Istaknuto

Istaknute objave

Od bureka do Mostara: Jadi bošnjačke politike

Ima nas još mnogo koji se sjećamo one situacije kada je Dragan Čović poslao Bakira Izetbegovića po burek. Bila je to jedna mučna scena. Lider HDZ-a je pozvao lidera SDA na pregovore. Mjesto sastanka je trebao biti jedan restoran u Orahovici kod Konjica. Izetbegović je požurio iz Sarajeva, naručio burek i čekao. Čović se nikada nije pojavio.

„Čović je propustio vrlo dobar burek kod Fikreta Prevljaka“, reći će tada poniženi Izetbegović, kojem će i nakon svega Čović ostati „pouzdan partner“.

Sedam godina kasnije, jedna druga delegacija zaputila se u Hercegovinu. Nisu napravili Izetbegovićevu grešku, pozivajući Čovića da se sretnu na pola puta. Oni su se drito zaputili Draganu Čoviću na noge. Lider HDZ-a BiH je sjeo za sto, a lideri trojke su se poredali iza njegovih leđa. Iz njihovih je pisalo – ustrajno.

Lider koji sjedi kao politički kapital ima četiri državna zastupnika. Lideri koji su mu čuvali leđa imaju deset ruku u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH. Plus člana Predsjedništva BiH. Sam Nermin Nikšić ima u državnom Parlamentu više zastupnika od Dragana Čovića, a u zbiru Nikšić, Edin Forto i Elmedin Konaković imaju dva i po puta više zastupnika od predsjednika HDZ-a BiH.

Pa, opet, lider HDZ-a se sa svoja četiri zastupnika nametnuo kao neprikosnoveni i nezaobilazni lider za formiranje vlasti. Lider koji će birati između dva zaraćena bloka stranaka sa sjedištem u Sarajevu.

Čović će, govoreći na konferenciji za medije, reći da je njegov prevashodni partner lider SNSD-a Milorad Dodik. Ostali će se morati boriti za naklonost i delegate u Domu naroda FBiH.

Ako zbrojimo ruke u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, Milorad Dodik i Dragan Čović ukupno imaju dvanaest zastupnika i jednog člana Predsjedništva BiH. SDA sama ima devet. A u zbiru SDA, SDP, NiP, DF, NS i NES imaju dvadeset i četiri državna zastupnika. Plus dva člana Predsjedništva BiH. I sve ove partije sa sjedištem u Sarajevu se moraju nadmetati za naklonost Dragana Čovića i Milorada Dodika. To što imaju duplo više državnih zastupnika ne znači im ništa.

Da ne bude, zabune:nije problem to što je su lideri Trojke otišli u Mostar na noge Draganu Čoviću. Sporno je to, a radila je to i SDA, što lideri političkih partija igraju po notama iz zapadnog Mostara.

Trenutno se u kantonalnim skupštinama sa bošnjačkom većinom vodi grozničava bitka za bošnjačke delegate u Domu naroda FBiH. Zenica i Goražde su nam dokaz da se cjelokupna politika vodi isključivo za bošnjačkog delegata. Više uopće nije bitno ko će biti premijer u određenom kantonu. Liderima sarajevskih partija je sada bitniji Klub Bošnjaka. Dragan Čović je postavio ljestvicu – ko ima više delegata u Klubu Bošnjaka njegov je partner. Dva bloka sarajevskih stranaka su prihvatila izazov i krenula u bespoštednu borbu do posljednjeg bošnjačkog delegata. Za to vrijeme Dragan Čović u miru sjedi i iz prostorija HNS-a gleda nadmetanje.

Četiri državna zastupnika HDZ-a su, očito, veća i jača od dvadeset i četiri zastupnika stranaka iz Sarajeva.

Nekoliko puta sam u Oslobođenju detaljno objašnjavao kako nijedna partija nije nezaobilazna prilikom formiranja vlasti na nivou BiH. Može, dakle, bez svih. Ali Dragan Čović je uspio da se, sa svega četiri zastupnika, nametne kao nezaobilazan faktor u odnosu na sve druge partije koje same imaju prostu većinu u Predstavničkom domu PS BiH i Predsjedništvu BiH. I on određuje uslove.

Potpuno je svejedno koji će od dva zaraćena bloka pobijediti u utrci za većinu u bošnjačkom klubu naroda. Stvar je da oba bloka, ma koji pobijedio, u vlast ulazi pod uslovima koje će postaviti Dragan Čović.

Kada su u utorak Nermin Nikšić, Edin Forto i Elmedin Konaković otišli u Dom HDZ-a, mnogi su ih proglasili izdajnicima. Slične su konstatacije iznošene kada je SDA išla na pregovore sa HDZ-om BiH. Jer u Sarajevu se već počelo podrazumijevati da se svaki ulazak u vlast plaća Draganu Čoviću. On je, nešto, kao carinik raspoređen na granicama vlasti.

Sada se vratimo četiri godine unatrag. Željko Komšić i Šefik Džaferović su bili članovi Predsjedništva koji su u rukama držali ključ za formiranje Vijeća ministara. Mjesecima su odbijali imenovati mandatara. Dodik je na kraju pristao. Predsjedništvo BiH je usvojilo historijski Program reformi koji nas je podigao stepenicu više na putu prema NATO-u. Mogli su, da se ne varamo, Komšić i Džaferović uzeti još i više od ANP-a. Recimo, mogli su usloviti novi saziv Vijeća ministara BiH novim sazivom Vlade Federacije BiH. Ali nisu. I četiri godine smo imali Fadila Novalića u (piro)tehničkom mandatu.

Sada se situacija obrnula. Dragan Čović i Milorad Dodik su u vlasti. Političke partije iz Sarajeva su podijeljene na dva (nepomirljiva) bloka. Čović je stao na granicu vlasti i ispostavlja fakture.

