Istrage

Kako nastaju anonimne prijave: Aljoša mi je rekao da dobro pišem

Sve što smo tvrdili i službeno je potvrđeno. Federalni ministar unutrašnjih poslova Aljoša Čampara tvorac je “anonimnih” prijava protiv direktora Obavještajno sigirnosne agencije BiH i predsjednika Suda BiH koje su, nakon podnošenja, objavljene na Radio televiziji Republike Srpke sa prijemnim pečatom Tužilaštva BiH. I u sve je bila uključena Čamparina savjetnica Mirela Bubalo, koja je kompletnu odgovornost pokušala prebaciti na svoju dugogodišnju prijateljicu Aminu Ohranović. Upravo je Ohranovićeva odlučila sve ispričati istražiteljima Federalne uprave policije. Njen iskaz u posjedu je Istrage i objavljujemo ključne detalje.

iskaz Amine Ohranović

“Mislim da sam ja dana 27.8. 2020. godine oko 00,30 sati imala poziv od prijateljice Mirele Bubalo, kao i poruku da se javim jer joj nešto trebam. Pitala me da  isprintam nešto i zapakujem kod sebe na poslu. Ja sam joj rekla da ne mogu, jer imam obaveza”, kazala je na početku svog iskaza federalnim policajcima Amina Ohranović.

Istog dana, oko podne Mirela Bubalo je došla u stan svoje prijateljice i rekla joj da ima neke koverte koje treba predati u poštu.

“Te koverte Mirela je nosila u svojoj torbi i izvadila ih je kod mene u stanu. Vidjela sam da ima više koverata formata A4, koje su bile zalijepljene,  zapakovane i na njima su ručno napisane adrese nekih institucija i to Tužilaštvo, SIPA, a ostalo nisam vidjela. Rekla mi je da nju prate te da nije pametno da nju vide da predaje neke koverte u poštu, te me je zamolila da ja predamu poštu na Trgu solidarnosti”, ispričala je Ohranovićeva, te potvrdila da joj je novac za “poštarinu” dala Mirela Bubalo.

Zbog sličnosti u izgledu Mirele Bubalo i Amine Ohranović, federalni ministar unutrašnjih poslova, kao tvorac anonimnih prijava, računao je da će na taj način ostati skriven. No, rukom napisane adrese i pošta s koje su njegove saradnice poslale prijave odale su “tajnu operaciju”. Istraga je, podsjećamo, objavila da iza podnošenja prijava stoji upravo savjertnica ministra Čampare Mirela Bubalo što je ona “oštro demantirala”. No, forografije iz Pošte su preokrenule situaciju.

Amina Ohranović: Čampara mi je rekao da lijepo pišem

“Dana 11.9. oko 21.30 me nazvao brat i pitao da li sam normalna i rekao mi da će mi poslati link iz Oslobođenja i tada sam vidjela snimke iz Pošte i shvatila sam o čemu je riječ. Tada sam bratu rekla da nije tako kako izgleda i objasnila mu sve”, kazala je istražiteljima Amina Ohranović, inače novinarka portala Pressmedia koji je osnovala porodica Mirele Bubalo, savjetnice federalnog ministra unutrašnjih poslova.

Nakon što je priča dospjela u javnost, Aminu Ohanović su zajedno tješili Aljoša Čampara i Mirela Bubalo. Istraga je, podsjećamo, objavila da su kompletnu odgovornost ministar i njegova savjetnica pokušali prebaciti na prijateljicu Ohranović.

“Pozvala sam Mirelu i pitala zašto se ovo dovodi u vezu sa mnom, a ona je rekla da je to super, jer sam ja na taj način amnestirana, jer je “njima” u interesu da to bude Mirela Bubalo. Ja sam tu nevažna. Nakon toga zvao me Aljoša Čampara na moj telefon i rekao mi da se ne sekiram, jer meni ovaj tekst ide u prilog”, izjavila je Amina Ohranović.

Ona je istražiteljima detaljno ispričala kako je od jula ove godine, kada je registrovan portal Pressmedia pisala za njega, te da se, u društvu Mirele Bubalo, viđala i sa ministrom Čamparom.

“On je lično pohvalio moj tekst za neki kafić i rekao mi da lijepo pišem”, kazala je svjedokinja.

Ovaj iskaz je, prema informacijama Istrage, Amina Ohranović dala i u Tužlaštvu Kantona Sarajevo, ali je, kako bi spriječio daljnju istragu, cjelokupan predmet izuzeo državni tužilac Oleg Čavka koji je “formirao predmet” po naredbi glavne državne tužiteljice Gordane Tadić.

Podsjećamo, Aljoša Čampara je sa svojim saradnicama napisao anonimne krivične prijave protiv predsjednika Suda BiH Ranka Debeveca i direktora Obavještajno-sigurnosne agencije Osmana Mehmedagića koje su 27. avgusta proslijeđene na sedam adresa. Jedna od adresa na koju su upućene anonimne prijave je bilo Tužilaštvo BiH. Nakon toga, Radio televizija Republike Srpske je 10. septembra “ekskluzivno” objavila prijave koje je pisao ministar Čamopara. Na dokumentu je bio vidljiv prijemni pečat Tužilaštva BiH, što dokazuje da je iz te institucije, u kojoj radi Aljošin brat Dubravko Čampara RTRS dobio prijavu.

Čamparina prijava na RTRS: prijemni pečat Tužilaštva BiH

 

Nakon objave “dokumenta”, Tužilaštvo je saopćilo da je “formiralo novi predmet protiv direktora Obavještajno sigurnosne agencije BiH”. Istraga je dan klasnije objavila da iza svega stoji federalni ministar unutrašnjih poslova sa svojim saradnicama, te da je prijavu poslala savjetnica Mirela Bubalo. Ona je, potom, negirala da ima bilo kakve veze sa ovim slučajem. No, Amina Ohranović je na saslušanju u FUP-u sve razjasnila.

