Istrage

Nagrada slijedi: Tegeltija imenuje Dubravka Čamparu za glavnog federalnog tužioca

Predsjednik VSTV-a Milan Tegeltija obećao je prošle sedmice, u jednom sarajevskom restoranu, državnom tužiocu Dubravku Čampari da će ga imenovati za glavnog tužioca Federacije BiH, saznaje Istraga.ba.

Sastanku je prisustvovao i Dubravkov brat Aljoša Čampara, inače federalni ministar unutrašnjih poslova čiji savjetnici uređuju portal Pressmedia na kojem je, dan nakon sastanka, prenesen veliki intervju Milana Tegeltije koji je dao Radio televiziji Republike Srpske.

Nakon sastanka braće Čampara i Milana Tegeltije, predsjednik VSTV-a je sa svojim prijateljem Muhamedom Ajanovićem, dekanom Stomatološkog fakulteta obilazio pojedine lidere političkih partija čije je sjedište u Sarajevu kako bi dobio podršku za planirano imenovanje.

Dubravko Čampara se, saznajemo, već prijavio na konkurs za glavog federalnog tužioca. Osim njega, za ovu poziciju su još konkursali državni tužilac Saša Sarajlić i federalni tužilac Munib Halilović. Intervjui s kandidatima su zakazani za petak, a sve bi trebalo biti završeno do kraja mjeseca, odnosno na narednoj sjednici VSTV-a, jer novi članovi, čijim angažmanom Tegeltija gubi većinu, na dužnost stupaju u novembru.

Već smo na Istrazi objavljivali dokaze da porodica Čampara mjesecima sarađuje sa predsjednikom VSTV-a Milanom Tegeltijom, ali i medijima bliskim HDZ-u i SNSD-u.

Kada je Vlada Republike Srpske u maju ove godine nezakonito uputila Ujedinjenim nacijama Izvještaj Republike Srpske, u poglavlju nazvanom “Političke zlouptrebe SDA i Željka Komšića”, zvaničnici RS-a su kao dokaze ponudili izjave “insajdera iz SDA” Aljoše Čampare.

izvod iz Izvještaja Vlade RS-a

Ministra Čamparu Vlada RS citira kao izvora informacije da Obavještajno sigurnosna agencija BiH sa Osmanom Mehmedagićem na čelu plasira laži o Republici Srpskoj i HDZ-u BiH. Ovaj dokument je, rekosmo, upućen Generalnoj skupštini UN-a u maju 2020. godine i u njemu se, osim OSA-e, SDA i Željka Komšića, oštri kritikuje i visoki predstavnik Valentin Inzko.

Osim ovoga, veze porodice Čampara sa Republikom Srpskom dokazuju i anonimne krivične prijave upućene protiv direktora Obavještajno sigurnosne agencije BiH i predsjednika Suda BiH Ranka Debeveca. Već smo objavili da je savjetnica federalnog ministra Aljoše Čampare Mirela Bubalo poslala  “anonimne krivične prijave” protiv Mehmedagića i Debeveca, a nekoliko dana kasnije te je prijave u centralnom dnevniku objavila Radio televizija Republike Srpske. Prijava je kasnije objavljena i na RTRS-ovoj emisiji Pečat,  a na dokumentu je bio vidljiv “prijemni pečat” Tužilaštva BiH.

prijemni pečat Tužilaštva BiH na prijavi koju je objavio RTRS

Osim Izvještaja Vlade RS-a gdje je tretiran kao “insajder u SDA”, te “anonimne krivične prijave” koju je poslala njegova savjetnica, a objavio RTRS, Čampare su imale saradnju sa medijima u RS-u i na slučaju “državljanstvno” predsjednika Suda BiH Ranka Debeveca. Tu priču je, podsjećamo, u javnost plasirao predsjednik SNSD-a Milorad Dodik. Nakon toga portal Pressmedia   čiji je osnivač porodica Čamparine savjetnice Mirele Bubalo objavio je protiv predsjednika Suda BiH 29 tekstova u kojima problematizira “lažni identitet” i “špansko državljanstvo”. Samo u jednom danu, 11. septembra ove godine, portal Pressmedia za kojeg službeno pištu savjetnici ministra Čampare, objavio je četiri teksta protiv Ranka Debeveca.

Nakon Dodika, Čamparin portal u kampanji protiv Debeveca

Jedan od tekstova koji su na Pressmedia.ba objavljeni o Debevecu odnosio se i na “ekskluzivne dokumente” koji dokazuju da predsjednik Suda BiH ima dvojno državljanstvo. Isti dokumenti, dan poslije objavljeni su na portalu “banjaluka.net”, poznatom po objavljivanju identiteta zaštićenog svjedoka protiv premijera RS-a Radovana Viškovića. Odmah nakon toga, sve je objavila Radio televizije Republike Srpske, koja se istovremeno pozvala na pisanje Čamparine Pressmedie i portala “banjaluka.net”.

saradnja Pressmeda.ba i RTRS-a

Uporedo s napadima na direktora Obavještajno sigurnosne agencije BiH (koju su Dodik i Čović nazvali neprijateljskom organizacijom), portal Pressmedia preko kojeg je Čampara plasirao čak i svoja službena sapćenja, pisao je hvalospjeve o Milanu Tegeltiji, predsjedniku VSTV-a. Štaviše, na ovom portalu čiji se novinari finansiraju iz budžeta Federacije BiH, promovisani su i twittovi predsjednika VSTV-a.

Tegeltija zvijezda Pressmedia.ba

Promovišući, očito, politiku Dodikovih kadrova, Aljoša Čampara i njegov brat su uspjeli pridobiti i naklonost predsjednika VSTV-a Milana Tegeltije, pa s njim, napokon, početkom oktobra sjedaju u jednom sarajevskom restoranu gdje im je, prema informacijama Istraga.ba, obećano imenovanje Dubravka Čampare na poziciju glavnog tužioca Federacije BiH. Dan nakon tog sastanka, Pressmedia je prenijela Tegeltijin intervju sa RTRS-a, kako bi dodatno učvrstili savezništvo. S obzirom na to da se Dubravko Čampara izjasnio kao “Ostali”, ne postoje ustavne smetnje za imenovanje, jer je Ustavom FBiH određeno da nijedan konstitutivni narod ne može imati više od dvije od ukupno šest nabitnijih pozicija u Federaciji. Kako su federalni premijer i predsjedavajući Predstavničkog doma FBiH Bošnjaci, a predsjedavajudi Doma naroda FBiH i predsjednik Ustavog suda FBiH Hrvati, Munib Halilović je, faktički, već unaprijed isključen iz utrke. U igri je ostao samo Dubravko Čampara koji se preventivno izjasnio kao ostali, iako je njegov brat dopredsjedavajući Doma naroda FBiH iz reda Bošnjaka.

