Istrage

“Najsretniji dan u životu”: Bivši direktor UIO Kemal Čaušević osuđen na devet godina zatvora

“Kriv je”, kazala je sutkinja Suda BiH Biljana Ćuković nakon što je pročitala ime Kemala Čauševića “sa podacima kao u spisu”.

Bivši direktor Uprave za indirektno oporezivanje BiH proglašen je krivim zbog toga je počinio krivična djela primanje dara i drugih oblika koristi i krivičnog djela pranje novca pa ga je Sud BiH osudio na kaznu zatvora u trajanju od devet godina. Naloženo je i oduzimanje njegovih nekretnina koje je stekao izvršenjem krivičnog djela.

Uvoznik tekstila Anes Sadiković u istom je predmetu osuđen na dvije godine zbog krivičnog djela davanje dara.

Prema optužnici koju je protiv njih podiglo Tužilaštvo BiH, nepravomoćno osuđeni Čaušević Kemal je, kao direktor UIO, zahtijevao mito da u okviru svoje funkcije izvrši što ne bi smio izvršiti, a optuženi biznismen Karić Sedinet, koji je priznao krivicu, službenoj je osobi u institucijama BiH, Kemalu Čauševiću, dakle, predavao novčane iznose optuženom Čauševiću za uvoz tekstila po broju uvezenih kamiona u periodu od 2007. godine do februra 2011. godine.  Tokom tog perioda Karić je Čauševiću predao ukupno  425.000,00 KM u zamjenu za favoriziranje njegove firme kao uvoznika tekstila. Tokom suđenja Tužilaštvo BiH je dokazalo, da je optuženi Čaušević Kemal novacem za koji je znao da potiče iz krivičnih djela upotrijebio za kupovinju brojnih nekretnina vrijednih 1.261.760.43 KM.

Tužilaštvo BiH ga je teretilo i zbbog toga što je posao vršenje usluga štampanja poreskih markica na vrijednosnom papiru sa zaštitom, dodijelio firmi „Glas Srpski – Grafika“ A.D. Banja Luka čime im je pribavio protivpravnu imovinsku korist u iznosu od 200.000,00 KM.

“Ovo mi je najsretniji dan u životu”, kazao je Kemal Čaušević 18. juna 2014. godine dok su ga pripadnici SIPA-e uvodili u jednu od ukupno jedanaest njegovih nekretnina koje je kupio u centru Sarajeva.

Njegovu imovinu Suda BiH blokirao je godinu ranije. U pitanju su, uglavnom, bile nekretnine u zanatskom centru Stakleni grad u centru grada.

Centar za istraživačko novinarstvo te je godine objavio da je Čaušević tokom 2006. i 2007. kupio tri stana u blizini zanatskog centra Stakleni grad u Sarajevu, koje je platio oko 262.000 KM, zatim poslovni prostor (na istoj lokaciji), vrijednosti 76.000 maraka, te još dva poslovna prostora, također u Staklenom gradu čija vrijednost nije procijenjena. Na listi Čauševićevih nekretnina su i dva stana u Ulici Ferhadija u vrijednosti od oko 221.000 KM. Pored toga, Čaušević ima još tri parcele na Poljinama.

No, sjenu na ova predat baca nekoliko činjenica.Prema naredbi o provođenju istrage koju su provodili tužioci Oleg Čavka i Dubravko Čampara čak 36 osoba povezanih sa slučajem  Pandora u okviru kojeg je i uhapšen Kemal Čaušević.

Ovo su imena svih osumnjičenih:  Čaušević Kemal, Cvjetinović Zdravko, Mašić Alija, Marinković Goran, Nuhić Edin, Kadić Almir, Sadiković Anes, Đurić Radovan, Milovanović Nedeljko, Jovanović Janko,Nikić Milanko, Škahić Avdija, Liović Jasna, Kragulj Miroslav, Miljić Sveto, Vlajnić Ljubomir, Tomić Dragan, Pavić Dejan, Hrustić Nermin, Petrović Aleksandar, Jovanović Saša,  Muminović Hajrudin, Šušnjar Faruk, Stojčić Danijel, Marjanović Bore, Kuzmanović Radan, Novković Mišo,  Starčević Veseljko, Ađulović Edvina, Nožica Dejan, Ivić Mirko, Kovačević Josip, Cvjetinović Zoran, Ivica Čajić, Miroslav Kraljević i Lejla Bilajac.

Od njih 36 na optužnici Tužilaštva BiH u predmetu našla su samo tri imena i to Kemal Čaušević, Anes Sadiković i Sedinet Karić koji je, inače, naknadno hapšen. Drugoosumnjičeni Zdravko Cvjetinović (SNSD) bestraga je nestao. On je i danas visoki službenik Uprave za indirektno oporezivanje BiH kojom rukovodi HDZ-ov kadar Miro Džakula.

Druga bitna činjenica u ovom predmetu je čuveni iskaz Kemala Čauševića koji je gao državnim tužiocima nakon hapšenja. Novinska agencija Patria 1. marta 2015. godine objavila je njegov iskaz.

Čaušević je tada priznao istražiteljima Tužilaštva BiH da je na insistiranje Dragana Čovića UIO 2009. godine kupila zgradu Sokola u Mostaru, po cijeni od 2 miliona KM, iako je vještak procijenio da ta zgrada vrijedi tek oko 900.000 KM. Tužilaštvo  BiH, međutim, ove navode nikada nije provjerilo niti je Dragan Čović u vezi sa ovim iskazom saslušan.

Na “dodatne radove” potrošeno 90 miliona maraka: Svaki kilometar nezavršene zeničke obilaznice do sada koštao 52 miliona maraka

Jedan kilometar zeničke obilaznice, koja još nije u funkciji, koštao je Federaciju BiH 52 miliona maraka. Do sada je, za ovaj dio autoputa dug 5,8 kilometara, izvojeno 158 miliona eura, što je za 46 miliona eura više od ugovorene cijene. Dakle, Autoceste FBiH su na zeničkoj obilaznici za dodatne radove izvojile oko 90 miliona maraka. I sve je to navedeno u godišnjem Izvještaja JP Autoceste Federacije BiH koji je u posjedu Istrage.

