Centralna izborna komisija BiH na sjednici održanoj 20. februara 2019. godine ovjerila je kandidatsku listu predlagača HDZ BiH za izbor delegata iz Federacije BiH iz reda hrvatskog naroda u Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH. Na toj listi je bio i Marin Vukoja, sadašnji kandidat za sudiju Ustavnog suda BiH.
Na listi koju je CIK ovjerio bila su imena: Dragan Čović, Borjana Krišto, Marin Vukoj, Renata Paškalj i Danijel Nikolić. Tada je u Dom naroda PS BiH izabran Čović, a Vukoja je ostao na poziciji sekretara Predstavničkog doma PS BiH.
U njegovoj biografiji nema pravosudnog iskustva niti je ikada radio u pravosudnim institucijama.
Zahtjev predsjednika HDZ BiH Dragana Čovića je da se Vukoja imenuje za sudiju Ustavnog suda BiH. No, neki od zastupnika stranaka trojke mišljenja su da u Parlament FBiH treba biti upućena cijela lista uspješnih kandidata o kojima će se Parlament izjasniti, dok se iz HDZ-a ali i NIP-a oštro protive i žele samo ime Marina Vukoja uputiti na potvrđivanje.
Mandat ustavnog sudije prestaje sa 70 godina života, a Vukoja bi prema tome mogao u Ustavnom sudu BiH ostati čak 25 godina jer ima 50 godina.
Predsjednik NIP-a Elmedin Konaković koji očito najbolje zna o čemu je sve pregovarao sa predsjednikom HDZ-a i šta mu je obećao, kazao je u Rezimeu FTV-a kako Vukoja nije aktivista ni član političke stranke te da je to „po njemu čista stvar“.
“Naša dva susjeda, kroz etničke zajednice u Bosni i Hercegovini, na koje nastoje polagati svako pravo, i dvadeset sedam godina nakon agresije koju su nad Bosnom i Hercegovinom izvršili, na taj način vrše udar na suverenitet naše zemlje, čime se skoro u cijelosti onemogućava bilo kakav demokratski razvoj Bosne i Hercegovine”, kazao je predjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić govoreći na Generalnoj skupštini UN-a.
“Tom praksom”, nastavio je Komšić, “narušava se i minimum međudržavnog povjerenja, jer nažalost naši susjedi ne ulažu iskrenu energiju u cilju izgradnje međudržavne saradnje nego energiju ulažu u svrhu slabljenja naše države”.
To je vidan problem, rekao je Komšić, koji se proteže na cjelokupan region Zapadnog Balkana, gdje postoje različite ideje, planovi i namjere za promjenama međunarodno priznatih granica, za reorganizaciju regiona u nešto što nema dodirne tačke sa demokratijom.
“Za takve aktivnosti i politike, susjedne zemlje vrlo često imaju, na prvi pogled iznenadjujuću i neočekivanu, podršku iz zemalja koje smatramo demokratskim liberalnim državama i društvima, ali svakako i onih koje to nisu, a danas su prepoznatljive kao države agresori sa autoritarnim režimom”, kazao je Komšić.
U nastavku objavljujemo kompletan Komšićev govor u UN-u.
“Polazeći od teme ovogodišnjeg zasjedanja Generalne skupštine Ujedinjenih nacija, a to je Ponovna izgradnja povjerenja i ponovno poticanje globalne solidarnosti: Ubrzanje akcije u vezi s Agendom 2030 i njenim ciljevima održivog razvoja prema miru, prosperitetu, napretku i održivosti za sve, dozvolite mi da na ovom značajnom mjestu, govorim o važnim elementima iz ugla jedne male, ali ponosne države Bosne i Hercegovine.
Sa svoje strane, Bosna i Hercegovina je dala podršku Agendi 2030, posebno njenim ciljevima koji se u najvećoj mjeri tiču stvaranja svijeta i okruženja u zemljama članicama Ujedinjenih nacija, na način da smo kao države i njena društva spremni i posebno osposobljeni da provedemo sve korake koji će nas dovesti do samoodrživog razvoja.
Međutim, u današnjem svijetu u kojem često dominiraju rat i različiti geopolitički ciljevi, biće jako teško to postići, bar onako kako je to planirao u Agendi 2030.
Zato želim posebno istaći, da naše aktivnosti moramo početi prvim korakom koji će nas dovesti do trajnog mira, kao svjetskog prioriteta broj jedan, a onda i do drugih uzajamno vezanih aktivnosti, kako bismo imali naše države i društva spremne na solidarnost i napredak.
Te aktivnosti, svakako nisu lake i zahtijevaju mnogo mudrosti, planiranja i dobrog upravljanja svim procesima i postupcima, koji nas mogu dovesti do implementacije Agende 2030.
Ako pođemo od premise, koja se nudi kao tema ovogodišnjeg zasjedanja Generalne skupštine Ujedinjenih nacija, a koja govori o izgradnji povjerenja i poticanja globalne solidarnosti, onda sam slobodan da vam u nekoliko rečenica ukažem na elemente koji eventualno otežavaju realizaciju ciljeva.
Na samom početku, koristim ovu priliku da vas podsjetim da su migracije jedan od elemenata Agende 2030, koje se nastoje tretirati sistematično i uz određeno upravljanje.
Iako Agenda za održivi razvoj do 2030. prepoznaje migrante kao „agente promjene” i razvoja” u zemljama porijekla, tranzita i odredišta”, Agenda se primarno fokusira na migrante kao korisnike ciljeva održivog razvoja (npr. kroz veći nivo zaštite, njihova prava i transparentnost).
Nadalje, Agenda se ne poziva na širi koncept dijaspore niti na ulogu koju ona ima kao eventualno sredstvo razvoja.
Ova tvrdnja, izvučena iz jednog od dokumenata IOM-a (Internacionalne organizacije za migracije), svakako je tačna, ali kada dođemo u polaznu tačku migracija, odnosno na teren u pojedinim zemljama, onda ćemo svakako vidjeti nekoliko stvari koje se nepobitno dešavaju.
Sadašnji oblik upravljanja migracijama, došao je u takvu fazu da velike i snažnije zemlje, radi vlastitog benefita, vrše određenu vrstu selekcije migranata, na način da se odaberu najbolji i najškolovaniji među njima, kao što su liječnici, inžinjeri, naučnici i druge visokokvalificirane osobe, te se usmjeravaju u veće zemlje u kojima se iskorištavaju njihova znanja i sposobnosti, ali isključivo u korist tih većih sistema.
U većim zemljama i većim sistemima, tako odabrani migranti mogu biti „agenti promjene“ ili nositelji različitih poboljšanja, ali se istovremeno slabe potencijali i kapaciteti manjih zemalja iz kojih migranti dolaze.
Male zemlje, osim što gube najkvalitetnije kadrove, istovremeno gube i sva ulaganja, uključujući i finansijska, koja su uložena u stvaranje tih visokokvalifikovanih profila.
Naravno, potpuno je jasno da postoji takav oblik migracija, u kojima velike grupe ljudi nastoje pobjeći od rata i ratnih strahota, ali isto tako postoji i ono što nazivamo ekonomskim migracijama, putem kojih se vrši usmjeravanje migranata, na bazi njihovih potencijala i kapaciteta.
U oba slučaja migracija, velike zemlje i njihovi veći sistemi su oni koji vrše selekciju i izbor najkvalitetnijih profila migranata, prema vlastitim potrebama i aspiracijama, dok se istovremeno dešava sistemsko slabljenje malih zemalja iz kojih migranti dolaze. Šta ovim želim reći?
U najkraćem, teško je govoriti o izgradnji povjerenja dok veće zemlje i njihovi veliki sistemi kroz migracije preuzimaju stanovništvo manjih zemalja, kada se istovremeno dešava pražnjenje manjih zemalja a koje za posljedicu ima stvaranje ambijenta u kojem se razvija siromaštvo i u cijelosti onemogućava bilo kakav vid razvoja u ekonomskom i društvenom smislu.