S obrizom na to da u novembru umjesto Jadranke Lokmić Misirača funkciju u VSTV-u preuzima Biljana Simeunović, a umjesto Tegeltijine miljenice Milijane Buhe Lejla Hadžić, većina za Dubravka Čamparu bi mogla biti upitna. Stoga je dogovoreno imenovanje po hitnom postupku, i to najkasnije do 24. oktobra ove godine, kada i formalno ističe mandat Milijani Buhi, čiji bi glas mogao biti odlučujući.

Dubravko Čampara je, podsjećamo, bio kandidat i za sudiju Ustavnog suda Federacije BiH, ali je SDA odlučila da ga ne podrži. Nakon toga, Aljoša Čampara je započeo proces napuštanja Stranke demokratske akcije.

 

 

 

Povratak narko bossa: Naser Keljmendi se vratio u BiH

Narko boss Naser Keljmendi vratio se u Bosnu i Hercegovinu, saznaje Istraga.ba. Keljmendi je na teritoriju BiH ušao u ponedjeljak, preko graničnog prijelaza u blizini Zvornika.

“Stig’o Babuka“, pohvalio se na svom Facebook profilu Ilber Rustemi, dugogodišnji prijatelj porodice Keljmendi.

Protiv Nasera Keljmendija u BiH se više ne vodi nikakva istraga, jer su odlukom državnog tužioca Olega Čavke svi predmeti u kojima se pominjao ovaj kosovski „biznismen“ arhivirani. Posljednji put Keljmendi je na teritoriji BiH boravio sredinom 2012. godine. Upravo te godine, 1. juna, američki predsjednik Barack Obama potpisao je odluku kojom je Naser Keljmendi stavljen na crnu listu SAD-a i to zbog veza sa narko biznisom.

„Naser Keljmendi se duže od 35 godina bavio kriminalnim poslovima kao vođa kriminalne porodice na Balkanu, s mrežom suradnika širom Europe. Kriminalna organizacija Nasera Keljmendija upravlja mrežom distribucije droge koja se proteže od Afganistana, preko Turske do Europe, prvenstveno radi  prodaje heroina, ali i zbog trgovine kokainom i ekstazijem. Naser Kelmendi i njegova organizacija također su osumnjičeni za pranje novca“, navedele su američke vlasti.

Keljmendi je, rekosmo, 2012. godine živio u BiH. No, kada su pripadnici SIPA-e 12. septembra te godine započeli akciju kodnog  naziva Lutka, on nije pronađen u svom ilidžanskom hotelu Casa Grande, gdje je živio prethodnih godina. Policijske agencije su sumnjale da mu je dojavljeno za akciju, a Obavještajno sigurnosna agencija BiH tada sa Almirom Džuvom na čelu zabilježila da je Keljmendi imao privatne kontakte sa državnim tužiocem Olegom Čavkom.

Tužilaštvo BiH sumnjičilo je Nasera Keljmendija za organizirani kriminal, trgovinu heroinom i ubistvo sarajevskog kriminalca Ramiza Delalića Ćele, počinjeno u 27. juna 2007. godine. Nakon neuspješne potrage u BiH, za njim je 2012. godine raspisana međunarodna potjernica.

„Kosovska policija uhapsila je u Prištini Nasera Keljmendija”, glasila je vijest objavljena 6. maja 2013. godine.

Istragu protiv Keljmendija tada je preuzeo EULEX i određen mu je jednomjesečni pritvor. U kosovskoj optužnici koja je podignuta protiv njega navedeno je da se sumnja da je Keljmendi naručio ubistvo Ramiza Delalića Ćele, te da se bavio krijumčarenjem heroina. Suđenje mu je počelo u januaru 2015. godine.

obrazloženje odluke američkih vlasti

Iste godine, 24. marta, američke vlasti su na crnu listu stavile i četvero djece Nasera Keljmendija. Elvis, Besnik, Liridon i Donata Keljmendi su označeni kao organizatori poslova sa drogom, nakon što je vođa kriminalne organizacije pritvoren. Istom odlukom su na crnu listu stavljene i Keljmendijeve firme u BiH, Crnoj Gori i na Kosovu.

U februaru 2018. godine, Osnovni sud u Prištini osudio je Nasera Keljmendija  na šest godina zatvora zbog trgovine drogom, ali ga je oslobodio optužbi za naručivanje ubistva Ramiza Delalića Ćele. U avgustu iste godine, Keljmendi je pušten iz pritvora. Istovremeno, protiv njega je u Tužilaštvu BiH vođeno nekoliko istraga, među kojima i ona  zbog naručivanja ubistva Ramiza Delalića Ćele. No, odlukom državnog tužioca Olega Čavke svi predmeti su zatvoreni.

Svjedočenje na Sudu u Sarajevu: Gordan Memija priznao da je ugostio vođu kartela Tito i Dino

Sarajevski biznismen Gordan Memija priznao je u četvrtak na Općinskom sudu u Sarajevu da je prije nekoliko godina bio domaćin Edinu Gačaninu, vođi jedog od najvećih narko kartela na svijetu poznatom kao Tito i Dino.

sudski zapisnik saslušanja Gordana Memije

“Nije moj prijatelj, poznanik je. Vidio sam ga kada je došao u Sarajevo, prije četiri-pet godina. Ja sam ga sačekao na aerodromu u Sarajevu. Rentao sam automobile tada. Na moju firmu bilo je korištenje tog automobila. Nisam ja iznajmio hotelsku sobu za njega, samo sam rezervisao u Hotelu Bristol. Edinova majka je moja prijateljica i zamolila me je, kad čovjek dođe ovdje, da mu pomognem dvije, tri stvari i to sam uradio. Da mu pomognem oko dočeka, da rezervišem hotel i auto i predlaganja eventualno nekog projekta, odnosno investicija, ali ništa nije realizovano”, kazao je Memija svjedočeći na Općinskom sudu u Sarajevu.

Edina Gačanina, pojasnio je Memija, poznaje kao trgovca nekretninama, skupocjenim automobilima i skupocjenim nakitom. Vidio ga je, tvrdi, dva puta, jednom u Holandiji, a drugi put u Sarajevu.

