Istrage

Sindikat obmanuo rudare: Po novom pravilniku plaće kopača u rudnicima bi bile povećane

Sindikat Rudnika Federacije BiH je obmanuo javnost i rudare. Kopačima u rudnicima Federacije BiH neće biti smanjene plaće. Naprotiv, prema novom Pravilniku o radu i Pravilniku o učinku, rudarima koji rade na iskopavanju uglja u jamama plaće će biti povećane. Evo dokumenata i dokaza koji potvrđuju sve navedeno.

Prema važećim pravilnicima, plaća za radno mjesto “prvi kopač na komori” iznosi 1087,50 KM. Primjenom novog pravilnika, to radno mjesto bi bilo preimenovano u “kopač I”. Po novom izračunu, u skladu sa novim pravilnicima, plaća bi mu iznosila 1089,39 KM. Što je za dvije marke više od trenutne plaće. Ovo je, naglašavamo, izračun ukoliko uposlenik nema nikakvog radnog staža. Plaća je, dakle, veća onim kopačima koji imaju radni staž. A konkretnim primjerima ćemo se baviti kasnije.

Plaća “drugog kopača na komori”, po važećim pravilnicima, iznosi 930 KM. Primjenom novih pravilnika, plaća za radno mjesto “kopač II” iznosila bi 1004,19 KM, što je više za 74 KM.

Zavarivač u jami također bi imao veću plaću. Istina, ima i radnih mjesta čije bi plaće bile manje, ali i to u neznatnoj mjeri, baš onoliko koliko su u neznatnoj mjeri povećane pojedine plaće. Smanjenje plaća najviše bi zahvatilo takozvani srednji menadžment, dok bi oni koji rade u proizvodnji, poput bagerista na površinskim kopovima, imali veće plaće ukoliko bi bio primijenjen novi pravilnik. Više možete vidjeti na dvije fotografije ispod ovog pasusa.

“Ovim pravilnicima visina osnovne plaće kopača u jami, sa sadašnjih 850 KM, smanjuje na 570 KM”, izjavio je predsjednik Sindikata Rudara Federacije Sinan Husić.

No, činjenice i dokumenti pokazuju drugačije. Prema još uvijek važećem pravilniku, obračun plaće nije rađen u skladu za Zakonom o radu FBiH i u skladu sa Kolektivnim ugovorom koji je 27. februara prošle godine Sinan Husić potpisao sa ministrom energije, rudarstva i industrije Nerminom Džindićem.

“Plaća radnika utvrđuje se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu. Plaća za obavljeni rad i vrijeme provedeno na radu sastoji se od: a) osnovne plaće, b) dijela plaće  za radni učinak, c)uvećane plaće iz člana 76. ovog Zakona”, piše u članu 75. Zakona o radu Federacije BiH.

Zakon o radu FBIH

Skoro identična formulacija je i u Kolektivnom ugovoru o pravima i obavezama poslodavaca i radnika u oblasti rudarstva u Federaciji Bosne i Hercegovine koji je 4. marta 2020. godine objavljen u Službenim novinama Federacije BiH.

“Osnovna plaća je novčani iznos koji je poslodavac dužan isplatiti radniku za rad sa punim radnim vremenom i normalnim uvjetima rada za odgovarajući posao u skladu sa ovim Kolektivnim ugovorom i Pravilnikom o radu. (2) Osnovna plaća radnika utvrđuje se na osnovu: 1) Mjesečnog fonda ostvarenih sati rada 2) Vrijednosti radnog sata i 3) Koeficijenta posla radnog mjesta”, navedeno je u članu 46 Kolektivnog ugovora koji možete pročitati ukoliko kliknete ovdje.

Ovaj dokument potpisao je predsjednik Sindikata Rudnika Federacije Sinan Husić.

Husićev potpis – Službene novine FBIH

Kako stari pravilnik nije biio usklađen sa ovim aktima, usvojeni su novi dokumenti. Prema važećem pravilniku, onih 840 KM za kopača koje je pominjao Husić bio je zbir dva osnova za obračun plaće. No, evo kako to izgleda u praksi.

Uzimamo kopača sa prosječnim radnim stažom u rudnicima FBiH. Na fotografiji koju vidite ispod nalazi se obračun plaća po starom Pravilniku.

Plaća kopača sa prosječnim radnim stažom bila bi 1371 KM. Bez toplog obroka koji iznosi 15 KM po radnom danu (oko 300 KM mjesečno).

A sada da vidimo kako bi plaća istog radnika bila obračunata po novom pravilniku čije poništavanje traži Sindikat rudara FBIH.

Kako se može vidjeti, plaća za radno mjesto kopač, radnika sa prosječnim radnim stažom uposlenih u rudniku, iznosila bi 1388,50 KM, što je za 17 KM više nego što bi bilo po pravilniku čiju primjenu želi Sindikat rudara Federacije BiH.

Slučaj ubistva Envera Hadrija: Belgija obustavila crvenu Interpolovu potjernicu za Andrijom Draškovićem

Belgijske vlasti obustavile su crvenu Interpolovu potjernicu za Andrijom Draškovićem, srbijanskim državljaninom optuženim za učešće u ubistvu kosovskog aktiviste Envera Hadrija 1990. godine, saznaje Istraga. Crvena potjernica je obustavljena početkom februara, a prošle sedmice su o tome obaviještene sve policijske agencije. U obrazloženju koje su uputile belgijske vlasti navedeno je da će “potraga za Draškovićem biti nastavljena na nacionalnom nivou”, odnosno samo na teritoriji te države.