Tako se vrši direktan udar na mogućnost stvaranje pretpostavki za samoodrživ razvoj u manjim zemljama.
Iz ugla moje države, Bosne i Hercegovine to je lako argumentirati i dodatno dokazati.
U mojoj zemlji, postoji značajan odliv stanovništva, koji odlaze u veće i razvijenije zemlje, ponajviše one koje smatramo zapadno-demokratskim.
Istražujući zašto se naši ljudi, Bosanci i Hercegovci, odlučuju da napuste svoju zemlju i potraže bolje uslove za život u nekim drugim zemljama, došli smo do zaključka da je temeljni razlog njihovog odlaska, zapravo uvjerenost u nedostatak perspektive u Bosni i Hercegovini.
Kada smo uzeli u obzir šta to naši ljudi navode kao jedan od osnovnih nedostataka perspektive u svojoj zemlji, vidjeli smo da se radi o tome da upravo politički sistem u Bosni i Hercegovini ne sadrži potpunu demokratiju, već jedan oblik etnokratije, ili sistem u kojem se izbori za institucije vlasti, vršenje vlasti, raspodjela radnih mjesta u državnom, pa i u realnom sektoru, ponajviše temelji na etničkoj pripadnosti kao preduvjetu.
U takvom sistemu, najčešće nemate najbolje ljude na ključnim mjestima, ljude koji svojim znanjima i sposobnostima mogu izgraditi politički, ekonomski i društveni sistem u Bosni i Hercegovini, već naprotiv, imate etnički i politički podobne kadrove od kojih je teško očekivati da vode cjelokupni napredak zemlje.
Ovaj sistem vrijednosti traje već jako dugo. U takvom sistemu ključne poslove ne obavljaju najbolji i najkvalifikovaniji ljudi, već politički i etnički podobni.
Sadašnji politički sistem u Bosni i Hercegovini temeljen isključivo na etničkoj pa onda na političkoj pripadnosti, u potpunosti degradira demokratiju kao važan princip za stvaranje ambijenta u kojem postoje ljudi sa jednakim šansama.
Takav sistem, koji garantira učešće u vlasti pojedinim političkim akterima i njihovim etnički utemeljenim političkim strankama, ima oblik nekadašnjih ali i sadašnjih totalitarnih sistema, u kojima se vlast vrši na autokratski način, putem autokratski nadahnutih političkih aktera.
Kao posljedicu tog nedovršenog političkog sistema imamo usporen razvoj zemlje, pri čemu se od strane takvih politika opstruira i ono što je, po mom mišljenju, jedan od ključnih ciljeva moje zemlje – njen put ka članstvu u većim nadnacionalnim sistemima kao što su Evropska unija ili NATO savez.
Nesmijenjivost ili naročito teška smijenjivost vlasti ostavlja takav ambijent, da ni same vlasti više ne rade u korist svojih građana, jer osjećaju da za tako nešto nema potrebe. Raspodjela političke i društvene moći već im je unaprijed zagaratovana samim sistemom koji je utemeljen na etničkoj pripadnosti.
Naš trenutni politički sistem vješto koriste naši zapadni i istočni susjedi, i preko etničkih zajednica u Bosni i Hercegovini, na koje navodno polažu nacionalno pravo, vrše upravljanje Bosnom i Hercegovinom, i to ne sa primarnim ciljem da pomognu pripadnike tih etničkih zajednica, nego sa ciljem da Bosnu i Hercegovinu, ili podjele ili obesmisle kao državu.
Naša dva susjeda, kroz etničke zajednice u Bosni i Hercegovini, na koje nastoje polagati svako pravo, i dvadeset sedam godina nakon agresije koju su nad Bosnom i Hercegovinom izvršili, na taj način vrše udar na suverenitet naše zemlje, čime se skoro u cijelosti onemogućava bilo kakav demokratski razvoj Bosne i Hercegovine.
Tom praksom narušava se i minimum međudržavnog povjerenja, jer nažalost naši susjedi ne ulažu iskrenu energiju u cilju izgradnje međudržavne saradnje nego energiju ulažu u svrhu slabljenja naše države.
To je vidan problem, koji se proteže na cjelokupan region Zapadnog Balkana, gdje postoje različite ideje, planovi i namjere za promjenama međunarodno priznatih granica, za reorganizaciju regiona u nešto što nema dodirne tačke sa demokratijom.
Za takve aktivnosti i politike, susjedne zemlje vrlo često imaju, na prvi pogled iznenadjujuću i neočekivanu, podršku iz zemalja koje smatramo demokratskim liberalnim državama i društvima, ali svakako i onih koje to nisu, a danas su prepoznatljive kao države agresori sa autoritarnim režimom.
Na žalost, mnogi i na Istoku i na Zapadu vjeruju da će jedva skrivena podrška onima koji žele da potpuno kontrolišu, i u krajnjem cilju podijele Bosnu i Hercegovinu, donijeti stabilnost na Zapadnom Balkanu.
Mi koji ovdje u Ujedinjenim nacijama predstavljamo državu Bosnu i Hercegovinu smatramo da to neće donijeti niti stabilnost niti napredak na Zapadnom Balkanu.
Naši susjedi, ne mogu između sebe podijeliti Bosnu i Hercegovinu a da pri tome ne uđu u međusobni sukob. Mi svakako nećemo dozvoliti podjelu i nestanak naše hiljadugodišnje države, pod bilo koju cijenu, ma šta ko o tome mislio.
Zato smatramo da je u interesu Ujedinjenih nacija, ukoliko se na Zapadnom Balkanu želi očuvati mir, mora dati podrška državi Bosni i Hercegovini i njenim institucijama.
Ukoliko Ujedinjene nacije žele sačuvati mir na Zapadnom Balkanu onda trebaju podržati one koji nisu pogazili demokratske i civilizacijske norme; nisu počinili genocid, nisu bili dio udruženih zločinačkih poduhvata, nisu uništavali živote ljudi zbog njihove etničke pripadnosti, nisu uništavali tuđe hramove i svetinje, nisu zagovarali revanšizam i osvete.
Ukoliko takva podrška izostane, onda odgovornost i krivica za destabilizaciju nije na nama koji sigurno nećemo mirno i skrštenih ruku posmatrati neki novi pokušaj uništenja naše Bosne i Hercegovine.
Ipak, temeljni problem Bosne i Hercegovine nalazi se u nejednakosti građana u političkom i izbornom sistemu, što kao posljedicu ima etnički sistem upravljanja zemljom koji je sam po sebi predodređen da bude konfliktan.
Osim toga, etnički sistem vršenja vlasti u mojoj zemlji, neprekidno stvara prostor za nepotizam i korupciju u svim segmentima društva, a ponajviše u institucijama vlasti.
Odnosno, kao posljedicu etničkog sistema vršenja vlasti imamo nepotizam u selekciji ljudi za obavljanje najvažnijih političkih i ekonomskih poslova. Etnički politički sistem u mojoj zemlji je taj koji najviše generiše i potiče nepotizam i korupciju, a nepotizam i korupcija najviše razaraju socijalnu koheziju i povjerenje unutar jednog društva.
Zato mi, već više decenija, nismo u mogućnosti da stvorimo društvo jednakih ljudi, a time i jednakih šansi, kada kroz porodično i koruptivno zapošljavanje na najznačajnijim mjestima, gubite nadu u mogućnost pozitivne perspektive.
Sa ovoga mjesta, želim postaviti jedno važno pitanje – kako je moguće graditi i izgraditi povjerenje, koje će dovesti do stvaranja pretpostavki za razvoj, kada zapravo nemamo dovoljno demokratije u svojoj zemlji, kada nam se pravo na demokratiju oduzima, i kada nam se nameće embargo na demokratiju, što građane dovodi do velike neizvjesnosti i zbog čega se često odlučuju da napuste zemlju?
