“Uglavnom, predsjednik hoće i nema problema. Sam ili sa diplomatijom, nikakav problem”, pisalo je u Sky poruci koju je 23. decembra 2020. godine primio Dženis Kadrić, desna ruka narko bossa Edina Gačanina Tita.
Bila je to jedna u nizu poruka koje je Kadrić primao između 22 sata i 7 minuta i 22 sata i deset minuta.
“Punac mi govori”, pisalo je u prethodnoj poruci dostavljenoj Dženisu Kadriću, “da idu sa ženama njih dvojica”.
“A što se tiče ono što si spominjao”, nastavlja Dženisov sagovornik,”nek predsjednik odluči treba li on ili ne treba”.
Ovo su prepiske kojima raspolažu sve policijske agencije u BiH. Dženis Kadrić je, rekosmo, godinama bio pratilac Edina Gačanina Tita. Njegov sagovornik, sumnjaju istražitelji, njegov je brat. Punac je Mahir Hodžić. A predsjednik – Elmedin Konaković.
Dakle, brat Dženisa Kadrića koji je porodično povezan sa Mahirom Hodžićem, kadrom Naroda i Pravde u Novom Gradu , šalje Titovom pratiocu poruku u kojoj piše – “predsjednik hoće”.
“Brusimo formu za borbe koje dolaze. Ekipno. Mahir Hodžić, Edo Okerić, Nermin Muzur, Narod i pravda”, napisat će pet mjeseci kasnije Elmedin Konaković na svom Facebook profilu, postavljajući fotografiju na kojoj, u teretani, pozira sa svojim saradnicima iz NiP-a.
To je, dakle, Mahir Hodžić – Punac, koji je, prema Sky prepiskama iz telefona Dženisa Kadrića, rekao da je najbolje da “predsjednik” i on u Dubai dođu “sa ženama”.
Bio je to, dakle, decembar 2020. godine i ovo su prepiske koje je EUROPOL dostavio bh. policijskim agencijama. Dženis Kadrić je koristio Sky pod imenom “Wolverine Elite Comando”, pod brojem 3I5389. Evo ključnog dijela.
“Može i privatno, tako je najbolje. Ali kad vide s kim sjede, koja je funkcija, ko su, gdje su. Da zna koga će povesti sa sobom. Punac mi govori, najbolja opcija je da idu sa ženama njih dvojica. E, sad, da se radi nešto što je bitno, a to će znati kada vide s kim sjede, onda ako treba povesti ljude sa sobom to nije problem. Uglavnom, predsjednik hoće, i nema problema. Sam ili sa diplomatijom, nikakav problem. A što se tiče ono što si spominjao, nek predsjednik odluči treba li on ili ne treba”, pisalo je u porukama pronađenim u Sky telefonu Dženisa Kadrića.
Nepuna dva mjeseca kasnije, tačnije, 14. februara 2021. godine, Kadrić šalje ceduljicu na kojoj su ispisani brojevi pasoša Elmedina Konakovića, njegove kćerke K.A.K., Dalije Hasanbegović-Konaković, Nijaze Hodžić i Mahira Hodžića.
Brojevi pasoša “Punca” i “Predsjednik” “sa ženama” pronađeni su prilikom raspakivanja Sky aplikacije Dženisa Kadrića. Predsjednik NiP-a Elmedin Konaković je priznao da su “ljudi iz stranke” grupi uglednih građana iz Dubaija poslali brojeve pasoša. A taj ugledni građanin je Dženis Kadrić, bivši pripadnik Federalne uprave policije i godinama šef osiguranja Edina Gačanina Tita. Nekoliko policijskih agencija u BiH dobilo je sve ove poruke na osnovu kojih je EUROPOL nešto ranije sačinio shemu u kojoj je navedeno da se lider NiP-a sa Edinom Gačaninom Titom susreo u martu 2021. Konaković sada tvrdi da u martu 2021. godine nije bio u Dubaiju, u kojem je inače boravio 2021. i 2022., prije nego što je postao diplomata.
“Mi smo tu, dok je tata na sastanku”, napisala je u opisu jedne od fotografija iz Dubaija Dalija Konaković-Hasanbegović.
No, tu objavu,nastalu prije nego što je Elmedin Konaković postao ministar vanjskih poslova Dalija je izbrisala sa svog Instragram profila.
Nakon što je Istraga objavila shemu EUROPOL-a Konaković je pisao vlastima u Dubaiju, tražeći potvrdu da u martu 2021. godine nije bio Emiratima. I dobio je. Od istih onih vlasti koje su, prema pisanju nizozemskih medija, naprasno pustile na slobodu Edina Gačanina Tita, iako je pravosuđe te države tražilo njegovo izručenje.
Podsjećamo, Istraga.ba je ranije objavljivala dokumente prema kojima je jasno da je Konakovićev kum Gordan Memija bio domaćin narko bosa Edina Gačanina Tita u Sarajevu, te da je Konakovićev prijatelj Dražen Čobović bio jedan od pratilaca Edina Gačanina u Sarajevu i Dubaiju.
Biznismen Ermin Alomerović Kiki priznao je pred državnim tužiocem da mu je Gordan Memija donio 320 hilljada eura u kešu, te da je on tim novcem nabavio uniforme koje je preko Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova donirao Specijalnoj jedinici FUP-a.
Da je Alomerović, vlasnik firme A2B, priznao pranje novca, kazao je i državni tužilac Sanjin Kulenović obrazlažući prijedlog za određivanje pritvora uhapšenima u akciji “Black Tie II”.
Upravo ovo priznanje bilo je presudno da Sud Bosne i Hercegovini potvrdi postojanje osnovane sumnje da je biznismen Gordan Memija, vlasnik kompanije Foto Art, počinio krivično djelo organizirani kriminal u vezi sa krivičnim djelom pranje novca. A potvrda osnovane sumnje je glavni predualov za određivanje mjera zabrane koje je izrekao Sud BiH. Tako su Gordanu Memiji izrečene dvije mjere zabrane – zabrana napuštanja Bosne i Hercegovine (oduzeti mu dokumenti), te zabrana komuniciranja sa svjedocima. Evo šta Sud BiH piše u svom Rješenju.
“Dokazima je potkrepljeno postojanje osnovane sumnje da je Gordan Memija učestvovao u organizaciji nabavke i doniranja specijalnih policijskih uniformi Specijalnoj policijskoj jedinici Federalne uprave policije FMUP-a u periodu 2016/2017 godine, na način da je sredinom 2016. iznos od oko 320.000,00 Eura, preuzet od Elmira Sarića i njegove supruge Nathalie za koji je znao da potiče iz kriminalnih aktivnosti, po uputama E.G, te dogovorio sa svojim poznanikom i bliskim poslovnim partnerom Alamerović Erminom zvanim „Kiki“ da njemu preda novac za realizaciju donacije specijalne opreme Federalnoj upravi policije, kako bi Alamerović posredstvom svoje firme “Rhea Expres” izvršio nabavku i uvoz specijalne policijske opreme koju će potom uručiti kao donaciju, a sve kako bi se prikrio trag novca, odnosno izvršilo “pranje” novca koji potiče iz krivičnih djela neovlaštene trgovine opojnim drogama od strane organizovane kriminalne grupe “Tito i Dino”, navedeno je u Rješenju Suda Bosne i Hercegovine kojim se određuju mjere zabrane Gordanu Memiji.
Rješenje Suda BiH
Dakle, Sud BiH je utvrdio postojanje osnovane sumnje da Specijalna jedinica FUP-a opremana novcem narko kartela, te da postoji osnovana sumnja da je vjenčani kum ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedina Konakovića prao novac za narko kartel Tito i Dino.
“Sve navedeno, ukazuje na obimnost kriminalnih radnji, upornost u izvršenju istih, te potvrđuje samu organizaciju grupe, gdje osumnjičeni Adnan Smajlović u ulozi jednog od organizatora, a Sančez Jukić, Aida Halać, Tarik Zulović, Haris Behram, Mirsad Skopak, Mak Šemšić, Elmir Sarić i Smail Šikalo, kao članovi organizovane grupe, te Gordan Memija, novac za koji se osnovano sumnja da je stečen izvršenjem krivičnih djela, a što je istima bilo poznato, svojim radnjama, lično ili preko drugih pravnih i fizičkih lica, stavljaju u regularne tokove, odnosno novac za koji znaju da je pribavljen počinjenjem krivičnog djela primaju, drže, raspolažu sa istim, koriste u privrednom ili drugom poslovanju, vrši njegov prenos, odnosno pokušavaju prikriti njegovu prirodu, izvor, lokaciju, raspolaganje, kretanje, vlasništvo ili drugo pravo. Naprijed navedeno utvrđenje Suda proizilazi, prije svega, iz rezultata dobijenih analizom komunikacija osumnjičenih lica na SKY aplikaciji, u kojoj osumnjičeni otvoreno i bez korištenja šifriranih izraza komuniciraju u vezi načina za stavljanje novca za koji se osnovano sumnja da je stečen izvršenjem krivičnih djela, a što je istima poznato, svojim radnjama, lično ili preko drugih pravnih i fizičkih lica, stavljaju u regularne tokove. Pri tome, komunikacije koje su osumnjičeni međusobno ostvarivali putem navedene aplikacije, odnosno vrijeme i sadržaj istih se nesporno mogu dovesti u vezu sa svim pojedinačnim inkriminisanim radnjama koje se osumnjičenima stavljaju na teret. Dakle, iz svega naprijed navedenog jasno i nedvosmisleno proizlazi postojanje osnovane sumnja da osumnjičeni, zajedno sa drugim organizatorom i članovima organizovane grupe vrše krivična djela koja im se prijedlogom Tužilaštva stavljaju na teret, i to Adnan Smajlović kao član organizovane kriminalne grupe, u kojoj svaki od članova grupe ima određen zadatak koji izvršava u skladu sa nalogom organizatora grupe Adnana Smajlovića i E.G. U prilog navedenom govori i činjenica da su osumnjičeni za međusobne razgovore koristili aplikaciju SKY, kao i kriptovane telefone, koji se koriste za bezbjedno, odnosno zaštićeno komuniciranje sudionika u vezi pripremanja i izvršenja krivičnih djela. Nadalje, sama učestalost komunikacije, između osumnjičenih lica uključenih u izvršenje krivičnih djela, kao i sadržaj komunikacija koje su isti vodili putem zaštićenih telefona i aplikacija, kada se dovede u vezu sa dužinom trajanja istih, kao i vremenskim periodom izvršenja inkriminisanih radnji, jasno i nedvosmisleno ukazuje da se radi o organizovanoj grupi koja ima vrlo razvijenu hijerarhijsku strukturu, kao i da je svaki od pripadnika organizovane grupe imao unaprijed određene planirane zadatke i uloge u izvršenju krivičnih djela koja im se stavljaju na teret. Također, u odnosu na osumnjičenog Gordana Memiju, postojanje osnovane sumnje proizilazi i iz iskaza svjedoka Ermina Alomerovića, koji je potkrepljen i iskazima policijskih službenika. Dakle, iz dostavljenih dokaza jasno proizilazi uloga organizatora navedene organizovane grupe, koju je imao Adnan Smajlović, kao i uloga Sančeza Jukića, Aide Halać, Tarika Zulovića, Harisa Behrama, Mirsada Skopaka, Maka Šemšića, Elmira Sarića i Smaila Šikala, kao članova grupe i Gordana Memije, kao osoba koje su zadužene da novac za koji se osnovano sumnja da je stečen izvršenjem krivičnih djela, a što je istima poznato, svojim radnjama, lično ili preko drugih pravnih i fizičkih lica, stavljaju u regularne tokove“, navedeno je u Rješenju Suda BiH.
