Da su pažljivo čitali saopćenja EUFOR-a i NATO-a, mediji ne bi nasjeli na izjavu člana Kolegija Predstavničkog doma Parlamentarne Skupštine BiH Denisa Zvizdića koji je na društvenoj mreži X objavio da “NATO u BiH šalje bataljon rezervnih snaga kao podršku vojnoj misiji EUFOR Althea“.
Bila je nedjelja, 7. april ove godine, kada su na sarajevski aerodrom sletjeli pripadnici francuske vojske. Na njihovim ramenima bio je amblem EUFOR-a.
“Francuska jedinica veličine bataljona – s dodatnim talijanskim i rumunjskim vodovima –čini Strateške rezervne snage EUFOR-a, te će patrolirati širom BiH i obučavati se s EUFOR-ovim snagama na terenu i elementima Oružanih snaga BiH kako bi se povećala saradnja i interoperabilnost između EUFOR-ai OSBiH.Ovo će također dodatno ojačati potporu EUFOR-a lokalnim vlastimau održavanju sigurnog okruženja za sve građane BiH”,objavljeno je 7. aprila ove godine na stranici EUFOR-a.
Raspoređivanje Strateških rezervnih snaga EUFOR-a nazvano je “Vježba Meleager”, a cilj je, kako je saopćeno, da se simboliziraju snažne veze između EUFOR-ove operacije Althea na terenu i rezervnih snaga.
Iz tog saopćenja sasvim je jasno da su pripadnici“francuskog bataljona“, zapravo, “strateške rezervne snage EUFOR“, a ne NATO-a, kako ih u svojoj objavi naziva član Kolegija PD PS BiH Denis Zvizdić.
Sada idemo dalje. Ovo je zvanično saopćenje NATO-a objavljeno na portalu klix.ba.
“NATO i Evropska unija imaju dugogodišnju saradnju u Bosni i Hercegovini i širom Zapadnog Balkana.NATO pozdravlja privremeno raspoređivanje strateških snaga u Bosni i Hercegovini,kao podršku operaciji Althea koju vodi EU. EUFOR igra ključnu ulogu u održavanju sigurnog i zaštićenog okruženja, uz podršku NATO-a, prema Berlin plus aranžmanima”,navodi se u odgovoru NATO-a za Klix.ba.
Dakle, NATO pozdravlja raspoređivanje “strateških snaga u BiH”. U ovom odgovoru ne piše čijih snaga, ali je upotrijebljen identičan termin kao i u saopćenju EUFOR-a: “strateške snage”. Ni u odgovoru NATO-a, dakle, ne pominje se “bataljon NATO-a”, niti se pominju “strateške snage NATO-a”.
Zvanična stranica Ministarstva odbrane BiH. Datum objave vijesti je 3. april 2024. godine.
“Strateške snage iz Francuske dolaze u našu zemlju”, glasi naslov vijesti objavljene na stranici Ministarstva odbrane BiH.
Na početku saopćenja piše da su ministar odbrane Bosne i Hercegovine Zukan Helez i zamjenik ministra za politike i planove Slaven Galić sa komandantom EUFOR-a generalmajorom Lászlóm Sticzom (Laslo Štic) održali zajedničku pres-konferenciji u srijedu, 3. aprila 2024. godine u kampu Butmir.
“Tema konferencije bila je raspoređivanje snaga strateške rezerve EUFOR-a.Strateške rezervne snage iz Francuske dolaze u narednoj sedmici u našu zemlju i bit će raspoređene otprilike mjesec dana.Raspoređivanje ovih snaga strateške rezerve pokazuju predanost EUFOR-a i Evropske unije BiH, a za vrijeme svog boravka u BiH rezervne snage će izvoditi obuku sa već raspoređenim snagama EUFOR-a i pripadnicima OS BiH”, objavljeno je stranici Ministarstva odbrane BiH.
Vraćamo se ponovo na objavu Denisa Zvizdića. On je ustvrdio da “NATO u BiH šalje bataljon rezervnih snaga”. Na osnovu tri saooćenja, onog kojeg je izdao EUFOR, NATO i Ministarstvo odbrane BiH jasno je da u BiH dolazi “rezervni bataljon”, “strateških snaga” “EUFOR-a”. Dakle, NATO snage se ne pominju nigdje osim u Zvizdićevoj objavi.
Čak su i iz Kabineta predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića za Istraga.ba kazali da objava Denisa Zvizdića nije tačna, odnosno da ne odgovara istini.
Vlada FBiH uvodi “legitimno predstavljanje” i u projekat Južna interkonekcija. Naime, SDP-ov ministar energije, rudarstva i industrije Vedran Lakić predlaže izmjene Statuta BH Gasa kako bi se “osigurala bolja zastupljenost konstitutivnih naroda i ostalih”. Tim izmjenama Statuta planirano je osnivanje “terenskog ureda” BH Gasa u Mostaru koji bi bio zadužen za realizaciju projekta Južna plinska interkonekcija.
Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije već je počelo pripremati dokumentaciju za promjenu Statuta preduzeća BH Gas čiji je krajnji cilj je – formiranje “terenskog ureda BH Gasa” u Mostaru kojim bi rukovodili Hrvati. Ovim je, faktički, Vlada FBiH sa Nerminom Nikšićem na čelu pristala ne ucjene HDZ-a BiH.
“Vlada FBiH daje podršku privrednom društvu BH Gas d.o.o. Sarajevo za otvaranje terenskog ureda u Mostaru kako bi se omogućila efikasna izgradnja projekta Južna interkonekcija. Vlada FBiH je saglasna s pokretanjem izmjena Statuta privrednog društva BH Gas kako bi se osigurala bolja zastupljenost konstitutivnih naroda i ostalih, te bolja pokrivenost područja izgradnje novog gasovoda”, navedeno je u prijedlogu Zaključaka koje je Vladi dostavio federalni ministar energije, rudarstva i industrije Vedran Lakić (SDP).
Ova akt još uvijek nije razmatran na sjednici Vlade FBiH, no, kako saznajemo, dostavljen je svim ministrima.
Podsjetimo, nakon što je Christian Schmidt nametnuo aktualni saziv Vlade FBiH, premijer Nermin Nikšić je povukao iz parlamentarne procedure Zakon o Južnoj plinskoj interkonekciji koji je propisivao da preduzeće BH Gas upravlja ovim projektom koji smanjuje ovisnost BiH o ruskom gasu. Nikšićev koalicioni partner Dragan Čović je insistirao da projektom Južna interkonekcija upravlja novo preduzeće čije bi sjedište bilo u Mostaru.
“Kao što imamo kompaniju BH gas imat ćemo i Južnu plinsku interkonekciju koja će također biti u vlasništvu Vlade Federacije BiH”, kazao je 19. januara ove godine lider HDZ-a Dragan Čović.
On je tada podsjetio da su u vlasništvu Vlade Federacije BiH dvije elektroprivrede – Elektroprivreda BiH sa sjedištem u Sarajevu i Elektroprivreda Hrvatske zajednice Herceg Bosne, kao što postoje i dvije pošte.
“Južna plinska interkonekcija također će biti u vlasništvu Vlade Federacije BiH i na to se ne može nitko ljutiti. Tu nema nikakvih privatnih interesa i nadam se da i partneri s druge strane nemaju drugih interesa. Dopustiti da jednim strateškim energentom kao što je plin u ovom trenutku upravlja netko drugi s različitim strategijama, pa ako hoćete i političkim, je u jednom trenutku bilo politički naivno”, kazao je Čović.
Neko toga HDZ BiH je sredinom marta ove godine u parlamentarnu proceduru uputio svoj zakon o južnoj interkonekciji koji podrazumijeva osnivanje preduzeća u Mostaru, što je suprotno zahtjevima Ambasade SAD-a i američkog sekretara Antony Blinkena koji je u pismu napisanom lideru NiP-a Elmedinu Konakoviću insistirao da BH Gas upravlja južnom interkonekcijom.
Razapeti između zahtjeva SAD-a i stavova HDZ-a BiH, čelnici SDP-a su odlučili da “podijele BH Gas”. Zato SDP-ov ministar Lakić predlaže izmjene Statuta BH Gasa kako bi se “osigurala bolja zastupljenost konstitutivnih naroda i ostalih”.
Unatoč upozorenjima State Departmenta, HDZ BiH je pripremio i u parlamentarnu proceduru uputio novi nacrt Zakona o plinovodu “Južna interkonekcija BiH-RH”, prema kojem je, ponovo, iz upravljanja ovim gasovodom izbačen BH Gas. Nacrt je još 7. marta na pisarnu Doma naroda Parlamenta Federacije BiH dostavio HDZ-ov delegat Damir Džeba, ali je dokument drugim delegatima podijeljen tek prošle sedmice, odnosno, 27. marta ove godine.
HDZ-ov novi nacrt zakona možete pročitati na ovom linku. Ključni je član 5.