Prije tačno četiri godine sud u Briselu ukinuo je prvostepenu presudu kojom je Andrija Drašković, u odsustvu, osuđen na doživotnu robiju zbog ubistva Hadrija.  Osim Draškovića U istom postupku na doživotne kazne zatvora osuđeni su i bivši visokopozicionirani službenik SDB-a Božidar Spasić te srbijanski i kriminalac Veselin Vukotić. Andrija Drašković je, inače, poznati srbijanski kriminalac koji osuđivan zbog ubistva Zvonka Plećića. Posljednjih desetak godina policijske agencije imale su u svojim bazama crvenu Interpolovu potjernicu protiv Draškovića.

U junu 2015. godine, Drašković je, na osnovu Interpolove potjernice, uhapšen u Splitu. Nakon što je, uz kauciju od 100 hiljada eura pušten da u hotelu čeka odluku hrvatskog pravosuđa, Drašković je pobjegao dan prije odluke o izručenju. U novembru 2017. godine je ukinuta prvostepena osuđujuća presuda u Belgiji, te je naloženo ponovno suđenje. Potjernica za Draškovićem ostala je na snazi. Međutim, on je u junu 2019. godine nesmetano ulazio u BiH, iako je graničarima na prijelazu Šepak sistem Granične policije pokazao da za njim postoji važeća Interpolova potjernica iz Belgije. Unatoč tome,  pripadnici Granične policije BiH nisu ga željeli uhapsiti.

Drašković u junu 2019. godine nesmetano ulazio u BiH

Granični prelaz Šepak kod Zvornika prešao je 3. juna 2019. godine u 11 i 38 minuta i to koristeći ličnu kartu Republike Srbije broj: 010266402. Kontrolisao ga je granični policajac Nermin Latifović. Sa Draškovićem je tada bio i bh. državljanin Miroslav Milanović, što dokazuje i fotografija ličnih dokumenata nastala u momentu njihove kontrole na Šepku. Prema informacijama Istrage, granični policajci su utvrdili da je za Draškovićem raspisana Interpolova potjernica, ali je tada uslijedio poziv iz centralne GP BiH nakon čega je Drašković morao biti pušten da slobodno uđe na teritoriju BiH. Njegov izlazak nije registiran.

“Ured za profesionalne standarde i unutarnju kontrolu Granične policije BiH sproveo je interni postupak protiv policijskih službenika GPBiH, a u vezi sa omogućavanjem prelaska državne granice osobi Andriji Drašković 3. juna 2019. godine na Međunarodnom graničnom prijelazu Šepak, kojom prilikom je utvrđeno da u radnjama policijskih službenika GPBiH nije bilo dokaza da su počinili povredu službene dužnosti”, naveli su iz Granične policije BiH.

Graničarima je, kako saznajemo, tada saopćeno da je prilikom kontrole u bazi IDDEEA-e utvrđeno da je Drašković bh. državljanin te da nema potrebe da bude lišen slobode jer ne može biti izručen Belgiji. Istina je da u bazi IDEEA-e postoji ime Andrije Draškovića, ali je navedeno da su svi njegovi bh. dokumenti nevažeći.

Draškovićevi dokumenti na prilikom ulaska u BiH

Prvi bh. pasoš Andriji Draškoviću je izdat 1999. godine. Proglašen je nevažećim. Potom je u avgustu 2004. godine dobio ličnu kartu, vozačku dozvolu i novi pasoš. I ovi dokumenti su poništeni, kao i lična karta izdata 2005. godine.  Draškovićevi bh. dokumenti bili su obuhvaćeni istragom u okviru tzv. afere CIPS, kada je, tada strani tužilac  Tužilaštva BiH Heikki Wendorf, uhapsio nekoliko zvaničnika policijskih agencija BiH koji su omogućili srbijanskim kriminlcima da nezakonito steknu bh. državljanstvo. Drašković je, utvrđeno je tadašnjom istragom, fiktivno bio prijavljen na adresi u Brčkom, dok mu je dio dokumenata izdat u Livnu, a dio u Zvorniku. No, ovaj predmet, otvoren još prije dvanaest godina, nije završio na sudu. Tako se Drašković slobodno kretao koristeći nezakonito izdate bh. dokumente.

Ko je Enver Hadri?

Enver Hadri bio je predsjednik Odbora za zaštitu ljudskih prava na Kosovu.  Ubijen je 25. februara 1990. u automobilu dok je čekao na semaforu u briselskoj općini Saint-Gilles.

Enver Hadri

Prilikom izricanja sad već ukinute presude protiv Andrije Draškovića, sud u Belgiji je zaključio da su Hadrija ubili kriminilci iz Beograda Vukotić i Drašković i to po nalogu tadašnjih jugoslavenskih tajnih službi u kojima je Božidar Spasić bio glavni inspektor. Sud je ocijenio da je ubistvo Envera Hadrija bilo politički motivisano jer je on branio interese Albanaca na Kosovu i zauzimao se za nezavisnost Kosova.

