Regija

Kosovske vlasti objavile fotografije: Oko 30 naoružanih osoba sa specijalnim vozilima napalo je kosovsku policiju, skrivaju se u manastiru Banjska gdje su opkoljeni!

Oko trideset dobro obučenih specijalaca koji su koristili blindirana vozila učestvovalo je u napadu na kosovsku policiju tokom protekle noći, saopćio je premijer Kosova Albin Kurti.

Napadači su, podsjećamo, ubili jednog policajca, a ranili još dvojicu u blizini manastira Banjska. Nakon napada na policiju, napadači su se sakrili u manastir Banjska, što je potvrdila i eparhija Raško-prizrenska.

Premijer Kosova Albin Kurti objavio je fotografije napadača.

“Pozivam ih da se predaju. Opkoljeni su”, kazao je Kurti nakon sjednice Savjeta za nacionalnu sigurnost Kosova.

Kurti je kazao da se u ovom trenutku puca u blizini manastira Banjska u blizini Zvečana.

“Znate koliko je osjetljivo pitanje manastira na Kosovu. Ne znamo šta je sve unutra, sve će biti jednostavnije ako se napadači predaju”, kazao je Kurti, odgovarajući na pitanje zbog čega specijalne policijske snage Kosova još nisu ušle u manastir.

U ovim trenucima u blizini manastira čuje se pucnjava iz automatskog oružja.

Na fotografijama koje je objavila kosovska policija, vide se naoružane maskirane osobe. Na jednoj od fotografija vidi se i pravoslavni sveštenik u razgovoru sa naoružanim maskiranim napadačem.

Kosovski premijer Albin Kurti za Istragu: Ako KFOR ne ukloni Vučićeve barikade, mi ćemo. Žele nas vratiti u doba Grenela. Escobar pravi ustupke Beogradu, a Open Balkan je otvoren prema Rusiji!

Od jutarnje posjete barikadama i Sjevernoj Mitrovici ne postoji bolji način da se pripremite za popodnevni intervju sa kosovskim premijerom Albinom Kurtijem. Bila je subota, neradni dan i dan uoči Božića. Ali ništa vas, kada uđete u zgradu Vlade Republike Kosovo, ne može uputiti na zaključak da je praznični vikend. Premijer je kasnio nekih pola sata. Opravdano. Situacija na sjeveru njegove države je skoro dramatična. Ali Albin Kurti izgleda  i zvuči poprilično mirno. Razgovor počinjemo tako što mu saopćavam da je on, u ovom trenutku, najpopularniji političar u Bosni i Hercegovini. Onda su došle teške teme. Barikade.

“Ako ih ne ukloni KFOR, mi ćemo”, reći će Kurti tokom intervjua.

I uklanjanje barikada na sjeveru Kosova je, čini se, samo pitanje dana.

“To ne može trajati mjesecima. Ne može sedmicama. To može trajati samo danima”, objasnit će kosovski premijer.

Vrijeme koje smo imali na raspolaganju nije dopustilo da se dotaknemo svega planiranog. Ali osim o barikadama, razgovarali smo o Open Balkanu, o čudnim izjavama američkog diplomate Gabrijela Escobara, o Vučićevim paravojnim formacijama na sjeveru i malo o Bosni i Hercegovini.

Kurti: Nadam se da će se odnosi između Kosova i BiH poboljšati time što ćemo što prije ratifikovati u našim parlamentima taj dogovor koji smo postigli u Berlinu, 3. novembra u okviru Berlinskog procesa i da će na taj način, sa ličnim kartama, Priština i Sarajevo biti povezani. Toliko je studenata i drugih građana koji bi iz BiH željeli da posjećuju Kosovo i iz Kosova da dolaze u Sarajevo.

Istraga: Kada ste posljednji put bili u Sarajevu

 Kurti: Bio sam prije četiri godine. Bio sam par puta u Sarajevu. Bio sam kad je bio premijer Denis Zvizdić. Ali trebam da dođem opet jer mislim da puno naših nedaća i puno naših izazova i problema koje imamo imaju isti uzrok. I zato ja mislim da Sarajevo, Podgorica, Priština, Skoplje, Tirana treba da surađuju i u smislu ovog zajedničkog uzroka naših problema koji imamo, pogotovo u smislu mira i sigurnosti.

 Istraga: Šta je taj uzrok?

Kurti: Taj uzrok je Beograd takav kakvog ga mi znamo. I sada se očigledno vidi da vlast u Beogradu je ta koja želi da svojim potencijalom za destabilizaciju regiona bude ta koja će se koja će se prva čuti od strane EU i SAD-a. Znači, oni računaju na strah demokratskog zapada sa svojim potencijalom koji imaju, pogotovo vojnim,, jer znamo da Srbija izdvaja najmanje tri odsto svog bruto nacionalnog proizvoda za svoju vojsku. S druge strane, očigledno je, također, da službeni Beograd čeka ishod rata u Ukrajini, nekakav oportunizam, gdje bi oni željeli da, naravno, Rusija pobijedi. Ali sada, kada su vidjeli da je Ruska Federacija doživjela jednu široku i duboku ranu u Ukrajini, malo strepe i ne znaju kako da se ponašaju. Željeli bi da sjednu na nekoliko stolica, kao i prije, ali mislim da istovremeno oni čekaju, ne samo ishod rata u Ukrajini nego i promjenu administracije u Washingtonu. Oni bi željeli da se vrate nekim projektima koje su smislili prije nego što sam ja postao premijer, a to je razmjena teritorija. To je vrijeme Grenela gdje je Beograd želio da upotrebljava okolnosti u kojima nema dovoljno pažnje ka historiji i volji naroda, nego ko je jači, dobije najviše. I mislim da u tom smislu oni sada, ovu tenziju koja postoji danas na zapadnom Balkanu žele da još više povećavaju da bi i Washington i Brisel slušali njih.

Istraga: Hoćete li reći da je nestabilnost na Balkanu Vučićeva politička moneta?

Kurti: Naravno. Beograd ne vjeruje u demokratske vrijednosti. Oni upotrebljavaju demokratiju kao izgovor. Oni bi željeli da ne bude uopće demokratije. Samo onako, hajde, da imamo izbore, gdje će se utvrditi pobjednik koji se zna i prije izbora. U Srbiji se ne zna datum izbora. Rezultat se uvijek zna. I oni bi htjeli da demokratija bude sredstvo za legitimizaciju iste stranke, iste vlasti. Mislim da u tome pomaže dosta Srpska pravoslavna crkva čiji glavni politički uticaj se odnosi na ideju formalne demokratije bez političkog pluralizma i bez ljudskih prava. Ovaj uticaj SPC je bio veoma očigledan u Crnoj Gori. I za mene je veoma jasno da baš to što je Rusija uspjela sa svojim destruktivnim aktivnostima zajedno sa Srbijom u Crnoj Gori, a mi znamo da je Crna Gora članica NATO-a,  ohrabrilo i Moskvu i Beograd da pokušavaju isto i po drugim zemljama našeg zapadnog Balkana. Znači, i na Kosovu, a ja mislim i u Bosni i u Sjevernoj Makedoniji. Jer kad su uspjeli da sa svojim destruktivnim angažovanjem u Crnoj Gori imaju uspjeha – donekle. Nije to potpuni uspjeh, ali ne možemo da kažemo da su doživjeli neuspjeh. Kad su tamo oni donekle uspjeli, naravno da ih to ohrabruje da pokušavaju i u Bosni i na Kosovu. Zato ja vidim da je destabilizacija glavno sredstvo Beograda, koje ide na ruku i Kremlju.

 

Istraga: Ali kako onda gledate na izjavu američkog zvaničnika Gabriela Escobara koji kaže da neće niko dopustiti da Kosovo ugrozi Srbiju. Da li Kosovo uopće može ugroziti Srbiju, i koliko je ta njegova izjava temeljena na činjenicama?

Kurti: S puno toga što kaže gospodin Escobar ja se slažem. Ali ima i nekih stvari gdje se ne slažemo. Naprimjer, utvrdili smo da imamo različito mišljenje što se tiče projekata Otvorenog Balkana. A i s druge strane ja mislim da on (Escobar) želi dobro Srbiji. On želi dobro i Kosovu. Želi dobro cijelom našem regionu. Ali gospodin Escobar misli da mu se diplomatija, sa izuzetno dobrim ponašanjem prema Beogradu, vratiti. Ali mi koji živimo ovdje znamo da to nije slučaj. Jer Beograd time što nije demokratski samo učvršćuje stav da našu velikodušnost oni razumiju kao strah prema njima.

 Istraga: Hoćete li reći da gospodin Escobar pravi određene ustupke prema Beogradu?

Kurti: Mislim da ponašanje i deklaracije gospodina Escobara prema Beogradu jesu ustupci. Ali s druge strane, Beograd ne razumije ove ustupke. Oni ne misle da je to vrlina Escobara. Oni nisu u stanju da pomisle da je to velikodušnost Amerike. Oni misle, a, ovi nas se plaše. Zato, hajde da tražimo još više. Mislim da i gospodin Escobar, ako do sada nije razumio, veoma brzo će shvatiti da ova velikodušnost prema Beogradu se ne isplati.

 Istraga: Na Crnoj Gori je, čini se, shvatio. Ali, otkako je gospodin Escobar došao na poziciju specijalnog izaslanika za zapadni Balkan nestabilne su postale BiH, Kosovo, Crna Gora. Da li je to posljedica ustupaka Beogradu?