“Za nositelja investicije projekta gasovoda “Južna interkonekcija Bosna i Hercegovina i Republika Hrvatska” određuje se Gospodarsko društvo za proizvodnju i transport plina “Južna plinska interkonekcija” d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: investitor)”, piše u stavu 1 člana 5 HDZ-ovog nacrta Zakona.
lnvestitor će, piše dalje, projekt izgradnje gasovoda “Južna interkonekcija Bosna i Hercegovina i Republika Hrvatska” realizovati u dva pravca čija će izgradnja početi istovremeno i to:
a) izgradnja interkonekcijskog transportnog gasovoda u Bosni i Hercegovini na pravcu granica Republika Hrvatska/Bosna i Hercegovina – Posušje – Tomislavgrad – Šuica – Kupres – Bugojno – Novi Travnik-Travnik sa odvojcima prema Livnu, Gornjem Vakufu-Uskoplju i Jajcu; b) izgradnja_ transportnog gasovoda u Bosni i Hercegovini na pravcu Posušje – Grude – Široki Brijeg – Mostar.
“Koordinate tačke interkonekcije transportnih sistema definiraju se posebnim sporazumom izmedu dva susjedna operatora transportnih sistema i to:Gospodarsko društvo za proizvodnju i transport plina “Južna plinska interkonekcija” d.o.o. Mostariz Bosne i Hercegovine sa sjedištem u Mostaru, kao javno preduzećečiji je osnivač Federacija Bosne i Hercegovinei “Plinacro” d.o.o. iz Republike Hrvatske”, navedeno je u nacrtu zakona.
Dakle, HDZ predlaže da osnivač preduzeća bude Federacija BiH, ali da njegovo sjedište bude u Mostaru. BH Gas se u ovom zakonu ne spominje nikako.
U kompletan posao oko ovog projekta uvode se i tri kantonalne vlade – Vlada HNK, Vlada ZHK i Vlada SBK. Ove tri vlade kantona u kojima glavnu riječ vodi HDZ BiH “provest će su potrebnu proceduru za realizaciju projekta Južna interkonekcija”, te će “sarađivati sa investitorom”.
Podsjetimo, američki državni sekretar Antony Blinken uputio je 17. januara ove godine pismo ministru vanjskih poslova biH Elmedinu Konakoviću u kojem je od njega zatražio da utiče na lidera HDZ-a Dragana Čovića kako bi se riješilo pitanje Južne interkonekcije.
“Pozivamo Dom naroda Federacije Bosne i Hercegovine da donese zakon o Južnoj interkonekciji, koji je izrađen uz konsultacije s međunarodnim stručnjacima i predstavlja ključni korak prema izdavanju dozvola, finansiranju i izgradnji plinovoda.BH-Gas, operator prijenosnog sistema u Federaciji, mora implementirati ovaj projekat kako bi osigurao energetsku sigurnost koja je prijeko potrebna Federaciji Bosne i Hercegovine. Potičemo kompaniju (BH GAS) da poduzme potrebne reforme upravljanja kako bi je osnažili da služi svim stanovnicima Federacije. S obzirom na to da je ovaj projekt u jasnom interesu vaše zemlje i regije,ohrabrujem vas i druge u vašoj vladi da izvršite pritisak na čelnika HDZ-a Bosne i Hercegovine Dragana Čovića da prekine svoju opstrukciju u vezi s ovim materija. Čovićevi zahtjevi za formiranjem novog operatora prijenosnog sistema u Federaciji su dupli, ekonomski neodrživi i ugrožavaju cijeli projekt. Ovako očigledna korupcija i samodilovanje mogli bi ugroziti put Bosne i Hercegovine u EU”, naveo je Blinken.
Međutim, na to pismo je oštro reagirao lider HDZ-a BiH Dragan Čović koji je kazao da ne odustaje od svoje namjere da Južnom interkonekcijom upravlja novo preduzeće čije bi sjedište bilo u Mostaru. Predsjednika HDZ-a otvoreno je podržao hrvatski premijer Andrej Plenković.
Ambasada SAD-a je nekoliko puta oštro reagirala na Čovićeve istupe, HDZ-u bliski novinari iz Washingtona su najavljivali američke sankcije protiv Dragana Čovića, ali do danas ništa konkretno nije urađeno.
Vlada FBiH sa Nerminom Nikšićem na čelu još prošle godine je, odmah nakon preuzimanja mandata, iz parlamentarne procedure povukla Zakon o Južnoj interkonekciji koji je predviđao da BH gas upravlja ovim plinovodom. Iako je Nikšić američkim diplomatama obećao da će tokom marta Vlada FBiH uputiti identičan nacrt zakona u parlamentarnu proceduru to se nije desilo. Umjesto toga, Klub delegata iz reda hrvatskog naroda je Domu naroda FBiH dostavio novi nacrt Zakona. BH gas je, suprotno zahtjevima SAD-a, izbačen iz projekta.
U Sarajevu postoje dva viđenja trenutne krize u BiH. Nazovimo ih mekim i tvrdim pristupom (što možda najbolje odgovara razlici u američkom političkom jeziku između dovish i hawkish policy). Dok zagovornici mekog pristupa pozivaju na dijalog s Miloradom Dodikom, oni drugi smatraju da je potreban obračun s njime.
Meki pristup
Pogledajmo izbliza kako zvuče argumenti jednih i drugih. Krenimo od tumačenja samog razloga krize. Zagovornici mekog pristupa, poput Kasima Trnke, smatraju da odgovornost za početak krize leži na OHR-u. U trenutku kada je „ojačan evropski put, uslijedila je skoro diverzantska akcija da se pokuša zaustaviti taj evropski put“, ocijenio je Trnka.
Slično viđenje iznio je i Enver Kazaz. „Schmitovo nametanje Izbornog zakona u trenucima kada je BiH dobila otvaranje pregovora sa EU u potpunosti je kontroverzno i veoma štetno po napredak BiH na daljnjem (!) evropskom putu“, kazao je Kazaz.
Dodao je da „iza Schmidta očigledno stoje SAD, koje lome Dodika“. Iako navija za pad predsjednika RS-a, kazao je da to ne smatra izglednom opcijom, jer „mi nemamo instrumente da u RS-u provedemoo Schmidtovu odluku“. Stoga navedenom odlukom se, kako predviđa Kazaz, Dodik neće biti oslabljen, već osnažen.
Predsjednik SDP-a Nermin Nikšić je, u svojoj varijanti mekog pristupa, kazao da će Schmidtova odluka „sigurno usporiti evropski put“. Pojasnio je i da podržava sadržaj odluke, kao i Schmidtovo pravo da mijenja Izborni zakon, ali je – kao da se s naročitom pažnjom obraća SNSD-u i HDZ-u – potcrtao da nije sretan što je došlo do takvog ishoda.
„Moramo biti svjesni – kompromis nije bilo moguće ostvariti bez Dodika i Čovića. Koliko god se mi upinjali, i oni su morali biti dio iste priče, koju smo završili da dobiijemo otvaranje pregovora“, kazao je Nikšić.
Na koncu, Evropska komisija je neizravno osudila Schmidtov potez, istaknuvši u svojoj reakciji da bonske ovlasti treba koristiti „isključivo kao krajnju mjeru protiv nepopravljivih nezakonitiih radnji“. Drugim riječima, po mišljenju Brisela, Schmidt može samo da djeluje reaktivno, recimo, da poništava neustavne propise koje donesu vlasti RS-a. Ne bi smio da djeluje proaktivno, kao u ovom slučaju, unapređujući Izborni zakon.
Sasvim drugačiju ocjenu dala je Ambasada SAD, kao i pomoćnik američkog državnog sekretara Jim O’Brien, te Ambasada Ujedinjenog Kraljevstva u BiH, kao i ambasade Njemačke i Nizozemske koje su osjetile potrebu da se oglase posebnim saopćenjima i, na izvjestan način, ograde od ocjene Evropske komisije.
Tvrdi pristup
Američka ambasada je bezrezervno pozdravila odluku visokog predstavnika, naglasivši da je „vitalno osigurati da izbori budu slobodni i pošteni“, a njihov stav je podebljao i O’Brien. Slično saopćenje su izdale Britanska i Njemačka ambasada, kao i specijalni izaslanik njemačke vlade za Zapadni Balkan Manuel Sarrazin.
Nizozemski ambasador u BiH Henk van den Dool je Schmidtov potez ocijenio čak kao ispunjavanje jednog od 14 ključnih prioriteta, koji su stavljeni pred BiH na evropskom putu.
Nakon što je Narodna skupština RS usvojila zaključke, kojima osporava odluku OHR-a, uslijedila je dodatna, još bitnija reakcija Ambasade SAD-a, u kojoj se ističe da su ovi zaključci direktan napad na Dejtonski sporazum. Za Amerikance, izvor krize nije u Schmidtovom potezu, već u neprimjerenim reakcijama iz RS-a.
