Regija

Bh. državljanin Hasan Šehović iz Izmira za Istragu: “Svi smo u parku, situacija se smiruje”

Kada je danas zatreslo Izmir, Hasan Šehović je bio na ručku u centru tog turskog grada.

“Istrčali smo vani iz restorana. Ovdje su česti zemljotresi, ali ovako nešto nisam doživio. Na sve strane je bila prašina, zgrade su se rušile. Imao sam osjećaj da ulica ispod mene bježi. Ne možete hodati uopće”, priča nam Šehović dok se u pozadini čuje sirena hitne pomoći.

Šehović se trenutno nalazi u parku u blizine svoje zgrade.

Hasan Šehović večeras u Izmiru

“Svi smo vani. Ljudi su u parkovima i svojim automobilima. U ovom dijelu grada gdje se nalazim, nema srušenih zgrada. Većina  ih je srušena u centru Izmira, gdje su starije zgrade. Urušilo se i nekoliko novih zgrada, ali to je, vjerovatno, zbog lošije gradnje. Ova u kojoj ja živim je samo napukla, ali se nije urušila”, kazao je Šehović.

Svi njegovi ukućani su dobro. Kaže nam da je nedavno razgovarao sa konzulom BiH, te da nemaju informacija o stradalim bh. državljana.

Izmir danas

“Dobijamo poruke od vlasti sa servisnim informacijama i upozorenjem da ne izlazimo vani. Traže od nas da se raščiste ulice kako bi vozila hitne pomoći mogla prolaziti. Struje, zasad, ima, ali i u zgradama postoje agregati. Zasad nije prekinuto ni vodosnabdijevanje”, ispričao nam je Šehović koji je od 1992. godine živi u Turskoj.

Podsjećamo, najmanje šest osoba je poginulo, a 120 ih je povrijeđeno u snažnom zemljotresu koji je danas pogodio turski Izmir. Zemljotres se dogodio 17 kilometara u moru, zapadno od turske provicije Izmir.  U toku je potraga za nestalima u porušenim zgradama. Došlo je i do nekoliko podrhtavanja nakon potresa, konkretno bilo ih je šest u magnitudama od 3,9 do 4,8 po Rihteru. Osim porušenih zgrada, u priobalnim gradovima došlo je i do podizanja nivoa mora, tako da su poplavljene ulice.

Doskorašnja saradnica Dritana Abazovića piše za Istragu: Koaliranjem sa DF-om izdali smo građanske principe

Prije svega, moram reći par riječi i o sebi. Godine 1998. iz ondašnje Jugoslavije ili sto je već ostalo od nje, kao student Rudarsko-geološkog fakulteta u Beogradu otišla sam na usavršavanje engleskog jezika u Veliku Britaniju i tamo ostala. Rođena sam Nikšićanka, Crnogorka srpskog porijekla, a udala sam se za Albanca u Britaniji gdje sam se uspješno bavila privatnim biznisom. U Crnu Goru sam se vratila prije dvije godine, a od prošle godine sam bila član GP URA, predsjednica Opštinskog odbora URA u Tivtu , član Glavnog odbora i Foruma žena URA. Inicijalno sam potpisnica društvenog ugovora koalicije Crno na bijelo u kojem se navodi da su “ovi izbori važni zbog zabrinjavajućih prijetnji koje dolaze od dvije dekadentne struje, od kojih niti jedna nema budućnost u evropskoj Crnoj Gori; da prva, klero- nacionalistička struja negira državu Crnu Goru, a druga , kompromitovana vlast , želi da je čuva anahronim metodama: korupcijom, klijentelizmom i nepravdom”. Ovim ugovorom smo se obavezali da ćemo izaći na izbore i predstaviti URA-inu građansku opciju biračkom tijelu Crne Gore kod kojih smo već posljednjih nekoliko mjeseci, prema istraživanjima IPSOS-a, imali oko 5% glasača.

