Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH (PFBiH) razmatrat će na današnjoj sjednici u Sarajevu Prijedlog zakona o preduzetničkoj infrastrukturi i Prijedlog zakona o podsticanju razvoja male privrede u Federaciji BiH.
Pred poslanicima će se po skraćenom postupku naći Prijedlog zakona o izmjeni Zakona o izdvajanju i usmjeravanju dijela prihoda preduzeća ostvarenog korištenjem hidroakumulacionih objekata, saopšteno je iz Parlamenta Federacije BiH.
Na predloženom dnevnom redu je i Prijedlog odluke o izmjenama i dopunama Poslovnika Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH, te Prijedlog odluke o prihvatanju zaduženja po Sporazumu o zajmu između Bosne i Hercegovine i Međunarodne banke za obnovu i razvoj za Program integrisanog razvoja koridora Save i Drine primjenom višefaznog programskog pristupa.
Prijedlog izmjena poslovnika Predstavničkog doma FBiH koji je objavljen u medijima, mogao bi izazvati novu krizu i završiti na Ustavnom sudu FBiH, te se očekuje velika rasprava u vezi ove tačke dnevnog reda.
Admir Čavalić, zastupnik SBiH u Predstavničkom domu ranije je za patriju kazao da je problem što u predloženim izmjenama poslovnika neko namjerava retroaktivno popunjavati radna tijela.
“To bi bilo kooptiranje ljudi, čime se ugrožava funkcionisanje Parlamenta. Vjerovatno će sve to završiti na ocjeni ustavnosti”, kaže Čavalić za NAP.
Dodaje da se navedenim izmjenama umanjuje značaj Parlamenta, a povećava značaj vladajuće većine”.
Ukoliko budu usvojene izmjene, Trojka i HDZ će imati otvoren put da imenuju Marina Vukoju za sudiju Ustavnog suda BiH. Predsjednik NiP-a Elmedin Konaković je otvoreno priznao da NiP i Trojka nemaju ništa protiv izbora Marina Vukoje.
Ustavni sud BiH bi početkom decembra trebao razmatrati zahtjev za ocjenu ustavnosti odredaba Ustava FBiH i Izbornog zakona BiH koje je nametnuo visoki predstavnik Christian Schmidt, saznaje Istraga.ba. U pitanju je zahtjev koji je Ustavnom sudu BiH dostavio član Predsjedništva BiH Željka Komšića.
“Planirano je da se na Plenarnoj sjednici zakazanoj za 1. i 2. decembar razmotri i zahtjev za privremenu mjeru i zahtjev za ocjenu ustavnosti, odnosno sam meritum nametnuh odluka”, kazao je sagovornik Istrage iz Ustavnog suda BiH.
Nacrt odluka još uvijek nije dostavljen. Prema informacijama Istrage, izvjetilac u ovom predmetu je jedno od troje stranih sudija Ustavnog suda BiH.
S obzirom na to da je 3. novembra penzionisan i sudija Miodrag Simović, Planarnoj sjednici Ustavnog suda BiH bi, prema trenutnom stanju, trebalo prisustvovat sedam od ukupno devet sudija. Ranije je, naime, penzionisan sudija Mato Tadić, a njegovo mjesto u Ustavnom sudu BiH je ostalo upražnjeno jer predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamenta FBiH Mirsad Zaimović nije želio sazvati sjednicu na kojoj bi bio imenovan nedostajući sudija Ustavnog suda BiH iz Federacije BiH. Upravo je Zaimovićevo izbjegavanje popunjavanja Ustavnog suda BiH bio, prema informacijama Istrage, jedan od razloga za odluku DF-a da se u Zeničko-dobojskom kantonu prikloni strankama takozvane osmorke.
Da bi Ustavni sud BiH dobio odluku, za nju mora glasati najmanje petero sudija. Trenutni saziv u Ustavnog suda BiH čine Valerija Galić, Mirsad Ćeman, Seada Palavrić, Zlatko Knežević, Angelika Nusberger (Njemačka), Ledi Bianku (Albanija) i Helen Keller (Švicarska). Sve navedene sudije učestvuju u radu na plenarnoj sjednici Ustavnog suda BiH.
Podsjećamo, član Predsjedništva BiH Željko Komšić zatražio je od Ustavnog suda BiH izjašnjenje da li su amandmani na Ustav FBiH i Izborni zakon koje je 2. oktobra ove godine nametnuo visoki predstavnik Christian Schmidt usklađeni sa Ustavom BiH i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i slobodama.
Jedna od odredaba čiju je ocjenu zatraži Željko Komšić odnosi se na izbor predjednika i potpredsjednika Federacije BiH.
“Bilo koja grupa od jedanaest delegata iz svakog od klubova konstitutivnih naroda u Domu naroda može predložiti kandidata iz reda odgovarajućeg konstitutivnog naroda, pod uvjetom da svaki delegat može podržati isključivo jednog kandidata. Svi kandidati mogu biti izabrani u skladu s ovim članom ili na mjesto predsjednika ili na mjesto potpredsjednika
Federacije”, glasi prvi član Amandmana CXX kojeg je nametnuo visoki predstavnik Christian Schmidt.
Viskog predstavnik je, tako, nametnuo iste odredbe Ustava FBiH za koje je Ustavni sud Bosne i Hercegovine u predmetu U14/12 već utvrdio da nisu u skladu sa Ustavom BiH i Evropskom konvencijom, uz promjene koje se odnose samo na potrebni broj glasova u okviru klubova konstituentnih naroda uz isključivanje Ostalih kao mogućih kandidata za te funkcije čime su dovedeni u identičnu situaciju kao i prije usvajanja ovih odluka Visokog predstavnika.
Podsjećamo, u izreci Odluke Ustavnog suda BiH, broj U14/12 navedeno je: “Djelimično se usvaja zahtjev Željka Komšića, u vrijeme podnošenja zahtjeva člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Utvrđuje se da član 80. stav 2. tačka 4. (tačka 1. stav 2. Amandmana LXXXIII) i član 83. stav 4. (tačka 5 Amandmana XL dopunjen tačkom 4 Amandmana LXXXIII) Ustava Republike Srpske, član IV.B.1. član 1. stav 2. (dopunjen Amandmanom XLI) i član IV.B. 1. član 2. st. 1. i 2. (izmijenjen Amandmanom XLII) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, te čl. 9.13, 9.14, 9.16. i 12.3. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH” br. 23/01, 7/02,9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32 /10, 18/13 i 7/14) nisu u skladu s članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda”, navedno je u Odluci Ustavnog suda BiH objavljenoj 12. maja 2015. godine.
Dakle, Ustavni sud BiH je utvrdio da član IV.B. 1. član 2. stav 1. i 2. Ustava Federacije Bosne i Hercegovinenije u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava.
“U izboru predsjednika i dva potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine, najmanje trećina delegata iz klubova bošnjačkih, hrvatskih ili srpskih delegata u Domu naroda mogu kandidovati predsjednika i dva potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine. Izbor za predsjednika i dva potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine zahtijeva prihvatanje zajedničke liste tri kandidata za predsjednika i potpredsjednike Federacije, većinom glasova u Zastupničkom domu, a zatim i većinom glasova u Domu naroda, uključujući većinu kluba svakog konstitutivnog naroda”, glase odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine za koje je Ustavni sud Bosne i Hercegovine utvrdio da nisu u skladu sa Evropskom konvencijom.