Na kraju saopćenja su prijetećim tonom poručili da će SAD „nastaviti koristiti sredstva kojima raspolažu kao odgovor na anti-dejtonsko djelovanje“. Saopćenje je objavljeno, kada su bh. mediji bili preplavljeni detaljima o zatvaranju bankovnih računa zvaničnika RS-a, članova Dodikove porodice i kompanija bliskih režimu, poput Integral Inžinjeringa.
Značajan dio političkih komentatora podržao je navedeni, tvrdi pristup. Urednik portala Klix Semir Hambo je ocijenio da je Dodik svjestan da će se, ako krene u eskalaciju sa međunarodnom koalicijom voljnih okupljenom oko SAD-a, sučiti s posljedicama koje bi „mogle biti mnogo ozbiljnije“ nego ranije. Podsjetio je na snažan efekat koji je proizveo gašenje računa u RS-u, kao i na to da je u toku već jedan krivični proces protiv Dodika zbog nepoštivanja odluka OHR-a.
Sličnu je ocjenu dao i Jasmin Mujanović, kazavši da „sada postoji šansa da se dokrajči Dodik, ali to zahtijeva konfrontaciju s njime, a ne kompromis“. Dodao je da je Dodik „slab i uplašen“, te da je od najvećeg značaja da mu se ne dodaje pojas za spašavanje. Kazao je da „omanji američki pritisak i njime izazvana panika vlasti u RS-u“ dokazuju da se problem zvani Dodik može lako riješiti kada postoji politička volja za to.
Jeste li primijetili da se Dodik promijenio?
Tačno prije godinu dana, kada su Amerikanci još uvijek bili optimistični u vezi s novoformiranom koalicijom na državnom nivou, na ovom portalu sam napisao: „Prije ili kasnije Washington će shvatiti da se Dodik neće smiriti, čak i ako mu Trojka bude popuštala.“
Ostavio sam kao otvorenu mogućnost da su Amerikanci već tada bili svjesni toga, te da će krenuti u njegovo uklanjanje, nakon što se pokaže da Dodik neće deradikalizirati svoju politiku.
Posve drugačiju ocjenu su davali analitičari, poput Žarka Papića ili spomenutog Envera Kazaza. Papić je tada uočio da se Dodik promijenio. „Primjećujete li promjenu kod Dodika? Odjednom je veoma otvoren za saradnju s Bošnjacima u RS-u“, kazao je.
Kazaz je podijelio s javnošću da od Dejtona po pravi put osjeća nadu u bolji život za građane. „Nema više onako radikalnih Milorada Dodika i Dragana Čovića. Formiranju vlasti se pristupilo na drugačiji način“, zaključio je.
Možda Kazaz i Papić i danas misle da je otvaranje pregovora sa EU dokaz da se SNSD i HDZ zaista jesu promijenili, te da se njihov optimizam pokazao opravdanim.
Ja mislim da bi navedeno tumčenje bilo iluzorno, te se slažem s ocjenom Američke ambasade da je napredak na evropskom putu „ostvaren uprkos, a ne zahvaljujući Dodiku“. Čak i ako je postojala određena spremnost unutar SNSD-a na dijalog, ona se pokazala nedovoljnom, te je svakako bila rezultat straha od Bidenove administracije i taktičkog odgađanja eskalacije, tj. čekanja američkih izbora i eventualne Trumpove pobjede.
Šta dalje?
Da li će Amerikanci ukloniti Dodika, nakon što su zaključili da se nije promijenio (kako sam priželjkivao prije godinu)? Ili je u pravu Kazaz, kada kaže: „Navijam za Dodikov pad, ali ovo [Schmidtova intervencija] nije način da Dodik padne već da ga se ojača.“
Ne znam. Ne bih se usudio tvrditi da će navedena kriza sigurno ojačati Dodika. Niti da će on, u predstojećem periodu, sigurno biti uklonjen (tako što će npr. biti osuđen za nepoštivanje odluka OHR-a, te smijenjen i eventualno uhapšen, ako ne bude prihvatao sudsku presudu).
U knjizi Kako države misle Sebastian Rosato i John Mearsheimer vele da je svijet (međunarodne) politike obilježen radikalnom neizvjesnošću, te da smo uvijek u informacijskom deficitu.
Jedini način da se, u tako neizvjesnom okružju, vodimo racionalnu politiku jeste da se oslonimo na kredibilne teorije. Rosato i Mearsheimer ističu da čak ni takav pristup nije garant da ćete biti uspješni, ali je manja šansa za promašaj, ako se oslonite na kredibilnu, umjesto na nekredibilnu teoriju.
Nekredibilne teorije o budućem razvoju događaja su, po pravilu, prožete optimizmom. Rosato i Mearsheimer navode primjer Chamberlainove „miroljubive“ nespremnosti da povećava vojne kapacitete nakon dolaska nacista na vlast 1933; ili slijepe vjere Bushove administracije da će se, nakon svrgavanja Sadamove tiranije, Irak brzo i lako demokratizirati.
U našem kontekstu, duboko nekredibilna teorija je da su Dodik i Čović spremni na dijalog i kompromis, na dobrovoljnom principu. Drugim riječima, mora ih se tjerati na to. Ali čak i tada će naći načina kako da izbjegnu konstruktivan dijalog, što potvrđuje ocjena Amerikanaca da se otvaranje pregovora s EU desilo uprkos, a ne zahvaljujući Dodiku. Sličan je i Čovićev odnos prema Južnoj interkonekciji.
Zato smatram promašenim pozive Nermina Nikšića, Delegacije EU u Sarajevu, kao i analitičarara poput Papića i Kazaza da se nastavi sa politikom, koja je bila na djelu u proteklih godinu, te podržavam spremnost američke vlada se krene drugim putem. Ne znam hoće li ta promjena dovesti do uklanjanja Dodika, ali talas sankcija ga sigurno neće ojačati. U svakom slučaju, obračun s Dodikom je znatno bolja politika nego status quo, uz kreiranje iluzije o napretku.
Najgori Biden je bolji za nas od najboljeg Trumpa
U predstojećem periodu, očekuju nas (najmanje) dva važna događaja na međunarodnom planu. Prvi je najavljena ljetna ofanziva ruskih snaga u Ukrajini, a drugi će biti američki izbori, na kojima izgledne šanse za pobjedu ima Donald Trump.
Na jednoj od redovnih sesija, koje u Beogradu organiziraju intelektualci bliski Dodiku, Đuro Bilbija je kazao: „Ruski svijet je preduslov za uspostavu Srpskog svijeta, a preduslov za uspostavu Ruskog svijeta jeste pobjeda Rusije u ratu protiv Ukrajine, odnosno poraz Zapada u Ukrajini.“ Sličnu ocjenu dao je Nenad Kecmanović, kazavši kako Zapad žuri da disciplinuje Srbe prije nego Rusija stigne na učšće Dunava. Drugim riječima, Kecmanovićeve (i Dodikove) nade vezane su za rusko napredovanje.
Uz eventualni kolaps Ukrajine, ogromna je opasnost i ako se Trump vrati u Bijelu kuću. Njegov prvi mandat bio je obilježen potpunom pasivnošću Američke ambasade u BiH. Možemo biti kritični prema nekim od poteza aktuelnog ambasadora Michaela Murphyja, ali on je po svim parametrima višestruko agilniji i bolji od svog prethodnika, prilično nevidljivog Erica Nelsona. Razlog nije samo u razlici između dvije ličnosti, već u podršci koju su imali u Washingtonu.
Ako uzmemo u obzir da je potencijalni kandidat za Trumpovog državnog sekretara Richard Grenell, koji otvoreno podržava regionalnu agendu velikosrpskog establišmenta, onda bi novi mandat Trumpa mogao biti još opasniji za BiH nego prvi. Ne treba zaboraviti da je Dodik ranije najavio da će proglasiti secesiju u slučaju Trumpove pobjede.
Nemam nikakve sumnje da se Dodik u prethodnih godinu primirio u određenoj mjeri. I da je spreman i do američkih izbora se primiriti, samo da politički živ dočeka nove geopolitičke okolnosti. Onaj ko, poput korifeja Trojke, to ne razumije, te optimistično vjeruje da se s Dodikom može graditi stabilnost i ići polako naprijed do američkih predsjedničkih izbora, grdno se vara.
Uvjeren sam da je Bidenova administracija, zabrinuta zbog navedenih opasnosti, krenula u obračun s Dodikom. SAD nesumnjivo imaju dovoljno snage da oslabe, pa čak i uklone Dodika, prije predstojećih američkih izbora. Pitanje je samo hoće li imati dovoljno odlučnosti, te ako budu imali koliko će ih omesti Dodikovi evropski prijatelji, kao i neke domaće snage. Ne treba zaboraviti da su Amerikanci još u januaru tražili od Schmidta da nametne izmjene Izbornog zakona, ali zahvaljujući sadejstvu Trojke i EU izgubljeno je nekoliko mjeseci.