Presuda Kantonalnog suda u slučaju “Urban”: Nedžad Bubica i profesori Elektrotehničkog fakulteta u Sarajevu oslobođeni krivice

Kantonalni sud u Sarajevu oslobodio je krivice sve optužene u predmetu “Urban”, u okviru kojeg se, pored ostalih, sudilo i profesorima Elektrotehniučkog fakulteta, saznaje Istraga.ba. Tužilaštvo Kantona Sarajevo teretilo ih je za udruživanje radi počinjenja krivičnih djela, zloupotreba položaja ili ovlaštenja, zloupotreba procjene i gradnja bez odobrenja.

Optužnicom su, podsjećamo, bili obuhvaćeni Nedžad Bubica, Fahrudin Oručević, Narcis Behlilović, Irfan Turković, Kenan Softić, Enes Begović i Lamija Maglić-Stajić.

Svi navedeni su bili uhapšeni u novembru 2016. godine, kada je Tužilaštvo KS provelo akciju kodnog naziva “Urban”. Mjesec kasnije, protiv njih je podignuta optužnica zbog sumnje da su počinili krivična djela udruživanje radi počinjenja krivičnih djela, zloupotreba položaja ili ovlaštenja, zloupotreba procjene i gradnja bez odobrenja.

“Optužnicom Tužilaštva KS terete se da su u periodu od 2011. do 2014. godine, u namjeri da firmi “LAKE” čiji je vlasnik Nedžad Bubica, pribave imovinsku korist, zaključili ugovor o sanaciji zgrade Elektrotehničkog fakulteta koja je bila predviđena za rušenje, bez postupka javne nabavke. Bez naknade, firmu “LAKE” radovi su koštali oko tri miliona maraka. Istovremeno, zauzvrat je Nedžadu Bubici obećano zemljište površine od oko 5.000 metara kvadratnih u vrijednosti od 7,4 miliona KM. Zajedničkim djelovanjem i počinjenjem ovih krivičnih djela oštetili su budžet Kantona Sarajevo za oko 4 miliona maraka”, saopćeno je tada iz Tužilaštva KS.

Elektrotehnički fakultet u Sarajevu vlasnik je višemilionske parcele koja se nalazi na Marijin Dvoru. Još od 1997. godine vodi se bitka za dobijanje ovog vrijednog zemljišta u blizini bh. institucija. Firma LAKE u vlasništvu Nedžada Bubice, brata Jusufa Bubice, bivšeg ministra u Vladi KS, prije četiri godine s tadašnjom upravom Fakulteta potpisala je sporazum prema kojem dobija vlasništvo nad ovim zemljištem višemilionske vrijednosti, ukoliko renovira zgradu Elektrotehničkog fakulteta u krugu Kampusa.

Oni koji su 2012. godine donijeli ovakvu odluku su članovi takozvane radne grupe koju su između ostalih činili bivši SDP-ov ministar obrazovanja u Vladi KS Fahrudin Oručević, dekan Eletrotehničkog Fakulteta Narcis Behlilović i prodekan Irfan Turković.

Poštujući sporazum firma LAKE renovirala je zgradu fakulteta ali obećano zemljište na Marijin-dvoru nije prešlo u vlasništvo Nedžada Bubice. U čitav slučaj uključuje se Pravobranilaštvo Kantona Sarajevo koje nije dalo saglasnost da se zemljište uknjiži na njegovo ime.

Tvrdili su da je nekretnina vlasništvo Kantona, a ne Elektrotehničkog fakulteta, te da je izvođač radova na zgradi fakulteta izabran na nezakonit način.  Osim toga, tvrdnje Pravobranilaštva su i da komisija nije imala pravo raspolaganja zemljištem, na kojem je Nedžad Bubica planirao gradnju hotela Hilton.

No, postupajući tužilac nije uspio dokazati navode iz optužnice, te su profesori i biznismen Bubica oslobođeni odgovornosti. Presuda nije pravosnažna i na nju Tužilaštvo KS ima pravo žalbe.

Dodik, Nikšić i Čović dogovorili raspodjelu: Oko 80 miliona KM od akciza na gorivo koji pripadaju Federaciji Upravni odbor UIO danas bi trebao prebaciti Republici Srpskoj!

Oko 80 miliona maraka, prikupljenih od akciza na gorivo, danas bi trebalo biti prebačeno Republici Srpskoj, iako taj novac, po mjestu uplate, pripada Federaciji BiH, saznaje Istraga. Odluku o prebacivanju novca u RS trebao bi donijeti Upravni odbor Uprave za indirektno oporezivanje, a sve je, kako saznajemo, dogovoreno na nedavnom sastanku Milorada Dodika, Dragana Čovića i Nermina Nikšića u Mostaru. Evo o čemu se radi.

Otkako su uvedene akcize na gorivo, Upravni odbor UIO prikupljeni novac, na osnovu privremene odluke iz 2009. godine, dijeli u omjeru 59 posto u korist Federacije, 39 posto u korist Republike Srpske i 2 posto u korist Brčko distrikta. Međutim, od ukupnog iznosa koji je prikupljan, ostavljano je po 10 posto novca koji je trebao biti iskorišten za namirivanje entiteta koji su prvobitno oštećeni, odnosno entiteta koji je više akciza uplatio, a manje novca dobio. Podjele tih 10 posto novca su vršene 2011. godine, 2015. godine i 2018. godine. Od 2018. godine do danas taj novac nije dijeljen i na računu se skupilo oko 200 miliona KM. Stoga su zvaničnici iz Republike Srpske zatražili podjelu i ovog novca u omjeru 59-39-2. Prema tom izračunu, Federaciji BiH će pripasti oko 118 miliona KM, Republici Srpskoj oko 80 miliona, a Brčko distriktu oko 4 miliona KM.

