubravka Čampare. Prije nego se otisnuo u advokatske vode, Crnovršanin je bio saradnik u Tužilaštvu BiH, odnosno saradnik tužioca Čampare. Ipak, Kemal Ademović je odlučio podržati Almira Džuvu koji je na kraju postao direktor OSA-e.

    Treća bitka na relaciji Čampare-Ademović vođena je zbog pozicije komesara MUP-a Kantona Sarajevo. Koristeći svoj utjecaj u Tužilaštvu BiH. Dubravko Čampara je uspio isposlovati da Sky materijali budu u nadležnosti MUP-a Kantona Sarajevo, odnosno u nadležnosti Uprave policije KS kojom je rukovodio Nusret Selimović. Zbog svojih veza sa Čamparama i njihovim kontaktima u Ambasadi SAD-a u Sarajevu, Selimović je čak proglašen i herojem mjeseca Ambasade SAD-a. Međutim, stranačke strukture okupljene oko Kemala Ademovića su pokrenule proces smjene komesara Selimovića. Nezavisni odbor Skupštine KS kojom rukovodi Ademovićev kadar Elvedin Okerić je početkom marta negativnom ocjenom ocijenio rad komesara Selimovića i vrlo brzo je pokrenut proces njegove smjene.

    Nusret Selimović, Nermin Muzur i Aljoša Čampara

    “Uprava policije KS koju predvodi Nusret Selimović u protekle tri godine nije odgovorila na ključne zadatke”, izjavio je 30. januara ove godine predsjednik Skupštine KS Elvedin Okerić, inače kadar Kemala Ademovića.

    Kemal Ademović i Elvedin Okerić

    Svjestan da je izgubio podršku dijela NiP-a Selimović je zatražio razrješenje, što je, na kraju, Vlada Kantona Sarajevo i učinila. Za vd komesara imenovan je Fatmir Hajdarević, koji je ranije bio šef kabineta bivšeg komesara Vahida Ćosića. Ćosić je, podsjećamo, bio kadar blizak porodici Čampara, ali su dobri odnosi narušeni zbog slučaja Dženan Memić. Na kraju je upravo Dubravko Čampara otvorio istragu protiv bivšeg komesara Čosića.

    Osim u sigurnosnom sektoru, Čampare i Ademović u ovom trenutku vode bitku i za poziciju sekretara sekretara Zajedničke službe Sekretarijata Parlamentarne skupštine BiH.

    Naime, na sjednici Doma naroda PS BiH 3. marta ove godine za sekretara je imenovan Mirza Imamović. Njegovo imenovanje je predložio upravo Kemal Ademović. S obzirom na to da je u pitanju sekretar Zajedničkih službi oba doma PS BiH, imenovanje je morao potvrditi i Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH. Međutim, na sjednici održanoj sredinom marta, predsjedavajući Predstavničkog doma PS BiH Denis Zvizdić odlučio je skinuti sa dnevnog reda prijedlog odluke o imenovanu Mirze Imamovića. Tako danas ova pozicija još uvijek nije popunjena, iako je prvi zamjenik predsjednika NiP-a Ademović predložio i imenovao Imamovića, a drugi zamjenik presjednika NiP-a Denis Zvizdić je odlučio “prolongirati” potvrdu imenovanja.

     

    Spašavanje Titovih čuvara u FUP-u: Trojica specijalaca pravosnažno izgubili pristup tajnim podacima, Munjić donio odluku – mogu nastaviti raditi iste poslove kao policajci!

    Piše:
    Redakcija
    -

    Trojici aktivnih pripadnika FUP-a koji su bili pratioci vođe kartela Edina Gačanina Tita više ne treba pristup tajnim podacima da bi obavljali svoje poslove.

    To je 9. februara ove godine odlučio prvi čovjek Federalne uprave policije Vahidin Munjić donoseći Odluku kojom ukida stepen povjerljivosti za ukupno 16 pozicija u FUP-u. Na tri od ukupno šesnaest pozicija nalaze se policajci Emir Druškić, Adin Ćatić i Senad Kadić koji su, prema izvještaju FUP-a iz januara 2020. godine, bili dio grupe specijalaca koji su u septembru 2016. godine čuvali vođu moćnog narko kartela Tito i Dino.