Posljednje intervencije međunarodnih predstavnika u Bosni i Hercegovini, odnosno intervencije Visokog predstavnika, putem činjenja pravnog nasilja i suspendiranja entitetskog ustava na dvadeset i četiri sata, što je nezapamćen presedan u demokratskom svijetu, ne da nisu otklonile smetnje za normalno funkcionisanje države nego su ojačale nedemokratski etnički princip i produbile diskriminaciju građana u Ustavu i izbornom zakonu.
Demokratija je najvažniji segment za izgradnju povjerenja, kako u našim zemljama, tako i na globalnom planu.
Jako je važno, radi kreiranja pretpostavki za samoodrživ razvoj, da se tranzicija u tim društvima okonča što prije, kroz prelazak sa nekadašnjih totalitarnih, autokratskih sistema, u sistem temeljen na potpunoj demokratiji.
Zato očekujemo podršku aktera iz internacionalne zajednice, iako i oni povremeno posegnu za nedemokratskim alatima, kao što i povremeno radi njihovih ciljeva u cijelosti negiraju mogućnost razvoja demokratije u Bosni i Hercegovini.
Naravno, potpuno smo svjesni da postoji i jedan broj zemalja, članica Ujedinjenih nacija, koji imaju takvu historiju i takav historijski kontekst, da nisu zainteresirani za demokratiju i njen razvoj. S druge strane, neki pokazatelji nam govore da je preko 2/3 zemalja, članica Ujedinjenih nacija, okrenuto ka demokratiji i njenom razvoju, pa je tako moj ugao promatranja okrenut u tom pravcu.
Ovdje želim dodati još jedan važan element, koji je nezaobilazan u izgradnji povjerenja radi samoodrživog razvoja. To je sistem punih ljudskih prava, koji kao svoj konačan ishod nudi društvo jednakih ljudi, jednakih građana, a kao proizvod toga možemo imati i društvo jednakih šansi, sa otvorenim perspektivama za sve.
Ako nemate sistem jednakih ljudi, odnosno jednakih građana, onda će u takvom sistemu teško doći do izgradnje povjerenja, a posebno u, još uvijek, postratnom društvu kao što je bosanskohercegovačko. Pogotovo ako se ima u vidu da je naše društvo pretrpjelo agresiju zapadnih i istočnih susjednih zemalja, što je kao direktnu posljedicu imalo činjenje tako strašnih ratnih zločina, pa čak i zločina genocida.
Takvi scenariji prema Bosni i Hercegovini se i dalje realizuju , ali političkim sredstvima, u mirnodopskim uvjetima, uz kontinuirano traženje podrške od različitih dijelova internacionalne zajednice.
Istovremeno, i bez obzira na pomenute scenarije, naša obaveza je stvaranje unutrašnjih pretpostavki za izgradnju društva jednakih ljudi, odnosno jednakih građana, kao jednog od osnovnih “alata” kojim će se izbjeći mogućnost budućih konflikta. U okviru presuda eminentnih sudova koji se bave zaštitom ljudskih prava, kao što je to Evropski sud za ljudska prava, nalazi se vrijedan resurs za izgradnju stabilnog društva u kojem se rizik unutrašnjeg konflikta svodi na najmanju mjeru ali se i potencijalno agresivnim politikama susjednih zemalja iz ruku oduzima efikasan mehanizam za narušavanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta Bosne i Hercegovine.
To u najkraćem znači, da ćemo mi u Bosni i Hercegovini morati promijeniti cjelokupnu paradigmu unutar društva, te preći sa etničkog političkog predstavljanja na građansko političko predstavljanje, što je standard u demokratskom svijetu.
Ovim putem Ujedinjenim nacijama moramo skrenuti pažnju na, na žalost moram reći, po mome mišljenju necivilizacijski stav Vlade i premijera susjedne zemlje koji su odbacili presudu Evropskog suda za ljudska prava u posljednjoj presudi u “predmetu Kovačević” i zauzeli se upravo za načela koja su odbačena pomenutom presudom, poput političkog načela legitimnog predstavljanja na etničkom principu koje je generator nejednakosti među građanina BiH, i sredstvo pomoću kojeg susjedi podrivaju državu Bosnu i Hercegovinu.
To je urađeno na takav način da se može okvalifikovati i kao miješanje u unutrašnje poslove Bosne i Hercegovine.
Nepoštivanje presuda međunarodnih sudova kakvo se moglo čuti od strane premijera susjedne zemlje podsjeća na onaj odnos prema međunarodnom pravu kakav je Vladimir Putin izgradio u slučaju Ukrajine.
Međutim to nije samo negativan odnos prema međunarodnim standardima Ujedinjenih nacija nego i politika koja se prema Bosni i Hercegovini vodi od strane njenih susjeda.
Tek kada se u Bosni i Hercegovini implementacijom presuda Evropskog suda prihvati građansko političko predstavljanje, i kada se paralelno s tim prestane sa napadima na suverenitet države Bosne i Hercegovine iz susjedstva, tek tada ćemo moći da se u punom kapacitetu i efikasnije uključimo u projekte, kao što je to Agenda 2030, kao ravnopravan sudionik i akter svih planiranih aktivnosti.
U tom slučaju, bićemo kao država spremni i potencijalima opremljeni da prihvatimo sve izazove koje pred nas stavljaju aktivnosti na samoodrživom razvoju, da kao društvo ravnopravnih ljudi izgradimo naše međusobno društveno povjerenje, ali i da budemo aktivan akter i na izgradnji povjerenja na globalnom planu.
Vjerujem da dijelite moje mišljenje da u društvima u kojima dominira nejednakost, nećete biti u mogućnosti da budete legitiman akter koji će propagirati ideje samoodrživog razvoja, kroz izgradnju povjerenja i globalne solidarnosti za sve.
Za tako nešto, potrebno je prevashodno da svoje društvo reformišemo, na način, u kojem će ono biti sposobno da razumije važnost solidarnosti za sve, sa ljudima koji su u tom sistemu po svemu jednaki i koji mogu producirati solidarnost prema drugima na jednakim osnovama.
U zaključku ovoga izlaganja, uz sve ranije navedeno, želim posebno istaći da će Bosna i Hercegovina aktivno raditi na implementaciji Agende 2030. Radićemo na izgradnji povjerenja i solidarnosti sve.
Kroz odbacivanje diskriminirajućeg etničkog koncepta, istovremeno ćemo odbaciti i sistem u kojem dominiraju nepotizam i korupcija, te nas na taj način dovesti u red demokratskih i zrelih društava.
Tada ćemo postati društvo i zemlja, koje se može aktivno uključivati u svjetske procese, u okviru temeljnih principa na kojima počiva sadašnji svjetski poredak i ono što nazivamo internacionalna zajednica.
Proces tranzicije našeg društva može i trebao bi biti relativno kratak, jer je jednakost svih ljudi temeljna premisa svakog modernog demokratskog društva i u tom pogledu računamo na podršku onog dijela internacionalne zajednice, koja nam u tome može pomoći.
Svjestan sam postojanja i onih drugih dijelova internacionalne zajednice, koji će iz svojih geopolitičkih razloga pružiti otpor, kako bi Bosnu i Hercegovinu, ali i cijeli region Zapadnog Balkana držali u kontinuiranom stanju destabilizacije i tenzija. Takvi neće demokratiju, već etnokratiju, nered pa čak i nasilje.
Na kraju, sa sigurnošću mogu reći da je Bosna i Hercegovina postala mjesto na kojem se brani demokratija i njene vrijednosti. I tu postoje samo dvije strane – ona koja je za demokratiju i njene vrijednosti i ona, druga strana, koja je protivnik demokratije jer je njen cilj uspostavljanje autokratskih sistema nedemokratskog karaktera”.
Zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo i predsjednik stranke Za nove generacije Damir Marjanović imenovan je za direktora Instituta za antropologiju Zagreb čiji je osnivač Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske.
Tako je predsjednik stranke koja egzistira u Sarajevu, a koji obavlja dužnosti zastupnika u Skupštini KS i delegata u Domu naroda Parlamenta Federaciji postao službenik Vlade Republike Hrvatske.
