Politika

Hrvatski svjetski kongres pisao američkom Senatu: Islamistički terorizam u BiH prijetnja kršćanima

Hrvatski svjetski kongres uputio Senatu SAD-a pismo u kojem upozorava na “islamističkog terorizam u BiH i njegove veze s bošnjačkim-muslimanskim vodstvom u BiH”, potvrđeno je za Istraga.ba u toj organizaciji.

“U vezi samog dokumenta za više informacija možete se javiti dr. sci. Nini Raspudiću, nezavisnom zastupniku u Hrvatskom saboru”, kazali su nam u Hrvatskom svjetskom kongresu.

U odgovoru na naš upit, čelnici HSK-a su nam dostavili i samo pismo koje je upućeno Senatu.

“Kao jednu od prijetnji Hrvatima, posebno Hrvatima u Bosni i Hercegovini kao najmanjoj od tri nacionalne skupine koje čine Bosnu i Hercegovinu, koja čini ukupno 15% stanovništva te zemlje, prepoznajemo islamistički terorizam koji je u toj zemlji prisutan od 1990-ih. Nažalost, među islamističkim teroristima koji su obučeni u Bosni i Hercegovini bilo je i onih koji su sudjelovali u terorističim napadima 11. rujna, što je jedan od najtragičnijih dana američke povijesti. Neki od njih se danas nalaze u Guantanamu. Uz ovo pismo dostavljamo Vam govor nezavisnog zastupnika u hrvatskom parlamentu prof. dr. sc. Nine Raspudića, koji je vrlo detaljno opisao razvoj islamističkog terorizma u Bosni i Hercegovini i njegovih veza s vodećim bošnjačkim-muslimanskim establišmentom, i prijetnje po Hrvatskoj i Hrvatima kršćanima u Bosni i Hercegovini. Nadamo se kako će Vam ovaj dokument omogućiti jasnije shvaćanje problematike islamističkog terorizma i veza s bošnjačkim-muslimanskim vodstvom, te kako ćete moći biti aktivni po pitanju suzbijanja ove opasnosti”, navedeno je u pismu koje je potpisao Vinko Sabljo, predsjednik Hrvatskog svjetskog kongresa.

Kao prilog ovom pismu, Senatu je dostavljen i nedavni govor Nine Raspudića u Saboru tokom kojeg je povezivao BiH sa terorizmom.

“Priča o terorizmu nije nešto što je daleko od nas. Hrvatska, a posebno Hrvati u BiH su već odavno pod udarom islamističkog terorizma. On je započeo još za vrijeme rata u BiH, kad je nekoliko tisuća dragovoljaca iz islamskih zemalja, koje su tada, po afganistanskim veteranima, skupno nazivali mudžahedinima, sudjelovalo na strani bošnjačke Armije BiH. Većina je došla preko Hrvatske za vrijeme početnog hrvatsko-muslimanskog savezništva. Ratovali su u okviru jedinice El Mudžahid Armije BiH i počinili teške zločine, među kojima se ističe ritualno odsijecanje glave zarobljenika, najprije srpskih, a onda, u drugom poluvremenu rata, i hrvatskih. Uz blagoslov tadašnje bošnjačke vrhuške (v.Džaferović) dijeljena su im državljanstva bez nadzora, a dio njih poslije rata ostao je živjeti u BiH, uglavnom u izoliranim zajednicama, gdje su im se pridruživali i neki domaći mladići. Te će zajednice postati rasadnici budućih terorista. Neki od njih marljivo su odrađivali i poslijeratni posao maltretiranja hrvatskih povratnika, pretežno u Srednjoj Bosni, što je u Hrvatskoj uglavnom prešućivano”, naveo je sabornik Raspudić na početku svog govora koji je dostavljen Senatu SAD-a.

 

Kanađanin Joseph Ingram potvrdio za politicki.ba: “Da, kandidat sam za visokog predstavnika u BiH”

Joseph Ingram kandidat je, ispred Kanade, za novog visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, objavio je politicki.ba.

Kako za politicki.ba potvrdio sam Ingram, kanadski ambasador i specijalni predstavnik pri Ujedninjenim nacijama, Robert Rae, “uputio je pismo ambasadorima Upravnog odbora Vijeća za provođenje mira i preporučio me za ovu dužnost”.

O njegovoj se kandidaturi dugo špekuliralo.

No sada je ona i ozvaničena.