Općinski sud u Sarajevu presudio je da sarajevski biznismen Gordan Memija nije oklevetan u tekstovima o kartelu “Tito i Dino” koje je na online magazinu Žurnal.info objavio urednik Istrage Avdo Avdić.
“Odbija se tužbeni zahtjev da Sud obaveže tužene da solidarno nadoknade prvotužitelju materijalnu štetu zbog klevete učinjene u tekstu od 17. 9. 2019. godine, objavljen pod naslovom -Dokumentovan organizovani kriminal: SIPA prijavila Hodovića i Memiju zbog pranja novca-“, piše u izreci presude Općinskod suda u Sarajevu donesene 20. maja ove godine.
U obrazloženju presude navedeno je da je i sam Gordan Memija priznao da je bio domaćin Edinu Gačaninu zvanom Tito, vođi moćnog narko kartela “Tito i Dino”. Sud dalje navodi da je Memija priznao da je poslovao sa firmama koje su bile povezane sa članovima kartela.
Federalna uprava policije, podsjećamo, sačinila je izvještaj u kojem je navedeno da je Memija bio domaćin Gačaninu i da mu je rezervisao hotelske sobe u Hotelu Bristol i automobile u ASA Rentu.
Nekoliko puta smo objavljivali da je SIPA u aprilu 2016. godine podnijela i Izvještaj o počinjenom krivičnom djelu protiv Gordana Memije, Alema Hodovića i jos desetak sarajevskih biznismena zbog sumnje da su počinili krivično djelo pranje novca. Predmet je, prvobitno, bio u Tužilaštvu Kantona Sarajevo nakon čega je proslijeđen Tužilaštvu BiH. Postupajući državni tužilac Oleg Čavka ovaj predmet nikada nije završio.
Inače, Edin Gačanin Tito vođa je jednog od najmoćnijih narko kartela koji krijumčari kokain iz Južne Amerike u Evropu. Tito živi u Dubaiju gdje ga čuvaju bivši pripadnici Specijalne jedinice Federalne uprave policije iz Sarajeva Dženis Kadrić i Ibrahim Miladin. Miladin je, inače, blizak prijatelj i sparing partner Gordana Memije.
Gordan Memija i Ibrahim Miladin
Osim specijalaca, u Dubaiju je odnedavno i Haun Sadiković, džudista iz Bihaća koji se u tom gradu druži sa Miladinom i Kadrićem.
Edin Gačanin Tito dovodi se u vezu sa najmanje 15 tona kokaina koje su zaplijenile policijske agencije širom svijeta. Slovi za jednog od najmoćnijih narko bossova na svijetu. većinu kokaina naručuje u peruanskom gradu Trujilo. Tamo su uhapšeni i bh. državljani Smail Šikalo i David Cufaj koji su krijumčarili preko dvije tona kokaina. Šikalo i Cufaj su komšije Edina Gačanina, koji je porijeklom iz Sarajeva, ali je veći dio života proveo u Nizozemskoj gdje je započeo narko biznis.
Narko boss Edin Gačanin Tito uhapšen je u Dubaiju, saznaje Istraga iz više međunarodnih policijskih agencija. Europol i nizozemska policija jutros su saopćili da je provedena velika međunarodna policijska akcija protiv super kartela. Četrdesetogodišnji bh. državljanin uhapšen je u Dubaiju u okviru velike međunarodne policijske akcije usmjerene protiv krijumčara kokaina. EUROPOL je saopćio da je tokom ove istrage uhapšeno ukupno 49 osumnjičenika. Njih su evropske policije i američka DEA označile “visokim metama” koje su formirale super kartel formirali ono što je poznato kao ‘super kartel’ koji je kontrolirao oko jedne trećine trgovine kokainom u Europi.
Kako saznaje Istraga, u pitanju je Edin Gačanin Tito. Nizozemska policija je saopćila da je u Dubaiju uhapšen Nizozemas koji ima četrdeset godina te da isti posjeduje i bh- državljanstvo. Upravo to odgovara opisu Edina Gačanina Tita. On je rođen 1982. godine u Sarajevu, a posjeduje državljanstvo BiH i Nizozemske. Gačanin godinama živi u Dubaiju odakle kontrolira trgovinu kokainom.
Edin Gačanin
“Ova hapšenja su vrhunac paralelnih istraga koje se vode u Španiji, Francuskoj, Belgiji, Nizozemskoj i Ujedinjenim Arapskim Emiratima uz potporu Europola. OVa kriminalna mreža uključena je u krijumčarenje droge velikih razmjera i pranje novca”, saopćeno je iz EUROPOL-a.
“Opseg uvoza kokaina u Europu pod kontrolom i zapovjedništvom osumnjičenih bio je ogroman, a policija je tokom istrage zaplijenila preko 30 tona droge, saopćeno je iz EUROPOL-a.
Istovremeno, holandska policija je saopćila da su u Dubaiju uhapšene dvije osobe, a da je među njima jedan Nizozemac koji je, također, državljanin Bosne i Hercegovine. Protiv njega je također pokrenuta istraga na temelju presretnutih Sky poruka. Kazneni predmet protiv njega vode tužitelji Državnog tužiteljstva.
Muškarac nije osumnjičen samo za uvoz velikih pošiljki kokaina. Sumnjiči ga se i za (pri)premu uvoza gotovo 8000 kilograma sirovina za proizvodnju amfetamina. Sirovine za proizvodnju droge dolazile su preko luke Antwerpen, a krajnje odredište je bila tvrtka u Nizozemskoj.
Vjeruje se da je osumnjičenik imao važnu vodeću ulogu u uvozu zabranjene robe. Riječ je, među ostalim, o pošiljci od oko 1800 kilograma kokaina koja je 2020. uvezena preko luke Hamburg s odredištem u Nizozemsku.
Zbog Sky chatova sumnja se i da je muškarac kao organizator, posrednik i financijer sudjelovao u uvozu 739,5 kilograma kokaina iz Durbana (Južna Afrika) u Rotterdam, navedeno je u saopćenju nizozemske policije.
“Gospodine Pašiću, zbog čega ste u julu 2021. godine propustili uhapsiti Dinu Muzaferovića, iako ste ga označili kao vođu kriminalne organizacije koju ste procesuirali”, upitali smo državnog tužioca Džermina Pašića pola sata nakon što je Policija Republike Hrvatske saopćila da je u velikoj međunarodnoj akciji D.M. razbijena narko grupa kojom je upravljao Dino Muzaferović Cezar.
No, Džermin Pašić već odavno ne odgovara na pitanja medija koji nisu dio njegovog media plana. Uputio nas je na Tužilaštvo BiH, iako je on lično donio odluku da se ne hapsi Dino Muzaferović. Ali da vidimo u nastavku kako je “heroj mjeseca” Pašić propustio uhapsiti Cezara iz Velike Kladuše.
“Jučer je u Hrvatskoj, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Nizozemskoj, Italiji, Belgiji i Njemačkoj provedeno nekoliko istovremenih akcija protiv pripadnika ove bande. Koordinirane su iz zapovjednog mjesta u Zagrebu, Hrvatska, uz potporu časnika EUROPOL-a raspoređenih na terenu. Uhićeno je ukupno 37 osumnjičenih, a vođa te skupine je državljanin Bosne i Hercegovine kojeg EUROPOL smatra “visokovrijednom metom”, a koji trenutno služi 4-godišnju zatvorsku kaznu u Italiji, saopćila je policija Hrvatske.
Visokovrijedna meta se zove – Dino Muzaferović, zbog čega je i cijela akcija nazvana DM.
Dino Muzaferović je od decembra 2022. godine u pritvoru. Uhapšen je u Njemačkoj, odakle je izručen Italiji. Ali njegova grupa je nastavila djelovati širom Evrope. Nekoliko puta smo pisali o Muzaferoviću. Na bitne detalje ćemo podsjetiti kasnije. A sada da vidimo šta je novo u ovoj priči.
U okviru međunarodne akcije, pripadnici Federalne uprave policije obavili su dio posla u Velikoj Kladuši. Tamo je pretresena kuća Damira Šakanovića, poznatog narko dilera iz Kladuše. No, jedna djevojka je bila mnogo bitniji ulov. Špela Kovač. Ova Slovenka je pronađena u kući Dine Muzaferovića iako joj je bio zabranjen ulazak u Bosnu i Hercegovinu. U pitanju je Cezarova djevojka koja je u decembru prošle godine uhapšena u Hrvatskoj zbog krijumčarenja pola kilograma heroina i kokaina. Ona je uhapšena na granici, kada je pokušala iz Slovenije ući u Hrvatsku. Bila je u pritvoru u Rijeci, odakle je nedavno puštena na slobodu. Onda se prebacila u Bosnu i Hercegovinu, gdje joj je, rekosmo, bio zabranjen ulazak. Nakon što su je pronašli u kući Dine Muzaferovića, pripadnici FUP-a su je predali službenicima Službe za poslove sa strancima.