U svakom slučaju, potrebno je u što većoj mjeri iskoristiti preostalih desetak mjeseci Bidenovog mandata, te podršku koju ambasador Murphy ima u najvišim krugovima američke politike, prije svega u ličnosti Jamesa O’Briena, kako bi se Dodik uklonio ili makar u što većoj mjeri oslabio. To je najbolji način da se ova zemlja pripremi za vrlo neizvjestan period koji slijedi. Sve ostalo, a time prije svega mislim na stvaranje iluzije da je s Dodikom moguć napredak, predstavlja egzistencijalnu opasnost za BiH. Ako ne možemo mnogo pomoći Amerikancima, nemojmo im odmagati. A možemo im pomoći.
Vlada Republike Srpske utvrdila je prijedlog Zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija RS. Prema tom prijedlogu, vlasti Republike Srpske bi u potpunosti zabranila bilo kakvo političko djelovanje neprofitnih organizacija. Na udaru bi se, naročito našle nevladine organizacije koje se finansiraju novcem iz inostranstva. Prijedlogom ovog zakona predviđena je čak i zabrana rada organizacija za koje vlasti RS procijene da se bave “političkim djelovanjem”. Kompletan prijedlog zakona možete pročitati na ovom linku, a u nastavku ćemo analizirati ključne odredbe.
“Ovim zakonom”, piše u članu 1, “uspostavlja se poseban Registar neprofitnih organizacija osnovanih u Republici Srpskoj koje finansijski ili na drugi način pomažu strani subjekti (u daljem tekstu: Registar), političko djelovanje i političke aktivnostineprofitnih organizacija koje ih određuje kao agente stranog uticaja, uređuju uslovi i način obezbjeđenja javnosti rada, te propisuju druga pitanja u vezi sa radom tih
organizacija”.
Pod neprofitnim organizacijama podrazumijevaju se
“udruženja i fondacije, kao i strane i međunarodne nevladine organizacije osnovane i registrovane u Republici Srpskoj u skladu sa Zakonom o udruženjima i fondacijama Republike Srpske koje u cijelosti ili djelimično finansiraju druge države, njihovi organi ili njihovi ovlašteni zastupnici, međunarodne i strane organizacije, strani državljani ili registrovane nevladine organizacije koje se finansiraju iz inostranstva”.
“Pod stranim subjektom podrazumijeva se vlada, izvršni organ druge države ili strana politička stranka, fizičko lice koje nema državljanstvo Bosne i Hercegovine i prebivalište u Bosni i Hercegovini ili pravno lice ili grupa pravnih lica koja je organizovana, registrovana ili osnovana po propisima druge
države ili koja ima sjedište u drugoj državi”, navedeno je u Zakonu.
Agent stranog uticaja, navedeno je dalje, je “neprofitna organizacija koju finansijski ili na drugi način pomažu strani subjekti, a koja se bavi političkim djelovanjem ili političkim aktivnostima propisanim ovim zakonom kao i drugim aktivnostima koje se odnose na političko organizovanje i
djelovanje usmjereno na ugrožavanje demokratije, narušavanje integriteta Republike Srpske, kršenje Ustavom Republike Srpske zajamčenih sloboda i prava i raspirivanje nacionalne, rasne ili vjerske mržnje i netrpeljivosti.
“Političko djelovanje neprofitnih organizacija podrazumijeva učešće u predizbornoj kampanji političkih stranaka i kandidata, prikupljanje sredstava za političke stranke i kandidate, finansiranje kandidata, odnosno političkih stranaka i sprovođenje političke aktivnosti u svrhu ostvarivanja uticaja na formiranje javnog mnjenja radi postizanja političkih ciljeva. Politička aktivnost označava svaku aktivnost prema organima,
institucijama ili izabranim predstavnicima Republike Srpske ili predstavnicima Republike Srpske u institucijama Bosne i Hercegovine u smislu formulisanja politike, političkog ili javnog interesa Republike Srpske. Neprofitnim organizacijama nije dozvoljeno političko djelovanje niti obavljanje političke aktivnosti u smislu st. 1. i 2. ovog člana. Statut, djelovanje i aktivnosti neprofitnih organizacija ne mogu biti suprotni ustavnom poretku niti usmjereni na ugrožavanje demokratije, narušavanje
integriteta Republike Srpske, kršenje Ustavom Republike Srpske zajamčenih sloboda i prava i raspirivanje nacionalne, rasne ili vjerske mržnje i netrpeljivosti”, navedeno je u Zakonu.
Međutim, u sljedećem članu Zakona je navedeno da se “političkim djelovanjem, u smislu ovog zakona, ne smatra se djelovanje u
oblasti nauke, kulture, socijalne i zdravstvene zaštite, sporta, zaštite potrošača, zaštite prava nacionalnih manjina i lica sa invaliditetom, zaštite životne sredine, borbe protiv korupcije, filantropije, volonterstva i informisanja, kao i djelovanje u okviru Ustavom Republike Srpske zagarantovanih sloboda i prava.
Dalje, Vlada predlaže da “materijali neprofitnih organizacija koji se objavljuju putem elektronskih medija, informacionih i telekomunikacionih mreža ili se na drugi način distribuišu moraju imati oznaku neprofitne organizacije. Predloženim zakonom se propisuje i da je “neprofitna organizacija obavezna je da podnese prijavu Ministarstvu u roku od 15 od dana prijema finansijskih sredstava ili druge vrste pomoći od stranog subjekta, na obrascu prijave koji pravilnikom propisuje ministar pravde (u daljem
tekstu: ministar). Podnosilac prijave obavezan je da o svim promjenama u svom djelovanju dostavi dopunu prijave u roku od 30 dana od dana nastanka promjene.
“Nadzor nad zakonitošću rada neprofitne organizacije vrši nadležni inspekcijski organ. Redovan inspekcijski nadzor nad zakonitošću rada neprofitne organizacije vrši se jednom godišnje.
Izuzetno, vanredni inspekcijski nadzor nad zakonitošću rada neprofitne organizacije sprovodi se po predstavkama građana, pravnih lica, javno dostupnih informacija, organa Republike Srpske ili na zahtjev nadležnog odbora Narodne skupštine Republike Srpske”, navedeno je u Zakonu.
No, ono što je posebno interesantno, Vlada predlaže da vlasti RS prate rad neprofitnih organizacija u cijeloj BiH, a ne samo na teritoriji RS.
“Ministarstvo prati aktivnosti neprofitnih organizacija iz člana 2. stav 1. ovog zakona kako na teritoriji Republike Srpske, tako i u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine. U slučaju da neprofitna organizacija u svom djelovanju postupa suprotno Ustavu Republike Srpske i propisima Republike Srpske, djeluje i sprovodi aktivnosti na način kako je to propisano članom 3. ovog zakona, odnosno kao agent stranog uticaja na štetu individualnih i drugih prava građana ili ukoliko Poreska uprava Republike Srpske utvrdi nepravilnosti u finansijskom poslovanju, Ministarstvo dostavlja prijedlog nadležnom sudu za zabranu obavljanja rada i podnosi prijavu protiv odgovornih lica u skladu sa odredbama krivičnog zakonodavstva Republike Srpske”, navedeno je u Zakonu.
Zakon bi, bude li usvojen u NSRS, studio na snagu 1. januara naredne godine.
Bivša ministrica finansija Jelka Miličević bit će nova zamjenica direktora Agencije za bankarstvo FBiH, objavili smo prije petnaestak dana pozivajući se na izvore iz Vlade FBiH. Da je konkurs za ovu poziciju samo puka formalnost, dokazuje i prilagođavanje “posebnih uvjeta” za lik i djelo bivše HDZ-ove ministrice koju je Sud BiH oslobodio svih optužbi u slučaju “Respiratori”. Ukratko, svi posebni uslovi koji su bili potrebni za izbor zamjenika direktora Agencije za bankarstvo 2015. godine na konkursu za istu poziciju 2024. godine su – izbrisani.
Na fotografiji ispod je konkurs za izbor direktora i zamjenika direktora Agencije za bankarstvo BiH, objavljen 21. oktobra 2015. godine.
Kako se može vidjeti, u posebnim uslovima za izbor i imenovanje direktora i zamjenika direktora Agencije je navedeno da kandidati moraju imati najmanje pet godina radnog iskustva u superviziji banaka ili bankarstvu nakon sticanja VSS (ekonomski fakultet), da posjeduju specijalistička znanja iz bankarske supervizije, te da imaju pasivno znanje engleskog jezika.
A na fotografiji ispod ovog pasusa je konkurs iz marta 2024. godine kojeg je raspisala Vlada Federacije BiH.
Iako se na prvi pogled čini da su posebni uslovi rigorozniji, oni ključni uslovi su “nestali”. Ovo su “posebni uslovi”: VSS – VII stepen stručne spreme, odnosno visoko obrazovanje prvog ciklusa (koji se vrednuje sa 240 ECTS bodova) ili drugog ili trećeg ciklusa bolonjskog sistema studiranja ekonomske struke; najmanje pet godina iskustva na rukovodećem položaju u finansijskom sektoru; da je stekao ugled stručnjaka u oblasti finansija i da posjeduje visoke moralne osobine za obavljanje povjerenih funkcija.