 Kurti: Ja mislim da je ovo direktna posljedica situacije u kojoj imamo lažnu neutralnost Beograda prema Ruskoj Federaciji. A ne možeš da budeš neutralan između vatrogasca i vatre. Kakva neutralnost tu. Ali Beograd se pravi da je neutralan oko ruske invazije u Ukrajini. Ova neutralnost jeste lažna. Ali sa druge strane imate neutralnost i demokratskog zapada naspram ove lažne neutralnosti. Neutralnost Zapada naspram neutralnosti Srbije je prava neutralnost. Dok je neutralnost Srbije prema Ruskoj Federaciji lažna neutralnost. Mislim da od ove premise imamo ove posljedice ponašanja Beograda. Mislim da će veoma uskoro i gospodin Escobar shvatiti da time što daješ nešto Srbiji ona ne postaje bolja. Naprotiv. Ja mislim da je to vezano time što se Beograd nije distancirao od svoje zločinačke prošlosti i režima Miloševića. I s druge strane se nije distancirao od zločinačke prošlosti Kremlja i predsjednika Putina. Mislim da ovo dvostruko ne distanciranje Beograda jeste problem zbog toga što Srbija nikada ne može da postane demokratska, da bude u miru sa svojim susjedima i, s druge strane, što gad da mu daš, postaje lošija.

 Istraga: Šta ćete Vi dati na sjeveru Kosova?

Kurti: Mi imamo našu policiju na sjeveru koja je sada više prisutna nego prije. Ali imamo i jedanaest barikada. Ove barikade su bila druga epizoda prve epizode koja jeste to da su Srbi sa sjevera dobili direktivu od Beograda da napuštaju sve kosovske institucije. Naime, poslanici Srpske liste su otišli sa našeg Parlamenta i četiri gradonačelnika sjeverno od Ibra su dali ostavke. Naša policija je po tim zgradama sad, gdje nema više srpskih policajaca. Ja ne želim da Srbe koji su bili u sistemu naših institucija zamjenjujem Albancima. Ali također mislim da sve više Srbi, i koji nisu bili na poslu ranije, treba da apliciraju da se zapošljavaju u našem sistemu koji je sistem Republike Kosova, zajedničke države svih građana i svake zajednice, pa i srpske zajednice. To je bila prva epizoda, to što su napustili institucije. Meni je veoma jasno zbog čega su to uradili. Jer Beograd je odbacio prijedlog Njemačke i Francuske, prijedlog EU. Da bi oni ambalažirali odbacivanje tog prijedloga, oni su izašli iz institucija i, potom su to koristili kao izgovor. Govorili su da ćemo mi kazniti sve građane koji imaju tablice sa KM (Kosovska Mitrovica) iz vremena Slobodana Miloševića. I govorili su kao izgovor da ćemo mi održavati izbore na četiri opštine na sjevernom dijelu Kosova iako Srpska list neće učestvovati. Ali mi smo odlučili da odgodimo izbore za april naredne godine. Jer kad bismo sada održali izbore, vjerovatno bi bilo nekih incidenata. Ali najveći bi problem bio da ljudi ne bi izašli na izbore, jer Srbi su se mnogo plašili ilegalnih struktura Beograda koje su postale zločinačke bande sa ovim barikadama sada. I , s druge strane, oni nemaju više izgovor o KM tablicama jer smo rekli da nećemo kazniti nikog, ali hajde dajemo šansu razgovorima, pregovorima za potpunu normalizaciju odnosa. I sada kada su ostali bez izgovora, postaju još agresivniji. Mislim da je njihova agresivnost zapravo njihova nemoć. Probali su sa par demonstracija, ali previše truda i previše para, previše transporta autobusima im treba da bi održali jedan skup. Historijski gledano, mi Albanci imamo duboku tradiciju organizovanja demonstracija. Srbija tokom dvadesetog vijeka ima mnogo više tradicije za ratovanje nego za demonstracije.

Istraga: Imaju i tradiciju za barikade

Kurti: Imaju i za barikade, ali imaju za barikade koje su sada u sendviču. S jedne strane barikade su te koje su izraz toga da nisu u mogućnosti da prave civilni pokret. S druge strane, one su također nemoć u smislu da ne znaju ništa drugo. Nisu kreativni. Ne znaju ništa drugo nego da ponavljaju greške iz devedesetih kada su napravili barikade po Bosni, po Hrvatskoj. Znači, na neki način, oni znaju samo da ponavljaju sebe. Ali ako ponavljaš sebe, onda pripremaš neuspjeh. Mislim da će oni doživjeti neuspjeh. Ove barikade nisu barikade studentskih protesta 68. u Parizu. Ovo su barikade ljudi koji su po tamnim uniformama ljudi koji su ćelavi, sa bradama, imitiraju Dražu Mihailovića. Wagner barikade. Imaju puške i postavljaju barikade ne da ne bi prošla vozila, nego da se brani taj uniformisani i naoružani čovjek koji bi pucao na vozila koja bi im se približila. Znači, ovo su ratoborne barikade. I ja mislim da je dosta toga povezano sa Srbima koji dolaze iz Srbije. I na slikama po društvenim mrežama se vidi kako se hvale i kako obožavaju i Kremlj i Wagnerovce.

Istraga: Vučić nastoji da prikaže da su građani samoinicijativno postavili barikade i da iza toga ne stoji njegov režim

Kurti: Nije moguće. I političke direktive i finansije dolaze im iz Srbije. Znate, to je isto kao kada su govorili da Srbija nije ratovala u Sloveniji, nije ratovala u Hrvatskoj, nije ratovala u Bosni i Hercegovini. Samo na Kosovu nisu mogli da kažu da nisu ratovali. Naravno da je sve vrijeme to bila srpska vojska i ja sam ubijeđen da ovakav narativ neće izdržati. Ali mi dajemo malo više vremena KFOR-u. To su tražili od nas. Mi imamo snagu. Imamo moć da uklonimo onih jedanaest barikada koje su postavljene prije dvije sedmice. Ali KFOR insistira da im damo još malo vremena.

Istraga: Pojedine diplomate su tražile da se barikade uklone do Božića. Evo, Božić je prošao.

Kurti: Mi smo tražili i prije Božića od KFOR-a. I veoma nam je žao što KFOR odugovlači sa ovim. Ne znam zašto odugovlači i zašto to radi. Ne znam ni kakve su razgovore imali tamo. Ali znam da ovo ne može predugo da traje. Mi ćemo imati uskoro jedan sastanak sa KFOR.-om da bismo razjasnili sve. I ako KFOR nije u stanju da ukloni barikade ili, zbog meni nepoznatih razloga, to neće da učini, onda ćemo to morati uraditi mi. Jer barikade blokiraju ponajviše Srbe na sjeveru. One su kršenje i tlačenje našeg ustavnog poretka i reda i zakona. Ali prvenstveno, to je protiv slobode kretanja. KFOR se ovih 23 godine hvalio da se zalaže za mir, za sigurnost, a prvobitno za slobodu kretanja. E, sad treba da se dokaže na djelu. Mislim da je došlo vrijeme da se dokažu. Ako neće da se dokažu, onda ćemo, nažalost, mi morati da se pozabavimo tim barikadama. Ne bih želio da dođemo do te tačke, ali morat ćemo, a u međuvremenu, dajemo malo više prostora KFOR-u koji je tražio naše strpljenje za neke dodatne napore o kojima ja ne znam ništa.

 Istraga: Koliko vremena dajte KFOR-u?

Kurti: Ovo ne može trajati nedjeljama. Ne samo da ne može trajati mjesecima, nego ne može trajati i nedjeljama. Ovo može trajati danima. I sad već stižemo u novu godinu i mislim da te barikade ne valjaju. One su veoma štetne, pogrešne i istovremeno one vraćaju nam gorka iskustva i pamćenje od prije trideset godina.

 Istraga: Hoćete li postavljati rok?

Kurti: Najprije nam treba jedan sastanak sa KFOR-om koji će se održati odmah nakon Božića i tada ćemo mi donijeti odluku šta ćemo i kako ćemo.

Istraga: Mogu li se barikade ukloniti bez incidenata

Kurti: Sa naše strane može. Ali druga strana nam je nepoznata. Ljudi su u uniformama. Ti ne znaš kako će reagovati svako od njih kad se približava naša policija. Jedno znam. Oni direktive dobijaju iz Beograda. I kako se ljudi mijenjaju tamo, očigledno je da ne dolazi ono autonomno i autentično od samih građana. To su paravojne formacije koje imaju svoju strukturu i naredbe. E, sad, znači da li će biti incidenata ili ne, ovisi od naredbi iz Beograda. To dolazi od srpske vlade i srpskog predsjednika. To dolazi od ove četvorke – Vučić, Brnabić, Vulin i Dačić. Ova je četvorka iz Beograda koja je glavna i naredbodavna instanca za ono što se dešava po barikadama.

Istraga: Sada imate pritiske i od međunarodnih zvaničnika sa Zapada oko zajednice srpskih općina. Šta ćete uraditi u vezi sa tim?

