Istaknuto

Istaknute objave

Skandalozan dokument Pravobranilaštva KS: Upis dvoje djece s poteškoćama u razvoju u vrtiće u Sarajevu “narušit će reputaciju Ministarstva obrazovanja KS i potaknut će roditelje druge djece da traže upis”!

Upis djece sa poteškoćama razvoju u sarajevske vrtiće narušio bi reputaciju Ministarstva za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo, navedeno je u skandaloznom dokumentu Pravobranilaštva Kantona Sarajevo dostavljenom Općinskom sudu u Sarajevu.

Akt Pravobranilaštva KS: upis djece sa poteškoćama u razvoju ruši reputaciju

Pred ovim sudom, naime, mjesecima se vodi spor tokom kojeg samohrana majka iz Sarajeva M.M. pokušava natjerati vlasti Kantona Sarajevo da dopuste njenoj kćerki i njenom sinu, djeci sa poteškoćama u razvoju, upis u javni ili privatni vrtić. U martu ove godine, Općinski sud Sarajevo donio je rješenje o izricanju mjere osiguranja.

“Nalaže se prvotuženoj-prvoprotivniku (Ministarstvo za odgoj i obrazovanje KS) i drugotuženoj-drugoprotivniku mjere osiguranja (Predškolski centar Skipy) da odmah, a najkasnije u roku u roku osam dana osiguraju uvjete za prihvat i boravak malodobnih M.A. i M.D.  u vrtiću, odnosno u predškolskoj ustanovi u koju su djeca upisana, uz poštovanje svih potreba djece”, navedeno je u Rješenju Općinskog suda u Sarajevu donesenom 29. marta ove godine.

Rješenje Općinskog suda u Sarajevu

Kanton Sarajevo se žalio i Kantonalni sud u Sarajevu dva mjeseca kasnije, 24.5. prihvata žalbu i ukida rješenje.

“Prvostepeni sud nije odredio na koji način će se izvršiti određena mjera osiguranja da se osiguraju uslovi za prihvat i boravak (A.M. i D.M.) u vrtiću”, naveo je Kantonalni sud u svom rješenju.

Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu

Predmet je vraćen na ponovno odlučivanje Općinskom sudu u Sarajevu. Nova školska godina je formalno počela, ali odluke nema. No, mnogo spornije od toga je stav Pravobranilaštva Kantona Sarajevo koje je 24. avgusta ove godine poslao dopis Općinskom sudu u Sarajevu kojim odgovara na prijedlog određivanja mjere osiguranja.

“U slučaju da postupajući sud, i pored svih iznesenih navoda i dokaza protivnika osiguranja predmetni prijedlog ocijeni osnovanim, prvoprotivnik osiguranja (Ministarstvo za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo) zahtijeva da sud naloži predlagateljima osiguranja (samohrana majka dvoje djece sa poteškoćama u razvoju) da u roku koji odredi sud daju jemstvo u iznosu od 5000 KM za štetu koja bi prvoprotivniku osiguranja (Ministarstvu za odgoj i obrazovanje KS) mogla nastati određivanjem predložene mjere, a koja se između ostalog ogleda u potencijalnoj negativnoj reputaciji i percepciji kojoj bi bio izložen prvoprotivnik osiguranja (Ministarstvo za razvoj ovim predmetom, odnosno određivanjem predložene mjere osiguranja te potencijalnim prilivom dodatnih zahtjeva od drugih privatnih predškolskih ustanova i/ili roditelja djece s poteškoćama u razvoju”, navedeno je u dopisu Pravobranilaštva KS koje zastupa interese Ministarstva za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo.

Dakle, upis djece sa poteškoćama u razvoju bi “donio negativnu reputaciju Ministarstvu obrazovanja Kantona Sarajevo” i potaklo bi roditelje druge djece sa poteškoćama u razvoju da traže upis u javne ili privatne vrtiće.

Sada ćemo ukratko o samom slučaju. Samohrana majka dvoje djece s poteškoćama u razvoju prošle je godine pokušala upisati djecu u sarajevske vrtiće koji se nalaze u EMIS sistemu. Kako na području dijela grada u kojem živi “nije bilo mjesta” (iako će se kasnije ispostaviti da je, ipak, bilo), majka je odlučila upisati djecu u privatni vrtić Skippy. Taj vrtić je, potom, tražio od Kantona Sarajevo da osigura osobe (edukativnog asistenta) koje bi se brinule o djeci sa poteškoćama u razvoju. Kanton Sarajevo nije reagirao. Majka je, potom, pokrenula spor protiv Kantona i Skippya tražeći da se poštuje Pravilnik o inkluzivnom obrazovanju.

“Ukoliko u cilju ostvarivanja prava i/ili usluga neophodnih za napredovanje djeteta, kao oblik razumne prilagodbe u smislu člana 24. Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom, a nakon procjene i izrade IPP.a odgovarajućeg nivoa, stručni tim ustanove ili centra ustanovi da je djetetu potrebna dodatna podrška, ustanova, odnosno centar Ministarstvu podnosi Zahtjev za pružanjem dodatne obrazovne podrške”, navedeno je u Pravilniku o inkluzivnom obrazovanju.

Štaviše, direktno je propisano da Kanton mora osigurati edukativnog asistenta.

Dakle, Vlada Kantona Sarajevo, odnosno Ministarstvo za odgoj i obrazovanje KS dužni su bili vrtiću Skippy osigurati edukativnog asistenta za dvoje djece sa poteškoćama u razvoju. No, Kanton je odbio. Majka je, rekosmo, pokrenula sudski spor. Nova školska godina je počela, ali sudska odluka nije donesena.

Žalba na presudu Kovačević: Hoće li agentica van mandata Harisa Bavčić ići protiv ljudskih prava u korist etničke podjele BiH?

Harisa Bavčić, v.d. zastupnice Vijeća ministara Bosne i Hercegovine pred Evropskim sudom za ljudska prava čini se spremna je poslati žalbu na presudu ‘Kovačević protiv BiH’, uprkos činjenici da je ona na ovoj funkciji tek vršilac dužnosti, što znači da nije u mandatu i da bi to moglo polučiti pravne posljedice po nju samu, odnosno mogućnost krivične odgovornosti za takvo djelovanje.

Čak više ona je već podložna krivičnoj odgovornosti zbog načina na koji se izjasnila Evropskom sudu za ljudska prava, a gdje je ona bez imalo ustezanja podržala etničko čišćenje u BiH, pa kazala da Slaven Kovačević može ostvariti svoje aktivno birčako pravo na način da se preseli u drugi dio BiH.