Obrazlažući svoju Odluku, Ustavni sud Bosne i Hercegovine utvrdio je da su odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine kojima se Ostalima ne omogućava kandidiranje za predsjednika i potpredsjednika Federacije BiH suprotne Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropskoj konvenciji. Osporene odredbe, Visoki predstavnik je promijenio, ali je suština ostala ista, što se može jasno vidjeti iz sljedećeg: “Bilo koja skupina od jedanaest delegata iz svakog od klubova konstitutivnih naroda u Domu naroda može predložiti kandidata iz reda odgovarajućeg konstitutivnog naroda, pod uvjetom da svaki delegat može podržati isključivo jednog kandidata. Svi kandidati mogu biti izabrani u skladu s ovim članom ili na mjesto predsjednika ili na mjesto dopredsjednika Federacije”, kako glasi odredba Ustava FBiH koju je navedenim amandmanima nametnuo Visoki predstavnik.
Visoki predstavnik je, tako, samo izmijenio broj delegata koji moraju podržati kandidate za predsjednika ili potpredsjednike Federacije BiH, ističući da se mogu kandidirati samo kandidati iz reda konstituentnih naroda. Građane Bosne i Hercegovine iz grupacije „Ostali“ zbog kojih je Ustavni sud Bosne i Hercegovine utvrdio kršenje Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava, Visoki predstavnik ponovno ne pominje niti im daje mogućnost da kandidiraju svog kandidata bilo za predsjednika ili potpredsjednika FBiH niti imaju bilo kakvu ulogu u predlaganju kandidata, što se obavlja isključivo u okviru klubova konstituentnih naroda. Tako je, dakle, Visoki predstavnik nametnuo odredbe koje su u direktnoj suprotnosti sa Odlukom U14/12 Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, pa samim time i Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
Dakle, Ustavni sud BiH je već jednom utvrdio da je način izbora rukovodstva Federacije BiH neustavan. Da li će sada iste odredbe, skoro iste sudije, proglasiti usklađenim za Evropskom konvencijom o ljudskim pravima?
The US State Department’s Special Envoy for Electoral Reform in BiH Matthew Palmer and representative of the European External Action Service Angelina Eichhorst by their return to Bosnia and Herzegovina this week are encouraging national chauvinist leaders to continue their fascist demands.
It seems that the negotiating logic of this infamous duo relies on the principle of meeting these requirements in order to stop the open demolition of BiH. Based on Sattler's report, which saw the light of day a long time ago, with the help of renegade EU Enlargement Commissioner Olivér Várhelyi, Dodik and Čović, and with them Izetbegović, each get what they want: Dodik gets to convert state property (forest, rivers, agricultural land etc.) into entity property that he can sell and gift at will while paving the way for secession; Čović gets the essential third entity he wants to ensure he has his own HDZ fiefdom; and Izetbegović will either be promised a new law against genocide e denial (which even he must know would be ignored), and perhaps a promise that he and his cronies won’t be added to any sanctions lists.
Regular people anywhere – in Travnik, Trebinje or Tomislavgrad – of course they will get nothing, and lose more.
After the disappointing visit of USAID Administrator Samantha Power, who combined vague declarative support for the civic option in BiH while advertising US grant-funded projects that ignore the real needs for fundamental change, everyone in BiH is wondering who actually represents whom here and in whose name?
For a year now, Sattler has been shunned an invitation from the Foreign Policy Committee to submit a report on negotiations and electoral reform in BiH. 30 MEPs have filed a request for an investigation against Mr. Várhelyi for his close co-operation with Dodik. So, it is clear to the citizens of Bosnia and Herzegovina that all these “negotiators” are effectively freelancing, working to cut dirty deals with national chauvinists to camouflage a failed policy – and for careerist reasons rather than values-based strategy or policy.
The deal brokered by the EU, US, and UK in Mostar in 2020 between the HDZ and SDA is the obvious template for the ongoing effort. But rather than “scaling” that deal to the state, it will be seen in its proper frame as appeasement of national feudalism – which Bosnians and Herzegovinians, from within the country and in the diaspora, will resist. Attempts by predatory neighbors to divide the country elicited civic defense in the war – as they must now. But citizens/partisans of BiH have an advantage vis a vis 1992-1995: far more of us can see clearly who won – and it wasn’t ordinary people of any self-description. It was party leaders. We will not allow their victory over us to be reinforced. We will assemble to reverse it – socially and systemically. After 26 years of apartheid rule, the citizens decided to send these national fascists to the dustbin of political history.
At the invitation of Romeo Franz, Chair of the Delegation of the European Parliament to Bosnia and Herzegovina and Kosovo, in my speech on January 12 this year, I set out, inter alia, the following facts:
“BiH’s three-headed nationalist hydra, led by Milorad Dodik, Dragan Čović and Bakir Izetbegović, have for years delineated their spheres of power, creating a kind of balance of powers by agreeing non-transparent political deals that were alleged to be motivated by an interest in protecting the “constituent peoples” they claim to represent. But in reality, they have only consistently looked after their own personal interests – at evident popular and societal expense. The result has been corruption and repression – against members of the opposition, and against anyone who wants to live in an accountable, democratic, rights-based system. In order to protect their personal interests and stay in power, all three have secured the support of Serbia, Croatia, Hungary, Turkey and Russia. They have picked sides, and have chosen the illiberal team.
The result is an initiative-destroying machine that is encouraging Bosnians and Herzegovinians from every corner of the country to leave at an alarming velocity.
While its activities within and on the border with Ukraine are motivated by Vladimir Putin’s interest in ensuring that Ukraine is never able to thrive as an accountable democracy – and therefore can never serve as a model to which the people of Russia might themselves aspire – the tensions there serve an additional purpose. Russia actually wants to divert the attention of the USA, the EU and the UK from the situation in the Western Balkans. While analysts are divided as to whether Russia does or does not want to fight on its doorstep, with some seeing the accumulation of troops and weapons on the border with Ukraine as actions aimed at misleading the world to improve his leverage in talks with the US/NATO, or to put into motion escalation that could facilitate the hybrid warfare he favors, his actions also facilitate his aims further west. For while allies worry about Ukraine, Russia is deliberately carrying out a silent invasion of the Western Balkans. This is evidenced by the following events.
During the last meeting between the Minister of Foreign Affairs of BiH, Bisera Turković (SDA – the main Bosniak nationalist party) and the Minister of Foreign Affairs of Russia, Sergey Lavrov, in Sochi, a consensus was reached on the opening of a Russian Center in Banja Luka. According to Turković, a decision is expected to be made on opening other Russian “cultural and humanitarian” centers in Bosnia and Herzegovina.
A few years ago, one such Russian humanitarian center was opened in Niš, in southern Serbia, with the ostensible purpose of reacting quickly in Serbia and potentially the region if there should be extraordinary circumstances requiring a rapid humanitarian response. However, the center enjoys diplomatic status, which affords it with the potential to ferry in supplies and even manpower, leading some observers to consider this a sub rosa entryway for (implausibly) deniable armed forces (Putin’s “little green men”) – calling into question the credibility of Serbia’s declared “military neutrality”. For years there have been concerns that this strategy could be used in Banja Luka; now we are seeing that this may come to pass, and with no objection from the SDA’s own Minister of Foreign Affairs.