Kurti: Kosovo je dvostruko uspješna priča. Kosovo je uspješna priča NATO intervencije koja je stopirala genocid srpskog režima. Kosovo je uspješna priča toga što privredni razvoj i kvalitativna demokratija idu zajedno. Prošle godine imali smo 10,7 posto ekonomski rast. Ove godine 4 posto. I to bez inflacije. I napravili smo mnogo socijalnih projekata za sve. I za Srbe, i za Albance, i za Bošnjake, Turke, Rome, Gorance …Mi nemamo samo jednu manjinu. Mi imamo većinsko albansko stanovništvo koje je 92 posto. Srbi u Srbiji nisu ni 80 posto. Albanci na Kosovu su 92 posto. Imamo Srba oko 5 posto. Ali imamo i ovih drugih manjina. Sada, nije moguće graditi demokratsko društvo ako je neko isključivo sve vrijeme privilegovan. Jer privilegija za nekoga znači diskriminaciju za nekog drugog. Pa u tom smislu, to što Beograd traži jeste protiv jednakosti, protiv ravnopravnosti. I oni bi željeli da imaju ovu zajednicu općina kao oružje protiv neovisnosti Kosova, a ne kao nešto što je dobrobit za Srbe na Kosovu. Ja sam nekoliko puta rekao i u Briselu da ja imam utisak da Srbija ne želi zajednicu općina. Jer kad bi ona stvarno željela zajednicu općina, ona ne bi rekla svake sedmice – nikad nećemo priznati Kosovo. Tražeći zajednicu općina bez priznavanja Republike Kosovo to je kao da tražiš nešto sadržinski, ali bez forme. Nije moguće. Ne možeš da imaš pitu bez tepsije. Beograd je u stalnom pokušaju da izumi vremeplov. Ne postoji vremeplov. Taj voz je otišao. Ne možemo se vratiti ni u ’99. ni u 2007. Ovo insistiranje na političkim dešavanjima putem vremeplova, oni drže kao taoca Srbiju, ali i našu cijelu regiju.

Istraga: Zbog čega ste Vi protiv Open Balkana, a albanski premijer – za?

Kurti: Mislim da je evropski Balkan dosta otvoren, dok Otvoreni Balkan je nedovoljno evropski. Mislim da nama treba demokratski i evropski Balkan. Dok Open Balkan želi da Balkan bude otvoren prema Ruskoj Federaciji. Baš kao što je i Srbija otvorena prema Ruskoj Federaciji. Taj projekat je počeo u Novom Sadu u oktobru 2019. godine. To je mjesec kada je naš pokret postigao najveći uspjeh u našoj kratkom istorijskom djelovanju. Kada smo mi pobijedili, to je prva pobjeda naša. A prva pobjeda je veoma važna. Beograd je šiznuo. I tada je počela panika u Beogradu i Vučić je odmah pozvao Ramu (Edi Rama, premijer Albanije) i Zaeva (bivši premijer Sjeverne Makedonije Zoran Zaev) i kaže im dođite u Novi Sad. A to je također mjesec kada je bilo jasno da neće početi pregovori za članstvo u EU Albanije i Sjeverne Makedonije. Znači, imate ta dva događaja. I tada Vučić kaže – ovi iz EU nas neće, hajde da mi uradimo nešto zajedno. A to je momenat i kada mi pobjeđujemo. Poslije toga su napravili 4-5 sporazuma. Niko ne zna kakvi su to sporazumi. Mislim da većina njih nije toliko ozbiljna. Open Balkan nije inicijativa da se vrjednuje realno. Dobio je dosta medijske pažnje. Ali ja ni po ličnom ukusu nisam takav političar koji vjeruje u samodovoljnost Balkana. Ja želim evropski Balkan. Ali i kao političko orijentiranje, ja ne vjerujem da Balkan može nešto bez EU. Zato se protivim tom projektu.

Istraga: Zašto stavljate Open Balkan u kontekst Ruske Federacije, a istovremeno kažete da američke diplomate (Escobar) podržavaju te projekte?

Kurti: Ja mislim da postoji nekoliko američkih diplomata koji da daju šansu da ovi na Balkanu sarađuju. Ja mislim da sarađivanje kao takvo nije dobro. Ponekad može da bude kontraproduktivna. Zato mi moramo pažljivo da gledamo na to. Ne samo da sarađujemo, nego kakva saradnja i koja dobrobit. Srbija i Rusija su tijesno povezane države. Ova vlast u Beogradu zapravo priprema srpski narod da postanu ruska gubernija. Jer očigledno je da oni ne žele da postanu članica EU. Jer kada ulaziš u EU, moraš da se otarasiš Rusije. Treba da se sučeljavaš, da se obračunavaš sa svojom prošlošću. Treba vladavina prava, treba sloboda medija. A Srbija ne želi nijedno od ovoga. Ali kao gubernija Rusije, oni ne bi mijenjali ništa od ovog što imaju. Centar za ovu regiju Sputnjika je u Beogradu. U Nišu imaju takozvani Ruski humanitarni centar. Oni bi željeli ironično da kažu – ako je NATO intervencija na Kosovu bila humanitarna, takav jeste i ovaj ruski centar tamo. I kada je Ruska Federacija izbačena iz Vijeća Evrope, gdje mi sad težimo učlanjenju, nijedan od sedam srpskih poslanika u Vijeću Evrope nije otišao da glasa za njih. I kulturne i istorijske veze su veoma široke i ja mislim da  Beogradu danas nemaju dovoljno snage da grade autentičnu politiku. To što bi oni htjeli da dobiju oružje iz Rusije, investicije iz Kine, novac iz EU i američku toleranciju, to je samozavaravanje koje oni rade sebi. Nikome drugo. To neće dugo trajati. To je kao da se želiš riješiti žeđi morskom vodom. Možda može trajati malo, ali završetak je tragičan. Ja ne volim da se to dešava srpskom narodu, ali sa ovom vlašću koja se uspostavila tamo ja ne vidim dobru budućnost za taj narod koji je naš susjed. U srpskoj najnovijoj istoriji ne možeš da razumiješ politiku bez tri ubistva. Ubistvo Ivana Stambolića, ubistvo Zorana Đinđića i ubistvo Olivera Ivanovića. U ovom smislu, ubistvo Olivera Ivanovića je mnogo sličnije sa ubistvom Ivana Stambolića. Jer prije više od trideset godina Milošević je pobijedio i potom ubio svog rivala. Znači, nakon pobjede. Baš isto se desilo i u Sjevernoj Mitrovici. Najprije stranka koja je dobila izbore i koja je bila pod kontrolom Beograda je pobijedila Olivera Ivanovića. Potom ga neko iz te struje ubije.

Kosovski mediji objavili plan i aktere: Srbi sa sjevera povezani sa navijačkim skupinama i vlastima u Beogradu planiraju napad na Kfor i Euleks

Srbija je kroz svoje strukture planirala eskalaciju bezbednosne situacije na sjeveru Kosova. U okviru tog plana koji je objavio  KosovaPress, je i provokacija napadima eksponenata organizovanog kriminala povezanog sa bezbjednosnim i političkim strukturama u Srbiji na Kosovsku policiju i pripadnike KFOR-a na sjeveru.

Prema planu, pripadnici Euleksa također mogu biti meta napada.

KosovaPres saznaje da je svrha plana eskalacija situacije kroz iscenirane incidente koji bi doveli do otvorenog sukoba između policije i Kfora na jednoj strani i srpsko-ruskih eksponenata na drugoj, gdje se ovi drugi nadaju podršci vojskih elemenata iz Srbije ilegalnim putevima na sjeveru Kosova.

S tim ciljem, kaže se da je Srbija regrutovala grupe mladih na sjeveru, koji bi bili zaduženi za realizaciju tog plana. Oni su dio takozvane kriminalne grupe “Severna brigada”, koja je osumnjičena za umiješanost u mnoge kriminalne radnje, uključujući paljenje automobila Srba sa sjevera te države.

Neki od njenih čelnika imaju lična poznanstva sa predsednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, poput Vladimira Radivojevića, poznatog po nadimku „Mami“ iz Zvečana.

Da su Kfor i njegovi pripadnici na meti ovih grupa pokazuje i akcija od 26.08.2022, kada su pratili i fotografisali statične tačke KFOR-a na sheveru i objavili ih uz koordinate i prema državi kojoj pripadaju.

KosovaPress saznaje da su osobe spremne za napad na pomenute bezbjednosne institucije:

  • Vladimir Radivojević, poznat po nadimku „Mami“. „Mami” ima direktna poznanstva sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem. Na Raškom sastanku održanom 13.10.2021, poslije govora Vladimira Radivojevića, predsjednik Srbije je zamolio govornike da se predstave, rekavši da ga „znam”, misleći pritome na „Mamija”.

Vladimir Radivojević „Mami“ ima mnogo političkih veza i sa raznim kriminalnim grupama na sjeveru zemlje. On je dio navijačke grupe “Delije” iz Zvečana.

Aleksandar Jevremović iz Leposavića, unuk bivšeg srpskog ministra Gorana BOGDANOVIĆA. Zajedno sa članom VBA Markom Vukašinovićem predvodi grupu ljudi u Leposaviću koji se predstavljaju i kao „Civilna odbrana“, dok djeluju iz lokala „Mistik“ u Leposaviću.

Albanski premijer Edi Rama demantira slovenskog premijera: “Vidio sam dokument o promjeni granica na Zapadnom Balkanu, Janša mi ga je pokazao”

Albanski premijer Edi Rama potvrdio je postojanje mape u vezi sa promenom granica na Zapadnom Balkanu, prenijela je Gazeta ekspres.

https://www.facebook.com/edirama.al/videos/923087461838528/

Rama je rekao da je mapu vidio te da mu je te dokumente i mapu pokazao slovenački premijer Janez Janša.