Osim Ingrama, kandidat, ispred Njemačke, je Christian Schmidt.

Ingram je službovao u Bosni i Hercegovini početkom 2000-ih. Bio je direktor Svjetske banke.

Sada povremeno savjetuje vladu kanadskog premijera Justina Trudeaua.

Iako je u penziji, vrlo je angažiran.

Kada su Aleksandar Vučić i Hašim Thaci objavili plan razmjene teritorija Kosova i Srbije, snažno je ustao protiv te ideje.

Uz Paddy Ashdowna, Carla Bildta, Miroslava Lajčaka i Christiana Schwrz-Schillinga, i javno i privatno žestoko je lobirao protiv mogućeg prekrajanja granica na Balkanu.

Odluka o tome da li će i ko biti novi visoki predstavnik trebala bi biti donesena najkasnije do polovine ove godine.

Sattler i Delegacija EU podržavaju Dodika i Čovića: Za članove CIK-a nema mjesta u radnoj grupi za izmjene Izbornog zakona

Članovi Centralne izborne komisije BiH, navjerovatnije, neće biti dio interresorne radne grupe za izmjenu Izbornog zakona BiH, saznaje Istraga.ba.

Ovo je stav lidera SNSD-a i HDZ-a BiH, Milorada Dodika i Dragana Čovića, kojem se ne protivi šef Delegacije EU u BiH Johann Sattler.

“Predastavnici Delegacije EU ne insistiraju na tome da Dodik i Čović promijene svoj stav”, kazao nam je izvor iz diplomatskih krugova.

Podsjećamo, međunarodna zajednica predvođena OSCE-om zatražila je od Parlamentarne skupštine BiH formiranje Interresorne radne grupe koja bi se bavila izmjenama Izbornog zakona, vodeći računa, prevashodno, o presudama Mađunarodnog suda za ljudska prava iz Strazbura i Ustavnog suda BiH. Predloženo je da u tu Radnu grupu budu imenovani predstavnici Vijeća ministara BiH, Doma naroda BiH, Predstavničkog doma PS BiH i Centralne izborne komisije. Dom naroda BiH za sada je kandidirao Sredoja Novića, Barišu Čolaka, i Muniba Jusufovića. Mada prijedlog još nije formalizovan, u ime Predstavničkog doma u Radnoj grupi bi trebali biti Alma Čolo, Snježana Novaković-Bursać i Borjana Krišto. Vijeće ministara BiH nije predložilo svoje članove. No, članovima CIK-a kadrovi SNSD-a i HDZ-a ne dopuštaju da budu dio Interresorne grupe.

“Ambasador Sattler u tome ne vidi problem, jer je njegov prioritet da se postigne bilo kakav napredak”, tvrdi naš sagovornih iz međunarodne zajednice.

Slična radna grupa postojala je i prije nekoliko godina i tada nije bilo prepreka da Centralna izborna komisija ima svoje predstavnike. No, tada je CIK bio pod kontrolom HDZ-a i SNSD-a, odnosno političkih partija koje čine parlamentarnu većinu. Novi saziv CIK-a, međutim, ne kontrolišu HDZ i SNSD, a Borjana Krišto nastoji, preko Suda BiH, osporiti izbor aktualnih članova Centralne izborne komisije.

Prema poslovniku ranijeg saziva Interresorne radne grupe, sve odluke bi se morale donositi tako što bi najmanje dva člana iz reda svih konstitutivnih naroda glasali za odluku. To znači da bi postojao mehanizam etničke blokade donošenja bilo kakve odluke.

Nakon što je učenicima smanjila vladanje zbog Dana državnosti BiH, direktorica škole u Doboju dobila čestitku: “Mevlida, sretan ti Dan nezavisnosti”

“Mevlida, sretan ti 1.mart, Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine”, pisalo je na bilbordu postavljenom u nedjelju ujutro u Doboj Istoku (FBIH).

Bilbord je postavljen nedaleko od mjesta Sjenina Rijeka, na području Grada Doboja (RS), gdje povratnici bošnjačke nacionalnosti godinama vode pravnu bitku sa Mevlidom Dervišefendić, direktoricom Osnovne škole “Petar Kočić” u tom selu. Sve je eskaliralo u decembru prošle godine kada je direktorica Dervišefendić smanjila vladanje učenicima koji se 25. novembra 2020. godine nisu pojavili na nastavi, tvrdeći da imaju pravo na obilježavanje Dana državnosti BiH.