Inače, diskreditacija putem anonimnih prijava posljednjih je mjeseci intenzivirana. Prva anonimna prijava podnesena je protiv predsjednika Suda BiH Ranka Debeveca. Tužilaštvo BiH je “formiralo predmet”, a Aljoša Čampara i njemu bliski mediji su počeli svakodnevno  izvještavati o tome. Nakon toga je podnesen niz anonimnih prijava protiv bivšeg ministra sigurnosti BiH Dragana Mektića. I protiv njega je “formirano više predmeta” u Tužilaštvu BiH. Uslijedile su, potom, anonimne prijave protiv direktora Obavještajno sigurnosne agencije BiH Osmana Mehmedagića. Tužilaštvo BiH je opet “formiralo predmet” i o tome izvijestilo javnost.  Anonimna prijava je podnesena i protiv supruga članice CIK-a Vanje Bjelice Prutina. Prijavljen je da kao službenik SIPA-e “uznemirava kolegice srpske nacionalosti”. Istraga je u toku. I, na kraju, nakon što je firma koja je u vlasništvu biznismena Muje Selimovića dobila poslove štampanja listića za predstojeće izbore, protiv njega je podnesena “anonimna prijava” Tužilaštvu BiH. O tome je, naravno, prvi izvijestio portal Pressmedia.ba kojim upravlja federalni ministar unutrašnjih poslova Aljoša Čampara. Dan nakon “saznanja” Pressmedie, stigla je potvrda i od Gordane Tadić.

 

 

 

Trgovina uticajem Olega Čavke: Odbio voditi istragu protiv Ivana Ševe, pa u njegovoj firmi zaposlio sina

Posljednjeg dana septembra ove godine, državni tužilac Oleg Čavka donio je Naredbu o neprovođenju istrage protiv Centra za obrazovanje odraslih u Širokom Brijegu iza kojeg stoji obitelj HDZ-ovog biznismena Ivana Ševe. Deset dana kasnije, sin Olega Čavke, Kristijan, zaposlen je u Central osiguranje d.d. Sarajevo iza kojeg stoji obitelj – Ivana Ševe. A prije nego je Čavka junior zaposlen u Central osiguranje, radio je u firmi Novotel čiji je vlasnik – obitelj Ivana Ševe.

“Tužilaštvo BiH je povodom Vaše krivične prijave dostavljene ovom Tužilaštvu, dana 30.9.2020. godine donijelo Naredbu o neprovođenju istrage jer je očigledno da ne postoje osnovi sumnje da je počinjeno krivičo djelo”, piše, između ostalog, državni tužilac Oleg Čavka u dopisu upućenom Centru za razvoj medija i analize u Sarajevu, iz kojeg su u januaru prošle godine, nakon objave snimaka kupovine diplome, podnijeli krivičnu prijavu.

U prijavi CRMA-e su bile navedeni detalji u vezi s kriminalom u Centru za obrazovanje odraslih u Širokom Brijegu. čiji je vlasnik tada bila Mila Ševo, majka HDZ-ovog biznismena Ivana Ševe, inače stvarnog vlasnika desetina preduzeća u BiH.

“Sto se tiče istražnih radnji u srednjoj školi Centar za obrazovanje odraslih Široki Brijeg, te istražne radnje nisu ukazale na bilo kakve nezakonitosti”, napisao je državni tužilac Oleg Čavka.

Dopis Olega Čavke

Centar za obrazovanje odraslih u Širokom Brijegu, rekosmo, osnovala je obitelj Ivana Ševe, a sve do objave priče o trgovini diplomama, kao vlasnica se vodila Mila Ševo. Dvaseset dana nakon toga, u februaru prošle godine, stvarni vlasnik “prodaje” kapital u toj širokobriješkoj tvornici diploma, poznatoj kao Srednja strukovna škola s pravom javnosti “Centar za obrazovanje”. Kupac je  “njemački” investitor Eduka gmbh, firma koja je registrovana u Štutgartu. Direktor te njemačke kompanije je Vjekoslav Primorac.

Firma je, potom, preimenovana, u Veritas Široki Brijeg. Kao vlasnik Veritasa je upisana kompanija Centing d.o.o., a kao vlasnik Centinga se vodi – Eduka GMBH iz Njemačke koja je u biznis ušla svega dvadeset dana nakon što je objavljena priča o prodaji diploma u Širokom Brijegu. No, Centar u Širokom Brijegu je samo jedno od desetina pravnih lica iza kojih stoji porodica Ševo, a koje se bave obrazovanjem.

Mila Ševo je majka “poduzetnika” Ivana Ševe, pomoćnika ministra obrazovanja u Zapadno-hercegovačkom kantonu koji je stvarni osnivač brojnih kompanija koje posluju pod zaštitom HDZ-a. MUP ZHK je protiv njega 2010. godine podnio krivičnu prijavu zbog korupcije i zloupotrebe položaja, odnosno zbog njegovih poslova dok je bio “ravnatelj u stručnoj organizaciji Centar za vozila”. Predmet je, naravno, nestao u Tužilašvu ZHK, a nakon toga Ivan Ševo i njegova porodica započinju streloviti uspon u biznisu. Osnivaju brojne firme koje se bave “edukacijom odraslih”, a potom u Kiseljaku osnivaju Visoku školu CEPS – Centar za poslovne studije. Vlasnica je Mila Ševo, majka Ivana Ševe.

Mila Ševo vlasnica CEPS-a u Kiseljaku

U januaru 2019. godine Ševin CEPS Kiseljak osniva firmu ProCentel, čiji je direktor Ivan Kožul. Ubrzo kompanija ProCentel, odnosno Centel mijenja ime u Novotel d-o-o. Srajevo, a osnovna djelatnost su – telekomunikacijski poslovi. Kako se porodica Čavka dobro razumije u telefone, 24. jula 2020. godine firma Novotel zapošljava Kristijana Čavku, sina državnog tužioca Olega Čavke koji je u tom trenutku “dužio” predmet protiv Ševinog Centra za obrazovanje odraslih u Širokom Brijegu. Kristijan Čavka je u Ševinom Novotelu bio zaposlen svega dva i po mjeseca. U tom periodu Oleg Čavka donosi Naredbu o neprovođenju istrage protiv poslodavca svoga sina. Naredba o neporvođenju istrahge je donesena 30. septembra, a Čavka je podnosioce krivične prijave o svojoj odluci obavijestio 6. oktobra. Dva dana kasnije, Čavkin sin “mijenja” poslodavca”. Iz Novotela prelazi u kompaniju Central osiguranje d.d. Sarajevo. Prema Registru vrijednosnih papira, osnivači i vlasnici Central osiguranja su CEPS Kiseljak i Centar gradnja Široki Brijeg.

Izvod iz Registra vrijednosnih papira FBiH

Formalna vlasnica CEPS-a iz Kiseljaka je Mila Ševo, majka Ivana Ševe. Formalna vlasnica Centar gradnje iz Širokog Brijega je Mila Ševo, majka Ivana Ševe. U pitanju je, dakle, ista osoba koja je, do februara prošle godine, bila vlasnica i Centra za za obrazovanje iz Širokog Brijega. Sve ove firme se pominju u informaciji koju je SIPA poslala Tužilaštvu BiH, ali i krivičnoj prijavi koju je poslao Centar za razvoj medija i analize iz Sarajeva. Predmet je dužio državni tužilac Oleg Čavka, čiji je sin zaposlen u Ševinim kompanijama.