“S obzirom da je imala mjeru zabrane ulaska u BiH, ona je već protjerana”, potvrdili su u četvrtak za Istraga.ba u Službi za poslove sa strancima BiH.
Zašto je bitna Špela Kovač? Pa, zbog toga što državni tužilac Džermin Pašić ni nju nije želio procesuirati zbog prijetnji svjedocima u predmetu protiv Dine Muzaferovića Cezara kojeg je, prethodno, propustio uhapsiti. Svjedok kojem je Špela Kovač prijetila je ubijen. Tužilaštvo Unsko-sanskog kantona je tražilo od Pašića da procesuira Špelu Kovač, ali on se proglasio nenadležnim.
Da biste lakše pratili ovu priču, moramo krenuti od samog početka.
Bio je juli mjesec 2021. godine. U šumi kod sela Radića Most, tik uz granicu sa Hrvatskom, kriminalna grupa Dine Muzaferovića Cezara je posjedovala ilegalnu plantažu marihuane. Pripadnici MUP-a Unsko-sanskog kantona privodili su kraju istragu koju su 3. juna 2021. godine, kada su uputili obavijest Tužilaštvu Unsko-sanskog kantona da “nepoznate osobe” održavaju plantažu kod Kladuše. Općinski sud u Velikoj Kladuši je 7. jula 2021. godine izdao naredbu za posebne istražne radnje protiv nepoznatih osoba koje su održavale plantažu marihuane. Od tog trenutka, specijalci MUP-a USK-a su svakodnevno snimali osobe koje su dolazile. Jedan po jedan kriminalci su identificirani. Na vrhu piramide bio je Dino Muzaferović Cezar. Kantonalno tužilaštvo Bihać 21. jula od Kantonalnog suda u Bihaću traži naredbu za primjenu posebnih istražnih radnji protiv ove grupe. Dino Muzaferović zvani Cezar označen je kao organizator.
“Naprijed navedeno ukazuje da je Muzaferović Dino organizirao grupu ljudi u cilju učinjenja krivičnog djela neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 238 stav 1 KZ FBiH, dok su Pehlić Amir, Darko Jovanović/Ibrahimagić Ermin, Adnan Balić i još jedno lice postali članovi organizirane grupe tako da proizvode i prerađuju opojnu drogu cannabis”, navedeno je u jednom od akata Tužilaštva USK.
MUP USK-a ih je pratio i dokumentovao sve veze. Cezar je već bio poznat policijskim agencijama. Imao je česte veze sa članovima škaljarskog klana. Darko Jovanović je jedan od njih. Rođen je u Loznici i ima slovenački pasoš na ime Ermin Ibrahimagić. U tom je pasošu njegova fotografija.
Jovanović je, uglavnom, boravio u hotelu Palace u Velikoj Kladuši, gdje su se pojavljivali kriminalci iz Srbije, Crne Gore i Slovenije. Fotografija ispod je nastala upravo u Hotelu Palace. Ove su se osobe kasnije srele sa Darkom Jovanovićem.
Ispred su bili parkirani automobili sa slovenačkim tablicama. Vlasnik jednog automobila bio je Anel Škrilj, Slovenac bh. porijekla kojeg tamošnje policijske agencije dovode u vezu sa drogom. Kockice su se postepeno uklapale. U petak, 23. jula MUP USK-a i Tužilaštvo USK su napravili plan. Policijska akcija je trebala biti provedena 26. ili 27. jula. No, neko ih je preduhitrio. U nedjelju, 25. jula, na plantažu su upali pripadnici Granične policije BiH. Došli su po naredbi državnog tužioca Džermina Pašića koji je “preduhitrio” svoje kolege iz Bihaća.
“Pripadnici Centralnog istražnog ureda Granične policije BiH, odsjek za prikrivene operacije, 25. jula 2021. u jutarnjim satima na području Velike Kladuše, uspješno su realizirali Operativnu akciju Escobar, koja je usmjerena na razbijanje organiziranih kriminalnih grupa u vezi s neovlaštenim prometom opojnih droga. Tijekom operativne akcije, otkriveno je oko 6 000 stabljika indijske konoplje u namjenski izgrađenom kampu za proizvodnju i uzgoj opojne droge marihuane, koja se distribuirala kako na unutarnjem tako i na tržištu Evropske unije. Radi specifičnosti situacije i aktivnosti prilikom realizacije, podrška Graničnoj policiji BiH pružena je i od Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Hrvatske. Operativna akcija se odvijala pod nadzorom Tužilaštva BiH, a učestvovalo je ukupno 110 policijskih službenika. Zbog počinjenja krivičnog djela „Organizirani kriminal“ iz čl.250 KZ BiH u vezi sa krivičnim djelom „Neovlašten promet opojnim drogama“ iz čl. 195 KZ BiH i „Neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga“ iz čl. 238. stavka (1) KZ FBIH slobode su, zasad, lišene 4 osobe, državljani BiH”, saopćeno je tog dana iz Granične policije BiH.
Tužilaštvo BiH preduhitrilo je svoje kolege iz bihaćkog tužilaštva. Granični su policajci, po naredbi državnog tužioca Džermina Pašića, uhapsili četiri osobe koje su zatekle na plantaži.
“Šta reći”, bilo je sve što nam je 25. jula 2021. godine rekla glavna kantonalna tužiteljica USK-a Fadila Amidžić, nakon što smo je upitali da li je Tužilaštvo BiH, praktično, “otelo” akciju svojim kolegama iz Bihaća.
Njen kolega sa državnog nivoa, Džermin Pašić, imao je šta reći.
“Tužilaštvo Bosne i Hercegovine uputilo je prema Sudu BiH prijedlog za određivanje mjere pritvora za osumnjičene: J.D., rođenog 1982. godine u Loznici, nastanjenog u Zvorniku, D.M., rođenog 1989. godine u Velikoj Kladuši, P.A., rođenog 1987. godine u Kranju, Slovenija, nastanjenog u Velikoj Kladuši, S.A., rođenog 1998. godine u Velikoj Kladuši. Navedeni osumnjičeni lišeni su slobode u akciji Granične policije BiH, uz podršku SIPA-e i MUP-a USK, a mjera pritvora predložena je iz razloga opisanih u članu 132. stav 1. tačke a), b) i c) ZKP-a BiH, odnosno zbog opasnosti od bjekstva (u odnosu na prvoosumnjičenog), te opasnosti da bi boravkom na slobodi mogli ometati istragu, prikrivati dokaze, te vršiti uticaj na svjedoke ili saučesnike, kao i ponoviti krivično djelo ili dovršiti započeto”, saopćeno je iz Tužilaštva BiH.
Mediji su uskoro objavili puni identitet. Osumnjičeni su Darko Jovanović, Murat Dizdarević, Almir Pehlić i Armin Sefić. Sud BiH im je 27. jula odredio pritvor. No, Cezar je ostao na slobodi. Stvarni vođa ove kriminalne grupe uopše nije bio meta Graničnim policajcima. Štaviše, tužilac Pašić nije naredio ni pretres kuće Dine Muzaferovića zvanog Cezar iako je u dokumentima naveo njegove inicijale “D.M.
“Prema prikupljenim saznanjima proizilazi da je organizovanu grupu ljudi organizovao i rukovodio D.M. iz Velike Kladuše, a što je potvrđeno rezultatima provedenih posebnih istražnih radnji i Zapisnikom o ispitivanju osumnjičenog Eldina Ćerimovića”, napisao je tužilac Pašić.
Sada pratimo dva imena. Prvo, Dino Muzaferović kao D.M., a drugo Eldin Ćerimović. Tužilac Pašić, rekosmo, “oteo je” predmet Tužilaštvu USK i nije uhapsio vođu kriminalne grupe Dinu Muzaferovića Cezara. Štaviše, tužilac Pašić nije želio raspisati ni potjernicu za Muzaferovićem, niti je uopće pretresao njegovu kuću u sklopu svoje “spektakularne akcije” provedene sa Graničnom policijom. Ovaj predmet Pašić registrira kao “Darko Jovanović i drugi”. Iako nije poduzeo nijednu radnju kako bi uhapsio šefa ove mafijaške organizacije Dinu Muzaferovića, Džermin Pašić 28. decembra 2021. godine podiže optužnicu u ovom predmetu. Cezar nije bio na spisku optuženih. Njegovo ime tužilac Pašić skriva pod inicijalima D.M.. I opet ga označava kao organizatora grupe, bez obzira na to što ga nije ptužio niti je za njim raspisao Interpolovu potjernicu. Napominjemo još jednom, Pašić nije naredio ni pretresanje kuće Dine Muzaferovića. Kako Pašić i optužnici nije naveo da se radi o međunarodnoj kriminalnoj grupi, Sud BiH 12. januara donosi rješenje kojim se proglašava nenadležnim u ovom slučaju, u okviru kojeg je, rekosmo, tužilac Pašić propustio lišiti slobode organizatora Muzaferovića.
“Sud BiH oglašava se stvarno nenadležnim za postupanje u krivičnom predmetu protiv osumnjičenih Darka Jovanovića, Murata Dizdarevića, Almira Pehlića, Armina Sefića, Nermina Balića i Edina Ćerimovića”, piše u Rješenju Suda BiH donesenom 12. januara.
Nakon što je ovo rješenje postalo pravosnažno predmet je prebačen u nadležnost Tužilaštva Unsko-sanskog kantona. U spisu kojeg je tužilac Pašić dostavio Tužilaštvu USK je bio dokument koji potvrđuje da je Cezarova djevojka Špela Kovač prijetila Eldinu Ćerimoviću zbog toga što je otkrio da je Dino Muzaferović vođa ove kriminalne organizacije. No, iako je imao informacije o prijetnjama svjedoku pokajniku, Pašić nije uhapsio ni pritvorio Špelu Kovač.