Podsjećamo, prihodi od indirektnih poreza (PDV) do sada su dijeljeni u omjeru 64 FBiH, 33 RS, 3 Brčko distrikt. Čak i u tom omjeru, Federacija je oštećena, jer je znatno više PDV-a uplaćeno na području Federacije. Akcize na putarine su, pak, dijeljene u omjeru 59-39-2, što je, također, bilo na štetu Federacije BiH. Upravo zbog toga je ostavljano po 10 posto novca od akciza kako bi se namirio onaj entitet koji je više novca uplatio, a manje dobio.

“Ako se uzme u obzir gdje su akcize na gorivo uplaćene u Federaciji u mnogo većem procentu od 59 posto, to znači da bi kompletan iznos od 200 miliona KM trebao pripasti Federaciji BiH”, kazao je sagovorni Istrage iz UIO.

Upravni odbor UIO ima šest članova, od čega tri člana imaju pravo veta. Pravi veta imaju ministri finansija BiH, BiH i RS koji su članovi UO UIO po službenoj dužnosti. Osim toga, tri člana UO UIO su iz reda eksperata – jedan kojeg imenuje Vijeće ministara BiH, te po jedan iz oba entiteta. U ovom trenutku u UO UIO sjede: Zoran Tegeltija, predsjedavajući Upravnog odbora i ministar finansija i trezora BiH, Toni Kraljević, ministar finansija FBiH, Zora Vidović, ministrica finansija RS, Dalibor Tomaš, ekspert iz Republike Srpske, Zijad Krnjić, ekspert iz FBiH. Eksperta iz Vijeća ministara BiH u ovom trenutku nema jer je Ismet Suljendić penzionisan. Da bi UO UIO donio odluku, za nju će morati glasati svi ministri finansija plus još jedan član UO UIO.

VSTV odlučio: Munib Halilović izabran za glavnog tužioca FBiH

Sa deset glasova za Visoko sudsko i tužilačko vijeće imenovalo je Muniba Halilovića za glavnog tužioca Federacije BiH. O njegovom protukandidatu Dubravku Čampari uopće se nije glasalo.

VSTV je ranije imao nedoumice kada je u pitanju izbor glavnog tužioca FBiH jer prema odredbama Ustava FBiH jednom narodu ne mogu pripasti više od dvije od ukupno šest najbitnijih pozicija. S obzirom na to da je premijer FBiH Bošnjak i da je predsjedavajući Predstavmničkog doma FBiH također bošnjačke nacionalnosti, VSTV je prije imenovanja zatražio mišljenje od Ustavnog suda FBiH i OHR-a. U međuvremenu državni tužilac Dubravko Čampara se izjasnio kao Ostali kako ne bi bilo smetnje za njegovo imenovanje.

U svom odgovoru OHR je napisao da se ovu kvotu mogu računati samo pozicije dodijeljene nakon Općih izbora 2018. godine. To znači da se funkcija federalnog premijera Fadila Novalića ne računa u ovu kvotu jer je on imenovan prije 2018. godine. Isti stav iznio je i Ustavni sud FBiH.

“Jedini odgovor koji može da da ovaj Sud, a to je da su sada nesporno popunjene pozicije i to: dvije iz reda hrvatskog naroda (predsjedavajući Doma naroda FBiH i predsjednik Ustavnog suda FBiH) i jedna pozicija iz reda bošnjačkog naroda (predsjedavajući Zastupničkog doma Parlamenta FBiH)”, navedeno je u pismu Ustavnog suda FBiH.

Ova dva stava otvorila su prostor članovima VSTV-a da Muniba Halilovića izaberu za glavnog tužioca Tužilaštva FBiH. Dubravko Čampara je ranije svoje imenovanje bio dogovorio sa Milanom Tegeltijom i potpredsjednikom HDZ-a BiH Mijom Krešićem. No, nakon što je Tegeltija izgubio podršku u VSTV-u njegov izbor je bio nemoguća misija.

 

Čovićeve želje: Traži ukidanje Finansijske policije, više Hrvata u ministarstvima, direktore Fonda za zaštitu okoliša i FUP-a

Predsjednik HDZ BiH Dragan Čović 24. marta ove godine bio je domaćin sastanka tzv. osmorke koja je sa HDZ-om pregovarala o uspostavi Vlade FBiH. Tada je dogovorena raspodjela ministarstava u Vladi FBiH, ali određene smjernice u radu te vlade i ministarstava, otkriva NAP.

