Istrage

Trgovina uticajem Olega Čavke: Odbio voditi istragu protiv Ivana Ševe, pa u njegovoj firmi zaposlio sina

Posljednjeg dana septembra ove godine, državni tužilac Oleg Čavka donio je Naredbu o neprovođenju istrage protiv Centra za obrazovanje odraslih u Širokom Brijegu iza kojeg stoji obitelj HDZ-ovog biznismena Ivana Ševe. Deset dana kasnije, sin Olega Čavke, Kristijan, zaposlen je u Central osiguranje d.d. Sarajevo iza kojeg stoji obitelj – Ivana Ševe. A prije nego je Čavka junior zaposlen u Central osiguranje, radio je u firmi Novotel čiji je vlasnik – obitelj Ivana Ševe.

“Tužilaštvo BiH je povodom Vaše krivične prijave dostavljene ovom Tužilaštvu, dana 30.9.2020. godine donijelo Naredbu o neprovođenju istrage jer je očigledno da ne postoje osnovi sumnje da je počinjeno krivičo djelo”, piše, između ostalog, državni tužilac Oleg Čavka u dopisu upućenom Centru za razvoj medija i analize u Sarajevu, iz kojeg su u januaru prošle godine, nakon objave snimaka kupovine diplome, podnijeli krivičnu prijavu.

U prijavi CRMA-e su bile navedeni detalji u vezi s kriminalom u Centru za obrazovanje odraslih u Širokom Brijegu. čiji je vlasnik tada bila Mila Ševo, majka HDZ-ovog biznismena Ivana Ševe, inače stvarnog vlasnika desetina preduzeća u BiH.

“Sto se tiče istražnih radnji u srednjoj školi Centar za obrazovanje odraslih Široki Brijeg, te istražne radnje nisu ukazale na bilo kakve nezakonitosti”, napisao je državni tužilac Oleg Čavka.

Dopis Olega Čavke

Centar za obrazovanje odraslih u Širokom Brijegu, rekosmo, osnovala je obitelj Ivana Ševe, a sve do objave priče o trgovini diplomama, kao vlasnica se vodila Mila Ševo. Dvaseset dana nakon toga, u februaru prošle godine, stvarni vlasnik “prodaje” kapital u toj širokobriješkoj tvornici diploma, poznatoj kao Srednja strukovna škola s pravom javnosti “Centar za obrazovanje”. Kupac je  “njemački” investitor Eduka gmbh, firma koja je registrovana u Štutgartu. Direktor te njemačke kompanije je Vjekoslav Primorac.

Firma je, potom, preimenovana, u Veritas Široki Brijeg. Kao vlasnik Veritasa je upisana kompanija Centing d.o.o., a kao vlasnik Centinga se vodi – Eduka GMBH iz Njemačke koja je u biznis ušla svega dvadeset dana nakon što je objavljena priča o prodaji diploma u Širokom Brijegu. No, Centar u Širokom Brijegu je samo jedno od desetina pravnih lica iza kojih stoji porodica Ševo, a koje se bave obrazovanjem.

Mila Ševo je majka “poduzetnika” Ivana Ševe, pomoćnika ministra obrazovanja u Zapadno-hercegovačkom kantonu koji je stvarni osnivač brojnih kompanija koje posluju pod zaštitom HDZ-a. MUP ZHK je protiv njega 2010. godine podnio krivičnu prijavu zbog korupcije i zloupotrebe položaja, odnosno zbog njegovih poslova dok je bio “ravnatelj u stručnoj organizaciji Centar za vozila”. Predmet je, naravno, nestao u Tužilašvu ZHK, a nakon toga Ivan Ševo i njegova porodica započinju streloviti uspon u biznisu. Osnivaju brojne firme koje se bave “edukacijom odraslih”, a potom u Kiseljaku osnivaju Visoku školu CEPS – Centar za poslovne studije. Vlasnica je Mila Ševo, majka Ivana Ševe.

Mila Ševo vlasnica CEPS-a u Kiseljaku

U januaru 2019. godine Ševin CEPS Kiseljak osniva firmu ProCentel, čiji je direktor Ivan Kožul. Ubrzo kompanija ProCentel, odnosno Centel mijenja ime u Novotel d-o-o. Srajevo, a osnovna djelatnost su – telekomunikacijski poslovi. Kako se porodica Čavka dobro razumije u telefone, 24. jula 2020. godine firma Novotel zapošljava Kristijana Čavku, sina državnog tužioca Olega Čavke koji je u tom trenutku “dužio” predmet protiv Ševinog Centra za obrazovanje odraslih u Širokom Brijegu. Kristijan Čavka je u Ševinom Novotelu bio zaposlen svega dva i po mjeseca. U tom periodu Oleg Čavka donosi Naredbu o neprovođenju istrage protiv poslodavca svoga sina. Naredba o neporvođenju istrahge je donesena 30. septembra, a Čavka je podnosioce krivične prijave o svojoj odluci obavijestio 6. oktobra. Dva dana kasnije, Čavkin sin “mijenja” poslodavca”. Iz Novotela prelazi u kompaniju Central osiguranje d.d. Sarajevo. Prema Registru vrijednosnih papira, osnivači i vlasnici Central osiguranja su CEPS Kiseljak i Centar gradnja Široki Brijeg.

Izvod iz Registra vrijednosnih papira FBiH

Formalna vlasnica CEPS-a iz Kiseljaka je Mila Ševo, majka Ivana Ševe. Formalna vlasnica Centar gradnje iz Širokog Brijega je Mila Ševo, majka Ivana Ševe. U pitanju je, dakle, ista osoba koja je, do februara prošle godine, bila vlasnica i Centra za za obrazovanje iz Širokog Brijega. Sve ove firme se pominju u informaciji koju je SIPA poslala Tužilaštvu BiH, ali i krivičnoj prijavi koju je poslao Centar za razvoj medija i analize iz Sarajeva. Predmet je dužio državni tužilac Oleg Čavka, čiji je sin zaposlen u Ševinim kompanijama.

 

 

 

Sud BiH prvostepeno odlučio: Vlasnik Lagera može biti izručen Hrvatskoj

Milenko Bašić, vlasnik kompanije “Lager” iz Posušja može biti izručen pravosudnim organima Republike Hrvatske, zaključio je Sud BiH, saznaje Istraga.ba.