Ukupna dužina ove dionice iznosi 5,8 kilometara. Prema dokumentu Autocesta, građevinska dozvola je više puta mijenjana i dopunjavana radi izmjena glavnog projekta zbog posljedica klizišta o kojem se, očito, nije vodilo računa prilikom projektovanja i određivanaj trase. Ugovor o gradnji ove zaobilaznice potpisan je 9. maja 2016. godine, a izvođaće radova izabrani su Euroasfalt i Strabag. Kada su u pitanju radovi, ugovorena vrijednost posla je bila 107 miliona eura. Rok za završetak radova bio je decembar 2018. godine. Onda je za direktora Autocesta postavljen Adnan Terzić i posao je krenuo. Barem kada su u pitanju – dodatni radovi.

ugovoreni radovi: 107 miliona eura

“Adendum br. 2 je potpisan 26.12. 2018. godine i istim je definiran privremeni produžetak radova od 365, tj do 18.11. 2019. godine što će uticati na ugovorenu cijenu. Adendum br. 3 potpisan je 31. 10. 2019. godine kojom je definisana procjena povećanja Ugovornog iznosa na 148.409.915 eura uključujući PDV”, navedeno je u, pored ostalog, u Izvještaju Autocesta FBIH.

Adendum broj 4 Autoceste su potpisale 20.2. 2020. godine i njime je definisan produžetak roka završetka radova od 365 dana., odnosno do 18. novembra 2020. godine.

Zenička obilaznica je, potom, svečano otvorena 25. novembra prošle godine, ali je ubrzo i zatvorena jer radovi nisu bili okončani.

Adnan Terzić

“Pa, šta sada”, zapitat će se generalni direktor Autocesta FBiH Adnan Terzić nakon što su ga novinari upitali zbog čega je ovaj dio autputa otvoren, pa zatvoren.

Pa, sada – finansije. Adendumi ili, prevedeo, dodatni ugovori Autoceste Federacije su na ovom projektu koštali 45 miliona eura. Umjesto ugovorenih 107 miliona eura, radovi na zeničkoj zaobilaznici plaćeni su – oko 152 miliona eura.

sa dodatnim radovima vrijednost posla 151,9 miliona eura

Ali nisu samo “dodatnim” ugovorima regulisani radovi na ovoj dionici. Autoceste FBiH su i za poslove nadzora izvojile više novca nego što je bilo planirano prvobitnim ugovorom. Umjesto ugovorenih 5,4 miliona eura, poslovi nadzora koštali su – 7,3 miliona eura, št je skoro dva miliona eura više nego je bilo planirano. Poslove nadzora u ovom slučaju vodili su Konzoricij Egis International i IPSA Institut d.o.o. Sarajevo. Saberemo li, tako, dodatne poslove na “radovima” i “nadzoru”, dolazimo do poskupljenja ovog projekta u iznosu 46 miliona eura u odnosu na prvobitno ugovorene poslove. I, unatoč svemu, ova dionica autoputa nije u funkciji.

Nakon što mu je određen pritvor: Sudska policija nije pronašla Milomira Savčića na kućnoj adresi, advokat ne zna gdje je

Milomir Savčić nije pronađen na kućnoj adresi, saznaje Istraga.ba. Pripadnici Sudske policije Bosne i Hercegovine u ponedjeljak su popodne dobili naredbu da ga dovedu u pritvorsku jedinicu, ali predsjednika Boračke organizacije Republike Srpske kojem se sudi za genocid u Srebrenici nisu pronašli na adresi na kojoj je prijavljen.

“Bila je samo supruga koja je rekla sa Savčić nije tu” kazao je izvor Istrage.

Sud BiH je, podsjećamo, u ponedjeljak odredio pritvor bivšem komandantu 65. 65. motorizovanog zaštitnog puka pri Glavnom štabu Vojske Republike Srpske koji je optužen za genocid u Srebrenici. Savčić je ujutro bio na ročištu, ali ga je sudija Zoran Božić pustio prije donošenja konačne odluke. Tek oko 14 sati Sud BiH je odlučio da Savčiću odredi pritvor i oko 15 i 30 je proslijeđen akt Sudskoj policiji BiH kojom je naređeno Savčićevo hapšenje. No, na adresi ga nisu pronašli.

“Ja ne znam gdje je moj klijent. Sudska policija me zvala sinoć (ponedjeljak) oko 22.30 i pitali su me gdje je Savčić. On im je navodno rekao da će otići kući da se presvuče. Oni su me nazvali i pitali da li je završio”, kazao je Stojanović za Istraga.ba.

U utorak oko 7 sati i 30 minuta Istraga je uspjela stupiti u kontakt sa optuženikom za genocid kojem je određen pritvor, a koji se nalazi na slobodi. Milomir Savčić se uljudno javio na telefon, ali je prekinuo vezu nakon što je čuo ko ga zove. Aplikaciju Viber Savčić je posljednji put koristio ponedjeljak u 20 sati i 35 minuta. Na whatsappu je bio tri minuta ranije.

Podsjećamo, Istraga.ba je 9. jula objavila da je glavna državna tužiteljica Gordana Tadić u decembru 2019. godine spriječila hapšenje Milomira Savčića, tvrdeći da joj ne treba spektakl.

Postupajući tužilac Predrag Tomić već je bio potpisao naredbu na koju je svoj paraf stavio i njegov šef Izet Odobašić. Sve je, potom, prislijeđeno u Kabinet glavne tužiteljice i čekala se konačna saglasnost Gordane Tadić.

“Naši ljudi odozdo su nam javili. Tomić i Odobašić navaljuju i traže hapšenje. Gordana je protiv. Imate još dva dana da se prijavite sami i neće biti nikakav spektakl. Samo otiđite u Tužilaštvo BiH. Neće vas uhapsiti”, obavijestio je tada Milomira Savčića i njegove saradnike Milorad Kojić, direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Republike Srpske.