Etničko čišćenje čin je u pravilu, psihološki i fizički, nasilan prema ciljanoj ‘neodgovarajućoj’ etničkoj grupi, ali ne nužno uvijek i manjinskoj, na određenom području.

A, Bavčić je svojim izjašnjenje stvorila temelj za tiho etničko čišćenje, koje znamo kada i na koji krvav način je počelo 90-tih godina, a slanjem žalbe i definitivno bi potvrdila da zastupa etnonacionalističko cijepanje BiH, a što opet podupire u svom izjašenjenju pogrešno tvrdeći da je BiH nacionalno podijeljena vijekovima!?

Ne znamo koju je historiju učila v.d. agentice Harisa Bavčić, ali Bosna i Hercegovina nikada, do agresije, nije bila etnički podijeljena. Stoga je važno istaći da Bavčić, i ako pošalje žalbu, to čini nelegalno i nikako u ime BiH, jer stav Vijeća ministara ne postoji, a ona radi van mandata. Jednako kao i druga dva agenta koji su v.d.

Kako Patria nezvanično doznaje Bavčić Harisu kontroliše Monika Mijić, također v.d. agentice, a koja je i član Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH, a koja je imenovanje Harise Bavčić na poziciju zastupnice Vijeća ministara BiH pred ESPLJ uvjetovala glasanjem za smjenu Milana Tegeltije!? Upravo je ona bila 10. neophodni glas za smjenu bivšeg predsjednika VSTV-a.

Potpuno je onda jasno zbog čega će Bavčić po političkom nalogu uputiti žalbu, no pitanje je da li će resorni ministar Sevlid Hurtić reagirati, pa eventualno pismom informirati Sud u Strazburu da Bavčić nije u mandatu.

Zvuči nevjerovatno da Bavčić prihvata taj teret slanja žalbe, jer presuda jasno ukazuje da etničko predstavljanje podriva demokratiju, a gdje je aktivno biračko pravo jedan od stubova demokratije.

Analogija kaže da i ona nije legalno izabrana, jer su je izabrali oni koji su birani u procesu za koji i Evropski suda kaže da je diskriminatoran. Dakle, ovdje se radi o političkom nadmetanju autokratije sa demokratijom i njenim temeljnim vrijednostima.

Sada Bavčić treba da odluči sa koje strane te političke borbe je.

Jer, presude Evropskog suda za ljudska prava, u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, imaju prednost u odnosu na sva druga prava i zakone, posebno ako su pojedine odluke Ustavnog suda BiH u suprotnosti sa presudama Evropskog suda za ljudska prava, kao što je to na primjer u slučaju odluke „Ljubić.

Institucije Bosne i Hercegovine, politički akteri i predstavnici internacionalne zajednice trebaju učiniti sve na provođenju svih presuda Europskog suda za ljudska prava, a ne trošiti energiju u lobiranju da se uputi žalba Sudu, koji je po šesti put utvrdio diskriminaciju, nadajući se da će Veliko vijeće poništiti presudu.

Svi koji žele (posebno apelanti) normalnu demokratsku državu, nisu tužili svoju zemlju iz obijesti i mržnje, već želje da se BiH iz diskriminatornog sistema vladanja usmjeri u istinsku demokratiju, vladavinu prava i zaštitu svih ljudskih prava.

A, sve to zapravo je identično onome što podrazumijeva evropski put Bosne i Hercegovine jer svi stručnjaci u ovoj oblasti jasno su ukazali da Bosna i hercegovina ne može biti dio Evropske unije sa postojećim Ustavom i pravilima.

Tako da bi žalba Bosne i Hercegovine na presudu ‘Kovačević protiv BiH’ kojom se uklanja ozbiljna diskriminacija velikog broja građana značila direktno suprotstavljanje naše države vlastitom evropskom putu.

Jesu li Harisa Bavčić i oni koji je kontrolišu spremni za takvo djelovanje?

(NAP)

Isti krivični zakon, aršini drugačiji: Za “neprovođenje odluka OHR-a” optužnica, za provođenje odluka iz Strazbura potreban “kompromis i konsenzus”!

Zbog čega je neizvršavanje odluka OHR-a krivično djelo, a neizvršavanje presuda Evropskog suda za ljudska prava iz Strazbura nije?

Ako je za izvršavanje strazburške presude nužan “politički konsenzus”, kako to tvrdi Ambasada SAD-a, zašto je, onda, pozdravljeno podizanje optužnice protiv Milorada Dodika zbog neprovođenja odluke visokog predstavnika Christiana Schmidta?

Dakle, jedno krivično djelo se može pokriti kompromisom, a drugo krivično djelo – ne može. Tako, otprilike, izgleda i zvuči “međunarodno” pravo zapadnih ambasada smještenih u Sarajevu koje su, prije par mjeseci, zagovarale i dobile suspenziju Ustava Federacije BiH na jedan dan.

Visoki predstavnik Christian Schmidt je 1. jula ove godine nametnuo izmjene Krivičnog zakona BiH. Tim izmjenama je uvedeno novo krivično djelo – neizvršavanje odluka visokog predstavnika.

“Službena osoba u instituciji Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske, Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, ili u kantonu, gradu ili općini ili lokalnoj zajednici ili bilo kojem tijelu lokalne uprave i samouprave, ili odgovorna osoba koja ne primijeni, ne provede, ne izvrši ili na drugi način ne poštuje odluku visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu, ili koja spriječi odnosno na drugi način omete primjenu, provođenje ili izvršenje takve odluke, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina”, piše u odredbama Krivičnog zakona BiH koje je nametnuo Christian Schmidt.

Po ovom članu Tužilaštvo BiH je podiglo optužnicu protiv Milorada Dodika u slučaju “Ukaz”.

““Poštivanje zakonskog i ustavnog okvira te podržavanje vladavine prava je od suštinskog značaja za svako demokratsko društvo. To je obaveza za svakoga jer niko nije iznad zakona. OHR poziva sve građane i zvaničnike da poštuju zakone”, glasio je komentar OHR-a nakon optužnice protiv Dodika.

“Optužnice Tužilaštva Bosne i Hercegovine protiv Dodika i Lukića važan su korak u provođenju vladavine prava, koja je temelj svake demokratije. Zakoni BiH vrijede za sve građane. Nijedan pojedinac ne stoji iznad zakona. Očekujemo od institucija BiH i svih građana da poštuju relevantne procese uključene u poštivanje tih zakona”, naveli su iz Ambasade SAD u BiH povodom optužnice protiv Milorada Dodika.