“Utvrđuje se da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje pravosudnim organima Republike Hrvatske potraživanog Milenka Bašića u cilju krivičnog gonjenja zbog sumnje da je počinio krivično djelo davanje mita za trgovanje uticajem iz člana 296 stav 1 Krivičnog zakona Republike Hrvatske”, navedeno je u Rješenju Suda BiH donesenom 14. oktobra ove godine.

Na ovo Rješenje odbrana Milenka Bašiča ima pravo žalbe. No, bez obzira na stav Suda BiH,i prvostepeni i drugostepeni, konačnu odluku o izručenju donosi ministar pravde BiH Josip Grubeša. Stav Suda nije obavezujući.

Bašić je, podsjećamo, drugoosumnjičeni u predmetu “Vjetroelektrane” zbog kojeg je krajem maja ove godine uhapšena bivša gradonačelnica Knina Josipa Rimac, u tom trenutku državna tajnica Ministarstva uprave Republike Hrvatske.

hapšenje Josipe Rimac

Hrvatska policija je tada saopćila  da se uhapšena Rimac sumnjiči  da je od početka 2019. godine pa do kraja maja dogovorila s vlasnikom Lagera Milenkom Bašićem i direktorom te firme Draganom Stipićem  kako će, koristeći svoj položaj državne tajnice, osigurati dobivanje dozvola, uvjerenja i sklapanje ugovora radi izgradnje, puštanja u rad, proizvodnju i prodaju električne energije za Vjetroelekranu Krš-Pađane, uprkos neispunjavanju svih propisanih uslova. Bašićeva kompanija Lager u Hrvatskoj je za potrebe tog biznisa osnovala firmu C.E.M.P. doo Donji Stupni, te podružnicu firme Lager u Karlovcu. Kako bi im omogućila ubrzano izdavanje dozvola, Rimac je od Bašića i Stipića zatražila da u poslovima osiguranja Vjetroelektrane angažuju posrednika u osiguranju po njenom izboru. U pitanju je osiguravajuće društvo Generali osiguranje d.d. u kojem kao zastupnica radi sestra Josipe Rimac – Nediljka Radić.

Vjetropark kod Knina (foto: Portal.hr)

“Josipa Rimac je s posrednikom osiguranja dogovorila da će dio provizije u iznosu od 45 hiljada eura isplatiti njoj, na šta su okrivljeni Milenko Bašić i Dragan Stipić pristali”, navedeno je u dokumentaciji hrvatskog pravosuđa na osnovu koje je traženo izručenje Milenka Bašića.

Vlasnik Lagera trenutno živi u svom domu u Posušju.  Prema pisanju HDZ-u bliskog portala Klix, firma Milenka Bašića je najprofitalbilnija kompanija u BiH. Njihova prijavljena dobit tokom 2019. godine iznosila je oko 115 miliona maraka. Ova kompanija se bavi prodajom mašina za rudnike, a prema informacijama Istraga.ba, u nekoliko slučajeva je utvrđeo da su rudnicima isporučivali polovne mašine koje su prikazivali kao nove. Godinama ova kompanija uživa zaštitu HDZ-a BiH i Uprave za indirektno oporezivanje koja je Lagerov uvoz mašinaž u BiH proglasila “službenom tajnom”, zbog čega čak ni državnim zastupnicima nisu dostavljene informacije o poslovanju ove firme.

Brat Milenka Bašića se zove Ivan Inja Bašić. Policijske agencije iz regije su ga dovodile u vezu sa organizovanim kriminalom i trgovinom narkoticima, a povezivan je i sa pripadnicima Zemunskog klana. Nekoliko puta je hapšen u Hrvatskoj zbog sumnjivog uvoza skupocjenih automobila. U martu ove godine iz Remetinca je pušten uz kauciju od 8 miliona kuna, ali je u junu ponovo uhapšen.

O vezama porodice Bašić sa politikom i organizovanim kriminalom Istraga će detaljno pisati u narednim danima.

 

Uzalud dokazi o krađama identiteta: Tužilaštvo BiH se proglasilo nenadležnim za prevare na lokalnim izborima

Tužilaštvo BiH proglasilo se nenadležnim za istraživanje izbornih prevara i krađe identiteta za predstojeće lokalne izbore. To proizilazi iz izjave koju je portparol Tužilaštva BiH Boris Grubešić dao za BH Radio 1. On je kazao da je “praćenje regularnosti izbora u nadležnosti Centralne izborne komisije BiH”.

“U slučaju da u tom procesu dođu do saznanja o elementima kaznenih djela, trebaju informirati nadležne pravosudne institucije – entitetske ili Brčko Distrikta ako su u pitanju lokalni izbori, odnosno državne ukoliko se radi o izborima na razini BiH”, kazao je Grubešić za BH Radio 1.

Pojednostavljeno, Tužilaštvo BiH neće poduzeti ništa kako bi spriječilo brojne zloupotrebe prilikom registracije birača za glasanje putem pošte, jer, smatra glavna državna tužiteljica Gordana Tadić, prevare se odnose na lokalne izbore. Svoj stav državno Tužilaštvo temelji na osnovu Krivičnog zakona BiH, odnosno poglavlja koje odnosni na izborne prevare.

“Ko krivotvori rezultate izbora ili glasanja za institucije Bosne i Hercegovine dodavanjem, oduzimanjem ili brisanjem glasova ili potpisa, netačnim brojanjem glasova, neistinitim upisivanjem rezultata u izborne isprave ili na drugi način, ili objavi kao konačan rezultat izbora ili glasanja koji ne odgovara obavljenom glasanju, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina”, navedeno je u članu 154 Krivičnog zakona BiH.

S obzirom na to da su lokalni izbori, a ne opći, Gordana Tadić je zaključila, a Boris Grubešić saopćio da Tužilaštvo BiH nije nadležno da istraži na koji način je oko 50 hiljada bh. državljana fiktivno prijavljeno u drugim državama za glasanje putem pošte.