Akcija hapšenja Milomira Savčića bila je pripremljena. Tužilac Tomić je već imao sastanke sa službenicima SIPA-e koji su trebali realizirati naredbe. Onda je u Tužilaštvu BiH organiziran sastanak kojem je prisustvovala glavna tužiteljica Gordana Tadić. Bili su još prisutni tužioci Milanko Kajganić, Izet Odobašić kao i druge osobe uključene u ovaj slučaj.

“Gordana će imati problema ako Savčić bude uhapšen. Ne treba nam spektakl i pretresi”, kazao je Milanko Kajganić na tom sastanku.

Savčić nije uhapšen. Od optužbi za genocid branio se za slobode. Tužilaštvo je predložio samo mjere zabrane koje je on, na kraju, prekršio i zbog toga mu je određen pritvor. Ali do momenta pisanja ovog teksta, Milomir Savčić nije bio prebačen u pritvor. A njegov branilac ne zna gdje se nalazi. U utorak, oko 8 sati i 30 minuta ponovo smo pozvali broj koji koristi optuženik za genocid. Bio je nedostupan.

Kontaktirali smo i predsjednika sudskog vijeća koje je odredilo pritvor Milomiru Savčiću. Sudija Zoran Božić nam je kazao da “nema nikakve informacije i da nije obaviješten o bilo čemu”, odnosno da li se Milomir Savčić nalazi u pritvoru ili na slobodi.

“Njemu nije ni određen pritvor zbog opasnosti od bjekstva. Tužilaštvo BiH to u svom prijedlogu nije ni navelo”, kazao nam je Božić.

 

 

Krijumčar 1,3 tone kokaina vratio se iz Perua: Smail Šikalo slobodno živi u Bosni i Hercegovini

Smail Šikalo, član narko kartel Tito i Dino koji je u Peruu pao sa 900 kilograma kokaina, vratio se u Bosnu i Hercegovinu, saznaje Istraga.ba.

“On je na teritoriju Bosne i Hercegovine ušao 25. juna ove godine”, kazao je naš izvor iz policijskih struktura.

U Graničnoj policiji BiH, zbog zaštite ličnih podataka, nisu nam mogli potvrditi da je Šikalo ušao na teritoriju BiH.

“U vezi sa Vašim upitom o prelasku državne granice osobe Š.S., obavještavam Vas da radi zaštite osobnih podataka ne možemo dati informaciju o prelasku granice navedene osobe, ali ono što Vam mogu reći je da, do ovog trenutka (od perioda koji navodite da je osoba navodno ušla u BiH) za istim nije bila raspisana potraga”, kazala je za Istraga.ba Franka Vican, službenica za odnose s javnošću u Graničnoj policiji Bosne i Hercegovine.

Krajem januara ove godine, Šikalo je, uz mjere zabrane, pušten iz zatvora u Peruu što je izazvalo skandal u toj zemlji. Naime, 15. jaunuara ove godine sudija Luis Perez Leon iz La Libertada odlučio je da izmijeni odluku o određivanju pritvora te da Šikala pusti na slobodu. Tom prilikom mu je izrečena i mjera zabrane napuštanja države. Zbog sumnje na korupciju, Ured za kontrolu prekršaja (OCMA) proveo je internu istragu te je 28. januara saopćeno da su “utvrđene nepravilnosti u presudi sudije Luisa Alejandra Péreza Leona”. Peruanski list El Comercio objavio je tada da je sudija suspentiran na šest mjeseci. Šefica OCMA -e, Mariem De La Rosa Bedriñana, izvijestila je da je nakon ocjene sudskog spisa došla do zaključka da je sudija Pérez u januaru ove godine donio kontradiktornu i nepravilnu odluku. 

Policajac koji je vodio istragu u tom predmetu kazao je tada za peruanske medije da je sudiju Luisa Alejandra Péreza Lenona trebalo otpustiti jer je upropastio rad njegove jedinice Orion koja je tri godine pratila i nadzirala Smaila Šikala. Otkako je Šikalo sredinom januara napustio zatvor, u toj mu se državi gubi svaki trag. Advokat Smaila Šikala obavezao se da će dati sudu adresu na kojoj će osumnjičeni boraviti. No, ta adresa nije data. 

“Tražili smo ga ispod svakog kamena, ali ga nema. Mora da je van  države”, kazao je krajem januara policijski izvor iz Perua.

I bio je u pravu. Smail Šikalo od kraja juna nalazi se u Bosni i Hercegovini. On je 7. januara 2019. godine uhapšen u Peruu u gradu Trujillo kada je tamošnja policija zaplijenila 800 paketa kokaina hidrohlorida.

https://www.youtube.com/watch?v=Po9UCQgn_YY

Osim Šikala, uhapšen je i jedan državljanin Perua. Paketi kokaina nosili su oznaku BH, a pošiljka je morskim putem trebala biti prebačena do Evrope, odnosno Nizozemske.  Nedugo nakon toga policija je uhapsila još tri osobe koje su bile povezane sa Šikalom te je zaplijenjeno dodatnih 400 kilograma kokaina, dok je Flavio Abanto u čijoj je kući živio Šikalo – pobjegao policiji. Tada je saopćeno da je ova grupa u Evropu namjeravala prebaciti ukupno 1,3 tone kokaina.

kokain zaplijenjen u Peruu sa oznakom BH

Dvije godine prije bh. državljanina Šikala, u Peruu je uhapšen njegov komšija i poznanik iz Sarajeva David Cufaj. On je namjeravao skoro dvije tone kokaina prebaciti u Evropu. U januaru 2020. godine osuđen na 17 godina zatvora. U presudi je navedeno da je kokain namjeravao prebaciti za osobu po nadimku “Tito” koja je finansijer krijumčarenja kokaina iz Južne Amerike u Evropu.