“Imenuje se dr. sc. Damir Marjanović za Ravnatelja Instituta za antropologiju za razdoblje od 01.9.2023. g. do 31.8.2027. g. Natječaj za izbor Ravnatelja/ice Instituta na mandat od četiri godine, objavljen je dana 22. veljače 2023. godine u Narodnim novinama”, objavljeno je u odluci o imenovanju.
Prema Statutu, Institut za antrolopogiju je javni znanstveni institut Republike Hrvatske, a prava i dužnosti osnivača obavlja Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta RH.
Odluka o imenovanju Damira Marjanovića donesena je 14. jula ove godine. Upravo u tom periodu Marjanović je započeo pregovore o rekonstrukciji Vlade Kantona Sarajevo, odnosno pregovore o izbacivanju Stranke za BiH iz kantonalne Vlade. Iako je bio jedini zastupnik ZNG-a, Marjanoviću se početkom jula pridružio Redžo Lemezan, bivši zastupnik Naše stranke čiji je član ranije bio i novoimenovani direktor Instituta za antropologiju u Zagrebu. Osim Lemezana, Marjanoviću se pridružila i Admela Hodžić koja je, prethodno, napustila Stranku za BiH. Dakle, Lemezan i Hodžić su napustili vladajuću Našu stranku i Stranku za BiH, da bi zajedno sa Marjanovićem započeli pregovore sa strankama Trojke (SDP, NiP i Naša stranka) o izbacivanju SBiH-a iz Vlade KS. A Stranka za BiH postala “suvišna” nakon što je rukovodstvo te partije odlučilo da neće koalirati sa Trojkom i HDZ-om na nivou Federacije BiH ukoliko OHR nametne kratkoročno rješenje kojim će biti obezvrijeđena uloga potpredsjednika Federacije iz reda Bošnjaka.
Od svih ministara (16 plus premijer) u Vladi FBiH samo Ramo Isak i Jasna Duraković nisu nisu glasao za odluku kojom je Rusmir Isak direktora KPZ Zenica. Ramo Isak nije glasao zato što bi bio u sukobu interesa, a Jasna Duraković zato što nije bila na sjednici. Za odluku je glasalo 15 ministara. Svi koji su bili prisutni. Nije, dakle, Ramo Isak imenovao svog sina. Imenovali su ga ministri iz SDP-a, Naše stranke, Naroda i Pravde i HDZ-a BiH. I zato nema krivice Rame Isaka zbog imenovanja njegovog sina.
Jednoglasna potpora Isaku
Krivica je, prvenstveno, na Nerminu Nikšiću, federalnom premijeru. Kriv je dopremijer Vojin Mijatović (SDP). I dopremijer Toni Kraljević (HDZ). Za imenovanje Isaka juniora glasao je i Nerin Dizdar, SDP-ov ministar za raseljene osobe i izbjeglice. I Nedžad Lokmić ministar za pitanja boraca i invalida (SDP). I Vedran Lakić, ministar energije, rudarstva i industrije FBiH. Za imenovanje sina Rame Isaka glasao je i predlagač Vedran Škobić (HDZ), ministar pravde FBiH. I Sanja Vlaisavljević (HDZ) – ministrica kulture i športa. I Željko Nedić (HDZ) – ministar prostornog uređenja FBiH. I Andrijana Katić Filipović (HDZ) – ministrica prometa i komunikacija FBiH. I ministar zdravlja Nediljko Rimac (HDZ 1990). Za imenovanje Isaka mlađeg glasale su i “moralne” vertikale iz Naše stranke Amir Hasičević, ministar trgovine FBiH, Nasiha Pozder (Naša stranka) – ministrica okoliša i turizma FBiH. Glasovali su i još “moralniji” ministri iz NiP-a – Adnan Delić ministar rada i socijalne politike i Kemal Hrnjić, ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva FBiH.
Sebija Ćudić iz Naše stranke
“To je jako loša poruka i mislim da svaki put kada se takve odluke donesu to je pucanj u nogu politikama za koje se borimo”, izjavila je siva eminencija Naše stranke Sabina Ćudić povodom imenovanja Rusmira Isaka za direktora KPZ-a Zenica.
Logično, Sabina Ćudić, koju u Našoj stranci već zovu Sebija Ćudić, nema ništa s lošim potezima svoje stranke i koalicije. Ona je, ipak, samo zaslužna za uspjehe koje je, ne štedeći se, donijela putujući “Uberom” i “metroom” po evropskim metropolama.
Imenovanje Rusmira Isaka za direktora KPZ-a nije prvi slučaj nepotizma za vladajuću koaliciju i aktualnog premijera Nikšića. Recimo, u svom prvom premijerskom mandatu Nermin Nikšić se “izuzeo” od glasanja kada je njegova Vlada imenovala njegovog brata Mirsada za izvršnog direktora JP Autoceste Federacije BiH.
Genetsko predodređenje
Treba podsjetiti i na imenovanje Jasmina Ademovića, sina potpredsjednika NiP-a Kemala Ademovića za predsjedavajućeg Gradskog vijeća Sarajevo.
“Kemal Ademović je jedan od najmoralnijih i najčasnijih ljudi koje sam upoznao. Kad je Jasmin stigao kao prijedlog općinske organizacije za listu, Kemal je došao lično meni i rekao da on na listu neće. Trebao je biti nosilac, rekao je da neće ako ide Jasmin, nije red da idu obojica. Zbog Jasminove kandidature odbio je sve druge funkcije u Vladi, ustanovama, institucijama. Nijednu marku ne zaradi u javnom sektoru. Znate li za jedan sličan primjer u BiH? Da je visoki funkcioner neke stranke rekao ‘Ako ide moje dijete, brat, sestra, supruga ili otac na neku funkciju ili listu, ja se povlačim?’ Tog čovjeka optužujete za nepotizam? Trenutno nam je viši cilj da kroz taj proces prođe neko hrabar, neko ko može izdržati ovakav nasrtaj korumpirane hobotnice. I zato je dobro da smo odabrali genetski predodređenog Ademovića. Za još jednu važnu bitku”, izjavio je nakon imenovanja Elmedin Konaković.
Nakon ovoga, Kemal Ademović je izabran za člana Kolegija Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH. Ademović mlađi je ostao predsjedavajući Gradskog vijeća Sarajevo.
Fo(r)to Art
Idemo dalje. Firma Gordana Memije, kuma državnog ministra Elmedina Konakovića dobila je posao vrijedan 210 hiljada maraka. Foto Artu je posao dodijelilo ministarstvo kojim rukovodi Konakovićev koalicijski kolega i kolega ministar – Edin Forto.
Premijer Hrvatske Andrej Plenković ponovno je optužio predsjednika Zorana Milanovića da je on taj koji opstruira imenovanje novih ambasadora i da ničim nije pridonio onome što premijer smatra vanjskopolitičkim uspjesima zemlje.
Nizao je Plenković dugu listu vanjskopolitičkih tema o kojima “vlada govori jedno, a predsjednik drugo”, te u tom kontekstu pomenuo i BiH.
U tom kontekstu hrvatski premijer je pomenuo i odnos Vlade RH prema Hrvatima u BiH nasuprot onome što radi Milanović.
“U BiH mi želimo osnažiti Hrvate, a on to radi na način da nerijetko vrijeđa druge narode u BiH i čini nam štetu i visokog predstavnika koji donosi odluke koje pomažu hrvatskom narodu naziva svinjarom”, kaže Plenković i dodaje:
“Mi imamo politiku potpore i solidarnosti s Ukrajinom, on ima godinu i pol dana čistog ruskog narativa…”
Plenković je uvjeren da je politika njegove vlade ispravna i da donosi konkretne političke, vojne, energetske rezultate.
“Mi imamo što pokazati, a što je njegova vanjskopolitička bilanca? Ja ne vidim nikakvu korist”, ocijenio je Plenković.
