Novembar je 2016. godine. Banjalučanka Tanja Došen-Subotić otvara bankovni račun u Austriji i od tog trenutka počinje primati milionske uplate od firme Cjevovar iz Brčkog i nekoliko firmi iz Slovenije. Konačni saldo na tom računu iznosio je 9,5 miliona eura. Ona je dio novca podigla u gotovini i, prema dokumentima koji su u posjedu Istrage, predala ga slovenačkim biznismenima bliskim tamošnjem premijeru Janezu Janši – Roku Snežiču i Vuku Miranu. Ostatak je proslijedila na bankovne račune nekoliko fizičkih lica u Sloveniji. Jedna uplata otišla je na račun Jerneje Sotto.
Janša i Snežič
Kada je Istraga početkom ove godine objavila brojne detalje o pranju 22 miliona eura preko bh. državljana povezanih sa Janšinim biznismenima Rokom Snežičem i Miranom Vukom, uslijedila je odmazda preko slovenačke televizije Nova24TV. Istovremeno, glavna državna tužiteljica Gordana Tadić, koja je prethodno odbila voditi istragu o pranju 22 miliona eura, izvijestila je javnost da je “formirala predmet” u okviru kojeg namjerava istražiti odakle našem portalu dokumenti o ovom međunarodnom kriminalu. Njenu izjavu odmah su prenijeli na televiziji Nova24TV uz salve uvreda na račun autora ovog teksta. No, da vidimo zbog čega ovakve reakcije?
Rok Snežič
Rok Snežič je, rekosmo, slovenački biznismen koji je ranije osuđivan zbog pranja novca i kaznu je izdržavao u istoj ćeliji s aktualnim premijerom te države i predsjednikom Slovenske demokratske stranke Janezom Janšom čije je kršteno ime – Ivan Janša. Snežič je posljednjeg dana 2020. godine protjeran iz BiH zbog toga što je proglašen osobom opasnom za nacionalnu i ekonomsku sigurnost. Godinama je poslovao u Banja Luci koristeći bh. državljane da osnivaju fiktivne firme i otvaraju bankovne račune u Slovačkoj, Austriji i Mađarskoj i preko tih računa je oprano najmanje 22 miliona eura. SIPA je dokumentovala kriminal, podnijela izvještaj o počinjenom krivičnom djelu protiv bh. državljanki Dijane Đuđić, Jelene Sladojević i Tanje Došen-Subotić, ali se Tužilaštvo BiH proglasilo nenadležnim za ovaj predmet, ocijenivši da “nema organiziranog kriminala”.
Tako se Rok Snežič, zahvaljujući Gordani Tadić, izvukao od krivičnog gonjenja u BiH mada u dokumentima Tužilaštva BiH piše da je “u sumnjive višemilionske transkcije bilo uključeno nekoliko firmi registrovanih u Brčkom, Prijedoru, Sloveniji, Slovačkoj, Mađarskoj” i da je “preko tih računa uplaćeno više od 22 miliona eura i to za navodne podzemne radove izvedene u zemljama EU”. U pitanju je, dakle, međunarodno pranje novca preko nekoliko država, a jedna od banaka preko koje su vršene transakcije u ovom slučaju bila je mađarska OTP Banka, čiji je suvlasnik ruski oligarh Megtet Rahimkulov. Jedna od sumnjivih uplata, rekosmo, izvršena je na račun slovenačke državljanke Jerneje Sotto.
dokument Tužilaštva BiH: uplata na račun Jerneje Sotto
Jerneja Sotto je direktorica firme Bartolomea registrirane u Ljubljani, a osnovna djelatnost te firme je finansijsko savjetovanje kojim se godinama bavi i Rok Snežič.
U osnivačkim aktima firme čija je direktorica Jerneja Sotto piše da je jedan od dioničara Bartolomea bio i Stanislav Petek. Njihova kompanija Bartolomeo, koju, rekosmo, zastupa Jerneja Sotto na čiji je račun novac uplaćivala Snežičeva prijateljica Tanja Došen-Subotić, suosnivač je firme Nova hiša d.o.o. Ljubljana.
Među dioničarima Nove hiše je i Ivan Janša, no drugi podaci o ovoj osobi nisu navedeni, osim u Velenju. Stoga, idemo dalje. Preduzeće Nova hiša d.o.o. Ljubljana formalni je izdavač portala nova24TV.si.
Direktor portala nova24tv.si je Boris Tomašič koji je, ujedno, i predsjednik Upravnog odbora dioničkog društva novatv24.si, informativna televizija d.d. što dokazuje notarski zapisnik sa Skupštine dioničara održane u junu 2020. godine.
zapisnik sa Skupštine dioničara Nova24TV
U prilogu zapisnika nalazi se i spisak dioničara ove televizije među kojima su Aleš Hojs, Klavdija Snežič, Ivan Janša, Božo Predalič i tri kompanije iz Mađarske. Dioničar Božo Predalič je sekretar Vlade Janeza Janše, Aleš Hojs je ministar unutrašnjih poslova u Vladi Janeza Janše, dok je Klavdija Snežič supruga Roka Snežiča, biznismena koji je bio organizator međunarodnog pranja više od 22 miliona eura.
Prema dokumentima Tužilaštva BiH, i Klavdija Snežič bila je među osobama koje su uplaćivale novac na račun Jelene Sladojević, bh. državljanke koja je, zajedno s Dijanom Đuđić i Tanjom Došen-Subotić, bila dio grupe koja je, za račun Roka Snežiča, prala novac preko BiH, Austrije, Slovačke i Mađarske. Klavdija Snežič je članica Nadzornog odbora Nova24TV, zajedno sa Peterom Schatzom, mađarskim biznismenom povezanim s premijerom te države Viktorom Orbanom, koji je podržavao politiku Janeza Janše. U istom periodu dok je Rok Snežič zajedno s bh. državljankama prao 22 miliona eura, pored ostalog i preko Mađarske, Peter Schatz je u Sloveniji osnovao firmu R-POST-R d.o.o. Ljubljana.
mađarski biznismen Peter Schatz osnivač R-post-R Ljubljana
Tri mjeseca kasnije, Schatzova firma R-Post-R postaje dioničar pravnog lica Nova obzorja založništv d.o.o. Ljubljana. Jedan od dioničara Novih obzorja je i Slovenska demokratska stranka Janeza Janše. Iste godine kada je Peter Schatz ušao u medijske poslove u Sloveniji, bh. državljanka Dijana Đuđić, inače povezana sa Rokom Snežičem, uplatila je na račun Janšine stranke donaciju u iznosu od 450 hiljada eura.
izvještaj SIPA-e: uplata na račun Janšinog SDS-a
Donacija je kasnije vraćena, ali preostalom novcu (21 milion eura) koji je Đuđićeva zajedno s Jelenom Sladojević i Tanjom Došen – Subotić transferisala preko svojih računa u Austriji, Slovačkoj i Mađarskoj gubi se svaki trag. U dokumentima Tužilaštva BiH piše da je sve ove poslove organizirao Rok Snežič, čija je supruga s Peeterom Schatzem, kasnije, u istom periodu ušla u biznis na televiziji Nova24TV. Peter Schatz je, inače, prema pisanju sjevernomakedonskih medija koristio firmu R-Post-R za osnivanje medija u toj državi, a slovenački portal necenzurirano.si je pisao da je novac došao direktno od mađarskih firmi, iz najužeg kruga saradnika premijera Viktora Orbana.
Mediji koje je mađarski biznismen Peter Schatz osnovao u Sjevernoj Makedoniji proruski su orjentisani. Podsjećamo, bivši sjevernomakedonski premijer Nikola Gruevski nakon što je izgubio vlast u toj državi pobjegao je, upravo, u Mađarsku. Gruevski je, također, bio proruski političar.
“Strateški gledano”, kazat će 28. septembra 1995. godine svojim saradnicima Franjo Tuđman, “nama je u interesu da dođemo što prije do normalizacije odnosa sa Srbijom. Jer nikada više ne može doći u obzir nikakva Srbija u Hrvatskoj itd”.
Osim Tuđmana, sastanku u Predsjedničkim dvorima prisustvovali su hrvatski dužnosnici iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Tema sastanka je, kako možete pročitati u ovom transkriptu, bio dogovor o Bosni i Hercegovini. Nastavlja tadašnji hrvatski predsjednik Franjo Tuđman.
“A problem Muslimana zbog te islamske – ja ću vam reći, slušajte, mi smo, i Hrvatska je momentalno, i Bosna, središte tih organizatora islamskog terorizma. I,tu imamo i zahtjeva i da spriječimo, i već smo nešto učinili, i ne znam, da li ti znaš, to treba veoma…Ali, ja sam im postavio zahtjev – nećemo više samo udovoljavati, jer mi smo neke zahtjeve postavili, pa nam nisu udovoljili. Tako da ćemo, sve u svemu, mi ćemo sa Muslimanima imati problema zbog civilizacijskih razlika, i zbog toga što će taj islam pokušavati da taj problem, da Muslimane u Bosni koristi za ekspanziju u Evropi”, rekao je Tuđman na sastanku kojem je prisustvovao Jadranko Prlić, tadašnji premijer Herceg-Bosne koji je kasnije osuđen u Haagu na 25 godine zatvora zbog ratnih zločina nad Bošnjacima koji su živjeli na teritoriji pod kontrolom ove paradržavne tvorevine.
Tadašnji predsjednik, koji je u presudi Jadranku Prliću i drugima označen kao čelnik Udruženog zločinačkog poduhvata zvanog Herceg-Bosna prepričao je svoj razgovor sa bivšim francuskim predsjednikom Jacques Chiracom o bosanskim muslimanima.