Tito je, objavljivali smo više puta, nadimak Edina Gačanina, Sarajlije koji je godinama živio u Nizozemskoj gdje je stvorio moćni kartel poznat kao Tito i Dino. Gačanin je posljednih godina živio u Dubaiju gdje mu je blizak saradnik bio i šef italijanske Camorre Rafaelle Imperiale koji je uhapšen početkom avgusta u tom gradu. Prema informacijama Istrage, Gačanin je ovog ljeta veći dio svojih pratilaca vratio u Bosnu i Hercegovinu. U pitanju su, uglavnom, bivši pripadnici Specijalne jedinice Federalne uprave policije koji su ga pratili kada je u septembru 2016. godine boravio u Sarajevu kada mu je domaćin bio biznsmen Gordan Memija. Tako danas veći dio bh. saradnika Edina Gačanina Tita slobodno živi u Sarajevu.

Probubalo s vihorom: Sud odbio tužbu Čamparine savjetnice, utvrđeno da je Mirela Bubalo, uz konsultacije s ministrom, slala anonimne prijave

Istraga.ba nije oklevetala Mirelu Bubalo. Općinski sud u Sarajevu odbio je tužbu savjetnice federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare te joj naložio da tuženima (Istraga.ba) isplati skoro 2300 maraka sudskih troškova. Presuda nije pravosnažna. Savjetnica Bubalo sada ima pravo žalbe.

presuda Općinskog suda: odbija se tužba Mirele Bubalo

A evo o čemu se radilo. Prije godinu, Istraga.ba je objavila tekst u kojem smo ustvrdili da je savjetnica federalnog ministra unutrašnjih poslova FBiH podnosila anonimne prijave protiv direktora OSA-e Osmana Mehmedagića i predsjednika Suda BiH Ranka Debeveca. Nakon što bi zaprimila prijavu “anonimnih pošiljalaca”, glavna državna tužiteljica Gordana Tadić bi odmah predmet dala u nadležnost tužioca Olega Čavke, inače prijatelja Dubravka Čampare, brata federalnog ministra Aljoše Čampare. Uslijedila bi, potom, medijska hajka na portalima Avaza, RTRS-a, ATV-a i Pressmedie. No, u jednom slučaju Bubalo je razotkrila kompletnu shemu ovih tajnih operacija.

“Dobro vam veče. U večerašnjem dnevniku gledajte: kako SDA preko Obavještajno bezbjednosne agencije prisluškuje svoje neistomišljenike. RTRS u posjedu krivične prijave protiv direktora OBA-e Osmana Mehmedagića”, bile su prve rečenice izgovorene u centralnom dnevniku Radio televizije Republike Srpske emitovanom u 10. septembra 2020. godine.

U prilogu koji je uslijedio novinari Dodikovog javnog servisa detaljno su se pozabavili navodima iz krivične prijave koja je pristigla Tužilaštvu BiH, a koju su, tako piše u priloženom dokumentu, napisali nezadovoljni uposlenici OSA-e. Osim  direktora OSA-e, u prijavi se pominje još i predsjednik Suda BiH Ranko Debevec.

“Debevec i Mehmedagić pokušali su u Direkciji za koordinaciju  policijskih tijela BiH zaustaviti slanje dopisa Tužilaštva BiH prema INTERPOLU, vezanog za imovinu ili identitet Debeveca u Španiji”, jedna je od rečenica iz anonimne prijave koja je “ekskluzivno” ustupljena RTRS-u.

Ova anonimna prijava RTRS-u je dostavljena samo dan nakon što je Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH, optužio predsjednika Suda BiH da je korumpiran i da ima špansko državljanstvo. RTRS tvrdi da je prijava u Tužilaštvo BiH stigla 31. avgusta.

Istraga.ba tada je objavila da je ovu anonimnu prijavu poslala Mirela Bubalo, savjetnica federalnog ministra unutrašnjih poslova. Ona je sve negirala, zaprijetila je tužbama svim medijima koji su prenijeli našu priču i na kraju je podnijela krivičnu prijavu Tužilašvu BiH. Predmet je preuzeo državni tužilac Oleg Čavka koji je, ubrzo, optužio direktora OSA-e, zbog nezakonitog izuzimanja snimaka iz BH Pošte. Sud BiH je oslobodio Osmana Mehmedagića svih optužbi, a postupajući sudija Branko Perić je, prilikom objave oslobađajuće presude, kazao da je na Sud vršen pritisak, ali da oni nisu poklekli.

Istovremeno, Mirela Bubalo se obratila Općinskom sudu u Sarajevu, ističući da je ugroženo njeno pravo na privatnost. Evo šta je Mirela Bubalo izjavila prilikom saslušanja na jednom od ročišta.

Pitanje (zastupnik Istrage):  Da li ste imali ikakve veze sa ovom anonimnom prijavom prije događaja koji su opisani u spornom tekstu?

Odgovor Mirele Bubalo: Na suđenju ranijem sam objasnila okolnosti, te anonimne prijave sam zaprimila od uposlenika OSA-e, nisam ih imenovala tada, ne znam ni sada. Nisam pitala, a oni se nisu predstavljali. To je bilo ispred poslovnih prostorija kad su  me presrela dva lica, nisu me pozvali uopšte, nego ispred zgrade se desilo presretanje. Ja sam ih viđala i prepoznala likom, jer ulazimo i izlazimo iz iste zgrade i oni su rekli da su ohrabreni ponašanjem ministra Čampare i svemu onom što iznosi u javnosti i da su upoznati o nizu nepravilnosti unutar sigurnosne agencije (OSA-e) i da bi željeli, ako sam u mogućnosti, da to predam ili ministru ili na poštu, jer su se oni bojali, jer su pod stalnim kontrolama. Koverte nisu bile zatvorene, letimice sam pogledala, bilo je više strana, vidjela sam da se u njima ne nalazi ništa osim teksta, nije mi bilo poznato iz sadržaja te prijave, nisam znala o čemu se radi i nije imalo logike da je preuzmem. Uzela sam koverte, uputila sam se svojoj kući sa kovertama. Svratila sam do svoje prijateljice, rekla šta mi se dogodilo, konsultovala sam ministra (Aljošu Čamparu)  telefonom, rekao mi je da predam na poštu, pa nek istražni organi utvrđuju navode, ima svako pravo da preda prijavu”

Postupajući sudija je, tokom ročišta, upita Mirelu Bubalo da li joj je bilo čudno da prvi čovjek policije Federacije kaže da se podnesu prijave, bez predhotnog provjeravanja.