 

 

 

Ujedinjena Srpska učestvuje na izborima: Sud BiH prihvatio Stevandićevu žalbu i poništio odluku CIK-a

Sud BiH poništio je odluku Centralne izborne komisije BiH kojom je poništena ovjera kandidature Ujedinjenoj Srpskoj Nenada Stevandića, saznaje Istraga.ba

Odluka Suda je već dostavljkena CIK-u. Podjećamo, CIK je sankcionisao Nenada Stevandića i njegovu Ujedinjenu Srpsku zbog širenja međunacionalne mržnje, nakon što je ta stranka objavila videospot koji je izazvao brojne reakcije u javnosti. Odlukom CIK-a bila je zabranjena kandidatura Ujedinjenoj Srpskoj na predstojećim lokalnim izborima. Stevandić je, potom, uložio žalbu Sudu BiH koji je odlučio da je oprihvati, te da poništi odluku CIK-a. Sve ovo je u suprotnosti sa dugogodišnjom praksom Suda BiH koji je “manje bitne” političke subjekte uklanjao iz izbornog procesa.

U obrazloženju svoje odluke Sud BiH navodi da Stevandićev spot nije snimljen i emitiran tokom predizborne kampanje.

“Valja posebno istaći da to ne znači da je od strane ovog suda utvrđeno da je CIK nepravilno utvrdio činjenice vezane za zabranjeni govor koji su sadržani u spornom videozapisu. Ovo samo znači da ove povrede CIK nije mogao utvrđivati van perioda izborne kampanje primjenjujući odredbe kojim se regulišu pravila ponašanja tokom izborne kampanje”, navedeno je u obrazloženju Suda BiH.

Dakle, Sud je utvrdio da je Stevandić širio govor mržnje, ali to nije radio tokom kampanje, pa ne može biti kažnjen zabranom učešća na izborima.

Nadalje, Sud BiH smatra da je CIK trebao Stevandića sankcionirati po drugim odredbama Izbornog zakona, a ne po onim na koje su se pozvali prilikom donošenja odluke o poništavanju ovjere kandidature Ujedinjene Srpske.

Zbog razbojništva u blizini Sarajeva: Uhapšen bivši sirijski ratnik Almir Džinić

Bivši borac u Siriji Almir Džinić uhapšen je zbog razbojništva u naselju Srednje kod Sarajeva, saznaje Istraga.ba. Trenutno se nalazi u nadležnosti Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu.

Da je Džinić uhapšen sa još dvije osobe potvrdili su nam i u MUP-u Kantona Sarajevo. Ranije su iz MUP-a sapćili da su dvije osobe, uz prijetnju pištoljem, u ponedjeljak oko sedam sati, opljačkale benzinsku pumpu INA u Srednjem, Općina Ilijaš. Osim Džinića, prema informacijama Istrage, uhapšeni su Abaz Sadiković i Esad Hasanbašić. Svi su porijeklom iz Tešnja. Prilikom razbojništva su koristili gasni pištolj.

Almir Džinić je u avgustu 2016. godine osuđen na godinu zatvora zbog krivičnog djela organizovanje terorističke grupe. U Siriju ga je, kao maloljetnika, 2013. godine odveo njegov otac Amir Džinić, inače pripadnik vehabijske zajednice u selu Ošve kod Maglaja. Odmah po dolasku u Siriju Džinićevi sinovi Amer i tada šesnaestogodišnji Almir su upućeni na vojnu obuku u trajanju od tri tjedna, nakon čega su, kako s pretpostavlja, vjerojatno bili raspoređeni u neku od jedinica formacija islamskog frona. Prije odlaska u Siriju Almir Džinić je s porodicom živio i u Gornjoj Maoči, gdje je upoznao Nusreta Imamovića, selefijskog šejha za kojim danas tragaju sve policijske agencije na svijetu.

“U decembru 2013. godine smo otišli u Siriju. U početku sam sam bio u gradu Azazu, gdje sam držao stražu u ketibi Gorana Pavlovića prema položajima Oslobodilačke vojske Sirije”, kazao je  istražiteljima Almir Džinić.

Nakon Azaza, u januara 2014. godine je prešao u grad Haritan, gdje se družio sa drugim pripadnicima selefijskog pokreta koji su iz BiH otišli u Siriju. Kasnije je preselio u grad Mimbidž. U julu 2016. godine Džinić se vratio iz Sirije i odmah je uhapšen na sarajevskom aerodromu. Ubrzo je optužen, nakon čega je priznao krivicu.

 

Istraga objavljuje dio spiska: Više od stotinu mrtvih se prijavilo za glasanje putem pošte

Najmanje stotinu mrtvih bh. državljana lično se prijavilo za glasanje putem pošte, saznaje Istraga.ba. To je utvrđeno i preliminarnom provjerom Centralne izborne komisije BiH koja još uvijek nije završila kompletnu analizu svih prijava za glasanje iz inostranstva.

Predsjednik CIK-a Željko Bakalar je još početkom septembra izjavio da je Komisija do tada utvrdila da se 25 mrtvih osoba prijavilo za glasanje putem pošte.

“Već smo određene materijale proslijedili Tužilaštvu BiH”, kazao je 2. septembra predsjednik CIK-a govoreći za N1.