“Tito”. To je nadimak Edina Gačanina, vođe moćnog narko kartela kojeg istražuju DEA, holandska policija, SIPA i pravosuđe Perua. U presudi protiv Davida Cufaja koju je, zbog krijumčarenja dvije tone kokaina, izrekao sud u Peruu, pomenuta je osoba po nadimku Tito.

presumably iz Perua u kojoj se pominje Tito

Označen je kao organizator poslova osuđenog Cufaja i kao kupac droge u velikim količinama. Gačanin je, prije nego se preselio u Dubai, živio u Holandiji, gdje živi i njegova majka, prijateljica Gordana Memije. Prema dokumentima Istraga.ba, Gačanin je u Sarajevu boravio u septembru 2016. godine.

Izvještaj FUP-a o Gačaninovom boravku u Sarajevu

Na sarajevski aerodrom je sletio 15. septembra gdje ga je dočekao Gordan Memija. Memija je tada iznajmio dva automobila u ASA Rentu, a policijskom istragom je utvrđeno da je Tito spavao u Hotelu Bristol. Također je utvrđeno da su ga čuvali pripadnici Specijalne jedinice Federalne uprave policije kojom rukovodi Mustafa Selmanović kućni prijatelj ministra unutrašnjih poslova Federacije BiH – Aljoše Čampare. Tokom boravka Edina Gačaninina u Sarajevu, dogovorena je i donacija opreme za FUP, a sve je realizovano preko ministra Aljoše Čampare koji je dobio jedan komplet opreme, što je utvrđeno i istragom Federalne uprave policije.

FUP utvrdio – jedna uniforma za Čamparu

Edin Gačanin zvani Tito, već smo naveli, vođa je jednog od najmoćnijih narko kartela na svijetu. Njegov stric – Mirza Gačanin je uhapšen u Holandiji zbog pranja novca stečenog trgovinom kokainom i trenutno se nalazi u pritvoru. Prilikom kupovine nekretnina u Sarajevu, Mirza Gačanin je u julu prošle godine potpisao punomoć kojom je ovlastio Hasana Hodžića da u njegovo ime može potpisivati sve akte u vezi kupovine zemljišta u Sarajevu.

Punomoć Mirze Gačanina data Hasanu Hodžiću

Hasan Hodžić je nedavno hapšen zbog korupcije, ali je još uvijek vijećnik u Općinskom vijeću Novi Grad Sarajevo i blizak je federalnom ministru unutrašnjih poslova – Aljoši Čampari. Hodžić je tokom prošlih općih izbora bio angažovan na prikupljanju glasova za ministra Čamparu, a o njihovoj bliskosti svjedoči i fotografija na kojoj se, osim vijećnika i ministra još vide – aktivni pripadnik SIPA-e Adis Drnda i direktor Centra za obuku FMUP-a, Damir Vejo.

Hasan Hodžić, Aljoša Čampara, Damir Vejo i Adis Drnda

Hodžić je, rekosmo, zastupao u Holandiji uhapšenog Mirzu Gačanina, člana kartela Tito i Dino kojem su glavni poslovni partneri u BiH bili  “biznismeni” Adnan Harbinja i Alem Hodović. Njih dvojica su, inače, imali niz fiktivnih firmi koje su, između ostalog, poslovale i sa firmom FOTO Art, čiji je vlasnik – Gordan Memija. Protiv Hodovića, Memije i Harbinje SIPA je prije nekoliko godina podnijela izvještaj o počinjenom krivičnom djelu – organizovani kriminal u vezi sam krivičnim djelom pranje novca. Predmet se trenutno nalazi u Tužilaštvu BiH, a zadužio ga je državni tužilac Oleg Čavka, u posljednje vrijeme blizak prijatelj Dubravka Čampare, držvanog tužioca koji je zataškao istragu o krađi telefona iz državnog tužilaštva u koju je bio umiješan tužilac Čavka.

Objavljujemo dokaze o vezama Olega Čavke i Nasera Keljmendija: “Reci N.K. Ilidža da dođe do mene”

Državni tužilac Oleg Čavka održavao je stalne i prijateljske kontakte sa Naserom Keljmendijem, presuđenim narko bossom i osobom sa crne liste SAD-a,koji se ove sedmice vratio u BiH, nakon što je izdržao šestogodišnju kaznu na Kosovu. Čavkine  veze sa Keljmendijem zabilježene su još 2011. godine tokom operacije Obavještajno sigurnosne agencije BiH sa Almirom Džuvom na čelu. Tada su, naime, sigurnosne agencije BiH pratile Keljmendija i sarajevskog ugostitelja Enesa Ribića poznatog po nadimku Eno Rič, vlasnika kafane u centru Sarajeva u kojoj je stalno boravio državni tužilac Oleg Čavka. Upravo je Ribić bio Čavkin kurir koji je prenosio poruke narko bossu Naseru Keljmendiju, ali i drugim kriminalcima koje je “obrađivao” tužilac Čavka. Prvi zabilježeni relevantni razgovor vođen je 24. marta 2011. godine. U 9 sati i 35 minuta Ribića poziva državni tužilac Oleg Čavka.

Čavka: Šta ima?

Ribić: Svašta ima, spominjemo te, sjedimo, eto

Oleg Čavka: Ej, možeš li doći do nogometnog kluba na Ilidži

Ribić: Kojeg?

Čavka: NK Ilidža

Ribić: A đe je to, mislim, zar nije to Igman. Odakle NK Ilidža?

Čavka: Kod Casa Grandea

Ribić: Kod Casa Grandea NK Ilidža? A šta da radim tamo?

Čavka: Da dođe Klub do Tužilaštva do mene u ponedjeljak ili petak

Ribić: Sljedeće sedmice?

Čavka: Ja

Ribić: Pa, zar postoji NK Ilidža, ba?

Čavka: Jesi glup

Ribić: Aaaa, skontao, čovječe, bolan. U koliko sati?

Čavka: Tamo 9-10

Ribić: Izjutra 9-10

Čavka: Ja

Ribić: Znači, u ponedjeljak ili petak

Čavka: Da. On ipak treba da svjedoči

Ribić: Dobro, drug moj. Doći ćemo skupa

Čavka: Ne, ne

Ribić: Neću ja ulaziti, nema problema

Čavka: To je to

Ribić: Nikakav, lafe, problem. Moram ti potvrditi, jel de?

Čavka: Ja. Može s Kočom ako hoće

Ribić: Aha

Čavka: On mi je svjedok ono što smo pričali kad je sa mnom razgovarao ovdje.

Ribić: Aha. Ma, ja, i onaj drugi svjedok je isto tako u tom predmetu SK.

Čavka: Isto. Ono što smo pričali u onoj mjeri kako smo dogovorili. Eto, samo oko svadbe one.

Ribić: Ma, ja

Pola sata nakon ovog razgovora Eno Rič poziva Nasera Keljmendija.