“Nije mi bilo čudno, jer organi treba da provjeravaju i utvrđuju, a ne on. On nije želio da zna. Ja nisam predala to na poštu”, kazala je Bubalo.

Kako bi prikrila sebe, Bubalo je angažirala prijateljicu Aminu Ohranović. Prema njenom svjedočenju, Bubalo uopće nije imala isprintane prijave.

“Mislim da sam ja dana 27.8. 2020. godine oko 00,30 sati imala poziv od prijateljice Mirele Bubalo, kao i poruku da se javim jer joj nešto trebam. Pitala me da  isprintam nešto i zapakujem kod sebe na poslu. Ja sam joj rekla da ne mogu, jer imam obaveza”, kazala je Ohranović prilikom saslušanja u FUP-u.

Istog dana, oko podne Mirela Bubalo je došla u stan svoje prijateljice i rekla joj da ima neke koverte koje treba predati u poštu.

“Te koverte Mirela je nosila u svojoj torbi i izvadila ih je kod mene u stanu. Vidjela sam da ima više koverata formata A4, koje su bile zalijepljene,  zapakovane i na njima su ručno napisane adrese nekih institucija i to Tužilaštvo, SIPA, a ostalo nisam vidjela. Rekla mi je da nju prate te da nije pametno da nju vide da predaje neke koverte u poštu, te me je zamolila da ja predam u poštu na Trgu solidarnosti”, ispričala je Ohranovićeva, te potvrdila da joj je novac za “poštarinu” dala Mirela Bubalo.

Kada je priča dospjela u javnost, ministar Aljoša Čampara je tješio Aminu Ohranović.

“Pozvala sam Mirelu i pitala zašto se ovo dovodi u vezu sa mnom, a ona je rekla da je to super, jer sam ja na taj način amnestirana, jer je “njima” u interesu da to bude Mirela Bubalo. Ja sam tu nevažna. Nakon toga zvao me Aljoša Čampara na moj telefon i rekao mi da se ne sekiram, jer meni ovaj tekst ide u prilog”, izjavila je Amina Ohranović.

Čamparina savjetnica Bubalo kasnije će biti nagrađena radnim mjestom u državnoj službu FMUP-a. No, kako joj je mala plaća, ona je zamrznula svoje radno mjesto i vratila se na poziciju savjetnice.

Otkrivamo stvarne razloge “odgađanja” vojne vježbe: Srbija namjeravala u BiH poslati pripadnike 63. padobranske i 72. brigade za specijalne operacije

Čelnici Vojske Republike Srbije namjeravali su na vježbu u Bosnu i Hercegovinu poslati pripadnike jedinica za specijalne operacije. Upravo je to bio ključni razlog za “odgađanje” zajedničke vojne vježbe BiH i Srbije koja je trebala biti održana od 9. do 16. oktobra ove godine.

“Na spisku vojnika koje je Srbija bila dostavila bili su i pripadnici 63. padobranske brigade iz Niša te 72. brigade za specijalne operacije Vojske Srbije”, kazao je za Istragu izvor iz Ministarstva odbrane BiH.

Prema zvaničnoj web stranici Vojske Srbije, “72. brigada za specijalne operacije je taktička jedinica, organizovana na modularnom principu, namenjena i osposobljena za izvođenje specijalnih operacija, diverzantskih, protivdiverzantskih, protivpobunjeničkih i protivterorističkih dejstava, izviđanje i prikupljanje obaveštajnih podataka, prvenstveno u neprijateljevom rasporedu na taktičkoj i operativnoj dubini, u svim zemljišnim, meteorološkim i borbenim uslovima”.

Među zadatima ove jedinice su “izviđanje u operativnoj i taktičkoj dubini, izvođenje diverzija na neprijateljskim vojnim objektima i učešće u obaveštajnim operacijama”.

Kada je u pitanju 63. padobranska jedinica, treba napomenuti da je ona namenjena za prikupljanje obaveštajnih podataka i izvođenje operacija specijalnih snaga u operativnoj i strategijskoj dubini neprijatelja, primenom vertikalnog manevra.

Pripadnike ove dvije jedinice srbijanske su vlasti pokušale “kamuflirati” ali je njihova namjera razotkrivena prije otprilike mjesec i po. Od tada u Ministarstvu odbrane BiH traju konsultacije u vezi sa otkazivanjem vježbe. S obzirom na to da je za “otkazivanje” bila potrebna nova odluka Predsjedništva BiH, sve se moralo riješiti u Ministarstvu odbrane BiH. Na kraju je, kao izgovor, za odgađanje vježbe iskorištena loša epidemiološka situacija.

Radio Slobodna Evropa je u decembru 2019. godine problematizirala “oživljavanje” ove dvije jedinice Vojske Srbije. U tekstu je navedeno da su pomenute dve brigade, kao elitne jedinice, prvo JNA a potom Vojske Jugoslavije, učestvovale od 1991. do 1999. godine na ratištima bivše Jugoslavije.

„Ono po čemu ih najviše prepoznajemo verovatno je učešće 72. brigade, a zatim i delova 63. padobranske, u borbama oko Sarajeva, odnosno obe brigade su poslate u decembru 1993. godine na područje Vogošće sa zadatkom da preuzmu kontrolu nad brdom Žuč što je bila strateški važna pozicija za srpske snage u Bosni i Hercegovini. Taj podatak znamo iz presude (Haškog tribunala, prim. aut.) Momčilu Perišiću“, kazala je tada za RSE Jovana Kolarić, istraživačica u Fondu za humanitarno pravo.