Očekivala sam da će kampanju da vode u pravcu promocije evropskih vrijednosti za koje sam mislila da se zalažemo, naročito za promociju evropskih Zelenih u čije smo članstvo nedavno primljeni, a koji je bio jedan od razloga moga prilaska ovom građanskom pokretu. Međutim ubrzo sam se uvjerila da nesto baš i ne ide u tom pravcu. URA je vodila veliku bitku, kako da sebe pokaze u očima javnosti kao velike i ljute protivnike DPS-a, a u drugu ruku da nijesu SDP, partija koja im je veoma slična po programu, ali koja je bila bliska  vlastima. I u toj trci za glasačima izgubili smo kompas do te mjere da je predsjednik GP URA Dritan Abazović i nosilac liste Crno na bijelo u jednom javnom obraćanju najavio moguću koaliciju sa Demokratskim Frontom tj. strujom koju je u ugovoru označio “dekadentnom sa kojom nema budućnosti”. Izjava je došla usred kampanje i vjerovatno na osnovu analiza sa dotadašnjeg rada na terenu, pa sam je shvatila kao očajnički pokušaj da se domognu potrebnih glasova koji će im zagarantovati prelazak cenzusa. Ovim su pogazili osnovne principe građanski orjentisane partije i potpisanog ugovora, a sve s ciljem rušenja DPS-a. Moja reakcija je uslijedila i ja sam napustila stranku. Nijesam htjela prije svega da pogazim svoje principe i stavove koje zastupam, niti da dajem lažnu nadu i podrsku opijenoj masi ostrašćenoj velikosrpskim nacionalizmom. Rukovodstvo URA-e je zaigralo na račun emocija, velike većine naroda, iako su znali da, ako se budu pitali, tom narodu neće dati sva prava koja traže. I kao što vidimo skoro ništa od onoga sto traže neće dobiti. Čak im nijesu dozvolili ni da ljudski proslave pobjedu, sve je bilo ugušeno i spriječeno navodno zbog eskalacije sukoba, a u stvari narod koji je glasao za tu struju je izmanipulisan do kraja i prevaren ! Osim toga, na drugu stranu dovedeni su u pitanje manjiski narodi u Crnoj Gori i njihova bezbjednost kao i ponavljanje scena iz devedesetih godina. Naravno sve to je bilo vrijedno truda jer će ime dr Dritana Abzovića ući u istoriju, iako sam iz privatnog razgovora sa njim vež ranije čula te rijeci satisfakcije iz njegovih usta da je dovoljno doprinio sto je URA ušla u evropske Zelene, a on time, kao nijedan Albanac do tada, već ispisao jedan dio istorije Crne Gore, što bi bilo za pohvalu da nije bila lična ambicija.

Ako ćemo da pričamo o razlozima ovakvog poteza Dritana Abazovića, a da ne spekulišemo o ostalim mogućim motivima ili naređenjima nalogodavaca, onda sigurno moram da spomenem i njegovu ličnu želju da bude baš on taj faktor koji će doprinijeti rusenju DPS-a i njihovog lidera Mila Đukanovića, prema kome je uvijek gajio osvetoljubivu želju za uklanjanjem sa političkog trona Crne Gore. Dritana Abazovića ne smijete potcijeniti, on je mali čovjek ali sa veoma velikom energijom i velikom željom za pobjedom. On je definitivno lider, ali lideri su opasni ako nijesu izgrađeni u kompletnu ličnost, ako sa sobom nose izvjesne komplekse koji ce da se prelivaju na političku scenu. Prije svega intelektualac njegovog ranga bi trebao da bira rječnik i da se služi čistim činjenicama što to i nije baš slučaj kod Abazovića, često i u javnim nastupima je prozivao neosnovanim i polupotvrđenim informacijama, baziranim na rekla- kazala saopštenjima. Davao je epitete i etiketirao ljude iz političkog kruga svojih saradnika, jer oni ustvari i treba da su saradnici sa različitim stavovima, da gaje jedinstven politički korektan odnos, da iznose činjenice, da se služe pristojnim rječnikom i kolegijalnim uvažavanjem, te da rade na principu odgovornosti, kako kolektivne, tako i pojedinačne.