Međutim, Tužilaštvo BiH, potvrdilo nam je nekoliko visokopoziocioniranih nosilaca pravosudnih funkcija, nije uzelo u obzir ključne činjenice. Centralni birački spisak je u nadležnosti Centralne izborne komisije BiH, tj. institucije Bosne i Hercegovine. Dalje, brojnim bh. državljanima su ukradeni lični podaci, a Zakon o zaštiti ličnih podataka je državni zakon koji je u nadležnosti Agencije za zaštitu ličnih podataka BiH koja je državna instuticija. Kriminal sa biračkim spiskovima je počinjen u oba bh. entiteta i Brčko Distriktu, a bh. građani su nezakonito  prijavljivani u drugim državama.

“Sve to ima obilježje organizovanog i međunarodnog kriminala i Tužilaštvo BiH je isključivo nadležno za ta krivična djela”, kazao je za Istragu jedan od visokopozicioniranih tužilaca u BiH.

Osim ovoga, prema Zakono o Sudu BiH, državno pravosuđe je nadležno i za kriminal iz entitetskih zakona ukoliko počinjena djela štete ugledu Bosne i Hercegovine.

“Sud je dalje nadležan za krivična djela utvrđena zakonima Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine kada ta krivična djela:

a) ugrožavaju suverenitet, teritorijalni integritet, političku nezavisnost, nacionalnu sigurnost i međunarodni subjektivitet Bosne i Hercegovine;
b) mogu imati ozbiljne reperkusije ili štetne posljedice na privredu Bosne i Hercegovine, ili mogu izazvati druge štetne posljedice za Bosnu i Hercegovinu ili mogu izazvati ozbiljnu ekonomsku štetu ili druge štetne posljedice izvan teritorije datog entiteta ili Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine”, navedno je u članu 7 Zakona o Sudu BiH.

Ali bez obzira na sve to Tužilaštvo BiH smatra da nije nadležno da istražuje kako su bh. državljani fiktivno prijavljivani u drugim državama, te kako im je pokraden identitet. Podsjetimo, Centralna izborna komisija BiH proslijedila je još početkom septembra Tužilaštvu BiH dokaze o zlouptrebama prilikom prijava za glasanje iz inostranstva. Nekoliko puta su članovi CIK-a pokušavali da organizuju sastanak sa glavnom državnom tužiteljicom, ali Gordana Tadić se nije odazvala.

Objavljujemo dokaze o vezama Olega Čavke i Nasera Keljmendija: “Reci N.K. Ilidža da dođe do mene”

Državni tužilac Oleg Čavka održavao je stalne i prijateljske kontakte sa Naserom Keljmendijem, presuđenim narko bossom i osobom sa crne liste SAD-a,koji se ove sedmice vratio u BiH, nakon što je izdržao šestogodišnju kaznu na Kosovu. Čavkine  veze sa Keljmendijem zabilježene su još 2011. godine tokom operacije Obavještajno sigurnosne agencije BiH sa Almirom Džuvom na čelu. Tada su, naime, sigurnosne agencije BiH pratile Keljmendija i sarajevskog ugostitelja Enesa Ribića poznatog po nadimku Eno Rič, vlasnika kafane u centru Sarajeva u kojoj je stalno boravio državni tužilac Oleg Čavka. Upravo je Ribić bio Čavkin kurir koji je prenosio poruke narko bossu Naseru Keljmendiju, ali i drugim kriminalcima koje je “obrađivao” tužilac Čavka. Prvi zabilježeni relevantni razgovor vođen je 24. marta 2011. godine. U 9 sati i 35 minuta Ribića poziva državni tužilac Oleg Čavka.

Čavka: Šta ima?

Ribić: Svašta ima, spominjemo te, sjedimo, eto

Oleg Čavka: Ej, možeš li doći do nogometnog kluba na Ilidži

Ribić: Kojeg?

Čavka: NK Ilidža

Ribić: A đe je to, mislim, zar nije to Igman. Odakle NK Ilidža?

Čavka: Kod Casa Grandea

Ribić: Kod Casa Grandea NK Ilidža? A šta da radim tamo?

Čavka: Da dođe Klub do Tužilaštva do mene u ponedjeljak ili petak

Ribić: Sljedeće sedmice?

Čavka: Ja

Ribić: Pa, zar postoji NK Ilidža, ba?

Čavka: Jesi glup

Ribić: Aaaa, skontao, čovječe, bolan. U koliko sati?

Čavka: Tamo 9-10

Ribić: Izjutra 9-10

Čavka: Ja

Ribić: Znači, u ponedjeljak ili petak

Čavka: Da. On ipak treba da svjedoči

Ribić: Dobro, drug moj. Doći ćemo skupa

Čavka: Ne, ne

Ribić: Neću ja ulaziti, nema problema

Čavka: To je to

Ribić: Nikakav, lafe, problem. Moram ti potvrditi, jel de?

Čavka: Ja. Može s Kočom ako hoće

Ribić: Aha

Čavka: On mi je svjedok ono što smo pričali kad je sa mnom razgovarao ovdje.

Ribić: Aha. Ma, ja, i onaj drugi svjedok je isto tako u tom predmetu SK.

Čavka: Isto. Ono što smo pričali u onoj mjeri kako smo dogovorili. Eto, samo oko svadbe one.

Ribić: Ma, ja

Pola sata nakon ovog razgovora Eno Rič poziva Nasera Keljmendija.

Ribić: Čuo sam se sa onim prijateljem dolje što smo bili kod njega, pa kaže da se vidimo ti i ja danas da kafu popijemo

Keljmendi: Može

Ribić: Kad ćeš ti, u koliko?

Keljmendi: Kad ti hoćeš, gdje hoćeš. Samo reci, tu sam

Ribić: Đe tebi odgovara?

Keljmendi: U pola dvanest kod Fadila

Odmah nakon što je dogovorio susret s Keljmendijem, Enes Ribić šalje Olegu Čavki SMS: „Čuo sam se, vidjet ću se s njim danas u pola 12, pa ću ti javiti kad će, a naravno i da l će on sam ili sa onim ili sa mnom, s tim što ja neću niti ulaziti, niti se pojavljivati. Ok?”

Čavka odgovara sa „Ok“.

Istog dana oko podne Enes Ribić se nalazi sa Naserom Keljmendijem. Olegu Čavki ponovo šalje SMS: „Lafe, mi smo skupa. Pita on kako tebi odgovara da dođe. Sam bi on, da nema nikoga. Da svakako malo porazgovarate, a odgovara mu u ponedjeljak u 10 h. Uglavnom, kako ti kažeš. Odgovori mi ok“

Desetak minuta poslije, odnosno u 12 sati i 6 minuta tog 24. marta 2011. godine Čavka odgovara Enesu Ribiću.