    Dubravko Čampara i Vahidin Munjić na Danu Specijalne policije

    Policajci Druškić, Ćatić i Kadić pravosnažno su početkom ove godine izgubili pristup tajnim podacima, odnosno – nisu prošli sigurnosne provjere. Kako ne bi ostali bez posla, Vahidin Munjić, inače kadar porodice Čampara, donio je odluku kojom omogućava ovim policajcima da i dalje obavljaju svoju dužnost, bez obzira na to što nisu prošli sigurnosne provjere i što nemaju pristup tajnim podacima. Sve ovo je suprotno Zakonu o zaštiti tajnih podataka BiH i u nastavku ćemo detaljno obrazložiti sve ključne detalje ove priče, prilažući konkretne dokaze i dokumente. Evo cijelog konteksta i dokaza.

    Emir Druškić, Titov čuvar

    Koristeći holandske dokumente, 15 septembra 2016. godine, u 17 sati i šest minuta, pasošku kontrolu na sarajevskom aerodromu je prošao Edin Gačanin – Tito. Ispred aerodroma ga je čekalo nekoliko automobila među kojima su bila i dva koja je tog dana u “ASA RENT-u” iznajmilo preduzeće “FOTO ART” iz Sarajeva. U pitanju su bili automobili Audi Q3 i VW TIGUAN, a prema dokumentima Federalne uprave policije, vlasnik FOTO ART-a Gordan Memija bio je među onima koji su šefu moćnog narko kartela poželjeli dobrodošlicu.

    Senad Kadić, Titov čuvar

    Petorica pripadnika Specijalne jedinice Federalne uprave policije brinula su o Titovoj sigurnosti. Specijalci Dženis Kadrić, Dražen Čobović, Senad Kadić, Adin Ćatić i Emir Druškić tih su dana, u dogovoru sa komandantom Specijalne policijske jedinice Mustafom Selmanovićem, uzeli bolovanje i bili su na slobodnim danima u Federalnoj upravi policije.

    “Gordan Memija je u Hotelu Bristol iznajmio tri sobe. Gačanin je bio smješten u sobi 1119, dok su druge dvije sobe bile iznajmljene za njemu bliska lica Adnan Pervan zvani Legija (soba 1112), Adnan Smajlović zvani Pepi (soba 1121). Saznanja ukazuju da su jednu od navedenih soba najvjerovatnije koristili pripadnici Specijalne policijske jedinice Dženis Kadrić, Dražen Čobović, Senad Kadić, Emir Druškić i Adin Ćatić“, navedeno je u izvještaju Federalne prave policije od 13. januara 2020. godine.

    Kompletan izvještaj FUP-a moći ćete pročitati ukoliko kliknete ovdje.

    U izvještaju je navedeno da su navedeni specijalci priznali da su pratili Tita, ali da u tom trenutku nisu znali o kome se radi. Dakle, aktivni policajci Druškić, Ćatić i Kadrić priznali su da su 2016. godine čuvali Edina Gačanina, ali zbog zastare protiv njih nije proveden disciplinski postupak. No, rukovodstvo FUP-a je tada zatražilo da se urade sigurnosne provjere za njih, što je i učinjeno. OSA je utvrdila da su ova trojica policajaca imali kontakt sa Gačaninom te je konstatovana sigurnosna smetnja. Oduzet im je pristup tajnim podacima, što je preduslov za rad u policijskim agencijama. Druškić, Ćatić i Kadrić su, potom, uputili žalbu drugostepenoj Komisiji koja djeluje na nivou BiH koja je početkom ove godine potvrdila prvostepenu odluku i pravosnažno zabranila pristup tajnim podacima ovoj trojici policajaca. Iako su pravosnažno, odlukom Komisije koju je formirala vlast Trojke, HDZ-a i SNSD-a, policajci Druškić, Ćatić i Kadrić ostali bez pristupa tajnim podacima, u njihovu je odbranu stao ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković pokazujući papir na kojem je bili napisano kako oni nemaju veze sa kartelom Edina Gačanina Tita.

    Konaković pokazuje “dokument” o trojici spornih specijalaca

    U odbranu trojice specijalaca stao je i jedan režimski medij koji je izmislio da “nikad nije utvrđeno” da su policajci Emir Druškić, Adin Ćatić i Senad Kadić čuvali vođu narko kartela.

    Internom istragom FUP-a iz 2020. godine je, rekosmo, utvrđeno da su specijalci Druškić, Ćatić i Kadić bili dio grupe koja čuvala Gačanina, zbog čega je vođa kartela nagradio Specijalnu jedinicu FUP-a skupocjenim uniformama koje je donirao preko tadašnjeg federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare. Njima trojici je pravosnažno oduzeta dozvola pristup tajnim podacima. Pa, ipak, oni su ostali na radnim mjestima što je suprotno Zakonu o zaštiti tajnih podataka.