“Za stolom Chirac, gdje su bili njegovi uži suradnici i ministri, pitao sam-da li je točno da je De Gaulle, da li je, kada su komunisti proglasili u Jugoslaviji muslimansku naciju, da je De Gaulle izjavio – gospodo, to je najava opasnosti za Evropu. Sam Chirac je potvrdio – da. Kaže, ja nisam osobno – tako je rekao, nisam ja osobno čuo, ali, molim, znam da je mišljenje De Gaullea bilo to. Tako da bismo se zavaravali ako bismo podcjenjivali taj problem budućih odnosa sa takvim jednim…Pa,vidite,molim vas, oni ne vraćaju tih 20-tak tisuća Muslimana u Kladušu, u Cazin, imamo od strane vanjskih obavještajnih službi podatke,da planiraju ubojstvo Abdića. Ja sam to Aliji tu kazao pred par dana, da će to,i da bi to palo na njegovu glavu, i na moju, jer je Abdić sada u Hrvatskoj, prema tome, da to treba vratiti. Nije negirao, nego je rekao, pa bilo je takvih razgovora prije, a ne sada, i tako. Ali nam, razumije se, nema druge nego da idemo sada na federalne odnose sa, baš zato što oni ne žele, sa povezivanjem, kako ćeš ga nazvati, konfederalnim ili ne moraš uopće nazivati konfederalnim, ali sa povezivanjem, u onom smislu, jedinstveno, ekonomsko područje itd. Alija je ipak čovjek koji je pritisnut tom situacijom da ne može više računati, što Srbi ispravno kažu, da ne može računati na podršku Amerike kao svoje pokrovitelje. Tako se on priklanja potrebi, nužnosti oslonom, da ne može bez Hrvatske”, kazao je Tuđman.
Bivši hrvatski predsjednik je govorio i o opasnostima koje bi moglo donijeti “unitarističko uređenje BiH”.
“Ako bi učvrstili Bosnu, kao tobože. No, pa onda. Tako da su nam tu istovjetni interesi hrvatskog naroda. I vi to u Bosni morate da shvatite da mi ne bismo održali ni Usoru ni Posavinu, sve čak i tamo gdje smo ostali, ako bi se stvari razvile tako da ostane unitaristička Bosna, gdje bi Muslimani imali pretegu“, rekao je Tuđman.
Hrvatima je, nastavit će Tuđman, u interesu da se “kečkaju Srbi i Muslimani”, te potom predlaže Jadranku Prliću da kaže da je išao u Banja Luku i dogovorio da se ne bombarduju gradovi u Hrvatskoj.
“Predsjedniče”, uzvratit će Prlić, “Muslimani jesu naivni, ali nisu toliko“.
Njemačka fondacija Hanns-Seidel-Stiftung (HSS) sporna je svim liberalima svijeta, osim onim – sarajevskim.
“Otvoreno sjedište u Sarajevu: Premijer Nihad Uk poželio dobrodošlicu njemačkoj političkoj fondaciji Hanns Seidel”, objavljeno je u ponedjeljak na službenom X nalogu Vlade Kantona Sarajevo.
Otvoreno sjedište u Sarajevu: Premijer @nihaduk poželio dobrodošlicu njemačkoj političkoj fondaciji Hanns Seidel
“Šimon Peres”, pisalo je na skoro svim naslovnicama njemačkih medija u novembru 2012. godine, “odbio je nagradu fondacije Hanns-Seidel-Stiftung (HSS)”.
Tadašnji izraelski predsjednik odbio je primiti nagradu HSS-a, nakon što je njemački Spiegel otkrio da je Fondacija naslijedila imovinu i novac od Maxa i Marije Wutz. Prema istraživanju “Spiegela”, u vrijeme nacizma supružnici su bili pristaše politike Adolfa Hitlera i mrzitelji Židova.
Ali sarajevski “liberali” okupljeni oko Naše stranke čiji kadar Nihad Uk upravlja Vladom Kantona Sarajevo pohvalili su se da je u ponedjeljak, u prisustvu visokog predstavnika Christiana Schmidta i čelnika Vlade, Fondacija Hanns-Seidel otvorila “sjedište u Sarajevu”.
Prošle godine Istraga.ba je u dva navrata pisala o ovoj njemačkoj fonaciji u čijim upravljačkim strukturama sjedi visoki predstavnik Christian Schmidt. Podsjećamo na neke od ključnih činjenica koje smo ranije objavljivali. Vratimo se u 2012. godinu.
“Predsjednik ne prima nikakve nagrade iz ove Fondacije”, saopćeno je tada iz Peresovog ureda.
Der Spiegel” je te 2012. objavio da “Fondacija Hanns-Seidel”, koja je povezana s CSU-om, ima koristi od imovine dvoje nacista koji su pratili Hitlerovu politiku od samog početka. Brojni mediji u Njemačkoj su izvijestili su da se jedna nagrada HSS-a dodjeljuje iz “nacističkog naslijeđa”.
Šest godina kasnije jedan od potpredsjednika te Fondacije postaje Christian Schmidt. Potpredsjedničku funkciju u Hanns-Seidel Stiftungu Schmidt je nastavio obavljati i nakon što je postao visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu. Ta fondacija, već smo objavljivali, u periodu dok je izraelski premijer odbijao primiti njihove nagrade, finansirala projekte Hrvatske demokratske zajednice BiH. Dolaskom na poziciju šefa OHR-a, Schmidt je, koristeći bonske ovlasti, u Bosni i Hercegovini nametnuo izmjene Ustava i Izbornog zakona BiH privilegujući baš HDZ. Pitanje Židova Jakoba Fincija i Roma Derve Sejdića, koji su, po odluci Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, diskriminisani, Christian Schmidt nije želio riješiti upotrebom “Bonskih ovlasti”.
baner HSS-a u OHR-u
Fotografija iznad snimljena je početkom decembra 2022. godine u zgradi OHR-a. Fondacija Hanns-Seidel Stiftungu, čiji je potpredsjednik Christian Schmidt, u prostorijama OHR-a, organizirala je panel diskusiju sa Christianom Schmidtom. Za PR se pobrinuo Shmidtov savjetnik iz OHR-a Zoran Gojić. Za PR u ime Fondacije Hanns-Seidel Stiftung se pobrinula Gojićeva supruga Ulricke Ecker.
“Moja supruga radi u fondaciji Hanns-Seidel Stiftung”, potvrdit će prošle godine za Istraga.ba Schmidtov savjetnik Zoran Gojić.
No, to je, uistinu, manji problem u odnosu na samu politiku Fondacije HSS i visokog predstavnika Christiana Schmidta.
Američka nevladina organizacija COHA u čijem fokusu su SAD i Latinska Amerika, u svom je izvještaju iz 2009. godine pominjala fondaciju HSS po nečasnoj ulozi u El Salvadoru.
U tom je izvještaju navedeno da je njemačka fondacija Hanns-Seidel-Stiftung finansirala projekte kojima je podržavala ekstremnu desničarsku partiju ARENA koju je osnovao Roberto D’Aubuisson, bivši oficir salvadorske vojske koji je bio najpoznatiji po tome što je zapovijedao raznim odredima smrti u toj državi. U Njemačkoj je, zbog toga, vođena i istraga, koja je rezultirala odbacivanjem bilo kakvih sumnji da se njemačka
Fondacija HSS miješala u unutrašnja pitanja El Salvadora.
No, HSS ne skriva miješanje u unutrašnja pitanja u Bosni i Hercegovini. Tako je, naime, ova fondacija već dvanaest godina partner Političke akademije HDZ-a BiH, Saradnja je nastavljena i u periodu kada je potpredsjednik Fondacije HSS postao aktualni visoki predstavnik Christian Schmidt. Prije nego je stupio na poziciju visokog predstavnika, Christian Schmidt je od hrvatskih vlasti primio odlikovanje “Red Ante Starčevića”. Među nosiocima priznanja “Red Ante Starčevića” nalaze se dvojica presuđenih ratnih zločinaca – Dario Kordić i Jadranko Prlić, koji su pred UN-ovim sudom proglašeni krivi zbog udruženog zločinačkog poduhvata usmjerenom protiv bosanskih muslimana. Inače, sam Ante Starčević, hrvatski političar po kojem je nazvano odlikovanje, dovođen je u vezu sa antisemitizmom.
“Ante Starčević nema nikakve veze s ustaštvom. Njegova je temeljna misao samostalna, demokratska hrvatska država. On je u tome bio i ostaje i danas nadahnuće svima onima koji vode suverenističku politiku u Hrvatskoj, pa im i danas ima što reći. U njegovoj knjizi »Ustavi Francezke« ima antisemitskih natruha, tu i tamo može se i u »Slobodi« naći koja oštra riječ protiv Židova, ali što je to kad se usporedi s neusporedivo većim brojem članaka u kojima je on izrazio svoju veliku simpatiju prema Židovima”, izjavio je u julu 2020. godine za crkveni list Glas Koncila hrvatski historičar Mato Artuković.
Nakon što je preuzeo funkciju visokog predstavnika za BiH, novinari su Christiana Schmidta na konferenciji za medije u Sarajevu upitali da li će se odreći odlikovanja “Red Ante Starčevića”.
“Ne”, odgovorio je kratko visoki predstavnik, koji je ranije na u medijima govorio da je “Hrvatska ključna država na Balkanu”.
U julu 2022. godine, Istraga.ba je podsjetila na sporne detalje u biografiji visokog predstavnika. Jedna od najvećih mrlja u njegovoj karijeri je pokušaj rehabilitacije nacističkog pilota.
Kao državni sekretar za odbranu Schmidt je 2007.m godine pokušao da rehabilitira nacističkog pilota Wernera Möldersa.
Kako je pisao njemački magazin Kontraste, njemački ministar odbrane Peter Struck (SPD) 2005 je, nakon kritika u javnosti, zabranio da se jedna vazduhoplovna jedinica zove po Möldersu.
Dvije godine nakon toga, Christian Schmidt je pokrenuo inicijativu za rehabilitaciju ovog pilota Luftwaffe.
Mölders je, kako piše njemački magazin Kontraste, bio jedna od poznatih figura Trećeg Rajha, između ostalog zahvaljujući jako bliskim vezama sa Hermannom Göringom, šefom nacističkog vazduhoplovstva i jednim od prvih Hitlerovih saradnika.