Međutim, od tada se situacija drastično promijenila. Prema informacijama Istrage, službenici CIK-a do sada su pronašli najmanje stotinu osoba koje su se “prijavile” za glasanje iz dijaspore. CIK je Tužilaštvu BiH već dostavio dokaze za oko 50 slučajeva, a u narednim danima bi ta lista trebala biti kompletirana. Najveći broj “mrtvih” birača prijavio se za glasanje iz Srbije. U pitanju su, uglavnom, birači iz općina na lijevoj obali Drine. Osim za glasanje iz Srbije, mrtvi birači su se prijavljivali za glasanje iz Hrvatske, Njemačke, Austrije, Švicarske, Slovenije… Osim mrtvih birača, CIK je uočio da su desetine bh. državljana, i bošnjačke i srpske nacionalnosti, prijavljeni na nepostojećim adresama u Srbiji. Također je zabilježeno da je, recimo, na jednoj adresi za glasanje iz dijaspore prijavljeno preko 50 glasača, svih nacionalnosti. No, vratimo se mrtvima. Istraga je u posjedu dijela spiska mrtvih bh. državljana koji su se “lično” prijavili za glasanje putem pošte. Za izbornu jedinicu Višegrad se, tako, prijavilo najmanje sedam mrtvih birača koji bi trebali glasati iz dijaspore. U pitanju su Sergej Suharev, Vidak Lakić, Radomir Marković, Ivo Pecirep, Vasiljka Marković, Radiša Trifković i Radmila Pejović. Svi su prijavljeni za glasanje iz Srbije. Isti broj mrtvih birača se prijavio za glasanje za Općinu Orašje. U pitanju su dvije osobe koje se zovu Mato Krištić, te Adam Vincetić, Jela Nedić, Hajrija Rustemović, Ahmet Škrebić i Marijan Baotić. Svi koji se nalaze na CIIK-ovom spisku “mrtvih” birača koji svoje biračko pravo ostvaruju glasanjem putem pošte. Iz susjedne Općine Odžak za glasanje putem pošte su se prijavili mrtvi Kata Ivelj, Manda Grgić, Ljubica Milojević, Pero Dujak, Ivan Banić, Manda Brdar i Stjepan Martinović. Na spisku za glasanje iz dijaspore se nalazi i Bajro Sadžak iz Stoca. Službenici CIK-a su, pak, utvrdili da se radi o mrtvoj osobi. Anto Zebo i Vid Martić su također prijavljeni za glasanje putem pošte. Oni bi trebali glasati za Opštinu Brod. CIK je utvrdio da su u pitanju mrtve osobe koje je neko drugi prijavio za glasanje iz inostranstva. Za Opštinu Šeković bi trebali glasati Radojka Vučičević, Nikola Mitrović i Jovan Krstić. I oni su, prema informacijama iz CIK-a, mrtvi. Domin Petonjić i Stipo Jurić su prijavljeni za glasanje u Općini Jajce. CIK je utrdio da su mrtvi. Kao što je mrtav i Mevludin Ahmetbašić koji se prijavio za glasanje iz Brčkog.

Dakle, ovdje nisu u pitanju mrtvi birači koji se, zbog neažurnosti, nalaze na biračkom spisku. U pitanju su, naime, osobe koje su nakon smrti prijavljene za glasanje iz inostranstva.

 

 

U Istočnom Sarajevu: Uhapšen Asim Kamber

Pripadnici SIPA-e upali su jutros u Sanskom Mostru u kuću federalnog zastupnika Asima Kambera, saznaje Istraga. Pretresi se provode po naredbi Tužilaštva BiH, a sve je povezano sa izbornim prevarama o kojima smo pisali prošle sedmice. 

Nakon cjelodnevne potrage za njim, pripadnici SIPA-e, uhapsili su Asima Kambera potvrđeno je za Istragu. Kamber se nalazi u sjedištu SIPA-e u Istočnom Sarajevu. On je osumnjičen za krivično djelo Izborna prevara. Jutros ranije uhapšen je njegov saradnik Fazir Vukalić.

16:00: U Istočnom Sarajevu uhapšen Asim Kamber

13:40: Asim Kamber lociran. Očekuje se njegova predaja u narednih pola sata.

10:10: Uhapšen Kamberov saradnik Fazir Vukelić

9:40: SIPA pretresa i prostorije Općine Sanski Most

9:25: Zaštićeni svjedok Tužilaštva BiH: “popunjavao sam listiće i ubacivao u glasačku kutiju. Davao sam prazne listiće pojedinim članovima partije”

9:05: Kamber osumnjičen da je 2016. godine organizovao izbornu krađu. Na tim izborima “glasao” je i fudbaler Haris Seferović koji je na dan izbora igrao utakmicu španske Primera lige

8:39: SIPA završila pretres stana Asima Kambera

 

8:36: SIPA iz stana Asima Kambera počela iznositi dokaze koji su izuzeti tokom pretresa

8:20: SIPA još traga za Asimom Kamberom, federalnim zastupnikom SDA.

8:10: SIPA pretresa i kuću Mirele Husić, sekretarice Općinakog odbora SDA Sanski Most

Osim Kamberovog stana, SIPA pretresa još najmanje dvije lokacije, a među njima su i objekti koje koristi Fazir Vukalić, dugogodišnji Kamberov saradnik u Sanskom Mostu.

Istraga je prošle sedmice objavila da su u Sanskom Mostu na lokalnim izborima 2016. godine glasale najmanje tri mrtve osobe. Među njima su Mehmed Alihodžić koji je umro mjesec i po prije oktobarskih izbora 2016. godine, zatim Hasan Hadžić koji je preminuo tri mjeseca prije održavanja izbora i, na kraju, Husein Lasić koji je glasao čak tri godine nakon što je umro. Osim njih, na izborima u Sanskom Mostu je „glasao“ i Haris Seferović, švicarski reprezentativac koji je tog 2. oktobra 2016. godine, igrao fudbalsku utakmicu španjolske lige.

Sve ove izborne prevare, potvrdili su svjedoci, organizirao je predsjednik SDA Sanski Most – Asim Kamber, mada je on u nedjelju, u izjavi za „O kanal“ sve demantirao.

Najveće prevare bile su na biračkom mjestu Mahala 2, gdje je na izborima 2016. godine napravljena ključna razlika u korist Farisa Hasanbegovića, SDA-ovog kandidata za načelni Općine Sanski Most

Izborne prevare bile su i tokom Općih izbora 2018. godine. Svjedoci su potvrdili da su, prema uputama Asima Kambera, sa pojedinih biračkih mjesta skinuti listići sa zbirnim rezultatima koji su, potom, spaljeni. Nadalje, svjedoci, među kojima je Muhamed Zekotić, potvrdili su da je bilo glasanja i u ime bh. državljana koji tada uopće nisu bili prisutni u BiH.

(VIDEO) Traženi birač je nedostupan: U srbijanskim mesnicama prijavljivani glasači za izbore u BiH

Prateći google mapu završio sam ravno u mjesnom groblju. Ali koji minut kasnije će se ispostaviti da to, ipak, nije adresa Drinska 6 u srbijanskim Badovincima, na desnoj obali Drine. Malo lutanja i raspitivanja dovelo me do “Naše kuće mesa” u centru ovog naselja. Na zaključanim ulaznim vratima je pisalo “Drinska 6″. Tu bi trebala prebivati četiri člana bijeljinske porodice Beganović. Halil, Latifa, Mirsad i Sead, prema spisku Centralne izborne komisije BiH, prijavljeni su za glasanje putem pošte. Naznačeno je da će glasati iz Srbije, izborni materijal bi trebali primiti na adresi Drinska 6 u Badovincima. Tu su još, za glasanje iz dijaspore, prijavljeni Sabina i Davor Drinić, zatim Aleksandar Perić, Čedomir Spasojević, Sabrija Hokić i Šaćir Omerović. Poštu bi u njihovo ime trebale porimiti dvije Gordane, jedna Mašić, a druga Tovilović.