„Ko da više, naš je partner“, ogolio je prije tačno deset godina političku strategiju SNSD-a i HDZ-a BiH tadašnji državni zastupnik Milorad Živković.

Za državu i narod je svejedno ko će dati više. Posljedice će biti iste. A moglo je drugačije. I još uvijek može. Borba za kantonalne vlade je poželjna. Ali borba za naklonost Dragana Čovića je pogubna. Za bilo koji blok.

Zamislite, recimo, na kraju ovog teksta da šest stranaka koje sebe nazivaju probosanskim  izađe na megdan Draganu Čoviću i Miloradu Dodiku sa svoja 24 zastupnika i dva člana Predsjedništva BiH. I da kažu – ko da više, naš je partner. A alternativa u RS-u postoji. Sa potrebnom entitetskom većinom. Bojim se da to samo i možemo zamišljati.

Šta znači “status kandidata”: Više novca iz Brisela, ali ne i garancije za ulazak u EU

Sastanak lidera stranaka zastupljenih u Parlamentu Bosne i Hercegovine, održan jučer u uredu predsjednika Evropskog vijeća Charlesa Michela proizveo je ipak neočekivan rezultat.

Scenariji koji su cirkulirarli u bosanskohercegovačkoj javnosti kretali su se od “grdnog” do “strašnog”. Uključivali su psovke, pljuvanja, gađanja svim i svačim… “Optimisti” su se nadali da do susreta neće ni doći.

“Drama queen” Dragan Čović ostao je dosljedan sebi.

Historija je prepuna “velikana” koji su dobro znali kuda ide put časnog izlaska, ali se nisu zaputili u tom pravcu. Završili su u političkom ambisu, piše politicki.ba.

Tek, od 17 lidera, tri nisu prisustvovala sastanku u prostorijama Evropskog vijeća, dva su odbila prihvatiti dokument, a 12 ga je podržalo.

Šta dalje? U najboljem scenariju, do kraja ovog mjeseca Bosna i Hercegovina dobija status kandidata za ulazak u Evropsku uniju.

U najgorem – i realnijem – vratit će nas se u “uobičajene tokove” zamajavanja, međusobnog optuživanja, podmetanja… Parlamentarci će nastaviti ne raditi, a uzimati nezarađeno, Čović će direktno ili preko Milorada Dodika ili zajedno, nastaviti jurišati na institucije Bosne i Hercegovine, rijetki poslanici koji pokušavaju nešto napraviti (ala Saša Magazinović), zaludno će inicirati ovo ili ono…

Na kraju godine, kada Charles Michel ponovo pokuša pozvati ovih 12 lidera koji su prihvatili sporazum, te ostale koji mu se eventualno pridruže (daj Bože!), ustanovit će da je i sinoćnji dokument ostao mrvo slovo na papiru – jedno od niza istih.

No, ima nešto što je iznad svega ovoga i što bitno mijenja okolnosti. Radi se o agresiji Rusije na Ukrajinu. Taj zločinački poduhvat iz temelja mijenja stvari.

Promjene se odnose i na okoštale birokratske strukture Evropske unije.

Samit lidera 27 država članica ovog prestižnog bloka možda neće dati nikakav opipljiv rezultat pogotovo zato što su lideri tih 27 država duboko podijeljeni po pitanju kamo će dalje ići EU.

Evropska javnost naglašeno traži da se Ukrajina nagradi kandidatskim statusom, preko reda i mimo svih procedura. Najmanje 10, od 27 država EU to snažno podržava.

Njemačka i Austrija najglasnije su u protivljenju. Oba kancelara ističu da se Ukrajina ne može favorizirati, a da se u zapećku ostavi zapadni Balkan. Posebno Bosna i Hercegovina, pa i Kosovo.

Iskustvo i historija EU nas uči da su se u tom bloku na kraju dana uspjeli dogovoriti. Nekad se radilo o bolno razvodnjenom kompromisu, ali je i to bilo dovoljno da se ide naprijed. Tapkanje u mjestu nije opcija za EU, a nazad ne može!

Ko ne razumije o čemu se radi, neka pogleda najnoviji, šesti paket sankcija protiv Rusije.

On jeste prepun truhlih kompromisa, ali je otvorio put za sedmi set kaznenih mjera u kojem se razmatraju modusi zavrtanja ruskog plina prema Evropi.

No, da se vratimo kandidatskom statusu.

Šta on znači?

Psihološki bi mogao Bosni i Hercegovini donijeti izvjesne promjene. One se ne ogledaju samo u narativu, već i nizu sasvim konkretnih koraka prema institucijama EU.

Najdirektnije, kandidatski status znači i znatno više para iz Brisela prema Sarajevu.

To će zazvučati primamljivo i svim vlastodršcima ovdje, zar ne?!Ali, to uopće ne znači ulazak u Evropsku uniju – sutra. Ni za godinu. Pa ni za pet!

Zašto?

Zato što je od tog čina bitniji momenat počinjanja pregovora. Proces od dobijanja kandidatskog statusa do formalnog ulaska u blok koji trenutno čini 27 evropskih država sve duže traje i sve je neizvjesniji.

Uzmimo dva najekstremnija primjera:

Sjeverna Makedonija je još 2005. godine dobila kandidatski status.

Danas, 17 godina kasnije, dalje je od ulaska u EU nego li je ikada bila. Jer, pregovori nikako da počnu iako Evropska komisija, koja bi kao trebala imati finalno mišljenje, već godinama preporučuje start tog procesa. Evropsko vijeće, kao vrhovni organ EU, ne “spušta ručnu”!

Ali, ima i gori primjer!