“Zapljenom plantaže i opreme grupa je na gubitku oko 4 miliona KM. Navodno, Dino pokušava na sve načine doći do informacija ko ga je ocvikao, čak razmišlja raspisati nagradu za informaciju o tome i angažirati plaćenog ubicu da riješi par policajaca kako bi u budućnosti drugi razmislili prije nego bi se upustili u istraživanje njega i njegovih poslova”, navedeno je, pored ostalog, u informaciji dostavljenoj Graničnoj policiji BiH.
Ovaj dokument je proslijeđen i tada postupajućem tužiocu Džerminu Pašiću koji ga je samo stavio u spis. No, za Muzaferovićem nikada nije raspisao potjernicu, iako ga je u optužnicu koju je potpisao označio kao vođu kriminalne grupe koja je proizvodila marihuanu u Velikoj Kladuši.
Pašićevu optužnicu Tužilaštvo USK je poslalo nadležnom sudu. U toj optužnici, Džermin Pašić je nedvosmisleno napisao da je Eldin Ćerimović svjedočio protiv Dine Muzaferovića zvanog Cezar.
Četiri mjeseca kasnije, svjedok-pokajnik Eldin Ćerimović je ubijen. S obzirom na to da je Ćerimović u momentu kada mu je prijećeno bio svjedok Tužilaštva BiH, Tužilaštvo USK je zatražilo od Džermina Pašića da preuzme krivično gonjenje u ovom slučaju, te da ispita Špelu Kovač. Tužilac Pašić je odbio, rekavši da on više nije nadležan.
Nakon svega, Tužilaštvo USK raspisuje potjernicu za Dinom Muzaferovićem. U decembru 2022. godine njemačka policija je uhapsila Cezara. Izručen je Italiji, odakle je nastavio koordinirati trgovinom drogom. Njegovu grupu je ove sedmice razbio EUROPOL. U ime Tužilaštva BiH akcijom je koordinirao tužilac Senad Osmić. Tužilac Džermin Pašić nije želio komentarisati ovaj slučaj niti navode koje smo objavili.
Nešto malo prije podne izašao je iz porodične kuće u Sarajevu i zaputio obližnji frizerski salon. Ali i prije ove srijede, Smail Šikalo je slobodno šetao glavnim gradom BiH. Išao je u teretanu, družio se s prijateljima. On je, zapravo, slobodan čovjek otkako je u 25. juna ove godine, pod svojim imenom i prezimenom, došao u BiH gdje je i rođen. Pravosuđe južnoameričke države Peru sumnjiči ga da je u januaru 2019. godine u Evropu pokušao prokrijumčariti oko 1,3 tone kokaina.
Smail Šikalo u Sarajevu (Septembar 2021.)
Objavili smo na Istraga.ba da je u januaru ove godine sudija Luis Perez Leon iz La Libertada odlučio izmijeniti odluku o pritvoru te je osumnjičenog Šikala pustio na slobodu. Kasnije je Ured za kontrolu prekršaja (OCMA) proveo je internu istragu i utvrdio da je sudija napravio brojne propuste prilikom odlučivanja. efica OCMA -e, Mariem De La Rosa Bedriñana, izvijestila je da je nakon ocjene sudskog spisa došla do zaključka da je sudija Pérez u donio kontradiktornu i nepravilnu odluku. Ali to u praksi ništa nije promijenilo. Kada je izašao iz pritvora, Smaila Šikala je dočekao kamion i odvezao u nepoznatom pravcu. Policijski izvori iz Perua, prenijet će nam kolege iz tamošnjeg lista El Comercio, sumnjaju da je Šikalo prvo otišao u Ekvador, a onda je krenuo dalje. U BiH je stigao 25. juna 2021. godine, a fotografije su snimljene u srijedu, 1. septembra.
Smail Šikalo je uhapšen u noći između 6. i 7. januara 2019. godine. Tokom policijske u peruanskom gradu Trujillo zaplijenjeno je 800 paketa kokaina hidrohlorida.
Osim Šikala, uhapšen je i jedan državljanin Perua. Paketi kokaina nosili su oznaku BH, a pošiljka je morskim putem trebala biti prebačena do Evrope, odnosno Nizozemske. Nedugo nakon toga policija je uhapsila još tri osobe koje su bile povezane sa Šikalom te je zaplijenjeno dodatnih 400 kilograma kokaina, dok je Flavio Abanto u čijoj je kući živio Šikalo – pobjegao policiji. Tada je saopćeno da je ova grupa u Evropu namjeravala prebaciti ukupno 1,3 tone kokaina.
kokain zaplijenjen u Peruu sa oznakom BH
Dvije godine prije bh. državljanina Šikala, u Peruu je uhapšen njegov komšija i poznanik iz Sarajeva David Cufaj. Peruanskoj policiji bio je poznat po imenu Raul. Cufaj je rođen u Beogradu, ali je odrastao u Sarajevu, u istoj ulici kao i Smail Šikalo. David Cufaj zvani Raul trenutno je na izdržavanju kazne u Peruu. On je u januaru 2020. godine osuđen na 17 godina zatvora. U presudi je navedeno da je dvije tone kokaina namjeravao prebaciti za osobu po nadimku “Tito”, koja je finansijer krijumčarenja kokaina iz Južne Amerike u Evropu. Tito se nalazi na vrhu sheme ove organizirane kriminalne grupe koju je napravila policija u Peruu.
shema peruanske policije: “Tito” na čelu kartela
Prema dokumentima nizozemskog pravosuđa, Tito je nadimak Edina Gačanina. I on je rođen u Sarajevu i svoj životni put je započeo u ulici koja će kasnije dobiti ime po ratnom heroju i zlatnom ljiljanu Smailu Šikalu, inače, stricu Smaila Šikala koji je osumnjičen za krijumčarenje kokaina u Peruu. Iz iste ulice je i Mirza Gačanin, stic Edina Gačanina koji je prošle godine uhapšen u Nizozemskoj zbog sumnje da je oprao najmanje pet miliona eura stečenih prodajom kokaina. Ove godine Mirza Gačanin je pušten iz pritvora u Bredi i određene su mu mjere zabrane. No, istraga protiv njega se nastavlja. Edin Gačanin Tito pod istragom je američke DEA-e. Njegov kartel, prema dokumentima nizozemskog tužilaštva, dovodi se u vezu sa najmanje 15 tona kokaina zaplijenjenog širom svijeta.
dokument nizozemskog tužilaštva
Edin Gačanin Tito je proteklih godina živio u Dubaiju. Policija u Peruu više puta je registrovala njegov ulazak u tu državu. sumnja se da je upravo on obezbijedio novac kojim je podmićen sudija Luis Perez Leon koji je nezakonito pustio Smaila Šikala da se brani sa slobode. Zbog odluke u predmetu Šikalo, ovaj sudija je, rekosmo, suspendovan na šest mjeseci. Krajem jula ove godine peruansko je pravosuđe saopćilo da je raspisalo potragu za Šikalo. No, prema informacijama Istrage, potraga se odnosi samo na državu Peruu jer je neko u toj državi napravio “previd” zbog čega nije raspisana međunarodna Interpolova potjernica. Šikalo se, zato, može slobodno kretati i van granica BiH. Za sada je, međutim, utočište pronašao u Sarajevu, kao i nekoliko bivših pripadnika Federalne uprave policije koji su bili lična pratnja vođe kartela Edina Gačanina Tita. Šef kartela je posljednji put u BiH bio u septembru 2016. godine i domaćin mu je bio biznismen Gordan Memija koji je, svjedočeći na Općinskom sudu u Sarajevu, priznao svoje kontakte sa Edinom Gačaninom Titom.
sudski zapisnik saslušanja Gordana Memije
“Nije moj prijatelj, poznanik je. Vidio sam ga kada je došao u Sarajevo, prije četiri-pet godina. Ja sam ga sačekao na aerodromu u Sarajevu. Rentao sam automobile tada. Na moju firmu bilo je korištenje tog automobila. Nisam ja iznajmio hotelsku sobu za njega, samo sam rezervisao u Hotelu Bristol. Edinova majka je moja prijateljica i zamolila me je, kad čovjek dođe ovdje, da mu pomognem dvije, tri stvari i to sam uradio. Da mu pomognem oko dočeka, da rezervišem hotel i auto i predlaganja eventualno nekog projekta, odnosno investicija, ali ništa nije realizovano”, kazao je Memija, svjedočeći na Općinskom sudu u Sarajevu.
No, unatoč tome, sutkinja Općinskog suda u Sarajevu Naida Tabaković, slično kao i njen kolega iz Perua, presudila da je u korist Titovog “poznanika” Gordana Memije, ustvrdivši da je on oklevetan zbog toga što je dovođen u vezu sa šefom narko kartela, iako je ovaj sarajevski biznismen te veze priznao, svjedočeći u njenom prisustvu.
Inače, bh. pravosuđe već godinama posjeduje dokumente o vezama pojedinih biznismena sa ovim kartelom, ali niko do sada nije procesuiran. Veći dio predmeta o pranju novca nalazi se u Tužilaštvu BiH, kod državnog tužitelja Olega Čavke. Ishod – poznat.
Predsjednica Federacije BiH Ludija Bradara pomilovala je policijskog inspektora MUP-a Zapadnohercegovačkog kantona Maria Bašića koji je krajem prošle godine pravosnažno osuđen na sedam mjeseci zatvora. Bašić je bio osuđen zbog krivičnog djela krivotvorenje službene isprave.
“Usvaja se zamolba za pomilovanje psuđenoj osobi – Bašić Mario, sin Ivana i majke Anđe rođene Grubešić, rođen 09.05.1975. godine u Širokom Brijegu, nastanjen u ulici Broćanac 242, općina Posušje, državljanin Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske. Presudom Općinskog suda u Ljubuškom, broj 63 0 K 038278 21 K 2 od 14.11.2022. godine, koja presuda je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Širokom Brijegu, broj 63 0 K 038278 23 Kž 2 od 16.10.2023. godine, za krivično djelo “Krivotvorenje službene isprave” iz člana 389. stav 1. u vezi sa članom 33. stav 1. KZ F BiH, osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci”, navedeno je u odluci koju je potpisala Bradara.
Bradarinom odlukom, izrečena zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci zamijenjena je “uvjetnom osudom s rokom provjere u trajanju od 2 (dvije) godine”.