Negotiations have also begun on financing the construction of the Belgrade-Sarajevo highway with the Russian state agency, with the mediation of the Turkish government, and the construction should cost about 5.5 billion KM. Far-right wing extremist and ultra nationalist gangs with Russian roots have increased their activity in the RS, ranging from the Night Wolves motorcycle gang to the paramilitary group Srbska Čast. And finally, one can’t forget its preference for “religious diplomacy,” with small funds for large Orthodox churches in Serbia and in the RS, which have outsized symbolic impact.
Such projects are a powerful tool for achieving Russia's local geopolitical ambitions, and Russia's most powerful geopolitical tool is certainly the connection of Bosnia and Herzegovina to the Turkish Stream gas pipeline and related investments in the oil sector.
The USA and some members of the EU (such as Germany, the Netherlands, Belgium, Scandinavian countries, the Czech Republic, Italy) are actually in favor of the territorial integrity of the state of Bosnia and Herzegovina and want to impose sanctions on Dodik – and undertake other measures – to cripple his ability to generate further instability. The US has done so. But the EU’s internal fractiousness and large and slow bureaucratic administration, has hampered decisive action. While liberals and Eurocrats dither, European right-wing parties, Hungary and Russia openly support the policies of Dodik and Čović. The British Parliament – itself seeking post-Brexit relevance – at least called for the engagement of NATO troops (likely including their) in response to potential military action. But, just as during the war, the EU relies on toothless statements and fruitless meetings that aim to appease the arsonists.”
The speeches by me and my colleagues Dervo Sejdić and Jakob Finci, were received with majority affirmation from MEPs who gave us their full support, while four Croatian MEPs (three from the ultra-right HDZ RH) sought to use their positions within the EU to continue to frame BiH as a country that doesn’t deserve the same democracy as other countries in Europe value. They want to ensure that a certain class of people in BiH remain second class citizens – forever – depending on who they are, or in which part of the country they live. BiH’s own Željana Zovko, a former BiH ambassador, was the loudest, rudest, and most vulgar of the lot. She threatened to call on Bozo Ljubić and BiH Constitutional Court President Mato Tadić to testify in their favor. These reactions, however, likely had the opposite of the desired effect with most other MEPs.
I saw it as an attempt by desperate people to justify their position and compensate for their incompetence. Their nationalist grandstanding is their only product, as they have nothing else to offer. The difference between them and us – citizens who do not have the unearned privilege of these nationalist elites – is huge. They do their dirty work for money and positions, while we honorably seek a system built on the values we thought the EU itself held and promoted. The only correct way to ensure democratization and the establishment of a truly accountable Bosnia and Herzegovina for everyone living here is through the implementation of the Zornić verdict. Only then can we begin discussions on the social contract for the 21stcentury that we want to see, which will provide the basis for a citizen-centered constitution and Election Law.
Finally, let me conclude with a message to US and EU emissaries Palmer and Eichhorst. You were better off not returning after your last attempt. Your return appears not only desperate, but shows you are committed to wrong-headed and non-democratic, anti-European ideas. If you drop in on BiH with the same principles of non-transparent and non-institutional dirty agreements on the future of our country, where we live, you are guaranteed failure – once again – and lasting reputational damage.
As we see the games being played by local predatory elites, and against the backdrop of Vladimir Putin’s amoral aggression against Ukraine, the message should be clear for our trans-Atlantic friends. For Europe: remember what illiberalism did to the continent in the 20th century, and why your thick web of values-based institutions was established. For the US: representatives of the Biden administration should behave like American politicians, not Balkan politicians. Please use your energy to participate in the democratic emancipation of the political system and not in its smothering.
Please be part of the solution and not part of the problem. And stop thinking that we in BiH and the region somehow deserve less accountability, less opportunity, less participation and less democracy.
Dana 9.11.2023. godine gost Dnevnika D, a 10.10.2023. godine gost Face TV bio je gospodin Konaković gdje je u svom nastupu dao komentar o izvršnoj vlasti u KS sa tvrdnjom “SBiH je očigledno bio Trojanac na zadatku, u korist SDA”, te dodatne laži i spinove o SBiH.
Kako je gdin Konaković nadahnut, a u slobodno vrijeme vjerovatno i čita antičku književnost (dok leti sa besplatnom vizom za UAE) pa spomenu i Trojanca, a misleći pri tom, vjerovatno, na Trojanskog konja, te stavivši SBiH u kontekst te vrste konja i napravivši poveznicu antike sa SDA, to želim da kao predstavnik SBiH u Vladi KS dam svoj osvrt na poštovaoca antičke književnosti i besplatnih viza za UAE.
Ujedno, hemija o kojoj govori gdin Konaković, te da je ona sada bolja nego što je bila u postojećoj vladi je zanimljiva jer Vlada KS je još uvijek u ovom, starom, sastavu, a Konaković uveliko govori o već nastaloj hemiji nove vlade.
Možda je nova hemija i prisutna jer za tu hemiju je bio potreban gospodin Konaković sa naputkom prema predloženom/novom ministru komunalne privrede, infrastrukture, prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša KS koga i kad treba posjetiti i s kim treba sjediti prije nego što uđe u ovo ministarstvo, te da potpiše sve ono što ovaj ministar nije htio potpisati.
Gospodin Konaković misli da se u ovom gradu ništa ne zna, a isto kao što njemu dostavljaju informacije iz ovog ministarstva, tako i drugi dostavljaju informacije u ovo ministarstvo, pa želim da kažem poštovanom hemičaru da sve što će natjerati novog ministra da uradi je protivzakonito i na štetu građana KS, a sad ću nabrojati sve ono što su mu pripremili da mora potpisati:
1. Prvo što se traži je da se po svim krivičnim predmetima pokuša “popeglati” situacija do te mjere da se povlače krivične prijave ili sakrije dokumentacija koje su predate u proteklih 2-3 godine, a koje su podnosili čak i neki članovi iz NiP-a.
2. Za cijene komunalnih usluga planira se da ih povećaju i da građani KS plaćaju svu onu nesposobnost koju direktori kantonalnih javnih komunalnih preduzeća imaju jer, osim već gotovih prijedloga povećanja cijena, niti jednu finansijsku radnju nisu poduzeli kako bi putem restrukturiranja preduzeća iste napravili funkcionalnijim. Umjesto da su se bavili promjenama jer su vlast već godinama postali su gora zamjena onima koje su za isto optuživali. O svemu ovom i kvalitetu komunalnih usluga građani KS svjedoče iz dana u dan.
3. Posebna priča je lokalitet Bjelašnice i dokument pod nazivom Strategijska procjena uticaja na okoliš za koju novi ministar mora dati pozitivno mišljenje, iako se vode krivični postupci za Bjelašnicu, a Tužilaštvo KS je tražilo dokaze vezano za strategijsku procjenu uticaja na okoliš. Izgleda da na Bjelašnici dobijete osjećaj da je samo nebo (Sky) granica i da kriminal nikad neće biti otkriven jer uzimate poluge pravosudnih organa.Ko kome parcele dodjeljuje i ko se iza kojeg imena krije nadam se da će biti utvrđeno.
4. Urbanistički plan koji je bio gotov nije dostavljen u ovo ministarstvo, zato što ja, kao ministar, nisam po volji gdinu Konakoviću, uz obrazloženje da nema papira za printanje urbanističkog plana, a papir će se pojaviti kad ovaj ministar izađe iz Ministarstva. Kad izađem, onda ide urbanistički plan.