No, Čović je za partnere tada postavio još neke uslove. Osim podrške za Marina Vukoju za suca Ustavnog suda BiH, Čović je imao posebne zahtjeve i u nekim ministarstvima koji su pripali bloku osmorke što će nakon istupanja Stranke za BiH i NES-a ostati trojka koju čine SDP BiH, NIP, Naša stranka sa nekoliko manjih stranaka koje imaju po jednog zastupnika u Parlamentu FBiH.
Čović je zatražio gašenje Finansijske policije FBiH. Iako je jedan od glavnih uslova međunarodnih partnera borba protiv kriminala i korupcije, a u čemu Finansijska policija ima značajnu ulogu, predsjedniku HDZ-a baš je zasmetala ta institucija. Finansijska policija bavila se i preduzećem Aluminij i tokovima novca. A poznato je da je Aluminij preuzela izraelska kompanija MT Abraham grupa.

Inače, prije nekoliko dana zastupnik Abraham Group Amir Kabiri je bio domaćin visokom predstavniku Christianu Schmidtu, a poznato je da je i Kabiri, kao i Schmidt, u odličnim odnosima sa liderom HDZ-a BiH Draganom Čovićem.

Kada je riječ o Ministarstvu za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata Čović je tražio da se definiše pozicija pomoćnika ministra te da u strukturi bude osoba koja vodi računa isključivo o populaciji HVO-a.

Imao je poseban zahtjev i za Ministarstvo unutrašnjih poslova i to da se izbalansira nacionalna struktura u korist Hrvata, a tražio je i mjesto direktora Federalne uprave policije. Kada je riječ o FUP-u trenutni v.d. direktora je Vahidin Munjić, dok više od godinu ne postoji Nezavisni odbor Parlamenta FBiH koji je jedini nadležan za provođenje konkursne procedure izbora direktora i zamjenika direktora. Na čelu FMUP-a je Ramo Isak.

Od partnera je dalje zatražio i nacionalni balans u resorima poljoprivrede i energetike, a zauzvrat je ponudio da se u resorima kojima upravlja HDZ BiH napravi obrnuto u korist Bošnjaka.

Čelnik HDZ BiH pred partnere je stavio zahtjev koji mu je već ispunjen, a to je mjesto direktora Fonda za zaštitu okoliša FBiH. Upravni odbor Fonda za zaštitu okoliša FBiH je 13. septembra smijenio direktora Esada Humu i imenovao dugogodišnjeg kadra HDZ BiH Marijana Klaića. Humo je ratni komandant 41. motorizovane brigade Armije BiH i nosilac najvećeg priznanja ARBiH „Zlatni ljiljan”. Inače, Fond za zaštitu okoliša ima budžet težak više desetina miliona KM. Čović je na tom sastanku kazao kako je tu instituciju vodio čovjek „sa kojima se nikako nije moglo sarađivati“.

HDZ je tražio i instituciju Operator za obnovljive izvore energije i efikasnu kogeneraciju (OIEiEK). Zainteresiran je i za kvotu HDZ BiH u Elektroprijenosu pa je tako iznio ideju da su Skupštini budu tri osobe. HDZ u Elektroprijenos želi instalirati dugogodišnjeg direktora UIO BiH Miru Džakulu.

Čović je iznio i svoj plan za Južnu interkonekciju odnosno u koja dva pravca bi trebao ići gasovod, ali taj plan ne može se realizirati bez državnog nivoa. S druge strane Milorad Dodik i SNSD traže da se u paketu odobre i Istočna i Južna interkonekcija. Razlika je što bi Istočna konekcija bila vezana samo za Rs i ruski plin.

Novi sastanak državne koalicije zakazan je za 25. septembar u Domu HDZ-a u Mostaru. Bit će to prilika da Čović ponovo pred partnere iznese svoje zahtjeve, a to su Izborni zakon, imenovanje sudije Ustavnog suda BiH i promjena članova Centralne izborne komisije BiH.

Prilikom povratka iz Dubaija: U Zagrebu uhapšen džudista Harun Sadiković, pratilac narko bosa Edina Gačanina Tita!

Bvši džudo reprezentativac BiH Harun Sadiković uhapšen je u Zagrebu na osnovu Interpolove potjernice koju je za njim raspisao Općinski sud u Bihaću, saznaje Istraga. Sadiković je uhapšen 27. septembra na zagrebačkom aerodromu, prilikom povratka iz Dubaija, gdje je proteklih godina bio jedan od pratilaca Edina Gačanina, vođe narko kartela Tito i Dino.

Potjernica za Sadikovićem je raspisana u februaru ove godine, nakon što je Istraga.ba objavila da se Sadiković ne odaziva sudskim pozivima u Bihaću, jer u Dubaiju čuva vođu kartela.