Turska je 1987. aplicirala za članstvo. Relativno brzo pregovori su počeli. A onda je 2016. godine proces zamrznut. Ovakva EU jednostavno ne želi prihvatiti Tursku. A neće je ni ovakva Turska.

Ahmet Davutoglu, nekadašnji šef diplomatije, a potom i premijer Turske, u jednom je intervjuu rekao da bi EU s Turskom kao članicom postala geopolitički faktor. Toj izjavi ima barem sedam godina. Očito je da je ta spoznaja u nekim evropskim starim prijestolnicama povampirila sve što se moglo, kako bi se osujetio put Turske prema EU.

I? Šta sad?

Zdravi razum kaže da odustajanja nema!Bosna i Hercegovina mora dobiti kandidatski status što prije i raditi na ispunjenju realnih uslova za priključenje EU.

Zašto?

Zato što se radi o uslovima koji uređuju bolje, prosperitetnije, sigurnije i inkluzivnije društvo. A sve to daje ekonomski napredak.

No, nije sve do nas! Evropska unija mora prekinuti s uvriježenom praksom zakeranja i izmišljanja izgovora za neproširenje! Put BiH k EU prepun je nepoštenja. S obje strane. Evropske birokrate takmičile su se u izmišljanju nemogućih uslova kako bi BiH ispunila preduslove za dalji napredak na evropskom putu. U tome su nesebično pomagali svi viđeniji bh. lideri. Neki iz nenaznanja, drugi iz zlobe (jer su ostajali bez pozicija i vlasti!).

Brisel je predugo i tvrdoglavo odbijao mijenjati svoj modus operandi.

Vladimir Putin ih sada tjera i na takve korake…

 

Ured za reviziju upozorio: Postoji rizik da BiH plati 28 miliona KM za lične karte koje nisu iskorištene

Poreski obveznici u Bosni i Hercegovini mogli bi platiti 28 miliona maraka za nabavku obrazaca ličnih karata koje su ugovorene ali nisu iskorištene. Na to je upozorio Ured za reviziju institucija BiH koji u Izvještaju o nabavci i funkcionalnosti ličnih dokumenata gdje navodi da postoji rizik od tumačenja jedne odredbe ugovora koju je sa kompanijom MUEHLBAUER prije deset godina potpisala Agencija za identifikaciona dokumenta, evidenciju i razmjenu podataka BiH (IDDEEA), objavio je Transparency International BiH.

Ugovorom je, kako navodi revizor, definisano da će BiH nabaviti 5.000.000 ličnih karata i 2.000.000 vozačkih dozvola, ali je u proteklom periodu iskorišteno tek 65% ličnih karata, dok su krajem prošle godine povučene posljednje ugovorene količine vozačkih dozvola.

Kako desetogodišnji ugovor ističe sljedeće godine, postoji opasnost da će BiH morati platiti i 1,7 miliona ličnih karata koje nisu iskorištene, jer u izvještaju revizori objašnjavaju da je članom 3. Ugovora predviđeno plaćanje ukupno ugovorene količineličnih dokumenata, tako da po okončanju ugovora postoji rizik u pogledu tumačenja navedene odredbe.

I dalje je prisutan rizik plaćanja 28 miliona KM za nerealizovanih 1,5 miliona ličnih karata jer IDDEEA nije riješila sa dobavljačem pitanje završetka postojećeg Ugovora sa aspekta ugovorene obaveze kupovine ukupnih količina, navodi se u saopštenju Ureda za reviziju.

Ukoliko se tako nešto dogodi rukovodstvo IDDEEA-e mora snositi odgovornost za zaključivanje štetnog ugovora, jer je nejasno zbog čega se IDDEEA obavezala na plaćanje i onih količina koje ne budu isporučene. Naime, kod ovakvih nabavki, gdje na duži period nije moguće predvidjeti tačne količine, uobičajeno se sklapa okvirni sporazum, a onda se pojedinačnim godišnjim ugovorima definiše dinamika realizacije i plate samo količine koje su potrošene.

Ured za reviziju je još 2015. godine upozorio da bi se ovo moglo dogoditi i da su trendovi takvi da se isporučuje znatno manje količine ličnih karata nego što je ugovoreno. Zbog svega je Ministarstvo civilnih poslova BiH još 2016. godine formiralo Radnu grupu za izradu analize mogućih štetnih posljedica ovog ugovora, naročito onih koje se odnose na obaveze plaćanja ukupnih ugovorenih količina. U analizi je predložen zaključak da se formira posebna radna grupa sa zadatkom da obavi pregovore sa dobavljačem i pokuša napraviti izmjene ugovora koje mogu proizvesti štetu po budžet BiH, ali to pitanje nikad nije riješeno.

Dodatni problem kod ovog ugovora je što su posljednje količine vozačkih dozvola povučene krajem 2021. godine, zbog čega je IDDEEA morala izdvojiti dodatnih 800.000 KM za nabavku 200.000 obrazaca. Ugovor je opet dodijeljen istom ponuđaču MUEHLBAUER putem pregovaračkog postupka, uz obrazloženje da niko drugi ne može ispuniti tehničke karakteristike i da bi građani mogli ostati bez vozačkih dozvola. TI BIH je slučaj prijavio Agenciji za javne nabavke koja je svu dokumentaciju u ovom postupku predala Tužilaštvu BiH „zbog potencijalne povrede Zakona o javnim nabavkama te mogućeg postojanja elemenata eventualnog krivičnog djela“.

Nakon toga Ured za razmatranje žalbi poništio je ovu nabavku jer se francuska kompanija Thales DIS France SAS žalila na odluku IDDEEA-e da ugovor bez javnog nadmetanja dodijeli MUEHLBAUER. Francuska kompanija tvrdi da ima mogućnost da zadovolji tehničke karakteristike traženih obrazaca vozačkih dozvola, kao i to da na tržištu postoje i drugi dobavljači koji mogu ispuniti ove uslove.