Mölders se, navodi Kontraste, borio na strani nacista u Drugom svjetskom ratu, kao i ranije u Španskom građanskom ratu kao dobrovoljac. Bio je pripadnik zloglasne legije Kondor, tokom čijih bombardovanja su ubijene hiljade civila. Sam Hitler ga je nagradio najvišim odlikovanjima, a nakon pogibije proglašen je „herojem nacional-socijalizma“.
Uprkos tome, pisao je njemački magazin, Schmidt je branio Möldersa, govoreći na televiziji da ovaj nacistički pilot „nema smeđih mrlji na svom prsluku“.
Njemačka javnost je tada žestoko reagirala, podsjećajući da je Legija Kondor, kojoj je Mölders pripadao, učestvovala u zločinima.
Stajući u odbranu Möldersa, Schmidt je, kako je pisao magazin Kontraste, prekršio rezoluciju Bundestaga u kojoj je rečeno da se neće dodjeljivati odlikovanja pripadnicima Kondor legije.
Među ostalim, reagirao je historičar Detlef Bald koji je naglasio da je Mölders gradio karijeru kao vjerna karika u nacional-socijalističkom lancu, te da je kao pilot učestvovao u nacističkom bombardovanju Londona i Dunkirka.
Schmidt je tvrdio da Mölders nije imao nikakve veze sa nacističkom ideologijom, što je demantirao historičar Bald, kazavši da su Schmidtove tvrdnje netačne i vrlo opasne, jer je Mölders bio aktivni propagator nacional-socijalizma, te da se nikada nije distancirao od projekta istrebljenja Jevreja.
Magazin Kontraste je tada podsjetio na Möldersovo ushićenje povodom prizora zapaljenog Dunkirka, kao i njegove stavove da je „divan osjećaj za Nijemce boriti se u [ovom] ratu“.
Ovaj njemački medij je tada ocijenio da je vrlo opasno što Schmidt, uime Ministarstva odbrane, pokušava rehabilitirati nacističkog pilota i ikonu desničarskih esktremista u Bundeswehru.
Njegovo kodno ime u kriminalnim krugovima je “Zagor”. Inače je uposlenik Obavještajno sigurnosne agencije, raspoređen na poziciji savjetnika generalnog direktora Osmana Mehmedagića. Dugogodišnji je obavještajac koji je radio u Banja Luci, odakle je prebačen u Sarajevo kako ne bi “imao pristup operativnim saznanjima”, jer je rukovodstvo OSA-e raspolagalo informacijama o sumnjivim poslovima ovog uposlenika. No, kod njegovog prijatelja Bojana Cvijetića, početkom ove sedmice, pronađeni su povjerljivi dokumenti OSA-e i MUP-a Republike Srpske. Cvijetić je bivši savjetnik bivšeg ministra sigurnosti BiH Dragana Mektića. Zagor je Siniša Rakita.
Njegove fotografije nisu dostupne na Internetu. No, sigurnosne agencije posjeduju snimke privatnih zabava odbjeglog ratnog zločinca Ljubana Ećima, inače jednog od šefova srbijanskog podzemlja. Na tim se snimcima vidi – Siniša Rakita. Zagor je nadimak koji mu je dao njegov prijatelj Ljuban Ećim. Rakita je godinama negirao svoje dobre odnose sa Ljubanom Ećimom. Njegov prijatelj i Mektićev savjetnik Bojan Cvijetić je, pak, tvrdio da je u sukobu sa Ljubanom Ećimom.
Bio je april 2019. godine kada su policijske agencije i obavještajne agencije dobile informaciju iz kriminalnih krugova da Ljuban Ećim sprema likvidaciju tadašnjeg ministra sigurnosti Dragana Mektića. Bojan Cvijetić je, prema informacijama Istrage, hitno otišao u Bijeljinu na sastanak sa Željkom Radovanovićem zvanim Krečo. Radovanović Krečo je višestruko presuđivani narko diler iz Bijeljine koji je povezan sa kriminalnom grupom okupljenom oko Ljubana Ećima i Luke Bojovića i kojem se u Srbiji 2007. godine, zajedno sa Ećimom, sudilo zbog optužbi za krijumčarenje kokaina.
Cvijetić je od njega namjeravao saznati informacije o pripremi likvidacije Dragana Mektića. No, dok su sigurnosne i obavještajne agencije bile fokusirane na sigurnost ministra sigurnosti, nekoliko dana kasnije u blizini Banja Luke, 22. aprila te 2019. godine, ubijen je Slaviša Krunić. Vlasnika zaštitarske agencije Sector Security izrešetali su dok se, kasno navečer, vraćao kući. Prema informacijama Istrage, neposredno prije ubistva, Krunića je u Beograd pozivao Ljuban Ećim kako bi “raščistili neke stvari”. Ećimov prijatelj i bivši Arkanov pratilac Saša Milaković iz Prijedora otvoreno je, putem društvenih mreža, prijetio Slaviši Kruniću.
“Tajkunski zelenaš – pi….a cinkaroš Slaviša Krunić preko par svojih policijskih zvaničnika u Banja Luci i Prijedoru pokušava da vrši pritisak na nekorumpirane policajce koji nisu na njegovom platnom spisku da vrše kontrole pripadnika VIP Security i da ih pozivaju na informativne razgovore. Krunić preko svog prijatelja u Obavještajno sigurnosnoj agenciji BiH vrši kontrolu mog Facebook profila, mojih objava na njemu u privatne svrhe zelenaša i p…… Slaviše Krunića”, napisao je Milaković, bivši pripadnik Arkanovih Tigrova.
Nakon ubistva, Krunićeve poslove je neformalno preuzeo Igor Dodik, koji se, u međuvremenu, zbližio sa suprugom ubijenog biznismena. Tako danas na banjalučkoj Alternativnoj televiziji često možete vidjeti oglašavanje firme Sector Security. No, na toj televiziji sve rjeđe se može vidjeti Dragan Lukač, ministar unutrašnjih poslova RS.
“Za ATV govori direktor Policije Siniša Kostrešević”, najavit će prošlog utorka novinarka Alternativne televizije svog gosta povodom “velike policijske akcije provedene u Banja Luci”.
Tog jutra su pripadnici MUP-a RS, po naredbi Tužilaštva BiH, proveli operativnu akciju Transporter u okviru koje je uhapšen Bojan Cvijetić, bivši savjetnik bivšeg ministra sigurnosti Dragana Mektića i službenik MUP-a RS-a Mladen Milovanović, koji je već ranije hapšen zbog pomaganja pripadniku škaljarskog klana Milošu Božoviću.
U prilogu ATV-a tog dana nije bilo ministra unutrašnjih poslova Dragana Lukača koji je medijima kazao da Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske radi na otkrivanju svih onih koji imaju veze sa organizovanim kriminalom.
„Da li se nalazili u redovima MUP-a Srpske, bilo kojih drugih organizacija, ili samih klanova i kriminalnih struktura, intenzivno ćemo nastaviti tu borbu i sigurno će veoma brzo biti još hapšenja“, kazao je, na ATV-u cenzurisani, ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske.
Dragan Lukač i Siniša Kostrešević: Ko kome radi iza leđa
Lukač je najavio i nova hapšenja službenika MUP-a RS. No, i te izjave nije bilo na ATV-u, koji je svoju priču gradio na Kostreševićevim izjavama, s kojim je ministar unutrašnjih poslova RS već odavno u sukobu. Nakon što je Sud BiH, u četvrtak popodne, odredio pritvor šestorici uhapšenih u akciji Transporter, ATV je objavio prilog u kojem je navedeno da su, prilikom pretresa, kod Bojana Cvijetića pronađeni dokumenti Obavještajno sigurnosne agencije. No, dokumenti policijskih ancija se u prilogu ATV-a ne pominje.
“Od osumnjičenog su oduzeti određeni podaci kojima mogu raspolagati samo policijske agencije i obavještajna agencija i to sa oznakom povjerljivo koje dokumente ovaj osumnjičeni nije mogao niti na jedan način posjedovati, osim da su mu dostavljeni od strane pripadnika obavještajne agencije. U konkretnom slučaju posebno je sporno to što se dokumentacija odnosi na lica protiv kojih nadležni organi BiH vode istragu zbog počinjenja teških krivičnih djela organizovanog kriminala, neovlaštenog prometa opojnim drogama te krivičnih djela ubistava”, navedeno je u prijedlogu za određivanje pritvora koji je Sudu BiH uputilo Tužilaštvo BiH.
Međutim, oduzeti dokumenti nisu priloženi. Postupajući tužilac u ovom slučaju je Dubravko Čampara, što je bitno za nastavak ove priče.
Naime, otkako je američki FBI “raspakovao” aplikaciju Sky, a srbijanske vlasti uhapsile Veljka Belivuka zbog više ubistava u ime Kavačkog klana, u Srbiji traje “medijski” rat između dvije kriminalne grupacije. Jednom grupacijom, prema informacijama Istrage, upravlja Andrej Vučić, dok drugom upravljaju dijelovi BIA-e okupljeni oko Marka Parezanovića koji slovi za najbitnijeg ruskog igrača u obavještajnim krugovima na Balkanu. Sa Parezanovićevom grupacijom povezan je Igor Dodik, sin predsjednika SNSD-a Milorada Dodika koji je insistirao da za direktora Policije Republike Srpske bude imenovan Siniša Kostrešević, iako je to naišlo na negodovanje Dragana Lukača, koji je, opet, povezan sa strukturama koje kontrolira Andrej Vučić, brat srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića. Ljuban Ećim je također povezan sa grupom okupljenom oko Parezanovića i proruskih sturktura u policijskim i bezbjednosnim agencijama u Srbiji.
Nakon što je u julu ove godine uhapšen u Banja Ljuci, policijski inspektor Mladen Milovanović je pred unutrašnjom kontrolom svjedočio da je svoje poslove i svoju saradnju sa pripadnicima škaljarskog klana koordinirao sa direktorom policije Sinišom Kostreševićem.