5. Obezbijediti prijem svih radova i nabavki robe koja je vršena preko UNDP-ja vrijednosti 7.000.000 KM kako bi se izbjegao zakon o javnim nabavkama. Za ovo je plaćeno cca 350.000 KM provizije bez plaćanja PDV. U ministarstvu dokumenta nema za ove nabavke, ali sada to treba “popeglati”.
6. Nastojati da se realizuje ugovor za isporuku novih kotlova za grijanje u BAGS Energotehnika d.o.o. Vogošća iako ugovorene pumpe opisane u ugovoru ne postoje na tržištu. Vrijednost 3.500.000 KM, a “avans” za zaključenje ugovora mora se opravdati po cijenu da se izmijeni specifikacija iz javne nabavke.
7. Izbaciti sve one iz Ministarstva koji neće da slušaju i koji žele da rade po zakonu. Lista je već napravljena i realizacija će biti milom ili silom.
Pored ovih 7 tačaka volio bih da mi gdin Konaković objasni kako on zna da nije bilo hemije u Vladi kad je na sjednicama jednoglasno doneseno preko 1000 odluka, zaključaka itd?
Može li mi gdin Konaković objasniti zašto treba povećati cijenu vode za 60% ili odvoženja otpada za 75%?
Može li mi gdin Konaković objasniti ko dijeli zemlju na Bjelašnici i ko kome obećava stanove, i jedno i drugo pod tuđim imenima ili sakriveni iza imena privrednika?
Može li mi gdin Konaković objasniti kako završi prodaja imovine preduzeća Park u Dubrovniku? Sve objavljeno transparentno preko Agencije za privatizaciju, samo ne nađoh ko je kupio i ko je mešetario.
Da li je ovo Evropa u kojoj umjesto da zamijene stubove javne rasvjete iste samo prefarbate? Da li u Evropi da bi izbjegli javnu nabavku angažuju UNDP pa im još date 5% od posla za namirenje njihovih troškova?
Da li nas je Evropa naučila da 7 mil. KM izdvojimo iz budžeta, a onda da bi izbjegli javne nabavke to damo drugima da nabavljaju u naše ime i damo im za to 5% provizije jer bolje oni da zarade nego da mi utrošimo u transparentnu nabavku? Da li plate PDV na tih 5% halal novca?
Da li je to ona Evropa u kojoj vlada KS digne kredit za kupovinu mašina za odvoz smeća i kupovinu opreme, a onda za ta sredstva telefonski naručujete naftu jer imate nesposoban menadžment u KJKP Rad d.o.o?
Da li je to ista ona Evropa u kojoj ovom istom ministru slikaju dokumente u Ministarstvu, a onda dijele međusobno i tako pokušavaju da me “prepadnu” ili optuže za nešto što samo oni misle da ima u ovom ministarstvu?
Da li je u Evropi poznat slučaj da ministar vanjskih poslova prijeti ministru na nižem nivou vlasti zato što je ovaj samo govorio istinu i ništa više.
Da li je to Evropa, ona ista koja npr. drži direktore ili izvršne direktore koji su falsifikovali svoj radni staž ili diplome, koji državnim parama plaćaju osobne kazne ili koji dobiju negativan izvještaj revizije, a pričaju o poslovnim uspjesima kao da su sad došli iz UAE.
O svemu ovome gdin Konaković zna i šuti, što li?
Da li je to ona ista Evropa u kojoj gdin Konaković može zvati predsjednike UO ili NO pa tražiti smjene onih direktora koji nisu njemu po volji?
Da li je to ona ista Evropa u kojoj Ured za borbu protiv korupcije i upravljanje kvalitetom KS upozori Vladu KS da ne imenuje jednog direktora koji ima problem sa zakonom, a onda se taj isti direktor pojavi kao rješenje na sjednici Vlade KS?
Ako sam zbog svega gore navedenog Trojanski konj, onda smo svi kao građani konji jer životom u KS upravljaju ljudi koji sve ovo dopuštaju, a znaju. Kažu treba biti hrabar u otkrivanju kriminala pa evo pišem javno o istom uz prijetnje čovjeka koji spinuje od jutra do mraka.
Spinovati na način na koji to gdin Konaković radi ne uči se u školi već na sarajevskim ulicama, ali “ruka iz sjene” Vlade KS zaboravlja da ima još nas koji smo rođeni na sarajevskim ulicama, a kojima je istina draža od spina pa bi bilo lijepo da se nas dvojica sa sarajevskih ulica pojavimo u nekom od medija pa da mi odgovori na mnoga pitanja, a prvo od njih je kako ovaj ministar može biti Trojanski konj kada želi da radi u skladu sa zakonom. Možda je bolje pitanje da li smo svi Trojanci ako ne radimo kako je gore opisano, a svi lažu samo Dino govori istinu.
Reče gdin Konaković da mu je važniji narod od stranke pa se sad postavlja pitanje da li su mu u tom narodu važniji direktori ili ministri ili poslanici od običnog naroda koji sve ovo vidi, a i osjetit će na novčanicima. Da mu je narod bitan, shvatio bi da narod jedva sastavlja kraj sa krajem, a ne da mu se narod raduje ukidanju viza za UAE ili objavi rata CIPS dokumentu.
Gospodine Konakoviću, ministri SBiH nisu Trojanski konj jer ubacivanjem Trojanskog konja Troja je propala i zauvijek nestala, a Vlada KS niti je propala niti će nestati. Ista će nastaviti raditi samo što će sada imati potpunu kontrolu “ruku iz sjene”.
Sve ono što nisam dozvolio u Ministarstvu, sada će biti obaveza onoga ko ulazi u ovo ministarstvo i to je ta famozna hemija o kojoj govori naš hemičar, a hoće li cijenu ove hemijske reakcije platiti građani KS, vidjet ćemo uskoro.
S poštovanjem,
P.S. Poruka za ambasade, visokog predstavnika i istražne organe. KS je kanton gdje korupcija cvjeta počev od zapošljavanja, lopovluka, nezakonitosti, ucjena, prijetnji, kupovine zastupnika i svega onoga za šta nam govorite da ne smijemo raditi. Te “ruke iz sjene” upravljaju svim procesima, a dvojka iz tih ruku spinuje da se to ne može više slušati i gledati.
Naredne sedmice trebala bi biti održana nova sjednica Općinskog vijeća Centar na kojoj će biti razmatran zahtjev načelnika Srđana Mandića o preispitivanju odluke o njegovom opozivu koju je 18 vijećnika izglasalo na sjednici OV Centar u četvrtak. Iako je Mandić, kako kaže, šokiran ovom inicijativom, vrlo brzo se sabrao pa čak i konsultirao sa predsjednikom NIP-a Elmedinom Konakovićem čijih je devet vijećnika potpisalo inicijativu za opoziv sa još sedam vijećnika te uputio zahtjev za ‘ponovnim odlučivanjem’.
Vijećnik NIP-a u OV Centar Jasmin Ademović kojeg je Mandić optužio da je glavni inicijator opoziva i da želi preuzeti načelničku poziciju, odbacio je navode načelnika i poručio da je Mandić neradnik i da neće odustati. Tokom protekla dva dana uslijedile su brojne reakcije. Mandića su podržali predsjednici Naše stranke i SDP-a Edin Forto i Nermin Nikšić, a Mandić tvrdi da je to učinio i njegov saborac Konaković. No, javnog osvrta šefa NIP-a nije bilo o ovoj temi. Stranački organi jesu raspravljali, ali odustajanja od opoziva nema. To bi bio kratki epilog dugog sastanka.