Ribić: Čuo sam se sa onim prijateljem dolje što smo bili kod njega, pa kaže da se vidimo ti i ja danas da kafu popijemo

Keljmendi: Može

Ribić: Kad ćeš ti, u koliko?

Keljmendi: Kad ti hoćeš, gdje hoćeš. Samo reci, tu sam

Ribić: Đe tebi odgovara?

Keljmendi: U pola dvanest kod Fadila

Odmah nakon što je dogovorio susret s Keljmendijem, Enes Ribić šalje Olegu Čavki SMS: „Čuo sam se, vidjet ću se s njim danas u pola 12, pa ću ti javiti kad će, a naravno i da l će on sam ili sa onim ili sa mnom, s tim što ja neću niti ulaziti, niti se pojavljivati. Ok?”

Čavka odgovara sa „Ok“.

Istog dana oko podne Enes Ribić se nalazi sa Naserom Keljmendijem. Olegu Čavki ponovo šalje SMS: „Lafe, mi smo skupa. Pita on kako tebi odgovara da dođe. Sam bi on, da nema nikoga. Da svakako malo porazgovarate, a odgovara mu u ponedjeljak u 10 h. Uglavnom, kako ti kažeš. Odgovori mi ok“

Desetak minuta poslije, odnosno u 12 sati i 6 minuta tog 24. marta 2011. godine Čavka odgovara Enesu Ribiću.

„Ok. Ponedjeljak, 10 kod mene“.

Istraga.ba saznaje da je na tom sastanku Oleg Čavka sa Naserom Keljmendijem „usaglašavao“ njegovo svjedočenje protiv Zijada Turkovića, vođe druge mafijaške skupine koja je bila u sukobu sa Keljmendijevim klanom. Godinu kasnije Naser Keljmendi će se u sudnici Suda BiH pojaviti kao svjedog Tužilaštva BiH u predmetu protiv Zijada Turkovića. Keljmendi je svjedočio o tome kako ga je Turkovićeva kriminalna skupina pokušala ubiti dok je bio na svadbi svoga sina Elvisa. Na tom ročištu Tužilaštvo BiH je zastupao Oleg Čavka.

Keljmendi svjedoči protiv Turkovića

Peti je dan jula 2011. godine. Naser Keljmendi u 21 sat i 36 minuta poziva Enesa Ribića i predlaže mu da popiju kafu.

Keljmendi: Samo da ti kažem, uzeo sam ti ja ono, kod mene ti je, pa ako hoćeš naleti sada, ako hoćeš ujutro kad ti odgovara.

Ribić: Pa, ja konto, mogu sad kafu da popijemo.

Keljmendi: Hajde, a znaš đe sam ti. U Sobranju, ondje kod policijske stanice stare, onaj parking iza. Kafić Sobranje se zove.

Ribić: Ok. Naći ću

Sat i po kasnije, Ribića poziva državni tužilac Oleg Čavka.

Čavka: Šta radiš, đe si to?

Ribić: Bogami, ja na Ilidži. Kafić na Ilidži.

Čavka: Kakav?

Ribić: Fin, pravo

Čavka: Ti se pravo navadio dolje. S kim si?

Ribić: S prijateljem našim

Čavka: Aha, dobro. Hajde, ništa. Prolazio ti ja pored kafane

Ribić: Pa, imaš li u planu naletiti ovamo?

Čavka: Nisam, nisam. Samo prolazio.

Ribić: Trebao si mi prije javiti

Čavka: Vidimo se

Državni tužilac Oleg Čavka je, podsjećamo, uvijek zaduživao predmete protiv Nasera Keljmendija. U svojstvu kantonalnog tužioca Čavka je „istraživao“ na koji način je kosovski biznismen Naser Keljmendi stekao bh. državljanstvo. U septembru 2007. godine Čavka je, opet u svojstvu kantonalnog tužioca, ispitivao Keljmendija u vezi sa ubistvom sarajevskog kriminalca Ramiza Delalića Ćele. No, unatoč brojnim „istragama“, Keljmendi nikad nije optužen za bilo koje krivično djelo pred bh. pravosuđem. Nakon što je unaprijeđen za državnog tužioca, Čavka je počeo istrage protiv klanova koji su bili u sukobu sa Naserom Keljmendijem, a ovaj narko boss mu postaje svojedok optužbi. Istodobno, državni tužilac Božo Mihajlović otvarta istragu protiv Keljmendija zbog sumnje da je organizovao i platio ubistvo Ramiza Delalića Ćele. No, potom slijedi obrat. Državni tužilac Božo Mihajlović je suspendovan zbog optužbi da je zloupotrijebio položaj. Ključni svjedok protiv njega postaje tužilac – Oleg Čavka. Zbog suspenzije tužioca Mihajlovića, Gordana Tadić je sve njegove predmete presignirala drugim tužiocima. Predmet protiv Keljmendija preuzeo je tužilac – Oleg Čavka. Istraga protiv osumnjičenih u tom predmetu ubrzo je obustavljena. I Naser Keljmendi se u BiH ove sedmice vratio kao slobodni građanin.

Zbog izrade fotomontaže s likom Gordane Tadić: Tužilaštvo traži raspisivanje Interpolove potjernice za Suljom Zukom

Neukusna fotomontaža koju je napravio Sulejmen Zuko nastanjen u Irskoj duboko je uznemirila glavnu tužiteljicu Tužilaštva BiH Gordanu Tadić. Zbog toga je sredinom jula ove godine državni tužilac Ćazim Hasanspahić zatražio od Suda BiH određivanje pritvora i raspisivanje crvene Interpolove potjernice za Zukom. Ročište na kojem se razmatralo određivanje pritvora i raspisivanje potjernice održano je ove sedmice u Sudu BiH, a odluka još uvijek nije donesena. Potvrdio je to za Istragu advokat Muhamed Čučak, koji je branilac osumnjičenog Zuke.

Ovo je fotomontaža koju je Gordana Tadić shvatila kao „ozbiljnu prijetnju“ koja joj ugrožava život. Bivši ministar sigurnosti BiH Fahrudin Radinić obavijestio je javnost da je glavna državna tužiteljica ozbiljno ugrožena zbog prijetnji koje je primila. U istragu su se odmah uključile sve policijske agencije BiH, a Tužilaštvo je donijelo naredbu o provođenju istrage protiv osumnjičenog Zuke.

„Dana 31. 5. 2020. godine javno, Zuko je putem društvene mreže Facebook izazivao i raspirivao nacionalnu i vjersku mržnju između konstitutivnih naroda u BiH, Bošnjaka i Hrvata“, navedeno je u naredbi o provođenju istrage.