“Neposretno prije nego što je Kostrešević postao direktor i u periodu kada je direktor policije, zajedno sa Vatreš Pretragom smo se vidjeli više puta i to u Merkatoru i u ugostiteljskom objektu Baza na Obilićevu. Tada sam njemu pričao da imam kontakt kako sa porodicom ubijenog Ostojića tako i sa Božovićem koje je interesantno lice i koje bi moglo da nam pruži određene informacije značajne za službu. Mogu samo pomenuti ovdje da je pomenute sastanke organizovao Vatreš, koji je u mnogo boljim odnosima sa Kostreševićem nego ja. Tada mi je Kostrešević rekao da nastavim održavati kontakte, kao i druge kontekte koje imam koji su značajni za službu što sam i učinio. U toku 2020. i 2021. godine sam se na području Banja Luke nastavio viđati sa Božovićem. On mi je davao određene informacije koje sam usmeno prenosio direktoru policije a i za neke sam sačinio službenu zabilješku”, kazao je na saslušanju inspektor Milovanović, a dio njegovog iskaza je na svom blogu objavio novinar Slobodan Vasković.
Inspektori Vatreš i Milovanović su uhapšeni sredinom jula ove godine upravo zbog veza sa škaljarcem Božovićem. U stanu Miloša Božovića u Banja Luci pronađeni su uređaji za tajno praćenje i tajno snimanje.
“Kartonska kutija sa sa preovlađujućom crno-bijelo-plavom bojom sa natpisom GSM/GPSR/GPS tracker portable vehicle tracking system u kojoj se nalazi plastični uređaj kockastog oblika crne boje sa natpisom “GPS tracker” kao i dva punjača, dva provodnika (jedan crne boje i jedan crno-žuto-zelene boje te crni provodnik na čijem jednom kraju se nalazi plastični uređaj sa natpisom “GPS Antenna””, navedeno je u zapisniku MUP-a Republike Srpske koji je Istraga objavila 19. jula ove godine.
Osim ovog uređaja, kod bjegunca od crnogorskog pravosuđa pronađena je i lična karta Republike Slovenije izdata na ime Zlatko Marijanac sa serijskim brojem 004652087 na kojoj je bila Božovićeva fotografija, te ljekarski nalazi izdati na ime Zlatko Marjanović. U stanu koji je koristio policija je pronašla i oko 5000 eura.
Glavna osoba koja je pomagala Božoviću bio je Petar Dukić, banjalučki biznismen čiji otac Gojko imao dobre veze sa Miloradom Dodikom. Dukić je uspio pobjeći od policijske akcije Transporter MUP-a RS-a. Njega je SIPA u oktobru ove godine prijavila zbog organizirane krađe autombila u Evropskoj uniji koji su, potom, prebacivani u Crnu Goru. Prema izvještaju SIPA-e, Dukić je ove poslove radio sa pokojnim sarajevskim biznismenom Savom Divčićem, zatim Žarkom Joknićem iz Foče, zatim škaljarcem Milošom Božovićem iz Crne Gore, kao i Perom Vasiljem iz Mešugorja i Kemalom Šćukom iz Jablanice. Petar i Gojko Dukić su hapšeni u julu ove godine ali su vrlo brzo pušteni na slobodu. Oni su, prema informacijama Istrage, od tada bili pod posebnim istražnim radnjama.
U dokumentima Tužilaštva BiH piše da je Dukić, u periodu od 13. do 20. aprila ove godine zajedno sa Miljanom Radonjom i Sašom Radovićem organizirao nabavku jednog kilograma heriona na teritoriji Srbije. Dva kilograma heroina su završila u Hrvatskoj. Mjesec kasnije ista grupa je uz pomoć hrvatskih državljana na tertitoriju Evropske unije prebacila i pet kilograma kanabisa.
Tužilašvo BiH, dalje, navodi da su Bojan Cvijetić i Siniši Kostreševiću blizak policajac Mladen Milovanović u decembru 2019. godine nabavili kilogram kokaina koji je, prethodno, dopremljen iz Južne Amerike. Kokain je na kraju završio u Sarajevu, a preuzeo ga je Aleksandar Nikolić. Ove informacije su dobijene kroz aplikaciju Sky koju su “raspakovali” američki istražitelji.
Kokain je, sumnja se, nabavljan iz Srbije, odnosno od grupe povezane sa Ljubanom Ećimom, optuženikom za ratne zločine koji se godinama “skriva” u Beogradu. Bojan Cvijetić je, već smo naveli na početku, blisko povezan sa Sinišom Rakitom, službenikom OSA-e, koji je, opet, povezan sa Ljubanom Ećimom, na čijim je privatnim zabavama i snimljen.
Ljuban Ećim sa Cecom
Da je Ećim imao dobre veze u bh. policijskim i obavještajnim strukturama, pokazuje i slučaj iz 2018. godine. Tada je, naime, SIPA dobila informaciju da će Ećim doći na teritoriju BiH i blia je pripremljena akcija njegovog hapšenja. No, nedugo nakon toga, akcija je “provaljena”.
Prema informacijama sigurnosnih agencija BiH, ključnu ulogu u „otkrivanju“ akcije imao je Svjetlan Nović, službenik SIPA-e i prvi rođak Sredoja Novića. On je, nakon što su specijalci SIPA-estigli u Banja Luku, ne znajući da su došli zbog Ećima, pozvao pratioce Milorada Dodika, te ih obavijestio da se priprema akcija hapšenja tadašnjeg predsjednika Republike Srpske. Istog dana, u Večernjim novostima je objavljen tekst po naslovom: “Ambasada SAD-a priprema hapšenje Milorada Dodika”.
„Nakon toga, najviši zvaničnici RS-a su se uključili u provjere, te su saznali da je akcija ipak usmjerena protiv Ljubana Ećima“, kazao je naš sagovornik.
Naravno, nakon ovoga, Ećim se nije pojavio na proslavi rođendana, akcija je propala, ali je posljednjih dana, ovaj presuđeni narko diler koji živi u Srbiji, započeo ličnu istragu kako bi utvrdio ko je SIPA-i dojavio da on dolazi u Banja Luku. Zbog toga je, prema saznanjima sigurnosnih agencija BiH, već uputio prijetnje smrću jednom od inspektora SIPA-e za kojeg sumnja da je izvor informacija.
Ljuban Ećim, naveli smo, godinama živi u Srbiji, gdje se skriva od bh. pravosuđa koje ga sumnjiči za ratne zločine na području Kotor Varoši. Sve relevantne sigurnosne službe u regiji su ga smatrale čovjekom koji je organizovao skrivanje tada odbjeglog haškog optuženika za ratne zločine Radovana Karadžića. Tokom rata bio je komandant Crvenih beretki u banjalučkoj regiji, gdje je djelovao zajedno sa Nenadom Stevandićem. Bio je u bliskim vezama sa Željkom Ražnatovićem Arkanom i Miloradom Ulemekom Legijom. Nakon rata, nastavio je saradnju sa Zemunskim klanom, a zajedno sa Lukom Bojovićem je organizovao trgovinu narkoticima.
U decembru 2007. godine uhapšen je u Beogradu zbog poslova sa drogom, a njegovo ime se našlo na optužnici Specijalnog tužilaštva Srbije koja je podignuta 14. maja 2008. godine. Prvooptuženi u tom predmetu protiv narko mafije bio je Bijeljinac Željko Radovanović zvani Votka i Krečo, s kojim su godinama u kontaktu bili Mektićev savjetnik Bojan Cvijetić i savjetnik direktora OSA-e Siniša Rakita. Krečo je dugogodišnji član Zemunskog klana i saradnik Luke Bojovića koji je hapšen i u BiH zbog poslova sa drogom.
Prema policijskim izvorima, Ećim je, upravo, preko svog saradnika Radovanovića bio u vezi sa čelnicima i Uprave za indirektno porezivanje BiH koji su mu omogućavali transport droge i ostale robe koja se pojavljivala na crnom tržištu u BiH. O Ećimovim, odnosno Radovanovićevim vezama sa Dodikovim ljudima u UIO svjedoči i dokumentacija pronađena prilikom pretresa u okviru akcije„Pandora“.
Tada je, naime, u kući direktora Sektora za carine UIO Zdravka Cvjetinovića pronađen njegov ugovor o jemstvu potpisan sa Zlatom Radovanović, suprugom Ećimovog saradnika Željka Radovanovića, koja je također procesuirana zbog organizovanog kriminala. Zlata Radovanović je 26. januara 2012. godine podigla 120 hiljada marka kredita u Sparkasse banci, a žirant joj je bio direktor Carina – Zdravko Cvjetinović, koji je na tu poziciju imenovan na prijedog SNSD-a.
Cvjetinovićev “žirant” Željko Radovanović Krečo nekoliko je puta bio hapšen zbog poslova sa drogom. U okviru policijske akcije Titan, koju je u septembru 2012. godine proveo MUP Republike Srpske, Radovanović je uhapšen zbog sumnje da je iz zatvora u Foči organizirao transport i prodaju kokaina na području Evropske unije. Krečo je, prema informacijama Istrage, zaključio da ga je “ocinkao” Saša Vidović, Bijeljinac koji je dovođen u vezu sa likvidacijama koje je naručivao škaljarski klan.
Saša Vidović
Saša Vidović je osuđen zbog ubistva Miroslava Lazarevića i kaznu je izdržavao u Foči. Željko Radovanović je svakodnevno angažirao ljude da ga premlaćuju zbog “izdaje”. Zbog svakodnevnog pritiska, Vidović se u oktobru prošle godine objesio u fočanskom zatvoru. Njegova supruga Nataša se, nakon toga, udala za Zlatana Ćuka, još jednog Bijeljinca koji je bio član podzemlja i koji je više puta hapšen. I Zlatan Ćuk je bio povezan sa pripadnikom škaljarskog klana Milošem Božovićem (kojeg je štitio Mladen Milovanović, policijski inspektor blizak Siniši Kostreševiću). Prema dokumentu Tužilaštva BiH iz marta ove godine, Zlatana Ćuka i Miloša Božovića je 2018. godine namjeravao ubiti Darko Elez.