 

spisak birača iz mesnice

“Gordana Tovilović je vlasnica mesnice. Tu je Drinska 6”, kaže nam njen komšija i poziva telefonom poduzetnicu iz Badinovaca.

Ukazuje se, upotom, crveni automobil na kojem piše “Naša kuća mesa”. To bi trebala biti Gordana Tovilović. Razgovor se odvija kroz otvoreni prozor njenog automobila.

“Čekaj, čekaj, čekaj. Ono za biralište. Jeste”, odgovara Tovilovićeva na moje pitanje da li se neko prijavio za glasanje u njenoj mesnici.

Imena birača iz Bosne – ne zna. Ni imena onih ljudi iz BiH koji su tražili njenu adresu se ne sjeća. Dolazili su jedan muškarac i jedna žena i rekli joj da će dobiti poštu koju će primiti ona i njena radnica u mesnici Gordana Mašić.

“Dobro, ali kako su se ovi Bošnjaci prijavili”, pitam vlasnicu mesnice.

“Šta ja znam kako su se oni prijavili. Možda je neko uzeo naše ime I prezime”, odgovara Gordana.

“Ali niko ne živi u mesnici”, konstatujem.

“Pa, ne živim ni ja u mesnici”, zaključuje Gordana Tovilović.

Ponovo gledam spisak Centralne izborne komisije BiH. Dvanaest bh. državljana iz Bijeljine prijavilo je da će glasati sa adrese Drinska 6 u Badinovcima. Na tom mjestu je mesnica čija se vlasnica malo čega sjeća.

Nešto ranije, bh. državljane sam tražio u Donjem Dobriću kod Loznice. Njih 55 se prijavilo da će glasati sa adrese Donji Dobrić b.b.

spisak birača iz Donjeg Dobrića

Pred mjesnom trgovinom se raspitujem za imena prijavljenih. Kod Velimira Alimpića u kući su prijavljeni Željka Ćuskić, Živko Đokić i Žarko Urošević. Svi će glasati putem pošte za lokalne vlasti u Bijeljini.

“Ma, taj je umro, moj ujak, prije deset godina. Nema tamo nikoga. Korov samo”, kaže biciklista parkiran ispred trgovine.

Čitamo redom imena sa spiska. Nepoznati ljudi na nepoznatim adresama. Nemanja Pavlović je vlasnik kafane. Zatičemo ga s prijateljem. Dajemo spisak da pronađe svoje ime i imena onih što će glasati iz njegove kafane.

“Nemoj snimati”, upozorava Nemanja.

Nemanja traži svoje fiktivne podstanare na spisku birača

Potom potvrđuje da kod njega niko nije prijavljen, niti će od njega iko glasati na izborima u Bosni. Međutim, na spisku Centralne izborne komisije BiH je navedeno da će baš s te adrese glasati Cvijetko Gavrić i Borislav Gligorić. I oni su iz Bijeljine. Na spisku fiktivnih birača u Donjem Dobriću je preko 50 Bijeljinaca. I dva Brčaka. Petar Petrović iz Brčkog je prijavljen kod Petra Petrovića iz Donjeg Dobrića

“Nema Petra Petrovića”, usaglašeno će radnica u trgovini i biciklista.

Uglavnom, skoro svako ime koje smo zajednički pročitali – nepoznato je mještanima ovog sela. A ako je i bilo poznatih – sigurno nemaju podstanare iz Bosne.

O čemu se radi, najbolje ilustrije priča Almira Hećimovića iz Šamca. Njegov djed Alija, rođen je 1922. godine. Trenutno je smješten u staračkom domu u tom gradu.

“Djed je prijavljen na adresu Drenje bb, Kruševica, Lazarevac, Srbija”, napisao nam je Almir Hećimović koji je pokušao uložiti žalbu CIK-u na ovu lažnu prijavu. No, rok žalbi je istekao. Alija Hećimović će glasati iz Lazarevca, u kojem, za skoro stoljeće svog života, nikad nije bio.

Svjedočenje na Sudu u Sarajevu: Gordan Memija priznao da je ugostio vođu kartela Tito i Dino

Sarajevski biznismen Gordan Memija priznao je u četvrtak na Općinskom sudu u Sarajevu da je prije nekoliko godina bio domaćin Edinu Gačaninu, vođi jedog od najvećih narko kartela na svijetu poznatom kao Tito i Dino.

sudski zapisnik saslušanja Gordana Memije

“Nije moj prijatelj, poznanik je. Vidio sam ga kada je došao u Sarajevo, prije četiri-pet godina. Ja sam ga sačekao na aerodromu u Sarajevu. Rentao sam automobile tada. Na moju firmu bilo je korištenje tog automobila. Nisam ja iznajmio hotelsku sobu za njega, samo sam rezervisao u Hotelu Bristol. Edinova majka je moja prijateljica i zamolila me je, kad čovjek dođe ovdje, da mu pomognem dvije, tri stvari i to sam uradio. Da mu pomognem oko dočeka, da rezervišem hotel i auto i predlaganja eventualno nekog projekta, odnosno investicija, ali ništa nije realizovano”, kazao je Memija svjedočeći na Općinskom sudu u Sarajevu.

Edina Gačanina, pojasnio je Memija, poznaje kao trgovca nekretninama, skupocjenim automobilima i skupocjenim nakitom. Vidio ga je, tvrdi, dva puta, jednom u Holandiji, a drugi put u Sarajevu.

“Tito”. To je nadimak Edina Gačanina, vođe moćnog narko kartela kojeg istražuju DEA, holandska policija, SIPA i pravosuđe Perua. U presudi protiv Davida Cufaja koju je, zbog krijumčarenja dvije tone kokaina, izrekao sud u Peruu, pomenuta je osoba po nadimku Tito.

presumably iz Perua u kojoj se pominje Tito

Označen je kao organizator poslova osuđenog Cufaja i kao kupac droge u velikim količinama. Gačanin je, prije nego se preselio u Dubai, živio u Holandiji, gdje živi i njegova majka, prijateljica Gordana Memije. Prema dokumentima Istraga.ba, Gačanin je u Sarajevu boravio u septembru 2016. godine.