U obrazloženju Rješenja koje tada potpisala direktorica Dervišefendić, navedenoi da je učenica svoje odsustvo sa nastave pravdala činjenicom da je taj dan imala pravo na odsustvo zbog obilježavanja Dana državnosti Bosne i Hercegovine.

“Uvidom u odredbe Zakona o vjerskim praznicima RS jasno i nedvosmisleno proizilazi da Dan državnosti BiH nije definisan kao vjerski i državni praznik u RS”, navela je tada direktorica OŠ “Petar Kočić”.

Upravo zbog toga povratnici su odlučili da Mevlidi Dervišefendić čestitaju Dan nezavisnosti BiH. Inače, OŠ Petar Kočić se nalazi u selu Sjenina Rijeka, na području Grada Doboja u RS-u i skoro 90 posto učenika je bošnjačke nacionalnosti čije su se porodice vratile odmah nakon rata.

Istraga objavljuje sve dokumente iz Programa reformi: Kraj ili nastavak NATO puta BiH?

“Nastavak knjiženja perspektivnih vojnih lokacija Oružanih snaga BiH”. To je prva aktivnost koja se nalazi u rubrici “odnosi između BiH i NATO-a”, a koja je sastavni dio realizacije Programa reformi koje je u četvrtak usvojilo Vijeće ministara BiH. Istraga.ba u posjedu je svih dokumenata koje je usvojilo Vijeće ministara i ekskluzivno ih objavljujemo. Na predloženi Program reformi – realizijacija aktivnosti, usvojeni su i amandmani koje možete pročitati na ovom mjestu. Najbitniji amandman je onaj četvrti u kojem piše da se “u dijelu 1.2.8. Javna diplomatija, u pasusu koji glasi „ Podizanje javne svijesti o pristupanju NATO – u, procesu razvoja partnerskih odnosa između BiH i NATO – a, angažman i saradnja sa Savezom”, riječ pristupanje zamjenjuje riječju “saradnja”. Osim ovoga, druga sporna stvar je u vezi sa Komisijom za saradnju sa NATO-om, odnosno dio koji se odnosi na način odlučivanja. No, o tome ćemo kasnije. Sada se vratimo samom aktu nazvanom Program reformi – izvještaj o realizaciji aktivnosti iz nadležnosti institucija BiH. 

Odlukom Predsjedništva BiH o izmjenama i dopunama Odluke o velidini, strukturi i lokacijama Oružanih snaga Bosne i Hercegovine broj 0l-50-l-1067-I0/I2 od 18.04.2012. godine, koja je stupila na snagu danom donošenja smanjen je broj perspektivnih vojnih lokacija sa dotadašnjih 69 na 63 perspektivne vojne lokacije za MO BiH i OS BiH. Na temelju navedene Odluke pristupilo se procesu knjiženja i od 63 perspektivne vojne lokacije Ministastvo obrane Bosne i Hercegovine u suradnji sa Pravobraniteljstvom Bosne i Hercegovine do sada je uspjelo da uknjiži 33 perspektivne vojne lokacije, te kroz prikupljenu imovinsko-pravnu dokumentaciju stvorilo preduvjete da se ovaj proces nastavi i za preostalih 30 tokacija koje do sada nisu uknjižene kada je u pitanju neperspektivna vojna imovina u posjedu MO BiH i OS BiH je l9 lokacija”, navedeno je u obrazloženju prve tačke koja se odnosi na knjiženje perspektivne vojne imovine. 

Preostale tačke koje se odnose na saradnju BiH i NATO-a su nazvane još – “učešće u dijalogu sa NATO-om o regionalnim i euroatlantskim sigunosnim izazovima”, “implementacija PfP SOFA-e, “Poboljšanje institucionalnih kapaciteta u saradnji sa NATO-om, “osiguravanje efikasne interresorne saradnje i koordiniranje aktivnosti ministarstava i institucija BiH preko Komisije za proces NATO integracije Vijeća ministara BiH”…

Upravo je, kako smo naveli, problematičan način odlučivanja u Komisiji. Prema amandmanu 3 Odluke o uspostavljanju Komisije za saradnju NATO-om. Predviđeno je da Komisija u svom radu, po pravilu, “nastojati sve odluke i zaključke donositi konsenzusom”. No, ukoliko to ne bude moguće, odluke će biti donesene većinom glasova prisutnih članova Komisije, “uz obavezu da ta većina uključuje glasove najmanje dva predstavnika svakog konstitutivnog naroda”.