Harun Sadiković u Dubaiju

Dana 15.11.2018. godine, u Bihaću, oko 22,30 sati, a po prethodnom dogovoru nakon što je osumnjičeni Sadiković Harun na društvenoj mreži Facebook-u navodno vidio objave Zirić Muhameda, a koje su se po njegovom mišljenju odnosile na trećeosumnjičenog Sadiković Edia, njegovog brata, i bile su uvrijedljivog sadržaja, iste je pokazao svome ocu prvoosumnjičenom Sadiković Fuadu a potom i bratu trećeosumnjičenom Sadiković Ediu, pa izrevoltirani takvim objavama skupa su donijeli odluku da krenu potražiti Zirić Muhameda kojeg su pronašli u kafe baru „Borik” u ul. V Korpusa grad Bihać, nakon čega je Zirić Muhamedu koji je sam stajao uz šank, prišao prvoosumnjičeni Sadiković Fuad te mu se obratio povišenim tonom i psujući mu majku riječima „j…. ti mater u usta, šta glumiš ti i šta pišeš ti po internetu” unijevši mu se pritom prsima i licem u njegovo lice s namjerom da ga fizički napadne, dok se je Zirić Muhamed povlačio prema unutrašnjosti šanka s namjerom da izbjegne sukob, a osumnjičeni Sadiković Fuad je nastavio da mu se unosi u lice ulazeći u šank, kom prilikom je razbio i pepeljaru na šanku, nakon čega je Sadiković Fuad sa obje ruke udario u predjelu glave — obraza Zirić Muhameda, pa dok se je ovaj pokušao zaštiti, prišao je drugoosumnjičeni Sadiković Harun te su ga obojica zajedno udarala rukama u predjelu glave, nakon čega je Zirić Muhamed izgubio ravnotežu i pao na pod unutar samog šanka i dok se nalazio u tom položaju prišao mu je trećeosumnjičeni Sadiković Edi i udario ga nogom u predjelu desne ruke — podlaktice kojom je Zirić Muhamed zaštitio glavu, govoreći mu cijelo vrijeme i to Sadiković Harun i Sadiković Edi da je pjano i klošar, psujući mu majku i dijete, a zatim se Sadiković Edi obratio Zirić Muhamedu riječima „dobro ćeš zapamtiti ovu noć, a isto će biti i tvom jaranu Jusufu Tutiću kojem ću ja ubiti dijete, a tebi ću ubiti familiju”, nakon čega su nastavljajući upućivati Zirić Muhamedu psovke i uvrede napustili lokal, da bi Zirić Muhamed uzeo svoj mobilni telefon sa poda koji je prilikom tuče pao na isti, i odmah nazvao policiju s namjerom da prijavi osumnjičene, te da prijavi prijetnje upućene njegovom kolegi Tutić Jusufu i njemu, a koje prijetnje su kod njega izazvale strah za život njega i njegove porodice, te porodice prijatelja Tutić Jusufa, a po dolasku policijske patrole oštećeni Zirić Muhamed je odveden u Dom zdravlja a potom je odveden u Policijsku stanicu u Bihać i lišen slobode”, navedeno je u optužnici.

Dvije godine nakon ogova, policajac Zirić je preminuo. Nije dočekao kraj suđenja, jer je Harun Sadiković izbjegavao suđenja, krijući se u Dubaiju.

Džudistu Haruna Sadikovića je u Dubai odveo bivši džidista iz Sarajeva Ibro Miladin, koji je u ime Edina Gačanina u Bosni i Hercegovini vrbovao sportiste i bivše policajce za poslove pratioca šefa narko kartela. Prije nego što je otišao u Dubai, i sam Ibro Miladin je bio pripadnik Specijalne jedinice Federalne uprave policije, gdje je primljen na insistiranje federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare. Trener Ibre Miladina i u Zagrebu uhapšenog Haruna Sadikovića bio je Čamparin savjetnik Branislav Crnogorac.

Savjetnik ministra Branislav Crnogorac i uhapšeni Harun Sadiković

Osim Sadikovića i Miladina, u Dubaiju je, kao pratilac Edina Gačanina, radio i bivši specijalac Dženis Kadrić. I on se ovog ljeta vratio u Sarajevo gdje je bio uhapšen po potrazi pravosudnih organa BiH, jer se nije odazivao na sudske pozive. No, Kadrić je iste noći ekspresno pušten, a kako saznajemo, nekoliko dana kasnije je učestvovao u incidentima na Ilidži. Ali i pored toga, Kadrić je ostao na slobodi.

Harun Sadiković, Dženis Kadrić, Ibro Miladin i Edin Gačanin Tito

Podsjećamo, kada je u septembru 2016. godine vođa narko kartela Edin Gačanin dolazio u BiH, o njegovoj su sigurnosti brinula petorica pripadnika Specijalne jedinice Federalne uprave policije. Specijalci Dženis Kadrić, Dražen Čobović, Senad Kadić, Adin Ćatić i Amir Druškić tih su dana uzeli bolovanje i bili su na slobodnim danima u Federalnoj upravi policije. Svi si kasnije izgubili sigurnosne dozvole i napustili FUP.

U Francuskoj zaplijenjena 1,1 tona kokaina: Uhapšeni hrvatski državljani koji su kokain vozili za bossa iz Dubaija

Francuski carinici 18. su januara u luci Martinique zaplijenili 1.184 kilograma kokaina. Među šest uhapšenih osoba ima i hrvatskih državljana. Ostali su iz Latvije, Estonije i Bugarske.

Prema saopćenju francuskog tužilaštva, drogu je otkrila carina na izletničkom brodu dok je pretovarana sa drugog broda. 

“Pred specijalizovanim međuregionalnim sudom Fort-de-France pokrenuta je sudska istraga za krivična djela protiv zakona o opojnim drogama u organiziranim bandama i krijumčarenju i zločinačkom udruživanju” rekao je nadležni tužlac za francuske medije. 

Prema službenim izvještajima, tokom izviđanja francuske carinske (DNRED), stacionirana na ovom karipskom ostrvu, uočene su dvije jedrilice, nekoliko nautičkih milja od obale, uočene su dvije jedrilice koje su između sebe pretovarale sumnjivi teret.  