Kako se vidi iz dokumenta koji je sačinio državni tužilac Dubravko Čampara, za likvidaciju je bio zadužen Vladimir Kovačević zvani Kovač, crnogorski državljanin koji je živio u Beogradu, u istoj zgradi u kojoj je bila nastanjena i Dijana Hrkalović, bivša državna sekretarka MUP-a Republike Srbije koja je bila u dobrim odnosima sa Veljkom Belivukom, ali i Darkom Elezom. Nesporno je, tvrde izvori Istrage, da je Hrkalovićka poznavala i Vladimira Kovačevića zvanog Kovač, kriminalca kojeg su Elezovi ljudi, prema dokumentima Tužilaštva BiH, predstavili kao “pucača” koji je trebao ubiti Zlatana Ćuka i Miloša Božovića.
Zlatan Ćuk
Upravo je priprema ovog ubistva bila obrađena u izvještaju o počinjenom krivičnom djelu koji je MUP RS-a podnio Tužilaštvu BiH u decembru prošle godine. Istog dana MUP Republike Srbije je u Beogradu uhapsio Darka Eleza. No, Vladimir Kovačević zvani Kovač nije uhapšen, iako se njegovo ime našlo u izvještaju o počinjenom krivičnom djelu. Kovač je, ispostavit će se kasnije, poznavao ministra unutrašnjih poslova Srbije Aleksandra Vulina, a srbijanski mediji su objavili i fotografiju njih dvojice snimljenu na koncertu Riblje Čorbe.
Vulin i “pucač” Kovač
Za razliku od Kovača, MUP Srbije je odlučio izručiti Darka Eleza i to na osnovu optužbe iz Sarajeva da je, pored ostalog, pripremao likvidaciju Zlatana Ćuka i škaljarca Miloša Božovića. No, potom je uslijedio obrat. Državni tužilac Dubravko Čampara je otputovao u Beograd gdje se, zajedno sa direktorom Policije RS-a Sinišom Kostreševićem, susreo sa ministrom unutrašnjih poslova Srbije Aleksandrom Vulinom.
Na oficijelnoj web stranici MUP-a Republike Srpske možete pronaći saopćenje za javnost od 27. aprila ove godine u kojem piše da su „direktor Policije RS Siniša Kostrešević i tužilac za organizirani kriminal BiH Dubravko Čampara razgovarali u Beogradu sa ministrom unutrašnjih poslova Republike Srbije Aleksandrom Vulinom“.
Dubravko Čampara i Siniša Kostrešević na sastanku sa Vulinom
“Na sastanku je ocijenjeno da saradnja u borbi protiv organizovanog kriminala mora biti kontinuirana kako bi policije i tužilaštva u regionu spremno odgovorili i bili korak ispred kriminalnih grupa. Ministar Vulin je naglasio da uspješne borbe protiv organizovanog kriminala nema bez čvrste i odlučne regionalne saradnje i istakao da je operativna saradnja i razmjena informacija u ovoj oblasti imperativ”, navedeno je u saopćenju za javnost MUP-a RS.
Dva dana kasnije, Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srbije, sa Aleksandrom Vulinom na čelu, donosi „Rešenje“ kojim se „ukida rešenje o prihvatu u jugoslovensko državljanstvo i državljanstvo Republike Srbije lica Elez (Miladin) Darko“.
Oduzimanje srbijanskog državljanstva Darku Elezu značilo je da Tužilaštvo BiH protiv njega može pokrentui postupak zbog predmeta “lutka”. Predmet koji se odnosio na pripremu ubistva Zlatana Ćuka i Željka Radovanovića pao je u drugi plan. Elez je u julu ove godine pritvoren zbog Lutke. Tužilac Čampara je odustao od pritvora zbog predmeta “Ćuk i Radovanović”, u kojem se, kao izvršilac, pominje Vladimir Kovačević zvani Kovač, inače kriminalac fotografisan sa Aleksandrom Vulinom.
Svjestan da je žrtvovan, Darko Elez je, tokom saslušanja u Tužilaštvu BiH, zaprijetio Dubravku Čampari, tvrdeći, pritome, da on zna kako je i šta dogovoreno. Četiri mjeseca kasnije dešava se obrat. Upravni sud u Beogradu 4. 11. 2021. godine uvažava žalbu Darka Eleza i poništava Rješenje o oduzimanju državljanstva koje je donio MUP Srbije kojim rukovodi Aleksandar Vulin.
No, ovo rješenje nije odmah dostavljeno Darku Elezu, što se vidi i u desnom gornjem uglu u kojem je naveden datum 12.11. 2021. godine. To je datum kada je Elez primio odluku beogradskog Suda. Ali šta se čekalo?
Elezova nagodba je podignuta pet dana nakon odluke beogradskog suda da mu vrati srbijansko državljanstvo. Odluka suda mu je dostavljena dva dana nakon postignute nagodbe.
“Elez otkriva ko je iz vrha države hteo da ubije Vučića!? Ključni svedok saradnik suočiće nas sa strašnom istinom”, objavio je slavodobitno Informer, tabloid blizak režimu Aleksandra Vučića.
Prema prijedlogu Sporazuma o priznanju krivnje, Elez se obavezao da će “svjedočiti o svemu što mu je poznato”. No, prema informacijama Istrage, Elez se, neformalno, obavezao da će svjedočiti protiv Belivuka i Dijane Hrkalović koji bi, prema pisanju srbijanskih medija, trebali biti neugodni svjedoci protiv članova porodice Aleksandra Vučića. Elezovom “promjenom” srtrane najveći dobitnik je, tako, postao predjednik Srbije. Darko Elez bi, prema informacijama Istrage, uskoro trebao zatražiti da kaznu zatvora izdržava u Srbiji gdje bi mogao dobiti i određene pogodnosti. Ključnu ulogu u “vrbovanju” Darka Eleza da pređe na stranu režima Aleksandra Vučića odigrali su visokorangirani službenici MUP-a Srbije Bogdan Pušić i Ninoslav Cmolić. Pušić je načelnik Uprave kriminalističke policije Srbije, dok srbijanski mediji Ninoslava Cmolića označavaju kao jednog od najzaslužnijih ljudi za razbijanje kriminalne grupe Veljka Belivuka.
Vučić odlukuje Cmolića
Srbijanski policajci Cmolić i Pušić 21. oktobra ove godine bili su u Sarajevu, gdje su se sreli sa državnim Dubravkom Čamparom, pustupajučim tužiocem u predmetu Darko Elez. Petnaest dana kasnije, rekosmo, sud u Beogradu je vratio državljanstvo Darku Elezu, nakon čega je tužilac Čampara s njim postigao sporazum o priznanju krivice.
Predmet pokušaja ubistva Zlatana Ćuka i Miloša Božovića je pao u drugi plan. Tužilac Čampara se sada odlučio uhapsiti Božovićeve saradnike, među kojima je najbitniji policajac Mladen Milovanović koji je, prilikom saslušanja pred internom kontrolom MUP-a RS, kazao da je sve radio u koordinaciji sa direktorom policije RS – Sinišom Kostreševićem. Informacije o hapšenju svog inspektora javnosti je prvi saopćio Siniša Kostrešević. No, prema informacijama Istrage, kompletnu akciju Tužilaštvo BiH je koordiniralo sa Draganom Lukačem koji je namjeravao akciju provesti onog dana kada bi bila održana posebna sjednica Narodne skupštine RS na kojoj bi se razmatrao prenos nadležnosti sa nivoa BiH. Bila bi to direktna poruka Miloradu Dodiku i njegovim policajcima koji su povezani sa Sinišom Kostreševićem u BiH i Ljubanom Ećimom u Srbiji. Zagor Siniša Rakita tek je kolateralna šteta.
Sud Bosne i Hercegovine ukinuo je sve mjere zabrane svim optuženim u predmetu Zijad Mutap i drugi, kojima Tužilaštvo BiH stavlja na teret da su, organizirajući se u kriminalnu grupu, prikrivali dokaze o načinu stradanja Dženana Memića.
“Razmatrajuci opravdanost produženja mjera zabrane Sud se osvrnuo na dosadašnji tok postupka kako bi razmotrio ponašanje optuženih, odnose prema saslušanim svjedocima i odnose samih svjedoka prema obavezama svjedočenja u okolnostima slučaja. Na osnovu analize navedenih okolnosti, Sud je zaključio da nijedan od do sada saslušanih svjedoka, a posebno prilikom obrazlaganja razloga traženja mjera zaštite neobjelodanjivanja slike u medije, nije naveo bilo koju činjenicu koja bi ukazivala napostojanja direktnog ili indirektnog uticaja optuženih na svjedoke optužbe, a koji uticaj ili kontakt bi mogao izazvati posebne štetne posljedice i otežati njihov položaj svjedoka u dokaznom postupku”, navedeno je u obrazloženju Rješenja Suda BiH
Niko od saslušanih svjedoka pod mjerama zaštite, navodi Sud BiH, nije isticao bilo kakav problem u odnosu na optužene, koji bi bio zakonski osnov za dalje trajanje mjera zabrane koje su na snazi.
“Sud ukazuje i na činjenicu da Tužilac u usmenom izjašnjenju na glavnom pretresu nije iznio bilo kakve činjenice i okolnosti koje bi ukazivale na postojanje namjere kod nekog od optuženih da na bilo koji način vrši nedozvoljeni uticaj na svjedoke, odnosno da je do navedenog uticaja došlo ranije, što bi bio zakonski osnov da se mjere zabrane produže. Jedini razlog koji tužilac navodi svodi se na činjenice da još predstoji saslušanje jednog broja svjedoka za mjerama zaštite, što samo po sebi, u konkretnom slučaju ne može biti određujuća okolnost na osnovu koje bi Sud trebao donijeti odluku o daljem trajanju izrečenih mjera zabrane. Opasnost od uticaja na svjedoke mora biti konkretizovana i
izvjesna zbog činjenica koje na to osnovano ukazuju. Pretpostavka da bi se uticaj mogao desiti mora biti određenog stepena vjerovatnoće da bi odluka Suda bila zakonita i da bi
se mogla u zakonitom postupku preispitati”, piše u obrazloženju Rješenja Suda BiH koje je potpisao predsjednik Vijeća Branko Perić.