„Razgovarao sam s njim davno. Takođe sam vidio taj dokument koji je objavljen. Nemam komentar“, rekao je Rama u emisiju „Izbori 2021“.

Podsjećamo, Istraga.ba objavila je prošle sedmice da je slovenački predsjednik Borut Pahor 5. marta ove godine članove Predsjedništva BiH upitao da li je moguć “mirni raspad BiH”.

“U posljednje vrijeme sve su češći glasovi u Evropi o tome da treba dovršiti raspad Jugoslavije. Možete li se vi u BiH mirno razići”, upitao je Pahor.

Dva člana Predsjedništva BiH, Komšić i Džaferović, rekli su da mirno razdruživanje nije moguće. Dodik je iznio suprotan stav.

Istog dana sarajevski portal politicki.ba objavio informaciju da postoji NON PAPER koji se dovodi u vezu sa promjenom granica na Balkanu, da bi, na kraju, slovenački portal necenzurirano.si objavio sporni dokument.

Slovenački premijer Janez Janša više pute je negirao da ima išta sa tim dokumentom. Tokom razgovora sa članom Predsjedništva BiH rekao je da Slovenije nama ništa s tim dokumentom.

No, treba napomenuti da je Janša, zajedno sa mađarskim kolegom Viktorom Orbanom, podržao NON PAPER koji je u Briselu  prezentirala Hrvatska, a koji se odnosi na izmjene Izbornog zakona u BiH.

 

Wagnerovci pozvali “patriote iz Srbije, Crne Gore i Republike Srpske”: “Idemo da oslobodimo Jarinje”

U novembru ove godine Srbin Damnjan Knežević je boravio u Wagner centru u Rusiji.

“Meni je čast što sam ovdje”, govori Knežević na na snimku koji je objavljen 29. novembra povodom njegove posjete Wagner centru u Rusiji.

Damnjan Knežević je jedan od vođa desničarske organizacije Narodna patrola iz Srbije. Na snimku iz Wagner centra pojavlju još i Zoran Lekić i Aleksandar Lisov, koji je početkom decembra predstavljen kao ideolog i voditelj  PMC Wagner centra – ANO Rusko-srpski kulturno-informativni centar prijateljstva i saradnje Orly u Beogradu.

Nepuni mjesec nakon posjete Wagner centru, Damnjan Knežević je pozvao Srbe da krenu u oslobađanje Jarinja.

“U ovom trenutku da vidimo koliko je ljudi spremno da ide na Jarinje i da probamo da oslobodimo  taj prolaz”, kazao je Knežević u audio poruci koju je objavio Agim Musliu, direktor Instituta za studije hibridnog ratovanja “HOBOTNICA” sa Kosova.

Musliu za Istraga.ba kaže da je situacija na sjeveru Kosova veoma teška, dok saradnik Istrage Gynen Venhari kaže da bi određene grupacije povezane sa Ruskom Federacijom mogle organizirsati paljenje “graničnih prelaza” na Kosovu.

Istraga.ba je u posjedu video na kojem se vidi nekoliko osoba sa automatskim oružjem. Snimak jem tvrde naši izvori, nastao na sjeveru Kosova.

“Nedaleko od barikáda na kojima se nalaze civili, postoje i punktovi na kojima se nalaze naoružane osobe spremne da svakog trenutka zapucaju”, kazao je izvor Istrage za sjevera Kosova.

Podsjećamo, 9. decembra ove godine na sjeveru Kosova nepoznate osobe su, pucajući iz automatskog oružja, ranile pripadnika kosovske policije. Prije sedam dana, također nepoznate osobe su bacile i šok bombu na vozilo EULEX-a koje je patroliralo na sjeveru Kosova. Sada se očekuju i veći incidenti. Za danas (nedjelja, 18. decembar) najavljeno je preuzimanje prijelaza Jarinje.

“Srpski rodoljubi iz Srbije, Crne Gore i Republike Srpske pozivaju vas na zbor na Jarinju. Ne dozvolimo da braća i sestre ostanu sami u okruženju#, piše u pozivu objavljenom na društvenim mrežama desničarskih organizacija iz Srbije.

Damnjan Knežević je, rekosmo, jedan od organizatora. On je, kako smo već naveli, krajem novembra boravio u Wagner centru u Rusiji, a nakon njegove posjete, objavljena je informacija da ce i u Beogradu biti otvoren Wagner centar.

“Žurimo da vam predstavimo novog rezidenta PMC Wagner centra – ANO Rusko-srpski kulturno-informativni centar prijateljstva i saradnje Orly. Ideolog i voditelj Centra je Aleksander Lisov“, objavljeno je tada na platformi Telegram.

Od 2017. godine Lisovu je zabranjen ulazak na Kosovo.

Hrvatski tjednik Nacional tvrdi: Zdravko Mamić je izvršio upad u institucije BiH, pomažu mu biznismen Ljiljanko Palac i tužitelj Oleg Čavka, u pozadini Dragan Čović

Zagrebački tjednik “Nacional” u novom broju objavljuje intrigantan tekst koji je u naslovu tvrdi da “Odbjeglom Mamiću u blokiranju izručenja pomažu ljudi vođe HDZ-a BiH Dragana Čovića koji tako prkosi Plenkoviću”. Na početku članka novinar Nacionala prognozira da će i “treći pokušaj izručenja osuđenog i odbjeglog Zdravka Mamića iz Bosne i Hercegovine u Hrvatsku izvjesno biti neuspješan nakon što su se na ročištu održanom u Sarajevu tom potezu sinkronizirano i suglasno usprotivili i njegova odbrana, ali i Tužiteljstvo BiH”. Prema autoru to nije uopće slučajno, budući da “postoje ozbiljne indicije da je Mamić tokom proteklih godina izvršio neku vrstu upada u institucije Bosne i Hercegovine, povezao se sa nekim od glavnih aktera i neke od njih moguće i korumpirao, odnosno uveo u svoju sferu utjecaja”.

PROZVANI LJILJANKO PALAC I OLEG ČAVKA

List kao jednu od važnih osoba u Mamićevoj “mreži” koju je formirao u BiH izdvaja Ljiljanka Palca, hercegovačkog podiuzetnika “iz miljea pokojnog zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića”. Za Palca se tvrdi da “se u proteklom razdoblju vrlo intenzivno družio sa Zdravkom Mamićem te je čak i snimljen u opuštanju u njegovom društvu”. No, “Nacional” otkriva da je Ljiljanko Palac ” u više navrata viđen sa tužiteljem Olegom Čavkom, direktno zaduženim u predmetu u kojem se odlučuje o Mamićevom izručenju Hrvatskoj”.

alt

“Na prošlotjednom ročištu upravo se Čavka protivio izručenju Hrvatskoj koristeći neobične pravne argumente”, piše “Nacional”.

Jedan od sugovornika, kojeg ovaj list naziva “neposrednim svjedokom događanja u Hercegovini za taj je list kazao:“Palac i Čavka bliski su prijatelji. Osobno sam svjedočio jednom od njihovih brojnih susreta u restoranu “Bezdanzi” u Grudama kada su sami sjedili za stolom i dugo povjerljivo razgovarali. A to svakako nije bio njihov jedini sastanak.”

Navodno je, kako piše “Nacional”, njihov sugovornik “spreman ekplicitno potvrditi vezu na relaciji Mamić-Palac-Čavka, odnosno potkrijepiti tezu da je poduzetnik (Palac) upravo spona osuđenog odbjeglog gazde zagrebačkog “Dinama” s visokim pravosudnim dužnosnicima, ako se za to pokaže potreba”.

No, autor u “Nacionalu” ide korak dalje pa ovaj slučaj proširuje tako što, pozivajući se na svoje izvore, tvrde kako “trag vodi od visokih pravosudnih dužnosnika koji odlučuju o ovom predmetu, a među njima će u konačnici biti i ministar pravde Bosne i Hercegovine Josip Grubeša, vodi direktno u sjedište HDZ-a BiH i njhovog predsjednika Dragana Čovića. Nacionalovi izvori iz Bosne i Hercegovine upozorili su da je Grubešu, kao i nedavno smijenjenu glavnu tužiteljicuz Tužiteljstva Bosne i Hercegovine Gordanu Tadić koja je potpisala zahtjev upućen Vladi Republike Hrvatske da preuzme postupak protiv 14 hrvatskih ratnih zapovjednika i generala…postavio upravo HDZ BiH na čelu sa Draganom Čovićem. I da će isti kadrovi, koji su pod izravnim utjecajem Dragana Čovića, odlučivati o slučaju Mamić”.

MAMIĆEVO POSLJEDNJE ISKUŠENJE

“Nacional” podsjeća da je Čovića hrvatski premijer Andrej Plenković “prigrlio kao svog svoga“, pa ga je, pored ostalog, pozvao na otvorenje Pelješkog mosta na kojem nije bilo mjesta čak ni za predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića.