„Ok. Ponedjeljak, 10 kod mene“.

Istraga.ba saznaje da je na tom sastanku Oleg Čavka sa Naserom Keljmendijem „usaglašavao“ njegovo svjedočenje protiv Zijada Turkovića, vođe druge mafijaške skupine koja je bila u sukobu sa Keljmendijevim klanom. Godinu kasnije Naser Keljmendi će se u sudnici Suda BiH pojaviti kao svjedog Tužilaštva BiH u predmetu protiv Zijada Turkovića. Keljmendi je svjedočio o tome kako ga je Turkovićeva kriminalna skupina pokušala ubiti dok je bio na svadbi svoga sina Elvisa. Na tom ročištu Tužilaštvo BiH je zastupao Oleg Čavka.

Keljmendi svjedoči protiv Turkovića

Peti je dan jula 2011. godine. Naser Keljmendi u 21 sat i 36 minuta poziva Enesa Ribića i predlaže mu da popiju kafu.

Keljmendi: Samo da ti kažem, uzeo sam ti ja ono, kod mene ti je, pa ako hoćeš naleti sada, ako hoćeš ujutro kad ti odgovara.

Ribić: Pa, ja konto, mogu sad kafu da popijemo.

Keljmendi: Hajde, a znaš đe sam ti. U Sobranju, ondje kod policijske stanice stare, onaj parking iza. Kafić Sobranje se zove.

Ribić: Ok. Naći ću

Sat i po kasnije, Ribića poziva državni tužilac Oleg Čavka.

Čavka: Šta radiš, đe si to?

Ribić: Bogami, ja na Ilidži. Kafić na Ilidži.

Čavka: Kakav?

Ribić: Fin, pravo

Čavka: Ti se pravo navadio dolje. S kim si?

Ribić: S prijateljem našim

Čavka: Aha, dobro. Hajde, ništa. Prolazio ti ja pored kafane

Ribić: Pa, imaš li u planu naletiti ovamo?

Čavka: Nisam, nisam. Samo prolazio.

Ribić: Trebao si mi prije javiti

Čavka: Vidimo se

Državni tužilac Oleg Čavka je, podsjećamo, uvijek zaduživao predmete protiv Nasera Keljmendija. U svojstvu kantonalnog tužioca Čavka je „istraživao“ na koji način je kosovski biznismen Naser Keljmendi stekao bh. državljanstvo. U septembru 2007. godine Čavka je, opet u svojstvu kantonalnog tužioca, ispitivao Keljmendija u vezi sa ubistvom sarajevskog kriminalca Ramiza Delalića Ćele. No, unatoč brojnim „istragama“, Keljmendi nikad nije optužen za bilo koje krivično djelo pred bh. pravosuđem. Nakon što je unaprijeđen za državnog tužioca, Čavka je počeo istrage protiv klanova koji su bili u sukobu sa Naserom Keljmendijem, a ovaj narko boss mu postaje svojedok optužbi. Istodobno, državni tužilac Božo Mihajlović otvarta istragu protiv Keljmendija zbog sumnje da je organizovao i platio ubistvo Ramiza Delalića Ćele. No, potom slijedi obrat. Državni tužilac Božo Mihajlović je suspendovan zbog optužbi da je zloupotrijebio položaj. Ključni svjedok protiv njega postaje tužilac – Oleg Čavka. Zbog suspenzije tužioca Mihajlovića, Gordana Tadić je sve njegove predmete presignirala drugim tužiocima. Predmet protiv Keljmendija preuzeo je tužilac – Oleg Čavka. Istraga protiv osumnjičenih u tom predmetu ubrzo je obustavljena. I Naser Keljmendi se u BiH ove sedmice vratio kao slobodni građanin.

Povratak narko bossa: Naser Keljmendi se vratio u BiH

Narko boss Naser Keljmendi vratio se u Bosnu i Hercegovinu, saznaje Istraga.ba. Keljmendi je na teritoriju BiH ušao u ponedjeljak, preko graničnog prijelaza u blizini Zvornika.

“Stig’o Babuka“, pohvalio se na svom Facebook profilu Ilber Rustemi, dugogodišnji prijatelj porodice Keljmendi.

Protiv Nasera Keljmendija u BiH se više ne vodi nikakva istraga, jer su odlukom državnog tužioca Olega Čavke svi predmeti u kojima se pominjao ovaj kosovski „biznismen“ arhivirani. Posljednji put Keljmendi je na teritoriji BiH boravio sredinom 2012. godine. Upravo te godine, 1. juna, američki predsjednik Barack Obama potpisao je odluku kojom je Naser Keljmendi stavljen na crnu listu SAD-a i to zbog veza sa narko biznisom.

„Naser Keljmendi se duže od 35 godina bavio kriminalnim poslovima kao vođa kriminalne porodice na Balkanu, s mrežom suradnika širom Europe. Kriminalna organizacija Nasera Keljmendija upravlja mrežom distribucije droge koja se proteže od Afganistana, preko Turske do Europe, prvenstveno radi  prodaje heroina, ali i zbog trgovine kokainom i ekstazijem. Naser Kelmendi i njegova organizacija također su osumnjičeni za pranje novca“, navedele su američke vlasti.

Keljmendi je, rekosmo, 2012. godine živio u BiH. No, kada su pripadnici SIPA-e 12. septembra te godine započeli akciju kodnog  naziva Lutka, on nije pronađen u svom ilidžanskom hotelu Casa Grande, gdje je živio prethodnih godina. Policijske agencije su sumnjale da mu je dojavljeno za akciju, a Obavještajno sigurnosna agencija BiH tada sa Almirom Džuvom na čelu zabilježila da je Keljmendi imao privatne kontakte sa državnim tužiocem Olegom Čavkom.

Tužilaštvo BiH sumnjičilo je Nasera Keljmendija za organizirani kriminal, trgovinu heroinom i ubistvo sarajevskog kriminalca Ramiza Delalića Ćele, počinjeno u 27. juna 2007. godine. Nakon neuspješne potrage u BiH, za njim je 2012. godine raspisana međunarodna potjernica.

„Kosovska policija uhapsila je u Prištini Nasera Keljmendija”, glasila je vijest objavljena 6. maja 2013. godine.