Dakle, “petogodišnje bankarsko iskustvo”, “specijalistička znanja iz bankarske supervizije” i “pasivno znanje engleskog jezika” više nisu potrebni. Upravo ova tri “posebna uslova” ne ispunjava Jelka Miličević, pa je Vlada Federacije BiH odlučila da ih izbriše i konkurs prilagodi kandidatkinji koja je suštinski već imenovana.
“Direktora i zamjenika direktora Agencije za bankarstvo Federacije BiH, po prethodno provedenom postupku javnog konkursa u skladu sa zakonom, na prijedlog Vlade Federacije Bosne i Hercegovine imenuje Parlament Federacije BiH na period četiri godine, uz mogućnost imenovanja na dva uzastopna mandata”, navedeno je u članu 22. stav (2) Zakona o Agenciji za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine.
Vlada FBiH je, prema objavi u Službenim novinama FBiH, 13. marta ove godine imenovala Komisiju za provođenje posutpka izbora kandidata za izbor i nominiranje za imenovanje zamjenika direktora Agencije za bankarstvo FBiH.
“Imenuje se Komisija za provođenje postupka izbora kandidata za izbor i nominiranje za imenovanje zamjenika direktora Agencije za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine, u sastavu: Asim Pandžić, predsjednik; Sanja Zadro, član; Medina Dudo, član; Arijana Huseinović – Ajanović, član; Marica Bulić, član. Za obavljanje stručnih i administrativno – tehničkih poslova za potrebe Komisije određuje se Dženana Redžić. Zadatak Komisije je da nakon zatvaranja javnog konkursa, pregleda prijave prispjele na konkurs, sačini listu sa užim izborom kandidata koji ispunjavaju kriterije za nominiranje za imenovanje, po potrebi prikupi dodatne informacije o kandidatima, obavi intervju sa kandidatima i nakon toga, predloži Vladi Federacije Bosne i Hercegovine rang – listu sa najboljim kandidatima na daljnje razmatranje”, navedeno je u Rješenju Vlade FBiH od 13. marta.
Ova Komisija, kako saznajemo, ima obevezu da sačini listu kandidata prema kojoj će bivša HDZ-ova ministrica finansija Jelka Milićević biti najbolje rangirana, nakon čega će Vlada FBiH uputiti prijedlog Parlamentu FBiH da upravo ona bude imenovana za zamjenicu direktora Agencije za bankarstvo FBiH.
Najmanje dvoje članova Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH uputilo je pismo predsjedniku Vijeća Halilu Lagumdžiji izražavajući nezadovoljstvo zbog nelogičnih promjena sastava podvijeća koje predlaže kandidate za imenovanje dvoje zamjenika glavnog državnog tužitelja.
Pisma su, kako saznaje Istraga, uputili Davor Martinović i Biljana Simeunović koji su problematizirali to što je Halil Lagumdžija za samo sedam dana dva puta mijenjao saziv državnog podvijeća. Lagumdžija je to učinio kako bi obezbijedio ruke za imenovanje Dubravka Čampare i Džermina Pašića za dvojicu zamjenika glavnog tužioca Tužilaštva BiH.
Istraga.ba je, podsjećamo, prošle sedmice objavila dvije odluke kojima Lagumdžija, prvo 21.3., a potom i 28.3., mijenja sastav državnog podvijeća, izbacujući iz novog saziva podvijeća Biljanu Simeunović, Mustafu Šabića i Aleksandru Obradović. Predsjednik VSTV-a državno podvijeće skraćuje na pet imena, od čega čak troje dolazi iz pravosuđa RS. Federaciju predstavlja federalni tužilac Saša Sarajlić protiv kojeg Ured disciplinskog tužioca provodi “istragu” zbog slučaja Halila Bajramovića o čemu je Istraga.ba ranije pisala.
Nakon što je Istraga.ba objavila Lagumdžijne odluke, predsjednik VSTV-a počeo se pravdati ostalim članovima Vijeća, objašnjavajući zbog čega je mijenjao podvijeće.
“Poštovane kolege”, napisao je Lagumdžija, “u povodu provođenja konkursne procedure za izbor zamjenika glavnog tužioca Tužilaštva BiH,dvije pozicije,želim da vas obavijestim da su članica Vijeća tužiteljica Biljana Simeunović i član Vijeća tužitelj Sanin Bogunić, morali biti isključeni iz cijelog postupka budući da su na ove pozicije konkurisali kandidati iz institucija iz kojih su navedeni članovi izabrani u VSTV. Dakle, na raspolaganju od članova Vijeća su tri tužioca Snježana Petković, Saša Sarajlić i Željka Fabić. U skladu sa naprijed iznijetim, donio sam odluku o formiranju ad hoc podvijeća za provođenje ove konkursne procedure. Naime, u skladu sa Zakonom o VSTV-u, podvijeća broje najmanje tri člana. Odredbom Poslovnika VSTV-a propisano je da većinu članova komisije za obavljanje razgovora kada je u pitanju imenovanje tužilaca moraju činiti tužioci a u komisiji za razgovor mora biti zastupljena većina članova podvijeća.
Tužiteljica Željka Fabić nije mogla uzeti učešća u komisiji za razgovor u ovoj konkursnoj proceduri u terminima zakazanim za 01. i 02 04.2024.godine zbog unaprijed preuzetih fiksnih obaveza o čemu me je lično izvijestila. U ovoj situaciji, a da bi zadovoljio sve naprijed navedene odredbe, kako Zakona tako i Poslovnika, bio sam prinudenkorigovati prvobitno donijetu odluku o sastavu Podvijeća BiH za provođenje ove konkursne procedure na način da broj članova Podvijeća smanjim na 5, kako bih mogao zadovoljiti dvije osnovne stvari, da u komisiji za razgovor bude većina članova Podvijeća – 3 člana, a unutar komisije za razgovor da većinu čine tužioci-2 člana i to je jedini razlog zbog čega sam naknadno korigovao odluku o sastavu Podvijeća i sa kolegama iz Podvijeća dogovorio i sastav komisije za obavljanje razgovora. Dodatno sam želio da u Podvijeću ostanu kolege koje se bave krivičnom oblašću, dakle kolega Srđan Forca i koleginica Željka Fabić, za razliku od kolega Šabić Mustafe i potpredsjednice Aleksandre Obradović, koji se bave građanskim oblašću.
U skladu sa navedenim,Komisiju za razgovor će činiti Snježana Petković, Saša Sarajlić i ja. O prednjem vas obavještavam radi potpunog i pravilnog informiranja, budući da su se na pojedinim portalima pojavile, odnosno da su objavljene informacije kojim se na neprimjeren način i neargumentovano komentarišu razloza donošenje mojih odluka”.
Ovim pismom, međutim, Lagumdžija je sebi samo zakomplikovao situaciju. Na njegovo pismo prvo je reagirao član VSTV-a Davor Martinović.
“Poštovani, kao što mi nije bilo jasno kada sam jučer dobivao od uvaženih kolega članke sa pojedinih portala, tako mi je sad još manje jasno o čemu se radi. Volio bih da smo dobili odluke vezano za sastav ovih Podvijeća, da ne donosimo zaključke na temelju pisanja portala i uvijek se pitam kako za isto znaju novinari, a ne znaju članovi Vijeća, Posebno me interesira je li moguće da se ova Odluka mijenjala u roku od sedam dana. Koliko je meni poznato, ove više od tri godine koliko sam član Vijeća nikada se nije mijenjao sastav Podvijeća u odnosu na konkretni natječaj, a imenovali smo predsjednika Suda BiH, kao i glavnog tužitelja Tužiteljstva BiH, kzo i zamjenike istog. Bilo je to i čini se pravno logičnim da pojedini članovi Podvijeća BiH u odnosu na konkretan natječaj ne sudjeluju u razgovorima, ali da se mijenja sastav Podvijeća, ovo je prvi slučaj bar koliko ja znam uz ispriku ako griješim.Također pokušavam naći u Poslovniku odredbu koja govori o imperativnoj normi koja govori o obvezi isključenja pojedinih članova Podvijeća iz cijelog postupka jer su se kandidirali kandidati iz njihovih institucija i ne uspijevam pa bi lijepo molio da mi se ukaže na istu…. Sama činjenica da “nije bilo dovoljno tužitelja” nije po Poslovniku razlog za promjenu sastava Podvijeća… Imam dojam da se Poslovnik selektivno tumači i primjenjuje”, napisao je, pored ostalog, član VSTV-a Davor Martinović.
U prepisku se, potom, uključila i članica VSTV-a Biljana Simeunović.