Osim angažmana specijalaca iz Srbije, bila je planirana još jedna “diverzija”. Naime, prema informacijama Istrage, čelnici Republike Srpske namjeravali su organizirati tri “punkta” na kojima bi građani tog entiteta “samoinicijativno” cvijećem zasipali Vojsku Srbije. Jedan od tih punktova trebao je biti u blizini Doboja, a cilj je bio da se Vojska Srbije prikaže kao “oslobodilačka” vojska u BiH. I ova saznanja dostavljena su Ministarstvu odbrane BiH koje je u ponedjeljak donijelo odluku o “odgađanju” vježbe do daljnjeg. S obzirom na to da odluka Predsjedništva BiH vrijedi isjključivo do kraja ove godine, teško je očekivati da će ova vježba biti uopće i održana.

Član Predsjedništva BiH Milorad Dodik rekao je da je odluka ministra odbrane BiH Sifeta Podžića “frontalni napad na Srbiju i srpski narod, njegova prava i njegove interese”

“Podžić nije imao ovlašćenje Predsjedništva i time je učinio krivično djelo zloupotrebe nadležnosti i na taj način će biti tretirano ovo pitanje. S druge strane, ovo je čisti akt mržnje prema srpskom narodu i Srbiji kao državi. Sve vrijeme se pokušava, nakon donošenja odluke u Predsjedništvu, da se opstruiše ovakva odluka i sada potpuno neovlašćeno, navodeći razloge koji ne stoje”, kazao je Dodik.

Izbor u Sudu BiH: Halil Lagumdžija novi član VSTV-a

Sudija Suda BiH Halil Lagumdžija novi je član Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH, saznaje Istraga. On je dobio podršku 26 sudija ovog suda i u februaru će u VSTV-u zamijeniti Dragomira Vukoju. Lagumdžijin protukandidat Hilmno Vučinić osvojio je petnaest glasova, dok je Amira Kapetanovića podržalo sedam državnih sudija. Jedan glas je bio nevažeći.

Halil Lagumdžija

Ranije je, podsjećamo, VSTV žrijebom odlučio sa predstavnik Suda BiH u VSTV-u mora biti Bošnjak. Predsjednik VSTV-a Milan Tegeltija i njegovi saradnici namjeravali su, tako, u VSTV progurati Amira Kapetanovića koji je poznat po tome što je kao dvanaesti najuspješniji kandidat sa rang liste izabran za sudiju Suda BiH, preskočivši čak deset svojih uspješnijih kolega. Izborom Kapetanovića Tegeltija bi, tako, zadržao sigurnu ruku u VSTV-u, jer je dosadašnji predstavmik Suda BiH Dragomir Vukoje uglavnom zastupao stavove predsjednika VSTV-a.

Posljednjih dana Milan Tegeltija je, prema informacijama Istrage, lobirao da Sud BiH izabere Kapetanovića umjesto Lagumdžije, ali je njegova akcija, na kraju, bila neuspješna.

Gubitkom glasa predstavnika Suda BiH Milan Tegeltija, čak i da ostane na čelu VSTV-a, u budućnosti neće imati podršku dvije trećine članova Vijeća. Na njegovoj strani su, za sada, samo sigurni glasovi Željke Radović, Duške Bogojević, Jadranke Stanišić. Moniki Mijić u decembru, također, ističe mandat u VSTV-u, a naslijedit će je predstavnik Vijeća ministara BiH. S obzirom na način odlučivanja u Vijeću ministara, vjerovatno će se raditi o kadru HDZ-a BiH, tako da će Tegeltija imati podršku i tog člana VSTV-a. Na drugoj strani je deset članova VSTV-a.

Zbog sumnjivih kredita Energoliniji iz Zvornika: Podignuta optužnica protiv bivšeg premijera RS Aleksandra Džombića

Republičko javno tužilaštvo Republike Srpske podiglo je optužnicu protiv bivšeg premijera tog entiteta Aleksandra Džombića, potvrđeno je za Istraga.ba iz tri izvora u banjalučkom pravosuđu.

Optužnica je proslijeđena Okružnom sudu u Banja Luci na potvrđivanje.

Bivši premijer RS je, objavio je banjalučki portal mondo.ba, optužen da je počinio krivično djelo zloupotreba službenog položaja i ovlaštenja, a u vezi sa milionskim kreditima koji su dodjeljivani preko Investiciono-razvojne banke RS pravnom licu „Energolinija“ d.o.o. Zvornik.

Ranije je banjalučki capital.ba pisao da je Energolinija od IRB-a dobila kredite vrijedne 19,4 miliona KM.

Prema pisanju Capitala, Okružni privredni sud u Bijeljini je krajem prošle godine proglasio ništavim ugovor o kreditu od 19,4 miliona KM između Fonda za razvoj i zapošljavanje RS i „Energolinije“ te oslobodio plaćanja obaveza zvorničku „Aluminu“, a IRB-u naredio da vrati novac koji je do sada naplatila od „Alumine“ kao žiranta. Sud je tada naložio Fondu da „Alumini“ vrati 6,2 miliona KM bez troškova sudskog postupka, a tu presudu je u junu ove godine potvrdio i Viši privredni sud u Banjaluci.

„Alumina“ je krajem 2017. godine podnijela tužbu protiv IRB-a i „Energolinije“ kojom je tražila poništenje ugovora o kreditu od 19,4 miliona KM i jemstvu, te vraćanje milionskog iznosa koji je kao žirant do sada platila IRB-u.

„Energolinija“ je privatna firma u vlasništvu Litvanaca koji su bili i vlasnici FG „Birač“ i njenih kćerki firmi, između ostalog, i „Alumine“.