Istragu protiv Keljmendija tada je preuzeo EULEX i određen mu je jednomjesečni pritvor. U kosovskoj optužnici koja je podignuta protiv njega navedeno je da se sumnja da je Keljmendi naručio ubistvo Ramiza Delalića Ćele, te da se bavio krijumčarenjem heroina. Suđenje mu je počelo u januaru 2015. godine.

obrazloženje odluke američkih vlasti

Iste godine, 24. marta, američke vlasti su na crnu listu stavile i četvero djece Nasera Keljmendija. Elvis, Besnik, Liridon i Donata Keljmendi su označeni kao organizatori poslova sa drogom, nakon što je vođa kriminalne organizacije pritvoren. Istom odlukom su na crnu listu stavljene i Keljmendijeve firme u BiH, Crnoj Gori i na Kosovu.

U februaru 2018. godine, Osnovni sud u Prištini osudio je Nasera Keljmendija  na šest godina zatvora zbog trgovine drogom, ali ga je oslobodio optužbi za naručivanje ubistva Ramiza Delalića Ćele. U avgustu iste godine, Keljmendi je pušten iz pritvora. Istovremeno, protiv njega je u Tužilaštvu BiH vođeno nekoliko istraga, među kojima i ona  zbog naručivanja ubistva Ramiza Delalića Ćele. No, odlukom državnog tužioca Olega Čavke svi predmeti su zatvoreni.

Istraga objavljuje materijalne dokaze i fotografije: Čamparina savjetnica poslala anonimnu prijavu koju je objavio RTRS

“Dobro vam veče. U večerašnjem dnevniku gledajte: kako SDA preko Obavještajno bezbjednosne agencije prisluškuje svoje neistomišljenike. RTRS u posjedu krivične prijave protiv direktora OBA-e Osmana Mehmedagića”, bile su prve rečenice izgovorene u centralnom dnevniku Radio televizije Republike Srpske emitovanom u četvrtak, 10. septembra 2020. godine.

U prilogu koji je uslijedio novinari Dodikovog javnog servisa detaljno su se pozabavili navodima iz krivične prijave koja je pristigla Tužilaštvu BiH, a koju su, tako piše na priloženom dokumentu, napisali nezadovoljni uposlenici OSA-e. Osim  direktora OSA-e, u prijavi se pominje još i predsjednik Suda BiH Ranko Debevec.

“Debevec i Mehmedagić pokušali su u Direkciji za koordinaciju  policijskih tijela BiH zaustaviti slanje dopisa Tužilaštva BiH prema INTERPOLU, vezanog za imovinu ili identitet Debeveca u Španiji”, jedna je od rečenica iz anonimne prijave koja je “ekskluzivno ustupljena RTRS-u.

Dalje je navedeno da je Debevec, kao predsjednik Suda BiH nezakonito izuzeo dokumentaciju “vezanu za smještaj glavne tužiteljice Tužilaštva BiH i plasirali je u medije”. Također je navedeno da je je direktor OSA-e u javnost plasirao priču o specijalnim kombijima MUP-a RS-a kojima su pripadnici Dodikove policije prisluškivali zvaničnike u Potočarima. Sve je, tvrde u anonimnoj prijavi ustupljenoj RTRS-u, urađeno da bi se diskreditirala Gordana Tadić, Milan Tegeltija, VSTV ….

Ova anonimna prijava RTRS-u je dostavljena samo dan nakon što je Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda, optužio predsjednika Suda BiH da je korumpiran i da ima špansko državljanstvo. RTRS tvrdi da je prijava u Tužilaštvo BiH stigla 31. Avgusta. Ali ko je pošiljalac?

Avgust je 27. 2020. godine. Polumaskirana plavokosa djevojka ulazi u ispostavu BH Pošte smještenu na Trgu solidarnosti sarajevskog naselja Alipašino polje.

Koji sekund kasnije, djevojka sa kačketom na glavi prilazi šalteru. Bilo je tačno 13 sati i 26 minuta kada je službeniku BH Pošte predala sedam koverata. Razvrstavanje je potrajalo nekoliko sekundi i prijemni pečat je udaren.

No, “polumaskirana djevojka”, prilikom dolaska nije baš bila oprezna. Podigla je malo glavu i svi koji je poznaju, a brojni su oni s kojima smo razgovarali, reći će – to je Mirela Bubalo.

Dakle, Mirela Bubalo, bivša službenica Općine Novi Grad, a odnedavno savjetnica federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare bila je “misteriozna djevojka” koja je tog 27. avgusta u 13 sati i 26 minuta na šalteru u Pošti na Trgu Soldarnosti predala sedam koverata. To je, inače, najbliža ispostava Pošte kućnoj adresi Čamparine savjetnice. Prema prijavi prebivališta, Mirela Bubalo živi na adresi Nerkeza Smailagića na broju 15. Da biste od te adrese došli do Pošte potrebna su vam najviše devet minuta laganje šetnje.

JP BH Pošta d.o.o. pisalo je na koverti teškoj 38 grama koja je pristigla na jednu od sedam pravosudno-policijskih agencija BiH. Unutra je bila anonimna prijava protiv Osmana Mehmedagića. Prijava je bila identičnog sadržaja kao ona koja je trinaest dana kasnije objavljena na Radio-televiziji Republike Srpske. U Pošti je zaprimljena 27. avgusta u 13 sati, 26 minuta i 39 sekundi. Pošiljka sa prijavom zaprimljena je u poslovnici koja nosi poštanski broj 71160.

Jednostavnom pretragom na stranici BH Pošte možete saznati koja poslovnica nosi ovu oznaku. Broj 71160 pripada Pošti– Novi Grad – Sarajevo, smještenoj na Trgu Solidarnosti 37.

Dakle, anonimna krivična prijava koju je objavio RTRS poslata je 27. avgusta 2020. godine, u 13 sati i 26 minuta, iz Pošte smještene na Trgu Solidarnosti na broju 37. U isto vrijeme, iz iste Pošte, sa istog šaltera, koverte je na sedam adresa uputila – Mirela Bubalo, savjetnica federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare. Ona danas, pak, tvrdi da nema veze sa ovom pošiljkom. Kao što je i ministar Čampara tvrdio da nema nikakve veze sa portalom Pressmedia koji je proteklih mjeseci, gle čuda, pisao negativne tekstove o novinarki Editi Gorinjac – pominje se u prijavi, novinaru Nedimu Pobriću – pominje se u prijavi, Osmanu Mehmedagiću – pominje se u prijavi, Ranku Debevecu – pominje se u prijavi. Dakle, u prijavi se pominju svi oni protiv kojih je portal Pressmedia pisao u proteklom periodu i na kojem je veličano djelovanje ministra Aljoše Čampare. Pa, da vidimo o čemu se radi.