TI BIH već godinama upozorava da IDDEEA favorizuje kompaniju MUEHLBAUER kojoj dodjeljuje ugovore bez javnog nadmetanja. Tako je ugovor za nabavku pasoša u martu 2017. godine vrijedan 9,4 miliona KM također dodijeljen ovoj kompaniji putem pregovaračkog postupka, a i tada se tvrdilo da će građani ostati bez ličnih dokumenata jer je URŽ poništio nekoliko otvorenih postupaka usvajajući žalbe nezadovoljnih ponuđača.

Takođe, i za prvobitnu nabavku ličnih karata upravo u ovom slučaju, Ured za reviziju institucija BiH zaključio je spornim da se za nabavku ličnih dokumenata preko 100 miliona KM dodijeli bez provedenog tendera, zbog čega su provođenje i istrage, te je bivši direktor IDDEEA hapšen, no postupak je naknadno obustavljen.

Pomoć privredi zbog pandemije: Vlada Kantona Sarajevo daje 120 hiljada maraka kladionicama

Vlada Kantona Sarajevo izdvojit će preko 120 hiljada maraka za pomoć kladionicama čiji je rad bio obustavljen u martu i aprilu ove godine zbog pandemije koronavirusa, objavljeno je na službenoj stranici Vlade.

U pitanju su sredstva za finansiranje pripadajućih poreza i doprinosa na minimalnu mjesečnu plaću u Federaciji BiH za mjesece u kojima je trajala zabrana obavljanja njihove djelatnosti.

Kladionici Premier Word Sport d.o.o. Čitluk, uplatno mjesto Sarajevo, iz Budžeta Kantona Sarajevo bit će uplaćeno 53.700 KM za mjesece mart i april 2021. godine.

Privrednom subjektu Premijer Sport d.o.o. Čitluk bit će uplaćeno 40.834 KM za isti period.

Kladionica Formula d.o.o. iz Posušja bit će potpomognuta sa 26.865 maraka.

Odluke Vlade KS od  11. juna ove godine kojom se pomažu kladonice potpisao kantonalni premijer Edin Forto, a sve je realizirano preko Ministarstva privrede Kantona Sarajevo

„Ukupan broj prijava po ovim javnim pozivima koje su pristigle na adresu Ministarstva privrede je 6.120, od čega je 480 neblagovremenih i neurednih, te shodno tome nisu uzete u razmatranje“, kazao je ministar privrede Adnan Delić te dodao da je “od ukupnog broja pristiglih prijava, po Javnom pozivu za finansiranje pripadajućih poreza i doprinosa obrađeno 1.090 prijava poslovnih subjekata, od kojih 794 ispunjavaju uslove”.

Među tim poslovnim subjektima su kladionice koje če ukupno dobiti 121 hiljadu maraka pomoći.

Bevanda ponovo blokirao odluku o finansiranju Općih izbora: HDZ namjerava predložiti budžet koji bi bio neprihvatljiv (pro)bosanskim strankama koje bi, potom, optužili za blokadu izbora!

HDZ-ov ministar finansija Vjekoslav Bevanda nastavlja sa blokadama. On je u četvrtak glasao protiv odluke da se na dnevni red sjednice Vijeća ministara BiH uvrsti posebna odluka kojom bi se, iz akumuliranih sredstava iz prethodnih godina, obezbijedio novac za provođenje Općih izbora 2022. godine. Bevanda i dalje tvrdi da bi donošenje ovakve odluke bilo nezakonito, iako je on sam pozvao Centralnu izbornu komisiju BiH da zatraži novac u skladu sa članom 11 Zakona o finansiranju institucija BiH.

“Imajući u vidu naprijed navedene zakonske odredbe, kao i važeće podzakonske akte koji reguliraju oblast izvršenja proračuna, Ministarstvo financija i trezora Bosne i Hercegovine ne
može odobriti dostavljeni operativni/dinamički  plan budući da je u istom iskazan novi program posebne namjene pod nazivom ,,Opći izbori“。 Slijedom navedenog, potrebno je da Središnje  izborno  povjerentsvo  BiH  izvrši  izmjene operativnog  plana za razdoblje siječanj-ožujak 2022.godine i iskaže isti kroz opće namjene isključujući program posebne namjene ,,Opći izbori“,budući da navedeni programnije bio odobren Zakonom o  proračunu institucija Bosne i Hercegovine i medunarodnih obveza Bosne i Hercegovine za 2020. godinu. Također napominjemo da je u članku 11. stavak (5) Zakona o financiranju institucija Bosne i Hercegovine (,,Službeni glasnik BiH“, br. 61/04, 49/09, 42/12 , 87/12 i 32/13): ,, U tijeku trajanja  privremenog  financiranja, Vijeće ministara  može donijeti  posebnu  odluku  o rashodima  koji nisu bili predvideni proračunom iz prethodne godine, s tim da rashodi institucija Bosne i Hercegovine koji uključuju rashode iz stavka (2) ovog članka ne mogu biti veći od zbira prihoda koji u toku trajanja privremenog financiranja budu prikupljeni od neizravnih poreza, vlastitih prihoda  i prenesenih sredstava. Rashodi po ovom  osnovu odobravaju se u skladu sa odredbama članka 17. ovog zakona kojima je propisano korištenje tekuće pričuve“, navpisao je Bevanda 14. januara ove godine.

KAda je CIK zatražio novac u skladu s tim, Bevanda je napisao da su ga “pogrešno razumjeli”.