Izradom fotomontaže sa likom glavne državne tužiteljice Gordane Tadić Zuko je, sumnja Tužilaštvo BiH, počinio čak tri krivična djela, prvo, izazivanje nacionalne i vjreske mržnje, potom krivično djelo sprječavanje službenog lica u vršenju službene radnje i, na kraju, krivično djelo – napad na službeno lice iu vršenju poslova sigurnosti, otkrivanja ili lišenja slobode počinilaca krivičnih djela.

Dakle, objavljujući neduhovitu fotomontažu Gordane Tadić sa ustaškom kapom na glavi – Zuko je, prema Tužilaštvu, izvršio napad na glavnu državnu tužiteljicu koju je, na taj način, spriječio da procesuira kriminalce. I zbog toga je od Suda BiH zatraženo da mu se odredi jednomjesečni pritvor i da se za njim raspiše crvena Interpolova potjernica. Svjedok tužilaštva u ovom predmetu je bivši ministar sigurnosti – Fahrudin Radončić.

„Ovaj svjedok potvrđuje da je u vrijeme kada je primljena poruka od lica Sulejmen Zuko obavljao funkciju ministra sigurnosti BiH navodeći da je jedan od razloga zašto je podnio ostavku  na poziciju ministra i taj što nije htio da toleriše napade na neovisan i slobodan i profesionalan rad državnog i drugih tužilaštava u BiH. Potvrdio je da je putem aplikacije messenger, a i putem Instagram profila primio poruke koje smatra veoma ozbiljnim atakom na institucije BiH zadužene za provođenje zakona, te da smatra prijetnje vrlo ozbiljne i da se radi o krivičnom djelu ugrožavanje života ministra sigurnosti i glavnog tužitelja Tužilaštva BiH“, navedeno je u dokumentu Tužilaštva BiH.

 

U Istočnom Sarajevu: Uhapšen Asim Kamber

Pripadnici SIPA-e upali su jutros u Sanskom Mostru u kuću federalnog zastupnika Asima Kambera, saznaje Istraga. Pretresi se provode po naredbi Tužilaštva BiH, a sve je povezano sa izbornim prevarama o kojima smo pisali prošle sedmice. 

Nakon cjelodnevne potrage za njim, pripadnici SIPA-e, uhapsili su Asima Kambera potvrđeno je za Istragu. Kamber se nalazi u sjedištu SIPA-e u Istočnom Sarajevu. On je osumnjičen za krivično djelo Izborna prevara. Jutros ranije uhapšen je njegov saradnik Fazir Vukalić.

16:00: U Istočnom Sarajevu uhapšen Asim Kamber

13:40: Asim Kamber lociran. Očekuje se njegova predaja u narednih pola sata.

10:10: Uhapšen Kamberov saradnik Fazir Vukelić

9:40: SIPA pretresa i prostorije Općine Sanski Most

9:25: Zaštićeni svjedok Tužilaštva BiH: “popunjavao sam listiće i ubacivao u glasačku kutiju. Davao sam prazne listiće pojedinim članovima partije”

9:05: Kamber osumnjičen da je 2016. godine organizovao izbornu krađu. Na tim izborima “glasao” je i fudbaler Haris Seferović koji je na dan izbora igrao utakmicu španske Primera lige

8:39: SIPA završila pretres stana Asima Kambera

 

8:36: SIPA iz stana Asima Kambera počela iznositi dokaze koji su izuzeti tokom pretresa

8:20: SIPA još traga za Asimom Kamberom, federalnim zastupnikom SDA.

8:10: SIPA pretresa i kuću Mirele Husić, sekretarice Općinakog odbora SDA Sanski Most

Osim Kamberovog stana, SIPA pretresa još najmanje dvije lokacije, a među njima su i objekti koje koristi Fazir Vukalić, dugogodišnji Kamberov saradnik u Sanskom Mostu.

Istraga je prošle sedmice objavila da su u Sanskom Mostu na lokalnim izborima 2016. godine glasale najmanje tri mrtve osobe. Među njima su Mehmed Alihodžić koji je umro mjesec i po prije oktobarskih izbora 2016. godine, zatim Hasan Hadžić koji je preminuo tri mjeseca prije održavanja izbora i, na kraju, Husein Lasić koji je glasao čak tri godine nakon što je umro. Osim njih, na izborima u Sanskom Mostu je „glasao“ i Haris Seferović, švicarski reprezentativac koji je tog 2. oktobra 2016. godine, igrao fudbalsku utakmicu španjolske lige.

Sve ove izborne prevare, potvrdili su svjedoci, organizirao je predsjednik SDA Sanski Most – Asim Kamber, mada je on u nedjelju, u izjavi za „O kanal“ sve demantirao.

Najveće prevare bile su na biračkom mjestu Mahala 2, gdje je na izborima 2016. godine napravljena ključna razlika u korist Farisa Hasanbegovića, SDA-ovog kandidata za načelni Općine Sanski Most

Izborne prevare bile su i tokom Općih izbora 2018. godine. Svjedoci su potvrdili da su, prema uputama Asima Kambera, sa pojedinih biračkih mjesta skinuti listići sa zbirnim rezultatima koji su, potom, spaljeni. Nadalje, svjedoci, među kojima je Muhamed Zekotić, potvrdili su da je bilo glasanja i u ime bh. državljana koji tada uopće nisu bili prisutni u BiH.

Objavljujemo Debevecove poruke tužiteljici Mijović: “Radite nezakonito”

Državna tužiteljica Vedrana Mijović, objavljeno je danas, prijavila je VSTV-u da joj je predsjednik Suda BiH Ranko Debevec slao prijeteće poruke. Podsjetimo, tužiteljica Mijović “zadužila” je predmet protiv Debeveca, formiran na osnovu anonimne krivične prijave podnesene 18. marta ove godine, u kojoj se navodi da Debevec posjeduje špansko državljanstvo koje nije prijavio. U sve se, nakon toga, uključio i Milorad Dodik, srpski član Predsjedništva BiH koji je “aferu” državljanstvo plasirao medijima u BiH. Nakon Dodika, u kampanju protiv Debeveca uključio se i federalni ministar unutrašnjih poslova Aljoša Čampara, kao najviši zvaničnik iz Sarajeva koji je podržao Dodikove tvrdnje da se “slučaj špansko državljanstvo” mora istražiti. Na kraju je u javnost plasirana priča da je Debevec prijetio postupajućoj tužiteljici. Stoga će Istraga.ba u nastavku teksta objaviti sve dokaze o prijetnjama, španskom državljanstvu i disciplinskom gonjenju.