U oktobru prošle godine Kantonalni sud u Širokom Brijegu potvrdio je ranije izrečenu presudu Općinskog suda u Ljubuškom kojom su službenici MUP-a ZHK Ingrid Miloš i Maria Bašić osuđeni zbog krivičnog dječa krivotvorenje isprave.
Bašić i Miloš su osuđeni jer su krivotvorili dokumentaciju kojom je izabrana medijatorica državne službe u ZHK.
Oni su proglašeni krivima što su, nakon što je prvooptužena Ingrid Miloš, kao šefica odjela za kadrovske poslove MUP-a ZHK, u postupku izbora medijatora državne službe u MUP-u ZHK, u namjeri da krivotvori službenu ispravu u službeni zapisnik o izboru medijatora unijela neistinite podatke da je dana 23. veljače 2015. održan sastanak za izbor medijatora, kojem sastanku je nazočilo 98 državnih službenika i namještenika, kao i da je Ana Smoljan dobila 63, a Ilija Boras 35 glasova, tako da bi Ana Smoljan relativnom većinom bila izabrana za medijatora. Ingrid Miloš je, kako se navodi u presudi, bila svjesna da sastanak navedenog dana nije uopće održan, i da se nije glasovalo za navedene kandidate, no ipak je potpisala zapisnik kao da je sve održano i potpisala Odluku o izboru medijatora, svjesna da se radi o službenoj ispravi s neistinitim podatcima.
Nadalje, drugooptuženi Bašić, po prethodnom dogovoru s Ingrid Miloš, i u namjeri da joj pomogne također je potpisao predmetni zapisnik i odluku kao predstavnik Sindikata djelatnika MUP-a ZHK, iako isti nije bio ovlašteni predstavnik Sindikata, odnosno nije bio predsjednik Sindikata, te također svjestan da predmetni sastanak nije održan, niti je istom nazočio, na koji način je pomogao i omogućio Ingrid Miloš u pravljenju službene isprave s neistinitim sadržajem, a nakon čega su navedeni zapisnik o izboru medijatora i Odluka o izboru medijatora dostavljeni Povjerenstvu za državnu službu ZHK, koje je dana 25. veljače 2015. potvrdilo predmetni izbor Ane Smoljan za medijatora državne službe u tijelima državne službe ŽZH.
“Prvooptužena Ingrid Miloš je kao službena osoba u Federaciji u službenu ispravu unijela neistinite podatke i svojim potpisom omogućila pravljenje takve isprave s neistinitim sadržajem, u čemu joj je pomogao Mario Bašić. Prvooptužena Ingrid Miloš je počinila kazneno djelo “krivotvorenje službene isprave”, a drugooptuženi Mario Bašić kao pomagač isto kazneno djelo, pa ih sud primjenom istog zakonskog propisa osuđuje na kaznu zatvora od po sedam mjeseci”, zaključuje se u presudi Općinskog suda u Ljubuškom koja je kasnije potvrđena.
Pola godine kasnije, predsjednica Federacije Lidija Bradara odlučila je pomilovati osuđenog Bašića.
Bio je mart 2021. godine kada je sarajevski biznismen Elmedin Karišik putem Skya poslao poruke Saniju El Murdi, bh. državljaninu optuženom za krijumčarenje velikih količina kokaina za kartel Tito i Dino.
“Jučer, prije nego smo krenuli na džumu sretnem onog Šmrka sa starim njegovim i zvali me, hajde da jedemo. Priča mi za Konakovića, isfinansirao mu čitavu kampanju, sad prošle izbore”, napisao je Karišik.
“Oni mu isfinansirali kampanju”, pita Murda.
“Pa, nije mi baš sve ispričao, ali kako sam skontao sad te neke tužioce stavio Konaković svoje što je on imao te predmete i odbačeni su svi”, pojasnio je Karišik.
“I to tebi samo tako ispriča usput onako”, upitao je El Murda.
“Što se tiče MUP-a u FUP-a”, uzvratio je Karišik.
Ove prepiske, međutim, do danas nikad nisu ugledale svjetlo dana. A evo i zbog čega. Za lakše praćenje ove priče ukratko ćemo predstaviti glavne likove.
Elmedin Konaković, predsjednik Naroda i Pravde i ministar vanjskih poslova BiH.
Elmedin Karišik, sarajevski biznismen preko kojeg su narko dileri prali novac. Hapšen po naredbi Tužilaštva BiH u okviru slučaja Ibrahima Hadžibajrića. Trenutno na slobodi.
Admir Arnautović Šmrk, sarajevski narko diler kojeg je uhapsilo Tužilaštvo BiH. Trenutno na slobodi.
Džermin Pašić, državni tužilac, po izboru Ambasade SAD-a “Heroj mjeseca”, zadužen za istrage u slučajevima Sky. Blizak prijatelj državnog tužioca Dubravka Čampare.
Dubravko Čampara, državni tužilac koji je vodio istrage u predmetima Sky. Brat kadra NiP-a Aljoše Čampare.
Mirsad Crnovršanin, bivši stručni saradnik državnog tužitelja Dubravka Čampare. Trenutno advokat u zajedničkoj kancelariji koju je otvorio za Čamparinom suprugom Maidom.
Adis Drnda, pripadnik SIPA-e, blizak Aljoši i Dubravko Čampari. Povezan sa Elmedinom Karišikom.
Nusret Selimović, bivši komesar MUP-a Kantona Sarajevo, “heroj mjeseca” Ambasade SAD-a, povezan sa porodicom Čampara i Džerminom Pašićem.
September je 2022. godine. Tužilac Tužilaštva BiH Džermin Pašić izdaje naredbu za hapšenje Admira Arnautovića Šmrka zbog kriminala koji je “dokumentiran” u okviru aplikacije Sky. Ali kada su pripadnici MUP-a Kantona Sarajevo doveli ovog sarajevskog kriminalca u zgradu Tužilaštva BiH kako bi ga predali u nadležnost postupajućeg tužioca, Džermin Pašić je naprasno nestao. Umjesto njega, Šmrka je preuzela tužiteljica Bojana Jolović. I, sutradan, kada je postupajući tužilac trebao ispitati uhapšenog Arnautovića, Pašić se izgubio. Šmrka su, stoga, morali ispitati tužioci Mladen Furtula i Bojana Jolović. Dan kasnije, Pašić se nije pojavio ni u sudnici Suda BiH kako bi iščitao prijedlog za određivanje pritvora kriminalcu koji je uhapšen po njegovoj naredbi. U sudnicu su, ponovo, morali tužitelji Furtula i Jolović. Na kraju je vd. glavnog državnog tužioca Milanko Kajganić skinuo sa predmeta Šmrk tužitelja Pašića, te ga je dao na postupanje Sanji Ljuboje-Romić, koja je tek nedavno imenovana za državnu tužiteljicu.
Predmet protiv Admira Arnautovića zvanog Šmrk formiran je na osnovu saznanja prikupljenih putem aplikacije Sky. Predmet je, prvobitno, registriran na tužioca Džermina Pašića, koji je prije toga, po izboru Ambasade SAD-a, proglašen – “herojem mjeseca”. Sredinom septembra prošle godine, tužiteljica Sanja Ljuboje-Romić, koju je prije toga glavni tužitelj Milanko Kajganić pridružio Pašiću i Sky predmetima, bila je odsutna i tužilac Džermin Pašić je procijenio da je njeno odsustvo idealno za provođenje akcije Bumerang, odnosno za hapšenje Admira Arnautovića zvanog Šmrk i njegovog partnera Adnana Maglića. U strahu da Sudu BiH uputi prijedlog za izdavanje naredbe za pretrese Šmrkovih objekata, tužilac Pašić je primijenio za njega ustaljenu praksu. U ponedjeljak, 19. septembra 2022. godine, poslije radnog vremena, Pašić je “zbog hitnosti” izdao pripadnicima MUP-a Kantona Sarajevo naredbu da uhapse Admira Arnautovića. Umjesto pismenog zahtjeva, od Suda BiH je tražio “usmenu naredbu” za pretresanje Šmrkovih objekata. Usmenu naredbu je izdao dežurni sudija Goran Radević, a predmet je kasnije preuzela sutkinja Hasija Mašović. Pripadnici MUP-a KS su krenuli u akciju. Došli su na adrese na kojima su živjeli Arnautović i Maglić, ali pretrese nisu započeli. Umjesto upada u Šmrkovu kuću, tužilac Pašić je predložio da pripadnici MUP-a Kantona Sarajevo pozovu Admira Arnautovića da se sam javi u Policijsku upravu Centar. Šmrk se, prema informacijama Istrage, u policijsku upravu odvezao taksijem, gdje je službeno lišen slobode. Isto je planirano i sa Adnanom Maglićem, ali se on, iako je obećao, nije pojavio u PU Centar.
Admir Arnautović Šmrk je u MUP-u Kantona Sarajevo zadržan 24 sata, nakon čega je prebačen u Tužilaštvo BiH. U tom trenutku, postupajući tužilac Džermin Pašić se “povlači” iz predmeta, te moli glavnog tužioca Milanka Kajganića da mu nađe zamjenu, jer on zbog “komšijskih odnosa” ne može primiti uhapšenog Šmrka. Čelnici Tužilaštva, potom, kompletan posao prebacuju na tužiteljicu Bojanu Jolović koja je, van radnog vremena, oko 22 sata morala doći u zgradu Tužilaštva BiH kako bi preuzela Šmrka od pripadnika MUP-a KS. Ispitivanje osumnjičenog Admira Arnautovića bilo je planirano za srijedu ujutro. No, tužilac Pašić je svojim saradnicima rekao da bi mu to ispitivanje prouzrokovalo neugodnosti, pa su rukovodioci Tužilaštva BiH odlučili da Šmrka ispitaju tužitelji Mladen Furtula i Bojana Jolović. Nakon ispitivanja, Tužilaštvo BiH je Sudu BiH uputilo prijedlog za određivanje pritvora Admiru Arnautoviću. Ročište je održano narednog dana, a umjesto Džermina Pašića Tužilaštvo BiH su na ročištu zastupali tužioci Bojana Jolović i Mladen Furtula. Postupajući tužilac Pašić je, tako, izbjegao direktno suočavanje sa Šmrkom. Na kraju je, kako smo već naveli, tužilac Pašić uspio u svojoj nakani. Skinut je sa predmeta protiv Admira Arnautovića Šmrka kojeg mu je bilo “neugodno” ispitivati.