Jedan od izvora “Nacionala” koji živi u Hercegovini kaže: “Sada treba sačekati odluku o izručenju Mamića. Akteri su Čović i Grubeša i određena suma eura. Vidjet ćemo hoće li Grubeša i Čović isporučiti Mamiće, ili će ih ostaviti da im Gospa u Međugorje šalje poruke…”     

List, dakle, smatra da će odluka o (ne)izručenju braće Mamić Hrvatskoj biti politička, a ne pravosudna. “Malo je vjerojatno da tužitelj Oleg Čavka u ovom slučaju djeluje potpuno samostalno i da solira bez konsultacija sa glavnom tužiteljicom Gordanom Tadić-što svakako ne umanjuje važnost njegovih neprimjerenih kontakata sa poduzetnikom Palcem, odnosno njegove neizravne komunikacije sa Mamićem”, citira list jednog od svojih sugovornika.

Zagerbački tjednik za Ljiljanka Palca piše da je građevinski poduzetnik koji se “obogatio mahom na unosnim poslovima na području Sarajeva, a tamošnji mediji ga spominjali u kontekstu istrage tajnih službi zbog sumnjive prodaje u svom 18-katnom sarajevskom neboderu državnim tvrtkama”. Autor misli na neboder koji je prije nekoliko godina sagrađen na ruševinama sarajevskog kina “Kumrovec” u naselju Otoka koji je u vlasništvu Ljiljanka Palca, bisnismena iz Ljubuškog kojeg se povezuje sa najmoćnijom tamošnjom familijom Lučić.

altdobro drugari: Ljiljanko Palac, Oleg Čavka i Muhamed Ajanović

Snimak druženja Čavke i Palca i Muhameda Ajanovića “SB” objavila prije godinu dana.

Podsjetimo, portal “Slobodna Bosna” je u junu prošle godine objavio video-snimak i fotografiju iz jednog ugostiteljskog objekta u Sarajevu u kojem su sjedili i razgovarali dravni tužitelj Oleg Čavka i Muhamed Ajanović, sveprisutni stomatolog, dekan Stomatološkog fakulteta u Sarajevu, bliski prijatelj Milana Tegeltije, bivšeg predsjednika VSTV-a i aktuelnog savjetnika Milorada Dodika.

U kratkom snimku čuje se Ajanović koji upozorava Čavku da mu “slušaju ženu”. Pored njih dvojice za stolom je sjedio još jedan muškarac. Riječ je o Ljiljanku Palcu, bizismenu iz Hercegovine za kojeg se u tjedniku “Nacional” tvrdi da je posrednik između Zdravka Mamića bjegunca iz Hrvatske koja od BiH traži njegovo izručenje, i Olega Čavke, koji se u ovom predmetu pred Sudom BiH pojavio kao postupajući tužitelj. “Nacionalovi” izvori otkrili su da su se Palac i Čavka viđali u jednom kafiću u Grudama, a fotografija koju ponovo objavljujemo otkriva da se druže i u sarajevskim restoranima.

(Slobodan Bosna)

 

Pobjeda objavila tajni dokument Vučićevog SNS-a: “Onemogućavanje pobede Mila Đukanovića na predsedničkim izborima je strateški interes”

Iako se vrh vlasti u Srbiji nije javno uključivao u predsjedničke izbore u Crnoj Gori, Vučićeva Srpska narodna stranka je prije prvog kruga izbora u Crnoj Gori dala jasne instrukcije stranačkim aktivistima koji su zaduženi za Crnu Goru da se, preko partijskih aktivista, biznismena i lojalnih sveštenika eparhija SPC u Crnoj Gori, osim lidera Demokratskog fronta Andrije Mandića, snažno podrži i predsjednički kandidat Pokreta ,,Evropa sad“ Jakov Milatović.

Na osnovu smjernica zapisanih u informaciji, takozvanom non-pejperu, koji je desetak dana uoči izbora predstavljen dijelu istaknutih članova SNS-a koji je u fokusu imao predsjedničke izbore, uočljivo je da je vrh vlasti u Beogradu igrao dvostruku igru s ciljem da se obezbijedi izbor ,,prijateljskog predsjednika“ Crne Gore, ali i da se utiče na prekompoziciju prosrpskih snaga koje će biti prihvatljive Zapadu.

Dvostruka igra

– Onemogućavanje pobede Mila Đukanovića na predsedničkim izborima je strateški interes koji treba podržati kroz različita delovanja. Neophodno je da se, preko sadašnjih kanala uticaja snažno podrži, osim kandidata Andrije Mandića i Jakov Milatović, kandidat Evropa sad, prevashodno kroz aktiviranje potencijala partija anti-Đukanovićevog pokreta, uz aktivnu javnu prisutnost kroz medije u Srbiji i Crnoj Gori istaknutih pojedinaca srpske društvene i kulturne zajednice u Crnoj Gori, i snažnu podršku SPC i svih potencijala koji tamo deluju – piše u povjerljivom papiru vrha SNS-a.

Taktika Beograda je bila da se formalno podrži Mandić zbog relacija i politike koju vodi Vučić kao ,,predsednik svih Srba u regionu kojima je matica država Srbija“, a da se, istovremeno, podrškom Milatoviću kao umjerenijem prosrpskom kandidatu, stvore uslovi za konačnu pobjedu nad Đukanovićem.

Vučiću nije strana ova dvostruke politika prema ,,svojima“ van granica Srbije. To je već viđeno, nedavno, u Bosni i Hercegovini kada je preko svojih medija i biznismena pružao podršku obojici kandidata za predsjednika Republike Srpske – Miloradu Dodiku i Jeleni Trivić. Predsjednik Srbije je naknadno Dodiku oprostio i njegovo nervozno privođenje biznismena iz Beograda koji su, po receptu iz Crne Gore, ubacivali novac za kupovinu glasova.

Podaci do kojih je došla Pobjeda, kao i analiza rezultata predsjedničkih izbora pokazuju očigledno da Vučićeva podrška Mandiću nije bila do kraja iskrena niti onakvog obima kakav su očekivali u Frontu.

Za razliku od ,,bitaka“ za Nikšić i Budvu – kada su biznismeni bliski Vučiću unosili veliki novac za kupovinu – ovaj put logistika nije bila tako vidljiva ili ih bezbjednosne službe, kojima je tokom posljednje pola godine ovladao Dritan Abazović preko svojih posrednika u ANB-u i policiji – nijesu htjele registrovati.

To se ne odnosi samo na ,,aktivnosti“ Vlada Mandića i Rada Šijana već i njihovih zamjena koji su unosili velike količine novca uoči lokalnih izbora 2021. i 2022. godine. Slučaj privođenja biznismena iz SNS-a Dejana Slijepčevića na dan lokalnih izbora u Podgorici 23. oktobra prošle godine, koji je helikopterom pokušao da ubaci novac za kupovinu glasova, jasno otkriva shemu ,,pridobijanja“ glasača novcem iz Beograda.

Milatović vs Mandić

Da podrška prosrpskih struktura i SNS-a Andriji Mandiću nije bila adekvatna najbolje pokazuju rezultati u primorskim opštinama, Podgorici i – ono što je najuočljivije – u Nikšiću.

Za Nikšić se do 19. marta vjerovalo da je najjače uporište Andrije Mandića. Zbog gradonačelničke funkcije koju pokriva DF, ali i zato što državnu EPCG kontroliše fukcioner DF-a Milutin Đukanović koji je tamo zaposlio ,,omanju vojsku“ partijskih sljedbenika.

U Nikšiću je i sjedište Eparhije budimljansko-nikšićke SPC koja je preko svog prvog čovjeka Metodija Ostojića podržala Mandića. Slikanje Ostojića u balonu skupa sa Manićem i Kovačevićem djelovalo je kao bezrezervna podrška kandidatu DF-a na predsjedničkim izborima.

Na terenu se pokazala druga slika. Rezultati od 19. marta pokazuju da je Crkva Srbije, očigledno po naređenju Vučića – igrala na dva kandidata i da je Mandić ostao donekle uskraćen pune podrške važnog klerikalnog faktora, kojem se s razlogom nadao. Kako drugačije objasniti nevjerovatnih 11.894 glasa za Milatovića u Nikšiću iako u tom gradu ,,Evropa sad“ nije imala formiran partijski odbor, niti su učestvovali na lokalnim izborima?

Kada se analiziraju podaci iz Nikšića nakon prvog kruga, pokazuje se da, u odnosu na prošle lokalne izbore, makar polovina glasova Milatoviću prelila se iz Demokratskog fronta i nešto oko dvije hiljade glasova iz Demokrata. Osim toga, kandidat PES-a je ušao i u tradicionalno biračko tijelo DF-a ostvarujući sasvim dobre rezultate i u južnoj regiji: Budvi, Herceg Novom, Tivtu i Kotoru.

Matematika je nemilosrdna: glasači Fronta, uglavnom srpske nacionalne prepoznatljivosti, prepoznali su upravo u Milatoviću onu važnu notu nacionalnog, ,,pravoslavnog“ naboja i lako su prešli u tabor lidera ,,Evrope sad“.

Ples SPC i Biograda

Za taj rezultat je posebno značajna takozvana klerikalna osovina – Demohrišćanski pokret Dejana Vukšića i Srpska pravoslavna crkva koja je preko svojih uticajnih ljudi, prvenstveno popa Mijajla Backovića, bitno uticala na dobar rezultat Milatovića.

U tu svrhu je bio i organizovan sastanak člana Predsjedništva PES-a Andreja Milovića i mitropolita SPC Joanikija Mićovića u Beogradu, samo nekoliko dana pred prvi krug izbora, čime se pokazalo da SPC, ali i zvanična Srbija, imaju ,,više kandidata“ na predsjedničkim izborima.