A sada da vidimo kakve su reakcije na odluku Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu u predmetu Slaven Kovačević protiv BiH. Prvo, većina vladajućih zvaničnika, od SDP-a, preko SNSD-a, do HDZ-a dovela je u pitanje provođenje presude u slučaju Kovačević. Evo šta piše u odredbama Krivičnog zakona BiH koje je nametnuo

Službena osoba u instituciji Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske, Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, ili u kantonu, gradu ili općini ili lokalnoj zajednici ili bilo kojem tijelu lokalne uprave i samouprave, ili odgovorna osoba koja ne primijeni, ne provede, ne izvrši ili na drugi način ne poštuje konačnu i obvezujuću odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, uključujući i odluku o privremenoj mjeri, konačnu i izvršnu odluku ili privremenu mjeru Suda Bosne i Hercegovine, Doma za ljudska prava Bosne i Hercegovine ili Europskog suda za ljudska prava, ili koja spriječi odnosno na drugi način omete primjenu, provođenje ili izvršenje takve odluke, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina”, navedeno je u Krivičnom zakonu BiH.

“Ako Bosna i Hercegovina želi budućnost unutar euroatlantskih institucija, presude Evropskog suda za ljudska prava će se morati implementirati, ali se ove presude mogu provesti samo ako se lokalni političari pojačaju i urade težak posao pregovaranja, stvaranja konsenzusa i kompromisa“, navedeno je u reakciji Ambasade SAD-a nakon odluke u slučaju Kovačević protiv BiH.

Dakle, za neprovođenje odluka OHR-a se mora odgovarai, a provođenje odluka Evropskog suda u Strazburu nužan je “konsenzus i kompromis”.

Ništa od protesta: Uprava policije MUP-a KS nije dala saglasnost za protest građana RS pred zgradom Suda i Tužilaštva!

Uprava policije MUP-a Kantona Sarajevo nije dala saglasnost za održavanje protesta ispred zgrade Suda i Tužilaštva BiH, saznaje Istraga.ba.
Protestni skup trebao je biti održan u petak, 1.9. ove godine.
Podsjetimo, nakon što je Tužilaštvo Bosne i Hercegovine podiglo optužnicu protiv predsjednika bh. entiteta RS Milorada Dodika i v. d. Službenog glasnika RS Miloša Lukića, SNSD, čiji je predsjednik upravo Dodik, pozvao građane ovog entiteta na proteste pred Sudom BiH u Sarajevu.

Mediji u RS su ranije u srijedu saopćili da će protesti biti održani i da je MUP KS dao saglasnost za njihovo održavanje. Međutim, prema informacijama Istrage, to je bila lažna vijest. Uprava policije MUP-a KS je odlučila zabraniti protest, jer nije poznato ko je formalni organizator. Podsjetimo, nepoznate osobe iz RS napravile video u kojem pozivaju građane RS da u petak dođu na proteste.

“Naša sloboda i pravda je RS i ne postoji mogućnost da ustuknemo ni pedalj od onoga što smo teškom mukom izborili. Sprega dijela međunarodne zajednice i BiH institucija kojima je RS trn u oku, svim silama pokušava da razvlasti i obezvrijedi institucije RS koje su konstituisane u skladu sa Ustavom, zakonom i djeluju u okviru svojih nadležnosti, ni manje ni više”, navode u pozivu.

Kazali su da ovaj entitet ima ko da brani.

“Dopustimo li da oni koji su u više navrata pokazali svoju “dobronamjernost” preko Suda i Tužilaštva BiH kroje sudbinu srpskog naroda, dopustili smo početak lavine na čijem udaru se nalazi RS.

Na saboru pravde, pred Sudom i Tužilaštvom BiH ćemo pokazati da oni koji su prvi stali u zaštitu svih nas nisu sami i da njihovi napori u trud za RS ne prolaze nezapaženo. Sud i Tužilaštvo BiH funkcionišu po principu “kadija te tuži, kadija ti sudi”, ali ovaj put su se ipak preračunali”, navedeno je pozivu.

 

 

Plan Hrvatske: Lobiranjem bh. agentice Bavčić i žalbom žele poništiti presudu Kovačević!

Odluka o žalbi na presudu ‘Kovačević protiv BiH’, ovisi o agentici Harisi Bavčić v.d. zastupnice Vijeća ministara Bosne i Hercegovine pred Evropskim sudom za ljudska prava.

Zbog važnosti same presude i njenog utjecaja na put BiH ka Evropskoj uniji, bilo bi potrebno da Bavčić zatraži i mišljenje resornog ministarstva ili čak Vijeća ministara BiH.

Činjenica je da već šesti put Evropski sud za ljudska prava utvrđuje da Bosna i Hercegovina krši ljudska prava građana u procesu izbora za funkcije u institucijama vlasti, pa je pitanje ima li žalba uopće smisla.

Dakle, žalba ne uklanja činjenicu da BiH krši ljudska prava, a interes u žalbi vide isključivo HDZ BiH i Zagreb kojima je ovom presudom izbijen ‘as’ iz rukava, koji su mislili povući u vrijeme koje dolazi, a za kada je planirana nova reforma Izbornog zakona BiH. Jer ovom presudom ‘mrtva je’ priča o legitimnom predstavljanju.

Osim HDZ BiH i Vlada Hrvatske također je jako zainteresirana za Izborni zakon BiH (!?), i uprkos presudama oni čvrsto stoje na retrogradnim stajalištima koji uključuju legitimno predstavljanje. Hrvatski narodni sabor bijesan je zbog presude, a vjerovatno i zbog činjenice da lobiranja nisu urodila plodom, pa sada vide šansu da preko žalbe ponište presudu Kovačević.

Presudu je donijelo vijeće od sedam sudija u sljedećem sastavu: Gabriele Kucsko-Stadlmayer (Austrija), predsjednica Vijeća, Tim Eicke (Velika Britanija), Faris Vehabović (Bosna i Hercegovina), Lulia Antoanella Motoc (Rumunija), Armen Harutyunyan (Armenija), Ana Maria Guerra Martins (Portugal) i Anne Louise Bormann (Danska).