Cijenimo da Središnje izborno povjerenstvo nije na adekvatan način razumijelo sugestije Ministarstva financija i trezora koje su dane u našim prethodnim aktima u odnosu na pitanje financiranja izbora. Naime, sugerirano je da sredstva iz 2020. godine ne mogu biti stavljena na raspolaganje bez odluke Vijeća ministara BiH, a ne da ne mogu uopće biti stavljena na raspolaganje. Slijedom navedenih činjenica  u točki.2  Mišljenja, Ministarstvo financija  i trezora  Bosne i Hercegovine ne može podržati zahtjev Središnjeg izbornog povjerenstva Bosne i Hercegovine o Prijedlogu odluke o odobravanju raspodjele i korištenju dijela prenesenih sredstava akumuliranog viška prihoda iz prethodnih godina na ime rashoda programa posebne namjene u 2022. godini”, napisao je Bevanda u dopisu CIK-u 24. marta 2022. godine.

U međuvremenu su sve relevantne međunarodne institucije objasnile da nema nikakvih smetnji za usvajanje ove odluke. No, Bevanda i dalje blokira usvajanje, insistirajući na usvajanju budžeta za 2022. godinu čiju izradu još nije ni počeo. Prema informacijama Istrage, plan HDZ-a BiH je da napravi, za probosanske stranke, neprihvatljivi budžet i da tako usvajanje budžeta fakturiše strankama sa sjedištem u Sarajevu. Unatoč usvojenim budžetskim i fiskalnim okvirima Bevandin budžet bi se, prema informacijama Istrage, najviše mogao odraziti na Oružane snage BiH. Ukratko, postoje dva plana. Prvi je da HDZ poveća sredstva za Ministarstvo odbrane BiH, zbog čega bi, onda, kadrovi SNSD-a glasali protiv usvajanja takvog budžeta. Drugi plan je da se znatno smanje izdaci za Oružane snage BiH, te da stranke sa sjedištem u Sarajevu budu prinuđene na blokadu usvajanja budžeta. U oba slučaja odgovornost bi bila skinuta sa HDZovih kadrova koji su, zapravo, sve vrijeme glavni kočničari usvajanja budžeta.

Saznanja Slobodana Vaskovića: Uhapšeni Glavni inspektor UKP MUP RS Mladen Milovanović dio je banjalučkog kraka zvorničkog kartela

1.

Uhapšeni Glavni inspektor UKP MUP RS Mladen Milovanović dio je zvorničkog kartela, kojeg vode Zoran Stevanović, Siniša Mijatović i Dejan Ilić.

2.

Milovanović je bio zadužen za dalji transport narkotika koji su stizali iz Zvornika. Jedan dio je produžavao ka Zapadnoj Evropi, i to veći, dok je manji dio ostajao u Banjaluci, gdje je rasparčavan.

3.

Postoji cijela zločinačka organizacija unutar MUP RS koja je štitila i štiti zvorničke kumove, a Milovanovićevo hapšenje trebalo bi značiti početak velike akcije čišćenja, ne samo unutar policije, već i Zvorničkih narko-bosova

4.

Milovanović je uhapšen 17.07. zajedno sa Milošem Božovićem, pripadnikom, kako se tvrdi “škaljarskog” klana, a nakon njega slobode su lišeni i viši inspektor Predrag Vatreš, kao i inspektorka Gorana Rečević, koja je bila dovođena u vezu sa narkoticima kada su “pali” insepektori, zatvoreni na dugogodišnje robije – Slavko Đurić, Ognjen Stijak, Srđan Radulović i Marko Kovačević. Oni su uhapšeni 15. I 16.10.2013. godine, a i tada sam objavio niz tekstova o njima i bio optuživan i progonjen.

5.

Međutim, sve dođe na svoje, pa bi trebalo da bude uhapšen i inspektor Vladimir Marčeta, koji je bio dio Radulovićevog narko-klana, ali je tada izmakao.

Ostao je u MUP RS i trenutno je na poziciji iinspektora u Upravi za organizovani kriminal. I dalje radi narkotike, kao dio narkoklana.

6.

Zvornički klan radi narkotike sa svima, tako da nije nikakvo čudo da je Milovanović uhapšen sa “škaljarcem”, kao što ne bi začudilo da je lišen slobode sa nekim od “kavčana” ili narko dilera kojima komanduje narko boss Bojan Raonić, kojeg je Sud BiH presudio na pet godina zatvora zbog falsifikovanja dokumenata i krađe identiteta i njihove prodaje narko dilerima i drugim kriminalcima.

7.

Raonić je pobjegao, nakon čega je postao narko boss, jer ima jake porodične veze u narko krugovima.

O Raoniću će tek biti riječi, ali i velikih iznenađenja za javnost, kada objavim nove podatke do kojih sam došao. I oni svjedoče da narkoBosovi kontrolišu najznačajnije institucije BiH.

8.

Stevanović, Mijatović i Ilić su usko sarađivali i sa grupom Veljka Belivuka, za kojeg su prali pare. Belivuk je osumnjičen za najmanje pet monstruoznih likvidacija, jer je sa svojom grupom konkurenciju, ili one koji su mu se zamjerili, mljeo u mašini za meso.

9.

Zvornički klan, koji je taj grad pretvorio u Medelin, Grad droge, izuzetno je jak i raspolaže enormnim količinama novca, jer osim sa Belivukom, Raonićem, narko bosovima sa Kosova, oni su imali izuzetno veliki obim poslova i sa Slavišom Kokezom, koji se, prema beogradskim medijima, sumnjiči za pranje preko 60 miliona evra preko carina Srbije.

10.

Mladen Milovanović, Glavni inspektor UKP MUP RS, blizak Siniši Kostreševiću, uhapšen je juče u popodnevnim časovima zajedno Milošem Božovićem, bliskim “škaljarskom” klanu.