Podsjećamo, u julu prošle godine Tužilaštvo BiH je podiglo optužnicu protiv Zijada Mutapa, Alise Ramić, ranije Mutap, Hasana Dupovca, Josipa Barića i Muamera Ožegovića. Svi navedeni su optuženi zbog organiziranog kriminala i sprečavanja otkrivanja i dokazivanja stradanja Dženana Memića.
“Časni sude, mi da imamo objektivnih dokaza, mi bismo ih iznijeli“, kazao je na jednom od ročišta državni tužilac Ćazim Hasanspahić koji zajedno sa tužocem Drubravkom Čamparom zastupa ovu optužnicu podignutu u periodu kada je bivšoj glavnoj državnoj tužiteljici Gordana Tadić prijetila smjena zbog propusta u rukovođenju Tužilaštvom BiH.
Istraga.ba je u nekoliko navrata pisala o brojnim nelogičnostima u ovom predmetu, koji je služio za medijsku kampanju bivše glavne tužiteljice Gordane Tadić koja se od početka ove sedmice, zbog korupcije, nalazi na crnoj američkoj listi. Sve osobe koje su upozoravale na namjeru ili propuste i Tužilaštva BiH u ovom slučaju, našle su se na medijskom udaru porodice ubijenog Dženana Memića i njihovog pravnog zastupnika Ifeta Ferageta. Muriz Memić i Ifet Feraget su, nakon svakog ročišta, komentarisali iskaze svjedoka date pred Sudom BiH, upućujući čak i brojne uvrede prema samim svjedocima, ali i braniteljima optuženih. Sve ovo u svom rješenju primjećuje i Sud BiH.
“Okolnosti na koje su svjedoci ukazivali isključivo su se odnosile nanelagode koji bi proizašle iz medijskih komentara njihovog svjedočenja i objavljivanja fotografija, što je povodom ovog krivičnog slučaja postala redovna medijska praksa“,navedeno je u obrazloženju Rješenja Suda BiH.
Pripadnik jedinice Škorpioni, osuđivan za ratne zločine na Kosovu, bio je “VIP” gost na obilježavanju Dana Opštine Srebrenica. Sjedio je u prvom redu, kada je 11. marta ove godine u velikoj sali Doma kulture u Srebrenici, svečano obilježen Dan Opštine u kojoj je počinjen genocid nad Bošnjacima. Škorpioni su u julu 1995. godine bili jedna od jedinica čiji su pripadnici, pred kamerama, ubijali zarobljene Srebreničane.
Ovaj Škorpion se zove Saša Cvjetan. Šesnaest godina je proveo u zatvorima u Srbiji, prije nego što je 22. marta 2018. godine pušten na uslovnu slobodu. Bio je osuđen na 20 godina zatvora zbog ratnog zločina nad albanskim civilima u Podujevu, počinjenog u martu 1999. godine. Proglašen je krivim za ubistvo 14 albanskih civila, žena i djece, članova porodice Bogujevci.
“Postoji osnovana sumnja da je Saša Cvjetan dana 28.3. 1999. godine u Podujevu, kao pripadnik rezervnog sastava “SAJ” (specijalne antiterorističke jedinice) s umišljajem lišio života više lica, na taj način što je, učestvujući u operativnoj obradi terena, hicima iz automatskog vatrenog oružja, kalibra 7,62 mm, lišio života Seljman Gašija (1931.), Amdi Durićija (1928), Fitnetu Šabani (1963.), Tahiri Idriza (1930.), svi iz Podujeva i još petnaest za sada neidentifikovanih civilnih lica, uglavnom žena i djece”, navedeno je rješenju o provođenju istrage istražnog sudije Okružnog suda u Prokuplju (Srbija).
Kompletan iskaz jedne od svjedokinja u ovom predmetu, Sarande Bogujevci, možete pročitati ukoliko kliknete ovdje. Na osnovu njenog, ali i drugih iskaza i materijalnih dokaza, Saša Cvjetan je osuđen na 20 godina zatvora. No, od marta 2018. godine je (uslovno) slobodan čovjek.
A sada se vratimo u mart 2022. godine. Dan opštine Srebrenica je, rekosmo, obilježen 11. marta. Prvo je u 11 sati u maloj sali Doma kulture održana svečana sjednica Skupštine opštine Srebrenica. Za sat kasnije bila je zakazana svečana akademija u velikoj sali Doma kulture u Srebrenici. Prema izvodu iz sistema Granične policije BiH, osoba po imenu Saša Cvjetan je 11. marta 2022. godine, preko Graničnog prelaza Bratunac, ušla je iz Srbije u Bosnu i Hercegovinu u 11 sati i 9 minuta. Registrovan je kao vozač automobila registarskih oznaka BG2000EK. Da je u pitanju Škorpion Saša Cvjetan dokazuje i datum rođenja. Naime, osuđeni ratni zločinac Saša Cvjetan rođen je 20.12. 1975. godine. Isti datum rođenja, isto ime i prezime navedeno je u sistemu Granične policije BiH. Na mjestu suvozača, u automobilu kojim je upravljao Saša Cvjetan, bio je Jovo Brekić. U pitanju je srbijanski biznismen, suvlasnik firme Ekonomik iz Zemuna, čija kćerka firma Ekonomik egzistira u Potočarima. Biznismen Jovo Brekić je u odličnim poslovnim i prijateljskim vezama sa načelnikom Opštine Srebrenica Mladenom Grujičićem. Fotografija ispod ovog pasusa nastala je prije nekoliko godina. Zaokružen je Jovo Brekić. Zapamtite njegovo lice, jer je to bitno za dalji tok priče.
Nesporna je, dakle, činjenica da je biznismen Jovo Brekić, inače prijatelj načelnika Srebrenice Mladena Grujičića, 11. marta u 11 sati i 9 minuta na teritoriju BiH ušao u pratnji Škorpiona Saše Cvjetana. I to u automobilu Škoda, registarskih oznaka BG2000EK. Pratimo dalje taj automobil. Pregledom fotografija i snimaka nastalih 11. marta 2022. godine u centru Srebrenice, uspjeli smo identificirati spornu Škodu parkiranu ispred Doma kulture u Srebrenici. I to u trenucima dok se u velikoj sali održavala svečanost povodom Dana Opštine Srebrenica.
automobil kojim je upravljao Škorpion Saša Cvjetan u Srebrenici (11.3.2022.)
Još jedna nesporna činjenica. Automobil u kojem su 11. 3. 2022. godine na GP Bratunac registrirani Saša Cvjetan i Jovo Brekić bio je parkiran ispred Doma kulture u Srebrenici gdje se u tim trenucima održavala svečanost koju je organizirao Brekićev prijatelj Mladen Grujičić.
Sada idemo dalje, u veliku salu Doma kulture u Srebrenici. Gledajući salu iz pravca govornice, krajnje lijevo, u prvom redu sjedila su dvojica ljudi bitnih za ovu priču.
svečanost u Srebrenici, 11. mart 2022. godine
Koristeći online dostupne programe za poređenje lica, provjeravamo ove osobe. Prvo, Jovo Brekić, srbijanski biznismen i prijatelj načelnika Grujičića. U pitanju je osoba koja se nalazi u sredini. Novu fotografiju poredimo sa fotografijom snimljenom prije nekoliko godina. Poklapanje je čak 90 posto i sve upućuje na zaključak da se radi o istoj osobi.
Jovo Brekić (lijevo: nova fotografija, desno: fotografija stara nekoliko godina)
Dvojica svjedoka koji su prisustvovali svečanosti potvrdit će za Istragu da je ovo Jovo Brekić, srbijanski biznismen povezan sa načelnikom Opštine Mladenom Grujičićem. Kratki pregled nespornih činjenica. Dan Opštine Srebrenica obilježen je 11. marta 2022. godine. Istog dana, 50 minuta prije početka svečane ceremonije, biznismen Jovo Brekić je ušao u Bosnu i Hercegovinu preko GP Bratunac. Bio je u automobilu kojim je upravljao Saša Cvjetan, bivši pripadnik Škorpiona osuđen za ratne zločine na Kosovu. Cvjetan je upravljao Škodom, registarskih oznaka BG2000EK. Sporno vozilo je fotografisano 11. marta 2022. godine ispred Doma kulture u Srebrenici, u trenucima dok je unutra održavana svečana akademija povodom Dana Opštine Srebrenica. Jovo Brekić je bio u sali, u prvom redu. Ali gdje je nestao Škorpion Saša Cvjetan?
Saša Cvjetan
Fotografija iznad je iz dubokih arhiva srbijanskih medija i stara je najmanje sedamnaest godina. Tako je tada izgledao Saša Cvjetan, ratni zločinac i pripadnik Škorpiona. Njegovu staru fotografiju poredimo sa fotografijom osobe koja je, na svečanosti povodom Dana Srebrenice, sjedila pored Jove Brekića.
Saša Cvjetan (lijevo: prije 17 godina, desno:11.3.2022)
Ponovo koristimo program za poređenje lica. Iako je nova fotografija poprilično lošeg kvaliteta, i iako je osoba fotografisana skoro iz profila, vjerovatnoća da je na obje fotografije Saša Cvjetan je 70 posto. Ali, u komparaciji sa drugim dokazima, vjerovatnoća da je ratni zločinac Saša Cvjetan bio prisutan na obilježavanju dana Opštine Srebrenica je stopostotna. Još jednom da ponovimo. Ratni zločinac Saša Cvjetan je rođen 20. decembra 1975. godine. Saša Cvjetan, rođen 20. decembra 1975. godine, ušao je u Bosnu i Hercegovinu 11. marta 2022. godine u 11 sati i 9 minuta preko GP Bratunac. Bio je u vozilu sa Jovom Brekićem, biznismenom iz Beograda i prijateljem načelnika Srebrenice Mladena Grujičića. Cvjetan je upravljao je Škodom, registarskih oznaka BG2000EK. Ta Škoda je bila parkirana ispred Doma kulture u Srebrenici u trenucima dok je u velikoj sali trajala svečana akademija povodom Dana Opštine Srebrenica. U sali je, nesporno, u prvom redu sjedio biznismen Jovo Brekić koji je bio u automobilu sa Škorpionom Cvjetanom. A do Jove Brekića je sjedila osoba čije crte lica odgovaraju 70 posto crtama lica Saše Cvjetana od prije sedamnaest godina.