Gabriele Kucsko-Stadlmayer je sutkinja koja je izdvojila svoje mišljenje, a upravo njime maše HDZ i Hrvatska, a što se može dovesti u vezu sa eventualnim podnošenjem žalbe. A, o tužbi Kovačevića znali su predstavnici HDZ-a BiH, pa se prema tvrdnjama naših izvora još 17. maja na Islandu kada je zasjedalo Vijeće Evrope govorilo o tome i lobiralo na sudije. Nema sumnje da je jedno od ključnih uloga igrala generalna sekretarka Vijeća Evrope Marija Pejčinović Burić.

Kasnije, kada su saznali kakva je presuda, i prije zvanične objave hrvatski mediji obrušili su se na sudiju ESLJP Farisa Vehabovića. Tako je Večernji list, odnosno autor Zoran Krešić 6. avgusta 2023. godine bavio se Vehabovićem, pišući o tome da mu je prije dvije godine istekao mandat. Nazvali su ga bošnjačkim lobistom!?

No, sve to nije spriječilo sudije u Strazburu da u posljednjoj presudi ‘Kovačević’ utvrde da je trenutni politički sistem etničku zastupljenost učinio relevantnijom od političkih, ekonomskih, socijalnih, filozofskih i drugih razmatranja i na taj način pojačao etničke podjele u zemlji i narušio demokratski karakter izbora. Konstitutivni narodi, smatra Sud, očigledno uživaju privilegiran položaj u sadašnjem sistemu.

Sve to, iako tvrde suprotno, ne zanima Dragana Čovića, pa će učiniti sve da se žalba uputi, a što bi presudu dovelo pred veliko vijeće.

Pravilo 73. glasi:

„U skladu s člankom 43. Konvencije, svaka stranka u predmetu može iznimno, u roku od tri mjeseca od dana izricanja presude vijeća, dostaviti u pisanom obliku Sekretarijatu zahtjev da se predmet uputi velikom vijeću. Stranka je obavezna u svom zahtjevu pobliže odrediti važno pitanje koje utječe na tumačenje ili primjenu Konvencije ili dodatnih protokola, ili ozbiljno otvoreno pitanje općeg značaja, koji po njenom mišljenju zaslužuje da ga razmotri veliko vijeće.

Odbor sastavljen od pet sudija velikog vijeća, osnovan u skladu s pravilo 24. stavom 5., ispituje zahtjev samo na temelju postojećeg spisa predmeta. On prihvaća zahtjev samo ako smatra da taj predmet zaista otvara takvo pitanje ili problem. Odluka o odbijanju zahtjeva ne treba biti obrazložena.

Ako odbor prihvati zahtjev, veliko vijeće odlučuje u predmetu presudom“.

S obzirom da je hrvatski premijer Andrej Plenković otvoreno priznao da je lobirao kod visokog predstavnika Christiana Schmidta za nametnuta rješenja u izbornoj noći, ne treba imati sumnju da će učiniti sve da se ova značajna presuda eventualno poništi!

Jednako kao što Christian Schmidt namjerava 13. i 14. septembra organizirati sastanak u Vijeću Evrope opet zajedno sa generalnom sekretarkom Vijeća Evrope Marijom Pejčinović Burić, a kako bi se zaštitio od posljedica nadolazeće presude po apelaciji Demokratske fronte protiv njegovih nametnutih rješenja.

Podsjećamo, Evropski sud za ljudska prava zatražio je izjašnjavanje od OHR-a u vezi sa amandmanima Christiana Schmidta na Ustav FBiH u julu 2023. godine.

I nema sumnje da je sva žurba HDZ-a u vezi izmjena Izbornog zakona bila upravo zbog ovih apelacija, a njihov strah od presuda je postao stvarnost, zato ne treba imati sumnje da će u Briselu, ali i na drugim mjestima, povući svaku vezu ne bi li lobiranjima ‘kupili’ pojedine sudije u Strazburu te tako onemogućili Sud da nastavi maksimalno ozbiljno slijediti evropske pravne norme, o čemu svjedoče presude obespravljenih građana protiv BiH.

(NAP)

Nenad Stevandić uputio pismo opoziciji u RS: S Trojkom i HDZ-om smo dogovorili reformu Ustavnog suda i zatvaranje OHR-a!

“Kroz političke razgovore na nivou BiH (SNSD, SDP, HDZ, NiP, Naša stranka) postignuta je načelna politička saglasnost da se pristupi reformi Ustavnog suda BiH i da se ide ka zatvaranju OHR-a”, napisao je predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić u pismu koje je upućeno Klubu opozicijskih zastupnika u Predsatavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH.

Ta saglasnost, naveo je Stevandić, postignuta je prije usvajanja tri zakona koje su lideri sarajevske Trojke (SDP, Naša stranka i NiP), predstavili kao zakone koji uvode BiH u EU.

“S obzirom na to da su srpski ministri, kao što smo već naveli, predstavili tekstove prijedloga zakona o Ustavnom sudu biH i o prestanku mandata stranih sudija i da predstavnici RS u zajedničkim instituticijama BiH i institucijama RS aktivno rade na zatvaranju OHR-a, smatramo da su na ovaj način ispoštovani zaključci NSRS. Tri zakona koja su usvojena u Predstavničkom domu BiH (koja još nisu usvojena u Domu naroda PS BiH) na koja se pozivate u vašem pismu, ne predstavljaju kršenje zaključaka NSRS zato što je prije njihovog usvajanja kroz političke razgovorew na nivou BiH već postignuta ačelna politička saglasnost da se pristupi reformi Ustavnog suda BiH i da se ide ka zatvaranju OHR-a”, napisao je Stevandić.

Ovo je cjelokupan Stevandićev odgovor.

Poštovani članovi Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH,

Povodom vašeg pisma u kojem zahtijevate sazivanje posebne sjednice Narodne skupštine Republike Srpske, obavještavam vas da u skladu sa članom 170. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 66/20) sazivanje posebne sjednice može zatražiti 28 narodnih poslanika, odnosno jedna trećina od ukupnog broja poslanika, predsjednik Republike, Vlada, član Predsjedništva BiH iz Republike Srpske, kandidat za predsjednika Vlade i izuzetno predsjednik Narodne skupštine ukoliko za to postoje naročito opravdani razlozi. Dakle, prema Poslovniku Narodne skupštine Republike Srpske vi niste među onima kojima je dato pravo da mogu tražiti sazivanje posebne sjednice.