Dokaz da u Beogradu forsiraju Milatovića je i izjava srpskog ministra inostranih poslova, lidera SPS-a Ivice Dačića koji je, samo dan nakon izbora, kazao da je o predsjedničkim izborima u Crnoj Gori razgovarao i sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, te da su zajedno ocijenili kao značajno što su ,,kandidati koji okupljaju srpske glasove postigli dobar rezultat“.

– Sigurno je da će Srbi praktično odlučivati u drugom krugu ko će biti novi predsjednik Crne Gore – rekao je slavodobitno Dačić.

Premda bi ova izjava mogla da bude i neka vrsta ,,utjehe“ za Andriju Mandića, lidera najveće prosrpske stranke u Crnoj Gori, Ivica Dačić, kao trbuhozborac Vučićeve strategije prema Crnoj Gori, otkriva plan Beograda kojim se želi ostvariti ,,mirna“ prekompozicija snaga srpskih političkih partija u Crnoj Gori.

Skriveni motivi

Očito je da se iza Vučićeve podrške Milatoviću krije plan predsjednika Srbije da se pronađe Zapadu prihvatljiv ,,građansko-srpski“ lider koji bi bio njegova poluga u vlasti Crne Gore.

Nije tajna da Spajić i Milatović imaju odlične odnose sa ličnim Vučićevim ministrom i porodičnim bankarom Sinišom Malijem. Pobjeda je već pisala da je projekat ukidanja doprinosa za zdravstveno osiguranje osmišljen u Beogradu i da je ,,ustupljen“ Spajiću i Milatoviću tokom više konsultacija koje su obavljene na Banjici, još početkom 2021. godine.

A u Beogradu su odavno počeli da razmišljaju o promjeni frontmena Nove srpske demokratije, kako bi sa te političke grupacije postepeno sklonili hipoteku ekstremističke politike koja ih prati od 2016. godine i kasnijeg suđenja za pokušaj terorizma.

Pobjeda je u aprilu 2022. pisala da je predsjednik Opštine Nikšić Marko Kovačević ,,viđen“ kao najozbiljniji kandidat za novog predsjednika Nove srpske demokratije, ukoliko lider te partije Andrija Mandić odluči da se više ne kandiduje za tu funkciju. Naš list je pisao da je Kovačević favorit srpskog predsjednika Aleksandra Vučića koji na čelu te prosrpske stranke u Crnoj Gori želi da vidi mlađu i vjerovatno kooperativniju ekipu, kojom je ,,lakše upravljati“.

Potraga za novim liderom NSD-a

Andrija Mandić se na čelu Nove srpske demokratije nalazi gotovo dvadeset godina, imajući u vidu i period od 2003. do 2009. godine kada je bio na čelu Srpske narodne stranke i neprikosnoveni lider te partije.

Posljednji put je Mandić reizabran na čelo Nove 2017. godine na Skupštini te stranke. Nova skupština još nije zakazana, pa se ušlo u zonu kršenja partijskog Statuta, jer se predviđa da mandat predsjednika, ali i Skupštine kao najvećeg organa, traje četiri godine.

Skupština Nove po Statutu bira i razrješava predsjednika i potpredsjednike stranke.

Kovačević se svojom najavom o kampanji za ujedinjenje definitivno preporučio beogradskim krugovima oko predsjednika Srbije i otvoreno pokazao pretenzije da bude jedan od lidera Nove. Njegova posljednja najava se poklapa sa stavovima ideologa velikosrpskog projekta ,,srpski svet“ Aleksandra Rakovića i Aleksandra Vulina, koji otvoreno zagovaraju projekat o ,,ponovnom ujedinjenju svih Srba“.

Ali na drugačijim osnovama i uz javni nastup objedinjenih prosrpskih stranaka, koji će biti drugačiji. Kao i uloga Andrije Mandića, Milana Kneževića i još nekih lidera te političke grupacije koji su godinama bili okosnica borbe protiv Đukanovića.

Sad je vrijeme, smatraju u Beogradu, da budu na drugoj ,,jednako zahtevnoj“ poziciji, naročito ukoliko ,,projekat Milatović“ uspije 2. aprila.

Kad “plan B” postane “plan A”

,,…Pobeda kandidata Milatovića omogućava dugoročno delovanje i formiranje većine na parlamentarnim izborima 11. juna koju će predvoditi Pokret Evropa sad. Na Demokrate koje predvodi Aleksa Bečić treba snažno uticati kako bi izašle u susret očekivanjima Evrope sad. Političke ambicije rukovodstva Demokrata i antagonizam značajnog dela njihovih funkcionera i glasača prema Evropi sad moraju se obuzdati zarad stvaranja strateškog saveza sa Milatovićem. Procena je da bi obećanje povratka Bečića na mesto predsednika Skupštine moglo blagotvorno uticati na delovanje Demokrata prema Evropi sad… “

Citirani izvod iz non-pejpera SNS-a ukazuje da Vučić brižljivo planira transformaciju njemu ,,prijateljskih“ snaga u Crnoj Gori, u skladu sa promjenom vlastite uloge u pregovorima sa Zapadom oko Kosova.

Srpski predsjednik je prihvatio Briselski sporazum, čak i one teške odredbe o neformalnom ali stvarnom međusobnom priznanju, kao i da se Srbija neće protiviti učlanjenju Kosova u međunarodne organizacije, iako u javnoj komunikaciji tvrdi da je Beograd povukao ,,crvene linije“ koje neće prelaziti.

U realnosti, pritisnut evropsko-američkim pregovaračima, Vučić je morao da preuzme ulogu ,,garatna stabilnosti“, pa mu je sada neophodna sva logistička podrška, uključujući i onu iz Crne Gore, pogotovu uz ponovnu sinergiju prosrpskih snaga, koju ne može obezbijediti stara struktura na čelu Demokratskog fronta.

– Naši prijatelji iz Demokratskog fronta će razumeti i biće im potpuno prezentovana ideja stvaranja jake parlamentarne većine koju će podržati Zapad kao centralističku opciju u Crnoj Gori, a koja će po strani ostaviti sve primedbe i opaske o srpskoj ekstremnoj politici kako sa Zapada predstavljaju delovanje Demokratskog fronta – ističe se u strateškoj informaciji SNS, koja je Pobjedi dostavljena iz Beograda.

Prema tome internom dokumentu, potrebno je transformaciju liderstva u DF-u sprovesti ,,u proceduri koja neće trajno narušiti snagu DF-a, a istovremeno će omogućiti strateško partnerstvo sa drugim srpskim političkim grupacijama kao što su Pokret Evropa sad i Demokratska Crna Gora“.

Politička računica Beograda je jasna: pobjeda Jakova Milatovića je, ne samo uslov za političku marginalizaciju suverenističkih, građanskih snaga u Crnoj Gori, već i svojevrsni politički garant zvaničnoj Srbiji da će u narednom periodu, nakon vanrednih parlamentarnih izbora 11. juna, nova vlast u Crnoj Gori bezrezervno prihvatiti sve inicijative koje snaže političku poziciju Aleksandra Vučića, kao ,,predsednika i zastupnika svih Srba u regionu“.

Jedna od takvih je i ,,Otvoreni Balkan“ koji je Milatović gorljivo podržao tokom predsjedničke kandidature.

Nakon što nije prošao u drugi krug predsjedničkih izbora Andrija Mandić je obećao da će partijska infrastruktura DF-a podržati kandidata Jakova Milatovića. Na brojnim bilbordima koje je zakupio Front zamijenjena je Mandićeva slika sloganom: ,,Da pobijedimo Mila Đukanovića – glasamo za Jakova Milatovića“.

Pitanje je, ipak, da li će Mandić i ekipa iz vrha Demokratskog fronta zaista prihvatiti da budu političke vodonoše za kandidata Pokreta ,,Evropa sad“, jer ih to gura ka političkoj eutanaziji, gubljenju ličnog uticaja i prihvatanju uloge ,,trećepozivaca“, marginalnih političkih igrača u Crnoj Gori.

Kako ,,osujetiti“ nezadovoljstvo zbog promjene strukture zapošljenih  ,,frontovaca“ u državnoj upravi?

U informaciji koja je podijeljena članovima vrha Vučićeve SNS zaduženih za izbore u Crnoj Gori posebno se analizira moguća opstrukcija vrha Demokratskog fronta i upozorava da će biti neophodne neke promjene u podjeli ,,partijskog kolača“ unutar javne uprave i državnih preduzeća.

Ističe se i da postoji mogućnost da će sadašnji lideri DF iskazivati protivljenje ,,promenama njihove lične pozicije“, ali se i napominje da se ta vrsta nezadovoljstva može neutralisati kroz razne oblike apanaža ili državnih funkcija.

Veći problem mogu, kako se ocjenjuje, predstavljati ,,obični birači Fronta“ koji su, u velikom broju, zahvaljujući zapošljavanju u administraciji i državnim preduzećima, ,,osetili konkretne benefite pobede iz avgusta 2020. godine“.