Kada je nametao odredbe Krivičnog zakona BiH kojim je kriminalizirano negiranje genocida i drugih zločina, bivši visoki predstavnik Valentin Inzko je, skoro doslovno, prepisao odredbe Okvirne odluke Evropske unije. Naime, Vijeće EU je u novembru 2008. godine usvojilo dokument kojim se pokušava spriječiti širenje rasizma i ksenofobije.
“Okvirna odluka predviđa približavanje zakona i propisa zemalja EU-a o kaznenim djelima koja uključuju određene manifestacije rasizma i ksenofobije. Određene ozbiljne manifestacije rasizma i ksenofobije moraju predstavljati kazneno djelo u svim zemljama EU-a i biti kažnjive učinkovitim, srazmjernim i odvraćajućim kaznama”, navedeno je u službenom aktu EU.
Svaka država članica EU, navedeno je u samoj odluci, poduzet će potrebne mjere kako bi sankcionisali širenje ksenofobije, rasizma i drugih oblika mržnje. Evo šta piše u Okvirnoj odluci EU.
“a) Javno poticanje na nasilje ili mržnju usmjerenu protiv skupine osoba ili pripadnika takve skupine definirane na temelju rase, boje kože, vjere, porijekla ili nacionalnog ili etničkog porijekla; (b) počinjenje djela iz točke (a) javnim širenjem ili distribucijom traktata, slika ili drugog materijala; (c) javno odobravanje, negiranje ili grubo banaliziranje zločina genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina kako je definirano u člancima 6., 7. i 8. Statuta Međunarodnog kaznenog suda, usmjerenih protiv grupe osoba ili pripadnika takve grupe koju definiše upućivanje na rasu, boju kože, vjeru, porijeklo ili nacionalno ili etničko porijeklo kada se ponašanje provodi na način koji bi mogao potaknuti na nasilje ili mržnju protiv takve grupe ili člana takve grupe; (d) javno odobravanje, poricanje ili grubo banaliziranje zločina definiranih člankom 6. Povelje Međunarodnog vojnog suda priložene Londonskom sporazumu od 8. kolovoza 1945., usmjerenih protiv grupe osoba ili člana takve grupe definisane prema rasi, boji kože, vjere, podrijetla ili nacionalnog ili etničkog porijekla kada se ponašanje provodi na način koji bi mogao potaknuti na nasilje ili mržnju protiv takve grupe ili člana takve grupe”, piše u Okvirnoj odluci Vijeća EU.
Okvirna odluka Vijeća EU
A evo šta piše u Odluci bivšeg visokog predstavnika Valentina Inzka, odnosno u odredbama Krivičnog zakona koje se odnose na negiranje presuđenih ratnih zločina
“Ko javno potiče na nasilje ili mržnju usmjerenu protiv skupine osoba ili pripadnika te skupine određene rase, boje kože, vjere, porijekla ili nacionalnog ili etničkog podrijekla, ako to ponašanje ne predstavlja kazneno djelo iz stav (1) ovog člana, kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine. (3) Ko javno odobrava, poriče, grubo banalizira ili pokušava opravdati zločin genocida, zločina protiv čovječnosti ili ratnog zločina utvrđenog pravomoćnom presudom prema Povelji Međunarodnog vojnog suda priloženoj Londonskom sporazumu od 8. kolovoza 1945. ili od strane Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju ili Međunarodnog kaznenog suda ili suda u Bosni i Hercegovini, usmjerena protiv skupine osoba ili pripadnika takve skupine definirane na temelju rase, boje kože, vjere, porijekla ili nacionalnosti ili etničko podrijetlo, kada se ponašanje provodi na način koji bi mogao potaknuti na nasilje ili mržnju prema takvoj skupini ili članu takve skupine, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina”, navedeno je u odredbama Krivičnog zakona koje je nametnuo Valentin Inzko.
Odredbe Krivičnog zakona koje je nametnuo OHR
Kako se može vidjeti, “Okvirna odluka” Vijeća EU i odluka OHR-a razlikuje se tek u tome što je Valentin Inzko “dodao” i presude ICTY-a i sudova u BiH. No, suština je doslovno prepisana. A upravo se presude ICTY-a i sudova u BiH odnose na ratne zločine počinjene u Bosni i Hercegovini. Ukoliko bi ovi presude sudova koje je Inzko ugradio u Krivični zakon bile izbačene, to bi značilo da bi bilo zabranjeno negirati sve zločine osim onih koji su počinjeni na teritoriji BiH.
Podsjećamo, aktualni visoki predstavnik Christian Schmidt uputio je pismo državnim parlamentarcima u kojem navodi da je spreman poništiti Inzkov zakon ukoliko Parlament usvoji svoj Zakon.
“Bit ću spreman da ukinem postojeći Zakon kada na snagu stupi novi zakon usklađen s evropskim i međunarodnim standarima koji je usvojila Parlamentarna skupština BiH”, naveo Schmidt u pismu koje je prvi objavio portal Raport.ba.
Schmidtovo pismo ubrzo je podržali Ambasada SAD-a, ali i šef Delegacije EU u BiH Johann Sattler. Inzkov zakon je, podsjećamo, u potpunosti usklađen sa Direktivom EU iz 2008. godine. Sudeći na osnovu javno izrečenih stavova zvaničnika iz Republike Srpske, u tom entitetu ne postoji spremnost da se usvoji zakon kojim će biti zabranjeno negiranje presuda ICTY-a i sudova u BiH.
Vlada Federacije BiH donijela je odluku kojom će, suprotno Zakonu o zabrani raspolaganja državnom imovinom, omogućiti britanskoj kompaniji Adriatic Metals promjenu namjene šumskog zemljišta na području Vareša, saznaje Istraga.ba.
Ovim je, faktički, Vlada FBiH sa Nerminom Nikšićem na čelu omogućila privatnoj kompaniji da krči šume na području Vareša koje bi trebale biti državna imovina. To zemljište će se koristiti za eksploataciju olova, cinka i barita za koje je Adriatic Metals dobio koncesije.
Prema informacijama Istrage, kompanija Adriatic Metals čiji je menadžer za BiH Alem Logo, kadar Naroda i Pravde, već je, bez ikakvih dozvola, isjekla određeni državne šume zbog čega je protiv odgovornih Tužilaštvu ZDK podnesena krivična prijava. Kako bi zaštitili ovu britansku kompaniju, čelnici Vlade FBiH su na posljednjoj sjednici donijeli Odluku o promjeni namjene šumskog zemljišta i privremenom korištenju šumskog zemljišta u druge namjene. Odluka je opći akt, ali je donesena na osnovu Informacije u kojoj je navedeno da je inicijativu pokrenula kompanija Adriatic Metals.
“Ovom odlukom regulira se način promjene namjene šumskog zemljišta i privremenom korištenju šumskog zemljišta u druge namjene”, navedeno je u Odluci Vlade FBiH koju možete pročitati ako kliknete ovdje.
Šumsko zemljište, piše u odluci, može se, osim za gospodarenje šumama, privremeno koristiti za druge planirane namjene, i to:u svrhu eksploatacije mineralnih sirovina i drugih prirodnih bogatstava, u periodu trajanja koncesionog ugovora.
“Koncesor, koncesionar ili investitor može podnijeti zahtjev kantonalnom ministarstvu za korištenje šumskog zemljišta za druge namjene ukoliko je to predviđeno planom prostornog uređenja”, navedeno je u Odluci.
Dalje piše da “dozvola za korištenje šumskog zemljišta za svrhe iz stava (1) ove tačke izdaje se u formi rješenja, koje donosi federalni ministar uz prethodno mišljenje Federalne uprave za šumarstvo i saglasnosti Pravobranilaštva Bosne i Hercegovine”.
Ono što je sporno, nadležnost nad šumama kao državnom imovinom imat će kantoni, odnosno entitet FBiH.
“Nakon što je dostavljena kompletna dokumentacija, kantonalno ministarstvo formira komisiju iz tačke V ove odluke radi obračuna naknade za promjenu namjene zemljišta te svu dokumentaciju, zajedno sa svojim mišljenjem, dostavlja Federalnom ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva”, navedeno je u Odluci Vlade FBiH.
No, prije nego što je Vlada FBiH donijela odluku, stiglo je i mišljenje OHR-a.
“Najnovijim izmjenama i dopunama Zakona o zabrani raspolaganja državnom imovinom, koji je donesen Odlukom visokog predstavnika od 12. travnja 2022. godine, Člankom 2. stavkom 1. izričito je propisano da: “Bez obzira na odredbe bilo kojeg drugog zakona ili propisa, državnom imovinom može raspolagati samo Država Bosna i Hercegovina, kao titular, u skladu s odredbama ovog zakona.” U vezi s Vašim zahtjevom za pojašnjenjem, molimo Vas da imate na umu da promjena namjene šumskog zemljišta očito ima za posljedicu znatne pravne posljedice za predmetnu nekretninu te bi stoga bila čin raspolaganja koji zahtijeva aktivno sudjelovanje i suglasnost vlasnika. S druge strane, dodjela prava na privremeno korištenje ne predstavlja čin izravnog ili neizravnog prijenosa vlasništva te se stoga ne treba smatrati raspolaganjem u smislu Zabrane raspolaganja državnom imovinom.u skladu s načelima sadržanim u relevantnim odlukama Ustavnog suda, kako bi se na odgovarajući način potvrdila puna imovinska prava države kao vlasnika državne imovine, uključujući prihode koji proizlaze iz tih prava u bilo kojem trenutku”, navedeno je u aktu OHR-a.