Vlasnik domene za Pressmedia.ba je firma OD Project. Administrativni kontakt je Munib Halimović. I firma i “administrativni kontakt” prijavljeni su na adresi Nerkeza Smailagića 15.

Prema izvodu sa portala akta.ba, vlasnik i odgovorno lice u kompaniji OD PRoject je Bubalo Dino, a sjedište firme je u ulici Nerkeza Smailovića na broju 15.

Djevojačko prezime Mirele Bubalo je Halimanović. Otac joj se zove Munib. Njen suprug se zove Dino Bubalo. Svi navedeni, uključujući i savjetnicu ministra Aljoše Čampare, Mirelu Bubalo, prijavljeni su na adresi – Nerkeza Smailovića 15, udaljenoj nepuna tri minuta šetnje od poslovnice BH Pošte iz koje su odaslane koverte sa krivičnom prijavom koju je “ekskluzivno” u posjed dobio RTRS.

Idemo dalje. Nakon što je Dodik “ozvaničio”  za Raport i Pressmedia  ranije nezvanično potvrđenu priču o Ranku Debevecu i njegovom navodnom kriminalu, u akciju su se uključili i mediji iz Republike Srpske. Alternativna televizija odmah je poslala upit Uredu disciplinskog tužioca BiH o ovom slučaju, te objavila da je protiv Debeveca podnesena prijava. Vijest je odmah preuzela Srpska novinska agencija u vlasništvu Vlade Republike Srpske, a portal Pressmedia pernio je vijest.

Dan ranije, isti portal je insistirao na odgovornosti Ranka Debeveca zbog toga što, pored bosanskohercegovačkog, ima i državljanstvo Španije. U tekstu se nepoznati autor apsolutno složio sa Dodikovim stavovima. I sve je, opet, odgovara navodima iz anonimne krivične prijave na osnovu koje je Gordana Tadić – “formirala predmet”

Zbog razbojništva u blizini Sarajeva: Uhapšen bivši sirijski ratnik Almir Džinić

Bivši borac u Siriji Almir Džinić uhapšen je zbog razbojništva u naselju Srednje kod Sarajeva, saznaje Istraga.ba. Trenutno se nalazi u nadležnosti Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu.

Da je Džinić uhapšen sa još dvije osobe potvrdili su nam i u MUP-u Kantona Sarajevo. Ranije su iz MUP-a sapćili da su dvije osobe, uz prijetnju pištoljem, u ponedjeljak oko sedam sati, opljačkale benzinsku pumpu INA u Srednjem, Općina Ilijaš. Osim Džinića, prema informacijama Istrage, uhapšeni su Abaz Sadiković i Esad Hasanbašić. Svi su porijeklom iz Tešnja. Prilikom razbojništva su koristili gasni pištolj.

Almir Džinić je u avgustu 2016. godine osuđen na godinu zatvora zbog krivičnog djela organizovanje terorističke grupe. U Siriju ga je, kao maloljetnika, 2013. godine odveo njegov otac Amir Džinić, inače pripadnik vehabijske zajednice u selu Ošve kod Maglaja. Odmah po dolasku u Siriju Džinićevi sinovi Amer i tada šesnaestogodišnji Almir su upućeni na vojnu obuku u trajanju od tri tjedna, nakon čega su, kako s pretpostavlja, vjerojatno bili raspoređeni u neku od jedinica formacija islamskog frona. Prije odlaska u Siriju Almir Džinić je s porodicom živio i u Gornjoj Maoči, gdje je upoznao Nusreta Imamovića, selefijskog šejha za kojim danas tragaju sve policijske agencije na svijetu.

“U decembru 2013. godine smo otišli u Siriju. U početku sam sam bio u gradu Azazu, gdje sam držao stražu u ketibi Gorana Pavlovića prema položajima Oslobodilačke vojske Sirije”, kazao je  istražiteljima Almir Džinić.

Nakon Azaza, u januara 2014. godine je prešao u grad Haritan, gdje se družio sa drugim pripadnicima selefijskog pokreta koji su iz BiH otišli u Siriju. Kasnije je preselio u grad Mimbidž. U julu 2016. godine Džinić se vratio iz Sirije i odmah je uhapšen na sarajevskom aerodromu. Ubrzo je optužen, nakon čega je priznao krivicu.

 

Masovna krađa ličnih podataka bh. državljana: CIK prijavio kriminal, Gordana Tadić šuti

Centralna izborna komisija BiH dostavila je Tužilaštvu BiH dokumentaciju koja dokazuje da je bosanskohercegovačkim državljanima ukraden identitet prilikom prijava za glasanje iz inostranstva, ali ova institucija uopće nije reagirala, saznaje Istraga.ba.

“Službena prijava dostavljena je početkom septembra. Tražili smo i sastanak sa predstavnicima Tužilaštva BiH. Naši službenici su nekliko puta urgirali za sastanak, ali do danas nema nikakve reakcije”, kazao je za Istraga.ba jedan od članova Centralne izborne komisije BiH.

Ranije smo objavili da je najmanje 200 mrtvih prijavljeno za glasanje iz inostranstva, te da je oko 30 hiljada bh. državljana “fiktivno” prijavljeno na adresama u Srbiji i Hrvatskoj. Da bi se osoba prijavila za glasanje putem pošte, potrebno je da popuni obrazac PRP2 u okviru kojeg je nužno popuniti rubrike – jedinstveni matični broj, broj ličnog dokumenta, kao i kopija ličnog dokumenta.

za registraciju potrebni lični podaci

Dakle, svi oni koji su fiktivno prijavljivali bh. državljane morali su imati njihove lične podatke. CIK je tužilaštvu BiH dostavio desetine takvih slučajeva, ali glavna državna tužiteljica Gordana Tadić se nije oglasila.