Sada, u novonastaloj situaciji gdje Abazović sebe voli da nazove “Game Changerom”, iako znamo da još uvijek ništa nije postignuto, a ni dostignuto, sav teret ovih promjena će nositi URA na svojim ledjima. Na jednu stranu kroz koalicionu grupu partija na vlasti imat će sputanu vrelu klerofašističku krv koja će koristiti svaku priliku da pokaže svoje pravo lice, a na drugoj,dobro umreženi i povezani DPS koji ostaje u istom brojčanom i nepromijenjenom stanju kao i do sada. Bit će interesantno posmatrati prevaspitavanje nacionalšovinista kroz ideološku razmjenu mišljenja sa Demokratskom Partijom Socijalista, gdje će ‘građanisti’ URA-e ovjeravati ili certifikovati prelaze na sljedeće nivoe političkih pitanja i odluka iz bogatog programa EU. Bilo kako bilo, situacija je sada u njihovim rukama, odnosno u rukama ambasada Velike Britanije i Amerike što se tiče strateških pitanja i djelovanja, a što se tiče Zelene politike koja obuhvata održivi razvoj i razvojne projekte to je u rukama Holandije i Njemačke. Nadajmo se da će se znati snaći u svemu tome.

Ja nastavljam sa svojim velikim zelenim projektima u partnershipu sa Evropskom Unijom, a političke odluke ostavljam u Dritanovim rukama, do nekih sljedecih izbora.

Makedonski novinar Sead Rizvanović piše za Istragu: S NATO-m smo na pravoj strani istorije

Šta znači članstvo u NATO savezu? Da li je zemlja bezbjednija, ili postaje legitimni cilj protivnika NATO alijanse? Je li moralno postati član vojne organizacije čije akcije proizvode i “kolateralne” žrtve? Možda je najbolje biti vojno neutralan, tako će zemlja biti najbezbjednija od svih mogućih prijetnji. Ovo su dileme o kojima se debatiralo decenijama prije konačnog makedonskog članstva u NATO-u  2019 godine, Dileme su, po pravilu, postavljali protivnici NATO-a, protivnici svih ideoloških, političkih, religioznih i etničkih profila. Ali dileme su bile lažne.  Protivnici makedonskog članstva u Savezu nisu uvijek bili iskreni.  I često su imali skrivene motive, iza kojih je, po pravilu stajao, Beograd ili Moskva, ali ne tako rijetko i Atina i Sofija. Tirana i Priština su posebna, specifična priča. Republika Makedonija je od osamostaljenja imala probleme sa svojim susjedima. I to nisu bili uobičajeni problemi, oko demarkacije granica, već vrlo specifični, rijetko viđeni u međunarodnim odnosima. Južni susjed, Grčka, nije priznavala ime zemlje, a time ni makedonsku naciju i jezik. Istočni susjed Bugarska nije priznavala makedonsku naciju, i još uvijek tvrdi da su Makedonci ustvari Bugari koji su preuzeli regionali identitet i podigli na etničku razinu. Sjeverni susjed Srbija ne priznaje makedonsku crkvu, a Albanija i Kosovo formalnu nemaju identitesko – teritorijalne sporove sa susjedom, ali Makedonci strahuju da oni svoje skrivene aspiracije probaju da ostvare preko Albanaca koji žive u Sjevernoj Makedoniji.

Dio grčkih političara je prije rješenja spora oko imena u 2018 godini, otvoreno poručivao da je grčka strategija jednostavno čekanje da se Makedonija raspadne, usljed etničko – socijalnih tenzija i nemogućnosti da uđe u EU i NATO. Srpski i bugarski političari to nisu nikada otvoreno rekli, ali nema sumnje da su imali sličnu strategiju, propraćenu špijunskim I subverzivnim aktivnostima tokom decenija da bi se proces raspada ubrzao. Bugarska je uvijek sanjala da ako dođe do raspada zemlje, da bi se dio makedonskog naroda koji bi ostao u jednom dijelu zemlje,  vratio u zagrljaj Sofije. Dok se Srbija, pod jakim ruskim uticajem grčevito borila protiv proširenja NATO-a do južnih granica Srbije i zaokruživanje južnog krila Alijanse, od Portugala do Turske i definitivno protjerivanje Rusije sa tog djela Sredozemnog mora.