način odlučivanja u Komisiji

Time je, faktički, Miloradu Dodiku dat mehanizam blokade prilikom donošenja svih odluka. Iako je, recimo, Obavještajno-sigurnosna agencija BiH predložila u Komisiju za saradnju sa NATO-om kadra srpske nacionalnosti iz Sarajeva, njegov glas ne bi bio dovoljan da se usvoji odluka jer je, u prvom krugu, potreban glas još najmanje jedne osobe srpske nacionalnosti. Istina, ukoliko ne bi bilo potrebne većine u prvom krugu, predviđen je drugi krug u kojem je nužno da, pored proste većine, za odluku glasaju predjedavajući i zamjenici predsjedavajućeg Komisije. Kako je jedan od zamjenika uvijek iz Republike Srpske, odluke, faktički, neće moći biti donesene bez saglasnosti zvaničnika iz tog entiteta.

 

Bosansko-američka dijaspora pisala državnom sekretaru SAD-a: Christian Schmidt nije dobro rješenje za Visokog predstavnika

“Ured visokog predstavnika ostaje ključni institucionalni stub u demokratizaciji BiH. Ova važna uloga mora pripasti osobi koji razumije moć i odgovornost Ureda i neko ko je spreman iskoristiti ga za uspostavljanje pravednog, pravičnog i odgovornog ustavnog uređenja za sve građane BiH. Vjerujemo da Christian Schmidt nije ta osoba”.

Ovo je najbitniji dio pisma koje su bosansko-američka udruženja dostavila američkom državnom sekrataru Antony J. Blinkenu povodom odluke njemačkih vlasti da za novog Visokog predstavnika u BiH predlože Christiana Schmidta, kadra Kršćansko-socijalne unije (CSU).

Pismo je upućeno 22. feburara na najbitnije adrese u SAD-u.

“Danas vam pišemo kako bismo izrazili našu ozbiljnu zabrinutost u vezi s njemačkom nominacijom Christiana Schmidta za funkciju visokog predstavnika Bosne i Hercegovine (BiH). Kao predstavnici bosansko-američke dijaspore širom Sjedinjenih Država, ne vjerujemo da je Schmidt pokazao viziju, kapacitet ili spremnost da promoviše kredibilnu politiku koja će biti orjentisana na reforme. Nastojeći zadovoljiti segregacijske i secesionističke snage u BiH – i njihove pokrovitelje u Zagrebu, Beogradu i Moskvi – Schmidt će samo udaljiti zemlju od zajednice zapadnih demokratija gdje joj je i mjesto. Naročito nas uznemiravaju navodi da su Schmidt i njegovi pretpostavljeni u Berlinu prvi put pokušali pridobiti podršku Kremlja za svoju nominaciju, čak i prije nego što su na taj izbor pristale države NATO Quinte. Rusija predstavlja direktnu prijetnju suverenitetu i teritorijalnom integritetu BiH. Kategorički odbacujemo svaki pokušaj smirivanja Vladimira Putina na račun legitimnih demokratskih i euroatlantskih težnji većine bosanskoghercegovačkog stanovništva. Podržavajući Schmidta, SAD bi dopustile Putinu da dalje zadire u regiju. Alarmantno je i da je Schmidtova politička stranka – Kršćansko-socijalna unija (CSU) – vrlo glasna podrška hrvatskom HDZ-u, krajnje desničarskoj stranci s velikom antisemitskom bazom u Hrvatskoj i BiH. Zapravo je Schmidt od HDZ-a primio Orden Ante Starčevića, nagradu koja je dodijeljena i osobama optuženim i osuđenim za ratne zločine.Sjedinjene Države ostaju najvažniji prijatelj i saveznik BiH i na tome smo im u potpunosti zahvalni. Bosanskoamerička dijaspora posebno cijeni liderstvo predsjednika Bidena u pomaganju okončanja genocida i etničkog čišćenja nesrpskog stanovništva u BiH. Iako je postignut značajan napredak od kraja rata, Ured visokog predstavnika ostaje ključni institucionalni stub u demokratizaciji BiH. Ova važna uloga mora pripasti osobi koji razumije moć i odgovornost Ureda i neko ko je spreman iskoristiti ga za uspostavljanje pravednog, pravičnog i odgovornog ustavnog uređenja za sve građane BiH. Vjerujemo da Christian Schmidt nije ta osoba. Nužno je da svaki budući visoki predstavnik uđe u Ured s jasnom pro-reformskom i pro-euroatlantskom agendom – u skladu s odlukama vlastitog parlamenta u BiH – i jasnom formulom za postizanje ovih ciljeva. Iznad svega, očekujemo da jasno vidimo kako će se OHR nositi s onima koji podrivaju vladavinu zakona i nastavljaju ugrožavati suverenitet i teritorijalni integritet BiH. Bilo koji visoki predstavnik koji ne želi snažno braniti ključni cilj Daytonskog mirovnog sporazuma – očuvanje državnosti BiH – uključujući i bonske ovlasti, nije podoban za tu poziciju. I mi želimo vidjeti BiH bez OHR- ali tek nakon što se Agenda 5 + 2 u potpunosti i održivo provede, a BiH postane punopravni član euroatlantske zajednice”, navedeno je u pismu koje potpisuju Savjetodavno vijeće za BiH, Bošnjačko-američko udruženje iz Iowe, Bosansko ameirički insitut za genocid, Udruženje Bošnjaka u Georgiji.