“Poslovnik se mijenja iz dana u dan, što ukazuje na to da se mijenja po potrebi. Vrlo je teško članovima VSTV-a, a druge i da ne spominjem, pratiti isti i šta i kako je propisano. Zasigurno, “ad hoc” mijenjanje odluka, pa i tako izmijenjenih i mijenjanih odredbi Poslovnika ukazuju na to da ništa nije u redu i da je sadašnje stanje opšta pravna nesigurnost. “Ad hoc” rješenja, kako navodi predsjednik Lagumdžija u pismu, nisu navedena u spominjanim odlukama. Nigdje ne piše da je takva odluka samo za ovaj konkurs. Čak i u tako mijenjanom i nesigurnom pravnom okviru Poslovnika VSTV-a nigdje se ne pominje i nije propisano Ad hoc postupanje i odlučivanje bilo koga”, napisala je članica VSTV-a Biljana Simeunović.
Podsjetimo, podvijeće koje je imenovao Halil Lagumdžija treba da predloži dvoje kandidata za pozicije zamjenika glavnog državnog tužitelja. Halil Lagumdžija je ove pozicije obećao Dubravku Čampari i Džerminu Pašiću. Posrednik je, prema informacijama Istrage, ponovo bio Muhamed Ajanović, dekan Stomatologoškog fakulteta u Sarajevu na kojem je i aktualni predsjednik VSTV-a rješavao pitanje svojih zuba.
Četiri dana prije nego što će započeti intervjue sa kandidatima za dvije pozicije zamjenika glavnog državnog tužilaca, predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH Halil Lagumdžija promijenio je sastav Komisije koja bi trebala obavljati intervjue. Razlog je, kako saznaje Istraga, da iz utrke za zamjenike glavnog državnog tužioca budu izbačene tužiteljice Enisa Adrović i Bojana Jolović, a da se na zamjeničke pozicije imenuju Džermin Pašić i Dubravko Čampara.
Na početku da pojasnimo – nakon raspisanog konkursa za bilo koju poziciju u pravosuđu formira se podvijeće. Ukoliko se radi o pozicijama u Sudu BiH i Tužilaštvu BiH formira se državno podvijeće. Isti princip se primjenjuje i za entitetsko pravosuđe, gdje se formira entitetsko podvijeće.
Kako se u ovom slučaju biraju zamjenici glavnog državnog tužioca, državno podvijeće bi trebalo obaviti intervjue te sačiniti rang listu kandidata koja se, potom, dostavlja VSTV-u. U tom podvijeću su do sada bili Halil Lagumdžija, predsjednik VSTV-a i predstavnik Suda BiH, Biljana Simeunović, predstavnica Tužilaštva BiH, Snježana Petković, predstavnica Republičkog tužilaštva RS, Srđan Forca, predstavnik Okružnog suda Banja Luka, Mustafa Šabić, predstavnik Vrhovnog suda FBiH, Saša Sarajlić, predstavnik Federalnog tužilaštva i Aleksandra Obradović, predstavnica pravosuđa Brčko distrikta.
Kako Halil Lagumdžija i njegov prijatelj Admir Suljagić, direktor Sekretarijata VSTV-a nemaju kontrolu nad pojedinim članovima VSTV-a, predsjednik VSTV-a 21. marta donosi odluku o “imenovanju podvijeća za predlaganje kandidata za sudijska i tužilačka mjesta na nivou BiH”. Svojom odlukom Lagumdžija izbacuje predstavnicu Tužilaštva BiH Biljanu Simeunović iz podvijeća, te umjesto nje imenuje Željku Fabić, predstavnicu Okružnog tužilaštva Banja Luka.
Lagumdžijino podvijeće od 21. 3. 2024.
Tako Lagumdžija pravosuđu Republike Srpske od ukupno sedam mjesta u podvijeću daje tri pozicije, Federaciji dvije, a državnom pravosuđu samo jednu poziciju – odnosno samome sebi. I ovom raspodjelom Lagumdžija nije bio zadovoljan, jer su u podvijeću ostali Mustafa Šabić i Aleksandra Obradović koji, prema informacijama Istrage, ne slušaju slijepo Admira Suljagića i predsjednika VSTV-a. Zato Lagumdžija samo sedam dana nakon što je “imenovao podvijeće”, donosi novu odluku kojom skraćuje listu imenovani. Iz podvijeća izbacuje Aleksandru Obradović (Brčko distrikt) i Mustafu Šabića (Federacija BiH).
Lagumdžijino podvijeće od 28.3.2024.
Dakle, od ukupno pet članova podvijeća za izbor dvoje zamjenika glavnog državnog tužioca, troje je iz Republike Srpske, jedno iz Federacije i jedno iz državnog pravosuđa.
Razlog ovih naglih promjena u podvijeću je to što Lagumdžija i Suljagić nastoje na dvije pozicije zamjenika glavnog državnog tužitelja instalirati Džermina Pašića (iz reda Bošnjaka) i Dubravka Čamparu (iz reda Ostalih). Istovremeno, cilj je, kroz podvijeće, eliminisati sve njihove protukandidate među kojima je državna tužiteljica Enisa Adrović koja je podigla optužnicu u slučaju Bosnalijek. Podsjetimo, na početku afere Bosnalijek, optuženog Nedima Uzunovića i Bosnalijek je zastupala advokatska kancelarija čiji su osnivači Maida Čampara i Mirsad Crnovršanin, supruga, odnosno bivši saradnik državnog tužioca Dubravka Čampare.
Prema informacijama Istrage, nakon što se dokopaju zamjeničkih pozicija, Čampara i Pašić će poduzeti sve kako bi s pozicije glavnog tužitelja Tužilaštva BiH udaljili Milanka Kajganića i kako bi jedan od njih dvojice preuzeo rukovođenje Državnim tužilaštvom.
Podsjetimo, bivši šef srbijanske BIA-e Aleksandar Vulin u nekoliko je navrata, a posebno gostujuči na BN televiziji, hvalio državnog tužioca Dubravka Čampara koji se iskazao u saradnji sa srbijanskim pravosuđem.
“Znam ja pozadinu ove akcije”, ponovit će nekoliko puta Mirsad Crnovršanin na ročištu za određivanje pritvora njegovom klijentu Elmedinu Karišiku.
“Znam, ali doći će vrijeme da se kaže”, reći će opet.
Ova sarajevski advokat, koji dijeli kancelariju sa Maidom Čampara, nekad je dijelio kancelariju sa Maidinim suprugom Dubravkom Čamparom. Prije nego što se otisnuo u advokatske vode, Crnovršanin je bio saradnik državnog tužioca Dubravka Čampare.
Upravo je Dubravko Čampara, kako saznaje Istraga.ba, na dan ponovnog hapšenja Elmedina Karišika i Seida Hadžibajrića pozivao inspektore MUP-a Kantona Sarajevo da se raspita zbog čega je to Tužilaštvo Kantona Sarajevo provelo ovu akciju.
“Da li rade isto ono što radi Džermin”, pitao je Čampara.
Džermin Pašić je, podsjećamo, u maju prošle godine bio uhapsio Elmedina Karišika i Seida Hadžibajrića zbog sumnje da su počinili krivično djelo organizirani kriminal u vezi sa krivičnim djelima međunarodna trgovina drogom i pranje novca. Istog dana su trebali biti uhapšeni Sani El Murda i njegova (polusestra Barbara Pekić, inače vlasnica ugostiteljskog objekta Dos Hermanos u Radićevoj ulici u Sarajevu. Ali El Murdu i Barbaru Pekić policija nije pronašla na adresi, tako da je ovo dvoje bliskih saradnika Edina Gačanina Tita i danas na slobodi. Elmedina Karišika i Seida Hadžibajrića tužilac Pašić je pritvorio, “otevši” ih prethodno, tog maja 2023. godine, od Tužilaštva Kantona Sarajevo. Mirsad Crnovršanin kaže da je sve to urađeno u dogovoru dva tužilaštva.
“Nije tačno da postoji ikakav dogovor između Tužilaštva Kantona Sarajevo i Tužilaštva BiH o ovom predmetu”, reći će pred Kantonalnim sudom u Sarajevu Samir Selimović, jedan od dvojice tužilaca koji su uhapsili Karišika i Hadžibajrića mlađeg i koji su prošle godine uhapsili još uvijek pritvorenog Ibrahima Hadžibajrića.
Karišikov branilac Mirsad Crnovršanin, ne osporavajući osnovanu sumnju protiv svog klijenta Elmedina Karišika, ponavljat će u sudnici Kantonalnog suda u Sarajevu, da istragu protiv Karišika i Seida Hadžibajrića treba provoditi Tužilaštvo BiH, odnosno tužilac Džermin Pašić, a ne Tužilaštvo Kantona Sarajevo.
“Ja nisam nešto posebno čuo da branitelji, posebno branilac prvoosumnjičenog Karišika, nešto brani svog klijenta. Čak kaže da postoji osnovana sumnja. Nisam čuo neku argumentaciju kojom se brane njihovi branjenici.Čuo sam argumentaciju kojom se brani neko drugi, možda Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, što je malo čudno“, kazao je u sudnici kantonalni tužilac Selimović.