Ono sto je jasno je da je Republika Makedonija  sada Republika Sjeverna Makedonija opstala isključivo zbog jake američke zaštite od samog proglašenja nezavisne države 8. septembra, 1991. godine. Samo je jaki američki interes spasio malu i siromašnu balkansku zemlju, oko koje su se otimali svi susjedi, a koja je došla i na radar velikih sila zbog globalnih geopolitičkih dešavanja. “Šarena revolucija”, svrgavanje sa vlasti Nikole Gruevskog u 2016, dolazak Zorana Zaeva je najveća prekretnica u makedonskoj politici. Zaev radi ono za sta hrabrost nije imao niti jedan premijer ili predsjednik u makedonskoj politici. Rješava spor oko imena sa Grčkom i otvara put zemlji u NATO. Budno oko Vasingtona tokom cijelog procesa sprječava nekoliko pokušaja za subverziju konačnog procesa i sa postajanjem tridesete članice NATO alijanse, Sjeverna Makedonija konačno sjeda na zapadnu stranu istorije. Je li zapadna strana pravilna strana, je li SAD svjetlo a Rusija tama? Stvari u životu nisu crno-bijele to je svima jasno, ali jasnije je da je Skoplje riješilo da prihvati najbolje norme i prakse koje čovječanstvo može u momentu da ponudi. Može li bolje, moralnije, pravednije, naravno da može. Ali real politika i pragma su važniji od idealizma kada treba sačuvati tlo pod nogama. Istorija ima mnogo primjera sta se dešava sa zemljama i narodima koji stanu na pogrešnu stranu istorije i to je Zaev veoma dobro shvatio. Primjeri o neutralnoj Švajcarskoj ili Norveškoj koji se serviraju kao kontra-punkt članstvu u NATO su toliko banalne i ne treba gubiti vrijeme i energiju na raspravu o različitim okolnostima, istorijama, okruženjima i politikama.

Članstvo u NATO-u je stabilizovalo Sjevernu Makedoniju. Član 5. povelje Alijanse kaže da je napad na jednu zemlju napad na sve članice, ali je nejasno sta bi se desilo ukoliko se radi o unutrašnjoj destabilizaciji. Može li se NATO onda miješati? Odgovor je jednostavan, članstvo u NATO-u znači da veoma teško može doći do unutrašnje destabilizacije. I u članicama alijanse su moguće etničke tenzije, pa njih vidimo i u Španiji, moguće su nesuglasice i između samih članica, kao sto su one između Turske I Grčke, ali uvijek na kraju bude medijacija, savezništvo, interesi. I te vrijednosti Saveza uspijevaju da sačuvaju mir. Posljednji primjer za to su dešavanja u Crnoj Gori. Sjeverna Makedonija 8. septembra slavi Dan nezavisnosti, 29 godina kao samostalna država, a prvi put se praznik obilježava pod zastavom NATO alijanse. Jasno je da su pokušaji da se država raspadne propali, bar dok postoji i NATO, a uprkos proruskoj propagandi da će to biti brzo, ja se ne bih kladio na tu varijantu. Barem ne sljedećih 50 godina.

(autor teksta je poznati makedonski novinar i urednik Sead Rizvanović)

Nakon izbora srbijanski specijalac mijenja iskaz o “državnom udaru”: Dikić optužio crnogorske tužioce da su iznuđivali iskaz protiv DF-a

Sedmicu nakon posljednjih crnogorskih izbora, na kojima je opozicija, predvođena proruskim Demokratkim frontom, porazila Milu Đukanovića, Bratislav Dikić je promijenio iskaz. Bivši komandant srpske Žandarmerije, nepravosnažno osuđen na osam godina zatvora na osnovu optužbi da je sa ruskim obavještajcima, srbijanskim kriminalcima i čelnicima prosrpske partije Demokratski front 2016. godine planirao ubiti Milu Đukanovića i izvršiti državni udar u Crnoj Gori, sada tvrdi da su mu crnogorski tužioci nudili novac da svjedoči protiv čelnika DF-a.

Dikić je u ponedjeljak svom iskazu pred Apelacionim sudom u Podgorici  optužio glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i specijalnog tužioca Sašu Čađenovića da su ga 23 puta tajno iz zatvora Spuž vodili na saslušanje da daje izjave. Još je kazao da je nad njim vršena tortura, te da su mu nuđene pare da za organizaciju državnog udara optuži Milana Kneževića, Andriju Mandića i njihov Demokratski front. Tvrdi i da je dobio papir da ga potpiše “da je znao za državni udar, da je znao za oružje, da je znao da su ruski državljani umiješani, kao i da je uzeo od Aleksandra Sinđelića 15.000 eura”. Dikić je kazao da je sve to odbio. Još se, u danima kada DF pokušava napraviti vladajuću koaliciju u Crnoj Gori, sjetio i da mu je nuđena nagodba. Petnaest mjeseci zatvora, a da prizna krivnju i svjedoči.