Podsjećam vas da je Narodna skupština Republike Srpske usvojila Zaključke u vezi sa neustavnim djelovanjem Ustavnog suda BiH, broj 02/1-021-697/23 od 21. juna 2023. godine, gdje je u tački 4 zatraženo od svih predstavnika Republike Srpske u institucijama BiH da iniciraju postupak donošenja Zakona o Ustavnom sudu BiH kojim će se regulisati pitanja organizacije Ustavnog suda, postupka pred tim sudom i pravno dejstvo njegovih odluka i da iniciraju postupak donošenja Zakona o izboru troje sudija koje bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava, kojim će se propisati da najmanje jednog sudiju bira Narodna skupština Republike Srpske. S obzirom na to da su srpski ministri na 20. redovnoj sjednici Savjeta ministara BiH, održanoj 23. avgusta 2023. godine, predstavili tekstove prijedloga zakona o Ustavnom sudu BiH i o prestanku mandata stranih sudija, smatramo da su na ovaj način ispoštovani zaključci Narodne skupštine Republike Srpske.

Pored toga, Narodna skupština Republike Srpske usvojila je Zaključke u vezi sa Zakonom o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH, broj 02/1-021-727/23 od 27. juna 2023. godine, gdje u tački 1 Narodna skupština Republike Srpske zahtjeva da se u okviru 14 prioriteta ispostavljenih od Evropske unije prioritetno i hitno treba rješavati pitanje reforme Ustavnog suda BiH odnosno odlaska stranih sudija i da se u okviru te reforme usvoji zakon o Ustavnom sudu BiH. Pored pitanja reforme Ustavnog suda BiH prioritet treba da bude i pitanje zatvaranja OHR-a. Narodna skupština Republike Srpske traži od svih svojih izabranih predstavnika da ne učestvuju u razgovorima o rješavanju bilo kojeg od ostalih prioriteta EU dok se ova dva ranije navedena prioriteta ne riješe.

S obzirom na to da su srpski ministri, kao što smo već naveli, predstavili tekstove prijedloga zakona o Ustavnom sudu BiH i o prestanku mandata stranih sudija i da predstavnici Republike Srpske u zajedničkim institucijama BiH i institucijama Republike Srpske aktivno rade na zatvaranju OHR-a, smatramo da su na ovaj način ispoštovani spomenuti zaključci Narodne skupštine Republike Srpske. Tri zakona koja su usvojena u Predstavničkom domu PSBiH (koja još uvijek nisu usvojena u Domu naroda PSBiH), na koje se pozivate u vašem pismu, ne predstavljaju kršenje zaključaka Narodne skupštine Republike Srpske zato što je prije njihovog usvajanja kroz političke razgovore na nivou BiH već postignuta načelna politička saglasnost da se pristupi reformi Ustavnog suda BiH i da se ide ka zatvaranju OHR-a, prenose Vijesti.

U Zaključcima u vezi sa ustavnim položajem Republike Srpske i zaštitom njenih interesa na nivou zajedničkih institucija BiH, broj 02/1-021-1273/15 od 21. oktobra 2015. godine, u tački 4 Narodna skupština Republike Srpske zahtijeva od izabranih i imenovanih predstavnika iz Republike Srpske u institucijama BiH da ostvaruju neposrednu komunikaciju sa institucijama Republike Srpske o svim pitanjima koja su predmet djelovanja institucija BiH, a koja se tiču ustavnog položaja, nadležnosti, te političkih, ekonomskih i drugih interesa Republike Srpske. Ovaj zaključak se u potpunost poštuje.

Pored toga, u tački 5 ovih zaključaka Narodna skupština Republike Srpske obavezuje izabrana i imenovana lica sa teritorije Republike Srpske u institucijama BiH da prije usvajanja odluka i zakonskih rješenja obavezno zatraže mišljenje nadležnih odbora Narodne skupštine Republike Srpske o pitanjima koja su od interesa za Republiku Srpsku. Dosadašnja praksa je da se ova tačka realizuje kroz implementaciju spomenute tačke 4, što ne znači da nećemo ponovo ukazati na ovu obavezu svim izabranim i imenovanim licima sa teritorije Republike Srpske u institucijama BiH.

Zaključak broj 02/1-021-587/21 od 30. jula 2021. godine, koji se odnosi na nepostojanje uslova za donošenje odluka srpskih predstavnika u zajedničkim institucijama BiH, osim u slučajevima kada je neophodno učešće radi sprečavanja donošenja odluka protivno interesima Republike Srpske sve dok se ne razriješi pitanje nametnute dopune Krivičnog zakona BiH u vezi zabrane negiranja genocida, se takođe ne može smatrati prekršenim s obzirom na to da ne postoji nijedna presuda o tom pitanju do sada.

U Zaključcima u vezi političko-ekonomske situacije u Bosni i Hercegovini, broj 02/1-021-77 /22 od 1. februara 2022. godine, u tački 10 Narodna skupština Republike Srpske smatra da je u skladu sa zaključcima sa Dvadesete posebne sjednice, da predstavnici Republike Srpske u Parlamentarnoj skupštini BiH, Savjetu ministara BiH i Predsjedništvu BiH mogu prisustvovati sjednicama, ali na način da u svom odlučivanju uvažavaju stavove i odluke Narodne skupštine Republike Srpske, Vlade Republike Srpske i Predsjednika Republike Srpske, respektivno. Ovaj zaključak se u potpunosti poštuje. Predstavnici Republike Srpske prije donošenja odluka u institucijama BiH prethodno se konsultuju sa institucijama Republike Srpske jer je to jedini način da se efikasno zaštite interesi srpskog naroda i Republike Srpske.

Kao što vidite, svi zaključci na koje se pozivate u vašem pismu se poštuju i primjenjuju, a dignitet Narodne skupštine Republike Srpske je očuvan. Uostalom, zaključci kao politički akti omogućuju Narodnoj skupštini da kreira i utiče na procese prezentujući stav naroda, građana i institucija, kao i uticaja na međunarodne faktore.

Zaključci, takođe, mogu biti mijenjani ili korigovani novim odlukama Narodne skupštine Republike Srpske, kao što je to bio slučaj i ranije, u cilju očuvanju ustavnog i teritorijalnog kapaciteta Republike Srpske i vitalnog prava da samostalno donosi odluke o svojoj budućnosti.

U ovom slučaju smatram da sa danom, 28. avgustom 2023. godine, nisu potrebne nikakve izmjene, korekcije ili rasprava radi postizanja političkih poena.

Što se tiče zakona o organizaciji tržišta vina u BiH, mišljenje ćete dobiti od predsjednika Zakonodavnog odbora Narodne skupštine u najkaraćem mogućem roku.