Devet mjeseci kasnije, Tužilaštvo BiH nije podiglo optužnicu protiv Šmrka. Zbog toga su državni tužioci odlučili da Sudu BiH predlože da Admir Arnautović bude pušten na slobodu. Šmrk je iz pritvora izašao 15. juna ove godine. Ni šest mjeseci kasnije optužnice protiv Admira Arnautovića Šmrka nema. Dakle, od hapšenja iz kojeg se povukao Pašić do danas je prošlo 15 mjeseci. Optužnica nije podignuta. Prema informacijama Istrage, Admir Arnautović pokušava preko kadrova NiP-a i državnog tužioca Dubravka Čampare isposlovati nagodbu. Priznao bi krivično djelo i dobio bi između tri i pet godina zatvora. Istovremeno, tužioci Pašić i Čampara od Šmrka traže da lažno svjedoči protiv njihove kolegice Diane Kajmaković. Istraga.ba je u posjedu snimka koji potvrđuje ove navode i u narednim danima ćemo ga objaviti.
Sada idemo na slučaj Hadžibajrić. Iako je načelnika Općine Stari Grad Sarajevo prevashodno istraživalo Tužilaštvo Kantona Sarajevo, u predmet se uključuje Tužilaštvo BiH, odnosno državni tužilac Džermin Pašić. Akcija je započela 9. maja ove godine. Tužilaštvu Kantona Sarajevo se prepuštaju Ibrahim Hadžibajrić i njegova saradnica Alma Destanović, dok Pašić provodi istragu protiv Seida Hadžibajrića, Elmedina Karišika, Emina Rogo, Mustafe Dedića, Sanija El Murde i Barbare Pekić. U dijelu akcije koji je proveden po naredbama Tužilaštva KS pronađeni su svi osumnjičeni. Ibrahim Hadžibajrić i Alma Destanović su uhapšeni. Bivši načelnik Starog Grada i danas je u protvoru. No, onaj dio predmeta kojeg je zadužio Džermin Pašić je, faktički, već propao. Svi osumnjičeni su na slobodi, a dvoje glavnih, Sani Al Murda i Barbara Pekić su u bjekstvu, izvan BiH. Naime, kada su pripadnici policijskih agencija 9. maja započeli akciju, nisu na adresama u Sarajevu pronašli Barbaru Pekić i Sanija Al Murdu. Barbara Pekić je, već smo objavljivali, bivša djevojka Edina Gačanina Tita koja je u Sarajevu, prljavim novcem, otvorila ugostiteljski objekat Dos Hermanos. Barbara Pekić je polusestra Sanija El Murde, kojeg belgijsko pravosuđe potražuje zbog krijumčarenja 3,2 tone kokaina. No, Murda je, neposredno prije Pašićeve akcije, pobjegao iz BiH. Trenutno se nalazi u Turskoj. Postupajući tužilac Džermin Pašić do danas nije zatražio raspisivanje Interpolove potjernice za Al Murdom koji je svoj prljavi novac prao preko Elmedin Karišika i njegove firme Plaza u Sarajevu.
Sani Al Murda
Sada idemo u Čadordžinu ulicu u Starom Gradu. Tamo je prošle godine sagrađena zgrada poznata kao “Tao House”. Investor je bila Plaza living. Općina Stari Grad, po ovlaštenju načelnika Ibrahima Hadžibajrića i općinske sekretarke Alme Destanović, izdala je dozvole za rad, iako je sve bilo suprotno regulacionom planu. Dozvole su, rekosmo, izdate kompaniji Plaza d.o.o. Sarajevo čiji je osnivač – Elmedin Karišik.
Tao House
“Medo je zadužen za sve projekte u BiH”, napisat će putem Sky aplikacije Sani Murda svom poslovnom partneru Nenadu Crnogorcu.
Medo je nadimak Elmedina Karišika. Komunikacije putem Sky aplikacije otkrivaju da je Sani Al Murda preko firmi koje je osnivao Karišik ubacivao prljav novac u legalne tokove.
“Imam ovu jednu građevinsku firmu što svaka 2-3 mjeseca sve što uzimamo u tom periodu i plaćamo preko računa prefakturišem i dodam 30 posto”, pisao je Karišik u Sky aplikaciji.
No, za pranje novca je ključna bila firma Plaza marketing. Evo kako je to funkcioniralo.
“Ja kad njima fakturišem, ide ovako. Marketing usluge 30 hiljada KM plus pdv 17 posto je 35 hiljada. Mi njima u kešu dajemo 30 hiljada, a oni nama uplate cijeli iznos sa PDV-om, odbijaju na svojoj PDV prijavi, jer se to njima vodi kao ulazni PDV, a nama izlazni. A njima marketing usluge ulaze u direktni trošak i štede na kraju godine 10 posto dobiti na čitav iznos. Tako da oni na kraju godine sa ovim našim uštede 10 posto. Zato sam ti rekao da neke firme jedva dočekaju da izvlače keš i da čak za te usluge dadnu 5-6 posto. Samo što ja ne mogu da dođem do tih jakih firmi”, napisao je Karišik Saniju Al Murdi.
Karišik je, tako, ubacivao prljav novac u sistem. No, za marketinške poslove bili su mu potrebni bilbordi. Karišik je, potom, postigao dogovor sa Seidom Hadžibajrićem, sinom načelnika Ibrahima Hadžibajrića koji mu je po povoljnim uslovima i uz određeni iznos mita davao dozvole za postavljanje, recimo, “Eco solarnih” prostora za oglašavanje.
Zbog ovih poslova u maju ove godine je Tužilaštvo BiH uhapsilo Seida Hadžibajrića i Elmedina Karišika zajedno sa Eminom Rogo, koja je ubrzo i puštena. No, u ovaj predmet ubrzo ulazi advokat Mirsad Crnovršanin, bivši stručni saradnik tužioca Dubravka Čampare koji ima kancelariju sa Maidom Čampara. Crnovršanin u oktobru predlaže Čamparionom prijatelju i postupajuće tužiocu Džerminu Pašiću da pusti na slobodu Elmedina Karišika. Pašić pristaje da Karišik uplati 346 hiljada KM i da izađe na slobodu. Krajem oktobra Medu Karišika puštaju iz pritvora. Nekoliko dana kasnije Pašić predlaže da se na slobodu pusti i Seid Hadžibajrić. To znači da niko od osumnjičenih u dijeli predmeta kojeg je on preuzeo, nije u pritvoru. Kako bi “prikrio” svoje sumnjivo postupanje u ovom slučaju, Pašić je prije nekoliko dana poslao dopis MUP-u Kantona Sarajevo u kojem ih optužuje da su bili neaktivni u prikupljanju dokaza, zbog čega su svi osumnjičeni u njegovom dijelu predmeta na slobodi. Ovim je, faktički, počeo Pašićev i Čamparin obračun sa aktualnim policijskim komesarom MUP-a KS Fatmirom Hajdarevićem kojeg ne drže pod kontrolom. Čampara i Pašić su, naime, proteklih godina koristeći svoj utjecaj u Ambasadi SAD-a, uspijevali održati Nusreta Selimovića na poziciji komesara MUP-a KS iako je on imao stečene uslove za penziju. Nakon što je Selimović razriješen, a Hajdarević postao komesar, Dubravko Čampara je, prema informacijama Istrage, pozvao Ramu Isaka i tražio od njega da FUP preuzme kontrolu nad aplikacijom SKY.
Federalni ministar unutrašnjih poslova Ramo Isak izjavio je 6. septembra za Fenu da Federalna uprava policije od Tužilaštva BiH “preuzima SKY predmete”. Prije nego što je dao tu izjavu, Isak je razgovarao sa tužiocem Čamparom koji zna za brojne prepiske u Sky aplikaciji koje duboko kompromituju predsjednika Naroda i Pravde Elmedina Konakovića i njegove veze sa samim kartelom Tito i Dino kojim rukovodi Edin Gačanin Tito. Upravo zbog brojnih prepiski u Sky Čampara i Pašić ne dopuštaju drugim istražiteljima korištenje ovih informacija, Zbog toga je Pašić na sve moguće načine pokušavao preuzeti dio predmeta Hadžibajrić, odnosno one dijelove koji se odnose na Elmedina Karišika i Sanija Al Murdu. Ranije smo objavljivali da je sa Karišikom u direktnoj vezi bio i inspektor SIPA-e Adis Drnda, koji je blizak svim kadrovima NiP-a.
Naime, inspektor SIPA-e Adis Drnda, trenutno raspoređen u Direkciji za koordinaciju policijskih tijela, koristio je privatno vozilo Elmedina Karišika, u utorak uhapšenog sarajevskog biznismena koji je preko Općine Stari Grad godinama prao kokainski novac. Isto vozilo koristio je i Adnan Maglić, član narko grupe Admira Arnautovića zvanog Šmrk. U pitanju je automobil Toyota xa5 bijele boje registrirana na uhapšenog Elmedina Karišika kao fizičko lice.
Podsjećamo, inspektor Drnda je jedan od najodanijih prijatelja Aljoše Čampare i njegovog brata, državnog tužioca Dubravka Čampare. Obratite pažnju na dokument ispod ovog pasusa.
Ovo je izvod iz sistema Granične policije BiH koji pokazuje prelaske preko granice Karišikove Toyote. U crvenom okviru se nalazi ime Adisa Drnde, inspektora SIPA-e koji je prije nekoliko godina ostao bez pristupa tajnim podacima, zbog čega su ga nedavno braća Čampara prekomandovali u Direkciju za koordinaciju policijskih tijela gdje ga pokušavaju instalirati za šefa unutrašnje kontrole. U plavom okviru se nalazi ime Adnana Maglića, presuđivanog narko dilera koji je sredinom aprila ove godine pušten na slobodu nakon što je prethodno uhapšen u okviru istrage po aplikaciji Sky kao član narko grupe Admira Arnautovića zvanog Šmrk.