U maju prošle godine, Viši sud u Podgorici osudio je Bratislava Dikića na jedinstvenu kaznu zatvora u trajnu od osam godina zbog krivičnog djela terorizam u pokušaju putem pomaganja i stvaranje kriminalne organizacije

Pripadnik ruske vojne obavještajne službe GRU Eduar Šišmakov osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora od 15 godina zatvora, ali je on nedostupan crnogorskom pravosuđu i za njim je raspisana potjernica.

On je označen kao glavni organizator akcije u okviru koje je, neposredno pred parlamentarne izbore u Crnoj Gori, rusko-srpska naoružana skupina sa vlasti trebala  svrgnuti Mila Đukanovića. Šišmakov se, zajedno sa svojim kolegom iz ruske službe Vladimirom Popovom nekoliko puta susretao sa Aleksandrom Sinđelićem, srbijanskim državljaninom i pripadnikom četničkog ravnogorskog pokreta koji je kasnije postao svjedok pokajnik. Sinđelić je svjedočio da je Šišmakov imao skice crnogorske Skupštine u kojoj je trebala biti izvedena ova operacija. Sinđelić je imao ratno iskustvo iz Hrvatske i sa Krima, gdje se borio zajedno sa proruskim dobrovoljcima.

Akcija u Podgorici trebala je rezultirati dovođenjem proruskog Demokratskog fronta na vlast u Crnoj Gori.

U maju prošle godine, prvostepenom presudom po godine su osuđeni i funkcioneri Demokratskog fronta Andrija Mandić i Milan Knežević. Oni su dobili po pet godina zatvora. U ovom predmetu ukupno je osuđeno trinaest osoba, Aleksandar Saša Sinđelić je tokom svjedočenja promijenio svoj iskaz. te optužio crnogorske vlasti da su ga mučili kako bi ga natjerali da im svjedoči ono što im odgovara. No, uprkos tome, grupa je osuđena.

Bivši šef srbijanske Žandarmerije, Bratislav Dikić u završnoj riječi prošle godine je svjedočio.

“Osjećam se moralno krivim, ali ne mogu prihvati nešto što svjesno i voljno nikad ne bih uradio. Prevaren sam i uvučen u nečije igre, a da toga nisam bio svjestan. Rekao sam da se osjećam moralno krivim, jer sam bio nesmotren prema svjedoku saradniku Saši Sinđeliću i nisam pročitao njegove nečiste namjere”, kazao je Dikić 25. marta prošle godine iznoseći završne riječi.

Godinu i po kasnije, u Crnoj Gori su održani novi parlamentarni izbori. Demokratska partija socijalista Mila Đukanovića izgubila je parlamentarnu većinu. Proruski Demokratski front bit će kičma nove koalicije. Sedam dana nakon tih izbora, Bratislav Dikić se sjetio da je nad njim vršena tortura, te da su mu nuđene pare da prizna krivicu. Ono što je posebno interesantno, na jutrošnjem ročištu u Podrgorici Bratislava Dikića ponovo su počeli zastupati beogradski advokati Milan Petrović i Goran Petronijević. Upravo je njima dvojici u januaru 2018. godine Dikić otkazao punomoći Petronijeviću i Ptreoviću, da bi im punomoć nakon crnogorskih izbora bila obnovljena. Advokat Goran Petronijević je na čelu Upravnog odbora Udruženja “Ruska humanitarna misija” koje djeluje u BiH i Srbiji

Skup u Podgorici je završen: Prema procjenama crnogorske policije na skupu bilo je više od 50 hiljada ljudi

20:35 – Skup u Podgorici je završen


20:20 – Himna Crne Gore


20:05 – U Nikšiću pucano iz automobila sa crnogorskim zastavama
“Ruska novinarska agencija Sputnjik piše kako je u Nikšiću pucano iz automobila sa crnogorskim zastavama. U Podgorici nema incidenata”
19:55 – “Nije ovo Srbija”, skandiraju okupljeni na Trgu u Podgorici


19:45 – “Izdaja, izdaja”, skandiraju okupljeni na Trgu u Podgorici


19:35 – Organizatori traže da se na Trgu napravi prostora kako bi se barem dio građana Crne Gore mogao pridruziti skupu


19:30 – “Ne damo državu”, odjekuje Trgom Republike


19:25 – Ruska državna televizija s pažnjom prati skup u Podgorici


19:15 – Hiljade ljudi se ne može probiti do trga


18:00 – “Branimo Crnu Goru, a ne Đukanovića”

“Evo me u Titogradu”, kaže stariji Crnogorac svom prijatelju na telefon i nastavlja objašnjavati: “tu, tu, u centru smo strogiom”.