Izvještaj FUP-a o Gačaninovom boravku u Sarajevu

Na sarajevski aerodrom je sletio 15. septembra gdje ga je dočekao Gordan Memija. Memija je tada iznajmio dva automobila u ASA Rentu, a policijskom istragom je utvrđeno da je Tito spavao u Hotelu Bristol. Također je utvrđeno da su ga čuvali pripadnici Specijalne jedinice Federalne uprave policije kojom rukovodi Mustafa Selmanović kućni prijatelj ministra unutrašnjih poslova Federacije BiH – Aljoše Čampare. Tokom boravka Edina Gačaninina u Sarajevu, dogovorena je i donacija opreme za FUP, a sve je realizovano preko ministra Aljoše Čampare koji je dobio jedan komplet opreme, što je utvrđeno i istragom Federalne uprave policije.

FUP utvrdio – jedna uniforma za Čamparu

Edin Gačanin zvani Tito, već smo naveli, vođa je jednog od najmoćnijih narko kartela na svijetu. Njegov stric – Mirza Gačanin je uhapšen u Holandiji zbog pranja novca stečenog trgovinom kokainom i trenutno se nalazi u pritvoru. Prilikom kupovine nekretnina u Sarajevu, Mirza Gačanin je u julu prošle godine potpisao punomoć kojom je ovlastio Hasana Hodžića da u njegovo ime može potpisivati sve akte u vezi kupovine zemljišta u Sarajevu.

Punomoć Mirze Gačanina data Hasanu Hodžiću

Hasan Hodžić je nedavno hapšen zbog korupcije, ali je još uvijek vijećnik u Općinskom vijeću Novi Grad Sarajevo i blizak je federalnom ministru unutrašnjih poslova – Aljoši Čampari. Hodžić je tokom prošlih općih izbora bio angažovan na prikupljanju glasova za ministra Čamparu, a o njihovoj bliskosti svjedoči i fotografija na kojoj se, osim vijećnika i ministra još vide – aktivni pripadnik SIPA-e Adis Drnda i direktor Centra za obuku FMUP-a, Damir Vejo.

Hasan Hodžić, Aljoša Čampara, Damir Vejo i Adis Drnda

Hodžić je, rekosmo, zastupao u Holandiji uhapšenog Mirzu Gačanina, člana kartela Tito i Dino kojem su glavni poslovni partneri u BiH bili  “biznismeni” Adnan Harbinja i Alem Hodović. Njih dvojica su, inače, imali niz fiktivnih firmi koje su, između ostalog, poslovale i sa firmom FOTO Art, čiji je vlasnik – Gordan Memija. Protiv Hodovića, Memije i Harbinje SIPA je prije nekoliko godina podnijela izvještaj o počinjenom krivičnom djelu – organizovani kriminal u vezi sam krivičnim djelom pranje novca. Predmet se trenutno nalazi u Tužilaštvu BiH, a zadužio ga je državni tužilac Oleg Čavka, u posljednje vrijeme blizak prijatelj Dubravka Čampare, držvanog tužioca koji je zataškao istragu o krađi telefona iz državnog tužilaštva u koju je bio umiješan tužilac Čavka.

Izvještaj Komisije za Srebrenicu iz 2004. godine: Poručnik Radovan Višković učestvovao u operaciji Krivaja 95

Premijer Republike Srpske Radovan Višković nalazi se na spisku učesnika u srebreničkom genocidu kojeg je prije 16 godina sačinila posebna Komisija za istraživanje događaja u i oko Srebrenice od 10. do 19. Jula 1995. godine. Tu Komisiju je, podsjećamo, formirala Vlada Republike Srpske 15. decembra 2003. godine, na inicijativu OHR-a. Izvještaj je objavljen u julu 1995. godine, a sastavni dio tog izvještaja je spisak osoba koje su učestvovale u operaciji Krivaja 95. Na tom spisku se nalazi više od 20 hiljada imena, ali on tada nije objavljen.

Istraga.ba došla u posjed tog spiska, i na njemu se, pod rednim brojem 13715 nalazi ime Radovan Višković, sin Borivoja, rođen 1. februara 1964. godine u mjestu Boljević. U pitanju su, dakle, podaci identični podacima navedenim u biografiji aktualnog predsjednika Vlade Republike Srpske Radovana Viškovića.

Radovan Višković, navedeno je u dokumentu, imao je čin poručnika i bio je član Glavnog štaba Vojske Republike Srpske sa Ratkom Mladićem na čelu.

Isti ovaj poručnik Radovan Višković pomenut je i u iskazu svjedoka Željka Kerkeza, načelnika Odjeljenja saobraćajne službe u Glavnom štabu vojske Republike Srpske.

Kerkez je 25. jula 2008. godine, svjedočeći na otvorenoj sjednici u haškom suđenju u predmetu Vujadin Popović i drugih oficira Vojske RS-a optuženih za genocid, direktno pominjao poručnika Radovana Viškovića s kojim je zajedno, dva dana nakon pada Srebrenice išao u Potočare, te se “zaustavljao” u Novoj Kasabi, gdje su vidjeli Bošnjake zatočene na stadionu u tom mjestu kod Milića. Svjedok Kerkez je potvrdio da je u istom automobilu sa Radovanom Viškovićem išao i na sastanak sa Rajkom Krsmanovićem, načelnikom odjeljenja za saobraćaj Drinskog korpusa. Evo izvoda iz njegovog svjedočenja.

“Znači, kad sam stigao u Potočare, primjetio sam određeni broj vozila koji je postrojen i veći broj naroda, znači, muslimanskog življa. Znači, žena, djece, mladića, staraca kako se sa odrenđenim stvarima koje su nosili, znači, u rukama, ukrcava u ta postrojena vozila. Tu sam zatekao jedinice civilne policije, jedinice vojske i bila je odreñena grupa UNPROFOR-a, koja je obezbjeđivala to ukrcavanje. Tu je, pošto je bila vojska, bilo i određeni broj stariješina a… koje sam poznavao iz viđenja iz Drinskog korpusa. Jedino, lično sam znao ovog načelnika saobraćajne službe, pukovnika Krsmanovića s kojima /sic/ sam stupio u kontakt i razgovarao. (Pitanje: O čemu ste to razgovarali sa pukovnikom Krsmanovićem?) Znači, uglavnom razgovor je tekao o procesu transporta. Znači, da li ima dovoljno transportnih sredstava, i da li ima problema oko toga. Na što mi je odgovorio da je sve obezbijeđeno i da ne treba nikakve intervencije”, kazao je Kerkez.