Aerodromi u Federaciji BiH uskoro bi mogli biti dati pod koncesije “stranim investitorima”. Naime, ambasadori SAD-a i EVU u BiH Michael Murphy i Johann Sattler poslali su prošle sedmice Vladi Federacije BiH pismo u kojem zahtijevaju “energetsku tranziciju” i “reformu javnih preduzeća”. Jedna od reformi bi se trebala odnositi na aerodrome u Federaciji, koji bi, prema stavu ambasadora Murphya i Sattlera, trebali biti dati pod koncesije.
“Federacija BiH bi trebala dati prioritet uspostavi zakonskih okvira koji će omogućiti javno-privatno partnerstvo i koncesije, te potaknuti privatna ulaganja. Konkretno, koncesije za rad aerodroma se ne mogu dalje racionalno odgadati”, navedeno je u pismu Murphyevom i Sattlerovom pismu koje je u posjedu Istrage.
Podsjetimo, godinama međunarodni zvaničnici, među kojima je i bivši supervizor za Brčko diskrikt Michael Scanlane, pokušavali su izdejstvovti odluke prema kojima bi Aerdrom Sarajevo, ali i drugi aerdromi, otišli pod kocesije. stranijh investitora. Scanlane je, prema informacijama Istrage, svoje aktivnosti provodio u saradnji sa biznismenima iz Srbije. Treba napomenuti i da su kadrovi HDZ-a i Trojke u Vijeću ministara BiH uveli dodatne takse koje sprječavaju razvoj Aerodroma Tuzla. No, o tim poslovima ćemo u narednom periodu. Sada se vratimo na pismo koje su Murphy i Sattler poslali premijeru Nikšiću.
“Potrebno je ubrzati energetsku tranziciju FBiH podsticanjem ulaganja u obnovljive izvore energije, što postaje sve važnije sa približavanjem uvođenja mehanizma Evropske unije za prilagodbu ugljika na granicama (CBAM)“, napisali su Murphy i Sattler.
Ovo, ukratko, znači, smanjenje proizvodnje električne energije u termoelektranama i smanjenje proizvodnje uglja (koja je stacionirana u kantonima sa bošjačkom većinom), te ojačavanje proizvodnje putem solara koji su postali prvi biznis HDZ-u bliskih kadrova u zapadnoj Hercegovini.
U nastavku objavljujemo Murohyevo i Sattlerovo. pismo u cjelosti.
“Pozdravljamo nedavne pozitivne poteze zakonodavnih i izvršnih organa Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH). Posebno želimo da pohvalimo usvajanje tri važna energetska zakona u Parlamentu čiji je cilj omogućiti bolje strateško planiranje i osigurati bolji zakonodavni okvir za energetski sektor. Takođe pozdravljamo donošenje Zakona o zaštiti civilnih žrtava rata, kao i Zajedničke platforme za reformu javne uprave. Ovi potezi pokazuju Vašu predanost evropskom putu BiH i posvećenost provedbi reformi koje će biti od koristi građanima.
Želimo Vam skrenuti pažnju na jedno hitno pitanje od izuzetne važnosti za finansijsku stabilnost i ugled Bosne i Hercegovine (BiH). Usklađenost zemlje sa medunarodnim standardima u oblasti sprečavanja pranja novca i finansiranja terorizma (SPN/FT) ocjenjuje Odbor stručnjaka Vijeća Evrope za SPN/FT (MONEYVAL), a postupak ocjenjivanja završava u februaru 2024. godine. Ukoliko se do tada ne ispune međunarodni standardi, postoji realna mogućnost da se BiH ponovno nađe na listi jurisdikcija Radne grupe za finansijske mjere protiv pranja novca (FATF) i Evropske unije (EU) sa strateškim nedostacima u sistemu za sprečavanje pranja novca i finansiranje terorizma. Stavljanje na te liste povlači za sobom političke,ekonomske i finansijske posljedice po državu. Ključni korak u pravcu ispunjenja međunarodnih uslova jeste usvajanje novog Zakona o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma, usklađenog sa pravnom stečevinom EU i preporukama FATF-a. Još uvijek se čekana imenovanje nadzornih tijela u FBiH, što koči finalizaciju zakona i negativno utiče neusklađenost BiH sa standardima u oblasti SPN/FT. Pozivamo Vas da bez odlaganja riješite ovo pitanje, utvrđivanjem nadzornih tijela unutar postojećih institucionalnih struktura u FBiH.Takođe Vas pozivamo da riješite pitanje uspostave registra stvarnog vlasništva pravnih osoba u FBiH, što je još jedan važan uslov za ocjenu MONEYVAL-a.
Drugi važan prioritet za Vladu FBiH je provedba Zakona o suzbijanju korupcije iorganizovanog kriminala u FBiH, koji je usvojen 2014. godine. Očekujemo da Vlada FBiH bez odlaganja osigura privremene i stalne prostorije za specijalizovane odjele. Ambasada SAD-a iEvropska unija su spremni pomoći Vladi FBiH i osigurati značajnu podršku u provedbi tog Zakona. Stvaranje održivog i djelotvornog sistema za borbu protiv korupcije će dugoročno omogućiti veći prosperitet za građane FBiH.
Primili smo k znanju da je nedavno usvojen Plan rada Vlade FBiH za razdoblje 2023-2026.godina, kojim se predviđa niz ključnih reformi u više sektora. Dalje usklađivanje politika zakonodavstva, kao i socio-ekonomske reforme, su ključni za građane i privredu, te za napredak BiH na svom putu ka članstvu u EU. Radujemo se nastavku dijaloga i pružanju podrške Vladi FBiH u radu na prioritetima iz okvira Plana rada koji su bitni za proces integracija. Potrebno je hitno provesti socio-ekonomske strukturalne reforme kako bi se odgovorilo naglavne izazove koji ugrožavaju konkurentnost, te kako bi se postigao dugoročni i održivi rast koji će građani osjetiti. Očekujemo da nadležni u FBiH brzo provedu reforme usmjerene na unapređenje poslovnog okruženja; jačanje unutrašnjeg tržišta zemlje i spremnosti za zelenu i digitalnu tranziciju; unapređenje rada, transparentnosti i odgovornosti preduzeća u državnom vlasništvu; te povećanje nivoa zaposlenosti, posebno mladih, žena i ugroženih kategorija.Stoga Vam želimo skrenuti pažnju na neke od ključnih reformi koje je potrebno hitno razmotriti uskladu sa Zajedničkim zaključcima Ekonomskog i financijskog dijaloga i smjernicama ERP-a.
Potrebno je ubrzati energetsku tranziciju FBiH podsticanjem ulaganja u obnovljive izvore energije, što postaje sve važnije sa približavanjem uvođenja mehanizma Evropske unije za prilagodbu ugljika na granicama (CBAM).
Reforma preduzeća u državnom vlasništvu se mora ubrzati. Krajnji cilj je poboljšati mehanizme nadzora i transparentnost; racionalizirati operacije; osigurati stručno i apolitično upravljanje; izraditi i provoditi sektorske strategije; te olakšati ulaganja u javnu infrastrukturu. Praksa biranja rukovodstva u tim preduzećima na temelju politike mora prestati. FBiH bi trebala dati prioritet uspostavi zakonskih okvira koji će omogućiti javno-privatno partnerstvo i koncesije, te potaknuti privatna ulaganja.Konkretno, koncesije za rad aerodroma se ne mogu dalje racionalno odgađati.
Tržište rada kakvo je danas nije dobro ni za poslodavce ni radnike, posebno za mlade,žene i ugrožene kategorije. Hitno je potrebna nova politika tržišta rada, utemeljena na konkretnoj i koherentnoj dijagnostici i jasno definisanim reformskim mjerama.Potrebno je napraviti razliku između aktivnih i pasivnih tražitelja posla kako bi zavodi za zapošljavanje mogli usmjeriti svoje resurse na one koji zaista traže posao.
Privatni sektor treba biti motor rasta u FBiH. Vlada FBiH i Parlament FBiH moraju hitno usvojiti novi Zakon o doprinosima i Zakon o porezu na dohodak kako bi što prije stupili na snagu. S obzirom na rekordan rast javnih prihoda, socijalne doprinose je potrebno maksimalno smanjiti kako bi se omogućio rast privatnog sektora,zapošljavanje novih radnika i privlačenje investitora.