Božović je zet Miloša Ostojića, mladića ubijenog 01.01.2019. godine.

Vatreš je, neposredno prija upada policije, napustio “4 life”, teretanu kriminalaca Danka Stanišića i Tubića, u kojoj su hapšeni, što dovoljno svjedoči o kakvim policajcima se radi.

11.

Vatreš je priveden nakon što sam objavio da je bio zajedno sa uhapšenom dvojicom, ali da je teretanu napustio nekoliko minuta prije upada policije.

Gorana Rečević je posljednja koja je, zasad, uhapšena. (nastaviće se)

Žuljevićev i Konakovićev populizam iz 2021. godine stigao na naplatu: Cijena struje na svjetskoj berzi pada, a Elektroprivreda BiH mora povećati cijenu da bi uopće opstala!

Vlada FBiH proglasila je stanje ugrožene sigurnosti snabdijevanja električnom energijom kako bi povećala cijene električne energije za oko 60 posto, saznaje Istraga.

Naime, prema Zakonu o električnoj energiji, član 16a, povećanje cijene električne energije može iznositi maksimalno 20 posto. S obzirom na to da ovogodišnja cijena električne energije za privredne subjekte u Federaciji iznosi 72 eura, maksimalna cijena  tokom 2024. bi mogla iznositi 85 eura. Prosječna berzanska  cijena električne energije u ovoj godini iznosi oko 140 eura. Ukoliko Elektroprivreda BiH ne poveća cijenu više od propisanih 20 posto, poslovanje ovog preduzeća će sigurno biti ugroženo.

Evo koji su glavni razlozi.

Propast elektroenergetskog sektora i službeno počinje u decembru 2021. godine kada tadašnji opozicioni delegati Aner Žuljević i Elmedin Konaković dostavljalju amandmane na izmjene Zakona o električnoj energiji.

“Ukoliko dođe do poremećaja na tržištu električne energije na način da se cijena snabdijevanja električnom energijom za kvalifikovanog kupca poveća za više od 20% u odnosu na prethodnu godinu, Vlada Federacije je u obavezi da posebnom odlukom ograniči porast cijena snabdijevanja električnom energijom do 20% maksimalno, pri čemu se isto odnosi, za ugovore sa godišnjim trajanjem ili duže”, navedno je u amandmanu kojeg su predložili Konaković i Žuljević.

Tako je, zahvaljujući Konakoviću i Žuljeviću, cijena električne energije u BiH tokom 2022. godine iznosila 72 eura za privredne subjekte. I ništa tu ne bi bilo sporno da najveći potrošači električne energije, ArcelorMital Zenica i cementare u Lukavcu i Kaknju, nisu dobijali struju dva puta jeftiniju od berzanske, dok su svoje proizvode na berzi prodavali znatno skuplje. Zato u izvještaju za 2021. i 2022. godinu ArcelorMital prikazao dobit u iznosu od oko 240 miliona maraka. Istovremeno, to je smanjilo prihodfe Elektroprivrede BiH koja se uspjela pokriti prodajom viškova električne energije. Naime, balansna cijena, ona koja se prodaje na dnevnoj osnovi, dosezala je čak i 1000 eura po megavatu. No, kada je ove godine došlo do pada cijene električne energije na berzi, prihodi od prodaje viškova su se znatno počeli smanjivati. Evo šta je Istraga.ba objavila 30.12.2021. godine.

“Cijena struje za privredna društva mogla bi biti povećana za samo 20 posto. U konkretnom, ovogodišnjem slučaju, to bi značilo da bi cijena jednog megavata za privredna društva sa 50 eura bila povećana na svega 60 eura. Dakle, Elektroprivreda BiH bi, poveća li cijenu uglja za 20 posto, jedan megavat proizvodila za 51 euro. Veći dio proizvedene struje bi prodavali stanovništvu za 32 eura, dok bi privrednim društvima prodavali struju za 50 eura, odnosno svega četiri devet više od proizvodne cijene ili 140 eura manje od cijene struje na svjetskom tržištu. Ukoliko budu te cijene, projicirani godišnji gubitak Elektroprivrede BiH bi bio 85 miliona maraka, što bi bio siguran put u raspad elektroenergetskog sistema Bosne i Hercegovine”, objavili smo prije dvije godine analizirajući detaljno Konakovićev i Žuljevićev prijedlog.

No, nije ovo jedini uzročnik. Recimo, rudarski protesti i konstantno popuštanje pod pritiskom “socijale”, dovelo je Elektroprivredu u teško stanje. Naime, rudnici u Federaciji BiH, kao dio koncerna, prošlog su mjeseca smanjili proizvodnju za oko 50 posto. To je natjeralo i novu upravu Elektroprivrede BIH da nastavi praksu ranije uprave i da od privatnih rudnika počne kupovati ugalj. Tako sredinom novembra nova Uprava EP BiH odlučuje pokrenuti nabavku 400 hiljada tona uglja od Lagera procijenjene vrijednosti 70 miliona KM.

Podsjetimo, bivša uprava Elektroprivrede BiH je 2022. godine nabavila 600 hiljada tona uglja od Lagera za oko 105 miliona maraka. Cijena je, dakle, ista kao i cijena uglja koji je nabavila aktualna uprava. No, razlika je u nečemu drugom.

Cijena ugalj, naime, čini 70 posto proizvodne cijene električne energije. S obzirom na to da je Elekropriveda BiH prošle godine, zbog visoke berzanske cijene, viškove mogla prodavati za oko 280 eura po megavatu, nabavka uglja odn Lagera je bila više nego isplativa. Berzanska cijena struje je, međutim, sada drastično pala i na momente se kreće oko 100 eura. To znači da Elekriprivreda BiH skoro da neće zaraditi ništa bez obzira na to da li svu proizvedenu energiju proda kao “viškove”.