Dakle, policijski inspektor Adis Drnda je 20. juna 2021. godine, vozio Karišikovu Toyotu kada je u 23 sata i 13 minuta ušao u Bosnu i Hercegovinu iz pravca Crne Gore, preko Graničnog prijelaza Hum-Šćepan Polje.
Nekoliko mjeseci kasnije, u istom vozilu je bio i narko diler Adnan Maglić. On je, naime, u oktobru 2021. godine zajedno sa prijateljem Harisom Čatovićem izlazio u Hrvatsku. Sve se dešavalo između 28. i 30. oktobra na Graničnom prijelazu Gradiška.
Drnda je, rekosmo, blizak prijatelj kadrova NiP-a Aljoše Čampare i Elmedina Konakovića.
Adis Drnda i Aljosa Campara
Adis Drnda je blisko pvezan i są tužiolcem Dubravkom Čamparom, a snimci koji su posjedu Istrage, dokazuju kako je Čampara koristio Drndu i davao mu instrukcije za djelovanje prilikom formiranja Vlade FBiH. Ali o tome uskoro. Kao i o stanovima u Istanbulu i sastancima u Dubaiju iz marta 2021. godine.
U Sarajevu postoje dva viđenja trenutne krize u BiH. Nazovimo ih mekim i tvrdim pristupom (što možda najbolje odgovara razlici u američkom političkom jeziku između dovish i hawkish policy). Dok zagovornici mekog pristupa pozivaju na dijalog s Miloradom Dodikom, oni drugi smatraju da je potreban obračun s njime.
Meki pristup
Pogledajmo izbliza kako zvuče argumenti jednih i drugih. Krenimo od tumačenja samog razloga krize. Zagovornici mekog pristupa, poput Kasima Trnke, smatraju da odgovornost za početak krize leži na OHR-u. U trenutku kada je „ojačan evropski put, uslijedila je skoro diverzantska akcija da se pokuša zaustaviti taj evropski put“, ocijenio je Trnka.
Slično viđenje iznio je i Enver Kazaz. „Schmitovo nametanje Izbornog zakona u trenucima kada je BiH dobila otvaranje pregovora sa EU u potpunosti je kontroverzno i veoma štetno po napredak BiH na daljnjem (!) evropskom putu“, kazao je Kazaz.
Dodao je da „iza Schmidta očigledno stoje SAD, koje lome Dodika“. Iako navija za pad predsjednika RS-a, kazao je da to ne smatra izglednom opcijom, jer „mi nemamo instrumente da u RS-u provedemoo Schmidtovu odluku“. Stoga navedenom odlukom se, kako predviđa Kazaz, Dodik neće biti oslabljen, već osnažen.
Predsjednik SDP-a Nermin Nikšić je, u svojoj varijanti mekog pristupa, kazao da će Schmidtova odluka „sigurno usporiti evropski put“. Pojasnio je i da podržava sadržaj odluke, kao i Schmidtovo pravo da mijenja Izborni zakon, ali je – kao da se s naročitom pažnjom obraća SNSD-u i HDZ-u – potcrtao da nije sretan što je došlo do takvog ishoda.
„Moramo biti svjesni – kompromis nije bilo moguće ostvariti bez Dodika i Čovića. Koliko god se mi upinjali, i oni su morali biti dio iste priče, koju smo završili da dobiijemo otvaranje pregovora“, kazao je Nikšić.
Na koncu, Evropska komisija je neizravno osudila Schmidtov potez, istaknuvši u svojoj reakciji da bonske ovlasti treba koristiti „isključivo kao krajnju mjeru protiv nepopravljivih nezakonitiih radnji“. Drugim riječima, po mišljenju Brisela, Schmidt može samo da djeluje reaktivno, recimo, da poništava neustavne propise koje donesu vlasti RS-a. Ne bi smio da djeluje proaktivno, kao u ovom slučaju, unapređujući Izborni zakon.
Sasvim drugačiju ocjenu dala je Ambasada SAD, kao i pomoćnik američkog državnog sekretara Jim O'Brien, te Ambasada Ujedinjenog Kraljevstva u BiH, kao i ambasade Njemačke i Nizozemske koje su osjetile potrebu da se oglase posebnim saopćenjima i, na izvjestan način, ograde od ocjene Evropske komisije.
Tvrdi pristup
Američka ambasada je bezrezervno pozdravila odluku visokog predstavnika, naglasivši da je „vitalno osigurati da izbori budu slobodni i pošteni“, a njihov stav je podebljao i O'Brien. Slično saopćenje su izdale Britanska i Njemačka ambasada, kao i specijalni izaslanik njemačke vlade za Zapadni Balkan Manuel Sarrazin.
Nizozemski ambasador u BiH Henk van den Dool je Schmidtov potez ocijenio čak kao ispunjavanje jednog od 14 ključnih prioriteta, koji su stavljeni pred BiH na evropskom putu.
Nakon što je Narodna skupština RS usvojila zaključke, kojima osporava odluku OHR-a, uslijedila je dodatna, još bitnija reakcija Ambasade SAD-a, u kojoj se ističe da su ovi zaključci direktan napad na Dejtonski sporazum. Za Amerikance, izvor krize nije u Schmidtovom potezu, već u neprimjerenim reakcijama iz RS-a.
Na kraju saopćenja su prijetećim tonom poručili da će SAD „nastaviti koristiti sredstva kojima raspolažu kao odgovor na anti-dejtonsko djelovanje“. Saopćenje je objavljeno, kada su bh. mediji bili preplavljeni detaljima o zatvaranju bankovnih računa zvaničnika RS-a, članova Dodikove porodice i kompanija bliskih režimu, poput Integral Inžinjeringa.
Značajan dio političkih komentatora podržao je navedeni, tvrdi pristup. Urednik portala Klix Semir Hambo je ocijenio da je Dodik svjestan da će se, ako krene u eskalaciju sa međunarodnom koalicijom voljnih okupljenom oko SAD-a, sučiti s posljedicama koje bi „mogle biti mnogo ozbiljnije“ nego ranije. Podsjetio je na snažan efekat koji je proizveo gašenje računa u RS-u, kao i na to da je u toku već jedan krivični proces protiv Dodika zbog nepoštivanja odluka OHR-a.
Sličnu je ocjenu dao i Jasmin Mujanović, kazavši da „sada postoji šansa da se dokrajči Dodik, ali to zahtijeva konfrontaciju s njime, a ne kompromis“. Dodao je da je Dodik „slab i uplašen“, te da je od najvećeg značaja da mu se ne dodaje pojas za spašavanje. Kazao je da „omanji američki pritisak i njime izazvana panika vlasti u RS-u“ dokazuju da se problem zvani Dodik može lako riješiti kada postoji politička volja za to.
Jeste li primijetili da se Dodik promijenio?
Tačno prije godinu dana, kada su Amerikanci još uvijek bili optimistični u vezi s novoformiranom koalicijom na državnom nivou, na ovom portalu sam napisao: „Prije ili kasnije Washington će shvatiti da se Dodik neće smiriti, čak i ako mu Trojka bude popuštala.“
Ostavio sam kao otvorenu mogućnost da su Amerikanci već tada bili svjesni toga, te da će krenuti u njegovo uklanjanje, nakon što se pokaže da Dodik neće deradikalizirati svoju politiku.
Posve drugačiju ocjenu su davali analitičari, poput Žarka Papića ili spomenutog Envera Kazaza. Papić je tada uočio da se Dodik promijenio. „Primjećujete li promjenu kod Dodika? Odjednom je veoma otvoren za saradnju s Bošnjacima u RS-u“, kazao je.
Kazaz je podijelio s javnošću da od Dejtona po pravi put osjeća nadu u bolji život za građane. „Nema više onako radikalnih Milorada Dodika i Dragana Čovića. Formiranju vlasti se pristupilo na drugačiji način“, zaključio je.
Možda Kazaz i Papić i danas misle da je otvaranje pregovora sa EU dokaz da se SNSD i HDZ zaista jesu promijenili, te da se njihov optimizam pokazao opravdanim.
Ja mislim da bi navedeno tumčenje bilo iluzorno, te se slažem s ocjenom Američke ambasade da je napredak na evropskom putu „ostvaren uprkos, a ne zahvaljujući Dodiku“. Čak i ako je postojala određena spremnost unutar SNSD-a na dijalog, ona se pokazala nedovoljnom, te je svakako bila rezultat straha od Bidenove administracije i taktičkog odgađanja eskalacije, tj. čekanja američkih izbora i eventualne Trumpove pobjede.
Šta dalje?
Da li će Amerikanci ukloniti Dodika, nakon što su zaključili da se nije promijenio (kako sam priželjkivao prije godinu)? Ili je u pravu Kazaz, kada kaže: „Navijam za Dodikov pad, ali ovo [Schmidtova intervencija] nije način da Dodik padne već da ga se ojača.“
Ne znam. Ne bih se usudio tvrditi da će navedena kriza sigurno ojačati Dodika. Niti da će on, u predstojećem periodu, sigurno biti uklonjen (tako što će npr. biti osuđen za nepoštivanje odluka OHR-a, te smijenjen i eventualno uhapšen, ako ne bude prihvatao sudsku presudu).
U knjizi Kako države misle Sebastian Rosato i John Mearsheimer vele da je svijet (međunarodne) politike obilježen radikalnom neizvjesnošću, te da smo uvijek u informacijskom deficitu.
Jedini način da se, u tako neizvjesnom okružju, vodimo racionalnu politiku jeste da se oslonimo na kredibilne teorije. Rosato i Mearsheimer ističu da čak ni takav pristup nije garant da ćete biti uspješni, ali je manja šansa za promašaj, ako se oslonite na kredibilnu, umjesto na nekredibilnu teoriju.
Nekredibilne teorije o budućem razvoju događaja su, po pravilu, prožete optimizmom. Rosato i Mearsheimer navode primjer Chamberlainove „miroljubive“ nespremnosti da povećava vojne kapacitete nakon dolaska nacista na vlast 1933; ili slijepe vjere Bushove administracije da će se, nakon svrgavanja Sadamove tiranije, Irak brzo i lako demokratizirati.