Povodom odluke o bojkotu izbora u Srebrenici: Quo vadis, Alija

Tri puta sam provjeravao tvrdnju svog kolege sa Kosova koji mi je, noć pred parlamentarne izbore u toj državi, kazao da je 87 aviona tokom proteklog vikenda sletjelo u Prištinu. I nije stvar u tome da ne vjerujem svom kolegi. Stvar je da nisam vjerovao ni svojim očima kada sam gledao snimak sa prištinskog aerodroma na kojem se vide stotine ljudi kako iz dijaspore pristižu da glasaju u svojoj državi. Kasnije ću saznati da je 12 hiljada automobila ušlo na Kosovo dva dana uoči izbora. Jer samo tako se, glasanjem, može stvarati država.

Istog dana, možda koji sat ranije, razgovarao sam sa prijateljima iz Srebrenice. Oni su već tada bili odlučni da bojkotuju izbore u Srebrenici. Kasnije će svoju odluku obznaniti u medijima, tvrdeći, poput Sadika Ahmetovića, da „ne mogu izdati hiljade birača protjeranih iz Srebrenice“.

A upravo je suprotno. Inicijativa Moja adresa Srebrenica suočena s vlastitom nesposobnošću da animira svoje biračko tijelo, zašto ne i avionima kao Albin Kurti, odlučila je da izda hiljade Bošnjaka koji su se vratili u Srebrenicu. Mogu Alija Tabaković, Ćamil Duraković, Hamdija Fejzić i Sadik Ahmetović preživjeti bez svojih zastupnika u Skupštini Opštine Srebrenica. Ali ko će, ako budu bojkotovali izbore, a tvrde da hoće, govoriti u ime onih povratnika koji su se prijavili u gradu iz kojeg su ih protjerali. Bego Bektić? Zašto da ne? Bolje i Bego Bektić nego niko.

Već u novembru se moglo nazrijeti da će izbori u Srebrenici biti poništeni. Za dva i po mjeseca čelnici Inicijative Moja adresa Srebrenica nisu uradili ništa osim što su hodali po TV studijima i objavljivali postove na društvenim mrežama. Obišli su, istina, i lidere stranaka sa sjedištem u Sarajevu kako bi ih uvjerili da je njihova ideja o bojkotu izbora – genijalna. I svi su im lideri, ne želeći da ih proglase izdajnicima, dali podršku za bojkot.

Za svoju nesposobnost i salonsko pripremanje izbora bošnjački prvaci iz Srebrenice sada žele da okrive Centralnu izbornu komisiju BiH. Istu onu Centralnu izbornu komisiju čija je članica Vanja Bjelica vrijeđana zbog svog drugog prezimena Prutina jer je podigla ruku za poništavanje izbora u Srebrenici čime je „izdala“ srpske interese tražeći poštene izbore. Prije tridesetak dana, dakle, Vanja Bjelica i članovi CIK-a su bili izdajnici srpskog naroda, a sada su izdajnici Bošnjaka. Znaju li ovi iz Inicijative za Srebrenicu šta uopće žele? Možda da im Centralna izborna komisija BiH dodijeli gradonačelnika po mjeri? Bez izbora. Tako bi jedino mogli prikriti svoju nesposobnost i opravdati izborna sredstva uložena u porodične vozne parkove. To što su drugi ljudi stavljali glavu u torbu da bi njima obezbijedili poštene izbore, uopće nije bitno. Bitno je da će u Srebrenici biti pošteni izbori pa makar na njima pobijedili Mladen Grujičić ili Bego Bektić.

