Privatnim avionom sletio je na banjalučki aerodrom. Tog 30. maja 2018. godine ruski oligarh Konstantin Malofeef trebao se sastati sa Miloradom Dodikom i razgovarati o kreditiranju Republike Srpske. Ali nešto ranije su bosanskohercegovačke službe dobile informacije od partnerskih agencija da bi se na banjalučkom sastanku Dodik-Malofeev trebalo razgovarati o pranju najmanje 200 miliona eura.
“Gospodine Malofeev, Vama nije dozvoljen ulazak na teritoriju BiH”, kazat će ruskom milijarderu bh. graničar, prije nego mu je uručio Rješenje kojim je Malofeevu i službeno zabranjen ulazak na teritoriju BiH.
Nekoliko sati Malofeev je čekao na banjalučkom aerodromu da “prijatelji interveniraju”. Tadašnji ruski ambasador Petr Ivancov redom je zvao bh. zvaničničke, Milorad Dodik lično je dolazio na aerodrom kako bi “urgirao” za Maloveeva. Sve je bilo uzaludno. Malofeev se privatnim avionom vratio za Beograd odakle je nastavio dalje prema Moskvi. Već tada Konstantin Valerijevič Malofeev bio je na crnim listama SAD-a i Evropske unije.
“Konstantin Malofejev financira separatističke aktivnosti na istoku Ukrajine i usko je povezan s Aleksandrom Borodaijem, Igorom Girkinom (zvani Igor Strelkov) i takozvanom Donjeckom narodnom republikom”, objavile su vlasti SAD-a nakon što su Malofeeva i njegovu fondaciju Marshall Capital stavili na crnu listu.
Malofeev je ruski milijarder koji je direktno finsansirao i rukovodio separatističkim operacije u Ukrajini. Osnivač je nekoliko fondacija, ali za ovu priču najinteresantnija bi mogla biti Fondacija Svetog Vasilija.
“Fondacija Svetog Vasilija Velikog jedna je od najvećih privatnih dobrotvornih fondacija u Rusiji. Osnovana je u Moskvi 2007. godine. Osnivač Fondacije je poznati ruski filantrop i dobročinitelj Konstantin Malofeev”, piše na službenoj stranici Fondacije.
Pretražite li dalje djelovanje ove Fondacije, pronaći ćete brojne tekstove o tome kako je “dobročinitelj i filantrop” Konstantin Malofeev kolekcionar ikona od kojih je neke donirao širom svijeta. Da li to znači da je Milorad Dodik od njega dobio u Ukrajini ukradenu ikonu koju je, potom, poklonio ruskom ministru vanjskih poslova Sergeju Lavrovu? Ne mora da znači. Ali nesporne su činjenice da je ovaj ruski oligarh rukovodio paravojnim formacijama na istoku Ukrajine, da su pripadnici tih paravojnih formacija ukrale ikonu koju je Dodik poklonio Lavrovu, da je Malofeev kolekcionar ikona, da je imao nekoliko kontakata sa Miloradom Dodikom i da je ikona ukradena u Ukrajini završila kod Milorada Dodika.
Predizborna je kampanja 2014. godine. U Banja Luku je tada stigao “Kozački ansambl” kojeg je predvodio Nikolai Đakonov, zamjenik atamana Donskog odreda Kozaka. U pitanju bio prekaljeni borac sa ukrajinskog ratišta.
Prema informacijama sigurnosnih službi, sa Kozacima je tada u Banja Luku doputovao i Konstantin Malofeev koji se sastao sa Miloradom Dodikom. Zvanična obavijest o tom sastanku ne postoji, ali mnogo je obavijesti o susretima Donskog odreda Kozaka sa ruskim oligarhom Konstantinom Malofeevim. Finansijer ukrajinskih separatista Konstantin Malofeev i borac iz Ukrajine Nikolai Đakonov u avgustu prošle godine imali su “radni sastanak” nakon kojeg su izrazili fascinaciju ikonama u hramu Donove ikone Majke Božije, smješten na teritoriji pitomačkog korpusa u Rusiji.
Osim sa kozačkim dobrovoljcima na ukrajinskom ratištu, Malofeev je imao direktne veze sa Igorom Girkinom poznatijim kao Igor Streklov, jednim od vođa separatističkih formacija u Ukrajini.
“Zdravo, Konstantine Valerieviču! Dakle, odbili smo napad, neprijatelj se povukao u svim pravcima s velikim gubicima”, izvještavao je ukrajinski separatista Igor Streklov svog finansijera Konstantina Maleofeeva.
Ovaj razgovor 2014. godine snimile su ukrajinske službe i na osnovu njega se može zaključiti da je kolekcionar ikona Konstantin Valerijevič Malofeev rukovodio paravojnim formacijama u na istoku Ukrajine odakle je i ukradena ikona koju je Milorad Dodik poklonio ruskom ministru vanjskih poslova.
“Jeste li se javili Aksenovu?”, pitao je Malofeev Igora Girkina koji ga je prethodno izvijestio o operacijama svojih jedinica.
Igor Girkin ima bogato ratno iskustvo, ali i veze sa BiH. Početkom devedesetih Girkin je sa svojim paravojnim formacijama ratovao u VIšegradu gdje je sarađivao sa Osvetnicima ratnog zločinca Milana Lukića.
Nakon rata u BiH, uslijedila je uzvratna posjeta. Kada su izbili sukobi u Ukrajini, borci iz Republike Srpske su podržali proruske separatiste. Najmanje sedmorica bh. državljana borilo se u Ukrajini. Nemanja Ponjević rođen je u Donjem Vakufu. Trenutno posjeduje samo srbijansko državljanstvo. On je ratnik sa najdužim ratnim stažom u Ukrajini. U BiH je rijetko dolazio. Banovićanin Davor Savičić, također je ratovao u Ukrajini. Povremeno je odlazio i na teritoriju Sirije gdje se borio zajedno sa ruskim dobrovoljcima na strani Bašara Al Asada. Nakon okončanja ratničke karijere Savičić se nastanio u Krasnodaru gdje se trenutno bavi ugostiteljstvom. Radoslav Milojević je rođen u Njemačkoj, ali posjeduje bh. pasoš. Uglavnom boravi na teritoriji Njemačke, a povremeno odlazi u Ukrajinu gdje se bori na strani ruskih paravojnih formacija. Orden dobrovoljaca Donbasa dobio je i Slavenko Kuzmanović. Ovaj bh državljanin, rođen u Čelincu, na teritoriji Ukrajine je boravio nekoliko mjeseci. Gavrilo Stević rođen je u Gradačcu. Borio se u Ukrajini, ali je oslobođen svake odgovornosti pred bh. pravosuđem. U njegovom predmetu svjedočio je i Živan Vuksanović iz Pelagićeva. I on je ratovao u Ukrajini, kao i Fočak Dimitrije Jojić.