Da bi strukturalne reforme bile koherentne, djelotvorne i efikasne, Vlada FBiH mora unaprijediti obuhvat i ažurnost dostupnih statistika, uključujući makroekonomske statistike, regionalne račune, ankete o radnoj snazi i statistike vladinih finansija.
Suštinske socio-ekonomske reforme se provode u bliskoj saradnji sa socijalnim partnerima.Vlada FBiH treba hitno oživjeti dijalog sa poslodavcima i sindikatima, uključujući kroz održavanje redovnih sjednica Ekonomsko-socijalnog vijeća, ali i sastanke sa drugim grupama koje zastupaju interese poslodavca i radnika.
Upoznati smo da se savjetnici Vaših ministara sastaju sljedeći utorak kako bi dogovorili konkretne prioritete za svako ministarstvo, u skladu sa listom prioriteta evropskih integracija,koji smo dostavili na sastanku u junu. Radujemo se da u narednim sedmicama organizujemo datni sastanak sa Vama, kako bismo nastavili naš konstruktivan dijalog”, navedeno je u pismu koje je dostavljeno premijeru Nerminu Nikšiću te dopremijerima Vojinu Mijatoviću i Toniju Kraljeviću.
“Kroz političke razgovore na nivou BiH (SNSD, SDP, HDZ, NiP, Naša stranka) postignuta je načelna politička saglasnost da se pristupi reformi Ustavnog suda BiH i da se ide ka zatvaranju OHR-a”, napisao je predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić u pismu koje je upućeno Klubu opozicijskih zastupnika u Predsatavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH.
Ta saglasnost, naveo je Stevandić, postignuta je prije usvajanja tri zakona koje su lideri sarajevske Trojke (SDP, Naša stranka i NiP), predstavili kao zakone koji uvode BiH u EU.
“S obzirom na to da su srpski ministri, kao što smo već naveli, predstavili tekstove prijedloga zakona o Ustavnom sudu biH i o prestanku mandata stranih sudija i da predstavnici RS u zajedničkim instituticijama BiH i institucijama RS aktivno rade na zatvaranju OHR-a, smatramo da su na ovaj način ispoštovani zaključci NSRS. Tri zakona koja su usvojena u Predstavničkom domu BiH (koja još nisu usvojena u Domu naroda PS BiH) na koja se pozivate u vašem pismu, ne predstavljaju kršenje zaključaka NSRS zato što je prije njihovog usvajanja kroz političke razgovorew na nivou BiH već postignuta ačelna politička saglasnost da se pristupi reformi Ustavnog suda BiH i da se ide ka zatvaranju OHR-a”, napisao je Stevandić.
Poštovani članovi Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH,
Povodom vašeg pisma u kojem zahtijevate sazivanje posebne sjednice Narodne skupštine Republike Srpske, obavještavam vas da u skladu sa članom 170. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 66/20) sazivanje posebne sjednice može zatražiti 28 narodnih poslanika, odnosno jedna trećina od ukupnog broja poslanika, predsjednik Republike, Vlada, član Predsjedništva BiH iz Republike Srpske, kandidat za predsjednika Vlade i izuzetno predsjednik Narodne skupštine ukoliko za to postoje naročito opravdani razlozi. Dakle, prema Poslovniku Narodne skupštine Republike Srpske vi niste među onima kojima je dato pravo da mogu tražiti sazivanje posebne sjednice.
Podsjećam vas da je Narodna skupština Republike Srpske usvojila Zaključke u vezi sa neustavnim djelovanjem Ustavnog suda BiH, broj 02/1-021-697/23 od 21. juna 2023. godine, gdje je u tački 4 zatraženo od svih predstavnika Republike Srpske u institucijama BiH da iniciraju postupak donošenja Zakona o Ustavnom sudu BiH kojim će se regulisati pitanja organizacije Ustavnog suda, postupka pred tim sudom i pravno dejstvo njegovih odluka i da iniciraju postupak donošenja Zakona o izboru troje sudija koje bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava, kojim će se propisati da najmanje jednog sudiju bira Narodna skupština Republike Srpske. S obzirom na to da su srpski ministri na 20. redovnoj sjednici Savjeta ministara BiH, održanoj 23. avgusta 2023. godine, predstavili tekstove prijedloga zakona o Ustavnom sudu BiH i o prestanku mandata stranih sudija, smatramo da su na ovaj način ispoštovani zaključci Narodne skupštine Republike Srpske.
Pored toga, Narodna skupština Republike Srpske usvojila je Zaključke u vezi sa Zakonom o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH, broj 02/1-021-727/23 od 27. juna 2023. godine, gdje u tački 1 Narodna skupština Republike Srpske zahtjeva da se u okviru 14 prioriteta ispostavljenih od Evropske unije prioritetno i hitno treba rješavati pitanje reforme Ustavnog suda BiH odnosno odlaska stranih sudija i da se u okviru te reforme usvoji zakon o Ustavnom sudu BiH. Pored pitanja reforme Ustavnog suda BiH prioritet treba da bude i pitanje zatvaranja OHR-a. Narodna skupština Republike Srpske traži od svih svojih izabranih predstavnika da ne učestvuju u razgovorima o rješavanju bilo kojeg od ostalih prioriteta EU dok se ova dva ranije navedena prioriteta ne riješe.
S obzirom na to da su srpski ministri, kao što smo već naveli, predstavili tekstove prijedloga zakona o Ustavnom sudu BiH i o prestanku mandata stranih sudija i da predstavnici Republike Srpske u zajedničkim institucijama BiH i institucijama Republike Srpske aktivno rade na zatvaranju OHR-a, smatramo da su na ovaj način ispoštovani spomenuti zaključci Narodne skupštine Republike Srpske. Tri zakona koja su usvojena u Predstavničkom domu PSBiH (koja još uvijek nisu usvojena u Domu naroda PSBiH), na koje se pozivate u vašem pismu, ne predstavljaju kršenje zaključaka Narodne skupštine Republike Srpske zato što je prije njihovog usvajanja kroz političke razgovore na nivou BiH već postignuta načelna politička saglasnost da se pristupi reformi Ustavnog suda BiH i da se ide ka zatvaranju OHR-a, prenose Vijesti.
U Zaključcima u vezi sa ustavnim položajem Republike Srpske i zaštitom njenih interesa na nivou zajedničkih institucija BiH, broj 02/1-021-1273/15 od 21. oktobra 2015. godine, u tački 4 Narodna skupština Republike Srpske zahtijeva od izabranih i imenovanih predstavnika iz Republike Srpske u institucijama BiH da ostvaruju neposrednu komunikaciju sa institucijama Republike Srpske o svim pitanjima koja su predmet djelovanja institucija BiH, a koja se tiču ustavnog položaja, nadležnosti, te političkih, ekonomskih i drugih interesa Republike Srpske. Ovaj zaključak se u potpunost poštuje.
Pored toga, u tački 5 ovih zaključaka Narodna skupština Republike Srpske obavezuje izabrana i imenovana lica sa teritorije Republike Srpske u institucijama BiH da prije usvajanja odluka i zakonskih rješenja obavezno zatraže mišljenje nadležnih odbora Narodne skupštine Republike Srpske o pitanjima koja su od interesa za Republiku Srpsku. Dosadašnja praksa je da se ova tačka realizuje kroz implementaciju spomenute tačke 4, što ne znači da nećemo ponovo ukazati na ovu obavezu svim izabranim i imenovanim licima sa teritorije Republike Srpske u institucijama BiH.
Zaključak broj 02/1-021-587/21 od 30. jula 2021. godine, koji se odnosi na nepostojanje uslova za donošenje odluka srpskih predstavnika u zajedničkim institucijama BiH, osim u slučajevima kada je neophodno učešće radi sprečavanja donošenja odluka protivno interesima Republike Srpske sve dok se ne razriješi pitanje nametnute dopune Krivičnog zakona BiH u vezi zabrane negiranja genocida, se takođe ne može smatrati prekršenim s obzirom na to da ne postoji nijedna presuda o tom pitanju do sada.