U našem kontekstu, duboko nekredibilna teorija je da su Dodik i Čović spremni na dijalog i kompromis, na dobrovoljnom principu. Drugim riječima, mora ih se tjerati na to. Ali čak i tada će naći načina kako da izbjegnu konstruktivan dijalog, što potvrđuje ocjena Amerikanaca da se otvaranje pregovora s EU desilo uprkos, a ne zahvaljujući Dodiku. Sličan je i Čovićev odnos prema Južnoj interkonekciji.
Zato smatram promašenim pozive Nermina Nikšića, Delegacije EU u Sarajevu, kao i analitičarara poput Papića i Kazaza da se nastavi sa politikom, koja je bila na djelu u proteklih godinu, te podržavam spremnost američke vlada se krene drugim putem. Ne znam hoće li ta promjena dovesti do uklanjanja Dodika, ali talas sankcija ga sigurno neće ojačati. U svakom slučaju, obračun s Dodikom je znatno bolja politika nego status quo, uz kreiranje iluzije o napretku.
Najgori Biden je bolji za nas od najboljeg Trumpa
U predstojećem periodu, očekuju nas (najmanje) dva važna događaja na međunarodnom planu. Prvi je najavljena ljetna ofanziva ruskih snaga u Ukrajini, a drugi će biti američki izbori, na kojima izgledne šanse za pobjedu ima Donald Trump.
Na jednoj od redovnih sesija, koje u Beogradu organiziraju intelektualci bliski Dodiku, Đuro Bilbija je kazao: „Ruski svijet je preduslov za uspostavu Srpskog svijeta, a preduslov za uspostavu Ruskog svijeta jeste pobjeda Rusije u ratu protiv Ukrajine, odnosno poraz Zapada u Ukrajini.“ Sličnu ocjenu dao je Nenad Kecmanović, kazavši kako Zapad žuri da disciplinuje Srbe prije nego Rusija stigne na učšće Dunava. Drugim riječima, Kecmanovićeve (i Dodikove) nade vezane su za rusko napredovanje.
Uz eventualni kolaps Ukrajine, ogromna je opasnost i ako se Trump vrati u Bijelu kuću. Njegov prvi mandat bio je obilježen potpunom pasivnošću Američke ambasade u BiH. Možemo biti kritični prema nekim od poteza aktuelnog ambasadora Michaela Murphyja, ali on je po svim parametrima višestruko agilniji i bolji od svog prethodnika, prilično nevidljivog Erica Nelsona. Razlog nije samo u razlici između dvije ličnosti, već u podršci koju su imali u Washingtonu.
Ako uzmemo u obzir da je potencijalni kandidat za Trumpovog državnog sekretara Richard Grenell, koji otvoreno podržava regionalnu agendu velikosrpskog establišmenta, onda bi novi mandat Trumpa mogao biti još opasniji za BiH nego prvi. Ne treba zaboraviti da je Dodik ranije najavio da će proglasiti secesiju u slučaju Trumpove pobjede.
Nemam nikakve sumnje da se Dodik u prethodnih godinu primirio u određenoj mjeri. I da je spreman i do američkih izbora se primiriti, samo da politički živ dočeka nove geopolitičke okolnosti. Onaj ko, poput korifeja Trojke, to ne razumije, te optimistično vjeruje da se s Dodikom može graditi stabilnost i ići polako naprijed do američkih predsjedničkih izbora, grdno se vara.
Uvjeren sam da je Bidenova administracija, zabrinuta zbog navedenih opasnosti, krenula u obračun s Dodikom. SAD nesumnjivo imaju dovoljno snage da oslabe, pa čak i uklone Dodika, prije predstojećih američkih izbora. Pitanje je samo hoće li imati dovoljno odlučnosti, te ako budu imali koliko će ih omesti Dodikovi evropski prijatelji, kao i neke domaće snage. Ne treba zaboraviti da su Amerikanci još u januaru tražili od Schmidta da nametne izmjene Izbornog zakona, ali zahvaljujući sadejstvu Trojke i EU izgubljeno je nekoliko mjeseci.
U svakom slučaju, potrebno je u što većoj mjeri iskoristiti preostalih desetak mjeseci Bidenovog mandata, te podršku koju ambasador Murphy ima u najvišim krugovima američke politike, prije svega u ličnosti Jamesa O'Briena, kako bi se Dodik uklonio ili makar u što većoj mjeri oslabio. To je najbolji način da se ova zemlja pripremi za vrlo neizvjestan period koji slijedi. Sve ostalo, a time prije svega mislim na stvaranje iluzije da je s Dodikom moguć napredak, predstavlja egzistencijalnu opasnost za BiH. Ako ne možemo mnogo pomoći Amerikancima, nemojmo im odmagati. A možemo im pomoći.
Predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH Kemal Ademović podnio je prošle sedmice Ustavnom sudu BiH Zahtjev za ocjenu ustavnosti Odluke o promjeni namjene šumskog zemljišta koju je Vlada FBiH donijela prošle godine kako bi pogodovala britanskoj kompaniji Adriatic Metals prilikom eksploatacije plemenitih metala u Varešu, saznaje Istraga.ba.
“Smatram da navedena Odluka krši odredbe Ustava BiH. Milim Vas da ovaj zahtjev tretirate kao hitan”, navedeno je u Ademovićevom zahtjevu upućenom Ustavnom sudu BiH 4. marta ove godine.
U obrazloženju Zahtjeva Ademović navodi da “u skladu sa odredbom člana III/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine entiteti i sve njihove administrativne jedinice imaju obavezu da usaglašavaju entitetske ustave i zakone sa Ustavom Bosne i Hercegovine. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine entiteti imaju obavezu provođenja presuda Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
“I pored postojanja Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”,br.18/2005,29/2006,85/2006,41/2007,74/2007、99/2007, 58/2008 i 22/2022), te stava Ustavnog suda Bosne i Hercegovine(U-1/11;U-8/19;U-9/19; U-16/20; U-4/21 i U-10/22) da je to pitanje u isključivoj nadležosti države Bosne i Hercegovine, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine donijela je Odluku o promjeni namjene šumskog zemljišta i privremenom korištenju šumskog zemljišta u druge namjene (,Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, br. 89/23, 100/23) kojim je regulisala način promjene namjene šumskog zemljišta i način privremenog korištenja šumskog zemljišta u druge namjene”, naveo je Ademović.
Podsjetimo, u novembru prošle godine Vlada Federacije BiH donijela je odluku kojom je kasnije, suprotno Zakonu o zabrani raspolaganja državnom imovinom, omogućeno britanskoj kompaniji Adriatic Metals promjenu namjene šumskog zemljišta na području Vareša.
“Ovom odlukom regulira se način promjene namjene šumskog zemljišta i privremenom korištenju šumskog zemljišta u druge namjene”, navedeno je u Odluci Vlade FBiH koju sada osporava Kemal Ademovič.
Kompletnu odluku možete pročitati ukoliko kliknete ovdje.
Šumsko zemljište, piše u odluci, može se, osim za gospodarenje šumama, privremeno koristiti za druge planirane namjene, i to:u svrhu eksploatacije mineralnih sirovina i drugih prirodnih bogatstava, u periodu trajanja koncesionog ugovora.
“Koncesor, koncesionar ili investitor može podnijeti zahtjev kantonalnom ministarstvu za korištenje šumskog zemljišta za druge namjene ukoliko je to predviđeno planom prostornog uređenja”, navedeno je u Odluci.
Dalje piše da “dozvola za korištenje šumskog zemljišta za svrhe iz stava (1) ove tačke izdaje se u formi rješenja, koje donosi federalni ministar uz prethodno mišljenje Federalne uprave za šumarstvo i saglasnosti Pravobranilaštva Bosne i Hercegovine”.
Samo mjesec kasnije, Vlada FBiH je izmijenila ovu odredbu, izbacujući Pravobranilaštvo BIH iz procesa davanja saglasnosti.
U Odluci o promjeni namjene šumskog zemljišta i privremenog korištenja šumskog zemljiušta u druge namjene, u tačkin VII, stav 4 brišu se riječi “i saglasnost Pravobranilaštva Bosne i Hercegovine”, piše u odluci iz decembra prošle godine.
Nakon ove odluke, Vlada FBiH donijela je novu odluku kojom “dozvoljava investitoru . privrednom društvu Adriatic Metals BiH privremeno korištenje šumskog zemljišta, površine 72.415 kvadratnih metara, u svrhu eksploatacije mineralnih sirovina olova, cinka, barita i pratećih plemenitih metala”, navedeno je u Rješenju koje je Vlada FBiH donijela krajem decembra prošle godine”.
Rudnik je formalno započeo s radom 5. marta, a svečanom otvaranju je prisustvovao federalni premijer Nermin Nikšić. Dan ranije, kako se vidi iz dokumenata, Nikšićev koalicijski partner i zamjenik predsjednika NiP-a Kemal Ademović zatražio je ocjenu ustavnosti Nikšićevih odluka.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
Edin Gačanin Tito je proteklih godina živio u Dubaiju. Policija u Peruu više puta je registrovala njegov ulazak u tu državu. sumnja se da je upravo on obezbijedio novac kojim je podmićen sudija Luis Perez Leon koji je nezakonito pustio Smaila Šikala da se brani sa slobode. Zbog odluke u predmetu Šikalo, ovaj sudija je, rekosmo, suspendovan na šest mjeseci. Krajem jula ove godine peruansko je pravosuđe saopćilo da je raspisalo potragu za Šikalo. No, prema informacijama Istrage, potraga se odnosi samo na državu Peruu jer je neko u toj državi napravio “previd” zbog čega nije raspisana međunarodna Interpolova potjernica. Šikalo se, zato, može slobodno kretati i van granica BiH. Za sada je, međutim, utočište pronašao u Sarajevu, kao i nekoliko bivših pripadnika Federalne uprave policije koji su bili lična pratnja vođe kartela Edina Gačanina Tita. Šef kartela je posljednji put u BiH bio u septembru 2016. godine i domaćin mu je bio biznismen Gordan Memija koji je, svjedočeći na Općinskom sudu u Sarajevu, priznao svoje kontakte sa Edinom Gačaninom Titom.
“Smatram da navedena Odluka krši odredbe Ustava BiH. Milim Vas da ovaj zahtjev tretirate kao hitan”, navedeno je u Ademovićevom zahtjevu upućenom Ustavnom sudu BiH 4. marta ove godine.