Istovremeno, Tužilaštvo Brčko distrikta sa Zekerijahom Mujkanovićem na čelu provelo je istragu protiv osoba koje su zloupotrijebile svoj položaj u vezi sa fiktivnim prijavljivanjem za glasanje u inostranstvu i početkom ove sedmice su u Distriktu uhapšene tri osobe.

“Do sada smo uhapsili tri osobe i nastavljamo raditi”, kazao je za Istraga.ba glavni tužilac iz Distrikta Zekerijah Mujkanović.

Jedan od uhapšenih u Brčkom je Pejo Mendeš, zastupnik HSS-a u Skupštini Brčko distrikta.

“Nastavit ćemo sa provjerama koje se odnose na Distrikt. Naši tužioci su danas u CIK-u”, istakao je Mujkanović.

I u Centralnoj izbornoj komisiji BiH kao pozitivan primjer navode Tužilaštvo Brčko distrikta.

“U stalnom kontaktu su sa CIK-om i tražili su od nas dokumente koje smo im dostavili. Za razliku od njih, Tužilaštvo BiH ne odovara na naše pozive”, kazano nam je u CIK-u.

Gordana Tadić godinama ignoriše izborni kriminal u koji su bili umiješani kadrovi SNSD-a i HDZ-a i njihovi koalicijski partneri. Recimo, nestanak papira iz CIK-a nikad nije istražen do kraja. Nadalje, zloupotrebe prilikom dodjeljivanje tendera za štampanje listića u Laktašima i Banja Luci također nisu istražene. Također, Gordana Tadić nije “formirala predmet” protiv Nenada Stevandića zbog videospota njegove stranke kojim se raspiruje međunacionalna mržnja. Ali zato je tražila raspisivanje Interpolove potjernice protiv Sulejmena Zuke koji je napravio fotomontažu Gordane Tadić kojom je “raspirivao međunacionalnu mržnju”

 

 

Svjedočenje na Sudu u Sarajevu: Gordan Memija priznao da je ugostio vođu kartela Tito i Dino

Sarajevski biznismen Gordan Memija priznao je u četvrtak na Općinskom sudu u Sarajevu da je prije nekoliko godina bio domaćin Edinu Gačaninu, vođi jedog od najvećih narko kartela na svijetu poznatom kao Tito i Dino.

sudski zapisnik saslušanja Gordana Memije

“Nije moj prijatelj, poznanik je. Vidio sam ga kada je došao u Sarajevo, prije četiri-pet godina. Ja sam ga sačekao na aerodromu u Sarajevu. Rentao sam automobile tada. Na moju firmu bilo je korištenje tog automobila. Nisam ja iznajmio hotelsku sobu za njega, samo sam rezervisao u Hotelu Bristol. Edinova majka je moja prijateljica i zamolila me je, kad čovjek dođe ovdje, da mu pomognem dvije, tri stvari i to sam uradio. Da mu pomognem oko dočeka, da rezervišem hotel i auto i predlaganja eventualno nekog projekta, odnosno investicija, ali ništa nije realizovano”, kazao je Memija svjedočeći na Općinskom sudu u Sarajevu.

Edina Gačanina, pojasnio je Memija, poznaje kao trgovca nekretninama, skupocjenim automobilima i skupocjenim nakitom. Vidio ga je, tvrdi, dva puta, jednom u Holandiji, a drugi put u Sarajevu.

“Tito”. To je nadimak Edina Gačanina, vođe moćnog narko kartela kojeg istražuju DEA, holandska policija, SIPA i pravosuđe Perua. U presudi protiv Davida Cufaja koju je, zbog krijumčarenja dvije tone kokaina, izrekao sud u Peruu, pomenuta je osoba po nadimku Tito.

presumably iz Perua u kojoj se pominje Tito

Označen je kao organizator poslova osuđenog Cufaja i kao kupac droge u velikim količinama. Gačanin je, prije nego se preselio u Dubai, živio u Holandiji, gdje živi i njegova majka, prijateljica Gordana Memije. Prema dokumentima Istraga.ba, Gačanin je u Sarajevu boravio u septembru 2016. godine.

Izvještaj FUP-a o Gačaninovom boravku u Sarajevu

Na sarajevski aerodrom je sletio 15. septembra gdje ga je dočekao Gordan Memija. Memija je tada iznajmio dva automobila u ASA Rentu, a policijskom istragom je utvrđeno da je Tito spavao u Hotelu Bristol. Također je utvrđeno da su ga čuvali pripadnici Specijalne jedinice Federalne uprave policije kojom rukovodi Mustafa Selmanović kućni prijatelj ministra unutrašnjih poslova Federacije BiH – Aljoše Čampare. Tokom boravka Edina Gačaninina u Sarajevu, dogovorena je i donacija opreme za FUP, a sve je realizovano preko ministra Aljoše Čampare koji je dobio jedan komplet opreme, što je utvrđeno i istragom Federalne uprave policije.

FUP utvrdio – jedna uniforma za Čamparu

Edin Gačanin zvani Tito, već smo naveli, vođa je jednog od najmoćnijih narko kartela na svijetu. Njegov stric – Mirza Gačanin je uhapšen u Holandiji zbog pranja novca stečenog trgovinom kokainom i trenutno se nalazi u pritvoru. Prilikom kupovine nekretnina u Sarajevu, Mirza Gačanin je u julu prošle godine potpisao punomoć kojom je ovlastio Hasana Hodžića da u njegovo ime može potpisivati sve akte u vezi kupovine zemljišta u Sarajevu.

Punomoć Mirze Gačanina data Hasanu Hodžiću

Hasan Hodžić je nedavno hapšen zbog korupcije, ali je još uvijek vijećnik u Općinskom vijeću Novi Grad Sarajevo i blizak je federalnom ministru unutrašnjih poslova – Aljoši Čampari. Hodžić je tokom prošlih općih izbora bio angažovan na prikupljanju glasova za ministra Čamparu, a o njihovoj bliskosti svjedoči i fotografija na kojoj se, osim vijećnika i ministra još vide – aktivni pripadnik SIPA-e Adis Drnda i direktor Centra za obuku FMUP-a, Damir Vejo.