    “Osobe kojima je konačnom odlukom mjerodavnog tijela utvrđena sigurnosna smetnja ili koje su podnijele pismeni zahtjev za obustavu sigurnosne provjere ne mogu dalje obavljati dužnost, odnosno posao za koji je obavljena ili obustavljena sigurnosna provjera”, navedeno je u Zakonu.

    Kako bi spasili potencijalne svjedoke protiv sebe, Aljoša i Dubravko Čampara (državni tužilac) utjecali su na prvog čovjeka FUP-a Vahidina Munjića da donose odluku kojom će, faktički, prekršiti Zakon, te omogućiti ovoj trojici policajaca da nastave raditi. Ovo je Munjićeva odluka od 9. februara ove godine.

    Odluka Vahidina Munjića o rehabilitaciji Titovih čuvara

    Dakle, za pozicije “mlađi  inspektor – istražitelj za primjenu kontradiverzione zaštite” i “mlađi inspektor-istražitelj za primjenu tehničke zaštite” više ne treba dozvola za pristup tajnim podacima. A na ovim poslovima angažirani su Adin Ćatić i Senad Kadić. Osim toga, na nekoliko pozicija u Specijalnoj policijskoj jedinici je ukinuta obavezna sigurnosna provjera. Na jednoj od njih je Titov čuvar Emir Druškić. Tako će ubuduće, iako sa “sigurnosnim smetnjama” trojica policajac koji su priznali da su čuvali Edina Gačanina Tita obavljati policijske poslove.

    Sud BiH potvrdio ono što je Istraga godinama pisala: Država nije ubila Dženana Memića. Ko će sanirati nepravdu učinjenu prema nevino optuženim ljudima?

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Sve teorije zavjere su propale. Nevini ljudi su oslobođeni. Istina, ne svi, ali vjerujem da će Ustavi sud BiH ili, na kraju, Evropski sud za ljudska prava u Strazburu ukloniti i nepravdu učinjenu prema Alisi Mutap.

    Pravosudna farsa u slučaju Dženan Memić je okončana. Od petero optuženih, četvero je pravosnažno oslobođeno. Osuđena je samo Alisa Mutap, jer sudije nisu imale dovoljno hrabrosti da baš sve oslobode.

    Od prvog dana Istraga.ba je pisala da su nevini ljudi prvo uhapšeni, potom optuženi, a onda i, djelimično, osuđeni. Od prvog dana su nas nazivali “ubicama”, zaštitnicima “ubica”. I, sada, nekoliko godina kasnije stigla je i pravosnažna presuda.

    Slučaj Dženan Memić nije vodilo Tužilaštvo BiH. Ovaj slučaj je vodila ulica koja je satanizirala svakoga ko se usudio iznijeti ijednu činjenicu. Na ovom slučaju, na krvi Dženana Memića, nastala je jedna stranka. Ona koja je, navodno, u ime naroda, provodila “pravdu”.

    Sistem, pravosnažno, nije ubio Dženana Memića. Policija, pravosnažno je utvrđeno, nije zataškavala slučaj smrti Dženana Memića.

    Dženanov otac Muriz Memić godinama je, uz vlastiti pristanak ili ne, sasvim je svejedno, (zlo)upotrebljavan za političke obračune. Ko god je smetao određenim centrima političke moći bio je proglašen ubicom ili zaštitnikom ubica. Advokati optuženih samo su bili “advokatići”. Samo je Ifet Feraget bio “advokat”.

    Ako ste pažljivo pratili izjave obitelji Memić, onda ste sigurno vidjeli da je “Bakir Izetbegović dao Draganu Čoviću Izborni zakon   kako bi se spasio odgovornosti za smrt Dženana Memića”. To što ta i još desetine sličnih izjava Muriza Memića i njegovog advokata Ifeta Ferageta bila s one strane razuma, nije sprječavalo ni medije niti “aktiviste” da šire teorije zavjere.

    Sud je pravosnažno utvrdio da nije kriv ni recepcioner iz hotela Alije Budnje. Nije kriv ni sin ilidžanskog hotelijera koji je, pazite sad, “doveden u vezu sa ubistvom”. Nije kriv ni policajac Hasan Dupovac. Kroz tri sudska stepena je utvrđeno da nije ometao istragu. Ni policajac Josip Barić nije kriv. Ni Alisin otac Zijo Mutap nije kriv. Samo je kriva Alisa zbog toga što se “ne sjeća” kako je 8. februara 2016. godine na Ilidži stradao njen tadašnji dečko Dženan Memić.