Na materijalu koje je medijima poslala carinska služba Francuske, može se vidjeti da je na paketima droge bilo fotografija Burj Al Arab, jedne od najpoznatijih zgrada u Dubaiju.

Burj Al Arab I Dubai – oznaka koja vodi ka Titu

Upravo u toj zgradi, sa svojim poratiocima, živi Edin Gačanin Tito, vođa narko kartela Tito i Dino.  Srbijanski mediji pišu da bi zapljena mogla imati veze sa ovim kartelom.

Ranije je, podsjećamo, u Peruu zaplijenjeno više tona kokaina koji je na sebi imao oznaku BH, odnosno Bosna i Hercegovina.

kokain zaplijenjen u Peruu: oznaka BH

Pored ovoga, na kokainu ranije zaplijenjenom u Belgiji bila je fotografija kanjona rijeke Drine.

kanjon Drine na paketimi kokaina

Prema presudama suda u Peruu, Edin Gačanin Tito je jedan od najvećih narko bosova na svijetu. On je organizator i finansijer krijumčarenja velikih količina kokaina iz Južne Amerike u Evropu. Sarađivao je sa članovima italijanske Camorre, marokanskom i irskom mafijom okupljenom oko porodice Kinehan. Svi su živjeli u Dubaiju, a vođa Camorre Rafaelle Imerialle je nedavno uhapšen u tom gradu. Nešto ranije, Dubaiju je, na osnovu potjernice iz Nizozemske, uhapšen i vođa marokanske mafije Riduan Taghi. Upravo u Nizozemskoj je svoj put započeo i Edin Gačain Tito. On je posljednji put bio u BiH u septembru 2016. godine kada ga je dočekao sarajevski biznismen Gordan Memija. Upravo tada, Memija je obezbijeto automobile za Edina Gačanina koji je sa svojom pratnjom otputovao u Hrvatsku. Tito je na teritoriji Hrvatske (Dalmacija) boravio 21. i 22. septembra 2016. godine. Prema zvaničnom saopćenju francuskog tužilaštva, nakon nedavne zapljene kokaina u luci Marinique, uhapšeno je šest osoba, a među njima ima i državljana Hrvatske.

Tito sa čuvarima

Ranije smo objavljivali da Edin Gačanin Tito živi u Dubaiju, gdje ga čuvaju bivši pripadnici Federalne uprave policije.

Bratislav Dikić ostao na Rači: Optuženiku za pokušaj državnog udara u Crnoj Gori zabranjen ulazak u BiH

Pripadnici Granične policije BiH spriječili su u četvrtak Bratislava Dikića da uđe na teoritoriju Bosne i Hercegovine, saznaje Istraga.

Bivšem komandantu Žandmerije Srbije, optuženom da je u Crnoj Gori sa ruskim obavještajcima pripremao državni udar, ulazak je zabranjen zbog toga što ga je Obavještajno sigurnosna agencija BiH proglasila osobom opasnom po nacionalnu sigurnost BiH. Istraga.ba je krajem februara objavila da je Dikiću zabranjen ulazak u BiH, a tu vijest su prenijeli i srbijanski mediji. No, Dikić, očito, nije vjerovao u tačnost tih informacija, pa je u četvrtak oko podne pokušao ući na teritoriju BiH, preo Graničnog prijelaza Rača.

“Na GP Rača se pojavio oko 13.07. Njegovo ime se nalazi u sistemu osoba koje su opasnost za nacionalnu sigurnost BiH. Nije mu dopušteno da uđe u BiH”, potvrđeno je za Istragu iz Granične policije BiH.

Početkom ove godine Bratislav Dikić je bio u BiH, odnosno na obilježavanju neustavnog dana Republike Srpske. Sredinom januara bivši šef Žandarmerije Srbije, optužen za terorizam u Crnoj Gori, posjetio pripadnike Specijalne antiterorističke jedinice MUP-a Republike Srpske koja je smještena u Zalužanima kod Banja Luke. Prema informacijama Istrage, domaćin optuženom teroristi Bratislavu Dikiću bio je Srđan Stojaković, drugi čovjek SAJ-a MUP-a Republike Srpske.

On je u Bosnu i Hercegovinu ušao 8. januara, iz Srbije, preko Pavlovića mosta, odakle se, dalje, preko Bijeljine i Brčkog, zaputio prema Banja Luci gdje je prisustvovao obilježavanju neustavnog dana Republike Srpske. Veći dio svog vremena, Dikić je proveo sa ratnim veteranima Republike Srpske. No, 14. januara je odlučio posjetiti bazu Specijalne antitetorističke jedinice (SAJ) gdje se sastao sa čelnicima te jedinice. Razlog i detalji Dikićeve posjete SAJ-u nisu saopćeni. Osim sa SAJ-evcima, Dikić se sastao i sa pripadnicima Žandarmerije MUP-a Republike Srpske.

Bratislav Dikić u bazi MUP-a RS u Zalužanima

Već nekoliko mjeseci Dikić izbjegava suđenje u Crnoj Gori, gdje ga pravosuđe tereti da je jedan od organizatora neuspjelog državnog udara u toj državi.