– Mogućnosti za nova zapošljavanja, pogotovo u svetlu sve složenijih ekonomskih prilika u Crnoj Gori, veoma su ograničene. Nakon očekivane pobede Milatovića na predsedničkim izborima i Pokreta Evropa sad na parlamentarnim izborima, njegovi podržavaoci zahtevaće da im se otvore vrata državne uprave i kompanija. Zato je od izuzetnog značaja da se, nakon izbora, potrebna otpuštanja lica koja su prethodno zaposlena po ugovorima o delu i za stalno izvršavaju u najkraćem roku i bez medijske pompe. Jedan broj lica zaposlenih od DF-a (i Demokrata) treba motivisati da pristupe Evropi sad – ističe se, između ostalog, u informaciji iz Beograda.

(autori: Nenad Zečević i Draško Đuranović. Tekst je izvorno objavljen u na portalu pobjeda.me)

Sead Rizvanović iz Skoplja piše za Istragu: Kako Rusija preko Bugarske i Makedonije uništava južno krilo NATO-a

Kada je bugarska ministrica vanjskih poslova Ekaterina Zaharieva rekla da se, uz postojeće bugarske zahtjeve vezane za identitet, Sjeverna Makedonija mora odreći i “proslave Tita” ako želi ući u Europsku uniju, bugarska uvredljiva ucjena za svog susjeda naizgled je dobila i apsurdnu dimenziju.  Aktuelni bugarski premijer bivši je tjelohranitelj Todora Živkova, bugarska opozicija redovito polaže cvijeće na spomenik bugarskom komunističkom vođi, tako da je nejazno zašto Bugarska drugima spočitava komunističku prošlost. Na stranu činjenice da su Titova Jugoslavija i živkovistička Bugarska bili različiti kao današnja Sjeverna i Južna Koreja.

Međutim, bugarsko spominjanje Tita nije samo trivijalno pitanje ili još jedan hir osokoljenih balkanskih političkih reketaša.  Paket identitetskih zahtjeva prema Makedoncima, zajedno sa spominjanjem Titove zaostavštine, promišljena je strategija koju provodi Bugarska, a koja bi trebala biti jabuka razdora na cijelom zapadnom Balkanu, s posebnim naglaskom na zemlje bivše Jugoslavije.  Planeri ove strategije, čiji korijeni leže daleko istočno od bugarske prijestolnice, vrlo dobro znaju da isti ili vrlo sličan spor oko identiteta postoji u gotovo svim zemljama zapadnog Balkana, a zahtjevi Bugarske sa Makedonijom samo označavaju početak nove nacionalističke oluje koja bi trebala izazvati destabilizaciju, nesigurnost,  osnovu za sukob “od Vardara do Triglava”.  Isto pitanje identiteta trenutno postoji sa crnogorskim narodom jer dio srpske javnosti osporava postojanje crnogorske nacije, jezika i crkve, sa istom konstrukcijom koju Bugarska koristi kao vještački projekat za stvaranje crnogorskog naroda.  Identičan je spor sa bošnjačkom nacijom i jezikom, a ako jednog dana Srbija dođe na vrata Europske unije, gotovo sigurno će se suočiti sa zahtjevima za reviziju povijesti od strane evropske članice Hrvatske, a među zahtjevima može biti identična formulacija kao i trenutni bugarski zahtjev.  Srbija da prepozna da srpski jezik potiče iz hrvatskog.  Gotovo isti princip odnosi se na zahtjeve makedonske manjine u Bugarskoj, pa će se sve buduće članice EU na Balkanu suočiti s manjinskim zahtjevima sličnog tipa od svojih susjeda.  Tvorac ovog plana tačno zna da je ovo “savršena nacionalistička oluja” koja tek započinje s Makedonijom, a zatim bi trebala opustošiti čitav Balkan. Iz zemalja bivše Jugoslavije danas su četiri članice NATO-a, Slovenija, Hrvatska, Crna Gora i Makedonija, plus Albanija, tako da će bugarska strategija sigurno izazvati snažan razdor na južnom krilu NATO-a.

Gotovo je nemoguće vjerovati da Bugarska provodi ovu strategiju sama, bez obzira na to koliko se bugarska jeftina nacionalistička retorika dešava uoči parlamentarnih izbora u Sofiji, bugarsko državno rukovodstvo nije toliko kratkovidno ili politički slijepo.

Uprkos pridruživanju NATO-u i EU, bugarska politička elita s desne i lijeve strane ne može se tako lako odvojiti od snažnih povijesno-političkih veza s Moskvom.  Bugarsku su nekad zvali “šesnaesta sovjetska republika”, a danas je ta zemlja još uvijek ovisna od ruskog gasa. Vladajuća stranka “Ujedinjeni patrioti”, čiji je glasnogovornik Krasimir Karakačanov, često je izvor proruske propagande i sovjetske nostalgije.  2006 godine stalni ruski izaslanik u EU Vladimir Čižov rekao je da je “Bugarska u dobroj poziciji da postane naš specijalni partner, nešto poput trojanskog konja u EU”.  Sada je očito da Rusija aktivira svoju akviziciju u slucaju sa Makedonijom, za koju se Moskva oštro protivila ulasku u NATO.  Bugarska opoziciona Socijalistička partija, u kojoj je i aktuelni predsjednik Bugarske Rumen Radev, ne krije simpatije prema Rusiji, a Radev se više puta hvalio da je inicijator deklaracije o Makedoniji koju je usvojio bugarski parlament.  Europsko vijeće za vanjske odnose primjećuje da u Bugarskoj postoji stranka s najjačom retorikom protiv EU u cijeloj uniji, “Ataka”, koja neprestano širi protiv zapadnu propagandu i otvoreno kaže da je “majka Rusija koja nas je sve oslobodila”.

Bugarska je mogla istaknuti iste prigovore koje je dala sada u vezi sa Sjevernom Makedonijom kada je potpisan Prespanski sporazum i kad je Makedonija ušla u NATO, ali tada je bio vrlo snažan pritisak Sjedinjenih Država da okončaju spor.  Sada se Sofija suočava sa znatno mekšom evropskom diplomatijom, a premijer Borisov vjeruje da će činjenica da je Bugarska članica Unije doprinijeti ublažavanju pritiska Berlina u vezi sa pregovorima o članstvu Makedonije.  Međutim, Bugarska je na meti oštrih kritika evropskih političara, intelektualaca iz cijele Evrope i regije, jer su bugarski zahtjevi apsurdniji od grčkog spora oko imena.  U slučaju Grčke, spor se vodio oko suverenih državnih simbola, koji su, iako neopravdani, ipak našli mjesto i stvorili presedan u međunarodnom pravu.  Ali trenutni bugarski zahtjevi odnose se na identitet nekih stanovnika Makedonije, koji uopće nije predmet pregovora između država, i Bugarska je toga dobro svjesna.  Bugarski političari sada dobro slušaju njihove suflere iz Rusije, isporučujući zahtjeve koji se ne mogu ispuniti, zaustavljajući proces proširenja unije, blokirajući proces de-balkanizacije u regiji i stvarajući krizu među savjeznicima u NATO-u.  Bugarska također vješto koristi američke izbore i igra na kartu trenutnog vakuuma u fokusu Vasingtona, ali ta će situacija završiti za nekoliko mjeseci i tada ćemo vidjeti koliko drzi riječ Krasimira Karakačanova da nijedna zemlja ne može vršiti pritisak na Bugarsku zbog njejzinih uvjeta da Makedonija započne pregovore sa EU.

Uoči glasanja o povjerenju Vladi Dritana Abazovića: Bitka za srpski svet dobija se i gubi u Crnoj Gori

Srpski ministar odbrane Aleksandar Vulin često ponavlja da će se nacionalno pitanje Srba riješiti tek kroz realizaciju projekta “srpski svet”. Njegov mentor Aleksandar Vučić toj sintagmi dao je nešto beningniji, čak i milozvučniji naziv Otvoreni Balkan, uz terciranje i asistenciju svog partnera Edija Rame. U suštini, radi se o istom sadržaju u drugom pakovanju.

Šta je zapravo srpski svet, o kome Vulin govori, a Vučić praktično radi?

Da se odmah razumijemo, prevashodno je ovdje riječ o teritorijama, pa tek onda o ljudima, koji u konkretnom slučaju samo služe da bi se potvdila stara maksima “čije ovce njegova je i livada”. Srpske nacionaliste ne zanima kakva je, već kolika je država, još manje ih zanima kako se u njoj živi, već kakav je njen etnički sastav. Otuda bi zamišljeni “srpski svet” obuhvatao 12% teritorije Kosova (četiri opštine na sjeveru), 49% Bosne i Hercegovine i 100% Crne Gore. Dakle, cijela država, uz Srbiju kao pijemonta ovog jednonacionalnog okupljanja. “Srpski svet” bi se tako prostirao na površini od 119.000 km2. To bi bilo manje od nekadašnjeg Dušanovog carstva (250.000km2), ali značajno više od teritorija koje su bile u sastavu Kneževine i Kraljevine, a svakako više i od današnje Srbije. Pošto je Vučić opsjednut sa svojim zapadnim susjedom, s pravom bi mogao da kaže da je “srpski svet” dva puta veći od Hrvatske (56.594). A što je njemu još i važnije, njegovi propagandisti bi ga vrlo brzo uspoređivali sa carom Dušanom. Znam da zvuči šašavo, ali samo onima koji nikad nisu gledali Pink ili Happy TV. Osim toga,Vučić je predano radio na ostvarenju ove velikodržavne ideje.