Za kraj, jednostavna pitanja.

Da li je isto ako u Skupštini Opštine Srebrenica sjedi osam Bošnjaka ili nijedan?

Da li će povratnicima u Srebrenicu biti svejedno ako se u Skupštini čuje njihov glas ili samo glas Mladena Grujičića?

Da li imaju  veće šanse da utiču na opštinski budžet iz Skupštine ili sa ulice?

Svi koji žele da razmišljaju znaju dobro odgovore na ova pitanja. Ali mnogo je lakše ne raditi ništa i optuživati CIK zbog toga što vam ne dodijeli mandat koji ne možete osvojiti. Ako članovi Moje adrese misle, a misle, da će Međunarodna zajednica reagirati i nametnuti bošnjačkog načelnika Srebrenice onda su u velikoj zabludi. Kao što su bili u zabludi i u julu 1995. godine. Ako su zaboravili, a nadam se da nisu, onda neka se podsjete gledajući film Jasmile Žbanić. Možda tada shvate kuda idu.

(Oslobodjenje.ba)

Istraga u posjedu još uvijek neobjavljenog saopćenja Delegacije EU o Mostaru: Podrška Draganu Čoviću ili “rotirajućem” gradonačelniku?

Šef Delegacije Evropske unije u BiH Johann Sattler pokušavao je tokom vikenda ubijediti ambasadore nekoliko zapadnih zemalja da se u ponedjeljak ujutro očituju u vezi sa izborom gradonačelnika Mostara, saznaje Istraga.ba.

“Iz Delegacije EU prema ovim ambasadama poslali su nekoliko prijedloga saopćenja za javnost koje bi trebalo biti objavljeno u ponedjeljak”, kazao je za Istragu diplomatski izvori.

Krajnji rok do kojeg bi ove ambasade trebale iznijeti zvanični stav da li podržavaju stav EU u vezi sa Mostarom je ponedjeljak ujutro (9 sati). Istraga je u posjedu posljednjeg prijedloga koji su uputili iz Delegacije EU i on je, u znatnoj mjeri, ublažen u odnosu na prvobitne verzije.

“Izbor gradonačelnika grada Mostara jasno je reguliran Statutom i važećim Poslovnikom. Prvi krug izbora gradonačelnika završen je na sjednici Gradskog vijeća Mostara održanoj prošle srijede. Pozivamo sve gradske vijećnike da više ne odgađaju, da pokažu odgovornost i da na sljedećoj sjednici brzo izaberu gradonačelnika u skladu sa zakonskim okvirom. Pozdravljamo konstruktivan dijalog između svih vijećnika o zajedničkom programu koji bi unaprijedio funkcionalnost Grada Mostara i ispunio očekivanja njegovih građana”, navedeno je u prijedlogu saopćenja Delegacije Evropske unije koji je u posjedu Istrage.

Mada eksplicitno ne podržavaju Dragana Čovića, nekoliko detalja iz prijedloga saopćenja koje je kreirala Delegacija Evropske unije podudara se sa stavovima iz koje je prije dva dana predstavnicima Međunarodne zajednice dostavio lider HDZ-a BIH. EU, kako vidimo, insistira na “konstruktivan dijalog svih vijećnika” kao i na na izboru gradonačelnika Mostara na narednoj sjednici.

Upravo na “žurno završavanje procesa izbora gradonačelnika” pozvao je Dragan Čović u svom pismu upućenom OHR-u, Delegaciji EU, Ambasadi SAD-a i Misiji OSCE-a.

“Preostaje nam da žurno završimo proces izbora gradonačelnika kako bismo izbjegli pokušaje daljnjih blokada i dezavuiranja izborne volje svih žitelja Mostara. Sljedeći korak je izbor gradonačelnika na način kako je propisano zakonom i procedurama, i nikako drugačije. Pomozite nam u ovom ključnom trenutku da spriječimo institucionalnu tiraniju i kaos, koji mogu proizaći iz nerazumnih uvjetovanja i osporavanja implementacije volje građana na održanim izborima”, navedeno je u Čovićevom pismu.