Tužilaštvo BiH, odnosno tužilac Džermin Pašić koji je voma blizak Dubravku Čampari, krajem prošle godine nije se protivio da Elmedin Karišik bude pušten na slobodu uz jemstvo u iznosu od 364 hiljade maraka koje je ponuđeno nakon što je u predmet ušao advokat Mirsad Crnovršanin. I tako je Karišik pušten na slobodu koju će iskoristiti da odmah nastavi sa istim poslovima, koristeći svog brata Harisa da u noćnim satima obilazi parkinge preko kojih su prali novac.
“Pod okriljem noći brat Elmedina Karišika je snimljen kako na tim parkinzima u svoj automobil ubacuje vreće”, reći je kantonalni tužilac Darko Soldat, ističući da je, po naredbi Kantonalnog suda u Sarajevu, MUP Kantona Sarajevo pratio i tajno snimao Elmedina Karišika nakon što ga je državno pravosuđe, uz pozitivno mišljenje tužioca Pašića, pustilo na slobodu.
Praćenjem Elmedina Karišika i Seida Hadžibajrića utvrđeno je da su obojica prekršili mjere zabrane koje im je izrekao Sud BiH. Advokat Crnovršanin će prigovoriti tvrdnjom da je MUP Kantona Sarajevo “nezakonito postupao” te da su, ukoliko je Karišik prekršio mjere zabrane, morali o svemu obavijestiti državnog tužioca Džermina Pašića.
“Čak i studentima prava je poznato da se posebne istražnje radnje provode konspirativno”, objasnit će tužilac Selimović.
No, branilaca Crnovršanin je nastavljao hvaliti ulogu Tužilaštva BiH, ističući da državni tužioci nisu odbrani nikada dali Karišikove prepiske iz Sky aplikacije. Što je, prema Crnovršaninu, pozitivno. I zbog toga je pred sudom negodovao što su mu dostavljeni Sky dokazi protiv njegovog klijenta, jer su to, kazat će Crnovršanin, “zaštićeni dokazi”.
“Prvi put u svojoj karijeri čujem da se branilac osumnjičenog protivi i čudi zašto je dobio neki dokaz koji ide u korist njegovom branjeniku. Netačna je činjenica da na Sky komunikaciji koju smo ustupili odbrani ima oznaka tajnosti. To nije tačno. Tu komunikaciju smo dobili od MUP-a KS. I nije tačno da postoji tajnost u rješenju Suda BiH na ovu komunikaciju”, objasno je tužilac Selimović.
No, zbog čega Mirsad Crnovršanin insistira da Sky prepiske Elmedina Karišika ostanu tajna? I zbog čega insistira da Karišika “procesuira” državni tužilac Džermin Pašić? Odgovore na ova pitanja treba potražiti u sljedećim činjenicama.
Elmedin Karišik je biznismen i vlasnik kompanije Plaza Group. On je blisko sarađivao sa Sanijem El Murdom, članom narko kartela Tito i Dino kojim rukovodi Edin Gačanin Tito. U Sky prepiskama na čijoj “tajnosti” insistira Mirsad Crnovršanin, Karišik i El Murda pominju finansiranje stranke Narod i Pravda u čijem predsjedništvu sjede Denis Zvizdić i Aljoša Čampara, tetić, odnosno brat državnog tužioca Dubravka Čampare s čijom suprugom Crnovršanin drži zajedničku advokatsku kancelariju. Sa Elmedinom Karišikom blisko je sarađivao policajac Adis Drnda, prijatelj Dubravka i Aljoše Čampare. Drnda je koristio Karišikov automobil. Isti automobil koristio je i Adnan Maglić, član narko grupe Admira Arnautovića Šmrka. Narko dilera Admira Arnautovića Šmrka Tužilaštvo BiH je uhapsilo u septembru 2022. godine. Naredbu za hapšenje je izdao državni tužilac Džermin Pašić koji se, potom, izuzeo iz predmeta. Akcija hapšenja Admira Arnautovića Šmrka je urađena u trenucima dok se za njegovo hapšenje pripremalo Tužilaštvo Kantona Sarajevo. No, i ovdje je tužilac Pašić “upao” u istragu kantonalnih kolega i predmet prebacio na Tužilaštvo BiH. Iako je od hapšenja Admira Arnautovića Šmrka i njegovog prijatelja Adnana Maglića prošlo 18 mjeseci, optužnica nikad nije podignuta. Šmrk je nakon nekoliko mjeseci pritvora pušten na slobodu. Baš kao što je pušten i Elmedin Karišik kojeg je uhapsio isti tužilac – džermin Pašić. Podsjetimo, u komunikaciji između Karišika i El Murde pominju se podobni tužioci.
“Jučer, prije nego smo krenuli na džumu sretnem onog Šmrka sa starim njegovim i zvali me, hajde da jedemo. Priča mi za Konakovića, isfinansirao mu čitavu kampanju, sad prošle izbore”, napisao je Elmedin Karišik u svojoj prepisci sa Sanijem El Murdom iz marta 2021. godine.
“Oni mu isfinansirali kampanju”, upitao Murda.
“Pa, nije mi baš sve ispričao, ali kako sam skontao sad te neke tužioce stavio Konaković svoje što je on imao te predmete i odbačeni su svi”, pojasnio je Karišik.
Ove prepiske državni tužioci Dubravko Čampara i Džermin Pašić proglasili su “tajnim”, a na njihovoj tajnosti insistirao je i bivši Čamparin saradnik, a sada branilac Elmedina Karišika – Mirsad Crnovršanin.
Prilikom posljednjeg pretresa u vešeraju Elmedina Karišika pronađena su dva telefona koja je pokušao sakriti od istražitelja. Upravo ova dva telefona skrivaju dvije tajne – ko je i kako Karišiku omogućio puštanje na slobodu i tajnu jednog stana u Istanbulu.
Tužilaštvo Kantona Sarajevo u petak je obavijestilo Sud BiH da je Elmedin Karišik prekršio mjere zabrane. To znači da bi ovaj biznismen mogao ostati bez 364 hiljade maraka koje je položio kao jemstvo za puštanje na slobodu.
Pripadnici MUP-a Kantona Sarajevo upali su jutros u kuće i stanove Elmedina Karišika i Seida Hadžibajrića zbog sumnje da su počinili krivično djelo organizirani kriminal u vezi sa pranjem novca, saznaje Istraga.ba.
Akcija se provodi po naredbi Tužilaštva Kantona Sarajevo, a Karišik i Hadžibajrić su činili organiziranu kriminalnu grupu zajedno sa pritvorenim bivšim načelnikom Općine Stari Grad Ibrahimom Hadžibajrićem, te sa Sanijem Al Murdom i njegovom sestrom Barbarom Pekić. Al Murda i Pekić su u bjekstvu.
Elmedin Karišik
Podsjetimo, Elmedin Karišik i Seid Hadžibajrić hapšeni su u maju prošle godine u okviru akcije Start koja je realizirana pod nadzorom Tužilaštva BiH i Tužilaštva Kantona Sarajevo, Tada su još uhapšeni Ibrahim Hadžibajrić i njegova saradnica Alma Destanović. Hadžibajrić stariji i Alma Destanović su ostali u nadležnosti Tužilaštva KS, dok su Karišik i Seid Hadžibajrić bili pod istragom Tužilaštva BiH, odnosno državnog tužioca Džermina Pašića. Dok je Tužilčaštvo KS sve vrijeme u pritvoru držalo Ibrahima Hadžibajrića, državni tužilac Pašić je odlučio da se ne protivi puštanju Elmedina Karišika i Hadžibajrića mlađeg. Naime, poduzetnik Karišik pušten je iz pritvora nakon što je Sud BiH prihvatio prijedlog njegove odbrane da položi kauciju u iznosu od 346.000 KM. Karišikov branilac u i tada i sada je bio Mirsad Crnovršanin, bivši saradnik državnog tužioca Dubravka Čampare koji je u međuvremenu otvorio advokatsku kancelariju sa Čamparinom suprugom Maidom.