Par minuta kasnije objašnjava da je porijeklom iz Nikšića, ali da živi u Herceg Novom.

“A zašto ste došli”, pitam ga

“Da branim Crnu Goru”, odgovara.

“Ili da branite Milu Đukanovića”, nastavljam.

“Ne, ne. Ovo nije politički skup. Nema DPS ništa sa ovim”, objašnjava.

“Ko je to napao Crnu Goru, pa je branite? Od koga branite”, zapitkujem dalje.

Trenutak šutnje, onda kratki osmijeh.

“Dobro vi u Bosni znate od koga je branimo. Od ovih što hoće da nam uzmu nezavisnost”, ne da se zbuniti.

Dvojica mladića s crnogorskim kapama pridružuju se nađem sagovorniku. Na majici im piše – da je vječna Crna Gora, a u ruci im zastave.

“Hajte, braćo moja”, dočekuje ih naš sagovornik zagrljajem.

Oko njih su već odavno zauzeta mjesta. Zastave i ostali rekviziti su na svakom koraku. Za sada, objašnjava mi kolegica sa vijesti.me, niko nema procjenu koliko će ljudi biti na skupu.

“Dvadesetak hiljada minimum”, procjenjuje kolegica  Svetlana Đokić.

Policija u civilu je na svakom koraku. Đukanovićevi opozionari, inače pobjednici na posljednjim izborima upozorili su dan pred skup u Podgorici da bi moglo biti incidenata. Zasad ih nema. Zvanično, skup počinje u 19 sati.

Ekipa Istrage nalazi se na podgoričkom Trgu Republike i ovdje uživo će izvještavati o svim događajima. Live prenos će biti i na facebook stranici Istrage, a detalje ćete moći pratiti i na našem Twitter nalogu.

Kosovski novinar Valon Syla piše o sporazumu Vučića i Hotija: EU je nemoćna, Vašington rješava pitanje Kosova

Predsjednik Donald Tramp ima jednostavnu poruku za Evropljane kada su u pitanju pregovori između Kosova i Srbije. Ona glasi: Srbi i Kosovari mogu se dogovoriti. Mogu se zaustaviti povlačenja priznanja, a nova priznanja mogu se obezbijediti samo pod uticajem Vašingtona. To EU ne može pružiti, a kamoli zaustaviti. Ako Brisel, Pariz i Berlin ovo ne shvate, onda se, poslije „ekonomskog“ sporazuma za autoputeve i željeznice, lako može organizovati još jedan sastanak u Vašingtonu, gdje bi se potpisao „politički“ sporazum.

Evropska unija i zvanični Brisel nisu mogli zaustaviti kampanje poput stopostotne  carine koju je Kosovo uvelo za proizvode iz Srbije i BiH. Nisu mogli zaustaviti ni kampanju protiv priznavanja koju je protiv Kosova vodila Srbija.  Poziv kosovskim i srbijanskim zvaničnicima u Bijelu kuću još je jedan udar Evropskoj uniji i podsjećanje na njihov odnos prema zemljama Zapadnog Balkana koje su očigledno zanemarili. Evropska unija svojom politikom na Zapadnom Balkanu nije uspjela normalizovati odnose i drugih zemalja bivše Jugoslavije.

Kampanja protiv priznanja Kosova koju je vodio Ivica Dačić sa svojom diplomatijom očigledno je pogodila Vašington. I to je rezultiralo ovim sporazumom.

Premijer Kosova i predsjednik Srbije su se usaglasili da će:

  • Obe strane primijeniti sporazum o autoputu Beograd-Priština koji je prethodno potpisan 14. februara 2020.
  • Obe strane primijeniti željeznički sporazum Beograd-Priština koji je prethodno potpisan 14. februara 2020.

Srbija i Kosovo saglasni su da će napredovati u ekonomskoj normalizaciji pristajući da se obje strane obavežu na zajedničku studiju izvodljivosti o opcijama za povezivanje železničke infrastrukture Beograd-Priština sa lukom na Jadranu.