Ademović je u gostovanju na Face tv kazao da se vijećnici suočavaju sa pritiscima, a on sa medijskom diskreditacijom. Tvrdi da je ovaj opoziv kulminacija nerada Mandića, te da su građani nezadovoljni.
Ističe da je upravo NIP najviše zaslužan za Mandićevu pobjedu, ali da moraju braniti principe trojke i da je dogovor da će o problemima razgovarati. Iako je i prošle godine postojala ideja o opozivu Mandića, tada je ugušio Konaković kako ne bi bilo posljedica na rezultat trojke na Općim izborima.
„Mi smo sada vlast i treba da kritikujemo kadrove koje smo mi protežirali. Ne trebamo se vraćati u prošlost i kriviti SDA, DF. Ako neko od naših direktora ne radi dobro, treba ga smijeniti. Koga je trojka smijenila od direktora, koliko ja znam nikoga. To nije dobar proces, trebamo da mijenjamo ljude koji ne rade dobro svoj posao. Rekli smo da ćemo biti dosljedni i da ćemo iz temelja promijeniti stvari. Šta smo mi promijenili u općini Centar, apsolutno ništa. Da bismo se popravili potrebna je i kritika“, precizirao je Ademović.
Govoreći o sastanku koji su imali u stranci sa predsjednikom Konakovićem, Ademović je kazao da on odgovara građanima koji su ga birali i da predsjednik NIP-a ne može promijeniti odluku te da to jasno precizira i Statut Naroda i pravde.
„Siguran sam da će Mandić na referendumu biti opozvan. On je jedan od najgorih načelnika u KS. Samo uporedite kapitalne projekte načelnika Ilidže i Centra“, kazao je Ademović koji je svjestan pritisaka koje imaju vijećnici koji su stavili svoj potpis na inicijativu o opozivu.
„Neću ja sad reći da se Mandić i lideri drugih stranaka neće uključiti i obeshrabriti druge vijećnike i ići u kupovinu ruku. Ja ću istrajati da se taj referendum desi i sve je urađeno u skladu sa procedurama“, kazao je Ademović.
Primjera radi, u Općinskom vijeću Novi Grad tijesna je trenutna većina ali zbog rada i aktivnosti načelnika Semira Efendića opoziv niko i ne spominje iako NIP u Novom Gradu ima čak devet vijećnika.
Opoziv načelnika Starog Grada Ibrahima Hadžibajrića desio se usljed njegovog hapšenja i određenog pritvora, a što je vijećnicima bio motiv da razriješe Hadžibajrića.
Problemi od skoro samog početka mandata traju i u Novom Sarajevu, no opoziv Hasana Tanovića nije izgledan jer u ovom trenutku ne postoji 16 vijećnika koji bi mogli staviti potpis na tu inicijativu. Ali, da postoji veliki broj problema u samom funkcionisanju OV i saradnji sa načelnikom to je jasno vidljivo i na samim sjednicama koje traju cijeli dan, pa i duboko u noć.
Otvaranje sezone opoziva načelnika u Kantonu Sarajevo, te sukobi unutar stranaka trojke samo godinu prije lokalnih izbora moglo bi najveću štetu donijeti upravo strankama trojke. Dok se na višim nivoima trude ‘lažno’ prikazati jedinstvo, lokalni nivoi pucaju po šavovima.
Forto, Nikšić i Konaković obavljaju isuviše važne pozicije da bi se bavili lokalnim požarima. Oni bitke biju sa Draganom Čovićem i Miloradom Dodikom. No, ni to im ne ide od ruke. Evidentno je nezadovoljstvo i njihovog članstva i glasača i ono će biti samo veće.
Rekonstrukcija Vlade KS još je jedan vruć krompir u rukama trojke. Politička trgovina na koju su pristali sa zastupnicima Damirom Marjanovićem, Redžom Lemezanom i Admelom Hodžić kako bi izbacili Stranku za BiH, već izlazi na površinu. O trgovini pozicijama, namještenim konkursima sa već unaprijed poznatim kandidatima, nezakonitim odlukama Vlade kada je riječ o imenovanjima, govore tek rijetki.
Umjesto promjena koje su obećali i borbe protiv korupcije, stranke trojke ušle su u začarani krug za koji su godinama optuživali SDA. Nije ni čudo što sve glasnije i glasači trojke poručuju ‘vratite nam SDA’ gledajući kadrovsku politiku stranaka, direktore javnih preduzeća, a posebno onih od kojih zavise i općine kao što je riječ o javnoj čistoći, odvozu otpada, uređenju parkova i zelenih površina, vodosnabdijevanju.
Čini se da srpska javnost znatno bolje nego bošnjačka razumije kako razmišlja Zapad. Kada je počeo rat u Ukrajini, bošnjačka javnost je svesrdno stala na stranu Ukrajine. Dodik je snažno podržao Putina, Srbija se stidljivo pridružio UN-ovim rezolucijama o Ukrajini, ali je gordo odbila uvesti sankcije.
Mnogima se u Sarajevu činilo da srpska politika pravi kobnu grešku. Neki su skoro likovali, vjerujući valjda da će se Zapad obračunati s “Putinovom petom kolonom“. Desilo se suprotno. Vučić i Dodik se dobro drže, možda i odlično. Bošnjaci su skoro pa obezvlašćeni.
To je potvrdila i prošlosedmična posjeta savjetnika američkog državnog sekretara Dereka Cholleta Beogradu. Na sastancima sa srbijanskim državnim vrhom, Chollet je, na sveopće iznenađenje naše javnosti, pohvalio ulogu Srbiju. „Cijenimo posvećenost Srbije miru i stabilnosti i spremni smo pomoći Srbiji da napreduje na svom evropskom putu“, kazao je Chollet, nakon sastanka sa Ivicom Dačićem.
Kako Dačić „doprinosi miru i stabilnosti“, ako je samo prije nekoliko dana prisustvovao obilježavanju neustavnog Dana RS-a? Zar je podrivanje autoriteta Ustavnog suda doprinos izgradnji mira? Zar podrivanje pravnog poretka nije prvi korak ka nasilju?
Srbijanski državni vrh je partner State Departmenta upravo zato što pravi prvi korak ka nasilju, ali ne i drugi. Amerikancima je, čini se, dovoljno samo da „ne puca“. Dovoljno im je što srbijanski državni vrh „uglavnom“ poštuje Dejtonski sporazum. Štaviše, Chollet kao da je zahvalan Srbiji što ne ratuje, iako bi, čini se, i htjela.
Sjedinjene Države su, kao i ostatak NATO-a, skoro potpuno posvećene Ukrajini. Ovih dana nastavljena je saga o slanju njemačkih tenkova u Ukrajinu. Nakon najava Pariza i Londona da će poslati svoje tenkove Ukrajini, Berlin se našao pod pritiskom. Međutim, njemačka vlada šalje poruke da će poslati svoje leoparde, samo ako SAD prije toga pošalju svoje tenkove M1 Abrams. Istovremeno, kako je objavio Washington Post, većina članstva Republikanske stranke, koja kontroliše Kongres, smatra da treba obustaviti dalju podršku Ukrajini.