    Ko će sada ispraviti nepravdu nanesenu  ljudima koji su nevini ležali u pritvoru i koji su, što je gore od pritvora, godinama trpili teror i iživljavanje u javnom prostoru? Državni tužioci Ćazim Hasanspahić i i ideolog svake pravosudne podvale Dubravko Čampara sigurno neće. Jer oni su “samo radili svoj posao”. Kao što je i Dženanov otac Muriz “odradio posao”.

    “Znamo ko je ubio Dženana”, ponavljao je godinama Muriz Memić.

    Pa, ako zna, zašto ne saopći to ime? Ne saopćava ga zato što je za porodicu Memić, naoročito Arijanu Memić, ta optužba bila “fluidna”.  Sve dok se nije priključio Narodu i Pravdi Aljoša Čampara je za Memiće bio “zaštitnik ubica Dženana Memića”. A kasnije je samo postao stranački kolega čiji je brat Dubravko, u ime porodice Memić i države BiH, optuživao, sada se ispostavilo, nevine ljude.

    Na spisku nevino stradalih u slučaju Memić je i sudija Branko Perić. On je smogao hrabrosti, još u prvostepenom postupku, da kaže da niko od optuženih nije kriv. Onda se na njega sručila “objektivna” sarajevska javnost kojoj je jedina činjenica bilo ono što su u programima uživo govorili Muriz Memić, Elmedin Konaković i Ifet Feraget.

    A ništa bolje ovu pravosudno-medijsku montažu nije razoktrivalo kao optužnica Tužilaštva BiH. Elem, Tužilaštvo BiH je optužilo petero ljudi da su se, ne poznajući jedni druge, udružili da pomognu nepoznatom izvršiocu nakon izvršenja nepoznatog krivičnog djela. Dobro ste pročitali, nije greška.

    Petero ljudi koji se nisu poznavali, pomagalo je “nepoznatoj osobi ili nepoznatim osobama” nakon izvršenja “nepoznatog krivičnog djela”.

    Tužilaštvo je dakle, tvrdilo, smrt Dženana Memića izazvala “nepoznata osoba ili više njih”. Otac Dženana Memića je tvrdio da zna ko je ili ko su ubice. Pa, ako je znao, zašto to nije rekao državnim tužiocima, pa da onda u optužnici navedu kome su to pomagali optuženi. A ako nije znao, zašto onda nije procesuiran zbog toga što “nije znao”? Jer, za otprilike isto “krivično djelo” Alisa Mutap je dobila dvije i po godine zatvora.

     

     

    Objavljujemo Sky prepiske Titovog pratioca Dženisa Kadrića: “Predsjednik (Konaković) hoće, nema problema. Sam ili sa diplomatijom. Punac kaže da je najbolje da (u Dubai) dođu sa ženama”

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    “Uglavnom, predsjednik hoće i nema problema. Sam ili sa diplomatijom, nikakav problem”, pisalo je u Sky poruci koju je 23. decembra 2020. godine primio Dženis Kadrić, desna ruka narko bossa Edina Gačanina Tita.

    Bila je to jedna u nizu poruka koje je Kadrić primao između 22 sata i 7 minuta i 22 sata i deset minuta.

    “Punac mi govori”, pisalo je u prethodnoj poruci dostavljenoj Dženisu Kadriću, “da idu sa ženama njih dvojica”.

    “A što se tiče ono što si spominjao”, nastavlja Dženisov sagovornik,”nek predsjednik odluči treba li on ili ne treba”.

    Ovo su prepiske kojima raspolažu sve policijske agencije u BiH. Dženis Kadrić je, rekosmo, godinama bio pratilac Edina Gačanina Tita. Njegov sagovornik, sumnjaju istražitelji, njegov je brat. Punac je Mahir Hodžić. A predsjednik – Elmedin Konaković.

    Dakle, brat Dženisa Kadrića koji je porodično povezan sa Mahirom Hodžićem, kadrom Naroda i Pravde u Novom Gradu , šalje Titovom pratiocu poruku u kojoj piše – “predsjednik hoće”.

    “Brusimo formu za borbe koje dolaze. Ekipno. Mahir Hodžić, Edo Okerić, Nermin Muzur, Narod i pravda”, napisat će pet mjeseci kasnije Elmedin Konaković na svom Facebook profilu, postavljajući fotografiju na kojoj, u teretani, pozira sa svojim saradnicima iz NiP-a.