Moje mišljenje je da nema prenosa nadležnosti jer se Zakonom o vinu Republike Srpske zadržavaju sve nadležnosti definisane propisima Republike Srpske, a da se Prijedlogom zakona o kojem tražite izjašnjenje regulišu spoljno-trgovinski odnosi koji su u nadležnosti Bosne i Hercegovine. Pomenutim zakonom omogućuju se zaštita i bolji plasman vina u inostranstvu. Iako Republika Srpska ima manji broj registrovanih proizvođača vina od FBiH, količinski preko polovine izvoza odnosi se na proizvođače iz Republike Srpske.

Ovaj zakon će biti na snazi ukoliko se u narednih 12 mjeseci donesu pravilnici, a time je Republika Srpska dodatno zaštićena budući da nema obaveze da dā saglasnost na njihovo usvajanje, a ukoliko je ne da, zakon se smatra neusvojenim, što znači da Republika Srpska u narednom periodu, u skladu s našim međusobnim dogovorom i potrebama, ima moć i nadležnost da odlučuje o ovom zakonu.“

(istraga.ba/politicki.ba)

 

 

Nova presuda Suda u Strazburu: Entiteti ne mogu biti izborne jedinice za Predsjedništvo BiH i državni Dom naroda, cijela BiH jedna izborna jedinica, Sud predložio ukidanje Doma naroda BiH!

Legitimno predstavljanje je diskriminatorno. Članovi Predsjedništva BiH moraju se birati na području cijele države, a ne iz entiteta. Delegati u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH moraju biti izabrani sa teritorije cijele države. Dakle, Predsjedništvo BiH – jedna izborna jedinica. Dom naroda PS BiH – jedna izborna jedinica. Bez entiteta.

Ovo je suština presude Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu u predmetu Slaven Kovačević protiv BiH. Sud u Strazburu presudio je prije godišnjih odbora, a službena objava bi, kako saznaje Istraga sedmice Hayat TV-a, trebala bi biti do kraja ovog mjeseca.

Slaven Kovačević, u ovom trenutku savjetnik predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željka Komšića obratio se Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu, navodeći da je ugroženo njegovo pravo jer kao Bosanac i Hercegovac iz Sarajeva ne može odlučivati o izboru člana Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda niti može biti delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. Evropski sud za ljudska prava je, prema informacijama Istrage sedmice HAYAT TV-a, presudio da je u ova slučaja Kovačević diskriminisan.

Sud je utvrdio da je sadašnji politički sistem BiH etničku zastupljenost učinio važnijom od političkih, ekonomsko-socijalnih i drugihg pitanja, te je pojačao etničke podjele u državi i potkopao demokratski karakter izbora, te da su “konstitutivni narodi privilegovani”.

Prema informacijama Istrage,  Evropski sud za ljudska prava je utvrdio da Sud da kombinacija teritorijalnih i etničkih zahtjeva predstavljala diskriminatorno postupanje u suprotnosti s člankom 1. Protokola br. 12 u kontekstu prava na sudjelovanje u izborima za Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, smatrao je da isto vrijedi i za pravo glasa na izborima za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Ukratko, Sud konstatuje da su izbori u BiH – nedemokratski.

Posebnu pažnju Sud je, kako saznajemo, posvetio i nadležnostima Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH. Sudije konstatuju da bi postojanje Doma naroda PS BiH bilo prihvatljivo ako bi se ovlasti Doma naroda ograničile na precizno definiran vitalni nacionalni interes kontitutivnih naroda, a ne na odobravanje svih zakona. Sud u presudi predlaže nekoliko rješenja za Dom naroda. Prvo rješenje je – reduciranje ovlasti Doma naroda. Drugo moguće rješenje je – ukidanje Doma naroda i etničke interese štiti   u okviru Predstavničkog doma. Treće rješenje – zadržati Dom naroda u sadašnjoj formi uz omogućavanje učešća u njegovom radu svim građanina.

Sud, dalje, navodi da predstavnici naroda u Domu naroda moraju predstavljati pripadnike tog naroda sa cijele teritorije države, a ne samo njenih pojedinih dijelova.

Predlaže se i belgijski model prema kojem bi građani prvo birali, pa bi tek onda izabrani poslanici odlučivali u kojem klubu naroda bi participirali.

Etničko, navodi Sud u Strazburu, ne može i ne smije prevladati političko predstavljanje. Ono mora biti sekundarno.

Više detalja o ovoj presudu bit će poznato u narednim danima.

Šef MIP-a i NiP-a: Elmedin Konaković u slobodnom padu

Bosna i Hercegovina vodeća je država Evrope! Njen bruto društveni proizvod je najveći i nezaustavljivo raste. Svi koji su napustili ovu državu, vratili su se sa sve porodicama, rade, sretni su i zadovoljni kao i njihove komšije. A i susjedi u mahali.

Nezaposlenost je minimalna. Ne radi samo onaj ko neće. No, bogata Bosna i Hercegovina brine se i o njima. Beskućnika ima, naravno. Ali se zna, a i oni stalno to ističu, da je to njihova želja, nekakav identitetski izričaj, šta li…

Sva vrata otvaraju se pred Bosnom i Hercegovinom.

Voli nas i Istok i Zapad. “Voli” je presitna riječ da se opiše šta cijeli napredni svijet osjeća prema nama.

Naše se sluša, poštuje i prihvata.

Bosanci i Hercegovci su najsretniji narod na Planeti.

Imamo vlast koja nas bespogovorno sluša. Institucije sistema rade, sve vam je na dohvat ruke ili jedan do dva klika na pametnom telefonu koji imaju svi! Osim onih koji neće. Njihovo pravo i sloboda. Za takve postoji posebno razrađen sistem državne uprave. Da se ne bakću po šalterima.

Bosna i Hercegovina je bolja nego Švicarska! Japan, a tek Amerika, daleko su po svemu iza nas! To smo dobili zahvaljujući sposobnosti novih vlasti. Nakon decenija agonije, oni su nas izveli “na zelenu granu”.

I naravno da ne možemo tolerirati nekakve prigovore protiv vlasti.  Naša je vlast zlatna! Prezlatna!

“Ne zamjerajte se s novinarima. Objavit će sve što kažete”, davno je poručio Winston Churchhill.

Tu, a i mnogobrojne druge lekcije nije i neće naučiti prvi čovjek Naroda i Pravde i ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković.

Kao što nije niti će ikada biti u stanju napraviti ni blizu Bosnu i Hercegovinu iz gornjih rečenica.

