“Nastavak knjiženja perspektivnih vojnih lokacija Oružanih snaga BiH”. To je prva aktivnost koja se nalazi u rubrici “odnosi između BiH i NATO-a”, a koja je sastavni dio realizacije Programa reformi koje je u četvrtak usvojilo Vijeće ministara BiH. Istraga.ba u posjedu je svih dokumenata koje je usvojilo Vijeće ministara i ekskluzivno ih objavljujemo. Na predloženi Program reformi – realizijacija aktivnosti, usvojeni su i amandmani koje možete pročitati na ovom mjestu. Najbitniji amandman je onaj četvrti u kojem piše da se “u dijelu 1.2.8. Javna diplomatija, u pasusu koji glasi „ Podizanje javne svijesti o pristupanju NATO – u, procesu razvoja partnerskih odnosa između BiH i NATO – a, angažman i saradnja sa Savezom”, riječ pristupanje zamjenjuje riječju “saradnja”. Osim ovoga, druga sporna stvar je u vezi sa Komisijom za saradnju sa NATO-om, odnosno dio koji se odnosi na način odlučivanja. No, o tome ćemo kasnije. Sada se vratimo samom aktu nazvanom Program reformi – izvještaj o realizaciji aktivnosti iz nadležnosti institucija BiH. 

Odlukom Predsjedništva BiH o izmjenama i dopunama Odluke o velidini, strukturi i lokacijama Oružanih snaga Bosne i Hercegovine broj 0l-50-l-1067-I0/I2 od 18.04.2012. godine, koja je stupila na snagu danom donošenja smanjen je broj perspektivnih vojnih lokacija sa dotadašnjih 69 na 63 perspektivne vojne lokacije za MO BiH i OS BiH. Na temelju navedene Odluke pristupilo se procesu knjiženja i od 63 perspektivne vojne lokacije Ministastvo obrane Bosne i Hercegovine u suradnji sa Pravobraniteljstvom Bosne i Hercegovine do sada je uspjelo da uknjiži 33 perspektivne vojne lokacije, te kroz prikupljenu imovinsko-pravnu dokumentaciju stvorilo preduvjete da se ovaj proces nastavi i za preostalih 30 tokacija koje do sada nisu uknjižene kada je u pitanju neperspektivna vojna imovina u posjedu MO BiH i OS BiH je l9 lokacija”, navedeno je u obrazloženju prve tačke koja se odnosi na knjiženje perspektivne vojne imovine. 

Preostale tačke koje se odnose na saradnju BiH i NATO-a su nazvane još – “učešće u dijalogu sa NATO-om o regionalnim i euroatlantskim sigunosnim izazovima”, “implementacija PfP SOFA-e, “Poboljšanje institucionalnih kapaciteta u saradnji sa NATO-om, “osiguravanje efikasne interresorne saradnje i koordiniranje aktivnosti ministarstava i institucija BiH preko Komisije za proces NATO integracije Vijeća ministara BiH”…

Upravo je, kako smo naveli, problematičan način odlučivanja u Komisiji. Prema amandmanu 3 Odluke o uspostavljanju Komisije za saradnju NATO-om. Predviđeno je da Komisija u svom radu, po pravilu, “nastojati sve odluke i zaključke donositi konsenzusom”. No, ukoliko to ne bude moguće, odluke će biti donesene većinom glasova prisutnih članova Komisije, “uz obavezu da ta većina uključuje glasove najmanje dva predstavnika svakog konstitutivnog naroda”.

način odlučivanja u Komisiji

Time je, faktički, Miloradu Dodiku dat mehanizam blokade prilikom donošenja svih odluka. Iako je, recimo, Obavještajno-sigurnosna agencija BiH predložila u Komisiju za saradnju sa NATO-om kadra srpske nacionalnosti iz Sarajeva, njegov glas ne bi bio dovoljan da se usvoji odluka jer je, u prvom krugu, potreban glas još najmanje jedne osobe srpske nacionalnosti. Istina, ukoliko ne bi bilo potrebne većine u prvom krugu, predviđen je drugi krug u kojem je nužno da, pored proste većine, za odluku glasaju predjedavajući i zamjenici predsjedavajućeg Komisije. Kako je jedan od zamjenika uvijek iz Republike Srpske, odluke, faktički, neće moći biti donesene bez saglasnosti zvaničnika iz tog entiteta.

 

Prethodni članakBosansko-američka dijaspora pisala državnom sekretaru SAD-a: Christian Schmidt nije dobro rješenje za Visokog predstavnika
Naredni članakSenad Avdić o Dodikovom savjetniku: Tegeltija i Tadićeva se predstavljaju kao žrtve, a njih dvoje progone protivnike