    To je, dakle, Mahir Hodžić – Punac, koji je, prema Sky prepiskama iz telefona Dženisa Kadrića, rekao da je najbolje da “predsjednik” i on u Dubai dođu “sa ženama”.

    Bio je to, dakle, decembar 2020. godine i ovo su prepiske koje je EUROPOL dostavio bh. policijskim agencijama. Dženis Kadrić je koristio Sky pod imenom “Wolverine Elite Comando”, pod brojem 3I5389. Evo ključnog dijela.

    “Može i privatno, tako je najbolje. Ali kad vide s kim sjede, koja je funkcija, ko su, gdje su. Da zna koga će povesti sa sobom. Punac mi govori, najbolja opcija je da idu sa ženama njih dvojica. E, sad, da se radi nešto što je bitno, a to će znati kada vide s kim sjede, onda ako treba povesti ljude sa sobom to nije problem. Uglavnom, predsjednik hoće, i nema problema.  Sam ili sa diplomatijom, nikakav problem. A što se tiče ono što si spominjao, nek predsjednik odluči treba li on ili ne treba”, pisalo je u porukama pronađenim u Sky telefonu Dženisa Kadrića.

    Nepuna dva mjeseca kasnije, tačnije, 14. februara 2021. godine, Kadrić šalje ceduljicu na kojoj su ispisani brojevi pasoša Elmedina Konakovića, njegove kćerke K.A.K., Dalije Hasanbegović-Konaković, Nijaze Hodžić i Mahira Hodžića.

    Brojevi pasoša “Punca” i “Predsjednik” “sa ženama” pronađeni su prilikom raspakivanja Sky aplikacije Dženisa Kadrića. Predsjednik NiP-a Elmedin Konaković je priznao da su “ljudi iz stranke” grupi uglednih građana iz Dubaija poslali brojeve pasoša. A taj ugledni građanin je Dženis Kadrić, bivši pripadnik Federalne uprave policije i godinama šef osiguranja Edina Gačanina Tita. Nekoliko policijskih agencija u BiH dobilo je sve ove poruke na osnovu kojih je EUROPOL nešto ranije sačinio shemu u kojoj je navedeno da se lider NiP-a sa Edinom Gačaninom Titom susreo u martu 2021. Konaković sada tvrdi da u martu 2021. godine nije bio u Dubaiju, u kojem je inače boravio 2021. i 2022., prije nego što je postao diplomata.

    “Mi smo tu, dok je tata na sastanku”, napisala je u opisu jedne od fotografija iz Dubaija Dalija Konaković-Hasanbegović.

    No, tu objavu,nastalu prije nego što je Elmedin Konaković postao ministar vanjskih poslova Dalija je izbrisala sa svog Instragram profila.

    Nakon što je Istraga objavila shemu EUROPOL-a Konaković je pisao vlastima u Dubaiju, tražeći potvrdu da u martu 2021. godine nije bio Emiratima. I dobio je. Od istih onih vlasti koje su, prema pisanju nizozemskih medija, naprasno pustile na slobodu Edina Gačanina Tita, iako je pravosuđe te države tražilo njegovo izručenje.

    Podsjećamo, Istraga.ba je ranije objavljivala dokumente prema kojima je jasno da je Konakovićev kum Gordan Memija bio domaćin narko bosa Edina Gačanina Tita u Sarajevu, te da je Konakovićev prijatelj Dražen Čobović bio jedan od pratilaca Edina Gačanina u Sarajevu i Dubaiju.

    1234...193Stranica 3 of 193

    NAJČITANIJI ČLANCI

    Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

    Avdo Avdić -
    Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...

    Priča o “ženi u crnom” koja kamenuje konvoj: Desi Stojanović je...

    Teror na ulicama Sarajeva: Admir Arnautović Šmrk sa pratnjom napao policiju,...


    Na mnogim mjestima ćete pronaći odgovore na pitanja - ko, šta, kada i kako. Ovdje ćete saznati i zašto!
    Istraga.ba - nije dovoljan samo tekst. Bitan je kontekst!


    Facebook Twitter Youtube

    POPULARNE KATEGORIJE

    PRATITE NAS NA TWITTERU

    [fts_twitter twitter_name=istragab tweets_count=1 cover_photo=no stats_bar=no show_retweets=no show_replies=no]

    © Istraga.ba zadržava sva prava na sadržaj