Dakle, OHR je, faktički, upozorio Vladu FBiH da bi “promjena namjene šumskog zemljišta mogla imati znatne pravne posljedice”.
“Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je na svojoj 10. sjednici, održanoj dana 2.8.2023. godine, nakon raspravljanja o Informaciji Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, o realizaciji Odluke o načinu pretvaranja šumskog zemljišta u gradevinsko za privredno društvo „Adriatic metals BH” doo Vareš,donijela Zaključak broj: V 1039-1/2023 kojim se ovom organu daje zaduženje da pripremi preporuku/uputstvo/instrukciju lokalnim zajednicama kojim bi se, u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima, unificiralo postupanje u vezi promjene namjene zemljišta – ne i titulara, a u skladu sa vodenom raspravom. Poljoprivredno zemljište je prirodno bogatstvo i dobro od općeg interesa za Federaciju Bosne i Hercegovine. Poljoprivredno zemljište kao osnovno sredstvo poljoprivredne proizvodnje ima prvenstvo korištenja za poljoprivrednu proizvodnju u odnosu na sve druge funkcije i namjene. Interesi očuvanja i zaštite poljoprivrednog zemljišta moraju se uzeti u obzir pri utvrdivanju strateških opredjeljenja, dokumenata prostornog uredenja, razvojnih programa, akcionih planova, donošenja propisa i poduzimanje mjera od strane nadležnih organa”, navedeno je u Informaciji koja se odnosi na Adriatic Metal.
“Imao je veliku tetovažu ovdje”, objašnjava nam uposlenik zvorničkog Hotela “Novak” dok se drži za lakat.
Baš na tom mjestu tetovažu ima Robert Rundo, američki neonacista i osnivač ekstremnog desničarskog pokreta “Rise Above Movement” (RAM).
Neonacistu Rundoa srbijanska je policija protjerala 10. februara ove godine. Amerikanac je dan kasnije ušao na teritoriju BiH, potom se pet dana kasnije prijavio u zvorničkom hotelu “Novak” i, onda, bestraga nestao. Prema zvaničnim dokumentima, Bosnu i Hercegovinu nije napustio. Iz Hotela Novak je izašao 19. februara u jutarnjim satima.
“Američki neonacista zloglasnog ekstremnog pokreta protjeran iz Srbije”, objavio je srbijanski Blic 12. februara ove godine.
Dalje u takstu novinari Blica navode da je 11. februara 2021. godine, oko 19 sati, srbijanska policija ispratila Rundoa do graničnog prelaza Trbušnica kako bi napustio teritoriju Srbije.
Nasuprot Trbušnice, na lijevoj obali Drine je Granični prijelaz Šepak kojeg kontrolira Granična policija Bosne i Hercegovine. Tog 11. februara, u 18 sati i 39 minuta, na teritoriju BiH je ušao Robert Paul Rundo, rođen 1990. godine u SAD-u. Tako, barem, piše u sistemu Granične policije BiH koja je dopustila američkom neonacisti da uđe u BiH iako je, nekoliko minuta ranije, zvanično protjeran iz Srbije. Pokušao je Rundo na teritoriju BiH ući i dan ranije preko Graničnog prijelaza Rača. U 14 sati i 26 minuta, 10. februara ove godine, Robert Paul Rundo nije mogao ući na teritoriju BiH.
“Predstavlja prijetnju bezbjednosti BiH, javnom poretku, javnom redu i miru, javnom zdravlju u BiH ili međunarodnim odnosima”, zapisano je u rubrici “razlog odbijanja” pored imena Robert Paul Rundo.
Neonacista Rundo je, dakle, samo 28 sati predstavljao prijetnju po nacionalnu sigurnost BiH, na čiju je terotiriju, kako rekosmo, ušao 11. februara. Pet dana kasnije, 16. februara 2021.godine, Rundo se prijavio u Hotelu u Zvorniku gdje se odjavljuje 19. febuara. Od tada više ne postoji nikakav trag o njegovom boravku u BiH, ali ni trag da je napustio BiH.
Robert Paul Rundo
“Federalni žalbeni sud, poništavajući presudu nižeg suda koji je tvrdio suprotno, utvrdio je da se četvorica pripadnika militantne bjelačke supremacističke grupe sa sjedištem u Južnoj Kaliforniji mogu suočiti sa krivičnim prijavama za nasilne napade na lokalnim političkim skupovima”, objavili su u četvrtak američki mediji.
Među četvoricom optuženika je i Robert Paul Rundo. On je osnovao neonacističku skupinu Rise Above Movement (RAM). Zajednio sa svojim prijateljima Rundo je optužen da je izazivao nerede, regrutovanjem i obučavanjem članova RAM-a kako bi provodili nasilje u Berkeleyu, San Bernardinu i Huntington Beachu.
“Videozapisi su prikazivali Rundoa kako udara kontraprosvjednike na plaži Huntington i policajca u Berkeleyu”, navodeno je u izjavi FBI-a na koju se pozivaju mediji u SAD-u.
Američka istraživačka mreža “Bellingcat” objavila je u novembru prošle godine da se Robert Rundo nalazi u Srbiji.
“Evo nas u Beogradu, znate, čistimo kraj”, rekao je Rundo u videosnimku na osnovu kojeg su ga identifikovali novinari Bellingcata.
Prije nego je stigao u Srbiju, Rundo je boravio u Ukrajini, Mađarskoj i Bugarskoj. U novembru 2019. godine o grupi Roberta Rundoa pisao je i britanski Guardian.
“Članovi RAM-a trenirali su razne borilačke sportove, poput MMA-a i boksa, čije su vještine kasnije koristili tokom uličnih borbi i protesta, uključujući Charlottesville. S maskama lubanje na licima, članovi RAM-a specijalizirali su se za napade na prosvjednike koji su se protivili njihovoj ideologiji. Potom bi veličali svoje akcije u propagandnim video zapisima objavljenim na društvenim mrežama”, objavio je tada Guardian navodeći da je jedan od osnivača ove grupe – Robert Rundo.
“Da, to je on”, reći će nam jedan od uposlenika ugostiteljskog objekta u Zvorniku u kojem je boravio Rundo.
Posljednji put je viđen naselju Karakaj kod Zvornika. Prema Zakonu o kretanju i boravku stranaca i azilu BiH, Rondo se morao prijaviti najbližoj policijskoj stanici u mjestu u kojem je odsjeo. No, takve prijave nema. Kao što nema ni dokaza da je napustio BiH. A u Srbiju ne može ući naredne tri godine, koliko mu traje zabrana.
Prošlo je više od pet mjeseci otkako je Tužilaštvo BiH saopćilo da je “formiralo predmet” u vezi sa slučajem ikona. Mada prema Zakonu o krivičnom postupku BiH, istraga može trajati šest mjeseci, optužnica ili tužilačka odluka u ovom slučaju nije ni na vidiku.
“Formiran je predmet te će se izvršiti provjere”, saopćeno je iz Tužilaštva BiH 18. decembra 2020. godine.
Te provjere traju i danas. Postupajuća tužiteljica Bojana Jolović još se, recimo, nije obratila Sudu BiH za izdavanje bilo kakve naredbe koja ima veze sa ikonom koju je 14. decembra prošle godine Milorad Dodik poklonio ruskom ministru vanjskih poslova Sergeju Lavrovu. Mada Tužilaštvo BiH i Gordana Tadić to neće priznati, istraga u predmetu ikona nikad nije ni pokrenuta. Sve je, zapravo, zavedeno pod oznakom KTA koja znači da “krivično djelo nije određeno” i da se ne zna počinilac.
“Okončanje istrage: (1) Tužitelj okončava istragu kad nađe da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se može podići optužnica. Okončanje istrage bit će zabilježeno u spisu. (2) Ako se istraga ne okonča u roku od šest mjeseci od donošenja naloga o provođenju istrage, tužitelj će obavijestiti glavnog tužitelja o razlozima neokončanja istrage”, piše u članu 225 Zakona o krivičnom postupku BiH.
Zakon o krivičnom postupku BiH
Dakle, da je donijelo naredbu o provođenju istrage, Tužilaštvo BiH bi već sredinom juna (najkasnije 18. 6. ) moralo donijeti tužilačku odluku u vezi sa ikonom ukradenom iz Ukrajine koju je Milorad Dodik poklonio ruskom ministru vanjskih poslova.
“Povodom više medijskih upita, Tužiteljstvo BiH informira medije i javnost da postupajući tužitelj u predmetu poznatom kao “Ikona”, intenzivno poduzima aktivnosti na prikupljanju dokaza i saslušanju svjedoka. Saslušan je određen broj svjedoka, među kojima i veleposlanik BiH u Rusiji, te je upućena zamolnica za pružanje međunarodne pravne pomoći nadležnim institucijama. U ovom predmetu poduzimat će se daljnje radnje u cilju utvrđivanja svih činjenica i prikupljanja dokaza”, saopćilo je Tužilaštvo BiH 20. januara ove godine.
Nekoliko dana ranije, Tužilaštvo BiH je izvijestilo javnost da će u vezi sa slučajem ikona, osim Milorada Dodika, saslušati i preostala dva člana Predsjedništva BiH, Željka Komšića i Šefika Džaferovića.
Početkom februara (4.2.) Tužilaštvo BiH je saopćilo da je saslušalo Milorada Dodika u vezi sa slučajem ikona. Upravo riječ “saslušalo” otkriva da je “poklonodavac” Dodik samo svjedok u ovom predmeru. Jer prema Zakonu o krivičnom postupku BiH, svjedok se saslušava, a osumnjičeni – ispituje. Dodik je, dakle, samo svjedok u predmetu “ikona”. Preostala dva svjedoka čije je saslušavanje najavljeno – do danas nisu saslušana.
“Ne. Nikad nisam saslušan”, potvrdio je za Istragu član predsjedništva BiH Željko Komšić.
Isto su nam kazali i u Kabinetu bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Šefika Džaferovića.
Od najave njihovog saslušavanja prošlo je skoro pet mjeseci. Jasno je, dakle, da je kompletan slučaj ikona farsa Tužilaštva BiH i Gordane Tadić.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