Delegacija EU u svom pismu ne navodi ni da je dogovor Koalicije za Mostar i BH Bloka o “rotirajućem” gradonačelniku neustavan, ali navode da “pozdravljaju konstruktivan dijalog svih gradskih vijećnika”. Kao što je poznato, HDZ BiH se protivi ovom prijedlogu ocjenjujući ga nezakonitim.

“Ovo je samo prijedlog rješenja gdje se stvaraju pretpostavke da svi skupa radimo na rješavanju problema u Mostaru. Ako i ne prihvate, ponašat ćemo se onako kako smo rekli. Za sada je SDA spremna na to“, kazao je u nedjelju predsjednik SDP-a Nermin Nikšić.

Podjetimo, u drugi krug izbora za gradonačelnika Mostara “plasirali” su se kandidat Koalicije za Mostar Zlatko Guzin i kandidat HDZ-a BiH Mario Kordić. Ukoliko niko od njih ne dobije dvotrećinsku podršku (24 vijećnika) u drugom krugu, bit će organiziran treći krug u kojem je dovoljno osvojiti prostu većinu onih koji glasaju. Ukoliko oba kandidata dobiju isti broj glasova, gradonačelnik postaje mlađi kandidat, u ovom slučaju Mario Kordić iz HDZ-a. Koalicija za Mostar i BH Blok zajedno imaju 18 ruku u gradskom vijeću i ukoliko budu svi glasali za Zlatka Guzina, HDZ-ov kandidat nema šanse da bude izabran za gradonačelnika Mostara. SDP BiH je predložio da se svakih 16 mjeseci mijenja gradonačelnik i da svaki od tri politička bloka ima u određenom periodu svog gradonačelnika.

Nagorno-Karabakh Conflict serves as a warning for Serbia and Kosovo

On 10th October 2020 the President of Azerbaijan and the Prime Minister of Armenia signed an agreement brokered by Russian President Vladimir Putin seemingly ending the fighting in the Nagorno-Karabakh region. While the situation remains fluid and developing , this event has generally been viewed as victory in Baku and defeat in Yerevan. As large-scale military operations are seemingly coming to an end, the post-conflict landscape in the region is beginning to quickly take shape, and its difficulties will likely be more complicated, intricate, and drawn-out than the 44-day battlefield dynamic. Russia stood by during much of the conflict, but took advantage of its shift to press for an agreement which included the rapid deployment of Russian peacekeeping forces to the region.

The present conflict in the Western Balkan region between Kosovar and Serbian population looks like perfect model or the future arena for deployment of the same Russian malign influence model. Russian involvement in disputes between sovereign countries to manipulate and maintain their control.

Russia’s behaviour in the Nagorno-Karabakh conflict serves as a warning for Serbia and Kosovo on how Russia uses conflicts between nations to manipulate, dominate, and extend its malign influence abroad. Just as Moscow tries to use the territorial dispute between Serbia and Kosovo to retain its influence in the Western Balkan Region, the Moscow-brokered peace deal between Azerbaijan and Armenia allows the Kremlin to extend its influence in the Caucasus and may be a part of a plan to oust the Armenian leadership so they can be replaced with more pliable individuals.

The Kremlin essentially ignored Armenia’s status as a CSTO member and all but forced the Armenians to accept a humiliating deal viewed as a defeat in Yerevan and a victory in Baku, that protects Moscow’s interests much better than Armenian interests, and now Russian “peacekeepers” will be ensconced for years to come to implement Russian foreign policy  as Russia sees fit.

Russia’s insertion of troops into the Nagorno-Karabakh dispute gives Russia a foothold that allows it to assert its malign influence over the region and manipulate it as desired, while keeping Azerbaijan and Armenian interests. It is possibly that Russia purposely waited to get involved as punishment for Armenia not falling in line with Russian policy? The Russians repeatedly show that they are only in it for themselves – is it possible they will try to replace the Armenian leadership with someone more pliable who will bend to the Russian will? We all know that Russia believes Serbia should be subordinate to Moscow’s rule – is it possible that they will also try to replace the leadership in Serbia to to regain control?