Prijava protiv Debeveca, podsjećamo, podnesena je 18. marta ove godine, svega nekoliko dana nakon što je izabran novi saziv Centralne izborne komisije BiH, čime su kontrolu nad tom institucijom izgubili Milorad Dodik i Dragan Čović. “Oštećeni” članovi CIK-a najavili su tužbu Sudu BiH, a Borjana Krišto iz HDZ-a BiH je nekoliko puta najavljivala da će odluka o izboru članova CIK-a biti poništena. Glavna državna tužiteljica Gordana Tadić, nakon prijema prijave, predmet je dala u rad tužiteljici Vedrani Mijović. Predsjednik Suda BiH Ranko Debevec joj šalje poruku 11. juna. U tom period su Vedrana Mijović i Debevec imali prijateljski odnos.

“Vedrana, čujem da tražiš uvid u moj CMS nalog i dosje. Koji su tu razlozi”, napisao je Debevec.

U tom trenutku Vedrana Mijović je zajedno sa Milanom Tegeltijom, predsjednikom VSTV-a, bez sudske naredbe, pregledala da li je u personalnom dosjeu Ranko Debevec prijavio špansko državljanstvo. Sljedeće poruke, koje je Vedrana Mijović prijavila kao “prijeteće”, Debevec je poslao 15 dana kasnije. Istraga.ba objavljuje kompletan sadržaj.

“Hvala ti, Vedrana, na MUP-u KS i teroriziranju i provjeravanju žene koja veze sa Lijanovićima nema, niti kupovinom malog Mercedesa od njih. Pozdravi Gordanu. Radite nezakonite stvari totalno, koje nemaju uporišta ni u jednom zakonu. Izuzimate dokumentaciju i istražujete ljude koji veze uopšte nemaju s tom pričom. Tražite od Suda naredbe. Neka Sud odobri izuzimanje dokumentacije ako postoji osnov sumnje da sam ja kriminalac”, napisao je Debevec tužiteljici Mijović.

Ona je tada u MUP-u Kantona Sarajevo, bez sudske naredbe, pokušala provjertiti da li je rodica Debevecove supruge kupila automobil od treće osobe koja je, prije toga, isti automobil kupila od auto kuće u vlasništvu porodice Lijanović. Radilo se o automobilu Mercedes A klase. Upravo kupovinu tog automobila, tužiteljica Mijović i anonimni prijavitelji žele povezati sa presudom Suda BiH na osnovu koje je oslobođen Jerko Lijanović, iako Ranko Debevec nije bio postupajući sudija u tom predmetu.

Idemo dalje. U anonimnoj prijavi protiv Debeveca, na osnovu koje je Tužilaštvo BiH “formiralo predmet”, navedeno je da predsjednik Suda BiH nikad nije prijavio da posjeduje državljanstvo Španije, sa kojom BiH nema potpisan bilateralni sporazum o dvojnim državljanstvima. Tužilaštvo BiH, Milorad Dodik i mediji bliski njima pišu da Debevec nije mogao posjedovati dva državljanstva. Zakon o državljanstvu BiH koji je podrazumijevao da se ne može istovremeno biti državljanin BiH i države s kojom BiH nema potpisan sporazum, na snagu je stupio 1998. godine. Međutim, odlukom tadašnjeg visokog predstavnika Karlosa Vestendorpa, od 29. Jula 1998. godine, uvedene su i prelazne odredbe.

“Zakonom o državljanstvu je predviđen prijelazni period od pet godina, tj. do 1. januara 2003. godine. U tom periodu osobe koje su stekle drugo državljanstvo prije stupanja na snagu Zakona o državljanstvu, imaju pravo zadržati ga”, navedeno je u Odluci OHR-a.

Kako se bližilo isticanje tog roka, OHR je ponovo reagirao. Visoki predstavnik Pedi Ešdaun je 30. decembra 2002. godine donio izmjene i dopune Zakona o državljanstvu kojima je omogućio bh. državljanima da i dalje imaju dvojna državljanstva, bez obzira na činjenicu što BiH nema potpisane bilateralne sporazume.

“Da nisam reagirao, stotine hiljada građana BiH sa dvojnim državljanstvom bi 1. januara bili prisiljeni birati između državljanstva BiH i državljanstva neke druge zemlje”, rekao je tada Ešdaun.

Na kraju, po apelaciji Bakira Izetbegovića, Ustavni sud BiH 23. septembra 2011. godine donio je Odluku broj U-9/11 kojom je presudio da su odredbe Zakona o državljanstvu koje se odnose na dvojno državljanstvo – neustavne. Tim je odredbama, naime, bilo predviđeno da bh. državljani ne mogu imati dvojno državljanstvo ukoliko BiH nema potpisan bilateralni sporazum sa tom državom. Kako te odredbe nisu izmijenjene, Ustavni sud BiH 28. septembra 2012. godine donosi Rješenje kojom sporne odredbe briše iz Zakona. Time je bh. državljanima omogućeno posjedovanje državljanstva čak i onih država sa kojima BiH nema potpisan sporazum.

Dakle, pitanje posjedovanja  dvojnog državljanstva uopće nije sporno. A da li je sporno  neprijavljivanje dvojnog državljanstva? Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH već je zauzelo stav po tom pitanju, odlučujući u predmetu protiv sutkinje  G.B. koja nije prijavila da, pored bh. državljanstva, posjeduje i državljanstvo Republike Hrvatske.

“Po ocjeni Komisije propuštanjem tužene da navede podatak u prijavnom materijalu da je pored bh. državljanstva posjedovala i državljanstvo Republike Hrvatske, nište se ne bi promijenilo, ni na njenu štetu, niti u njenu korist, pa takvim propustom nije ostvareno biće disciplinskog prekršaja koje joj se stavlja na teret”, piše u Odluci Disciplinske komisije VSTV-a.

 

 

 

 

Napad na gradove koje ne kontroliše SDA: Predizborne akcije Federalne policije

Za svega dvadeset dana septembra ove godine, Federalna uprava policije provela je četiri akcije usmjerene, isključivo, protiv kadrova koji su oponenti Stranci demokratske akcije. Izuzimana je dokumentacija iz GRAS-a, potom Općine Stari Grad Sarajevo, te gradskih uprava Visoko i Zenica. I sve je to urađeno dva mjeseca prije lokalnih izbora.

“Kantonalni sud u Zenici, po prijedlogu Tužilaštva Zeničko-dobojskog kantona, izdao je Naredbu za privremeno oduzimanje predmeta, odnosno originalne dokumentacije od Gradske uprave Grada Zenica i JKP “ Zenicatrans” prijevoz putnika d.d. Zenica”, glasilo je saopćenje zeničkog Tužilaštva izdato 16. septembra 2020. godine.