Krsmanović, kojeg svjedok Kerkez pominje, se zove Rajko i njegovo ime je navedeno u prvostepenoj presudi  Haškog tribunala protiv Vujadina Popovića, Ljubiše Beare, Drage Nikolića, Ljubomira Borovčanina, Radivoja Miletića, Milana Gvere i Vinka Pandurevića osuđenih za genocid. I Krekez i Rajko Krsmanović se pominju u fusnoti 330 presude, kojom se opisuje ko su bili pozadinci tokom operacija u Srebrenici.

“Odluka o činjenicama o kojima je presunđeno koje je predložilo tužilaštvo, činjenica br. 80; Božo Momčilović, T. 14071–14072 (22. avgust 2007. godine). Odjeljenjem za pozadinu komandovao je pukovnik Lazar Aćimović. Pukovnik Rajko Krsmanović bio je načelnik saobraćajne službe u Odjeljenju za pozadinu. Željko Kerkez, T. 24088 (25. juli 2008. godine); Dragoslav Trišić, T. 27066 (20. oktobar 2008. godine), piše u fusnoti.

Dakle, presuđene  su činjenice da se načelnik saobraćajne službe Drinskog korpusa zvao – Rajko Krsmanović, a ne Milan Krsmanović, kako je na jednom od ročišta u Hagu saopćeno, na što se poziva RTRS, pokušavajući da prikrije odgovornost premijera Republike Srpske.

Nadalje, u istoj presudi, fusnota 930 je navedeno da je zaštićeni “svjedok PW-109, T. 14589–14591 (djelimično zatvorena sjednica) (31. avgust 2007. godine) (gdje je izjavio da su u tom razgovoru učestvovali i general Krstić i pukovnik Krsmanović, i da su ti ljudi razgovarali o autobusima za prebacivanje stanovnika, bosanskih Muslimana”.

Dakle, ponovo se pominje pukovnik Rajko Krsmanović, a ne Milan Krsmanović, kako tvrdi RTRS.

Nadalje, u revidiranoj konsolidovanoj optužnici Tužilaštva u Hagu u predmetu protiv Vujadina Popovića i drugih je navedeno: “Udruženi zločinački poduhvat s ciljem da se muslimansko stanovništvo Srebrenice i Žepe prisilno premjesti ili deportuje i udruženi zločinački poduhvat s ciljem da se vojno sposobni muškarci Muslimani iz Srebrenice pobiju navode se u Optužnici kao dva udružena zločinačka poduhvata. Međutim, u oba su učestvovali isti oficiri, među kojima su bili sljedeći:Radovan Karadžić, predsjednik RS; general Ratko Mladić, komandant VRS-a; general Milenko Živanović, komandant Drinskog korpusa; general Radislav Krstić, načelnik Štaba/zamjenik komandanta i komandant Drinskog korpusa; general Zdravko Tolimir, pomoćnik komandanta za obavještajno- bezbjednosne poslove, Glavni štab; general Radivoje Miletić, načelnik Odjeljenja za nastavno-operativne poslove i zastupnik načelnika Glavnog štaba; general Milan Gvero, pomoćnik komandanta za moral, vjerska i pravna pitanja; pukovnik Petar Salapura, načelnik za obavještajne poslove Glavnog štaba; pukovnik Ljubiša Beara, načelnik za bezbjednost Glavnog štaba; pukovnik Radoslav Janković, oficir za obavještajne poslove Glavnog štaba; major Dragomir Pećanac, oficir za bezbjednost Glavnog štaba; potpukovnik Vujadin Popović, načelnik za bezbjednost Drinskog korpusa; potpukovnik Rajko Krsmanović, načelnik saobraćajne službe Drinskog korpusa; pukovnik Lazar Aćamović, pomoćnik komandanta pozadinskih službi Drinskog korpusa; pukovnik Vidoje Blagojević, komandant Bratunačke brigade; kapetan Momir Nikolić, načelnik za bezbjednost i obavještajne poslove Bratunačke brigade; pukovnik Vinko Pandurević, komandant Zvorničke brigade; potpukovnik Dragan Obrenović, zamjenik komandanta i načelnik Štaba Zvorničke brigade; poručnik Drago Nikolić, načelnik bezbjednosti Zvorničke brigade; kapetan Milorad Trbić, oficir za bezbjednost Zvorničke brigade; i Ljubomir Borovčanin, zamjenik komandanta Specijalne brigade policije Ministarstva unutrašnjih poslova RS.”

Dakle, ponovo se, kao dio UZP-a, pominje ime Rajko Krsmanović, a ne Milan Krsmanović, kako, koristeći jednu grešku u sudnici Haškog tribunala, navode mediji u Republici Srpskoj.

Upravo taj Rajko Krsmanović je vodio razgovor da Željkom Kerkezom i poručnikom Radovanom Viškovićem, što u svom iskazu potvrđuje svjedok Željko Kerkez. Istog dana, 13. jula u 21 sat vođen je telefonski razgovor između osoba: Krsmanović i Višković, a koji se odnosio na transport zarobljenih Bošnjaka u selu Sandići, koje se nalazi između Bratunca i Konjević Polja. Istraga je u posjedu originalne verzije prijevoda na engleski jezik i nigdje se ne navodi da je u pitanju “Goran Višković”, kako tvrdi RTRS. Istina, u operaciji Krivaja 95. je sudjelovala osoba po imenu “Goran Višković”, ali sa činom “vodnika” i nema nikakve veze sa transportom.

Radovan Višković je, podsjećamo, imao čin poručnika i bio je pomoćnik načelnika za saobraćaj u Glavnom štabu Vojske Republike Srpske sa Ratkom Mladićem na čelu. To je, već smo naveli, u svom iskazu potvrdio i svjedok Željko Kerkez, koji je priznao da ga je u Potočare i Novu Kasabu 13. Jula 1995. godine vozio poručnik Radovan Višković. Dakle, isti onaj Radovan Višković koji se nalazi na spisku Komisije za Srebrenicu, sa istim podacima navedenim u biografiji Radovana Viškovića, aktualnog premijera Republike Srpske.  U avgustu 2018. godine Vlada Republike Srpske sa Željkom Cvijanović na čelu je poništila Izvještaj Komisije za Srebrenicu iz 2004. godine. Nakon toga je formirana nova Komisija koja treba da sačini novi izvješta i finansira se novcem Vlade RS, sa Radovanom Viškovićem na čelu.