Dobro, ovo gorenapisano jeste jedna “idealna” Bosna i Hercegovina. Ali ne i nemoguća. A i da je idealna, za ideale vrijedi i umrijeti!

Umjesto toga, Konakovi vodi neki svoj “rat”.

Impresivna je lista novinara i poznatih i poštovanih javnih ličnosti kojima je Konaković pokušao “nogom stati za vrat”.

“Mahana” svih njih je da imaju svoje mišljenje.

A Konaković, po uzoru na Milorada Dodika, njegovog koalicionog partnera kojem rado i tajno ode na noge, to ne trpi.

Na javnoj sceni vidimo Konakovića koji je u samoproglašenoj ulozi “pravednika” koji bije stalne bitke s neistomišljenicima. I nije samo to problem. Problem je i kada nas sve nastoji ubijediti da vjerujemo njemu, a ne svojim očima i ušima.

To je najtipičnija karakteristika autoritarista.

A Bosni i Hercegovini takvi ne trebaju! Već ih je i previše.

Kako se ponaša na javnoj sceni, još se gore – sigurno – Konaković ponaša “van reflektora”. Uključujući i vlastitu – sarajevsku – stranku Narod i Pravda. Nit’ naroda, nit’ pravde. Ima samo – ja.

I zna se, na primjer, da unutar te partije raste nezadovoljstvo načinom na koji se stranka vodi.

To Konakovića samo još više žesti.

Iz najnovijeg incidenta sa press konferencije Trojke može se iščitati samo njegova rastuća frustracija.

Lideri SDP-a i Naše stranke, uz samog Konakovića, pokušali su javnosti iznijeti detalje kriminala bivše vlasti. A onda je sve zasjenio sam Konaković i njegova još jedna nekontrolirana galama.

Sve što su čelnici Trojke rekli, sam Konaković bacio je u sjenu.

Njegov ego, njegov narcisizam bio je prevelik i prejak da bi se suzdržao.

Krenula je galama. Asociralo je to na izlijev bijesa visokog predstavnika u Goraždu, nakon novinarskog pitanja. Christian Schmidt je, na kraju, naučio lekciju. Konaković nije. Niti će. On, jednostavno, nema taj ugrađeni “čip”.

Javnost Bosne i Hercegovine će se i dalje “zabavljati” novim i novim, sve češćim izlijevima bijesa svog šefa diplomatije.

Konaković ne može i neće prihvatiti da narod, Bošnjaci, ne vole bahaćenje. I kad si najviše u pravu, to trebaš dostojanstveno predstavljati, ako nam pretendiraš biti vođa. Ili – makar – naš istaknuti predstavnik. Merhamet znači i da si u odnosu prema ljudima – gospodin. Rahmetli Alija Isaković davno je rekao da se Bošnjaci prema protivnicima, onima koji nam ne žele dobro već nastoje nanijeti i zlo, trebaju odnositi sa dostojanstvenim prezirom.

Umjesto toga, lider NiP-a odabrao je da bude u društvu Dodika, Aleksandra Vučića, Viktora Orbana, a možda i Donalda Trumpa.

Elmedin Konaković nije ni malodoban ni malouman. Daleko od toga.

Stoga, trebamo poštivati njegov izbor!

(politicki.ba)

Alarmantno pismo iz Krajine: Ko izvlači oružje iz kasarne i iznosi ga iz BiH?

Prije pet dana iz Vlade i Skupštine Unsko-sanskog kantona , na sve relevantne adrese u državi upućen je zabrinjavajući dopis u kojem se navodi da se iz kasarne Oružanih snaga „Adil Bešić“ u Bihaću izvlači naoružanje u velikim količinama u smjeru Graničnog prijelaza Izačić i da se to oružje izvozi u Republiku Hrvatsku.

Od nadležnih institucija BiH, počev od  Ministarstva odbrane, Ministarstva sigurnosti, Ministarstva vanjskih poslova, kao i drugih nadležnih tijela na nivou države BiH i FBiH,  iz Unsko-sanskog kantona  zatraženo je hitno očitovanje o ovim uznemirujućim i alarmantnim informacijama . No, odgovora nema , uprkos tome što je u dopisu navedeno da je upućen na osnovu brojnih prijava zabrinutih građana.

Mustafa Ružnić, premijer USK-a ističe da su u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti u USK-a veoma ozbiljno shvatili informacije o izvlačenju naoružanja iz kasarne „Adil Bešić“ u Bihaću .

“S obzirom na to da se oružje u velikim količinama izvlači iz navedene kasarne, građani su ukazali da ih to podsjeća na princip izvlačenja oružja iz kasarni iz BiH početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, a svi znamo da je to bio početak scenarija okončanog  genocidom u Srebrenici i pokušajem istrebljenja Bošnjaka i u ostalim dijelovima Bosne i Hercegovine. Mi ne možemo zanemariti činjenicu da su teritorijalni  integritet i suverenitet BiH na stalnom udaru secesionističkih politika i da se Bošnjacima otvoreno prijeti novim genocidom.  Ako u obzir uzmemo  brojne  primjere  nasrtaja na državu BiH i Bošnjake, uključujući i najsvježiji slučaj brutalnog premlaćivanje maloljetnika u Osmacima, povratnika u RS, mi na vijest o izvlačenju oružja iz BiH pod misterioznim okolnostima ne možemo ostati slijepi, gluhi i nijemi.

Zbog toga smo  od državnih institucija  zatražili pojašnjenje zbog čega se tolika količina naoružanja i po čijem nalogu kao i pod čijom kontrolom izvlači iz kasarne „Adil Bešić“ u Bihaću  i izvozi iz BiH. Međutim, umjesto da su barem oni zvaničnici koji sebe nazivaju probosanskim hitno pozabavili navodima iz našeg dopisa, pitanja koja se tiču svih nas i sigurno su prioritetna u ovom trenutku, još su bez odgovora i oni koji bi jasno i glasno o njima trebali progovoriti – šute.

U međuvremenu, ministar vanjskih poslova BiH  Elmedin Konaković ovih dana se zabavio donošenjem zakona o vinu slaveći to kao jedan od glavnih koraka za ulazak BiH u EU. Jasno je da su nam potrebne uredbe i zakoni usklađeni s evropskim u svim oblastima , ali su nam sigurnost i očuvanje mira, naročito u aktuelnoj situaciji i trenutnim okolnostima daleko na listi prioriteta ispred pomenutog zakona.