U ovako složenoj situaciji, posljednje što bi Bidenova administracija htjela jeste da, pored Ukrajine, trošiti resurse na zaustavljanje eventualnog novog konflikta na Balkanu. Ne treba objašnjavati koliko bi otvaranje sukoba u BiH ili na Kosovu olakšalo poziciju Rusije u Ukrajini. „SAD će“, kako je kazao Chollet u Beogradu, „podržati sve napore koji se ulažu u cilju održavanja mira i stabilnosti.“
Čini se da srpska politika savršeno razumije ovu situaciju. Kako je, povodom Vučićeve eskalacije na Kosovu, primijetio bivši pukovnik američkih vazduhoplovnik snaga Jeffrey Fischer: „Nijedna članica NATO-a ne želi dodatni konflikt na euroazijskom tlu, uz rat u Ukrajini, Vučić upravo zato time i prijeti.“ Dodik radi po istoj matrici, smišljenoj u Beogradu.
Najveći kapital srpske politike je upravo u tom što jeste prijetnja miru i stabilnosti. Nije problem u tome što Bidenova administracija „to ne razumije“, već upravo u tome što sasvim dobro razumije. No neće ponovo rasporediti SFOR u BiH, niti će poslati Abrams tenkove Oružanim snagama BiH, jer su potrebni Ukrajini. Zapravo, pitanje je hoće li ih, uz ovakve Republikance, imati i za Ukrajinu.
Svjestan da SAD nisu zainteresirane da primijene silu, sve dok srpska politika „uglavnom“ poštuju Dejtonski sporazum, Dodik ga poštuje samo uglavnom: ne puca. Ne namjerava ga poštovati u cijelosti, pa ni u dobroj mjeri.
No, ni to mu nije dovoljno, pa svako malo zaprijeti da će možda zapucati. On ne želi biti samo prijetnja mira, već želi biti kredibilna prijetnja miru. Zato organizira vojnu paradu 9. januara i odlikuje Putina. Jer ko nagrađuje Putina, valjda je spreman uraditi isto što Rusi čine u Ukrajini. Dodik je napravio prvi korak nasilju, prijeti da će možda napraviti drugi i treći. Prijeti da će možda otvoriti novi front.
Zatim čeka da mu dođu zapadni ambasadori ili diplomate nižeg i srednjeg ranga, kako bi ga nagovorile da se ipak zaustavi. S obzirom da nemaju štapa (SFOR-a), mogu mu ponuditi samo mrkvu. Ta mrkva je nekada bio odlazak poništavanje Lajčakovih amandmana, zatim odlazak stranih sudija i tužilaca, smanjenje Oružanih snaga BiH, itd. Danas je to, čini se, državna imovina.
Ne znam da li je Dodik spreman otcijepiti se i započeti novi sukob. Da jeste, mislim da bi već to učinio. Ko ozbiljan ipak može reći šta će se desiti? Skoro sve Dodik čini s namjerom da proizvede strah da je zaistaspreman to učiniti. Da će to možda ubrzo uraditi. Ili da neće, ako dobije nešto zauzvrat.
Ne znam šta će Dodik uraditi, niti to smatram ključnim. Ključno je šta ćemo mi uraditi, a kad kažem mi mislim nažalost na nas i na Amerikance. Jer, kako se pokazalo nakon izbora, u BiH ne odlučuje samo narod ko će biti nova vlast, već i Ambasada Sjedinjenih Država, barem kada je riječ o „bošnjačkoj kvoti“.
Ako želimo razumjeti kako razmišljaju Amerikanci, pogledajmo šta kažu. „Postoji samo jedan način da imate zagarantiran mir – a to je ako se predate“, kaže Ronald Reagan. Ne možete odlučiti hoće li vas neko napasti. Nije mogla Ukrajina odlučiti hoće li Putin krenuti u rat. Ne možemo ni mi hoće li Dodik.
Ili ipak možemo, „ako se predamo.“ Upravo je, to čini se, filozofija Osmorke. Upravo zato je projekat Nikšić-Konaković-Forto, čini se, i osmišljen u State Departmentu. Legitimno je da se SAD svojim interesima, a ne našim željama. Njihov trenutni interes jeste mir na Zapadnom Balkanu, po svaku cijenu. Lakše im je da ga mi sami platimo, nego da oni troše svoje sigurnosne resurse. Iako je mir i njihov interes, a ne samo naš.
Legitimno je i da se bh. politika vodi interesima države BiH. Nećemo osigurati mir tako što ćemo se preventivno predati. U nastavku spomenute misli, Reagan kaže da ćemo najbolje zaštiti mir ako nasilnik zna da će platiti veliku cijenu, ako se usudi napasti nas. Najbolje ćemo zaštititi mir, ako Dodiku bude jasno da ne može dobiti ništa što mu ne pripada, bez obzira na prijetnje, te da Republika Srpska, pokuša li se otcijepiti, može uništiti samo sebe. Na kraju, to znaju čak i Amerikanci.
Ako biste, bez poznavanja ili provjere procedura, pročitali izjave lidera HDZ-a Dragana Čovića, stekli biste utisak da će već naredne sedmice biti imenovan “mandatar za novi saziv Vlade Federacije”, da će Vlada FBiH biti formirana za petnaest dana i da će Lidija Bradara u ponedjeljak postati predsjednica.
Međutim, ništa od navedenog nije tačno. Ono što je u subotu u Mostaru ustvrdio Dragan Čović u suprotnosti je sa Ustavom FBiH, ali i svim drugim propisima u Federaciji BiH. Prvo, u Ustavom FBiH nije propisana funkcija “mandatara za saziv Vlade FBiH”. Drugo, Lidija Bradara u ponedjeljak sigurno ne može postati predsjednica Federacije BiH.
“Mislim da su u ponedjeljak potvrđene liste za predsjednika i potpredsjednika, da će oni između sebe izabrati gospođu Bradaru kako je to i predviđeno, a da procedura ide tako da većina u Predstavničkom domu traži od gospođe Bradare da predloži predsjednika Vlade FBiH i da zajednički rade na dogovoru o resorima”, izjavio je Čović.
No, da vidimo šta piše u Ustavu. Nakon što Centralna izborna komisija BiH ovjeri liste kandidata za Predsjedništvo Federacije BiH, te liste se dostavljaju Parlamentu FBiH.
“Izbor za predsjednika i dva dopredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine zahtijeva prihvaćanje liste koju sačinjavaju tri kandidata i koja uključuje po jednog kandidata iz svakog konstitutivnog naroda predloženog u odgovarajućem klubu konstitutivnog naroda, u Zastupničkom domu, a zatim u Domu naroda”, navedeno je u Ustavu Federacije BiH, člana IV.B.2, stav 4. (Schmidtov CXX amandman)
Dakle, oba Doma Parlamenta FBiH ze izjašnjavaju o listi kandidata za (pot)predsjednike Federacije BiH. Do petka nisu zakazane sjednice nijednog od dva doma. Što znači da lista kandidata neće biti potvrđena do kraja naredne sedmice. Čovićev ponedjeljak, faktički, ne postoji.
Tek kada članovi tzv. Predsjedništva Federacije budu potvrđeni u oba doma Parlamenta Federacije, oni se međusobno dogovaraju ko će biti predsjednik FBiH.
“Tri kandidata izabrana u skladu s ovim člankom odlučuju između sebe koji od njih će obnašati funkciju predsjednika. Ukoliko se dogovor ne postigne, o tome će odlučivati Zastupnički dom”, piše u Ustavu FBiH.
Ovdje nije jasno precizirano na koji način izabrani članovi Predsjedništva odlučuju o predsjedniku. Da li dvoje članova Predsjedništva može preglasati trećeg, ili mora postojati konsenzus, Christian Schmidt nije precizirao. A ako se ne postigne dogovor (koji nije jasno propisan), o predsjedniku Federacije BiH odlučuje – većina u Predstavničkom domu FBiH.