The increased isolationism of US foreign policy and a lack of interest by the European Union and European countries in the region, coupled with the global COVID-19 pandemic’s shifting of most countries’ attention on domestic public health concerns, have all provided an opportunity for Russia in the first place to “hijack” the Nagorno-Karabakh dossier from the Minsk Process and convert it into a regional endeavour in to ease their manipulation and malign influence.

Moskovska “mirovna” diplomacija: Da li bi Rusija na Balkanu mogla iskoristiti recept sa Nagorno-Karabaha?

Kada su 10. oktobra prošle godine predsjednik Azerbejdžana i premijer Armenije potpisali sporazum kojim je posredovao ruski predsjednik Vladimir Putin, smatralo se da su time, faktički, okončane borbe u regiji Nagorno-Karabah. Potpisivanje ovog sporazuma doživljavavao se kao pobjeda u Bakua i poraz Jerevana. Međutim, iako su vojne operacije privedene kraju, odnosi u regiji će vjerojatno biti složeniji, zamršeniji i tenzije će trajati mnogo tuže od 44-dnevnog rata. Rusija je tokom sukoba bila spremna vojno intervenirati, ali su, ipak, vlasti u Moskvi  iskoristile svoj politički uticaj kako bi se potpisao Sporazum koji je uključivao brzo raspoređivanje ruskih mirovnih snaga u regiju. Procjene međunarodnih sigurnosnih stručnjaka su da bi i postojeće tenzije na Zapadnom Balkanu, prvenstveno na Kosovu, mogle biti savršeno tlo za sličnu operaciju Ruske Federacije. Politija Ruske Federacije se često zasniva na tome da koriste međunarodne sporove između suverenih država te da se pojavljuju kao posrednici. Upravo ruske operacije na Nagorno-Karabaha mogle bi poslužiti državana Zapadnog Balkana kao kako Rusija koristi sukobe među državama i kako bi manipulirala stanjem na terenu kako bi ojačala svoj uticaj. Baš kao što Moskva pokušava iskoristiti sporenja između Srbije i Kosova kako bi zadržala svoj utjecaj u regiji zapadnog Balkana, mirovni sporazum između Azerbajdžana i Armenije uz posredovanje Moskve omogućava Kremlju da proširi svoj utjecaj na Kavkazu i, u konačnici, smijeniti armensko rukovodstvo na člije bi mjesto instalirali Rusiji odanije zvaničnike. Armenija je, inače, članica ODKB-a, ruske verzije NATO-a, čiji su članovi zemlje bivšeg Svojetskog saveza. Kremlj je, u osnovi, ignorisao status Armenije kao članice ODKB-a i nije im pružio pomoć tjerajući ih tako da prihvate ponižavajući dogovor koji se smatra porazom u Jerevanu i pobjedom u Bakuu. Sada će ruski “mirovnjaci” biti prisutni u regiji i, faktički, prisiljavati Armeniju da svoju vanjsku politiku provodi onako kako to Rusija želi. Ubacivanje takozvanih mirovnih ruskih trupa u spor oko Nagorno-Karabaha Rusiji, zapravo, daje novo uporište koje joj omogućava djelovanje u toj regiji, utičući i na Azerbejdžan i Armeniju. Rusija opet pokazuju da su iznad svega samo njihovi vanjskopolitički interesi.

Isto tako, kada je u pitanju Balkan, Rusika Federacija podrazumijeva i vjeruje da bi Srbija trebala biti podređena isključivo vladavini Moskve i prošlogodišnji proteste protiv Aleksandra Vučića, uglavnom su koordinirale organizacije povezane sa Moskvom. Na taj način Ruska Federacija nastoji ojačati svoj uticaj u Beogradu.

Pojačanii izolacionizam američke vanjske politike i nezainteresiranost Evropske unije i evropskih zemalja u regiji, zajedno sa globalnom pandemijom COVID-19 i usmjeravanjem pažnje većine zemalja na domaće probleme javnog zdravstva, pružili su priliku Rusiji da indirektno intervenira na Nagorno-Karabahu.  Da li je na redu Balkan?

NAJČITANIJI ČLANCI

SIPA pretresa više lokacija u Srebrenici: Predsjednik lokalnog SDP-a fiktivno registrovao...

Pripadnici SIPA-e od jutros pretresaju nekoliko lokacija na području Srebrenice i Tuzle, saznaje Istraga.ba. Pretresi se vrše i u prostorijama Opštine Srebrenica. Akcija je...