Početak novog suđenja odgađan je nekoliko puta, otkako je u februaru prošle godine Apelacioni sud Crne Gore ukinuo je presudu, kojom je 13 optuženih za pokušaj terorizma na dan parlamentarnih izbora 2016. godine osuđeno na skoro 70 godina zatvora.

Prvostepenom presudom bila su osuđena i dvojica ruskih državljana. Eduard Šišmakov i Vladimir Popov su ukinutom presudom bili osuđeni osuđeni na 15, odnosno 12 godina zatvora. Specijalno državno tužilaštvo Crne Gore ovu dvojicu pripadnika ruske vojne obavještajne službe GRU tereti da su 2016. godine bili na čelu kriminalne organizacije koja je pripremala izvođenje terorističkih akcija na dan parlamentarnih izbora 16. oktobra, te da su pripremali i likvidaciju tadašnjeg crnogorskog premijera, a današnjeg predsjednika Mila Đukanovića. Na osnovu obavještajnih informacija partnerskih agencija, crnogorske vlasti su uspjele spriječiti ovu akciju. Šišmakov i Popov su pobjegli, a za njima je raspisana Interpolova potjernica. Bratislav Dikić nije uspio pobjeći. On je uhapšen i od 2016. godine i bio je u pritvoru sve dok proruski Demokratski front nije postao dio parlamentarne većine koja je formirala novu crnogorsku Vladu. Na slobodu je pušten u februaru prošle godine, kada mu je ukinuta prvostepena presuda kojom je osuđen na osam godina zatvora.

Bratislava Dikića dovode na suđenje u Podgorici  (foto: pobjeda.me)

“Osjećam se moralno krivim, ali ne mogu prihvatiti nešto što svjesno i voljno nikad ne bih uradio. Prevaren sam i uvučen u nečije igre, a da toga nisam bio svjestan. Rekao sam da se osjećam moralno krivim, jer sam bio nesmotren prema svjedoku saradniku Saši Sinđeliću i nisam pročitao njegove nečiste namjere”, kazao je Dikić 25. marta 2019. godine godine iznoseći završne riječi.

Dikić će, kasnije, promijeniti iskaz, tvrdeći da je njegova prva izjava iznuđena.

Prema uputama ruskih obavještajaca, pripadnik četničkog ravnogorskog pokreta Aleksandar Sinđelić i Bratislav Dikić su trebali angažirati oko pedesetak kriminalaca iz Srbije i BiH koji bi, prema planu, kao oružana formacija, nasilno svrgnuli sa vlasti Milu Đukanovića.

Nakon što je pušten na slobodu, Dikić se vratio u Srbiju, gdje je, prema pisanju Insajdera, imenovan za pomoćnika direktora Javnog preduzeća Srbijašume.

Izabrano rukovodstvo VSTV-a: Lagumdžija predsjednik, Gorušanović-Butigan i Simeunović potpredsjednice

Halil Lagumdžija novi je predsjednik VSTV-a BiH. On će naredne četiri godine rukovoditi ovom institucijom. Lagumdžija je sudija Suda BiH koji je nedavno izabran za člana VSTV-a umjesto sudije Dragomira Vukoje. Za potpredsjednice VSTV-a izabrane su Sanela Gorušanović-Butigan iz reda hrvatskog i Biljana Simeunović iz reda srpskog naroda. Funkciju stalnog člana VSTV-a obavljat će Selim Karamehić.

Halil Lagumdžija

Lagumdžija je dobio podršku osam članova Vijeća, dok je za njegovog protukandidata Srđana Forcu glasalo sedam članova. Prethodno je od kandidature odustala Sanela Gorušanović-Butigan koja je bila favorit Delegacije EU.

I Biljana Simeunović je bila kandidatkinja za predsjednicu, ali je u prvom krugu osvojila četiri glasa koliko je osvojio i Srđan Forca.

Biljana Simeunović

U dodatnom glasanju, Forca je pobijedio Simeunovićevu i plasirao se u drugi krug. Srđan Forca je u drugom krugu osvojio sedam glasova, odnosno samo jedan glas manje od Lagumdžije za kojeg su lobirali predsjednik Suda BiH Ranko Debevec i direktor Sekretarijata VSTV-a Admir Suljagić.

Istraga.ba još je u decembru prošle godine objavila pojedine strukture iz sarajevskog pravosuđa nastoje Halila Lagumdžiju instalirati na poziciju predsjednika VSTV-a kako bi kontrolisale procese. Prije svega to je direktor Sekretarijata VSTV-a Admir Suljagić koji je, kako smo naveli, zajedno sa predsjednikom Suda BiH Rankom Debevecom lobirao za Lagumdžiju. Međutim, u ovom trenutku nameće se drugi problem. Halil Lagumdžija je bošnjačke nacionalnosti kao i direktor Sekretarijata VSTV-a Admir Suljagić. Osim toga, među čelnicima tri najbitnije pravosudne institucije BiH nema nijednidnog kadra srpske nacionalnosti. Predsjednik Suda BiH Ranko Debevec je iz reda Ostalih dok je glavna državna tužiteljica Gordana Tadić hrvatske nacionalnosti. Hrvatskom narodu u ovom trenutku pripada i pozicija ministra pravde na nivou BiH.

NAJČITANIJI ČLANCI

Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...