Mirsad Crnovršanin
Otkako je Crnovršanin “preuzeo” predmet Karišik, državni tužilac Pašić, faktički, nije ni provodio istragu protiv ovog biznismena koji je prao novac za narko kartel Edina Gačanina Tita. Karišik i Seid Hadžibajrić su, formalno, boli pod mjerama zabrane, a tužilac Pašić uopće nije pratio njigove dalje poslove sa slobode. A oni su, kako saznajemo, nastavili sa ranijim poslovima. Dok su bili pod “mjerama zabrane” državnog pravosuđa, Karišik i Hadžibajrić su bili i pod istragom Tuđilaštva KS, koje je utvrdilo da su oni nastavili sa svojim poslovima, djelujući preko firme Plaza Group. U sklopu ove nove istrage službenici Federalne agencije za upravljanje oduzetom imovinom jutros su zaplijenili stan u vrijednosti od 280.000 KM.stan se nalazi u ulici Koturova 5 na poručju sarajevske općine Stari Grad. Istražni organi su došli do stana prilikom istrage nad pravnim licem “Plaza Group” koje je u vlasništvu Elmedina Karišika.
tužilac Džermin Pašić
Eledin Karišik je, rekosmo, hapšen u maju prošle godine. Ali državni tužilac Džermin Pašić nikada nije pokušao istražiti njegove veze sa Sanijem EL Murdom koji je dio međunarodnog narko kartela Tito i Dino. Pašić za El Murdom nikada nije raspisao potjernicu, iako informacije iz Sky aplikacije otkrivaju da je upravo prljav novac pravo preko Karišika. Tužilac Pašić je, kako saznajemo, čak i dokumentiran kada je pokušao spasiti procesuiranja Elmedina Karišika koji je prao novac narko kartela Edina Gačanina Tita koji ima bliske veze sa predsjednikom NiP-a Elmedinom Konakovićem i kadrom NiP-a Aljošom Čamparom.
“Medo je zadužen za sve projekte u BiH”, napisat će putem Sky aplikacije Titov saradnik Sani Al Murda svom poslovnom partneru Nenadu Crnogorcu.
Medo je nadimak Elmedina Karišika. Komunikacije putem Sky aplikacije otkrivaju da je Sani Al Murda preko firmi koje je osnivao Karišik ubacivao prljav novac u legalne tokove.
“Imam ovu jednu građevinsku firmu što svaka 2-3 mjeseca sve što uzimamo u tom periodu i plaćamo preko računa prefakturišem i dodam 30 posto”, pisao je Karišik u Sky aplikaciji.
No, za pranje novca je ključna bila firma Plaza marketing koja je drjelovala u okviru Plaza Gropa. Evo kako je to funkcioniralo.
“Ja kad njima fakturišem, ide ovako. Marketing usluge 30 hiljada KM plus pdv 17 posto je 35 hiljada. Mi njima u kešu dajemo 30 hiljada, a oni nama uplate cijeli iznos sa PDV-om, odbijaju na svojoj PDV prijavi, jer se to njima vodi kao ulazni PDV, a nama izlazni. A njima marketing usluge ulaze u direktni trošak i štede na kraju godine 10 posto dobiti na čitav iznos. Tako da oni na kraju godine sa ovim našim uštede 10 posto. Zato sam ti rekao da neke firme jedva dočekaju da izvlače keš i da čak za te usluge dadnu 5-6 posto. Samo što ja ne mogu da dođem do tih jakih firmi”, napisao je Karišik Saniju Al Murdi.
Sani Al Murda
Karišik je, tako, ubacivao prljav novac u sistem. No, za marketinške poslove bili su mu potrebni bilbordi. Karišik je, potom, postigao dogovor sa Seidom Hadžibajrićem, sinom načelnika Ibrahima Hadžibajrića koji mu je po povoljnim uslovima i uz određeni iznos mita davao dozvole za postavljanje, recimo, “Eco solarnih” prostora za oglašavanje.
Zbog ovih poslova u maju prošle godine Tužilaštvo BiH je uhapsilo Seida Hadžibajrića i Elmedina Karišika zajedno sa Eminom Rogo, koja je ubrzo i puštena. No, u ovaj predmet ubrzo ulazi advokat Mirsad Crnovršanin, bivši stručni saradnik tužioca Dubravka Čampare koji ima kancelariju sa Maidom Čampara. Crnovršanin u oktobru predlaže Čamparionom prijatelju i postupajuće tužiocu Džerminu Pašiću da pusti na slobodu Elmedina Karišika. Pašić pristaje da Karišik uplati 346 hiljada KM i da izađe na slobodu. Krajem oktobra prošle godi ne Medu Karišika puštaju iz pritvora. Nekoliko dana kasnije Pašić predlaže da se na slobodu pusti i Seid Hadžibajrić. To znači da niko od osumnjičenih u dijelu predmeta kojeg je on preuzeo, nije ostao u pritvoru. Kako bi “prikrio” svoje sumnjivo postupanje u ovom slučaju, Pašić je u decembru 2023. poslao dopis MUP-u Kantona Sarajevo u kojem ih optužuje da su bili neaktivni u prikupljanju dokaza, zbog čega su svi osumnjičeni u njegovom dijelu predmeta na slobodi. Ovim je, faktički, počeo Pašićev i Čamparin obračun sa aktualnim policijskim komesarom MUP-a KS Fatmirom Hajdarevićem kojeg ne drže pod kontrolom. Sve je kulminiralo ovosedmičnom prijavom protiv komesara Hajdarevića koju je potpisao glavni inspektor MUP-a KS povezan sa Čamparama – Almir Pašić. U pozadini svega je, naravno, kontrola podataka iz Sky aplikacije zbog čega se svaki policijski službenik i tužilac koji ima dodir sa prepiskama iz Sky aplikacije, a koji nije pod kontrolom dvojca Čampara-Pašić našao na “medijskom” udaru.
Istraga.ba je već objavila dijelove Sky prepiski koje su kadrovi dvojca Čampara-Pašić skrivali od istražnig organa. Te prepiske kompromituju predsjednika Naroda i Pravde Elmedina Konakovića i dovode kompletnu stranku NIP sa kartelom Tito i Dino kojim rukovodi Edin Gačanin Tito. Istraga.ba je u posjedu i novih prepiski koje potvrđuju veze Edina Gačanina sa porodicom Čampara. No, to ćemo objaviti uskoro. Sada se vratimo na slučaj Karišik.
Recimo, Adis Drnda, Čamparin prijatelj i službenik SIPA-e, trenutno raspoređen u Direkciji za koordinaciju policijskih tijela, koristio je privatno vozilo Elmedina Karišika. Isto vozilo koristio je i Adnan Maglić, član narko grupe Admira Arnautovića zvanog Šmrk. U pitanju je automobil Toyota xa5 bijele boje registrirana na uhapšenog Elmedina Karišika kao fizičko lice.
Podsjećamo, inspektor Drnda je jedan od najodanijih prijatelja Aljoše Čampare i njegovog brata, državnog tužioca Dubravka Čampare.
Ovo je izvod iz sistema Granične policije BiH koji pokazuje prelaske preko granice Karišikove Toyote. U crvenom okviru se nalazi ime Adisa Drnde, inspektora SIPA-e koji je prije nekoliko godina ostao bez pristupa tajnim podacima, zbog čega su ga nedavno braća Čampara prekomandovali u Direkciju za koordinaciju policijskih tijela gdje ga pokušavaju instalirati za šefa unutrašnje kontrole. U plavom okviru se nalazi ime Adnana Maglića, presuđivanog narko dilera koji je sredinom aprila ove godine pušten na slobodu nakon što je prethodno uhapšen u okviru istrage po aplikaciji Sky kao član narko grupe Admira Arnautovića zvanog Šmrk.
Dakle, policijski inspektor Adis Drnda je 20. juna 2021. godine, vozio Karišikovu Toyotu kada je u 23 sata i 13 minuta ušao u Bosnu i Hercegovinu iz pravca Crne Gore, preko Graničnog prijelaza Hum-Šćepan Polje.
Adis Drnda I Aljoša Čampara
Nekoliko mjeseci kasnije, u istom vozilu je bio i narko diler Adnan Maglić. On je, naime, u oktobru 2021. godine zajedno sa prijateljem Harisom Čatovićem izlazio u Hrvatsku. Sve se dešavalo između 28. i 30. oktobra na Graničnom prijelazu Gradiška.
Evo dijela Sky prepiske Elmedina Karišika i Sanija El Murde u kojoj se govori o finansiranju NiP-a.
“Jučer, prije nego smo krenuli na džumu sretnem onog Šmrka sa starim njegovim i zvali me, hajde da jedemo. Priča mi za Konakovića, isfinansirao mu čitavu kampanju, sad prošle izbore”, napisao je Karišik.
“Oni mu isfinansirali kampanju”, pita Murda.
“Pa, nije mi baš sve ispričao, ali kako sam skontao sad te neke tužioce stavio Konaković svoje što je on imao te predmete i odbačeni su svi”, pojasnio je Karišik.
“I to tebi samo tako ispriča usput onako”, upitao je El Murda.
“Što se tiče MUP-a u FUP-a”, uzvratio je Karišik.
Ove prepiske tužioci Pašić i Čampara su skrivali. I upravo zbog njih je Pašić, faktički, pokušao preuzeti dio predmeta Start kako bi ove prepiske držao pod kontrolom.
Napominjemo još jednom – iako je formalno bio preuzeo istragu protiv Karišika i El Murde, Džermin Pašić nikada nije predložio raspisivanje potjernice sa odbjeglim Sanijem El Murdom. Ovaj saradnik Edina Gačanina trenutno živi u Turskoj, a prema nezvaničnim informacijama u Istanbulu je imao kontakte sa advokatom Mirsadom Crnovršaninom i tužiocem Dubravkom Čamparom.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