Preko vlasništva nad postrojenjima za proizvodnju energije kontrolisala je cijeli proizvodni proces u Fabrici glinice „Birač“, koja je takođe bila u vlasništvu Litvanaca, u kojoj pokrenut stečaj 2013. godine.

Prvi put kada je „Energolinija“ tražila kredit od 20 miliona KM, kreditni zahtjev je odbio tadašnji direktor IRB RS Milenko Pavlović, jer je znao kolika je izloženost riziku ovakvog plasmana IRB RS bez posredničke banke. Poslije toga dao je ostavku na ovo mjesto jer je bio pod pritiskom da odobri ovaj zajam.

Nakon njegovog odlaska „Energolinija“ obnavlja kreditni zahtjev, ali ovaj put u visini od 19,4 miliona KM.

Uprava kriminalističke policije Ministarstva unutrašnjih poslova RS je još 2013. godine, u okviru istrage koju je MUP vodio o zloupotrebama i malverzacijama u vezi sa poslovanjem FG „Birač“ i drugih preduzeća iz sastava te fabrike, podnijela Specijalnom tužilaštvu RS izvjaštaj zbog sumnje u nenamjensko trošenje novca „Energolinije“.

U međuvremenu je „Energolinija“ otišla u stečaj, a stečajni upravnik je osporio potraživanja IRB-a po spornom kreditu.

Pored ovog spora u kojem je donesena pravosnažna presuda, Fond za razvoj i zapošljavanje se suočava i sa tužbom Fabrike cijevi Unis u stečaju teškom 2,4 miliona KM, kao i sa tužbom jednog fizičkog lica teškom sedam miliona КM.

Sud BiH se proglasio nenadležnim za postupanje u predmetu”Eskobar”: Tužilac Pašić označio Dinu Muzaferovića kao vođu kriminalne grupe, ali ga nije optužio

Ono na šta smo upozoravali, dogodilo se. Sud BiH proglasio se nenadležnim za postupanje u predmetu protiv narko dilera iz Velike Kladuše koje je državni tužilac Džermin Pašić 25. jula prošle godine uhapsio u akciji “Escobar”. Sjetit ćete se, to je ona akacija kada je Granična policija BiH, u nedjelju, na neradni dan, ekspresno uhapsila četiri osobe koje su održavale plantažu marihuane smještenu u šumi, u blizini granice između BiH i Hrvatske. Vođa te kriminalne grupe, povezane sa crnogorskim škaljarskim klanom, nije uhapšen. A baš njega su u julu planirali uhapsiti tužioci Kantonalnog tužilaštva u Bihaću. No, njihova akcija je propala jer je Džermin Pašić, u saradnji sa Graničnom policijom, odnosno Rejhanom Rakovićem, koji je kasnije uhapšen zbog korupcije, odlučio preduhitriti svoje kolege iz Bihaća koje su svoju istragu započele mnogo ranije. Epilog, organizator grupe Dino Muzaferović nije uhapšen. Tužilac Pašić je posljednjeg dana decembra dostavio Sudu BiH optužnicu u ovom slučaju. Optužnicom je bilo obuhvaćeno šest osoba, ali Dine Muzaferovića nije bilo među njima. Sud BiH je odbio potvrditi ovu optužnicu.

“Sud BiH oglašava se stvarno nenadležnim za postupanje u krivičnom predmetu protiv osumnjičenih Darka Jovanovića, Murata Dizdarevića, Almira Pehlića, Armina Sefića, Nermina Balića i Edina Ćerimovića”, piše u Rješenju Suda BiH donesenom 12. januara.

Tužilac Pašić se, potom, žalio vanpretresnom vijeću Suda BiH, ali je troje sudija, Davorin Jukić, Darko Samardžić i Minka Kreho,  18. januara ove godine konstatiralo isto. Sud BiH nije nadležan za postupanje u predmetu kojeg je državni tužilac Džermin Pašić bukvalno oteo svojim kolegama iz Bihaća.

Na optužnici Tužilaštva BiH nalazi se, rekosmo, šest imena. Dine Muzaferovića nema. A u nastavku pročitajte šta je i sam državni tužilac Džermin Pašić napisao u svojoj optužnici.

“Prema porikupljenim saznanjima proizilazi da je organizovanu grupu ljudi organizovao i rukovodio D.M. iz Velike Kladuše, a što je potvrđeno rezultatima provedenih posebnih istražnih radnji i Zapisnikom o ispitivanju osumnjičenog Eldina Ćerimovića”, piše Pašić u optužnici u predmetu Darko Jovanović i drugi.

Optužnica Tužilaštva BiH: Muzaferović organizator, ali nije optužen

Dakle, Tužilaštvu BiH je bilo poznato da je D.M. iz Velike Kladuše organizator ove kriminalne grupe. No, Pašić nikada nije izdao naredbu za hapšenje D.M., odnosno Dine Muzaferovića. Organizator ove kriminalne grupe i danas je slobodan čovjek koji većinu svog vremena provodi u Sloveniji.

U nastavku ćemo, radi lakšeg shvatanja ove Pašićeve operacije, podsjetiti na neke dijelove teksta koji je Istraga objavila 5. januara ove godine.

Bio je, dakle, juli  mjesec 2021. godine kada su pripadnici MUP-a USK-a u šumi kod Velike Kladuše fotografisali Almira Pehlića zvanog Kazjanov kako s automatskom puškom u ruci patrolira kroz plantažu marihuane.

Almir Pehlić Kazjanov na plantaži kod Velike Kladuše

Nakon što mu je došla smjena, Pehlić odlazi do kuće svoga šefa u Velikoj Kladuši. Šef je Dino Muzaferović zvani Cezar.