Istraga o lažnim bh. pasošima se nastavlja: I narko boss Davor Trajković ima važeći bh. pasoš

Vođa narko kartela “Amerika” Zoran Jakšić nije usamljen. Još najmanje trojica regionalnih kriminalaca imaju važeće bosanskohercegovačke pasoše izdate na tuđa imena. Dva od  tri važeća lažna pasoša izdao je MUP HNK sa sjedištem u Mostaru.

Davora Trajkovića iz Vranja srbijanski mediji označavaju kao moćnog narko bossa. Policijske agencije u regiji sumnjaju da upravo on i njegov klan  stoje iza pošiljke kokaina vrijedne 300 miliona eura koja je krajem marta ove godine zaplijenjena u delti Dunava. Međutim, rumunske vlasti koje vode istragu ovom slučaju, nisu optužile Trajkovića. Beogradske Večernje novosti, u avgustu ove godine, objavile su informaciju da Trajković posljednjih mjeseci živi u Moskvi. E, upravo ovaj srbijanski kriminalac ima važeći bosanskohercegovački pasoš izdat na ime Đorđe Guzina. Dobio ga je 2015. godine u Mostaru. Dakle, u pasošu se nalazi fotografija Davora Trajkovića, a u rubrikama ime i prezime piše – Đorđe Guzina.

Istraga je u posjedu brojnih dokumenata u vezi sa ovim slučajem, Evo detalja iz jednog dokumenta Tužilaštva BiH.

“Početkom 2015. godine, njima poznati članovi organizovane grupe za organizovani kriminal predali su Trajković Davoru krivotvorenu dokumentaciju i to krivotvorenu ličnu kartu Republike Srbije broj 003124593 na ime Đorđe Guzina, na osnovu čega je pribavljen Izvod iz matične knjige rođenih i Uvjernje o državljanstvu BiH na ime Guzina Đorđe”, navedeno je u dokumentu Tužilaštva BiH iz marta 2017. Godine.

S tim dokumentima, Trajković se prijavio u Mostaru u ulici Put 29. Hercegovačke udarne divizije bb. Tom prilikom mu je pomogao Izet Redžović, srbijanski državljanin nastanjen u Sarajevu.

“Dana 3.2.2015. godine Trajković Davor u prostorijama Odjeljenja za administraciju MUP-a HNK Mostar predao je zahtjev za izdavanje lične karte na ime Guzina Đorđe”, navelo je Tužilaštvo.

Dva mjeseca kasnije, sa tom ličnom kartom, izdatom na ime Guzina Đorđe, Trajković predao je zahtjev za izdavanje pasoša, a samo 4 dana kasnije, dobio je pasoš na ime Đorđe Guzina.  Broj pasoša je B0200242.

“Važeći”, piše i danas u sistemu IDDEEA-e ukoliko potražite podatke o ovom pasošu.

Iako je Tužilaštvo BiH još 2017. godine dokumentovalo kompletan slučaj, bh. pasoš sa lažnim identitetom i danas je u posjedu srbijanskog narko bossa  Davora Trajkovića. MUP HNK ga nikad nije poništio, iako je poništavanje i izdavanje pasoša isključivo njihova nadležnost.

I Desimir Babić Desko je poznato lice iz rubrike crna hronika srbijanskih medija. On se, pak, u BiH zove Mišo Miladinović i živi u Mostaru. Posjeduje važeći pasoš, mada su policijske agencije i Tužilaštvo BiH upoznati s načinom izdavanja tog dokumenta. Uglavnom, princip je isti. Desimiru Babiću je prvo obezbijeđena krivotvorena srbijanska lična karta na ime Miše Miladinovića koji je rođen u BiH. U avgustu 2013. godine Babić se, kao Mišo Miladinović, prijavio u Mostaru, na adresi Braće Lakišića br. 21.. Potom je pribavio Uvjerenje o državljanstvu BiH i na osnovu njega podnio zahtjev za izdavanje lične karte. Odmah tog dana je napustio BiH u automobilu registrovanom u Loznici. Krajem avgusta, Babić je preuzeo ličnu kartu, te je predao zahtjev za izdavanje pasoša. Početkom septembra, tačnije 6.9. 2013. godine, Babić je dobio bh. pasoš sa svojom fotografijom izdatom na ime Mišo Miladinović iz Mostara. Taj pasoš je posjedovao i kada je krajem 2016. godine uhapšen u Holandiji zbog trgovine kokainom. Unatoč svemu, MUP HNK nikad nije poništio njegov pasoš, niti je Tužilaštvo BiH koje je imalo sve informacije tražilo poništavanije navedenog pasoša izdatog pod brojem A1811707.

I pasoš izdat na ime Radoša Kovača koristi osoba drugog identiteta. Policijske agencije u BiH do sada nisu uspjele identifikovati o kome se radi. Pasoš je izdat 2013. godine u Gradišci. Do danas nije poništen. Broj ovog pasoša je A1848093, a evidentirano je da je osoba sa ovim lažnim pasošem prešla granicu BiH 5.8. 2014. godine zajedno sa Mišom Miladinovićem, što je lažno ime srbijanskog kriminalca Desimira Babića.

Filip Korać je jedan od najpoznatijih srbijanskih kriminalaca. Smatraju ga jednim od čelnih ljudi Zemunskog klana. On je u decembru 2016. godine dobio bh. dokumente na ime Saša Medan. Prethodno je pribavio lažnu srbijansku ličnu kartu, a potom se, uz pomoć Izeta Redžovića, prijavio na adresi Grada Bakua broj 8 u sarajevskom naselju Dobrinja. Od MUP-a Kantona Sarajevo je dobio  bh. pasoš sa svojom fotografijom, izdatom na ime – Saša Medan. Lično je preuzeo pasoš u Policijskoj upravi Novi Grad Sarajevo. Međutim, ovaj pasoš se više ne nalazi u sistemu IDDEEA-e.

Osim ovih pasoša, najmanje 30 kriminalaca je dobilo bh. dokumente. U narednim danima Istraga će objaviti sve lične dokumente izdate na lažna imena.

NAJČITANIJI ČLANCI

Istraga objavljuje materijalne dokaze i fotografije: Čamparina savjetnica poslala anonimnu prijavu...

“Dobro vam veče. U večerašnjem dnevniku gledajte: kako SDA preko Obavještajno bezbjednosne agencije prisluškuje svoje neistomišljenike. RTRS u posjedu krivične prijave protiv direktora OBA-e...