Kako god, Lidija Bradara od ponedjeljka neće biti predsjednica Federacije BiH, kako je to najavio predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović.
“Vjerujem da ćemo imati mandatara do kraja iduće sedmice”, kazao je Dragan Čović, ističući da će “parlamentarna većina od Lidije Bradare tražiti imenovanje mandatara”.
Međutim, mandatar u Ustavu Federacije BiH – ne postoji. Evo kako se imenuje Vlada Federacije.
“Predsjednik Federacije, uz saglasnost oba potpredsjednika Federacije, imenuje Vladu Federacije nakon konsultacija sa premijerom ili sa kandidatom za tu funkciju, u roku od 30 dana od dana izbora predsjednika i dva potpredsjednika. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je izabrana, nakon što je njeno imenovanje potvrdio većinom glasova Zastupnički dom Federacije. Svako upražnjeno mjesto popunjava se istim postupkom”, navedeno je u Ustavu FBiH.
Dakle, Predsjedništvo Federacije ne imenuje mandatara, kao što je to slučaj na nivou Bosne i Hercegovine, prilikom formiranja Vijeća ministara. Drugo, čak i ako bude izabrana za predsjednicu FBiH, Lidija Bradara ne može imenovati Vladu FBiH dok saglasnost na odluku o imenovanju ne budu dali njeni potpredsjednici (Igor Stojanović i Refik Lendo).
To znači da Vlada FBiH, izvjesno je, neće biti imenovana u narednih petnaestak dana, kako je to najavio predsjednik HDZ-a BiH.
Dan prije posjete ruskog ministra spoljnih poslova Sergeja Lavrova Republici Srpskoj u Bosni i Hercegovini, Dodik je rekao da je „samo ruska vakcina protiv COVID-a odgovarajuća i da vakcine koje se proizvode na Zapadu izazivaju neplodnost“.
Najavio je da će Republika Srpska vakcinu za svoje stanovništvo predložiti isključivo iz Rusije, zanemarujući činjenicu da ne postoji odobrenje Agencije za lijekove i medicinska sredstva BiH bez čijeg odobrenja strani medicinski preparati ne mogu biti uvezeni u zemlju.
Dodik je ovu izjavu dao za medije najavljujući pripreme za posjetu ruskog ministra spoljnih poslova Sergeja Lavrova.
Lavrov će u ponedjeljak uveče stigao u Sarajevo, gdje se sastao sa Dodikom i visokim liderima Republike Srpske.
U utorak, prie svoje sljedeće posjete Beogradu, očekuje se da se Lavrov sastane sa tri člana bosanskog Predsedništva i ministarkom spoljnih poslova BiH Biserkom Turković.
Čitava posjeta Sergeja Lavrova proći će pod visokim mjerama bezbjednosti.
“Balkan se ne može stabilizirati bez Srba niti bez BiH, a BiH se ne može stabilizirati bez bh. Srba. Srpska nacija je ključna za Balkan”, izjavit će u decembru prošle godine mađarski premijer Viktor Orban.
Dodat će, potom, da je “izazov sa BiH je kako integrirati zemlju sa dva miliona muslimana”. Osam mjeseci kasnije će reći da Bošnjaci, od kojih su većina muslimani, varaju bh. Hrvate.
(VIDEO) “I am doing my best to convince Europe’s great leaders that the Balkans may be further away from them than from Hungary, but how we manage the security of a state in which 2 million Muslims live is a key issue for their security too,” Orban said. pic.twitter.com/EytV1s0wvU
“Ovo je komplicirana tema, ali bih volio da znate da Hrvate koji žive u Bosni i koji imaju zakonsko pravo birati svog čelnika varaju Bošnjaci, a ovi drugi, zapravo, koriste rupe u Izbornom zakonu. Hrvati se o tome izjašnjavaju na svakom sastanku Evropskog vijeća, a mi, Mađari, podržavamo ih svim raspoloživim sredstvima“., kazao je Orban.
Tema je, uistinu, komplicirana, a na njoj su proteklih godina, osim hrvatskih zvaničnika najviše insistirali (pro)ruski diplomati. Zapravo, priču o “hrvatskom pitanju”, prvi su, ne računamo li hrvatske zvaničnike, plasirali Rusi. Danas na toj priči insistiraju i pojedine američke diplomate. No, vratimo se u u 2017. godinu.
“Hrvatsko pitanje ‘postoji’ i treba ga riješiti u FBiH“, kazao je 24. avgusta 2017. godine u intervjuu za Večernji list bivši ruski ambasador u BiH Petr Ivancov.
Ovoj izjavi je prethodila su dva sastanka ruskog ambasadora Petra Ivancova i predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića. Prvi je bio u februaru 2017. godine, dok je Dragan Čović obavljao funkciju člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda.
“Hrvatski član Predsjedništva BiH Dragan Čović i ambasador Rusije u BiH Petar Ivancov ocijenili su danas da je izgradnja ambijenta ravnopravnosti u BiH jedini način da se dugoročno prevaziđu ključni politički sporovi i ostvari potrebna stabilnost“, objavio je 7. februara 2017. godine javni servis Republike Srpske (RTRS).
U julu 2017. godine Čović i Ivancov opet su se sreli. Čović je, prenio je opet RTRS, pozitivnim ocijenio kontinuitet odgovorne i konstruktivne komunikacije predstavnika Ruske Federacije unutar Vijeća za implementaciju mira.
“Zajednička je ocjena kako je važno nastaviti njegovati dobre odnose u interesu obje zemlje, ali i kako bi se izbjegli pogubni učinci procesa globalne polarizacije koja je u BiH nedopustiva iz razloga što može pojačati prijetnju miru, stabilnosti i privrednom prosperitetu“, navedeno je u Čovićevom saopćenju poslije susreta sa Ivancovom.
Mjesec i po kasnije Ivancov će u inervjuu Večernjem listu reći kako je nužno riješiti “hrvatsko pitanje u BiH”. Nakon toga ruski ambasador postaje još konkretniji. U oktobru 2017. godine Ivancov je razgovarao sa visokom zvaničnicom HDZ-a BiH Borjanom Krišto.
“Krišto je upoznala Ivancova s funkcioniranjem Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH te istaknula kako je izmjena Izbornog zakona BiH trenutno najbitnije pitanje koje se mora riješiti. Naglasila je da su pojedine odredbe Izbornog zakona BiH, odlukom Ustavnog suda stavljene izvan snage, te da bi nerješavanje tog problema vodilo BiH u stanje još dublje krize. Veleposlanik Ivancov složio se da se pitanje Izmjena izbornog zakona BiH treba riješiti dijalogom i da svi akteri trebaju ponuditi konkretna rješenja sukladno odlukama Ustavnog suda BiH“, saopćeno je nakon sastanka održanog 5. oktobra 2017. godine.
Već u martu naredne, 2018. godine ruski ambasador Petr Ivancov susreo se sa liderom HDZ-a BiH Draganom Čovićem koji je u tom trenutku obavljao funkciju predsjedavajućeg Predsjedništva BiH.