Tako je svojevremeno sa Tačijem već dogovorio razmjenu teritorija između Srbije i Kosova, koju je Tači eufemistički zvao korekcijom granica, a koja je podrazumijevala da Kosovu pripadnu dvije opštine na jugu Srbije, a zauzvrat bi Srbija dobila 4 opštine na sjeveru Kosova. Dobar dio međunarodne zajednice je načelno podržao ovakvo rješenje, ali se tome, neočekivano, usprotivila Angela Merkel, pa su tako Tači i Vučić ostali bez Nobelove nagrade za mir, kojoj su se potajno nadali. I ovo djeluje blesavo, a ko ne vjeruje neka pita saradnike njemačke kancelarke, koji su bili uključeni u ovaj pregovarački proces. To je, inače, bila jedina pozitivna stvar koju je Merkel uradila za zapadni Balkan, jer je ona glavni krivac za minimizaranje problema i njihovo guranje pod tepih, a naročito za podršku stabilokratiji i autokratama u regionu. Bez obzira sto je dogovor sa Tačijem propao, Vučić će i dalje koristiti i instrumentalizirati Srbe na Kosovu sa ciljem da stvori tamošnju Republiku Srpsku ili kao ulog za neku buduću teritorijalnu trgovinu. Vojno osvajanje sjevera Kosova i priključenje Srbiji je malo vjerovatno, zbog prisustva KFOR-a.

U BiH Vučić ima nešto bolju situaciju, jer je Dejton Srbima dao teritoriju, a bosanskoj državi oduzeo funkcionalnost. Dok srbijanski predsjednik ponavlja da nikada neće ljetovati u Hrvatskoj, Srbi i Hrvati u BiH se ponašaju kao rođena braća u podjeli zemlje. Na ruku im ide i međunarodna zajednica, što činjenjem, a više nečinjenjem i neznanjem. Dok god razni Eskobari tvrde da je korupcija a ne nacionalizam glavni problem na Balkanu, nacionalisti svih boja mogu zadovoljno da trljaju ruke i dovršavaju svoj prljavi posao. Ali, ima nešto što im sreću kvari. Ruska agresija na Ukrajinu razotkrila je i destabilizirajuću ulogu Moskve u regiji, a kao platforma za te aktivnosti koristi se Srbija i Republika Srpska. Dodikov separatizam, u praktičnom smislu, odgođen je za neka bolja vremena, zbog promjene Putinovih prioriteta i odluke da “denacifikuje Ukrajinu”. Dodiku sada preostaje da čeka Trampa ponovo u Bijeloj kući, da se Orbani razmnože i po drugim zemljama EU, ili da se sama Bosna raspadne zbog konstrukcione nefunkcionalnosti. Zato je najrealniji status quo, Bosna na broju, ali i nacionalisti siti.

Sa Crnom Gorom stvari stoje nešto drugačije. Sa njom, u sastavu “srpskog sveta”, Srbija dobija izlaz na more i ulaz u završnu fazu realizacije ovog velikodržavnog projekta. Bez Crne Gore on ostaje samo kao toksična ideja ljudi sa opasnim namjerama. Ali ništa više od toga. U Crnoj Gori teško je izvodljivo da se formira neka SAO ili Republika Srpska koji bi bili deo “srpskog sveta”. Samo cijela Crna Gora može biti u sastavu proširene Srbije. A to znači da na vlast mora doći neki crnogorski Lukašenko i partije za koje je Beograd i dalje glavni grad. Poslije 30.avgusta 2020. godine činilo se da sve ide na ruku kreatorima srpskog svijeta. Sto je najtragičnije, imali su i podršku većeg dijela međunarodne zajednice, koja je smatrala da je dobro za demokratiju da se jedan režim smijeni posle višedecenijske vladavine. Po cijenu da na vlast dođu okorjeli nacionalisti, klerikalci, četničke vojvode i vojvotkinje, lažni ekolozi i autentični saradnici stranih službi. Vućić je procijenio da je suviše rizično da sa Krivokapićem krene u proces institucionalnog približavanja dvije države.

Prvo, što je on bio izbor Amfilohija, a samim tim nije mu lično blizak, a drugo što bi pod Krivokapićevim vođstvom taj proces izazvao političku reakciju suverenističkog bloka i dodatnu nacionalnu homogenizaciju Crnogoraca. Otuda je Vučic birao novog premijera u liku Dritana Abazovića.

“Nije svoj”, a njegov je. Ima međunarodnu podršku, a nema glasove. Mrzi Đukanovića, a voli vlast više nego sebe. Ne zna šta je država, a zna koga treba da uhapsi. Za njega su Mandić i Knežević demokrate, Konjević i Krivokapić ekstremisti, a Damir Šehović crnogorski Šešelj. Fotorobot Vučićevog potrčka u Crnoj Gori, sa zadatkom da potpiše Temeljni ugovor, zaustavi zemlju na putu ka EU i uvede je u Vučićev i Ramin otvoreni Balkan, čitaj srpsko-albanski svijet.

Bez obzira da li će pasti Abazovićeva vlada, opasnost za Crnu Goru nije prošla. Beograd ovu borbu vodi prividno političkim i demokratskim sredstvima, pomažući svoje favorite i marionete u osvajanju vlasti, pri tom koristeći medijsku, finansijsku, obaveštajnu, crkvenu infrastrukturu u drugoj državi.

Međunarodna zajednica mrtvijem snom spava, ne želeći da prizna svoju kratkovidost iz 2020. godine. Amerikanci čak i dalje podržavaju otvoreni Balkan, iako je to drugi naziv za zatvorene Veliku Srbiju i Veliku Albaniju. Priznati svoje greske i stvari nazvati pravim imenom, značilo bi da nešto konkretno i preduzmete. A za to današnji svijet nije spreman. Najveću grešku koju može da napravi Crna Gora je da ima od takvog svijeta velika očekivanja. To ne znači da se treba konfrontirati ili, što je još gore, samo izolovati, već naprosto, realno sagledavati svoj položaj i novu normalnost u međunarodnim odnosima. A ta normalnost prednost daje samo jačima i onima koji mogu da stvaraju probleme. Ukoliko ste mala zemlja, snažni možete biti ukoliko maksimalno iskoristite demokratski potencijal društva i svakog pojedinca u njemu i stavite ih u funkciju odbrane njene nezavisnosti. Umjesto anemičnih saopštenja, praznih izjava i ratobornih objava na društvenim mrežama, potrebna je organizovana i osmišljena politička akcija primjerena vremenu.

Da je Dritan Abazović svaki dan potpisivao po jedan Temeljni ugovor i dalje bi više ljudi bilo u jednom podgoričkom kafiću, nego na eventualnim demokratskim protestima na ulici. Dok je god tako, odnosi snaga se neće promijeniti, niti će nas svijet gledati drugačije. Čini se da ni u Crnoj Gori, ni u regiji, nisu svjesni da “srpski svet” pada ili se diže upravo u ovoj državi.

(Tekst je izvorno objavljen na portalu Gradski.me, a prenio ja ga politicki.ba)

Dvojica albanskih vojnika povrijeđena: Troje Rusa pokušalo ući u vojni objekat, kada su ih vojnici pokušali spriječiti, oni upotrijebili sprej

Albansko ministarstvo obrane saopćilo je u subotu navečer da su dva njegova vojnika povrijeđena dok su pokušavali zaustaviti dvojicu Rusa i jednog Ukrajinca koji su pokušavali ući u vojno postrojenje u središnjoj Albaniji, navodi se u priopćenju ministarstva, objavio je Reuters.

“Trojica državljana s ruskom i ukrajinskom putovnicom pokušala su ući u tvornicu”, navodi se u priopćenju ministarstva poslanom medijima.

“Vojni policajci koji su čuvali elektranu odmah su reagirali, no tokom njihovog nastojanja da zaustave trojicu stranih državljana, dva naša vojnika su ozlijeđena”, navodi se u priopćenju i dodaje da je stanje vojnika bilo stabilno.

Ministarstvo je priopćilo da su trojica stranih državljana privedena. Albanski premijer Edi Rama rekao je da su tri osobe “osumnjičene za špijunažu”. Ministarstvo obrane priopćilo je da je jedan od uhićenih, identificiran samo kao ruski državljanin M.Z., star 24 godine, ušao na teritorij elektrane i pokušavao fotografirati.

Ministarstvo je priopćilo da je muškarac upotrijebio neku vrstu spreja protiv vojnika dok je pokušavao pobjeći nakon što su ga zaustavili stražari. Još dvoje, Ruskinja identificirana kao S.T., stara 33 godine, i Ukrajinac F.A., star 25 godina, također su uhićeni u blizini. Tijekom ljetnih praznika Albaniju posjećuju brojni ruski i ukrajinski turisti. Vojna baza Gramsh udaljena je više od 70 kilometara od plaža.

Albanski mediji pišu da su njihovi vojnici uočili sumnjive pokrete kod tri osobe koje su se pokušale ušuljati u Uzinu, te su prišli da ih otjeraju. Kada su prišli, došlo je do fizičkog obračuna između albanskih vojnika i trojice Rusa, pri čemu je jedan od njih upotrijebio sprej i ozlijedio albanske vojnike.

Šef tužiteljstva Elbasana, Kreshnik Ajazi, potrvdio je novinaru ABC-a da je troje Rusa uhapšeno i da se protiv njih provodi antiteroristička istraga. Kod njih je pronađena i oduzeta oprema za fotografisanje i mikročipovi.

NAJČITANIJI ČLANCI

Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...