Dakle, pad cijene električne energije na berzi i Konakovićeva i Žuljevićeva “ograničenja” iz 2021. godine mogla bi koštati kompletan elektroenergetski sektor. To, štaviše, nema nikakve direktne veze i sa aktualnom upravom Elektroprivede BiH koju je postavila Vlada Nermina Nikšića. Ima veze isključivo sa populizmom Anera Žuljevića i Elmedina Konakovića koji su svojim amandmanima iz 2021. godine ugrozili kompletan elektroenergetski sistem BiH.

Rekonstrukcija masakra: Sud u Gradačcu u ponedjeljak odbio zabraniti ubici Nerminu Sulejmanoviću da se približava supruzi Nizami, četiri dana poslije Nermin je ubio suprugu!

Još početkom jula ove godine Nizama Hećimović se obraćala nadležnim institucijama i tražila da je zaštite od nevjenčanog supruga nasilnika Nermina Sulejmanovića. Uspjela je ovoga ljeta pobjeći iz njihove zajedničke kuće sa devetomjesečnom bebom. Početkom avgusta, sa modricama na licu i tijelu, pomoć je tražila od policije Tuzlanskog kantona. Bojala se da svjedoči. Samo je tražila pomoć.

Policija je 7. avgusta od Općinskog suda u Gradačcu zatražila da se Nerminu Sulejmanoviću zabrani prilazak supruzi Nizami.

“Odbacuje se zahtjev MUP-a TK za izricanje predložene zaštitne mjere zabrane uznemiravanja i uhođenja osobe izložene nasilju i zaštitna mjera približavanja žrtvi nasilja, te se postupak obustavlja”, presudila je općinska sutkinja iz Gradačca Lejla Numanović.

Iz njenog obrazloženja je vidljivo da je sutkinja imala urnek, pa je tako pomiješala i druge slučajeve nasilja u porodici sa ovim slučajem.

Četiri dana kasnije Nermin Sulejmanović upada u kuću Nizaminog tetka gdje se ona skrivala. Prema tetku je ispalio četiri metka i pogodio ga u nogu. Nizamu je oteo i odveo na vikendicu u blizini Gradačca. Uključio je kameru i počeo prijenos mučenja i ubistva.

“Hajde, k…, reci zašto si me prijavila policiji”, upitat će Nizamu koja je u tom trenutku, teško pretučena, jedva bila pri svijesti.

Malo kasnije pucat će joj u glavu prenoseći sve uživo na Instagramu. Onda će sjesti u auto i krenuti prema centru grada. Na putu će pozvati Denisa Cengiza, mladića s čijom je porodicom već bio u sukobu.

Naime, Nermin Sulejmanović je prije pet godina “zaveo” Denisovu sestru koju je, prethodno, iskoristio kako bi iz kuće Cengiza u Gradačcu ukrao 50 hiljada eura. Onder Cengiz, Denisov otac, prijavio je Sulejmanovića policiji zbog krađe novca i “otmice kćerke”.

“Ubio sam još dva dušmana”, reći će Sulejmanović nakon susreta sa ocem i sinom Cengiz.

Denisa je u ubio u centru grada. Njegovog oca Ondera malo dalje. Onderovu suprugu teško je ranio. S njima je bio u sukobu zbog kćerke i 50 hiljada eura.

Malo kasnije u centru Gradačca će upasti u jednu radnju u kojoj se prodaje municija. Prijeteći pištoljem od prodavača je tražio metke. Prodavač je bio priseban. Ubici je dao municiju za startni (gasni) pištolj. Tek nekoliko sati kasnije, nakon što su ga opkolili specijalci MUP-a, Sulejmanović će shvatiti da je prevaren. Imao je još samo jedan metak. Ispalio ga je u svoju glavu.

Sudije osnovnih i okružnih sudova RS izabrale Srđana Forcu: Prijatelj Ljubana Ećima novi član VSTV-a

Srđan Forca novi je član Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH, saznaje Istraga.ba Njega su u utorak, tajnim glasanjem, izabrale sudije osnovnih i okružnih sudova Republike Srpske pa će ovaj sudija Okružnog suda u Banja Luci naslijediti Milana Tegeltiju u VSTV-u. Sudija Forca nadmoćno je pobijedio svog protukandidata Velimira Ninkovića, što se i očekivalo jer je njegovu kandidaturu, prema informacijama Istrage, podržao odbjegli ratni zločinac i kum Željka Ražnatovića Arkana – Ljuban Ećim. Forca i Ećim su, inače, porodično povezani jer je Aleksandar Forca, sin sudije Srđana, oženio Jelenu Ećim, kćerku Ljubana Ećima. Pored toga, sudija Srđan Forca član je sudskog vijeća Okružnog suda u Banja Luci koje sudi optuženima za ubistvo banjalučkog biznismena Slaviše Krunića. Uporavo je Ljuban Ećim prijetio Slaviši Kruniću prije nego je likvidiran u aprilu 2019. godine.

Godina je 2017. i Glas Srpske je objavio spisak vjenčanih u Banja Luci. Na tom spisku osoba koje su stupile u brak su diplomirani pravnik Aleksandar Forca i studentica Jelena Ećim. Kasnije će Aleksandar Forca postati stručni saradnik u Okružnom tužilaštvu u Banja Luci. I u tom trenutku njegov otac Srđan bio je sudija Okružnog suda u Banja Luci. Upravo je sudija Forca dvije godine kasnije postao član sudskog vijeća koje sudi Benediju Đukanoviću, Emiliu Baldu i Rodoljubu Gajiću, optuženima za teško ubistvo Slaviše Krunića i Žarka Pavlovića 22. aprila 2019. godine u Glamočanima kod Banjaluke. Odbrana optuženih u ovom predmetu u martu je prošle godine tražila izuzeće sudije Srđana Force jer je “učestvovao na ranijim ročištima za produženje pritvora optuženima i upoznat je sa dokazima Tužilaštva.