Hasan Hodžić, Aljoša Čampara, Damir Vejo i Adis Drnda

Hodžić je, rekosmo, zastupao u Holandiji uhapšenog Mirzu Gačanina, člana kartela Tito i Dino kojem su glavni poslovni partneri u BiH bili  “biznismeni” Adnan Harbinja i Alem Hodović. Njih dvojica su, inače, imali niz fiktivnih firmi koje su, između ostalog, poslovale i sa firmom FOTO Art, čiji je vlasnik – Gordan Memija. Protiv Hodovića, Memije i Harbinje SIPA je prije nekoliko godina podnijela izvještaj o počinjenom krivičnom djelu – organizovani kriminal u vezi sam krivičnim djelom pranje novca. Predmet se trenutno nalazi u Tužilaštvu BiH, a zadužio ga je državni tužilac Oleg Čavka, u posljednje vrijeme blizak prijatelj Dubravka Čampare, držvanog tužioca koji je zataškao istragu o krađi telefona iz državnog tužilaštva u koju je bio umiješan tužilac Čavka.

VIDEO: Istraga objavljuje iskaz zaštićenog svjedoka Tužilaštva BiH: Radovan Višković nudio novac za premiještanje masovnih grobnica

“Radovan Višković mi je nudio novac da premiještam masovne grobnice” kazao je zaštićeni svjedok M-16 na Sudu BiH, svjedočeći 2017. godine u predmetu Miodrag Josipović i drugi.

Istraga.ba je u posjedu kompletnog iskaza kojeg je, još tokom istrage o srebreničkom genocidu 1995. godine, tužiocima Tužilaštva BiH dao ovaj zaštićeni svjedok. I u tom iskasu svjedok je pominjao Radovana Viškovića, aktualnog premijera Republike Srpske. Osim toga, svjedok M-16 je, 6. juna 2017. godine, svjedočeći na Sudu BiH o Srebrenici, kazao da je Višković učestvovao u transportovanju zarobljenih Bošnjaka na mjesto strijeljanja.

Tužilaštvo BiH, do danas, nije procesuiralo niti osumnjičilo Radovana Viškovića,. Glavna državna tužiteljica, i tada, za vrijeme svjedočenja svjedoka M-16, ali i danas je Gordana Tadić. Prije preuzimanja pozicije glavne tužiteljice, Tadićeva je bila šefica Odjela za ratne zločine .

Zaštićeni svjedok M-16 svoj prvi iskaz je dao 18. aprila 2007. godine u prostorijama Tužilaštva BiH. Saslušao ga je državni tužilac Ibro Bulić koji je istraživao genocid u Srebrenici i događaje koji su uslijedili poslije pada zaštićene zone UN-a u julu 1995. godine. Nakon što je 11. jula 1995. godine Srebrenica i zvanično pala, veći dio muškaraca krenuo je put Tuzle. Pripadnici Vojske RS i policijskih snaga tog entiteta su im pravili zasjede. Jedan dio zarobljenih je prebačen na stadion u Novoj Kasabi, nedaleko od Milića, gdje su ih čuvale oružane, vojne i policijske, snage Republike Srpske. Zaštićeni svjedok M-16, inače srpske nacionalnosti, tih dana je bio u Novoj Kasabi i opisao dio događaja. U svom iskazu iz aprila 2007. godine pomenuo je aktualnog premijera RS-a Radovana Viškovića koji je u Novoj Kasabi bio u društvu Radomira Pantića, kojem se danas, u predmetu Dragomir Vasić sudi po optužbi za genocid u Srebrenici.

Tužilac: A Pantić Radomira, kada ste ga vidjeli, gdje je stajao?

Svjedok M-16: Stajo je tu. Opkoljeno ti kompletno, znaš. Sve to razvaljeno. On je tu stajao. Bilo je vojske, starješina, a čuo sam ovo. Dolazi oficir, pošto sam saznao, bio je pomoćnik komandanta glavnog štaba za saobraćaj, Radovan Višković. Sad direktor.

Tužilac: Višković?

Svjedok M-16: Višković Radovan. Direktor je on sada, ustvari, upravnik Transporta i narodni poslanik SNSD-a u Republici Srpskoj (godina 2007., op.a). Višković Radovan kaže sada ćemo, kaže, ovaj, dobio sam naredbu Glavnog štaba, tražit ćemo od Boksita kamione, autobuse i mašine, sad će oni biti deportovani gdje treba. To sam čuo i ovi će s njima biti deportovani.

Tužilac: Mašine kad je rekao, šta onaj?

Svjedok M-16: Autobuse, kamione, a i mašine ćemo tražiti od upravnika Transporta. Da sa njima završimo tu., da se mnogo ne stvara ovdje, da ih pobije i da..

Tužilac: To je ovaj Višković rekao.

Svjedok M-16: Da, rekao

Prema presudama Haškog tribunala, upravo na stadionu u Novoj Kasabi su bili zatočeni Bošnjaci koji su se namjeravali probiti prema Tuzli. U popodnevnim satima 13. jula 1995. godine zarobljenici su prebačeni u Bratunac. Sutradan, 14. Jula 1995. godine su prebačeni u na područje općine Zvornik gdje su strijeljani na nekoliko lokacija.

Iskaz koji dao 2007. godine, zaštićeni svjedok M-16 je ponovio i 2017. godine svjedočeći pred Sudom BiH u predmetu protiv Miodraga Josipovića i ostalih.

Odmah nakon rata, svjedočio je  pred Sudom BiH zaštićeni svjedok M-16, njemu se ponovo javio Radovan Višković i ponudio mu novac za prekopavanje masovnih grobnica, te premiještanje posmrtnih ostataka ubijenih Bošnjaka u sekundarne masovne grobnice.

“Nudio je, meni i još ostalima, da treba da se premiještaju masovne grobnice. Boksitovi kamioni će to, a ja sam bio vozač. Hočeš li da ideš, kaže, debelo će platiti Rajko Dukić. Obezbjeđivat će civilna policija, ne moraš se plašit”, kazao je zaštićeni svjedok M-16 na Sudu BiH.

NAJČITANIJI ČLANCI

Istraga objavljuje materijalne dokaze i fotografije: Čamparina savjetnica poslala anonimnu prijavu...

“Dobro vam veče. U večerašnjem dnevniku gledajte: kako SDA preko Obavještajno bezbjednosne agencije prisluškuje svoje neistomišljenike. RTRS u posjedu krivične prijave protiv direktora OBA-e...