Još jasnije nam je da je najava donošenja Zakona o tržištu vina BiH od velikog značaja za Dodikovog ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Stašu Košarca, Konakovićevog koalicionog partnera  koji ima vlastitu vinariju, pa utoliko imamo još više razloga sumnjati u to da se dok mnogi drugi reformski zakoni od većeg interesa za državu BiH drže u ladicama, upravo ovaj o vinu smatra prioritetnim za donošenje, samo zbog nečijih ličnih interesa.

Nije ovo prvi put da smo u situaciji kad se oni koji bi trebali stati u zaštitu interesa države BiH i Bošnjaka koji su pod stalnim prijetnjama i udarima ponašaju po principu „selo gori, a baba se češlja“, jer na naš dopis nisu reagirali ni drugi zvaničnici „trojke“ . Međutim  nismo svi „opijeni“ vlašću i čuvanjem fotelja po svaku cijenu, a naročito kalkulacija nema kada su u pitanju sigurnost i očuvanje mira. Iako smo u ovom dijelu BiH veliki zagovornici očuvanja mira i stabilnosti u BiH, poučeni bolnim i tragičnim iskustvima s početka devedesetih, mi u Krajini ne pristajemo na šutnju o alarmantnim podacima o izvlačenju oružja iz kasarne „Adil Bešić“ u Bihaću i ustrajat ćemo da se ovo pitanje u potpunosti i do kraja razjasni i nećemo pristati da se Bošnajci razoružavaju dok se policija u RS-u oprema sa najsavremenijim borbenim i oklopnim oružjem i vozilima – poručio je premijer USK-a Mustafa Ružnić.

(politicki.ba)

Slučaj optužnica protiv Dodika: Šta još treba uraditi Milanko Kajganić?

Niti jedan glavni tužilac Tužilaštva BiH do sada nije dočekao istek šestogodišnjeg mandata, jer su svi prije toga smijenjeni ili su podnijeli ostavke. I da je morala i pravde Milanko Kajganić, glavni tužilac Tužilaštva BiH trebao bi nastaviti niz, te već danas podnijeti ostavku.

Mnogo je razloga i argumenata koji ukazuju da se Kajganić od oktobra prošle godine (kada je zvanično na sumnjiv način imenovan – ostao jedini kandidat) dobrano potrudio dodatno narušiti povjerenje struke i javnosti u pravosuđe.

A, Kajganić je nakon imenovanja kao jedan od glavnih ciljeva u svom radu naveo vraćanje povjerenja javnosti u rad Tužilaštva Bosne i Hercegovine. “Najavljujem da ćemo do kraja godine podići nekoliko najsloženijih optužnica”, rekao je Kajganić u oktobru 2022. godine.

I bile su složene, jer valjalo je montirati optužnice u slučaju Dobrovoljačka, progonu Goraždana, ili ovu najnoviju koja je obična smijurija a tiče se optužnice za Milorada Dodika u kojoj se ne navodi krivično djelo koje je počinio! I to je ciljano napravljeno, jer se preko ovog slučaja, vrlo izvjesno, željelo pokazati da Christian Schmidt i nema dokument kojim dokazuje svoju legitimnost! A, tada bi se otvorila Pandorina kutija.

Upravo je i glavni zadatak Kajganića, ne vraćanje povjerenja, nego dodatno ponižavanje institucija BiH, a samim tim i prikazivanje BiH kao nemoguće zemlje, ili, pak, državne zajednice!
To što su njegovo imenovanje isforsirali iz američke ambasade (lično ambasador Michael Murphy) ne znači da je javnost u našoj zemlji toliko naivna i slijepa da ne vidi kuda plovi ovaj brod.

Dokazuju to stotine okupljenih ispred zgrade Tužilaštva BiH s porukom – tužioci je li vas stid? Uz tužioce koji pristaju biti marionete u pohodu rušenja institucija BiH, ne smijemo zaboraviti VSTV, na čijem je čelu Halil Lagumdžija, koji je do sada našao izgovor za sva (ne)djela Kajganića, kako bi ga zaštitio i učvrstio na poziciji.

Sutkinja koja je vratila optužnicu protiv Dodika iskrica je svjetlosti u pravosudnom mraku u kojem tapkamo godinama! No, pitanje je kada će se krenuti i na nju, jednako kao i na Branka Perića, koji je nekada bio nada onih koji ga sada napadaju.

Neprincipijelan odnos sa zadnjim namjerama uništava nadu da će reforma pravosuđa s ovim postojećim kadrovima biti ikada moguća! A činjenica da nema optužnica za visoku korupciju, to i potvrđuje!

I dok javnost traži odgovore i na pitanje zašto nema niti jedne optužnica za negiranje genocida, zašto je opsada Sarajeva i snajperisanje glavnoga grada BiH bez optužnice, zašto je nekažnjeno ubijanje Goraždana, dok se optužuju oni koji su odbranili državu BiH, valja se podrobnije zabaviti Kajganićem.
Mora se znati da je on lično kao prvi čovjek koji bi trebao braniti Ustavni poredak BiH bio dužan potpisati optužnicu protiv Dodika (posebno s moralnog aspekta), a ne sakriti se iza podobnog tužioca s dobrim imenom. Bošnjak je, pa bit će mu lakše!

Ponovo podsjećam bio je rad potpisati Dobrovoljačku, tako se dodvorio srpskoj politici, kako onoj u Banja Luci, tako i onoj u Beogradu!

Dokazuje nam da Alija Izetbegović nije bio zarobljen, te da kolona u Dobrovoljačkoj nije bila legitimna vojna meta. I to sve na osnovu vještaka iz Banja Luke!

Dakle, kada hoće onda i zna i može. Pa, zašto onda nije on lično vodio postupak protiv Dodika. Jer, ukoliko se ta optužnica podigne, to bi bio najveći slučaj u historiji ovog Tužilaštva! Ili nema vremena od prijavljivanja onih koji sramotu Tužilaštva iznesu u javnost!

Nismo dugo čekali da krene hajka na one koji žele da rade zakonito i u skladu s najvišim demokratskim normama.

To što uz Kajganića stoji Murphy ne znači da je Milanko Amerikanac, već da Amerikanci pogrešno biraju, ili ipak svjesno biraju one koji će dodatno narušitit kredibilitet države BiH.

Jer, kada pravda umre, neka umre sve, pa i Tužilaštvo BiH!

(NAP)

NAJČITANIJI ČLANCI

Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...