Kosovo i Srbija sarađivat će sa Američkom korporacijom za međunarodno finansiranje razvoja  radi operacionalizacije sljedećeg:

  • Autoput Mira
  • Željeznička veza između Prištine i Merdara
  • Željeznička veza između Niša i Prištine
  • Obezbeđivanje finansija za podršku zajmova potrebnih za mala i srednja preduzeća
  • Dodatni bilateralni projekti.
  • Stalno prisustvo Američke razvojne agencije u Beogradu, Srbija.
  • Obe strane će otvoriti i operacionalizovati objekat zajedničkog prelaza Merdare.
  • Obe strane će se pridružiti „mini-šengenskoj zoni“, koju su Srbija, Albanija i Sjeverna Makedonija najavile u oktobru 2019. godine, i u potpunosti iskoristiti njene beneficije.
  • Obe strane će međusobno priznati diplome i stručne uvjerenja.
  • Obe strane će se složiti da sarađuju sa Ministarstvom energetike SAD i drugim odgovarajućim pravnim licima američke vlade na studiji izvodljivosti za potrebe dijeljenja jezera Gazivode kao pouzdanog snabdijevanja vodom i energijom.
  • Obe strane će diverzifikovati svoje zalihe energije.
  • Obje strane će zabraniti upotrebu 5G opreme koju isporučuju nepouzdani dobavljači u svojim komunikacionim mrežama. Tamo gdje je takva oprema već́ prisutna, obje strane se obavezuju na blagovremeno uklanjanje i druge napore za posredovanje.
  • Obe strane će povećati avionski pregled putnika, međusobnu razmjenu informacija i u okviru šire američke saradnje na Balkanu i obavezaće se na tehnološke nadogradnje za borbu protiv ilegalnih aktivnosti primjenom i operacionalizacijom sistema za provjeru i informisanje koje obezbeđuju SAD, uključujući RIBE, APIS, ATS-G i SRTP.
  • Obe strane se obavezuju da će štititi i promovisati slobodu vjeroispovesti, uključujući obnavljanje međuvjerske komunikacije, zaštitu vjerskih lokaliteta i sprovođenje sudskih odluka koje se odnose na Srpsku pravoslavnu crkvu, i nastavak restitucije jevrejske imovine bez nasljednika iz vremena Holokausta.
  • Obe strane se obavezuju da će ubrzati napore na pronalaženju i identifikovanju ostataka nestalih osoba. Obje strane se obavezuju da će identifikovati i primijeniti dugoročna, trajna rešenja za izbjeglice i interno raseljena lica. Obje strane se obavezuju da će utvrditi kontakt osobu koja će predvoditi ove aktivnosti u okviru svojih vladinih ministarstava i koordinisati između Beograda i Prištine, i obezbijedit će godišnje ažuriranje broja riješenih i neriješenih slučajeva.
  • Obe strane će sarađivati sa 69 zemalja koje kriminalizuju homoseksualnost kako bi se založile za dekriminalizaciju.
  • Obe strane se obavezuju da će u cjelini odrediti Hezbolah kao terorističku organizaciju i u potpunosti sprovesti mjere za ograničavanje poslovanja i finansijskih aktivnosti Hezbolaha u svojim jurisdikcijama.
  • Kosovo će se složiti da primijeni jednogodišnji moratorijum kojim se traži novo članstvo u međunarodnim organizacijama. Srbija će se usaglasiti sa jednogodišnjim moratorijumom u kampanji za nepriznavanje Kosova i uzdržat će se od formalnog ili neformalnog zahtjeva od bilo koje nacije ili međunarodne organizacije da ne prizna Kosovo kao nezavisnu državu. Oba sporazuma o prestanku stupaju na snagu odmah.
  • Kosovo i Izrael se slažu da se međusobno priznaju.

Sat za EU počinje da kuca.

NAJČITANIJI ČLANCI

SIPA pretresa više lokacija u Srebrenici: Predsjednik lokalnog SDP-a fiktivno registrovao...

Pripadnici SIPA-e od jutros pretresaju nekoliko lokacija na području Srebrenice i Tuzle, saznaje Istraga.ba. Pretresi se vrše i u prostorijama Opštine Srebrenica. Akcija je...