U Zaključcima u vezi političko-ekonomske situacije u Bosni i Hercegovini, broj 02/1-021-77 /22 od 1. februara 2022. godine, u tački 10 Narodna skupština Republike Srpske smatra da je u skladu sa zaključcima sa Dvadesete posebne sjednice, da predstavnici Republike Srpske u Parlamentarnoj skupštini BiH, Savjetu ministara BiH i Predsjedništvu BiH mogu prisustvovati sjednicama, ali na način da u svom odlučivanju uvažavaju stavove i odluke Narodne skupštine Republike Srpske, Vlade Republike Srpske i Predsjednika Republike Srpske, respektivno. Ovaj zaključak se u potpunosti poštuje. Predstavnici Republike Srpske prije donošenja odluka u institucijama BiH prethodno se konsultuju sa institucijama Republike Srpske jer je to jedini način da se efikasno zaštite interesi srpskog naroda i Republike Srpske.
Kao što vidite, svi zaključci na koje se pozivate u vašem pismu se poštuju i primjenjuju, a dignitet Narodne skupštine Republike Srpske je očuvan. Uostalom, zaključci kao politički akti omogućuju Narodnoj skupštini da kreira i utiče na procese prezentujući stav naroda, građana i institucija, kao i uticaja na međunarodne faktore.
Zaključci, takođe, mogu biti mijenjani ili korigovani novim odlukama Narodne skupštine Republike Srpske, kao što je to bio slučaj i ranije, u cilju očuvanju ustavnog i teritorijalnog kapaciteta Republike Srpske i vitalnog prava da samostalno donosi odluke o svojoj budućnosti.
U ovom slučaju smatram da sa danom, 28. avgustom 2023. godine, nisu potrebne nikakve izmjene, korekcije ili rasprava radi postizanja političkih poena.
Što se tiče zakona o organizaciji tržišta vina u BiH, mišljenje ćete dobiti od predsjednika Zakonodavnog odbora Narodne skupštine u najkaraćem mogućem roku.
Moje mišljenje je da nema prenosa nadležnosti jer se Zakonom o vinu Republike Srpske zadržavaju sve nadležnosti definisane propisima Republike Srpske, a da se Prijedlogom zakona o kojem tražite izjašnjenje regulišu spoljno-trgovinski odnosi koji su u nadležnosti Bosne i Hercegovine. Pomenutim zakonom omogućuju se zaštita i bolji plasman vina u inostranstvu. Iako Republika Srpska ima manji broj registrovanih proizvođača vina od FBiH, količinski preko polovine izvoza odnosi se na proizvođače iz Republike Srpske.
Ovaj zakon će biti na snazi ukoliko se u narednih 12 mjeseci donesu pravilnici, a time je Republika Srpska dodatno zaštićena budući da nema obaveze da dā saglasnost na njihovo usvajanje, a ukoliko je ne da, zakon se smatra neusvojenim, što znači da Republika Srpska u narednom periodu, u skladu s našim međusobnim dogovorom i potrebama, ima moć i nadležnost da odlučuje o ovom zakonu.“
Legitimno predstavljanje je diskriminatorno. Članovi Predsjedništva BiH moraju se birati na području cijele države, a ne iz entiteta. Delegati u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH moraju biti izabrani sa teritorije cijele države. Dakle, Predsjedništvo BiH – jedna izborna jedinica. Dom naroda PS BiH – jedna izborna jedinica. Bez entiteta.
Ovo je suština presude Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu u predmetu Slaven Kovačević protiv BiH. Sud u Strazburu presudio je prije godišnjih odbora, a službena objava bi, kako saznaje Istraga sedmice Hayat TV-a, trebala bi biti do kraja ovog mjeseca.
Slaven Kovačević, u ovom trenutku savjetnik predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željka Komšića obratio se Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu, navodeći da je ugroženo njegovo pravo jer kao Bosanac i Hercegovac iz Sarajeva ne može odlučivati o izboru člana Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda niti može biti delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. Evropski sud za ljudska prava je, prema informacijama Istrage sedmice HAYAT TV-a, presudio da je u ova slučaja Kovačević diskriminisan.
Sud je utvrdio da je sadašnji politički sistem BiH etničku zastupljenost učinio važnijom od političkih, ekonomsko-socijalnih i drugihg pitanja, te je pojačao etničke podjele u državi i potkopao demokratski karakter izbora, te da su “konstitutivni narodi privilegovani”.
Prema informacijama Istrage, Evropski sud za ljudska prava je utvrdio da Sud da kombinacija teritorijalnih i etničkih zahtjeva predstavljala diskriminatorno postupanje u suprotnosti s člankom 1. Protokola br. 12 u kontekstu prava na sudjelovanje u izborima za Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, smatrao je da isto vrijedi i za pravo glasa na izborima za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Ukratko, Sud konstatuje da su izbori u BiH – nedemokratski.
Posebnu pažnju Sud je, kako saznajemo, posvetio i nadležnostima Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH. Sudije konstatuju da bi postojanje Doma naroda PS BiH bilo prihvatljivo ako bi se ovlasti Doma naroda ograničile na precizno definiran vitalni nacionalni interes kontitutivnih naroda, a ne na odobravanje svih zakona. Sud u presudi predlaže nekoliko rješenja za Dom naroda. Prvo rješenje je – reduciranje ovlasti Doma naroda. Drugo moguće rješenje je – ukidanje Doma naroda i etničke interese štiti u okviru Predstavničkog doma. Treće rješenje – zadržati Dom naroda u sadašnjoj formi uz omogućavanje učešća u njegovom radu svim građanina.
Sud, dalje, navodi da predstavnici naroda u Domu naroda moraju predstavljati pripadnike tog naroda sa cijele teritorije države, a ne samo njenih pojedinih dijelova.
Predlaže se i belgijski model prema kojem bi građani prvo birali, pa bi tek onda izabrani poslanici odlučivali u kojem klubu naroda bi participirali.
Etničko, navodi Sud u Strazburu, ne može i ne smije prevladati političko predstavljanje. Ono mora biti sekundarno.
Više detalja o ovoj presudu bit će poznato u narednim danima.
U maju 2022. godine heroj odbrane Goražda Ahmet Sejdić predstavljen je kao pojačanje Naroda i pravde. Predsjednik NIP-a Elmedin Konaković tada je kazao da on i istomišljenici nikad nisu imali dvojbu da li stati uz ljude čija je uloga u odbrani Bosne i Hercegovine bila poput Sejdićeve.
No, od tada do danas promijenilo se puno toga. Narod i pravda ušao je u vlast, Konaković je postao državni ministar vanjskih poslova, aktivno pregovara sa Miloradom Dodikom, a protiv Sejdića je Tužilaštvo BiH podiglo novu optužnicu. U ranijem slučaju koji se vodio pred Sudom BiH pravosnažno je oslobođen svih optužbi. Po Konakovićevim riječima, prevažno je tada bilo zaustaviti velikosrpsku mašineriju u projektovanim napadima na časne heroje odbrane Bosne i Hercegovine iako se suočavao sa kritikama kao premijer Kantona Sarajevo.
No, od predsjednika NIP-a nakon jučerašnjeg saopćenja Tužilaštva BiH o novoj optužnici protiv branilaca Armije RBiH među kojima je i Sejdić, ni traga ni glasa. Valjda danas nije ‘prevažno’ zaustaviti velikosrpsku mašineriju. Nije NIP reagirao ni na zloupotrebu prognanih Žepljaka čije su slike korištene za ilustraciju ‘protjeranih Srba u Oluji’ dok se govorili ‘evropski’ Dodik i Aleksandar Vučić u Prijedoru, gradu u kojem su ubijene, zatočene, mučene, silovane hiljade Bošnjaka među kojima i 102 ubijena djeteta koji ni danas nemaju spomen-obilježje. Barem je to mogao tražiti od Dodika u međusobnim razgovorima.