Pretres su izvršili pripadnici Federalne uprave policije kojom rukovodi Ensar Korman neformalni kadar SDA. Podsjećamo, slučaj Zenicatrans bio je aktualan krajem prošle i početkom ove godine, ali se zeničko tužilaštvo, zajedno sa FUP-om, na izuzimanje dokumentacije odlučilo dva mjeseca prije lodržavanja lokalnih izbora na kojima će, između ostalog, biti biran i gradonačelnik Zenice. Na čelu gradske uprave Zenica se nalazi Fuad Kasumović, bivši visoki funkcioner SDA, koji je na prošlim lokalnim izborima, kao nezavisni kandidat,postao gradonačelnik. SDA na predstojećim izborima pokušat će da vrati kontrolu nad tim gradom, a njihov je kandidat Nezir Pivić, zamjenik ministra pravde BiH.

“Pripadnici Federalne uprave policije pretresli su Gradsku upravu Visoko”, glasila je vijest objavljena 23. septembra ove godine.

Prema saopćenju Gradske uprave Visoko, inspektori FUP-a su po nalogu Kantonalnog tužilaštva Zenica izuzeli dokumente koji se odnose na subvencioniranje cijene priključaka na gasnu instalaciju. I na ovaj pretres FUP i zeničko Tužilaštvo su se odlučili  mjesec i po prije lokalnih izbora. Gradonačelnica Visokog je Amra Babić, bivša članica SDA koja je na prošlim lokalnim izborima reizabrana kao nezavisni kandidat. Stranka demokratske akcije namjerava vratiti kontrolu nad tom Gradskom upravom, a kandidovali su aktualnog premijera Ze-Do kantona Mirzu Ganića. Upravo Ganićeva Vlada odlučuje o finansiranju rada Kantonalnog tužilaštva Zenica.

Uporedo sa pretresanjem ove dvije gradske uprave, FUP, prema informacijama Istrage, provodi i istražne radnje koje se odnose na Općinu Stari Grad Sarajevo, a istražuju se, navodne, nezakonitosti načelnika Ibrahima Hadžibajrića. Policijsko-tužilačke aktivnosti su intenzivirane neposredno pred početak predizborne kampanje za lokalne izbore. Hadžibajrić je, podsjećamo, bivši kadar SDA, koji je u međuvremenu osnovao svoju partiju koja je opozicija Stranci demokratske akcije na nivou Kantona Sarajevo. SDA-ov kandidat za poziciju načelnika Općine Stari Grad Sarajevo je Jusuf Pušina, ratni kadar SDA kojem se trenutno sudi zbog ratnog zločina nad zarobljenim pripadnicima JNA koji su ubijeni u Velikom parku u Sarajevu.

I, na kraju, pripadnici FUP-a su 17. 9. 2020. godine pretresli prostorije GRAS-a. Prema informacijama Istrage, dio izuzete dokumentacije odnosi se na nabavku polovnih trolejbusa, o čemu su mediji pisali početkom ove godine. Ovaj posao organizirali su kadrovi bivše Vlade Kantona Sarajevo sa Edinom fortom na čelu, ali je Federalna uprava policije istragu intenzivirala dva mjeseca pred lokalne izbore.

 

(VIDEO) Traženi birač je nedostupan: U srbijanskim mesnicama prijavljivani glasači za izbore u BiH

Prateći google mapu završio sam ravno u mjesnom groblju. Ali koji minut kasnije će se ispostaviti da to, ipak, nije adresa Drinska 6 u srbijanskim Badovincima, na desnoj obali Drine. Malo lutanja i raspitivanja dovelo me do “Naše kuće mesa” u centru ovog naselja. Na zaključanim ulaznim vratima je pisalo “Drinska 6″. Tu bi trebala prebivati četiri člana bijeljinske porodice Beganović. Halil, Latifa, Mirsad i Sead, prema spisku Centralne izborne komisije BiH, prijavljeni su za glasanje putem pošte. Naznačeno je da će glasati iz Srbije, izborni materijal bi trebali primiti na adresi Drinska 6 u Badovincima. Tu su još, za glasanje iz dijaspore, prijavljeni Sabina i Davor Drinić, zatim Aleksandar Perić, Čedomir Spasojević, Sabrija Hokić i Šaćir Omerović. Poštu bi u njihovo ime trebale porimiti dvije Gordane, jedna Mašić, a druga Tovilović.

 

spisak birača iz mesnice

“Gordana Tovilović je vlasnica mesnice. Tu je Drinska 6”, kaže nam njen komšija i poziva telefonom poduzetnicu iz Badinovaca.

Ukazuje se, upotom, crveni automobil na kojem piše “Naša kuća mesa”. To bi trebala biti Gordana Tovilović. Razgovor se odvija kroz otvoreni prozor njenog automobila.

“Čekaj, čekaj, čekaj. Ono za biralište. Jeste”, odgovara Tovilovićeva na moje pitanje da li se neko prijavio za glasanje u njenoj mesnici.

Imena birača iz Bosne – ne zna. Ni imena onih ljudi iz BiH koji su tražili njenu adresu se ne sjeća. Dolazili su jedan muškarac i jedna žena i rekli joj da će dobiti poštu koju će primiti ona i njena radnica u mesnici Gordana Mašić.

“Dobro, ali kako su se ovi Bošnjaci prijavili”, pitam vlasnicu mesnice.

“Šta ja znam kako su se oni prijavili. Možda je neko uzeo naše ime I prezime”, odgovara Gordana.

“Ali niko ne živi u mesnici”, konstatujem.

“Pa, ne živim ni ja u mesnici”, zaključuje Gordana Tovilović.

Ponovo gledam spisak Centralne izborne komisije BiH. Dvanaest bh. državljana iz Bijeljine prijavilo je da će glasati sa adrese Drinska 6 u Badinovcima. Na tom mjestu je mesnica čija se vlasnica malo čega sjeća.

Nešto ranije, bh. državljane sam tražio u Donjem Dobriću kod Loznice. Njih 55 se prijavilo da će glasati sa adrese Donji Dobrić b.b.

spisak birača iz Donjeg Dobrića

Pred mjesnom trgovinom se raspitujem za imena prijavljenih. Kod Velimira Alimpića u kući su prijavljeni Željka Ćuskić, Živko Đokić i Žarko Urošević. Svi će glasati putem pošte za lokalne vlasti u Bijeljini.

“Ma, taj je umro, moj ujak, prije deset godina. Nema tamo nikoga. Korov samo”, kaže biciklista parkiran ispred trgovine.

Čitamo redom imena sa spiska. Nepoznati ljudi na nepoznatim adresama. Nemanja Pavlović je vlasnik kafane. Zatičemo ga s prijateljem. Dajemo spisak da pronađe svoje ime i imena onih što će glasati iz njegove kafane.