“Sudija Forca je kontaminiran dokazima koji se tek trebaju izvesti na glavnom pretresu i tražimo njegovo izuzeće”, kazao je tada u sudnici advokat Marinko Brkić.

Izuzeće nije prihvaćeno i Srđan Forca je mogao ostati član sudskog vijeća u ovom predmetu u okviru kojeg se sudi izvršiocima ubistva. Do naručilaca  Okružno tužilaštvo Banja Luka nikad nije došlo. No, tri mjeseca prije ubistva, Kruniću je prijetio Ljuban Ećim, prijatelj sudije i novog člana VSTV-a Srđana Force. Ećim je, prema informacijama Istrage, pozivao Krunića u Beograd “da raščiste neke stvari”. Osim toga, Ećimovi prijatelji, poput Arkanovog pratioca Saše Milakovića otvoreno su, na društvenim mrežama, prijetili Slaviši Kruniću.

“Tajkunski zelenaš – pi….a cinkaroš Slaviša Krunić preko par svojih policijskih zvaničnika u Banja Luci i Prijedoru pokušava da vrši pritisak na nekorumpirane policajce koji nisu na njegovom platnom spisku da vrše kontrole pripadnika VIP Security i da ih pozivaju na informativne razgovore. Krunić preko svog prijatelja u Obavještajno sigurnosnoj agenciji BiH vrši kontrolu mog Facebook profila, mojih objava na njemu u privatne svrhe zelenaša i p…… Slaviše Krunića”, napisao u ljeto 2018. godine Saša Milaković.

Objava Saše Milakovića

Saša Milaković je, rekosmo, bio pratilac Željka Ražnatovića Arkana i pripadnik jedinice Tigrovi. U BiH su, odlukom državnog tužioca Olega Čavke, protiv njega obustavljene sve istrage zbog organiziranog kriminala u slučaju Šervud, kada su pripadnici NATO-a prekinuli lanac međunarodne prostitucije u Prijedoru.

U tom periodu, jedan od najbližih saradnika Željka Ražnatovića bio je Ljuban Ećim, optuženik za ratne zločine u Kotor Varoši koji, unatoč Interpolovoj potjernici, mirno živi u Beogradu. Ećim je povezan i sa Zemunskim klanom a hapšen je zbog krijumčarenja kokaina. Često je viđan u društvu Arkanove udovice Cece Ražnatović.

Ećim i Ceca

Kako su roditelji u dobrim odnosima, red je bio da budu i djeca. Proslavi punoljetstva Cecine i Arkanove kćerke Anastasije Ražnatović 2016. godine prisustvovala je i Jelena Ećim.

Jelena Ećim nerijetko se družila sa porodicom Ražnatović, a dobri odnosi su nastavljeni i nakon što je na društvenim mrežama počela nastupati kao Jelena Forca, odnosno snaha novoizabranog člana VSTV-a Srđana Force. Upravo su dobre veze porodica Forca i Ećim presudile da sudija Forca bude izabran za Tegeltijinog nasljednika.

Pronašli smo “Batu” sa snimka iz Srebrenice: Nino je Fakirov sin i uskoro Fakirov otac

Vidjeli ste dječaka sa snimka iz priče Hariza Halilovića o Fakiru Mustafiću zvanom Čole? Nino se zove. Danas ima 28 godina i ne sjeća se oca. Nije bio u Potočarima, čeka sina.

“Sutra će (ponedeljak 12. jula) supruga na pregled na Jezero. Trebala bi roditi svakog dana”, kaže Nino.

Ako bude onako kako su planirali, Fakir Mustafić bi na svijet trebao doći oko 17. jula. Tako bi se trebao zvati Ninin sin, a Čoletov unuk.

“Ali kako se bliži vrijeme poroda razmišljamo da odustanemo od imena Fakir. Ne znam kako bih ga mogao dozivati”, govori onaj dječak sa snimka nastalog u opkoljenoj Srebrenici ‘93. godine kojeg je u naručju držao njegov otac Fakir.

Bliži se dan kada bi na svijet trebao doći dječak u porodici Mustafić. Bliži se i onaj datum ispisan na ručnom satu Fakira Mustafića pronađen u selu Burnice kod Nove Kasabe, nedaleko od Potočara.

“Sat je dobio od nekog oficira JNA. Radio je na otkucaje srca. Stao je 17. jula 1995 godine u oko 5 sati popodne”, otkriva nam Nino Mustafić.

Fakira Mustafića Čoleta njegov sin se ne sjeća. Sjeća se samo kada su njega i mamu pozvali da dođu u Tuzlu i pogledaju posmrtne ostatke pronađene u Burnicama.

“Mama ga je prepoznala po bijeloj majici. U predjelu stomaka imao je rupe od dva metka. Doktor je rekao mami da nije mučen već samo ubijen”, prisjeća se Nino.

Fakir Mustafić Čole ukopan je posljednjeg dana marta 2003. godine, kada je klanjana prva dženaza u Potočarima. Nino je bio na dženazi i imao je deset godina. Očeve dženaze se dobro sjeća. Oca nikako. Imao je svega nekoliko mjeseci kada su ga snimili u očevom naručju koji je slao pozdrave rodbini u Njemačkoj.

“Sve vas volimo ja i moj bato. Puno smo vas poželjeli. Dođite nam u našu Srebrenicu. Ćao”.

NAJČITANIJI ČLANCI

Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...