A dok trojka šuti, Dodik ne prestaje. Psuje im genocid usred Nikšićevog Konjica, negira državu BiH i njen suverenitet, proglašava entitet Rs državom, vrijeđa žrtve, vrijeđa funkcionere NIP, a sve na ‘evropskom putu’ na koji se državna koalicija obavezala sporazumom. To što se trojka na tom lažnom putu mora svega odreći, pa i heroja odbrane Goražda, Sarajeva, BiH, generala, vlastitog identiteta jer pristaju da su ‘muslimanska reprezentacija’ očito ne zabrinjava Konakovića.
U aprilu ove godine NIP se oglasio saopćenjem za javnost u kojem zahtijeva od UDT-a i VSTV-a da provjere pojedine navode i prakse Tužilaštva Bosne i Hercegovine i glavnog tužioca Milanka Kajganića. No, ni UDT ni VSTV ništa nisu poduzeli.
A u međuvremenu je uslijedila nova optužnica kojom je obuhvaćen Sejdić i još 12 osoba. U pripremi su i druge optužnice protiv onih koji su branili Sarajevo, Vareš, BiH ali ni to ne zabrinjava našeg šefa diplomatije i maloljetnog borca Armije RBiH.
Oglasio se tek Kantonalni odbor Naroda i pravde Bosansko-podrinjskog kantona Goražde te su izrazili ogorčenost, nezadovoljstvo i zabrinutost činjenicom da je Tužilaštvo BiH očito okrenuto procesuiranju samo pripadnika Armije RBiH, dok je nijemo na stravične zločine počinjene nad stanovništvom Goražda.
„Namjera neprijatelja da se zamijeni uloga žrtve i agresora očito se sprovodi u djelo i to u okviru pravosudnih institucija u kojima bi se trebala provoditi pravda“, saopćeno je iz KO NIP BPK.
Poniženje koje je trojka priredila Bošnjacima ili barem onom dijelu koji je za njih glasao, a sada o svima nama odlučuju, ne može se izmjeriti. Niko ne garantuje da će se trojka zaustaviti, a više niko i ne očekuje da konačno stanu pred Dodika i zaustave ga u rušenju BiH. Šteta ne bi bila tolika da će se to samo osvetiti trojci, već je upitna dalja budućnost BiH i Bošnjaka koji se svakim danom sve više marginaliziraju što je potpomognuto i međunarodnom zajednicom.
Šef Delegacije EU u Bosni i Hercegovini Johann Sattler protekla je dva mjeseca lobirao u koristi Republike Srpske, saznaje Istraga.ba. Konkretno, Sattler tokom juna u Briselu lobirao da EUFOR ne šalje dodatne snage u BiH, dok je tokom jula u Predsjedništvu BiH tražio od člana Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića da podrži projekte Republike Srpske – Novu istočnu plinsku interkonekciju i gradnju hidroelektrane Buk Bijela na Drini.
Nakon što je ovog ljeta predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik prvo neformalno, a potom i kroz institucije tog entiteta pokrenuo proces suspenzije Ustavnog suda BiH i nekoliko puta najavio secesiju, brojni zvaničnici u BiH su pozivali na ojačavanje snaga EUFOR-a. Nekoliko poziva za jačanje EUFOR-ovih snaga uputio je i član Predsjedništva BiH Denis Bećirović.
“Imajući u vidu najnovije opasne antiustavne odluke organa entiteta Republika Srpska, s ciljem pravovremenog djelovanja i preveniranja mogućih negativnih posljedica, te očuvanja stabilnosti i sigurnosti u Bosni i Hercegovini i regiji Zapadnog Balkana, od izuzetne je važnosti hitno raspoređivanje dodatnih i znatno snažnijih snaga EUFOR-a u Bosni i Hercegovini, u što kraćem vremenskom roku. Smatram da bi nove trupe EUFOR-a trebalo primarno rasporediti u Brčko Distriktu BiH, kao i na drugim strateškim područjima”, izjavio je Bećirović za austrijski Der Standard.
Međutim, nekoliko sedmica ranije, šef delegacije EU u BiH Johann Sattler je uvjeravao komandu EUFOR-a da nema potrebe za angažmanom dodatnih snaga BiH. Sattler je, prema informacijama Istrage, posebno bio protiv dodatnog pojačavanja turskog kontingenta u EUFOR-u.
Istovremeno, Sattler i drugi zvaničnici EU su lobirali da Mađarska preuzme komandu nad snagama EUFOR-a. Informaciju o “smjeni” na čelu EUFOR-a prvi je objavio bečki Der Standard. Austrija, piše taj list, prvi put nakon 15 godina komandno vodstvo nad misijom EUFOR-a u Bosni i Hercegovini prepušta naredne godine i to Mađarskoj. Prema njihovim saznanjima, novi general-major će biti Laszlo Sticz. On će naslijediti austrijskog general-majora Helmuta Habermayera.
Mađarska je, podsjećamo, vrlo prijateljski raspoložena prema zvaničnicima Republike Srpske, a sam premijer Viktor Orban se protivio stavu da EU treba uvesti sankcije Miloradu Dodiku i drugim zvaničnicima RS.
Osim u slučaju EUFOR-a Johann Sattler je, prema informacijama Istrage, lobirao i za projekte Republike Srpske. Tako je šef Delegacije EU u bih prilikom nedavnog sastanaka u Predsjedništvu BiH molio člana Predsjedništva Denisa Bećirovića da podrži projekat Nova istočna interkonekcija kojom bi Republika Srpska dodatno učvrstila svoje veze sa Rusijom. Bećirović je, prema informacijama Istrage, odbio Sattlerov prijedlog i ostao pri ranijem stavu da neće podržati energetske projekte iz RS sve dok se ne usvoji zakon o gasu na državnom nivou.
Podsjećamo, tokom 21. juna tadašnja predsjedavajuća Predsjedništva BiH Željka Cvijanović predložila je da Predsjedništvo BiH donese odluku o pokretanju postupka za vođenje pregovora sa Srbijom u vezi sa izgradnjom Nove istočne interkonekcije. No, kada su članovi Predsjedništva BiH Željko Komšić i Denis Bećirović rekli da neće glasati za donošenje te odluke bez prethodnog usvajanja zakona o gasu na nivou BiH i donošenja odluka koje se odnose na Južnu interkonekciju, Cvijanovićeva je Novu istočnu plinsku interkonekciju skinula s dnevnog reda.
Podsjećamo, Vijeće ministara BiH je na sjednici održanoj 11. maja ove godine utvrdilo Prijedlog prednacrta međudržavnog ugovora između BiH i Srbije o izgradnji plinovoda Nova istočna interkonekcija BiH i Srbije.
Nova istočna interkonekcija je zajednički projekat Srbije i Republike Srpske koji je pokrenut bez saglasnosti institucija Bosne i Hercegovine. Sporazum o izgradnji ovog plinovoda u martu su prošle godine potpisali zvaničnici Republike Srpske i Republike Srbije. Magistralni gasovod iz Srbije ka Republici Srpskoj, saopćeno je tada, trasom Inđija – Mačvanski Prnjavor – Bijeljina – Doboj – Banjaluka – Prijedor – Novi Grad trebalo bi da bude završen u narednih pet godina. Bila bi to druga gasna interkonekcija između Srbije i Republike srpske, odnosno, BiH. S obzirom na to da se radi o međudržavnom projektu, potrebna je saglasnost institucija BiH.
Isto tako, vlasti RS se zalažu i za realizaciju projekta gradnje hidroelektrane Buk Bijela na Drini. Taj energetski objekat Republika Srpska je planirala graditi sa Republikom Srbijom. No, kako se radi o međudržavnom ugovoru, potrebna je saglasnost institucija BiH, a ključnu ulogu ima Predsjedništvo BIH. Stoga je Sattler pokušavao izlobirati u Predsjedništvu BiH donošenje odluke u korist Republike Srpske, vjerujući kako će na taj način “deeskalirati” situaciju u BiH.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