“Nemoj snimati”, upozorava Nemanja.

Nemanja traži svoje fiktivne podstanare na spisku birača

Potom potvrđuje da kod njega niko nije prijavljen, niti će od njega iko glasati na izborima u Bosni. Međutim, na spisku Centralne izborne komisije BiH je navedeno da će baš s te adrese glasati Cvijetko Gavrić i Borislav Gligorić. I oni su iz Bijeljine. Na spisku fiktivnih birača u Donjem Dobriću je preko 50 Bijeljinaca. I dva Brčaka. Petar Petrović iz Brčkog je prijavljen kod Petra Petrovića iz Donjeg Dobrića

“Nema Petra Petrovića”, usaglašeno će radnica u trgovini i biciklista.

Uglavnom, skoro svako ime koje smo zajednički pročitali – nepoznato je mještanima ovog sela. A ako je i bilo poznatih – sigurno nemaju podstanare iz Bosne.

O čemu se radi, najbolje ilustrije priča Almira Hećimovića iz Šamca. Njegov djed Alija, rođen je 1922. godine. Trenutno je smješten u staračkom domu u tom gradu.

“Djed je prijavljen na adresu Drenje bb, Kruševica, Lazarevac, Srbija”, napisao nam je Almir Hećimović koji je pokušao uložiti žalbu CIK-u na ovu lažnu prijavu. No, rok žalbi je istekao. Alija Hećimović će glasati iz Lazarevca, u kojem, za skoro stoljeće svog života, nikad nije bio.

Istraga u Kambergradu: Dan mrtvih birača

Sabahski ezan nas je zatekao tik pored gradske džamije. Prešli smo ravno preko mosta na Sani i na Trgu Ljiljana nas je dočekao hodža. Bivši. Ili, kako će kasnije objasniti Asim Kamber, decertificirani hodža, koji je robijao zbog prevare. Zove se Muhamed Zekotić i on je svjedok pokajnik.

“Tu je SIPA”, radosno nam pokazuje crni kombi na kojem piše – POLICIJA.

Iz jednog stana vidi se svjetlo. Tu živi Asim Kamber, dugogodišnji krajiški vladar, SDA-ov moćnik, federalni zastupnik i bloger. Pripadnici SIPA-e netom su ušli u stan i traže materijalne dokaze koji će potkrijepiti iskaze svjedoka, što zaštićenih, što onih nezaštićenih, da je baš Asim Kamber 2016. i 2018. godine organizovao izborne prevare.

Recimo, ostalo je zabilježeno da je Haris Seferović “svojeručno” potpisao da je baš u Sanskom Mostu glasao 2016. godine. Pravi potpisnik nije očekivao da će neko provjeriti da je Seferović baš tog dana igrao utakmicu španske Primere. Ili, ko bi još  znao da će nekad neko provjeriti da li su na biračkom mjestu Mahala 2 glasali mrtvi. Istraga je još prošle sedmice objavila tri imena. Ali ima ih još.

Pola je sedam i Sanski Most se već budi. Dolazi bivši Kamberov vozač, simboličnog imena – Amir Zukić.  I on je svjedok pokajnik. Učestvovao je u brojnim izbornim malverzacijama po nalogu Asima Kambera i onda se popravio. Svjedočio je pred državnim tužiteljima o brojnim malverzacijama. Jutros je došao da se uvjeri da je “počeo kraj Kamberove ere u Sani”.

“Evo i Cuce”, predstavlja nam Zekotić dobro poznato lice – Ermina Karića.

Sad već imamo dva kandidata za općinskog načelnika na jednom mjestu. I Cuco i Zekotić žele na narednim izborima da postanu načelnici Općine Sanski Most. Nazivaju sebe jedinom Kamberovom opozicijom. Cuco se predstavlja kao humanitarac i aktivista. Vadi telefon i počinje živi prijenos na Facebooku. Objašnjava svojim pratiocima da je “papa pao”. Onda iz džepa vadi drugi telefon i svojim gledateljima pušta arhivski snimak Alije Izetbegovića.

“Nemojte glasati za one koji su se pretvorili u lokalne moćnike”, govori Alija na jednom telefonu dok Cuco kameru drugog drži usmjerenu tako da njegovi gledatelji vide poruku “rahmetli predsjednika”.

Dobro se već razvidnilo i već su pune okolne kafane koje prate policijske aktivnosti ispred Kamberovog stana. Zekotić već ulazi u žustru raspravu sa “nekim Kamberovim ljudima”. Optužuje ih da su oni ubili generala Mehmeda Alagića, a oni njega da je presuđivani prevarant robijao, i koji je otpušten iz Islamske zajednice jer je krao ilimihale. Verbalna prepirka je kasnije završila u policiji. Pale su međusobne prijave za prijetnje.

Elem, došao nam je haber da je u toku pretres Općine Sanski Most. Trčimo gore, ali Cuco je već u direktnom prijenosu. Šeta ispred zgrade Općine i objašnjava naciji da je došao dan za obračun sa Kamberovom diktaturom.  S prozora ga slika jedan službenik. Cuco ulazi u prepiru uživo. Kratka prijetnja da će “porazgovarati nakon svega”.

“Ma, neće”, banalizuje Brico čija se radnja nalazi ispred Općine. Kaže da se ništa neće desiti. Jer se proteklih dvadeset godina ništa ne dešava. Cuco uvijek snima, ovi mu, kao, nešto prigovore i sve se izgubi.

“Nama od tog ništa. Sve se nešto svađaju, a sve beveze”, objašnjava Brico.

Aktivista, humanitarac i kandidat za načelnika, poznatiji kao Cuco, nastavlja svoju šetnju kroz grad. Likuje zbog pobjede nad Kamberom. A Asima u gradu već nema od ponedjeljka. Na vrijeme se otisnuo u Sarajevo, pa ga službenici SIPA-e nisu našli kući. Kasnije će se sam prijaviti u centrali SIPA-e u Sarajevu. Malo dalje od Rudnika Kamengrad, na čijem je poslovanju, zajedno sa Lagerom, održavao političku moć.  I tako Sanski Most pretvorio u – Kambergrad.

NAJČITANIJI ČLANCI

Istraga objavljuje materijalne dokaze i fotografije: Čamparina savjetnica poslala anonimnu prijavu...

“Dobro vam veče. U večerašnjem dnevniku gledajte: kako SDA preko Obavještajno bezbjednosne agencije prisluškuje svoje neistomišljenike. RTRS u posjedu krivične prijave protiv direktora OBA-e...