“Čović je informirao ambasadora Ivancova o trenutnoj političkoj situaciji u zemlji, posebno istaknuvši nedavnu predaju odgovora na Upitnik Evropske komisije. Također se razgovaralo i o neophodnoj promjeni Izbornog zakona. Ambasador Ivancov je ovom prilikom kazao kako će Ruska Federacija uvijek pružiti podršku BiH kao državi tri državotvorna i ravnopravna naroda te dva entiteta”, navedeno je u priopćenju za javnost iz Čovićevog kabineta.
U oktobru 2018. godine u BiH su održani Opći izbori na kojima Dragan Čović izgubio u utrci za člana Predsjedništva BiH. Petnaest dana nakon poraza, Čović je, još uvijek u svojstvu člana Predsjedništva BiH, u Mostaru primio ruskog ambasadora Petra Ivancova.
“Hrvatski član Predsjedništva Dragan Čović i ambasador Ruske Federacije u BiH Petar Ivancov saglasili su se tokom sastanka u Mostaru da je neophodno nastaviti podršku očuvanju načela konstitutivnosti sva tri naroda u BiH, kao temelja Dejtonskog mirovnog sporazuma i cjelovite i suverene BiH”, saopćeno je 24. oktobra 2018. godine iz Čovićevog kabineta.
Nakon što je formalno predao dužnost u Predsjedništvu BiH, Dragan Čović je u decembru 2018. godine otputovao u Budimpeštu gdje se susreo sa Viktorom Orbanom, mađarskim premijerom koji ne skriva svoje dobre veze sa Ruskom Federacijom. Čović je Orbana informisao o izborima u BiH.
Dragan Čović i Viktor Orban
“Uprkos plebiscitarnoj potpori koju su Hrvatski narodni sabor i HDZ osvojili među Hrvatima u BiH, zbog neustavnog i nedemokratskog izbornog zakona Hrvatima je i ovaj put oteta pozicija člana Predsjedništva BiH. Time je nepotrebno stavljen pritisak na političke odnose u BiH, te nužnost izmjena izbornog zakona i Ustava kako bi se BiH konačno stabilizirala”, kazao je Čović mađarskom premijeru Viktoru Orbanu.
Skoro identične riječi četiri godine kasnije ponovit će i mađarski premijer, govoreći na jednom od univerziteta u toj zemlji.
“Volio da znate da Hrvate koji žive u Bosni i koji imaju zakonsko pravo birati svog čelnika varaju Bošnjaci”, kazao je Orban.
“Bošnjaci varaju Hrvate. Mi, Mađari, podržavamo Hrvate svim sredstvima”, kazao je mađarski premijer Viktor Orban pic.twitter.com/gzn2TyUHeQ
O ugroženosti Hrvata i “legitimnom predstavljanju”, nastavit će govoriti i novi ruski ambasador u BiH Igor Kalabuhov. Nakon što je Vlada Kraljevine Nizozemske kritizirala koncept “konstitutivnosti” na kojem insistira HDZ BiH, Kalabuhov je u intervjuu za RTRS kritizirao stavove Nizozemske.
Ruski ambasador u BiH Igor Kalabuhov podržao je “koncept konstitutivnosti” za koji se zalaže HDZ BiH, @Dragan_Covic i Vlada Republike Hrvatske. Kalabuhov je “napao” stav Nizozemske koja se u institucijama EU usprotivila upotrebi termina “konstitutivnost” u kontekstu BiH pic.twitter.com/kPua9wN2BN
U junu ove godine, Igor Kalabuhov je, govoreći pred Narodnom skupštinom Republike Srpske, bio još otvoreniji u vezi sa “hrvatskim pitanjem”.
“Vidimo duboke probleme u Federaciji BiH gdje se podstiču takve prakse zbog kojih se krše prava Hrvata na legitimno predstavljanje u pojedinim organima vlasti”, rekao je Kalabuhov.
“U Federaciji se krše prava Hrvata na legitimno predstavljanje u pojedinim organima vlasti”, kazao je ruski ambasador u BiH Igor Kalabuhov, obraćajući se Narodnoj skupštini Republike Srpske pic.twitter.com/1d54ffwU4n
Lider HDZ-a BiH Dragan Čović je, podsjećamo, u februaru 2020. godine bio gost Valentine Matvijenko, predsjednice Vijeća Federacije Federalne skupštine Ruske Federacije. Nakon toga je gostovao na Državnom moskovskom institutu za međunarodne studije u svojstvu akademika Međunarodne inženjerske akademije iz Moskve, čiji je član postao bez ijednog relevantnog naučnog rada.
Tokom posjete Rusiji, Čović je za dnevni list Rossiyskaya Gazeta dao intervju u kojem je kazao: “Nažalost, u BiH ima vrlo malo ruskog uticaja”.
U decembru 2020. godine ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov je doputovao u Sarajevo gdje se, odvojeno, sreo sa Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem.
Sergej Lavrov I Dragan Čović
Na novinarsko pitanje kako vidi sadašnju poziciju Hrvata u BiH odgovorio je kako “hrvatski narod mora imati prava zajamčena Daytonskim sporazumom te kako se to odnosi i na osobe koje će taj narod predstavljati u Predsjedništvu BiH.
Nepune dvije godine kasnije, dio američkih diplomata podržao je OHR u namjeri da nametne izmjene Izbornog zakona i Ustava FBiH koje bi ojačale princip “legitimnog predstavljanja” i omogućile trajnu vladavinu HDZ-a BiH.
“Rusija je odobrila ofanzivu”, kazao je u obraćanju naciji ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, dodajući da je pokušao razovarati sa ruskim predsjednikom. No, Putin nije odgovorio.
Oko ponoći, po srednjoevropskom vremenu, ukrajinski predsjednik Zelenski je kazao da bi uskoro u Evropi mogao početi “veliki rat”.
Rekao je na granicama te države nalazi oko 200 hiljada ruskih vojnika.
Zapadni mediji su objavili da je ruska vojska u položajima pred napad. Najveće snage su koncentrisane u blizini ruskog grada Belgoroda koji je udaljen svega nekoliko desetina kilometara od ukrajinske granice. Sa druge strane granice je ukrajinski grad Harkov, drugi po veličini grad u Ukrajini. Kijevske vlasti su saopćile da će aerodrom u tom gradu biti zatvoreni do četvrtka ujutro. Već ranije su objavljivane karte koje pokazuju da bi Harkov mogao biti prva meta ruske vojske. Posljednji satelitski snimci pokazuju da su ruske snage snega 10 milja udaljene od Harkova.
Petnaestak minuta iza ponoći ruski mediji su objavili da Rusija zatvara zračni prostor iznad LNR i DNR. To su, naime, dvije takozvane republike, Luhanjska narodna republika i Donjecka narodna republika, koje su uspostavljene na istoku Ukrajine.
Nešto ranije, čelnici LNR i DNR su pozvali rusku vojsku u pomoć, kazavši da im je potrebna kako bi se zaustavila “agresija Kijeva”.
“Oružane snage Ukrajine moraju dobrovoljno napustiti teritorij DNR-a i odnijeti svoje oružje, saopćio je šef takozvane Donjecke narodne republike Denis Pušilin.
Proruski separatisti na istoku Ukrajine žele preuzeti cijele regije Luhanjsk i Donjeck. Za sada kontrolišu oko 30 posto tih regija. Jedna od meta bi mogao biti i grad Mariopulj koji se nalazi na obalama Azovskog mora.
U glavnom gradu Kijevu, gradonačelnik Vitalij Kličko je proglasio vanredno stanje. Napad ruske vojske se očekuje u narednih 48 sati.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