Dino Muzaferović Cezar

Pripadnici MUP-a Unsko-sanskog kantona istragu su privodili kraju. Započeli su je 3. juna 2021. godine, kada su uputili obavijest  Tužilaštvu Unsko-sanskog kantona da “nepoznate osobe” održavaju plantažu kod Kladuše. Općinski sud u Velikoj Kladuši je 7. jula izdao naredbu za posebne istražne radnje protiv nepoznatih osoba koje su održavale plantažu marihuane. Od tog trenutka, specijalci MUP-a USK-a su svakodnevno snimali osobe koje su dolazile. Jedan po jedan kriminalci su identificirani. Na vrhu piramide bio je Dino Muzaferović Cezar. Kantonalno tužilaštvo Bihać 21. jula od Kantonalnog suda u Bihaću traži naredbu za primjenu posebnih istražnih radnji protiv ove grupe. Dino Muzaferović zvani Cezar označen je kao organizator.

“Naprijed navedeno ukazuje da je Muzaferović Dino organizirao grupu ljudi u cilju učinjenja krivičnog djela neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 238 stav 1 KZ FBiH, dok su Pehlić Amir, Darko Jovanović/Ibrahimagić Ermin, Adnan Balić i još jedno lice postali članovi organizirane grupe tako da proizvode i prerađuju opojnu drogu cannabis”, navedeno je u jednom od akata Tužilaštva USK.

dokument Tužilaštva USK

MUP USK-a ih je pratio i dokumentovao sve veze. Cezar je već bio poznat policijskim agencijama. Imao je česte veze sa članovima škaljarskog klana. Darko Jovanović je jedan od njih. Rođen je u Loznici i ima slovenački pasoš na ime Ermin Ibrahimagić. U tom je pasošu njegova fotografija.

Darko Jovanović alias Ermin Ibrahimagić

Jovanović je, uglavnom, boravio u hotelu Palace u Velikoj Kladuši, gdje su se pojavljivali kriminalci iz Srbije, Crne Gore i Slovenije. Fotografija ispod je nastala upravo u u Hotelu Palace. Ove su se osobe kasnije srele sa Darkom Jovanovićem.

Ispred su bili parkirani automobili sa slovenačkim tablicama. Vlasnik jednog automobila bio je Anel Škrilj, Slovenac bh. porijekla kojeg tamošnje policijske agencije dovode u vezu sa drogom. Kockice su se postepeno uklapale. U petak, 23. jula MUP USK-a i Tužilaštvo USK su napravli plan. Policijska akcija je trebala biti provedena 26. ili 27. jula. No, neko ih je preduhitrio. U  nedjelju, 25. jula, na plantažu su upali pripadnici Granične policije BiH. Došli su po naredbi državnog tužioca Džermina Pašića koji je “preduhitrio” svoje kolege iz Bihaća.

“Pripadnici Centralnog istražnog ureda Granične policije BiH, odsjek za prikrivene operacije, 25. jula 2021. u jutarnjim satima na području Velike Kladuše, uspješno su realizirali Operativnu akciju Escobar, koja je usmjerena na razbijanje organiziranih kriminalnih grupa u vezi s neovlaštenim prometom opojnih droga. Tijekom operativne akcije, otkriveno je oko 6 000 stabljika indijske konoplje u namjenski izgrađenom kampu za proizvodnju i uzgoj opojne droge marihuane, koja se distribuirala kako na unutarnjem tako i na tržištu Evropske unije. Radi specifičnosti situacije i aktivnosti prilikom realizacije, podrška Graničnoj policiji BiH pružena je i od Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Hrvatske. Operativna akcija se odvijala pod nadzorom Tužilaštva BiH, a učestvovalo je ukupno 110 policijskih službenika. Zbog počinjenja krivičnog djela „Organizirani kriminal“ iz čl.250 KZ BiH u vezi sa krivičnim djelom „Neovlašten promet opojnim drogama“ iz čl. 195 KZ BiH i „Neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga“ iz čl. 238. stavka (1) KZ FBIH slobode su, zasad, lišene 4 osobe, državljani BiH”, saopćeno je tog dana  iz Granične policije BiH.

Tužilaštvo BiH preduhitrilo je svoje kolege iz bihaćkog tužilaštva. Granični su policajci, po naredbi državnog tužioca Džermina Pašića, uhapsili četiri osobe koje su zatekle na plantaži. Kasnije su uhapšene još dvije. Dino Muzaferović nije. Nakon što je Istraga.ba objavila prvi tekst, tužilac Pašić nam je napisao da smo “omeli njegovu istragu”. Istragu kojom nije bio obuhvaćen šef organizirane grupe. A šefom ga je proglasio upravo tužilac Pašić.

Akcija SIPA-e u Sarajevu: Zbog slučaja Bosnalijek uhapšen profesor Mehmed Jahić, u toku pretres i kuće Nedima Uzunovića

Pripadnici SIPA-e uhapsili su Mehmeda Jahića, profesora sa Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, saznaje Istraga.ba. U ovom trenutku traju pretresi na najmanje pet lokacija u Sarajevu. Osim Jahićevih objekata, SIPA pretresa i kuću direktora Bosnalijeka Nedima Uzunovića kao i članova porodice profesora Jahića. Akcija se provodi po nalogu Tužilaštva Kantona Sarajevo. Jahić, Uzunović i drugi su osumnjičeni da su iz Bosnalijeka izvlačili novac kojim su, potom, kupovali dionice tog preduzeća kako bi ostvarili prevlast.
Prema informacijama Istrage, SIPA pretresa i objekte u vlasništvu Adnana Hadžića, direktora finansija i privremenog generalnog direktora Bosnalijeka. Osim Hodžića na meti SIPA-e su još sin i supruga profesora Jahića.
Mehmed Jahić je, kako saznajemo, godinama bio angažiran i Bosnalijeku kao savjetnik i primao je, u prosjeku, između 15 i 20 hiljada maraka mjesečno. Dobijeni novac je, potom, prebacivao na račune supruge i sina. Oni su, potom, kupovali
dionice Bosnalijeka. Prema zvaničnim podacima sa sarajevske berze, Elbira Jahić, supruga Mehmeda Jahića, vlasnica je 1,2 posto dionica Bosnalijeka

NAJČITANIJI ČLANCI

Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...